Portret pisca kao domaće životinje - Lydie Salvayre

Lydie Salvayre

Portret pisca kaodomaće životinje

S francuskog prevela

Marija Spajić

SysPrintZagreb, studeni 2009.

Salvayre _ Portret pisca.indd 3Salvayre _ Portret pisca.indd 3 24.11.2009 9:45:2824.11.2009 9:45:28


NASLOV IZVORNIKA

Lydie SalvayrePortrait de l'écrivain en animal domestique

© Editions du Seuil, 2007

UREDNIK

Marinko Koščec

LEKTORICA

Branka Savić

GRAFIČKA PRIPREMA

Tomislav Stanojević

ZA IZDAVAČA: Robert Šipek

IZDAVAČ: SysPrint d.o.o., p.p. 84, 10020 ZagrebTel. (01) 655 8740 • Fax (01) 655 8741

E-mail: [email protected]

ISBN 978-953-232-272-9

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 722828

KOMPJUTORSKI SLOG: SysPrint d.o.o., Zagreb

TISAK I UVEZ: Tiskara Kolarić


Ja. Tko to?

Samuel Beckett,L’innommable


7

1

Vrat mi je bio utrnuo od lanca, a duh se zamorio od nepresta-nog Jeste li zapisali? dvadeset puta dnevno Jeste li zapisali?

tonom rezerviranim za zaposlenike Jeste li zapisali? Morala sam naime biti pri ruci, stalno na raspolaganju. Bila sam obvezna slušati ga, diviti mu se, ispuštati Oh, Ah i Prekrasno. Mogla sam se koliko hoću smatrati spisateljicom, mogla sam si laskati da sam život posvetila književnosti, mogla sam se uvjeravati u romanesk-nost posla koji sam nepromišljeno prihvatila, svejedno sam bila pod čizmom čovjeka proglašenog najutjecajnijim liderom planeta u ča- sopisu Challenge, čovjeka koji me zadužio da napišem njegovo evan- đelje (poslužio se upravo tom riječju, napola u šali, napola ozbilj-no), da u zamjenu za plaću napišem njegovo evanđelje, a iznos koji mi je ponudio bio je toliki da ga se nisam usudila odbiti.

Do toga sam dana živjela od autorskih prava za romane koji su preko Atlantika naišli na nenadan uspjeh, no kad mi je predloženo da pišem o životu i djelu Tobolda kralja hamburgera, bila sam, zbog razloga za koje ovdje nemam prostora, potpuno bez novca. Lagala bih međutim kad bih rekla da sam se u to upustila samo zbog finan-cijskih motiva. U toj su se odluci preplitale više prijetvorna nego stvarna zainteresiranost za poslovni svijet, svojevrsna privučenost


LY D I E S A L V A Y R E

8

onime što mi je korjenito suprotno (to jest svijetom u kojem knji-ževnost ništa ne znači) i želja da upoznam čuvena čovje ka (ja koja sam se uvijek družila samo sa sitnom ribom), i ta mi je odluka po-kvarila odnose s nekoliko prijatelja koje sam obavijestila o tom poslu, jer su ga smatrali nedostojnim, štoviše kompromitirajućim.

Nisam tada bila svjesna koliko će na moj život utjecati posao biografa Tobolda kralja hamburgera, posao za koji su neki prori-cali da će značiti moju propast (jer brukati se s poslodavcem koji se prodao Kapitalu po njima je moglo voditi samo u propast), do-čim su drugi, koji su mi na mom novom položaju itekako zavi-djeli, proricali da ću se obogatiti.

Ja sam se pak, kako bih ušutkala jalovu grižnju savjesti koja me već počela moriti, pokušavala uvjeriti da će to iskustvo s Tobol-dom kraljem hamburgera biti tek stanka na stvaralačkom putu, predah, plodan odmor, okrepa koja će mi potaknuti maštu i dati snage, te moj duh i moja osjetila otvoriti za nepoznato. Naročito moja osjetila.

Jeste li zapisali?Dakako, Gospodine, svakako, Gospodine, nego kako, Gospodi-

ne, odgovarala sam, užurbana, i što je usrdnije moguće prihvaća-la se posla.

Otkako sam postala njegova spisateljica, grozničavo sam bilježila sve njegove riječi i sve njegove pokrete. Nisam ga napuštala ništa češće od njegove sjene.

