PortaPali anđeo Sotona ne vjeruje da Bog postoji, nego, štoviše, to zna, ali ipak mu iz oholosti ne želi služiti. Prostor na kojem je vidljiva moja vjera ili nevjera jest moj

GOD. 17. BOŽIĆ, 2012. g. Br. 1 (26)

ISSN - 1332-0459

Porta fidei

Blagoslov obitelji

Ovogodišnji božićni blagoslov kuća i obitelji započinjemo na blagdan sv. Ivana, u četvrtak 27. prosinca u 10.30 sati. Započinjemo od Bokića kuće. Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu i križ.

Kod blagoslova kuća i obitelji pohvalna je nazočnost što više članova obitelji kako bi zajedno molili i primili blagoslov. Božji blagoslov je prvenstveno namijenjen ži-vim ljudima a tek onda kući u kojoj stanuju i rade.

Naslovna slika: Svetohranište u crkvi Svih Svetih - Zmijavci

1

L I S T Ž U P E S V I H S V E T I H U Z M I J A V C I M A GOD. 17. BOŽIĆ, 2012. g. Br. 1 (26)

Gospodine, umnoži nam vjeru

Sveti otac papa Benedikt XVI. svečano je otvorio Godinu vjere za cijelu Cr-

kvu 11. listopada 2012. koja će završiti na svetkovinu Krista Kralja 24. studeno-ga 2013. godine. U našoj nadbiskupiji i našoj župi svečano smo je otvorili u nedjelju 14. listopada. Učinili smo to u našoj župnoj crkvi i na prvoj i drugoj svetoj misi. Kao zajednica molili smo Apostolsko vjerovanje pročitali pismo našeg o. Nadbiskupa i uputili smo se u svečanom ophodu za križem koji smo postavili uz oltar gdje će nam kroz cijelu godinu biti znak njegove ljubavi prema nama. Bit će nam i poziv na vjeru obo-gaćenu dobrim djelima jer je vjera bez djela kao zdjela bez jela.

Pozvani smo kao vjernici samim svo-jim životom oko sebe širiti svjetlo Rije-či istine koju nam je sam Isus ostavio. Uputio je i nama one riječi: Bit ćete mi

svjedoci u cijelom svijetu. Stoga nas Sve-ti otac poziva da naš život bude vjero-dostojno svjedočanstvo. Potrebno nam je ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovijeda, slavi, živi i moli te razmišlja-ti o samom činu vjere, to je zadaća sva-kog od nas kroz ovu godinu, a i kroz sve dane života našega.

2

Gospodine, umnoži nam vjeru

Vjerovati znači odlučiti biti s Gospo-dinom da bi se živjelo s njim. Učitelju, gdje stanuješ? bilo je pitanje prve dvojice Isusovih učenika i mnogih drugih sveta-ca pa i nas danas. Njegov odgovor jučer i danas isti je: „Dođite i vidite“ - pre-bivam u svojoj riječi, stanujem u Evan-đelju kojega sam vam navijestio, štogod učinite jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili; eto, tu je moje mjesto i tu ćete me naći. I svi koji su ga iskreno tražili tu su ga i našli.

Brate i sestro, uprimo svoj pogled u Isusa Krista „Početnika i Dovršitelja vje-re“ u komu sve naše boli i čežnje nalaze svoje ispunjenje. Neka nam na ovom putu vjere pomogne Marija majka Gos-podinova, Isusovi apostoli, toliki sveci mučenici, muževi i žene jake vjere koji ostaviše sve da bi stanovali uz svoga Gos-podina u kome nađoše sve. Bog moj i sve moje, ponavljao je sv. Franjo Asiški.

Jedna njemačka poslovica veli: „Čo-vjek bez vjere: bijednik bez mjere“. Da ne bi bio i ti takav bijednik okreni svoj pogled Gospodinu i reci mu sa svetim Petrom: kamo da idemo od tebe, Gos-podine, ti imaš riječi života vječnoga ili sa svetim Tomom: Gospodin moj i Bog moj.

U ovoj godini što možeš učiniti i koja ti korist od nje?

Razgovaraj sa svojim ukućanima o vjeri. Zar ne možeš naći deset minuta i posvetiti ih tom uzvišenom razgovoru o kojem ovisi tvoja vječnost. Moli se Bogu svaki dan. Molitva ti daje snage i poleta da možeš izdržati i iznijeti svoj križ na svoju „Kalvariju“. Nedjeljna sveta misa

neka ti bude u prvom planu. Ako ti je to u obitelji na prvom mjestu, sve će ti biti na mjestu. Ako ne bude tako, sve ti ide naopako. Kroz ovo vrijeme malo se bolje i češće pomiri sa svojim Bogom u svetoj ispovijedi. Propitaj se bolje u čemu si griješio i koliko si mogao biti bliži svom Bogu. Ne budi površan. Ostavi se psov-ke pa i one najmanje, jer te to udaljava od Boga i ljudi a i sam se sebi gadiš. Pa zbog čega psovati? Koja ti korist od toga? Tko ti daje plaću za to? Uvijek i svakog blagoslivljaj, a nikoga ne proklinji, pa ni samog sebe, jer si Božja slika.

Poštuj svoga bračnog druga. Uvijek lijepo govori o njemu. Činite dobro jedno drugom. Ne škrtari s pohvalama. Poučavaj djecu u dobru i poštenju. Bo-lje bi ti bilo da objesiš mlinski kamen oko vrata i strovališ se u dubine morske negoli sablazniti jednoga od ovih male-nih, čitamo u Evanđelju. Kroz ovu go-dinu pročitaj barem jednu knjigu: Bi-bliju, Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij katekizma… i nemoj reći: Nemam vremena. Budi iskren sam sebi pa priznaj te kaži: Ja to neću.

U vremenu smo u kojem očekujemo prvi Isusov dolazak na ovu našu zemlju u onoj svetoj božićnoj noći gdje ćemo biti raspjevaniji, vedriji, ljubazniji i otvoreni-ji Bogu i čovjeku. U ovoj radosti i neiz-mjernoj sreći svima Vama u Zmijavcima i na svakom mjestu gdje se nalaze naši zmijavčani bilo sretno Kristovo rođenje i blagoslovljena Nova 2013. godina.

Vaš župnik fra Frano Laco i sestra Jasna Kasalo

3

Vjera i nevjera

Vjerujem kako vam je poznato da je papa

Benedikt XVI. apostol-skim pismom Porta fidei (Vrata vjere), proglasio Godinu vjere. I na ovaj način, Petrov nasljednik, želi potaknuti sve vjer-nike da bolje upoznaju sadržaj svoje vjere, preis-pitaju svoj vjernički hod, velikodušnije otvore srce za iskustvo Božje blizine i odgovornije žive svoje kršćansko poslanje. Na prvi pogled navedeni događaj može izgleda-ti kao dobar običaj Crkve koji se može svrstati u rubriku već viđeno. No, ne bi bilo dobro misliti kako se Godina vjere ne tiče moje osobne vjere. Ova nam je godina, s jedne strane, poticaj za preispi-tivanje naših vlastitih stavova, te, s druge strane, ona nam je dobra prigoda za du-hovni rast. Ukoliko promotrimo svijet u kojem živimo, možemo vidjeti kako je u njemu, često prisutna sila koja želi što više deformirati čovjeka kao takvoga, te potisnuti njegovu vjeru u sferu privat-noga, ili je, pak, u potpunosti uništiti. U takvom okruženju, kršćani, koji su pozvani biti sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5,13.14), nažalost, ne svjedoče dovoljno svoje poslanje. Za potvrdu ovih tvrd-nji ne treba ići dalje od svoje okoline,

odnosno dalje od vlastitih obitelji. Naše obitelji naj-bolje su ogledalo dobro-ga i onoga manje dobrog življenog u svakom poje-dincu. Svaki pojedini član zna kakosvoju vjeru ispo-vijeda, slavi, živi i moli. Upravo to su četiri bitne sastavnice i pokazatelji utjelovljene ili neutjelov-ljene vjere u svakodnevici.

Prisjetimo se na trenutak činjenice da je Bog,htijući zapodjenuti svoj dijalog ljubavi s čovjekom, na što nas podsjeća Drugi vatikanski sabor,uzeo našu ljudsku narav i sam postao čovjekom. Nevidljivi Bog se paradoksalno ponizio da bi bio vidljiv i opipljiv i da bi nam ostavio pri-mjer i poticaj da naša vjera bude utjelov-ljena vjera. U svom dijalogu s čovjekom Bog nije ostao samo na razini riječi, već je njegova Riječ postala konkretan čo-vjek- Isus iz Nazareta. Ako malo bolje promotrimo četiri spomenute sastavnice vjere, onda nažalost moramo priznati da i u životima praktičnih vjernika odnos prema Bogu tako često ostaje samo na razini površnog ispovijedanja vjere. Na istom tragu, oni koji na površan način is-povijedaju svoju vjeru,na pitanje vjeruje li u Boga odgovorit će potvrdno. Kad ih se nadalje upita kako slave svoju vjeru,

4

Vjera i nevjera

odlaze li na misna slavlja i slave li sa-kramente, odgovo-rit će da to čine kad god stignu, ma što to značilo. To obično znači da često nalaze ispriku od najvažni-jega, na račun ba-nalnih obveza, stvari i događaja. Na pita-nje kako žive svoju vjeru, odgovorit će da su svi njihovi od pamtivijeka bili veliki vjernici i da i oni na tom tragu nisu zakazali:nikoga nisu ubili, ništa ukrali, ali da im se svakod-nevno i više puta potkrade velika psovka, utaji se štogod poreza, dogodi se pokoji pre-ljub, svakodnevno budu uvedeni u svađu s bračnim drugom i ostalim članovima obi-telji. Da nisu baš u najboljim odnosima sa svim ljudima, ali za sve nesuglasice i spo-rove kriva je ona druga strana… Ali ostalo je hvala Bogu dobro. Ostalo? Na pitanje hrane li svoju vjeru molitvom, tako će ponosno reći da se svake večeri prekrste i ako ne zaspu izmole Oče naš. Da dalje ne bi analizirali, bolje je kod ovoga zasta-ti i dati za pravo papi Benediktu što je ovu godinu proglasio Godinom vjere,jer nam je doista tako potrebno uočiti ja-snui nepobitnu povezanost između vjere i života, odnosno vjere kojom se vjeruje i sadržaja naše vjere. Pojednostavljeno govoreći, mogu dobro poznavati sadr-žaj svoje vjere (Bibliju, Božje zapovi-jedi, istine vjere, djela milosrđa…), a istodobno ne živjeti svoju vjeru. Mogu

pred nevjernicima tako gorljivo brani-ti Božje postojanje i veličati njegovo ime, a da to nema osobite povezanosti s mojim konkretnim živo-tom.Vjerovati da Bog postoji, a živjeti kao da ne postoji, znači ostati samo na razini izgovore-ne riječi. Pali anđeo Sotona ne vjeruje da

Bog postoji, nego, štoviše, to zna, ali ipak mu iz oholosti ne želi služiti. Prostor na kojem je vidljiva moja vjera ili nevjera jest moj život, kako nas lijepo poučava sveti Jakov u svojoj poslanici: Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasi-ti? Ako su neki brat ili sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas re-kne: Idite u miru, utoplite se i nasitite! A ne dadnete im ono što je potrebno za tijelo, što to koristi? Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi… Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela (Jak 2,14-17.26). U Godini vjere pozvani smo na kritičko samopropitivanje, s jedne strane, koliko poznajemo sadržaj naše vjere, te, s druge strane, kako živimo tu istu vjeru i to po-lazeći od konkretnih životnih situacija. Na koncu, treba nam biti jasno da vje-rovati znači osloniti svoj život na Boga, ispovijedajući, slaveći, živeći i moleći.

Fra Ivan Režić

5

Mojsijeva vjera i vjera Crkve

U apostolskom pismu „Porta fidei“ kojim proglašava otvorenje Godine

vjere papa Benedikt XVI. navodi jednu rečenicu iz svoje nastupne propovije-di koju je održao 24. travnja 2005. Ta rečenica glasi: „Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Krista krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijatelj-stvu sa Sinom Božjim, prema onome koji nam daje život u punini.“

Prema tim riječima papa vidi po-slanje Crkve u tome da izvede ljude iz pustinje i dovede ih do Krista koji daje život u punini. Premda u nastavku svoga pisma papa tu temu razrađuje na teme-lju novozavjetnih tekstova, dobro je za bolje razumijevanje prisjetiti se i njezine starozavjetne pozadine. Naime, lik Cr-kve koji izvodi ljude iz pustinje i dovodi

ih Kristu koji ih uvodi u život ima svoj pralik u najvećoj starozavjetnoj osobi – Mojsiju koji je izveo Izraelce iz Egipta, vodio ih kroz pustinju, i izveo ih iz nje. No, Mojsije nije uveo narod u Obeća-nu zemlju, nego je to učinio Jošua (Pnz 1,37-38), pralik novozavjetnoga Jošue, Isusa iz Nazareta. (Jošua je hebrejski, a Isus grčki oblik istoga imena). Tako se i Crkva sa svojim pastirima poput Mojsija odaziva Božjem poslanju da izvede lju-de iz pustinje, ali krajnji cilj tog puta ne postiže Crkva sama, nego Isus Krist koji jedini daje puninu života.

U tom smislu ovdje ćemo se ukrat-ko osvrnuti na lik Mojsija, da bismo u njegovu vjerničkom pozivu otkrili ele-mente koji su prisutni u životu svakoga istinskoga vjernika i Crkve u cjelini. Pri tome će nam od osobite koristi biti plo-dovi istraživanja suvremenog belgijskog bibličara Jean Lous Ska-a.