Bila sam njegova sjena.Ponudio mi je da stanujem u njegovoj pariškoj palači dok zbog

poslova boravi u Parizu, a u njegovoj njujorškoj rezidenciji kad ga poslovi odvedu u New York, tako da, rekao je, budem što bliže njegovu životu i njegovoj najužoj intimi, i ja sam radosno prihva-tila poziv koji mi je pružio priliku da po prvi i najvjerojatnije zad-nji put u životu živim u izobilju.

Složili smo se da moj posao ostane tajan te da me drugima predstavlja kao svoju escort-girl. Zbog toga sam se, kako bih bila uvjer-ljiva, morala češljati poput Chimčne Badi, nabadati na deset cen-


P O R T R E T P I S C A K A O D O M A Ć E Ž I V O T I N J E

9

timetara visokim potpeticama, odijevati ultrauske haljine, glumiti (ne bez užitka) provokativnu i zavodljivu curu koja velikodušno pokazuje svoje razne kvalitete.

I što je nevjerojatno, to nikome nije bilo čudno. U svijetu finan-cija koji sam upravo otkrivala nikome ništa nije bilo čudno. I ja koju bi svako malo nešto zaprepastilo, ja koja sam imala dojam da sam sletjela na drugi planet, morala sam, kako bih bila u skladu s ulogom, glumiti da me ništa ne čudi, hiniti najveću ravnodušnost prema nametljivom luksuzu, izgledati blazirano, pa i razočarano, pred raskoši prebivališta u koje me odveo desetak dana nakon što me zaposlio, šezdesetsobnog prebivališta na Park Aveniji, puno ma- njeg od mojeg, napomenuo mi je, prebivališta u koje ga je bankar Moser pozvao na klavirski koncert mladog virtuoza s kojim se on (Moser) zadnja tri mjeseca ševio.

Došli smo u pratnji tjelohranitelja trokrilnih ramena, prezime-na Krestovsky. Stupili smo u tu raskoš pod kazališnim lusterima, Tobold na čelu, za njim njegov pas Dow Jones, i ja na kraju povor-ke. Kolačići, brbljanje, nije se činilo da ikome smeta što je Tobold došao sa svojom kurvom, pardon, escort-djevojkom. Dakle, vrlo sam opušteno igrala svoju ulogu. Bila sam do mile volje vrckava, ska-kutava, zamamna i šuštava, i to mi je, priznajem, pružalo velik uži- tak (nakon godina militantnog asketizma koji je, kako sam vjero-vala, zahtijevala moja odanost isključivo književnosti). I kad mi je De Niro, sav očaran mojim frenchy šarmom, nježno prešao rukom preko obraza, mislila sam da ću se onesvijestiti od sreće.

Da, rekla sam De Niro. Sva je njujorška krema naime bila tu, Patti Smith je bila tu, prerušena u siroticu, George Clooney je bio tu, odjeven u bogataša, bila je i Liz Taylor, u motoriziranu naslo-njaču kojim je tako loše upravljala da je zamalo, za jedne nevješte vožnje unatrag, srušila Billa Clintona, koji se naslonio na Hilary, koja je pak i sama zateturala ali, snažna žena kakva jest, nije pala, nego se katapultirala na jadnog Toma Cruisea, kojem je prignječi-la stopalo i koji je viknuo Bullshit!, i Brad je bio tu, bez Angeline, i Leonardo di Caprio, sav podbuo, a prisutnost tih zvijezda koje su časopisi učinili slavnima pojačavala je u meni dojam natprirodnog



10

koji sam imala od prvih trenutaka te priče, osjećaj da živim u fil-mu, da se krećem izvan svake stvarnosti, ukratko, da sam ne sa-mo spisateljica iz sjene Tobolda kralja hamburgera nego i vlastita sjena, strana samoj sebi.

Moser zatraži tišinu. Smjestili smo se. Namjestili smo profinjen izraz lica. Pripremili smo se za uzvišeno.

Pijanist, vrlo blijed, razbarušio je tamnu kosu, nagnuo se nad klavijaturu i stao tako silovito udarati da sam se bojala kako će mu svakoga trena puknuti vrat.

Tobold, kojem je ta vrsta užitka očito bila dosadna, nije skidao pogleda sa svoga velikog zlatnog sata (60.000 $), do trenutka kad je pijanist, žrtva gotovo epileptične egzaltacije, rastrgan bezumnim spazmima i artističkim konvulzijama, con furia izveo Preludij N° 14 opus 26, na što je Dow Jones zalajao, mnogo osjetljiviji na glaz-bu od svoga gazde.