Mojsije je kao i Crkva „izvađen iz vode“

Svima je poznata priča o Mojsijevu rođenju u nepovoljnim prilikama za židovski narod koji se nalazio u egipat-skom ropstvu, kako je opisano u prvim poglavljima Knjige Izlaska. Budući da je faraon naredio da se pobiju sva muška

6

Mojsijeva vjerai vjera Crkve

novorođena djeca, Mojsijeva majka je tri mjeseca krila svoga sina, a onda ga u košari pustila niz rijeku, gdje ga je naš-la i posvojila faraonova kći, davši mu ime Mojsije „jer sam ga – reče – iz vode izvadila“ (Izl 2,10). Ta scena u kasni-joj kršćanskoj interpretaciji simbolizira krštenje u kojem svaki krštenik postaje članom Crkve, te se slikovito može reći da je svaki krštenik kao i Mojsije izvađen iz vode i spašen od smrti.

Mojsije je od Bog pozvan u teškim okolnostima

U opisu Mojsijeva poziva Knjiga Izlaska najprije donosi nekoliko podata-ka koji nam pomažu shvatiti u kakvim ga je okolnostima Bog pozvao da oslo-bodi narod iz egipatskog ropstva. Tu se ne radi samo o općenito lošem stanju koje se tiču čitava porobljena naroda, nego i o osobnim okolnostima Mojsije-va života. Nakon što je kao dijete sretno izbjegao smrti, može se pretpostaviti da je Mojsije na faraonovu dvoru proveo bezbrižno djetinjstvo i mladost, o čemu se u Bibliji ne donose nikakvi detalji. No kada je odrastao, a prema židovskoj pre-daji, bilo mu je tada četrdeset godina, jednom je došao među svoj narod i prvo što je vidio bilo je to kako jedan Egipća-nin tuče Hebreja. U tom času pokazao se Mojsijev pravi identitet. On brani svoga brata i ubija egipćanina. No, time priča ne završava. Drugi dan Mojsije je opet došao među svoj narod i sada susreće dvojicu Hebreja kako se svađaju. I ovaj put intervenira stajući na stranu slabije-ga protiv jačega, na stranu potlačenog

protiv tlačitelja i kaže mu „Zašto tučeš svoga druga!“. Međutim, ovaj mu od-govara: „Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?“ (Izl 2,11-14). Tako Mojsije, koji je i u jednom i u dru-gom slučaju stao na stranu slabijega, i borio se za pravdu, dobiva prvu lekciju: koliko god namjere bile dobre, pravda se ne može uspostaviti nasiljem. Nasilje ne postiže ništa drugo nego samo rađa novo nasilje. Plod Mojsijeva nasilnog utjeriva-nja pravde bio je taj da ga je najprije od-bacio jedan od njegovih sunarodnjaka, a potom ga htio pogubiti i faraon koji je u međuvremenu čuo sve što se dogodilo. Mojsije se tako i iznutra i izvana našao u svijetu nasilja iz kojega želi pobjeći, te odlazi u midjansku pustinju gdje se oženio sa jednom od sedam kćeri tamoš-njeg svećenika Jitra (Izl 2,15-22). Prema židovskoj i biblijskoj predaji tu je pro-veo drugih četrdeset godina svoga živo-ta dok jednoga dana pasući stado svoga tasta Jitra nije na jednom brdu ugledao gorući grm koji ne sagorijeva. I taj nao-ko mali podatak kako je Mojsije pasao stado svoga tasta Jitra, a ne svoje vlastito, govori o njegovu podređenom položaju u novoj obitelji. Tako je u trenutku u kojem ga Bog poziva Mojsije čovjek u višestruko nepovoljnom položaju. Iza sebe ima neuspio pokušaj da pravdu postigne nasiljem. Potom je pobjegao od nasilja koje se okrenulo na njega i na koncu, oženivši se, umjesto da bude glava obitelji, postaje sluga svoga tasta. Lekcija koju Mojsije, a s njime i Crkva, može naučiti glasi: Bog koji poziva na

7


poslanje oslobođenja iz ropstva ne čeka da se stvore neke povoljnije okolnosti, nego izabire upravo one u kojima se može što jasnije pokazati da je na djelu on i njegova milost, a ne samo čovjek i njegova slabost.

Mojsijeva znatiželja kao znak vjere koja traži razum

Kada je Mojsije ugledao gorući grm rekao je: „Hajde da priđem i pogledam taj veliki prizor: zašto grm ne sagorije-va?“ (Izl 3,3). Tu se otkrio još jedan ele-ment njegova identiteta. Mojsije pripa-da onoj vrsti ljudi koja se može čuditi i usuđuje se pitati što je to što vidi. Ima mnogo ljudi koji vide, a da ne vide, koji se ne usude gledati, i radije se prave da ne vide. No, Mojsije je bio sposoban prihvatiti novo iskustvo. Htio je sazna-ti zašto grm gori, a ne izgara (Izl 3,3). Na neki način Mojsije je postupio slično djetetu koje za nama običnu stvar pita: zašto? Ponekad se roditelji i ostali odrasli nađu u neprilici da dadnu jednostavan odgovor, na tako kratko i jasno pitanje. Zašto?

Jean Louis Ska ovdje donosi jednu sliku uspoređujući Mojsija s poznatim fizičarom Isaakom Newtonom u isto tako poznatoj anegdoti o jabuci, bila ona povijesno istinita ili ne. Naime, od kada postoji svijeta i vijeka jabuke padaju sa stabla, ali Newton je postavio pitanje zašto jabuka pada dolje na zemlju, a ne odleti gore u nebo. Na to pitanje mno-gi su se vjerojatno podrugljivo nasmijali čudaku koji postavlja u pitanje ono što „svi znaju“. Međutim to pitanje stvorilo

je teoriju o sili teže, koja nam pomaže da bolje razumijemo kako funkcioniraju fizički zakoni u svijetu. Tako i Mojsije pripada skupini velikih mislilaca koji su imali hrabrosti postavljati istovremeno jednostavna i bitna pitanja. Njemački teolog Romano Guardini rekao je da na mnoga od tih pitanja ne možemo odgo-voriti, ali moramo s njima živjeti. Dru-gim riječima sam život je jedno veliko pitanje na koje se ne može dati konačan odgovor, nego je to pitanje koje se živi u otvorenosti vjere koju je Mojsije po-kazao uputivši se prema gorućem grmu. To je vjera koja je u stvarnosti koja okru-žuje čovjeka sposobna vidjeti čudo živo-ta, i koja u traženju odgovara na svoja pitanja, ne nalazi samo teoretska objaš-njenja, nego susreće Boga.

Mojsiju se objavio Bog koji vidi, čuje, zna i djeluje

Kakav je Bog koji se objavio Mojsiju u gorućem grmu? Uz otajstvenost ne-izreciva imena Bog se predstavlja Mojsi-ju na veoma konkretan način. On kaže da je vidio nevolje svoga naroda, čuo njegov vapaj iz ropstva, i upoznao nje-govu patnju (Izl 3,7). Prema tome to je Bog koji ima oči da vidi, uši da čuje, i srce da razumije. Bog je čuo vapaj svoga naroda, koji je sličan krvi nevinoga Abe-la koja je vikala iz zemlje (Post 4,10). Vapaj o kojemu se govori u Izl 3,7 nije samo jauk nekoga tko stenje pod tere-tom koji mora nositi, nego krik potla-čenog naroda koji vapi za pravdom, a Bog koji čuje taj vapaj jest sudac koji intervenira da bi pravdu uspostavio. On

8


sam kaže: „Sišao sam da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju kojom teče med i mlijeko...“ (3,8).

No, kako je Bog sišao i kako će iz-baviti svoj narod? Biblija je puna Božjih silazaka u svijet, ali je svima zajedničko ovo: Bog silazi šaljući ljude. Tako je po-slao Mojsija i sve proroke na koje je sišao njegov Duh, da bi na koncu, u potpu-nosti sišao u svome Sinu Isusu Kristu. To je posljednji Božji silazak, ali se on do Dana Kristova ponovnog dolaska u slavi nastavlja u sakramentima Crkve koja je poput Mojsija Božje sredstvo za oslobođenje svoje djece i čitavoga svije-ta. U tom poslanju Crkva opet poput Mojsija treba prihvatiti Božju pedago-giju, po kojoj će, malo po malo nauči-ti vidjeti ono što Bog vidi, čuti ono što Bog čuje i spoznati ono što Bog zna. Do događaja s gorućim grmom Mojsije je za dobar cilj upotrebljavao lošu strategiju. Da bi izbavio svoga sunarodnjaka kojega je tukao Egipćanin, upotrijebio je snagu i nasilje (Izl 2,11-14). Međutim, to mu se okrenulo u neuspjeh. Sada ga Bog uči da je jedini način oslobođenja iz ropstva iskazivanje štovanja Bogu (Izl 3,12) to jest poslušnost njegovim zapovijedima.

Mojsijeva opiranja – znak istinskog odnosa s BogomU opisu Mojsijeva susreta s Bogom

u gorućem grmu Knjiga Izlaska navodi pet njegovih opiranja Božjem pozivu. Prvo opiranje glasi „Tko sam ja“ (Izl 3,11). Drugo je „Što ću reći? Kako ti je ime?“. Treće je „A ako mi ne povjeruju i

ne poslušaju me?“. Četvrto je „Ne znam govoriti.“ (Izl 4,10). I na koncu, kada je sve iscrpio kaže: „Oprosti, Gospodine, ne bi li poslao koga drugoga.“ (Izl 4,13). Jesu li ta opiranja još jedan znak Mojsije-va identiteta? Svakako. Već su navedene mnoge njegove slabosti, i slika Mojsija kao čovjeka koji bježi od odgovorno-sti nije nam strana. No, ipak se ne radi samo o tome. Mojsijeva opiranja prije svega znače da je njegov susret s Bogom bio istinit i potresan. Nije riječ o površ-nom doživljaju koji sa sobom ne dono-si nikakvih zahtijeva. Stoga Mojsijevo opiranje, koje susrećemo i kod drugih proroka, nije znak njegova kukavičluka, nego autentičnosti njegova poziva. Božji poziv koji u ljudskom srcu ne bi nailazio na opiranja vjerojatno je površan i vo-đen previše ljudskim motivima. Tako je i s vjerom. Samo onaj čovjek koji svoju vjeru živi u borbi s kušnjama i opiranji-ma i suočava je s pitanjima stvarnosti koja ga okružuje, pokazuje autentičnost svoga odnosa s Bogom. U toj borbi Bog obećava svoju pomoć, kao što je to obe-ćao i Mojsiju, ali to ne dokida proces rasta u vjeri nego je njegov sastavni dio.

Mojsijeva nedovršenostZnak autentičnosti Mojsijeva poziva

jest i to da on nije uveo narod u Obe-ćanu zemlju, niti je sam u nju unišao. Biblija tu činjenicu opisuje veoma teš-kim riječima ukazujući na slabosti vjere i pouzdanja kako čitava naroda tako i nje-gova predvodnika Mojsija. Na jednome mjestu u Knjizi brojeva Bog kaže Moj-siju: „Dokle će me taj narod prezirati?

9


Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?“ (Br 14,11), a onda se tuži i na samoga Mojsija i njegova brata Arona: „Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sino-va Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.“ (Br 20,12). Taj način izražavanja može nas zbuniti, i staviti nam u prvi plan negativne aspek-te Mojsija, Arona i čitava naroda. No, poruka koja stoji ispod površine tih rije-či zapravo se odnosi na to da dovršenje procesa oslobođenja iz ropstva, izlaska iz pustinje i ulaska u Obećanu zemlju nije u ljudskim nego u Božjim rukama. Ono što spada na čovjeka jest odazvati se Božjem pozivu te unatoč svim opiranji-ma, sumnjama i padovima ne odustati od započetoga puta. Tako je i sa Crkvom i pastirima u njoj, kako se izražava papa

Benedikt XVI U život u punini ne ula-zimo sami niti nas u nj uvodi crkvena hijerarhija. No, time zadaća Crkve i nje-zinih pastira u ovom svijetu nije nipo-što sporedna ili proizvoljna. Kao što je Bog izabrao Mojsija, a ne nekog drugog (usp. Izl 4,13) da izvedi Izrael iz Egipta i vodi ga kroz pustinju, tako danas izabire Crkvu, a ne neku drugu ljudsku institu-ciju, da izvede svijet iz pustinje i dovede ga u zajedništvo sa svojim sinom Isusom Kristom, koji je jedini put, istina i život u punini. U tom smislu i slabosti Crkve i pastira u njoj, koje pred očima svijeta često dolaze u prvi plan, nisu samo znak njezine istinske nesavršenosti nego i nje-zina istinskog poziva koji ne dolazi od ljudi, nego od Boga koji „hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.“ (1Tim 2,4)

Dr. fra Domagoj Runje

Provokacija u Godini vjere

Početkom listopada ove godine u Be-ogradu je otvorena izložba fotografi-

ja švedske umjetnice Elizabeth Ohlson Wallin, nazvana „Ecce homo“ („Evo čovjeka“), na kojoj je prikazano 12 fo-tografija moderne verzije priča iz Novog zavjeta na kojima je Isus Krist u ženskoj odjeći, u društvu transseksualaca, HIV pozitivnih osoba te homoseksualaca.

Ova, za mnoge, kontroverzna izlož-ba održana je uoči tzv. Parade ponosa koju je Vlada Republike Srbije zabra-nila. Autorica je Isusa stavila u poznate novozavjetne scene krštenja, smrti, po-sljednje večere i dr., u društvo s „odba-čenim“ osobama iz svijeta, odjevena u nedoličnu odjeću i obuću (štikle), želeći podsjetiti gledatelje da je Isus pomagao

10

Provokacija uGodini vjere

odbačenima od društva. Istina, i on je svojedobno bio u društvu bolesnih, si-romašnih i grješnika koje je nježno i s ljubavlju primao, na opće zaprepaštenje farizeja i pismoznanaca. Nije se obazirao na vlast koja je uvijek jača od pojedinca. Istina je bila i ostala njegovo jedino oru-đe. Istinu je govorio bez obzira bila ona ugodna ili ne te hoće li biti prihvaćena ili ne. Kad ga nisu poslušali, što je savje-tovao i svojim učenicima, otišao je dalje: Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih (Lk 9,5). Nije zvao „policiju“, niti je smišljao osvetu.

No policija je morala intervenira-ti u Beogradu jer je izložba mnogima povrijedila vjerske osjećaje, po mnogi-ma zavrjeđuje osudu zbog blasfemije, a s druge strane potiče na promišljanje.

Ako jedan Isus u štiklama može na noge dignuti nekoliko tisuća huligana i toliko policajaca koji su osiguravali nekoliko stotina posjetitelja izložbe, što bismo onda mi, vjernici, trebali odjenuti na-šem Isusu da bi nas podigao na noge? Je li Isus provokativna osoba na koju se mi obaziremo tek onda kad je u visokim potpeticama ili on ima snagu podići nas i mimo upadljive ikonografije? Možda i mi poput Petra potežemo mač i siječe-mo drugima uši gorljivo braneći Gospo-dina kojega potom u ključnim trenut-cima zaniječemo. Stoga je Petar naših dana, papa Benedikt, proročki zamijetio da je pijetao već otkukurikao svoje. Zato je uveo Crkvu u Godinu vjere – vrijeme dubljeg uranjanja u otajstvo Isusa Kri-sta. Poziva nas na preispitivanje vlastitih vjerskih stavova. Sveta je godina, prema riječima pape Benedikta XVI., hodoča-šće po pustinjama suvremenog svijeta tijekom kojega treba sa sobom ponijeti samo ono najbitnije: Evanđelje i vjeru Crkve.

Problem je u ovom trenutku naše povijesti da je Bog nestao s ljudskog ob-zorja. To su oštre riječi, kojima je Papa opisao dramatično vjersko stanje u svi-jetu, koji se više zanima za skandale u Vatikanu i za crkvenu hijerarhiju, nego li za naviještanje Evanđelja, jer ono nije iluzija, već istina na kojoj je pametno i razborito graditi vlastiti život. Ako Cr-kva predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, to nije da bi odala pri-znanje nekoj obljetnici, već zbog toga jer je to potrebno. Polazeći upravo od tog pustinjskog iskustva, možemo, prema

11

Provokacija uGodini vjere

njegovim riječima, ponovno otkriti ra-dost vjerovanja, njegovu životnu važnost za čovjeka.

Neka ova Godina vjere ne prođe mimo nas. Čini se da bi Isus bio spre-man navući i štikle samo da nas isprovo-cira, probudi na promišljanje – tko sam Ja za tebe?! Ljutimo se kad netko kariki-ra našu vjeru, naše svece, ali mi kršćani, više od bilo koga drugog, znamo od naše

vjere napraviti nakaradnu karikaturu. Suočeni s dubokom krizom vjere, izvan i unutar Crkve, pozvani smo prijeći prag otvorenih vrata Godine vjere, po kojoj papa Benedikt XVI. želi vratiti Božju prisutnost u svijet. Toj ponudi nema al-ternative. Bio naš Isus u štiklama ili bos, neka nam danas i uvijek bude središte življene stvarnosti.

Ž. K.

Razmišljanje mladića o vjeri prigodom

Godine vjereGodina 2012.proglašena je godinom

vjere. Kako je kazao naš ovozemalj-ski Sveti Otac, godina je to u kojoj se od čovječanstva traži budnost i svjesnost u ovim trenucima kada je Crkva krenula svojim, a svijet svojim putem. U ovom trenutku kada ljudi ostaju bez radnog mjesta i osnovnih uvjeta života pitamo se koji je to naš put, je li taj put slijedi put Crkve ili svijeta. Koji su to putevi i što je za nas katolike Hrvate ispravno činiti u ovoj nevoljnoj situaciji pitamo se jer nam jedino to i preostaje, a upravo je to ono na što nas ova godina Gospodnja poziva.

Lako je reći „vjerujem“, ali uistinu vje-rovati i zakoračiti na put vjere teško je jer

nas drugi putevi, putevi svijeta, tako lako, bez sile odvode od našeg puta i oduzima-ju nam darove Duha Svetoga. Mudrost i razum gube se između teorija bezbožni-ka, toliko slabimo da pobožnost i strah Božji ostavljamo po strani pravdajući to zaokupljenošću sadasnjosti i brigama. U večim sredinama gdje žive ljudi različiti po kulturi, religiji, stupnju obrazovanja, društvenim karakteristikama, ciljevima i moralu svjedoci smo ubrzanosti života, neosvrtanju na moralne vrijednosti i na nevolju drugih. Primjer je to puta kojim svijet ide, put gdje su na prvom mjestu zastupljeni materijalizam i individual-na korist, put u kojem nismo ljudi sa

12

Razmišljanje mladića o vjeri prigodomGodine vjere

imenima već ljudi brojke koje služe samo statističkim podatcima. Danas smo pre-ko raznih medija povezani s cijelim svi-jetom, zasuti smo raznom informiranju o politici, gospodarstu, „zvijezdama“ i ostalim svakojakim sadržajem zbog kojeg stječemo nove „vrijednosti“. Za sve grije-he nalazimo opravdanja kao da bježimo od istine, a moral kao da odlazi s jutar-njom maglom.

Vjera ima mnogo značenja, oblika i traži mnogo razmišljanja ali katolička vjera jednostavno je objašnjena ljubav-lju. Ono najbitnije u vjeri jest žrtva. Isus od nas ne traži ni ovce ni novce, On od nas traži ljubav, a ljubav je kao i vjera jedna velika žrtva. Dati ljubav Bogu i bližnjemu je sve ono što se od

nas traži. Iako naizgled tako jednostav-no ipak nam nije u praksi i nažalost to je sadašnjost. Mi kao vjernici imamo cilj očuvati vjeru koju su na našem krštenju za nas uzeli naši roditelji a mi krizmom potvrdili. Vjera je naša karta ka vječnom životu. Održavamo je molitvom ali i lju-bavlju prema Bogu i bližnjemu. Bez mo-litve i ljubavi vjera bi bila isprazna i laž-na i zato nam preostaje samo oduprijeti se nametnutim lažnim vrijednostima te moliti i ljubiti Krista i bližnjega.

Upravo ova godina vjere stavljena je pred nas da sami sebe preispitamo o našoj vjeri, da vrijedne stvari očuvamo a sve ono loše da izbrišemo i u budućnosti izbjegavamo.

M.M.

Roditelji pazite što i kako govorite!U prilog borbi protiv psovke i

verbalnog nasilja

Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju odraslih. Ali ih nikada

nisu propustili imitirat! (James Baldwin)

Psovka, prostački govor i svaki oblik negativne komunikacije postali su ruž-ne navike u našem narodu pa nije ni čudo što su to jako rasprostranjeni

oblici socijalno neprihvatljivog ponaša-nja i kod naše mlađe populacije. Naša djeca vrlo rano počinju izgovarati razli-čite psovke i prostačke izraze. Roditelji i okolina ih u tome najčešće podržavaju smijehom, zabavljanjem, traženjem da dijete ponavlja. U početku to djeca čine na najbezazleniji način. Malena dje-ca ne upućuju psovku nekome osobno niti ružnom riječju iskazuje zle namjere ili negativne emocije prema drugima.

13

Roditelji pazite što i kako govorite!

Moglo bi se reći da dijete pokušava svra-titi pozornost na sebe, zabavljati i na-smijavati odrasle. Vrlo često dijete niti ne zna značenje izgovorenih riječi. Stoga je jako važna reakcija odraslih, u prvom redu roditelja, na djetetov način komu-niciranja. Pri tom se treba voditi sinta-gmom „Riječi uče – primjeri privlače!“ jer dijete kulturu komuniciranja usvaja najprije u vlastitoj obitelji i u najbližem okruženju. Stoga je jako važno da rodi-telj bude svjestan svog stila komunikaci-je unutar obitelji i izvan nje i da se pona-ša odgovorno u svakoj situaciji znajući da je u svemu uzor svome djetetu.

Od bezazlenog zabavljača do agresivnog psovača

Psovanje je naučena navika. Nitko se nije rodio psovačem niti je to naslije-dio kao karakternu osobinu. Djeca čuju psovanje u obitelji ili od odraslih iz svog okruženja. Oni najprije počnu ponav-ljati ono što su čuli, a okolina različito na to reagira. Nažalost najčešće se odra-sli zabavljaju prvim djetetovim psovka-ma. Pogotovo ako je ta psovka jedna od prvih djetetovih nespretno izgovorenih riječi. Kada dijete tepajući kaže neku psovku koju je prethodno čulo od rodi-telja ili susjeda a prisutni prasnu u smi-jeh ono će tu riječ i više puta ponavljati jer osjeća da je time pozornost odraslih

usmjerena na njega. Tako dijete tako-zvanim „simpatičnim psovkama“ počne uveseljavati odrasle, a oni ga, za dobru predstavu, počnu čak i nagrađivati po-hvalama, pljeskom, slatkišima i sl. Ro-ditelj i ne razmišlja da se dijete već tada počinje navikavati na psovku kao nešto najnormalnije i sasvim poželjno pona-šanje. Odvikavanje od naučenog pona-šanja i stila govora je puno teži proces nego samo učenje. Nerijetko se događa da dijete opsuje u situaciji kada roditelj i ne bi htio – npr. kada župnik dođe u posjetu!, pred gostima ili u nepoznatom društvu. Da bi „sačuvali obraz“ roditelji se tada počnu ispričavati, grditi dijete i pitati se tobože „Gdje je to naučilo?“ Naravno da ovakvo ponašanje zbunjuje dijete jer su ga roditelji za te iste riječi prije nagrađivali i hvalili.

Polaskom u dječji vrtić, družeći se u igri s vršnjacima, a poslije u školi dije-te uči nove oblike psovki i prostih rije-či. Sve više shvaća i značenje tih riječi i počinje ih funkcionalno upotrebljavati, izražavati određena emocionalna stanja, iskaljivati bijes, srdžbu i nezadovoljstvo. Tako „bezazleno psovanje“ prerasta u verbalno nasilje, zlostavljanje, vrijeđanje i omalovažavanje druge djece i odraslih. Riječi koje danas mnoga školska djeca, pogotovo tijekom puberteta, izgovara-ju u međusobnim „obračunima“ znaju biti ubojitije od fizičkih udaraca. Oni se vrlo vješto služe cijelim arsenalom psov-ki kako bi povrijedili protivnika, prije-te, zastrašuju mlađe i slabije te nastoje steći status nedodirljivog među vršnja-cima. Dovoljno je poslušati djecu dok,

14


u slobodno vrijeme, igraju na školskom igralištu, da ti se sledi krv u žilama od psovki koje oni izgovaraju i načina na koji to čine. Te iste riječi lako postaju početak ili razlog fizičkog nasilja, ranja-vanja pa i ubijanja između „zaraćenih strana“.

Danas je učestalo i slanje vulgarnih poruka putem mobitela, internetskih mreža ili telefona što je još jedan novi oblik zlostavljanja među djecom i mla-dima o kojemu pedagogija posebno mora voditi računa.

„Bolje spriječiti nego liječiti!“

Što zapravo roditelj može i treba či-niti da bi spriječio, odnosno odučio , dijete od psovanja. Nisu dovoljne samo moralne prodike kada čujemo da dije-te opsuje ili se vulgarno izražava, a još manje su uspješne prijetnje, ucjene, ka-žnjavanja i sl. jer to dovodi do dodatne ljutnje i napetosti kod djece pa je vrlo

vjerojatno da će nastaviti psovati. Jedino će možda malo pripaziti da ga roditelj ne čuje. Ni zastrašivanje kaznom Božjom ili paklom nije se pokazalo efikasno jer tako odgajana djeca često žive u strahu od Boga i od roditelja pa se jedva čekaju udaljiti od njih, a psovati sigurno neće prestati.

Prvo i najvažnije je da se roditelj upi-ta kakav primjer daje svome djetetu. Svako dijete voli svoje roditelje. Sve do puberteta su roditelji za djecu uzori do-brote, snage, mudrosti i svega što i oni sami žele postati, pa se trude u svemu ih oponašati. Djeca kulturu govorenje stje-ču u obitelji. Mala je vjerojatnost da će u obitelji gdje se ne psuje, gdje i mama i tata paze na način komuniciranja me-đusobno i sa djecom, izrasti psovač ili verbalni nasilnik.

Najčešći problemi u komunikaciji nastaju zbog neznanja i nesposobnosti samih roditelja da na pravilan, prihvat-ljiv i kulturan način izraze takozvane negativne emocije – ljutnju, bijes, strah, nezadovoljstvo, tugu … Kada jedan od tih osjećaja preplavi čovjeka reakci-je mogu biti vrlo burne, a ponašanje i govor puni agresije. Vještinu izražavanja negativnih emocija može se učiti, a to nam svima i te kako treba jer ćemo tako spriječiti puno nesporazuma, psovki i vulgarnih izraza.