Ljudi su rekli psst. Uzrujali se. Okrenuli se srdita lica prema neodgojenoj životinji.

Tada je Tobold naglo ustao i psujući si prokrčio prolaz između sjedala, vukući za sobom liričnog te i dalje lajavog Dow Jonesa, i me ne skamenjenu od srama. A kad smo napokon bili u dizalu, To-bold je onim hladnim tonom koji je zadržavao (mislila sam) u svim okolnostima, izjavio: Moj pas ima više duše od svih tih mrt-vih puhala.

To je prilično obećavalo.


11

2

Pojest ću to smeće za doručak, veselio se trljajući ruke. No ja nisam znala govori li o Cindy (svojoj supruzi), Ronaldu (svo-

me protivniku), Sjedinjenim Državama (svom drugom domu), ili jednostavno o cijelom planetu. A kad mu je najavljen dolazak apo-stolskog nuncija, nekoliko se sekundi koncentrirao, potpuno pro -mijenio izraz lica u ono što je zvao jebačkom facom, a onda je glasom odjednom slađim od šećera, Budite tako dobri pa sjednite, rekao nunciju sa svojevrsnom nasladom, jer je iz čistog užitka volio vjež-bati kurtoazne manire koje je nedavno (kako mi je povjerila njego-va tajnica) usavršio na privatnim satovima excess-convivialitya.

Apostolski nuncij (apostolski pogled: dobrostiv; apostolsko izra- žavanje: bujno; apostolska frizura: šiške; apostolska odjeća: visoki ovratnik) apostolski je izložio svoju molbu kralju hamburgera. Vrhov nog Svećenika, prožetog željom da zemljom i nebesima širi dobro, pohodilo je božansko nadahnuće: prenositi evanđelja pre-ko zvučnika na parkiralištima njegovih restorana brze hrane. Što on o tome misli?

Kralj hamburgera mislio je da je ideja bogovska.Gospoda moramo obožavati gdje god da smo, komentirao je

nuncij.



12

Bilo gdje, dodao je Tobold.Vatikan se mora promijeniti i pokazati se progresivnim, rekao

je nuncij.Dokazati svoju vječnu mladost i otvorenost prema današnjem

svijetu, podupro je Tobold.Nuncij se, vrlo zadovoljan, oprostio. Ni za što na svijetu nije

htio propustiti molitvu prije jela.Tobold ga je otpratio, iza Vas, monsinjore i, čim su se vrata za-

tvorila, uživljenim svećeničkim tonom izgovorio Punibus kurcibus napornibus seronjibus. (Suzdržala sam se od reakcije na te neu-mjesne riječi.) Potom je sjeo i stao s kemijskom u ruci proučavati Financial Times, no iz uzbudljiva ga je štiva istrgnuo poziv kojim mu je najavljen dolazak dobavljača financijskih informacija, vjero-jatno nekog seratora, rekao mi je, pustite ga unutra.

I doušnik, koji je neobično nalikovao Woodyu Allenu, sugeri-rao mu je tihim i povjerljivim glasom da za ba ba bagatelu kupi dio kapi kapitala Dundee Burgera, na Burzi jako pod podcijenjena društva, potom da se predstavi glav glavešinama te firme tako da se vidi njegov geni genijalni pedigre, skratite! naložio mu je Tobold (vidjela sam kako mu se u očima pali i gasi munja krvoločnosti, i od toga sam trenutka znala da u njemu čuči nasilnost), zatim da se uvuče u upravu, povikao je obavještajac, koji se odjednom za-nio, potom da se pritaji i onda, bam!, ili zahtijevajte povećanje ren-tabilnosti sniženjem troškova, što dakako znači (lukavi smiješak) čistku, članovi uprave su uz vas, cijena dionica raste raste raste i izlazite s mega-povećanom vrijednošću, ili

Tada se Tobold propeo (učinio je to s poletom koji opravdava ovu riječ) iz svoga zlatnog naslonjača, da, rekla sam zlatnog, te sam na trenutak pomislila da će uhvatiti doušnika za kravatu i izbaciti ga. Ali ne, polako je iz usta izvadio cigaru i doušniku najledenijim to-nom rekao Hvala što mi prodajete muda pod bubrege, te otvorio vrata ureda, baj baj! Nakon toga je telefonirao Cindy, koju je stro-go ukorio jer je Cindy imala osjetljiv zadatak da mu organizira sa-stanke s probranim uglednicima (druga njezina funkcija sastojala se u tome da mnoštvu žicara telefonom javlja kako je the boss na



13

konferenciji u Hanoju, u Buenos Airesu, u Singapuru, u Honolu-luu, u New Delhiju ili, za promjenu, u Mornefontaineu, možete li ponovno nazvati za mjesec dana, please?), zatim me zureći u mo-je poprsje pitao Jeste li zapisali?