„Ljuti me kada ostaviš tako neuredno iza sebe. Molim te, to pospremi!“ reče-nica je kojom smo preuzeli odgovornost za vlastito osjećanje, nismo povrijedili osobu kojoj se obraćamo, a pedagoška poruka je sasvim jasna. Kažemo li pak

15


„Stvarno si lijen i neuredan. Nikada ne pospremiš za sobom.“ – vrijeđamo i eti-ketiramo druge, a ishod može biti svađa, međusobno vrijeđanje i psovanje ili pre-kid komunikacije. Jedan je otac, u cen-tru grada, pred svim prolaznicima, vikao na petogodišnjeg dječaka koji mu se otr-gnuo iz ruke, potrčao za golubom i pao na mokri kolnik na kojemu srećom nije bilo auta. U strahu i bijesu otac je naj-prije opsovao Boga, potom je pljusnuo uplašeno dijete, a kada se ono rasplakalo nastavio je vikati. Opsovao je vlastitom djetetu i majku. Bilo je to gnjusno sluša-ti i gledati. Takvim izljevom bijesa otac je dao loš primjer svome djetetu kako se reagira kada si ljut ili u strahu. On ne može očekivati da će mu dijete biti su-tra pristojno i kulturno u komunikaciji. Otac je ponizio, povrijedio i osramotio sebe i svoje dijete, a ono najgore je što je to način na koji se odgajaju budući psovači i nasilnici. Dijete će koristiti iste modele ponašanja koje doživljava u svom rastu i razvoju uz njemu značajne osobe.

Širenje zaraze psovke moguće je za-ustaviti jedino sustavnim radom, dugo-ročnim odgojnim mjerama, razvojem svijesti i uvjerenja da nam psovka truje dušu i uništava dostojanstvo, vrijeđa ne samo onoga kome je upućena, nego i sve one koji je čuju, ali najteže uništa-va ugled onoga tko je izgovara. Odgoj i osobni uzori roditelja, učitelja, od-gojitelja, te sustavan preventivni rad i sprječavanje psovke, mogu biti garancija uspješne borbe protiv ove pošasti u hr-vatskom narodu. Samo oni koji ne psuju

imaju moralno pravo i snagu utjecati na psovače. Važno je pri tom ne osuđivati ljude psovače nego psovku kao zlodje-lo jer osuđujući ljude koji psuju dobit ćemo, njima jedini poznat način obrane, još goru psovku. Govoreći o psovci kao zlu, osuđujući svako verbalno nasilje, ne ugrožavamo nikoga osobno, a psovači će kad-tad prihvatiti izazov, početi se pitati kako se odviknuti i nastojat će oponašati pozitivne uzore oko sebe.

Roditelji, oprez u komunikaciji!

Događa se često da se roditelj nađe zatečen jer čuje da mu se dijete vulgarno izražava ili psuje, a da te iste riječi nije čulo u obitelji. To su momenti kada mo-raju sačuvati mir i živce te otvoreno po-pričati s djetetom. Roditelj mora imati vremena za dijete, ali isto tako treba zna-ti razgovarati s puno obzirnosti, dobro-namjernosti, razboritosti i iskrene želje

16


da se pomogne djetetu shvatiti kako je psovanje iznimno drsko reagiranja ma kako zahtjevna situacija bila, te da pruža lošu sliku o sebi i cijeloj obitelji. U ta-kvom razgovoru roditelj treba vrlo jasno reći djetetu što od njega očekuje te mu pomoći shvatiti kako psovka nije u skla-du s vrijednostima koje njegova obitelj želi živjeti. Vjerničko nastojanja u živ-ljenju zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu isključuje svaki oblik psovke i vulgarnosti. Stoga građenje odnosa po-vjerenja u cijeloj obitelj, a osobito s dje-com, roditeljima mora biti primarni za-datak. Tako će moći, u svakom trenutku utjecati na njih, na njihovo ponašanje i pomoći im shvatiti što je dobro, a što loše za njih i društvo u cjelini.

„Riječi lete, a primjeri privlače!“ na-rodna je mudrost kojom posebno treba-ju biti vođeni oni koji se bave odgojem, a na prvom mjestu roditelji. Kultura go-vorenja u obitelji, stil izražavanja odra-slih pred djecom, način obraćanja njima u situaciji kada čine nešto dobro ili loše, najjače su poruke osobi u razvoju. Hva-la, oprosti, molim, izvoli – čarobne su ri-ječi koje odražavaju kulturu, pristojnost, uljuđenost, a mi ih tako rijetko rabimo. Nauče li roditelji dijete da samo te riječi koristi u situacijama kada je to poželjno oplemenit će njegov stil govorenja i po-moći mu shvatiti kako male stvari grade velike i vrijedne odnose među ljudima.

I za kraj predlažem jedan konkretan način čišćenja psovke i vulgarnog rječni-ka u obitelji. Najprije valja odlučiti da to želite i dogovoriti se sa svim članovima obitelji: djeca, roditelji, bake, djedovi…

Od trenutka odluke svaki član obitelji je dužan opmenuti onoga tko opsuje ili se neprimjereno izražava, a ovaj mora u pripremljenu kasicu staviti neku dogo-vorenu svotu novca (to može biti samo jedna kuna!). Prikupljeni novac bi tre-bao ići za pomoć potrebnima. Količina prikupljenih kuna će tako biti pokaza-telj koliko je prljavih riječi trebalo oči-stiti, svakodnevno će se u obitelji pričati o problemu psovke, a odgojna poruka djeci će zasigurno ostati za cijeli život.

U Godini smo vjere. Papina želja je da ta godina pridonese novom obra-ćenju i oživljavanju naše vjere u Krista uskrsloga. Čišćenjem našeg govora od psovke, kao katolici, ćemo biti vjerodo-stojniji svjedoci vjere i radosni navjesti-telji Boga u današnjem svijetu. Možda bi upravo Godina vjere, koja je počela 11. 10. 2012., a traje do 24. 11. 2013., trebala biti prigoda da si uzmemo za zadatak čišćenje osobnog, obiteljskog i nacionalnog rječnika, od psovke.

Ivanka s. Klaudija Todorić, dipl. psiholog

17

Gospodin moj i Bog moj

Pisati o božanskom milosrđu čini mi se posebno važno u Godini vjere. Isus

nam poručuje: Ja sam ljubav i milosrđe. Ni najvećega grešnika neću kazniti ako zazove moje milosrđe i već mu u svojem beskrajnom milosrđu opraštam. Isus nas poziva na obraćenje i nemojmo se oglu-šiti na njegov poziv. Dolazak na svetu misu uključuje naše puno sudjelovanje do samog završetka. Žalosno je gledati neke koji izlaze vani prije ili neposredno iza posvećenja. To mi je teško gledati a jako mi je žao kada se potpuno ne sudje-luje u svetoj misi i bježi od svete pričesti a svećenik u Isusovo ime poziva: Evo Ja-ganjca Božjeg… Jasne su Isusove riječi sv. Faustini: „obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. Već na ovome svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima, posebno pak u smrt-nom času. Ja Gospodin, štitit ću je kao svoju čast“ Zrake na slici označavaju krv i vodu koje potekoše iz dubine njegova milosrđa u času kad je njegovo umiruće srce na križu bilo kopljem probodeno. Meni osobno Isus je promijenio život, naravno na bolje, jer vjerujte mi, čovjek bez Boga je ništa. To je zrno pijeska u pustinji, kap vode u morima i oceanima.

Dobro bi bilo zapitati se: koli-ko smo spremni žrtvovati se za svoje bližnje? Mogu li oprostiti nanesenu uvredu? Imam li snage moliti za svoje

neprijatelje? Kada sam zadnji put neko-me oprostio pa i onaj najmanji propust? Ako pripadamo Isusu onda nije ništa teško. Znamo koliku je on ljubav po-kazao prema nama, a mi mu uzvraćamo psovkama i pogrdama. Jadno se osjećam u društvu psovača jer tu vidim da ne-maju ljubavi niti srama ili obzira prema drugima. Jednostavno, rekao bih, to su ljudi bez kulture.

Psovka se izravno protivi drugoj zapovijedi. Psovati znači protiv Boga – u nutrini ili izvanjski - izricati riječi

18

Gospodin moji Bog moj

mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlo-rabiti ime Božje (KKC, 2148.). Psovka podrazumijeva: vrijeđanje Boga (Oso-ba Presvetog Trojstva), Crkve Kristove, Blažene Djevice Marije, svetaca i svetih stvari.

Pitam se koji su uzroci psovci? Velika većina psovača počinje već od svoje naj-ranije dobi. To polako uče od svojih naj-bližih, nažalost to su redovito roditelji.

Stoga velika odgovornost leži na njima. U ovoj Godini vjere više brige posveti-mo svom jeziku i lijepom govorenju sa svojom obitelji, susjedima. Budimo jed-ni drugima blagoslov a ne kamen spo-ticanja. Umjesto psovke blagoslivljajmo svoga Stvoritelja i Otkupitelja. Napuni-mo svoje srce dobrotom i ljubavlju pa će i naš jezik izgovarati one riječi koje su nam u srcu. Dao Bog da svi počnemo od sebe i tako ćemo polako mijenjati svijet.

N. N.

Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo milaHrvatska! Ova naša. Domovina. Kao

majka. Kao sve majke. Kao dom. I konačište i počivalište. Kao kolijevka, zipka i postelja. Kao njedra, topla ruka i čisti obraz. Ponos i zanos. I kad pada, i dok ustaje i kad ostaje. Rasla, evala i po-stojala. Nadala se i vjerovala. I praštala. Uvijek i bez dvojbe. Od prvoga dana, iz dana u dan i svakog dana. I kad ju povri-jede, i kad ju ne razumiju i kad ju napa-daju. Sve podnosi, sve otrpi i sve oprosti. Bezuvjetno. Sva naša i sva u nama. Kao odnos ljudi i prostora. Kao pismo napi-sano vlastitom rukom. Ispisano najtraj-nijom tintom, vlastitom voljom, hra-brim srcem. Sva u jednoj, jedina svima nama. Jedna za sve nas. Kao jeka davnih

glasova. I eho i prizvuk. Ugrijana kad ozebe, rashlađena gdje boli. Obložena djecom svojom. Danas, onda i uvijek. Kao početak, kao novost ili vijest. Ova naša Domovina. Gdje je znoj uvijek na cijeni. I volja. Ljudska, iskrena, domaća, naša. Za pravdom, slobodom i slogom. Za onim što je trebalo, a nije. Kad je po-srtala i kad je padala. Kad se tresla, jecala ili bljedila. Radi prijelaznika ili pristu-pnika. Preobučenih, prikrivenih ili zavi-jenih. Plaštem neistine ili krunom laži. Kad njoj dobro, njima loše, kad joj po zlu krene, oni slave. I pjevaju. Ni suza-ma mjesta ne daju. Da se čestito opro-sti. Uvijek s novim ranama. Nova rana. Hrvatska! Moja i tvoja. Zna opet ustati

19

Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila

i takva ostati. To je ona, naša, jedina i slavna. Domovina.

Hrvatska! Ova naša. Junačka. Neiz-brisiva. Ona za koju se živi, za koju se umire, kojoj se nada i u koju se vjeruje. Ona koju se voli. Jednako tamo gdje je plodna, i tamo gdje je škrta. I na moru i na kopnu. I u zraku i pod vodom. I na planini i u nizini. I gdje je kamen i gdje je šuma, i trava gdje joj raste. Svugdje je Hrvatska. Jednako lijepa i jednako želje-na. Ona koja je život i u kojoj je život žrtva. Ona koja je ognjište i dom, koja je obitelj i domovina. I otac i majka. Sva u jednoj, jedina svima nama. Ona za koju se žrtvuje cijeloga života. Od početaka do danas. Bila zabranjena ili zarobljena. Ime, jezik, grb, himna, zastava, vjera, molitva. I spomenici, i pjesnici i pjesme budnice. Svakom naraštaju ista sudbina. Patnje, iščekivanja, trpljenje, žrtva,... samo nek’ se prizna. Nek’ postoji. Kao država, kao narod, kao jezik, kao Hrvat-ska. I kad se tresla od bola, i kad su joj korake sputavali. Sokolovi njeni uvijek letjeli. I znali kada. I znali kako. Na zov. Ove naše, Junačke. Branili i obranili. Makar cijelu od granice. Svjetova, kul-tura, civilizacija, naroda, religija. Nije prvi puta. Tako je tamo gdje je teritorij crta. Nepravilna, izlomljena, prekinuta, otkidana, nepravedna. Poznata imena. I njihova djela. Opominju i uče. I poru-čuju. Udari na jedan kraj, puca na dru-gom. A boli na obje. Znaju oni uz grani-cu kako je na granici. I životom i smrću ispisaše povijest, krvlju svojom najljepše stranice. Kao žrtvu na oltar Domovine. Ove Domovine, junačke.