U tom se pitanju koje mi je redovito postavljao zapravo krila bespogovorna zapovijed, koju sam nevoljko izvršavala. Od počet-ka te priče, njegove sam zapovijedi izvršavala uvijek nevoljko jer sam ih do posljednje osjećala kao poniženje i spuštanje, premda ni najmanje nisu tome nalikovale, već su bile umotane u Osjećaj-te se slobodnom, što bi mi tu i tamo ljubazno svisoka dobacio.

No umjesto da se, kako sam trebala, suprotstavim, umjesto da kralju hamburgera pokažem kako se neću pokoravati ničijim za-povijedima, jer ja sam umjetnica a umjetnicima nitko ne zapovije-da, umjetnici ne mogu svoju umjetnost živjeti na koljenima, umjet-nici kao prvi uvjet zahtijevaju potpunu slobodu, umjesto dakle da se pobunim i uzdignem u svojim očima visoko uzdižući glavu, ja sam istu sagibala i kukavički se pokoravala hineći glupi pristanak, pa čak i glupi entuzijazam, zbog čega sam si istog časa zamjerala.

Već od prvog dana, bolje reći već od prve minute naše surad-nje, znala sam da se nikad neću osjećati dobro kraj Tobolda kralja hamburgera, znala sam da ću u svemu na što pristanem u tome poslu ići protiv sebe, da će me sve to blebetanje o financijama ko-jim me kljukao duboko užasavati. No premda sam to znala, nisam Toboldu mogla odbiti ni najmanju sitnicu niti mu naznačiti ika-kvu želju za bijegom, kao da se nešto u meni, u dodiru s njime, odjednom paraliziralo.

Recimo to jednostavnim riječima: na svoju sam sramotu bila kuš.Bila sam kuš poput onih kojima život ovisi o nekome drugom,

i koji strahuju da će, ako pokažu otpor, izgubiti povlastice.Pa bile one i neznatne.


14

3

Od početka, rekoh. Ovako je naime krenula priča između To-bolda kralja hamburgera i mene.

Dana 20. rujna 2005. došla sam, vrlo uzbuđena, u francusko sje- dište njegova poduzeća, u ulicu Bičvre u Parizu, i odmah su me uveli u ured dimenzija plesne dvorane. Tobold me odmjerio pogle-dom hladnim kao led i činilo se da ga više zanima (skroman) opseg mojih grudi nego duga bibliografija koju sam mu mucavo reciti-rala, no s kojom očito nije znao što bi.

Smela sam se i nesvjesno gužvala sako.Ne mičući se iz svoga naslonjača (jer kralj hamburgera bi se

udostojio dići svoju šefovsku stražnjicu samo za iznimne ugledni-ke), rukom mi je pokazao gdje da sjednem te u moje noge uperio izravan koliko i leden pogled.

Osjetila sam kako crvenim do korijena kose, i glavom mi je pro-letjela pomisao na bijeg.

Opustite se, rekao mi je s neljubaznom blagošću, kao da je osje- tio moju zbunjenost. Vaš će posao, gospođice, biti jednostavan. Sas- toji se u tome da bukvalno (to bukvalno me rasrdilo, ali sam sto-ički šutjela) prenosite, da bukvalno prenosite fakte, djela i riječi najmoćnijeg čovjeka na planetu (rekao je pokazujući na sebe slo-



15

ženim pokretom, usput dotaknuvši usta, prsa i mjesto spolovila), izvanserijskog prvaka globalizacije, predsjednika uprave firme King Size (rukom je u zraku nacrtao krug, što je vjerojatno ozna-čavalo svemir), koja je otkako je 1978. stupila na Burzu, u dvade-set godina ostvarila povećanje vrijednosti od 10 milijardi dolara.

Čudesno, rekla sam. I odmah se zamrzila.Onoga koji je srušio više od dvadeset konkurentskih kompani-

ja, koji je upravo zgrabio 30% kapitala Sedina, koji upravo preuzi-ma Pondonija dokapitalizirajući Tinanea

Nevjerojatno, rekla sam poprimivši prikladan izraz lica.i koji će zgaziti onog izdajicu Ronalda. Ne znate tko je Ronald?