Hrvatska! Ova Naša. Ponosna. Da-našnja, živuća, stoljetna. I povijesna i buduća. Sva u jednoj, jedina svima nama. Jedna za sve nas. I ona napaćena, i ova izranjena, i ona krvlju natpoljena, i ova još od krvi neisprana, i ona prko-sna i ova ponizna. I kad je prevarena i kad je osuđena. I žilava i borbena. Sva uzničkim koracima prohodana, stopa-ma sinova izmjerena, očima patničkim pregledana i suzama iskrenim zalivana. Ona koja pamti i ona koja zna. što je bilo i kako je bilo. Tko je bio i gdje se zbilo. Sa ove i sa drugih strana. S njom i nasuprot nje. Zna ona. I zna za dobro i za zlo zna. I za istine i za laži zna. Kroz stoljeća, tisućljeća. Kroz ratove, pobje-de, smrti. Kroz slabosti, želje, nade i kri-ževe. Mnogima uz put, nekima na putu. Prijateljima naklonjena, dušmanima nedostižna. Onima unutar nje i onima izvan nje. Vanjski uvijek isti. Ovi unutra više bole: jer, tvoje je meso, krv od tvo-je krvi. I njima i njima, isti cilj, interesi tuđi. Poruši, posijeci, prolij, protjeraj, otmi, zavadi, zabrani,... Daj što manje, uzmi i više nego imaju. Kao rat bez rata. I ne mora uvijek puškama. Može i dru-gačije. Okupiraj, onda izmuči, pa prebij, zatvori, protjeraj ili uputi vani. Jer, što ih manje, njima lakše, a brisanje će biti brže. Ove Domovine, junačke. Naše.

Hrvatska! Ova naša. Zemljo po-nosna i obećana. Iskovana čežnjom, isklesana kostima sinova. Brušena bi-strinom, okovana vjerom, popločana istinom. Kao biserje nanizano u kruni-cu; onu u rukama majki, onu oko vrata sinova. Hrvatska krunica. Od onoga

20


stoljeća do ovoga vremena. Uvijek i stalno. I brana, i štit i obrana. Zaklon i radost. I utjeha. I kad se daleko i kad ti se vraća. Pamtiš ti i ne zaboravljaš. „Tu divnu mladost, slavne dane, sinove oda-brane, djecu tu”. Rađala, gojila i othra-nila. I dičila se. Onako kako i dolikuje. Niti tugu krila, nit’ se radošću rasipala. I pokapala. Često, prečesto. Proteklih tisućljeća, prošlih stoljeća i nedavnih godina. Radi časti, ponosa i vjere. Na braniku. Onda, danas i uvijek. Bilo suza posvuda. I kad su joj grane kidali, ili sokolove zaustavljali u letu, kad su im krila lomili, i kad su crninom obla-čili ili krvlju natapali. Jednako primala sinove na skute vječnosti. Kao heroje. Darivala im mjesto sjećanja i svima bila laka. Sva u jednoj, jedina svima nama. Jedna za sve nas. Ova Domovina, ju-načka. Naša zemlja.

Hrvatska! Ova naša. Lijepa. Kao mlada na vjenčanju. I zrela i bijela, i svježa i nježna. I plodna i rodna. I vi-soka i vitka. Gdje pogledaš, pogled zapne. I ostane. Uređena i spremna. Čekala izabranika na onoj stijeni. Pr-vog, zadnjeg i jedinog. Njega, Hrvata. Čekala i dočekala. I dogodila se ljubav. Istog trena. Zakleli se na vjernost. Na toj stijeni. Na kojoj se pogledi sreli. I spleli. Ne dok ih smrt rastavi, već i na-kon nje. I u vijeke vjekova. Amen. Doš-li su i vidjeli. Zavoljeli su i ostali. I op-stali. I sačuvali. Do danas. A ona. Sva u jednoj, jedina svima nama. Jedna za sve nas. Ova naša. Lijepa. Svakim pogle-dom. I gdje god pogledaš. Izrodila mu djecu u najljepšoj kolijevci. Povila ih

bisernom modrinom, ogrnula zelenom svježinom, i pokrila čistom bjelinom. Da odrastu u čestitost, hrabrost, iskre-nost i pravednost. Kao uzor i kao sna-ga. Kojoj će se vratiti, kao zalog. Kao privilegij. Kao milenijski zavjet na vjer-nost uklesanu u onaj kamen. I kao znak u vremenu. Kao dokaz i podsjetnik. I opomena. U dobru i zlu. Da vazda sret-na bude. Jedina i vječna. Ova Domovi-na, junačka. Naša. Zemlja, lijepa.

Hrvatska! Ova naša. Mila! Zaslu-žena. U kojoj smo rasli. S kojom smo srasli. Iznikle mladice iz stoljetnog sjemena, izlegli se sokoli na vrhovima njenim, pretočile se riječi u djela vječ-na, iz iskrice nastao plamen. Neugašen i trajan. Na osjet, na poziv. Odziv kao zalog. Za pamćenje, za budućnost. Iz svakog kutka, sa svakog kamena, sa nji-ve, iz barke. I devedesetih kao i ranije. Ponovno i opet. U obranu. Od dušma-na, od zla. „Slomljeno je krilo, o/’ pamti se let, jedino Hrvatska naš je zavjet sveti” Pisali i upisivali. Za Plitvice, Kruševo i Maljkovo. Za Šibenik, Zadar i Čavo-glave. Za Maslenicu, Kašić, i Gospić. Za Pakrac, Petrinju i Sisak. Za Osijek, Laslovo i Nemetin. Za Vinkovce, Ilok i Dalj. Za Aljmaš, Ćelije i Vukovar. Za Ston, Osojnik i Dubrovnik. Za Imoti-cu, Župu i Cavtat. Za Golubov kamen, Južno bojište i Velebit. Za Dinaru i za Knin. Za dom i za domovinu. Od Drave do Boke. Od Dunava do Jadra-na. Maestralom, Bljeskom, Olujom ili Ljetom. Gdje god je bila ranjena, krva-rila ili jecala. Na svakoj stopi ljubljene zemlje. Sačuvaše ju i očuvaše. Oni koji

21


su imali krila. Koji su letjeli. I znali. A danas? Danas ostaju sjećanja. I tragovi i ožiljci. Kao znakovi jednog vremena. I znamen. Za opomenu i za uspome-nu. Kao san, odsanjan i pretvoren u stvarnost. Stvarnu i tvarnu. Vidljivu i

postojanu. Pamtimo li krila, što bila su u letu, za zavjet Hrvatskoj, za zemlju svetu. Ovu Domovinu, junačku. Našu, zemlju. Lijepu i milu. Jedinu i vječnu. Hrvatsku!

Ante Karin

Pjesma ZmijavcimaGruda hrvatske zemlje ko na dlanu prostrta. U njoj Božji narod Zmijavčani po imenu.

A zmije u ovoj pitomini već odavno su krotke I nemaju straha za stanovnike svoje.

Brežuljci i padine, putevi i puteljci… Imotsko polje grli se s obzorjem u daljini.

Zadivljen pogled u širinu polja. U uhu hladni šum Vrljike, u oku zlato vinograda;

Zove te žito u klasanju i svila kukuruza.

U Zmijavce smo svi tijelom i dušom urasli. Svaki kamen za nas ima svoje značenje,

Razumljivo samo onome tko je tu korijenjem urastao.

I nismo slučajno ovdje ponikli Bez smisla i razloga.

I slučajno se ne vraćamo u ovo gnijezdo Ako smo nekada morali ploviti u olujama.

Jer ovdje je naša predaja, Djedovi i očevi naši,

I naša djeca tu počivaju. Na njihovim grobovima palimo svijeće

I molimo tople Očenaše Za vječnu vezu našu s njima.

22

Pjesma Zmijavcima

Zmijavčanin voli ovaj komad svoga neba I uvijek se divi širokoj ruci Stvoritelja

Koji je bez škrtosti toliko zvijezda posijao I darova zemaljskih umnožio.

U zahvalnost Njemu Dobročinitelju Sagradismo dvije Kuće Božje: Svih Svetih i Josipovu,

Da budu utočišta svih Zmijavčana Na putu našem do vječnosti.

Da nas čuvaju i krijepe U usponima i padovima,

U naporu našem i teškoćama, U radostima našim i patnjama

Što su vazda prisutne.

pok. Iva Buljan, prof. (poslala Marija Miloš, sestra pokojne Ive)

StablaBila jednom tri stabla na brdu u šumi.

Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: “Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za bla-go. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu.” Tada drugo stablo reče: “Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa.” Konač-no treće stablo reče: “Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti”.

Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: “Ovo izgle-da snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru.” i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: “Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu.” Drugo sta-blo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše upla-šeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: “ne trebam ništa posebno od svog sta-bla pa ću uzeti ovo. I on posiječe stablo.

23

Stabla

Kada prvo stablo dospije kod tesara, na-praviše ga u jasle za hraniti stoku. Stavi-še ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je na-pravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u ve-like komade i ostavljeno samo u mraku.

Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.

Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čo-vjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovo-ljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog do-gađaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod naprav-ljen od drugog stabla. Jedan od njih bi-jaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče “MIR” i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kra-ljevima na brodu. Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čo-vjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodi-na Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.

Poruka pričeKada stvari ne idu na vašu ruku, uvi-

jek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zami-slilo. Mi ne znamo uvijek što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (nači-ni), ali njegovi putovi (načini) su uvijek najbolji.

24

Božićni koncertU našim Zmijavcima Božićni koncert

postao je tradicionalan. Na sv. Stje-pana u 19.00 sati svake godine u crkvi Svih svetih bude sve raspjevano. Ove godine smo uz naša dva zbora, veliki i mali, uključili naše mlade nade u glaz-bi. To su učenici koji pohađaju glazbenu školu u Imotskom.

Voditeljica programa bila je gđa He-lena Šabić. Na samom početku sve je pozdravio župnik fra Frano Laco, zaže-livši dobrodošlicu i uspjeh u nastupu.

Koncert je otvorio naš mali zbor „Zlatna srca“. Otpjevali su pet pjesama pripremljenih za tu prigodu. Zborom je ravnala s. Jasna, a na orguljama su ih pratile izmjenično Martina i Lucia Mi-las, učenice glazbene škole.

Nakon nastupa malog zbora nastupi-li su svirači glazbene škole:

Danijela Karoglan i Patricija Flor-chak flauta, Ante Ćapin i Antonija Šabić gitara, Ana Marija i Andrea Šabić klari-net, Ivan Karoglan i Ante Šuto saksafon, Magdalena Šabić i Dina Gudelj mando-line i Anela Mrkonjić, Martina Milas i Laura Milas klavir.

Nakon naših glazbenika nastupio je naš župni zbor. Ispjevali su pet pjesama pripremljenih za tu prigodu. Zborom je ravnala s. Jasna, a na orguljama ih je pratila Laura Milas, učenica glazbene škole. Svaka čast članovima zbora, jer su vrijedni i odgovorni. Uz sav svoj posao nađu vremena i dođu na probe pjevanja.

Na kraju je župnik fra Frano svima zahvalio i sve pohvalio za tako lijepu ve-čer, pjesmu i raspoloženje. Nakon pro-grama smo se preselili u župnu dvoranu, gdje smo se družili uz piće i slatkiše.

S. Jasna Kasalo

Vjeronaučna olimpijada

U OŠ Zmijavci 21. veljače 2012. održa-na je vjeronaučna olimpijada – natje-

canje iz vjeronauka za osnovne i srednje škole Splitsko-makarske nadbiskupije.

Također su se natjecali srednjoškolci iz Hvarsko – Bračke biskupije.

Za naše Zmijavce i našu osnovnu školu to je bila izuzetno velika čast. To je

25

Vjeronaučnaolimpijada

ujedno priznanje našim vjeroučenicima, koji su ovih zadnjih godina bili pri vrhu ljestvice u znanju iz vjeronauka. Naime, naši su vjeroučenici pod vodstvom vje-roučitelja Ante Kujundžića prošlu godi-nu bili veoma uspješni

Zato su don Josip Periš i Katehetski ured odlučili da nadbiskupsko natjeca-nje bude baš u Zmijavcima.

Iako je vrijeme bilo dosta loše zbog velike količine snijega ravnateljica g-đa Veselka Milas i njeni suradnici su se po-trudili i pripremili program, prostor i sve potrebno za doček i gostoprimstvo natjecatelja, mentora i ostalih uzvanika. Sve je učinjeno da se ugodno osjećaju i da vide da su dobro došli u Zmijavce. Mogu reći da su prisutni bili oduševljeni

gostoprimstvom, koje je bilo na zavid-noj visini.

Na samom početku pripremljen je prigodni program koji su izveli naši učenici, zbor Zlatna srca i škoski bend. Na tom programu bio je prisutan otac nadbiskup mons. Marin Barišić koji je uputio svoju riječ ohrabrenja i pozdrava. Prisutnima se je obratio imotski gvardi-jan i dekan fra Zoran Kutleša i naš žu-pnik fra Frano Laco. U ime Splitsko – dalmatinskog župana natjecateljima se obratio gospodin Ilija Krišto. Posebno je bila srdačna naša ravnateljica g-đa Ve-selka Milas. Ona je srcem i dušom sve učinila da se prisutni ugodno osjećaju.

Učenici su nakon službenog programa i riječi dobrodošlice imali pismeni ispit.

26


Već tada su Zmijavčani bili na prvom mjestu. Nakon pismenoga dijela uslijedi-la je marenda nakon čega su pošli u Imot-ski razgledati crkvu, samostan i muzej.

Vrativši se iz Imotskoga slijedilo je daljnje natjecanje, Tombola i Milijunak. Naravno, Zmijavčani su imali najviše bodova. Tako su na prvom mjestu bili OŠ Zmijavci, drugo OŠ Sućidar, a treće OŠ Han.

Za srednju školu prvo mjesto su osvojili Franjevačka klasična gimnazija,

drugo Klasična gimnazija Split, a treće Druga gimnazija Split.