Ronald je mediokritet koji me pokušava zajebati. Zbog toga će po-žaliti. Jer ću ga smlaviti, kao što sam smlavio sve lažne proroke Svjetskog Tržišta, budući da sam danas, zapišite to, ja jedini pravi prorok (rekao je to bez trunke ironije) i da se spremam postati pred-sjednikom Svjetske Vlade (rekao je to bez i najmanjeg smiješka), a kad sam tu rečenicu, premda mi se činila bizarnom, da ne ka-žem potpuno sumanutom, krenula pohranjivati, Ne! rekao mi je, nemojte to pisati! to ne! takve se stvari ne pišu, to su stvari koje se tajno i godinama pripremaju.

Upravo u tome trenutku najavljen je dolazak slavnog pisca Marka Leynera, kojem je Tobold odobrio sastanak s neskrivenom namjerom da se razonodi.

I tada je Tobold prešao s posve šefovske ozbiljnosti na veselu dobroćudnost. Još jedan koji me dolazi žicati, rekao mi je smiju-ljeći se, vidjet ćemo što će i kako će.

Mark Leyner, čije su lice potresali tikovi zacijelo pojačani emo-cijama zbog susreta, uveden je u golemi ured, kako ste?, izvrsno, a vi?, ah, kao pisac, vrlo loše, hvala, i, nervoznom kretnjom namje-štajući naočale, kreće s protazom: u potrazi je za financijskim iz-vorom koji bi omogućio osnivanje tajnog društva s ciljem da ra-zdrma zaglupljene mase priređivanjem pjesničkih manifestacija čija bi negativna snaga silovito sablaznila duhove te proizvela do-sad neviđena stanja kolektivne histerije, koja bi sustavno dekon-struirala liberalni sustav.



16

Jel ovaj puko? činilo se da se pita Tobold kralj hamburgera. Za-cijelo je mislio da ga Mark Leyner zajebava i da mu priča besmi-slice samo kako bi ga naveo da razotkrije svoja uvjerenja.

Tobold ga obaspe uobičajenim komplimentima, jako zabavan, jako originalan, pravi umjetnik, ukorak s vremenom, potom iz opre- za (tako su ga naučili) prospe isprazne rečenice prošarane pojmo-vima poticaj, volja, pobjeda, gospodarska prognoza, optimizacija (dvaput), izazov, indeks, stožerni čimbenici, konvergentne analize, brzi rast (dvaput), stapanje, organigram, odbor, kvota, rezultat, re- pozicioniranje, cilj i pouzet pozudet poduzetnička sloboda (čista poezija, očajnički sam pomislila), dobro pazeći da ne odgovori na piščevu molbu.

Iste je te večeri Mark Leyner napisao na svome blogu: Upoznao sam najvećeg biznismena na svijetu i ujedno najvećeg kretena.


17

4

Zapišite ovo, sve su to licemjeri, svi bez iznimke, a pogotovo Ronald, zavidnik najgore vrste, koji ništa u životu ne radi

osim što meni zavidi na moći. Jer ako biti moćan, mala moja, (zvao me mala moja i to mi je, začudo, godilo), ako biti moćan znači mo ći sve, Sve? pitala sam, Sve, potvrdio je, Ako biti moćan znači oži vo-tvoriti ono čega nema, kako onaj kaže, Koji onaj? pitala sam, Utje- lovljeni, odgovorio je, Tko? pitala sam, Mali Isus, rekao mi je, ja sam, zapišite to, nevjerojatno moćan. A svaka nevjerojatna moć rađa ljubomoru, rekao mi je, jer bio je neobično sklon izražavati se u aforizmima koje je uzimao iz evanđelja izvrćući im smisao. Zatim mi je, kako će ubuduće činiti gotovo svakodnevno, stao pružati opipljive dokaze svoje goleme moći na kojoj su mu svi zavidjeli, u nedogled je nizao svoje posjede, iznuđivanja, zapljene, preuzima-nja, krvave pregovore, sočne i slasne operacije, bogate i grandioz-ne žetve.

Upravo sam otkupio Big Burger, zapišite to. Svaka dva sata ne-gdje se u svijetu otvori novi restoran King Size! No limit! Zapišite to.

Genijalno, rekla sam. I oduševljeno zatreptala.Nemilice režem inauguracijske vrpce, više od dvanaestak mje-

sečno. U koliko smo, po vašem mišljenju, zemalja prisutni? U više od sto dvadeset! pobjedonosno je rekao.



18

Nevjerojatno, začula sam se kako govorim. I moja me servil-nost užasnula.

Naša marka poznata je na cijelom planetu, čak i narodu Luba. Fascinantno, ne?

Fascinantno, rekoh ushićeno.I znate za koliko nam je u deset godina porastao prihod? Za

deset cijelih jedanaest, rekao je, zapišite, zapišite. Zahvaljujući to me, mogu dati svoj mali doprinos demokratskoj stranci, u kojoj imam nekoliko prijatelja.

I dalje sam mimikom i onomatopejom pokazivala entuzijazam koji sam u sebi osuđivala, no na koji sam se nekako osjećala prisi-ljenom.

Sad imam potpun monopol na tržište krumpira u USA, a geni-jalno je što ću, rekao je trljajući ruke, imati udio u kapitalu BRC-a, paketu satelitskih programa Ruperta Baldwina, jer želim biti pri-sutan u svim ključnim sektorima, želim da King Size prodaje sve, pomfrit i duh, želim da duh huče i da pomfrit tovi

No nisam morala posvjedočiti svoju radost jer je u međuvre-menu ušao Pierre Barjonas, jedini koji je, osim Cindy i mene, uži-vao osobitu povlasticu da nenajavljen uđe u Toboldov ured.

Poznaješ li gospođicu? pitao je Barjonasa bradom pokazujući prema meni. Ona će napisati moje evanđelje, te rukom u zraku nacrta križ u mom smjeru. Ali to je top secret! rekao je i na usta položio tajanstveni kažiprst: za sve ostale, ona je moja… I stao je na toj aposiopezi. No neizgovorena je riječ zacijelo dugo odzvanja-la u svim mojim živcima, neizgovorene riječi nerijetko su snažni-je od izgovorenih, i zauvijek se ukotve u nama.

Zatim, okrenuvši se prema meni, Moj suradnik ali i prijatelj Pier-re Barjonas, reče mi. Često ćete ga sretati.

Kako stojiš s Pastom? zanimalo je Pierrea Barjonasa, koji me se nije udostojio ni pogledati.

Objavio sam ponudu za preuzimanje grupacije, nije okolišao Tobold. A od jučer pregovaram s Rossijevima.

S Rossijevima koji su se opernatili švercanjem alkohola? pitao je Barjonas.



19

Upravo tako, rekao je Tobold.A transakcije u Aziji? upitao je Pierre.Kanim, dao se u propovijed Tobold, pokrstiti Kinu, gdje je rad-

na snaga vrlo povoljna. Kina je dosad bila u mraku. Razasut ću ondje krumpiriće i burger kako bi Kina našla svoje iskupljenje i is-punjenje, rekao je religioznim jezikom kojim se nameračio govo-riti otkako se proglasio Prorokom Slobodnoga Tržišta. Potom, okre-nuvši se prema meni, Zapisano?

Koliko god bila potištena, zapisivala sam i zapisivala, predano, savjesno, cijelo sam vrijeme samo zapisivala. Koliko god potište-na, rekla sam, jer sam unatoč nekoliko potajnih užitaka (primjerice susret s Robertom De Nirom i trenutna simpatija koju sam osjetila prema Cindy, Toboldovoj supruzi), patila što se koprcam u klopci u koju sam nesmotreno zabludjela, patila sam zbog Toboldova oma-lovažavanja koje sam osjećala u bezbroj sitnih pojedinosti, patila sam zbog neprestane suočenosti s idejama koje su ismijavale, koje su upravo vrijeđale moju duboku vjeru u ljudsku brižnost, patila sam što moram opisivati situacije i postupke koji ljuto vrijeđaju moj osjećaj za ljepotu, moju umjetničku prirodu, ponavljala sam si očajnički, moja umjetnička priroda nije stvorena za to da služi kao, kao što zapravo? kao pisac-plaćenik? kao apostol? kao hagio-graf? kao dodvorica? kao pisar Slobodnog Poduzetništva? kao sluš- kinja ciljeva čija načela nisam prihvaćala, moja će umjetnička pri-roda posrnuti pod tim strašnim teretom, očajavala sam, moja će se umjetnička priroda srozati, zajedno s cijelim mojim bićem.