Naše srdačne čestitke pobjednicima, a posebno čestitka vjeroučitelju Anti Kujundžiću i njegovim prvacima: Pe-tri Karoglan, Gabrieli Mišević, Marinu Gudelj i Jeleni Znaor (u rezervi je bila Antonija Milas). Nadamo se da će im to iskustvo i znanje biti u lijepom sjećanju kroz život.

S. Jasna Kasalo

Vjeronaučna olimpijadaKako bi najbolje opisali našu vjero-

naučnu olimpijadu i najljepše us-pomene, počet ćemo ispočetka. Na vje-ronaučnu olimpijadu smo se prijavili u listopadu 2011.g. i jako nam je drago zbog toga. Dobili smo skriptu koju je doslovno trebalo naučiti napamet.Do-datne smo imali uglavnom ponedjelj-kom i četvrtkom oko 16:00. Atmosfera je bila odlična i puno smo se šalili. Svi smo se dobro spremali (neki više-manje) i pripremali smo prvih 15 stranica za školsko natjecanje. Znači, tada smo do-bili vrhunsku ekipu! Josipa Znaor, Ga-brijela Mišević, nas dvoje i Antonija kao naša vjerna zamjena. Pošto smo odredili ekipu, čekalo nas je međuškolsko (op-ćinsko) natjecanje u Cisti Velikoj.

Došli smo do OŠ Ivana Gorana Ko-vačića. Škola je mala, ali lijepa. Sjeli smo na klupe u hodniku dok su ravnatelj i župnik održali svoje govore. Zatim je počelo natjecanje. Izašli smo, ušli u neku učionicu i uzeli sendvić. Dok su mentori ispravljali testove, natjecatelje (nas) su odveli u obilazak. Vidjeli smo crkvu i krenuli prema arheološkom na-lazištu. Vratili smo se u školu i na ploči je pisao konačni poredak. Bili smo prvi! Malo kasnije je bilo vrijeme za tombolu u kojoj je svatko dobio po nešto.

Dakle, slijedilo je županijsko natje-canje koje se održalo u našoj školi. Do-kazali smo se kao odlični domaćini pri-premivši prigodan i zanimljiv program. Članica povjerenstva nas je podijelila u

27


grupe. Kada smo završili s pisanjem te-sta, sišli smo u hodnik, uzeli sendviće i krenuli prema autobusima. Posjetili smo samostan i muzej u Imotskom. Nakon kratkog razgledavanja, vratili smo se u Zmijavce. Ubrzo smo došli do škole i ušli u dvoranu. Tijekom objave poret-ka, bili smo jako nervozni. U trenutku kada se na prvom mjestu pojavilo ime naše ekipe, čitava dvorana je skočila. To je stvarno bio trenutak za pamćenje. Ali, još nije bilo gotovo. Na redu je bila tom-bla koju smo uspješno riješili. Slijedio je milijunak u kojem sudjeluje prvih 5 ekipa. Sve smo rješili točno i ostali prvi!

Dobili smo prigodne nagrade i jednod-nevni izlet u Zadar i Nin za prvih 9 eki-pa. Bili smo jako uzbuđeni i jedva smo čekali državno natjecanje u Križevcima!

26.3.2012. trebali smo poći busom ispred škole u 8 sati.Dugo smo se vozi-li i pričali. Usput smo pokupili srednju školu iz Sinja, srednju i osnovnu iz Hva-ra, Šibenika i Zadra. Put je bio stvarno naporan ali napokon smo došli do Kri-ževaca! Grad je stvarno lijep, ali nigdje nema normalne trgovine. Parkirali smo bus ispred OŠ Ljudevita Modeca. Pješke smo se uputili prema Domu. Ondje se u 18:00h trebalo održati predstavljanje

28


ekipa. Pošto smo došli malo ranije, imali smo vremena prošetati gradom. Nakon toga smo krenuli prema Domu. Sjeli smo među zadnje redove i čekali da pro-gram počne. Stvarno je predugo trajalo! Jedva smo čekali kada ćemo poći prema Koprivnici i smjestiti se u hotel. Vozi-li smo se oko 40 min i stigli do hotela Podravina. Iskreno, smještaj je bio jako loš. Vježbali smo projekt do kasno u noć i sutradan se probudili oko 5 i sišli na doručak.

Vozili smo se do Križevaca i došli ispred OŠ Ljudevita Modeca. Riješili smo test i izašli vani. Otišli smo pogle-dati katedralu koju smo cijelo vrijeme učili: grkokatoličku katedralu Presvete Trojice. Razgledali smo je i popeli se na korove. Nakon toga smo pošli natrag, sjeli u bus i ponovili projekt. Došlo je vrijeme za prezentaciju. Bili smo drugi po redu, ali smo probili led i krenuli prvi. Hvatala nas je nervoza, ali ispalo je dobro.Nakon toga šetali smo gradom i

pričali. U 18:00h je trebala biti Grkoka-tolička misa u katedrali Presvete Trojice. Ušli smo unutra i sjeli. Pričest se odvijela pod prilikama kruha i vina tj. umočili su hostiju u vino. Misa je stvarno dugo trajala: 2 sata! Nakon tog zanimljivog iskustva smo krenuli prema Koprivnici i hotelu.

Ujutro smo se probudili i spremili se. Sišli smo na doručak. Sjeli smo u bus i vozili se prema Križevcima. U 9:30 je u OŠ Vladimira Nazora proglašena pri-vremena ljestvica. Mi smo treći! Bili smo sretni, ali i malo razočarani. Znali smo da znamo najbolje, ali nismo bili dovolj-no skoncentrirani. Slijedio je milijunak za prvih 5 ekipa u kojem smo sve točno napisali.

Slijedilo je proglašenje pobjednika i podjela nagrada u Domu u Križevcima. Dobili smo medalje, pehar i još mnogo prigodnih nagrada. Prva tri mjesta su osvojila višednevno putovanje Mađar-skom, Slovačkom i Ukrajinom! Nakon

29


nekog vremena je došlo vrijeme za po-vratak kući. Ova vjeronaučna olimpija-da je za nas bila jedno nezaboravno isku-stvo koje ćemo sigurno zauvijek pamtiti. Stekli smo nove prijatelje i upoznali

neka nova mjesta. Sada smo se vratili svojim svakodnevnim školskim obveza-ma i strpljivo čekamo ljeto i putovanje u Ukrajinu u 6. mjesecu.

Petra Karoglan i Marin Gudelj

Proslava sv. JosipaU župi Zmijavci svečano je proslavljen

sv. Josip, naslovnik crkve na Suvači. Za svetkovinu su se vjernici pripremali trodnevnicom, koju su predvodili župni vikari Imotskog fra Kristian Stipanović i fra Edvard Sokol te fra Frano Laco, žu-pnik Zmijavaca.

Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, u 10.30 sati bila je procesija, a nakon nje središnje euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Nikica Ajdučić, župnik

Podbablja. U koncelebraciji je uz žu-pnika fra Franu bio fra Mladen Prolić, župnik Runovića. U propovijedi je fra Nikica istaknuo sv. Josipa kao obitelj-skog čovjeka te je potaknuo sve, a po-sebno roditelje, da se ugledaju u njegov primjer.

Na kraju slavlja fra Nikici je na poti-cajnim riječima zahvalio župnik fra Fra-no čestitavši imendan svima koji nose ime današnjeg sveca.

30

Hodočašće FSR-a u Zakučac kod Omiša

U subotu, 12. svibnja 2012., na blag-dan Leopolda Bogdana Mandića,

područno vijeće FSR-a Splitsko-dubro-vačkog područnog bratstva organiziralo je hodočašće u Zakučac kod Omiša.

Nakon okupljanja hodočasnika oko 9.00 sati u dvorištu franjevačkog samo-stana u Omišu, fra Filip Budić, gvardijan, pozdravio je hodočasnike u crkvi i ukrat-ko protumačio povijest samostana i cr-kve. U ime područnog vijeća Mila Šuto, područna predsjednica FSR-a, pozdravila je braću i sestre te najavila program. Fra Frano Doljanin je izmolio pobožnost sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Hodoča-snici su imali također mogućnost posje-titi muzej i vrt oko samostana.

Procesija i molitva franjevačke krunice započela je u 10.30 sati. Nakon dolaska u

svetište hodočasnici su imali mogućnost za sakrament ispovijedi. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Bože Vuleta, vikar Provincije i gvardijan u Sinju. U koncele-braciji su bili fra Filip Budić, fra Vladimir Tadić i fra Frano Doljanin. Na kraju je fra Frano zahvalio svim sudionicima ho-dočašća, a na poseban način domaćem mjesnom bratstvu FSR-a u Omišu, fra Filipu i sestrama franjevkama.

Na povratku iz Zakučca do samo-stana članovi FSR-a su prošli kroz grad Omiš. Mjesno bratstvo FSR-a Omiš i gvardijan su pripremili ručak za sve ho-dočasnike. S. Bernarda Župić i članovi FSR-a Omiš pripremili su prigodne po-klone za sve sudionike. Fotograf Borko je za svako mjesno bratstvo izradio veli-ku zajedničku fotografiju. Svi sudionici

31

Hodočašće FSR-a u Zakučac kod Omiša

ovoga hodočašća skupili su 2.600,00 kn za obitelj u potrebi koja živi u Omišu. Program je završio oko 15.30 sati.

Na hodočašću je sudjelovalo oko 150 članova FSR-a iz 17 mjesnih bratstava

Splitko-dubrovačkog područnog brat-stva. Zanimljivo je spomenuti da među članovima FSR-a na ovom području tri članice dolaze iz tri različite države (Ar-gentina, Brazil i Peru).

Zlatna harfaNaš dječji zbor „Zlatna srca“ je veo-

ma aktivan. Osim što svake nedjelje pjevamo na sv. misi u 9.00 sati, sudjelu-jemo na Božićnim koncertima, raznim prigodama i svečanostima u župi, redo-vito idemo na „Zlatnu harfu“ – susret dječjih zborova.

Ove godine, 19. svibnja, išli smo u Kijevo gdje se okupilo osam dječjih zbo-rova. U crkvi Sv. Mihovila srdačno nas je primio župnik fra Danko Glibotić.

Tema određenih pjesama bila je „Mir i dobro“. Nama je bilo određeno pjevati preko sv. mise Pjesma stvorova sv. Fra-nje, što nam bijaše veliko zadovoljstvo. Naša nastupnička pjesma bila je: „Isus zove, dođite“ koju je napisala i skladala s. Irena Azinović, školska sestra franjevka. Ta nas je pjesma oduševila, te ju često pjevamo za vrijeme sv. mise.

Nakon programa u Kijevu, pošli smo na izvor Cetine. Tu smo se okrijepili

32

Zlatna harfa

onim što smo sa sobom ponijeli. Vidjeli smo prekrasni izvor Cetine i zadržali se kod starodrevne crkve Sv. Spasa.

Od izvora Cetine krenuli smo k drugom izvoru – nebeskoj majci Gospi Sinjskoj. Tu smo zapjevali i pomolili se našoj dragoj Gospi.

Zadržavši se kratko u Sinju, uputili smo se ravno doma u Zmijavce. Uz s. Jasnu od velike pomoći su bile naše uči-teljice Mirjana Rebić i Zorana Šabić, što im se od srca zahvaljujemo.

S. Jasna Kasalo

Susret ministranata u SplituU subotu, 26. svibnja 2012. godine,

održan je susret ministranata u fra-njevačkom samostanu u Splitu na Trste-niku. Na susretu su iz 27 župa sudjelo-vala 334 ministranta, njihovi župnici/župni vikari ili voditelji: Banjevci, Drniš, Imotski, Knin, Lovreć, Metković, Otok,

Piramatovci, Plina-Stablina, Podbablje, Prgomet-Labin, Proložac, Prugovo, Sinj (i filijale Brnaze, Lučane, Karakašica, Glavice), Siverić, Slivno, Studenci, Šibe-nik-Dubrava, Šibenik-Meterize, Uglja-ne, Vinjani, Vrgorac, Zagreb, Zaostrog i Zmijavci.

33

Susret ministranata u Splitu

Susret je započeo okupljanjem oko 9.00 sati i osvježenjem. Prije početka euharistijskog slavlja dr. fra Šimun Bi-lokapić, gvardijan i profesor na KBF-u u Splitu, u crkvi je izrazio riječi pozdra-va i dobrošlice okupljenim ministran-tima i njihovim voditeljima. Gvardijan je na početku rekao: „Dragi ministran-ti, župnici i voditelji, dobro došli! Ono što mogu tvrditi na početku bez imalo suzdržavanja jest da naša crkva nikada nije ljepše izgledala. Ta ljepota nije za-hvaljujući ovim zidovima ili ovim stari-jim ljudima koji su ovdje u prezbiteriju nego zahvaljujući upravo vama. Danas se ostvaruje ono što je Isus u evanđe-lju govorio ‘pustite malene k meni’. Vi ste došli Isusu Kristu, s njime se druži-ti i biti zajedno. Došli ste u franjevački samostan oca fra Ante Antića. Ako ne znate tko je taj sveti čovjek, molim vas, pitajte svoje župnike da biste znali gdje ste bili. Ova kuća i fratri koji u njoj pre-bivaju žele vam uistinu dobrodošlicu,

široka vas srca i radosno prihvaćaju.“ Zatim je naglasio da u ovom samostanu žive bogoslovi koji studiraju na Kato-ličkom bogoslovnom fakultetu u Spli-tu i koji se spremaju biti svećenici. Fra Šimun je potom rekao ministrantima da, „ako slučajno nekome danas u gla-vi klikne da bude svećenik, fratar, časna sestra, nemojte lako odbaciti tu misao. Dobro je da se rodila u ovom samostanu i dobro je da imate uzor koji ćete slijedi-ti, a to je otac Ante Antić i sveti naš otac Franjo.“ Na kraju je o. gvardijan zaželio da se ministranti u ovom samostanu po-našaju kao u svojoj kući i izrazio svima dobrodošlicu rekavši: „Dobrodošli, uži-vajte i osjetite jedan franjevački duh i budite radosni. Nadam se da će ovaj dan uspješno završiti“.