Bila sam utoliko potištenija što sam, ne mogavši se nikome po-vjeriti, svoje muke neprestano prežvakavala. Kakvog bi smisla ima- lo, govorila sam si, jadati se starim prijateljima koji su od samog po-četka osuđivali suradnju s Toboldom, zastupnikom kapitalizma, i tvrdili da ako radim kao njegovo piskaralo, igram njegovu igru, i ako on raspolaže mojim perom, raspolaže ni manje ni više no mo-jom dušom?

Naišla bih na nerazumijevanje.Ili gore, prezir.A prezira sam već imala napretek.


20

5

Uništit ću ga, hladno mi je odgovorio Tobold kad sam ga pita-la za njegova protivnika Ronalda, kojeg su mu bila puna usta.

Hladno, kažem, jer Toboldova je hladnoća bila nasilnička, hlad -noća koja nije ništa drugo nego pritajena nasilnost (poslije sam dobila priliku uvjeriti se u to), hladna nasilnost koja me puno više uznemiravala nego, primjerice, pljuska.

Situacija je bila sljedeća: Ronald je htio srušiti Tobolda koji je htio srušiti Ronalda. Ronald je bio član uprave grupe, ali je zbog vrlo niskih a i nekih vrlo izopačenih razloga žudio za foteljom predsjednika uprave, u kojoj je sjedio Tobold.

Našla sam se usred rata.Ronald je bio Juda.A Tobold je oštrio oružje. Zasad verbalno.Ronald je smeće, rekao mi je toga dana, i ja ću ga sasjeći na ko-

madiće. Trenirati je započinjao već ujutro.Sat vremena kasnije i dalje se zagrijavao: Ronald je gad, nema

ni trunke časti, smrad, i treba ga baciti kamo i spada: u kanaliza-ciju. Ne pišete ovo?

Dva sata kasnije prionuo je vježbama istezanja: Ronald je pre-preden, podao, izdajica, i miluje samo zato što se ne usudi ugristi.



21

Ronald je ružan a ružnoća čini turobnim i nemoćnim. Rugoba je i ima brkove, kao i svi gadovi.

Malo kasnije, na vrhuncu forme i s licem koje je odisalo potpu-nim mirom: Ronald je tatino govance, i da nije rođen na hrpetini novca, danas bi bio manualac u Stopu i presretan što će se pojavi-ti u Arthurovoj emisiji. Ronald je luzer (najveća uvreda), lažnjak, podlac, kukavica, lupež i lažljivac. Ronald se lijepo izražava, no u duši je prost. Tobold kralj hamburgera te je strahote izgovarao hlad- nokrvna izraza lica i mirnim glasom. Ja sam, za razliku od njega, zapišite to, fer igrač i dok govorim iz usta mi ne ispadaju ruže.

Istina je, napisala sam u bilježnicu namijenjenu pisanju evan-đelja, istina je da mu ljubaznost, umiljavanje, prenemaganje, viju-gavo okolišanje i izvrdavanje oklijevanjem baš i nisu jača strana. Kralj hamburgera odrješit je čovjek. Kralj hamburgera ne uljepša-va svoje prljave rabote. Kralj hamburgera ne prerušava svoje ve-like apetite u blagoglagoljive dobrohotnosti. Kralj hamburgera iskren je kao dijete. Prekrižit ću ovu rečenicu. I vjerojatno ga zbog toga u tom tako uglađenom financijaškom društvu smatraju no-vim čovjekom. No ta se vrlina katkad okrene protiv njega, i veći-na uvaženih gadova kojima je okružen, suočena s golom istinom koju im dobaci u lice, uvrijeđeno podiže gnoseološke brane, dok njihove supruge turaju svoje (operirane) nosove u ljupke rupčiće, ah kako je prost taj čovjek!

Taj se korumpirani stvor stroga izraza lica hvali da želi pročisti-ti Tržište i nametnuti mu, nije li to preslatko, drakonska pravila ka-ko bi ga spriječio da bude zlo, puknut ću od smijeha, zapišite to. Tim riječima? pitala sam. Naravno da ne! rekao mi je kao da je riječ o nečemu očiglednom. Napišite to kao pisac, zaokružite, uljepšajte, uobličite, to vam je, koliko znam, posao. Ronald je, kaže Tobold, napisala sam, uzdigao pronevjeru do razine Nikomahove etike.

Vrlo konzervativan i pristojan, taj se pokvarenjak predstavlja kao staloženi poslodavac koji staloženo propovijeda panekonomiju, a ustvari je serijski ubojica, Ronald je serijski ubojica, ponovio je To-bold smijući se bez glasa, našto sam zadrhtala. Problem je što Bush, Putin i Tony Blair primaju tu spodobu s počastima dostojnima



22

monarhâ, što samo ohrabruje njegovu nadutost. A kako u zgod-nim prigodama zna citirati Levinasa, misle da je vrlo uman. No kod mene to ne prolazi, žustro je ustvrdio Tobold. Našto je otvo-rio limenku piva.

No Tobold nipošto nije budala, napisala sam, premda je taj sa-mouki skorojević, preobraćeni delinkvent, sveprisutni megaloman koji se samoproglasio Gospodarem Tržišta, miljama udaljen od ele- gantnih financijaša poput Thibauta, Régnauta, Gavauta, koji svi ima ju veliko ime, veliko nasljedstvo i velike veze, no nerijetko se izgube u smicalicama diplomiranih kazuista (rekao je Tobold, koji bi se katkad okušao u biranom rječniku ne bi li zbunio protivnike), smicalicama koje samo potpiruju sumnju, u filozofskim stranpu ti-cama, skeptičnim prežvakavanjima, izbezumljenim preispitivanji-ma i zgađenoj razočaranosti: sve je to Toboldu savršeno nepozna-to. Toboldu je naime sumnja strana, napisala sam. Tobold na ime slijepo vjeruje u Slobodno Tržište i njegovu neprolaznu snagu, dodala sam. I ta ga slijepa vjera ovlašćuje na svakojake smjelosti, posebice na (pomislila sam) smjelost da zgazi drugoga.

Dok sam ja pisala, Tobold je, u trenu slistivši tri limenke piva, u svome kraljevskom naslonjaču iznenada zaspao, te ozbiljno i le-gitimno zahrkao.

Tada sam primijetila kako mu san oblikuje drukčije lice, lice ko-je se, lišeno njegova ledena pogleda, činilo mekšim, ranjivije li ce, što je njegovim ustima vraćalo mekoću koju mu inače nije dopu-štala vječita borbena spremnost.

Iz sna ga je trgnuo telefonski poziv kojim mu je najavljen dola-zak Jacka Elingtona, novinara The Economista koji ga je došao inter-vjuirati u vezi s njegovom jučerašnjom ponudom za preuzimanje talijanskog ljevičarskog lista koji je već nekoliko mjeseci bio u silaz-noj putanji. Zapravo je Tobold kanio tijekom razgovora vješto pod-metnuti nekoliko prepredenih optužaba na Bestidnikov račun.

Pripremam teren, rekao mi je. Kao usput nabacim da je Ron Ronald (ime mu je bilo Ron!) gotov, da katastrofalno rukovodi fir-mom, da je otkup Pizza Hota nevjerojatna glupost, da se brzopleto upustio u rasipničke transakcije. I to pali! Novinari trljaju ruke, a



23

najbolji ga prijatelji otvoreno izbjegavaju, to je siguran znak, na proslavi kod Haseovih nitko nije htio sjesti za njegov stol, Ronald je ostao sam sa svojom ženom molećivo pogledavajući okolo. Jadno.

No da se vratim na novinare, mala moja, želite znati zašto im ugađam, zašto im podvaljujem, zašto ih ušuškavam, nasmijala sam se na tu riječ, dodao je i Zašto ih tetošim? Tetošite ih? Smijala sam se. Nešto sam ga se manje bojala. Zato što, vidite, mala moja, no-vinari nehotice rade za nas, to je ono što je wonderful, nehotice bdiju nad našim dobrima, to je lijepa i velika stvar. Kako, mala mo ja? Kad prokazuju, kako oni to znaju, podmitljivost nekih, is-pada da su svi drugi besprijekorni, shvaćate? Kad optuže loš libe-ralizam, ispada da postoji dobar liberalizam, shvaćate? shvaćate zašto ih moramo maziti i davati im materijala, tu i tamo skandalčić, trgovanje uz povlaštene informacije, zloporabica položaja, stav-ljanje u promet lažnog novca, afera Ron Ronald, ili bilo koja dru-ga, samo da je mračna i gnusna, da se imaju nad čime raskokoda-kati? Joséphine, nemojte da moj dragi prijatelj Jack čeka, uvedite ga, please.

Dragi moj Jack, kako mi je drago što te vidim, rekao je širom raširivši ruke prema smetenom novinaru. Kojim dobrom?


Documents

Portret pisca kao domaće životinje - Lydie Salvayre