Euharistijsko slavlje u 10.00 sati predvodio je fra Kristian Stipanović, žu-pni vikar u Imotskom. Uvodeći u slavlje i pokornički čin, fra Kristian je pozvao ministrante da se pokaju za svoje grijehe.

34


On ih je pozvao da slijede primjer sluge Božjega oca fra Ante Antića čiji naslov nosi i ovaj samostan. U propovijedi je potkao ministrante da nastoje ići za Isu-som kao što je i bio poziv u evanđelju „idi za mnom“. Prvo čitanje pročitao je ministrant iz Otoka, a molitve vjernika čitali su ministranti iz različitih župa. Pjevanje za vrijeme euharistijskog slav-lja animirao je zbor framaša iz Gospe od Zdravlja pod ravnanjem fra Frane Bo-snića. Na kraju slavlja fra Frano Dolja-nin, provincijski promicatelj za duhovna zvanja, zahvalio je domaćinu ovog susre-ta gvardijanu fra Šimunu i bogoslovima, ministrantima i njihovim voditeljima na ovom provincijskom susretu ministra-nata i najavio program koji slijedi.

Nakon euharistijskog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje, a zatim su ministranti u samostanskoj dvorani

iskušali svoje znanje u kvizu. Kviz za mi-nistrante sastojao se od dva dijela: prvi dio je bio pisani, a drugi usmeni. Na kvizu su sudjelovali ministranti iz slije-dećih župa: Banjevci, Drniš, Imotski, Knin, Lovreć, Metković, Otok I, Otok II, Piramatovci, Plina-Stablina, Podba-blje, Prgomet-Labin, Proložac, Prugovo, Sinj, Sinj-Brnaze, Sinj-Lučane, Siverić, Slivno, Studenci, Šibenik-Dubrava, Šibenik-Meterize, Ugljane, Vinjani I, Vinjani II, Zagreb, Zaostrog i Zmijav-ci. Ministranti su se odlično pripremili i za prvi i za drugi dio kviza. Za vrije-me ispravljanja pisanog dijela kviza dva ministranta iz Otoka i framaši su zabav-ljali ministrante sviranjem i pjevanjem. Pravila igre kviza određivao je žiri u sa-stavu fra Mirko Klarić, predsjednik, fra Ante Vugdelija i fra Kristian Stipanović. Fra Mirko je čestitao svim sudionicima

35


kviza na odličnoj pripremljenosti i izvanrednom znanju. U drugom krugu ministranti su izvlačili pitanja i usmeno odgovarali.

U 12.30 sati bio je ručak na igra-lištu. Ručak su pripremile kuharice Anđelka i Iva, a framaši i bogoslovi su dijelili hranu i piće. Nakon ručka na

programu su bile igre: nogomet, ba-lote, potezanje konopa, stolni tenis, stolni nogomet i pikado. Ministranti su iskušali svoje vještine u više igara. Najzanimljivije i najsrčanije bilo je u nogometu. Svi sudionici sureta dobili su molitvenik „Bog moj i sve moje“. Susret je završio oko 16.30 sati.

Promocija CD našeg Zbora

U srijedu 8. kolovoza, drugoga dana u trodnevnici sv. Lovre, u župnoj cr-

kvi Svih svetih u Zmijavcima proslavlje-na je 25. obljetnica osnutka mješovitog župnog zbora i 25. obljetnica djelovanja časnih sestara franjevki u župi Zmijavci.

Tom prigodom je predstavljen nosač zvuka zmijavačkog zbora pod naslovom „Velik je Gospod Bog“. O skladbama i zboru govorila je s. Filipa Smoljo, vje-roučiteljica i voditeljica crkvenog zbora u Prološcu. CD sadrži 15 skladbi koje zbor izvodi na nedjeljnom bogoslužju. Zbor uvježbava i njime ravna č.s. Jasna Kasalo. Fra Frano Laco, župnik, tom prigodom je rekao:

„Braćo i sestre, čestitam srebreni ju-bilej našem mješovitom crkvenom zbo-ru Svih Svetih u našim Zmijavcima. Za ovakve prigode, okuplja se u velikom

broju, narod Božji koji voli svoga Boga, koji ga slavi pjesmom i popijevkom. Za ovu prigodu naš je zbor izdao svoj CD pod lijepim naslovom: Velik je Gos-pod Bog. Da, velik je naš Bog. On je Kralj nad svim kraljevima. On je jedini i nema drugoga. Stoga Njemu se klanjaj, Njega časti, Njemu pjevaj, Njega ljubi iznad svega. Da nije bilo ovakve vjere i ljubavi ne bi bilo ni ove današnje pro-slave. Vrijedne, bogobojazne, požrtvov-ne naše sestre koje su vodile ovaj zbor s ljubavlju prema Bogu i Crkvi mi kao vjernici ove župe ne možemo nikada do-voljno zahvaliti. Sav njihov trud, muka, ljubav poznati su samo Bogu i nitko im ne može to naplatiti osim Bog jedini. S. Jasni današnjoj i prvoj voditeljici našeg zbora kada sam ponudio da i ona nešto kaže odgovorila je kratko ‘ja sam sve

36


rekla’. Točno je jer djela su koja govore o čovjeku. To ostaje u sjećanju ljudi to se ne zaboravlja nikada. Stoga danas, s. Jasna, naše iskreno hvala i naše iskrene čestitke. Što vam još zaželjeti osim da i dalje puno godina i dana budete s nama, u našoj župi, u našoj crkvi s našim zbo-rom, tako lijepim i ugodnim Bogu dra-gim glasovima slavite i hvalite Boga.

Vi koji ste od početka uključeni u ovaj zbor, koji ste bili jezgra iz koje se razvio ovako divan i prepoznatljiv zbor te ste ustrajali do današnjeg dana, hvala vam od sveg srca u ime župe, biskupije i cijele nam Crkve. Nastavite i dalje ve-ličati, hvaliti i slaviti svoga Boga svojim životom, glasom, primjerom i svjedoč-kom ljubavi.

Pokojnih članova našeg zbora nema ali ćemo jednoga dana svi poći u vječnost. Stoga već sada želim reći:

Gospodine, udijeli svima svoj vječni mir smjesti ih među anđeoske korove u nebu te složno pjevaju hvale tebi Bogu svoje-mu kroz svu vječnost zajedno s njihovim župnicima (do sada pok. fra Draškom i fra Antom).

S. Vedrani koja je s istom ljubavlju radila u ovoj župi, s ovim zborom, javno pred cijelom zajednicom danas kažem: Sestro Vedrana, neka vas Gospodin po-drži u dobrom zdravlju i radosti te još dugo i dugo svojim životom i glasom sla-vite Boga. Hvala vam za vašu prisutnost među nama koja je i danas prepoznatlji-va. Neka vas Gospodin blagoslovi. Zvali smo je na našu zajedničku proslavu ali se ispričala, bilo joj je žao, što ne može biti s nama zbog obveza koje ima sa svojim zborom oko priprema za Veliku Gospu. Drago joj je za sve ovo što se ovdje danas

37


događa, čestita i sve vas pozdravlja želeći svima obilje Božjega blagoslova.

Vama, dragi pjevači našeg zbora, upućujem riječ zahvalnosti. Hvala vam za vašu prisutnost i ljubav koju ste po-kazali i dokazali svojom ljubavlju i po-žrtvovnošću za svoga Boga, za Crkvu Božju i za svoj vjerni narod koji vas sluša i s vama upućuje zanosne hvale istom Trojedinom Bogu, njegovoj i našoj maj-ci BDM i Svim Svetima. Nikada niste žalili ni vremena, ni truda, niste se bo-jali ni žege, ni hladnoće, niste se bojali ljudskog obzira što će vam tko reći jer ste znali za koga to sve radite. Onaj koji je u vama započeo dobro djelo neka ga i dovrši. Stoga vas potičem da i dalje na-stavite istom ljubavlju i marom slaviti svoga Boga svojim skladnim pjevanjem. Tko pjeva dvostruko moli. To vi znate i zato vam ništa nije teško.

Ovdje želim biti malo i osoban pa vam mogu kazati: Svaki put slaveći

Otajstva u našoj župnoj zajednici toli-ko sam radostan kada ste i vi prisutni. Svojom pjesmom i mene uzdižete pre-ma nebu. Meni je također i kao čovjeku, i kao svećeniku i vašem župniku puno lakše kada vas vidim pred sobom i oko sebe. To je veliki Božji milosni dar za cijelu župu, za svakog pojedinca, bio on onaj koji je svake nedjelje na misi ili on rjeđe bio prisutan u zajednici. Svi smo mi danas ponosni i radosni te smo s vama u dobru i kada to nije. S vama želimo podijeliti i radost i žalost, tugu i veselje. Svi mi ovdje danas prisutni s vama se radujemo. Ponosni smo što vas imamo. Vi raznosite lijepe vijesti o svo-joj župi i ljudima koji stanuju zajedno s vama. Neka vas dobri Bog blagoslovi svakim zemaljskim i nebeskim blagoslo-vom. Svi nam sretni i veseli bili. Živjeli.”

38

Susreti našeg Župnog pjevačkog zbora u 2012. g.

Od prošlogodišnjeg broja našeg lista „Zmijavci“ bilo je uistinu dosta do-

gađanja vezanih uz djelatnost našeg zbo-ra. Najprije se trebamo vratiti u studeni 2011. g. i istaknuti gostovanje kod fra Vinka Prlića, našeg bivšeg župnika, u njegovoj sadašnjoj župi Staševica. Zaista je jako teško riječima opisati koliko je fra Vinko bio sretan što vidi svoje dra-ge Zmijavčane. U crkvi sv. Staša svetu je misu predvodio upravo fra Vinko, a naš zbor uveličao svojim pjevanjem. Nakon misnog slavlja druženje s fra Vinkom nastavili smo u obližnjem restoranu, gdje smo uz razgovor, pjesmu i smijeh

proveli veoma ugodno poslijepodne. Ovom prilikom još jednom od sveg srca zahvaljujemo fra Vinku na izuzetnom dočeku i druženju. Taj dan smo u po-vratku posjetili i mjesto Humac (BiH) te župu Sv. Ante Padovanskog. Tamo nas je primio istaknuti povjesničar i sve-ćenik fra Andrija Nikić, kojem također ovim putem zahvaljujemo. Ovdje treba istaći kako se u humačkom samostanu nalazi Franjevački muzej kao najstarija muzejska zbirka u BiH, koju, nažalost, zbog tehničkih problema nismo uspjeli vidjeti. Zato smo uspjeli posjetiti staru (gradnja započeta 26. srpnja, 1868. g.),

39


ali danas prekrasno restauriranu crkvu sv. Ante.

Na blagdan sv. Stjepana Prvomuče-nika u crkvi Svih svetih održan je još jedan, sada već tradicionalni, božićni koncert našeg župnog zbora. Uz veliki zbor sudjelovao je i naš dječji zbor „Zlat-na srca“ koji je sve prisutne razveselio svojim lijepim i skladnim pjevanjem. Nakon nastupa dječjeg zbora koncert su oplemenili, a srca nazočnih razgalili mladi zmijavački glazbeni talenti na ra-zličitim instrumentima. Nakon njihovih nastupa s pravom možemo reći kako je budućnost zmijavačke glazbene tradicije osigurana.

U lipnju ove godine u goste nam je došao Župni zbor župe Vrgorac sa svo-jim župnikom fra Petrom Vrljičkom. Na svetoj je misi umjesto našeg zbora sudje-lovao vrgorački, a nakon misnog slavlja drage smo goste ugostili u našem brdu, na imanju gospodina Damira Ivkošića Civilova, kojem također zahvaljujemo što nam je ustupio svoj prekrasni pro-stor. Hranu su za naše goste pripremali

članovi našeg zbora. Proveli smo uistinu jedno prekrasno poslijepodne uz druže-nje, smijeh i pjesmu.

Zbor je, također u lipnju ove godine, snimio nosač zvuka pod nazivom „Velik je Gospod Bog“. Snimanje je obavljeno u našoj crkvi Svih svetih pod vodstvom gospodina Augustina Age Kujundžića. Za snimanje smo se pripremali dugo i ozbiljno, a na kraju smo bili zadovoljni ostvarenim.

Od ostalih događanja vezanih za na-stupe našeg zbora valja istaknuti nastup na euharistijskom slavlju u Splitu, na Sustipanu, 6. listopada, povodom 800- te obljetnice dolaska sv. Frane Asiškog na hrvatsku obalu. Također treba istaći kako je na ovoj svetoj misi, uz naš zbor, sudjelovalo i još nekoliko zborova (oko 250 pjevača) te smo zajedno i složno uveličali misno slavlje u prekrasnom okruženju na Sustipanu. Čitavo je mi-sno slavlje prenosio i HRT.

Uz ove aktivnosti ističemo i ostale aktivnosti vezane uz blagdane sv. Ce-cilije, sv. Josipa, sv. Lovre, uz blagadan

Vrgorački i zmijavački zbor u Šabića brdu

40


Uzvišenja svetog Križa na Todorića gra-dini, uz blagdan Svih svetih, uz dan sje-ćanja na Vukovar i sve hrvatske branitelje te uz ostale blagdane i nedjeljna misna slavlja. Kao i dosada na poziv mladenaca nastojimo uveličati njihovo ženidbeno slavlje, a isto tako sudjelujemo i na spro-vodima kako bismo što dostojanstvenije ispratili naše najmilije. Svakog tjedna, ovisno o potrebi, imamo probe pjeva-nja, jednom ili dva puta tjedno, kako bi naše pjevanje bilo uhu što ugodnije. Zbor trenutačno broji 46 članova - 35 ženskih glasova i 11 muških. Kao i do sada, zbor je otvoren za sve talentirane Zmijavčanke i Zmijavčane koje ćemo

primiti širokog osmijeha i otvorena srca. Na kraju zaista treba istaći kako bi sav naš rad bio ništavan da tu nisu naša do-bra časna Jasna koja svojim neumornim radom i strpljenjem vodi zbor, kao i naš dobri fra Frano koji skrbi i pomaže u or-ganizaciji zbora. Neka se bogata tradicija našeg zbora nastavi i dalje na čast i slavu Gospodinovu, a na dobro našoj župi, našem selu i svim ljudima dobre volje. Do slijedećeg izvještaja o djelatnostima zbora sve Vas pozdravljaju članovi Žu-pnog pjevačkog zbora župe Zmijavci uz naš tradicionlan zaziv: „Sveta Cecilijo, moli za nas!“

J. J.

Povodom obilježavanja 25 godina od dolaska časnih sestara u ZmijavceOve se godine navršilo 25 godina od

dolaska časnih sestara u župu Zmi-javce. Kao što je već svima poznato, naša zmijavačka župa osnovana je 25. srpnja, 1987. g., odvajanjem od župe Runovići (zapadni dio Zmijavaca, koji je bio u sa-stavu župe Podbablje, službeno se vodi pod župom Zmijavci od 1988. g.). Za

prvog zmijavačkog župnika određen je fra Draško Teklić, za čijeg se službova-nja u Zmijavcima dovršava župna kuća te se tako stječu uvjeti za dolazak časnih sestara, tj. jedne časne sestre koja će žu-pniku biti od pomoći u vršenju raznih poslova u i oko Crkve. Tako je 19.kolo-voza, 1987. g. zmijavačkim župljanima

41

Povodom obilježavanja 25 godina od dolaska časnih sestara u Zmijavce

predstavljena časna sestra Jasna (Janja) Kasalo. Časna Jasna, kako je svi od mi-lja nazivamo, u Zmijavcima se na službi zadržala do 1994. g., kada u našu župu stiže časna sestra Vedrana (Marija) Ivi-šić. Sestra Vedrana je u Zmijavcima ostala do 19. kolovoza, 2001. g., kada se na službu u Zmijavce ponovno vraća časna Jasna. Č. s. Jasna, kao i č. s. Vedra-na pripadaju redu koji se zove Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja1. Družba Školskih sestara franjevaka Kri-sta Kralja nastala je u 19. stoljeću, kada nastaju mnoge ženske kongregacije koje se posvećuju karitativnom i odgojnom radu. Korijeni zajednice sežu u Graz u malu zajednicu učiteljica koje su se uje-dinile najprije kao franjevačke trećoredi-ce i posvetile se nesebično podučavanju djevojaka iz siromašnijeg sloja. Ubrzo su zatražile crkveno odobrenje svoga živo-ta i apostolata. Dobile su naziv školske sestre jer su se posvetile odgoju i obrazo-vanju mladih. Iz Graza su sestre, s istim ciljem odgoja i obrazovanja siromašene djece, došle u Maribor 1864. godine, a 1869. godine su postale samostalna za-jednica sa sjedištem u Mariboru. Njiho-vo područje djelovanja iz godine u godi-nu se povećavalo, broj sestara je rastao, pa su se počele širiti i izvan Slovenije. Prvo mjesto u koje su sestre pošle izvan Slovenije bio je Mostar (1899. godine), zatim Split (1904.). Uskoro odlaze i na druge kontinente: u Egipat u Aleksan-driju (1908.), u SAD (1909.), u Južnu Ameriku (1931.). Danas Družba ima 1 izvor: http://www.samostan-imotski.hr/index.

php/o-zupi/časne-sestre (09. 11. 2012)

oko 1.100 članica. Podijeljena je devet provincija i rimsku regiju. Pri prvoj po-djeli Družbe na provincije godine 1922. osnovana je i Provincija Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu na Lovre-tu. Godine 1932. osnovana je Provincija Svete obitelji u Mostaru, a Bosansko-hr-vatska provincija Prečistog Srca Mariji-na osnovana je 1942. godine.

Svakako je jedna od najvećih zaslu-ga naše č. Jasne, ali i č. Vedrane, orga-niziranje i vođenje župnog pjevačkog zbora u Zmijavcima. Naime, u prvih pet godina župe organiziranog pjevanja prilikom euharistijskog slavlja nije bilo. Pjevanje je vodio fra Draško, a pjevali su se jednostavni napjevi prilagođeni puku. Situacija se mijenja kada u našu župu stiže č. s. Jasna koja okuplja neko-liko žena i djevojaka te skupa s njima počinje organizirati pjevanje prilikom liturgijskih slavlja. Također se pjevaju jednostavne pjesme i crkveni napjevi, a

42


nakon godinu dana, točnije 09. listopa-da, 1988. g., u vrijeme župnikovanja fra Rafaela Begića, Župni zbor župe Zmi-javci imao je svoj premijerni nastup na tzv. „velikoj“ misi. Zbor se u početku sastojao isključivo od ženskih glasova (soprana i altova) i takva je situacija po-trajala sve do 1994. g. Naime, te godine kao što je već navedeno, umjesto časne Jasne, u Zmijavce na službu dolazi časna sestra Vedrana Marija Ivišić koja nastav-lja njegovati i razvijati djelovanje župnog zbora. U vrijeme njezine službe zboru se priključuju i muški glasovi (baritoni i tenori) čime je rad zmijavačkog župnog pjevačkog zbora podignut na jednu višu razinu. Spremaju se pjesme koje se sada izvode u tri glasa, zbor dobiva na sveča-nom tonu, redaju se gostovanja i izleti. Povratkom časne Jasne zbor nastavlja sa svojim radom sve do današnjih dana.

Ove je godine u lipnju, na inicijativu č. Jasne, naš zbor snimio nosač zvuka pod nazivom „Velik je Gospod Bog“, čime je obilježena 25. obljetnica dolaska ča-snih sestara u Zmijavce. Dugo očekiva-no i pripremano snimanje nosača zvuka obavljeno je u našoj crkvi Svih svetih, 17. lipnja, pod vodstvom gosp. Augu-stina Age Kujundžića kojem ovom pri-likom zahvaljujemo na uloženom radu i strpljenju. Svi su članovi zbora ovom zadatku pristupili potpuno ozbiljno, nastojeći dati sve od sebe. Snimili smo petanaest pjesama koje zbor izvodi dugi niz godina na raznim misnim slavljima. Taj je dan časna Jasna prigodnim po-klonima darivala one članice zbora koje su u zboru od njegovih početaka, tj. od dolaska časne Jasne u Zmijavce. Riječ je o gospođama: Rosi Karoglan, Nedi Ća-pin, Anđelki Gudelj, Jasni Šabić, Mariji

43


Šabić te Ivi Šabić. Promocija CD-a održana je također u crkvi Svih svetih, 08. kolovoza, u vrijeme trodnevnice sv. Lovri. Nosač zvuka su okupljenim žu-pljanima predstavili časna sesta Filipa Smoljo te fra Marko Babić koji su ista-knuli važnost i ulogu pjevačkog zbora pri euharistijskim slavljima, hvaleći tra-diciju zmijavačkog zbora koji će, naime, dogodine proslaviti 25 rođendan.

Bilo bi nepošteno ovdje ne spomenu-ti kako časna Jasna vodi i dječji zmija-vački crkveni zbor „Zlatna srca“ koji je nastupao diljem Lijepe naše i svaki put se sa nastupa vratio sa određenim pri-znanjima i nagradama. U to smo se po-sebno uvjerili u vrijeme našeg božićnog koncerta kada su naša zmijavčka djeca, vođeni sigurnom rukom časne Jasne, pokazali sav svoj raskoš talenata.

I za kraj našoj časni Jasni želimo još puno zdravlja, ustrajnosti i strpljivosti u radu. Želimo da nam ona bude inspira-cija u našem daljnjem djelovanju kako bismo što dostojanstvenije mogli slavi-ti našeg Gospodina. U trenucima jako teškim za današnjeg čovjeka, kada mu se iza svakog ugla nude kojekakvi čudni svjetonazori i učenja, nadamo se kako će Gospodin, kao i do sada, dati snage i na-šoj časnoj i našem svećeniku u vođenju i upravljanju župom. Danas kada je broj redovnica u padu, isto se tako nadamo kako će djelovanje naše časne Jasne in-spirirati neke djevojke koje će se, kada osjete poziv, odlučiti na trajno služenje svojem vječnom zaručniku Isusu Kristu.

J. J. (korišten materijal iz Kronike Župnoga pjevač-

kog zbora župe Zmijavci)

Srebrni jubilej 6 pjevačica

44

Proslava sv. Lovrekoju je predvodio fra Zoran Kutleša, imotski dekan, uz koncelebraciju fra Kristiana Stipanovića, imotskog gvardi-jana, fra Frane Lace, mjesnog župnika, i još 11 svećenika.

U propovijedi je fra Zoran rekao kako je sveti Lovro mučeničkom smrću svjedočio svoju vjeru. Stoga nam njegov blagdan treba biti poticaj na pripremu za predstojeću Godinu vjere koju će papa Benedikt XVI. otvoriti u listopadu. Fra Zoran je potaknuo vjernike da nastoje svaki dan upoznavati svoju vjeru, ali, što je još važnije, svi se trebamo truditi po-put sv. Lovre živjeti svoju vjeru, koja je u svojoj biti zajedništvo s Bogom.

Na kraju svete mise župnik fra Frano čestitao je prisutnim vjernicima blagdan sv. Lovre, a zahvalio svim prisutnim sve-ćenicima, posebno onima koji su pred-vodili misna slavlja u trodnevnici i na sam blagdan.

U petak 10. kolovoza u Zmijavcima je proslavljen blagdan sv. Lovre, suza-

štitnika župe. Središnje je slavlje počelo u 10.30 sati procesijom, nakon koje je u crkvi Svih svetih slavljena sveta misa

45

Obećanja u bratstvima Frame

U imotskome samostanskom okružju običaj je da novi članovi svih brat-

stava Franjevačke mladeži (Frame) svo-ja prva obećanja daju na večernjoj misi u 19.00 sati na svetkovinu sv. Franje. Tako je i ove godine 95 mladih po prvi put obećalo da će svoju mladost posve-titi Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (23), Lovreć - po prvi put (12), Podbablje (11), Proložac (10), Runović (18), Vinjani (15) i Zmijavci (6).

Euharistijsko slavlje predvodio je imotski gvardijan i župnik fra Kristian Sitpanović, uz koncelebraciju 7 svećeni-ka. U prigodnoj propovijedi o. gvardijan rekao je da sveti Pavao u poslanici Gala-ćanima ističe kako se ponosi samo kri-žem Krista Gospodina raspetoga. Takav

je bio i Franjo - ponosan na Kristov križ. Nažalost, mnogi se kršćani danas stide križa Kristova, Evanđelja, Crkve… Sveti nas Franjo potiče da budemo ponosni na Krista, ponosni što smo njegovi, što pripadamo njegovoj Crkvi. Na koncu je potaknuo framaše da svoj život stvarno posvete Kristu, kao što kažu u svojim obećanjima, kako bi išli po Franjinu pri-mjeru i zagovoru putem Gospodinovim.

Na kraju svete mise o. gvardijan če-stitao je svim prisutnim vjernicima svet-kovinu sv. Franje, a posebno framašima koji su dali svoja prva obećanja. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.

46

Obilježen dan starijih i nemoćnihPrigodom svjetskog dana starijih i ne-

moćnih osoba u organizaciji Kato-ličke udruge Lovret i župe Zmijavci u ovoj drevnoj župi u ponedjeljak 8. listo-pada upriličen je susret starijih osoba na kojem se okupilo stotinjak staraca koji žive na području Zmijavaca. Ovaj jedin-stveni susret započeo je svečanim euha-ristijskim slavljem koje je pred nekoliko stotina vjernika među kojima su bili i brojni volonteri na čelu sa gđom. Mi-rom Šabić, te ostala rodbina i prijatelji osoba treće životne dobi, koje je pred-vodio zmijavački župnik fra Frano Laco uz koncelebraciju don Ante Karoglana.

U svojoj odmjerenoj propovijedi fra Frano istaknuo je važnost prihvaćanja starijih osoba te je svima naglasio kako je samo lijepa i topla riječ dovoljna da bi ovu populaciju razveselila.

Na svršetku misnog slavlja za vrijeme kojeg je pjevao Dječji zbor župe Zmi-javci u organizaciji dugogodišnje pasto-ralne suradnice u ovoj župi s. Jasne Ka-salo upriličen je prigodni program koji su za svoje djedove i bake izvela djeca iz Zmijavaca.

Nakon programa u crkvi slavlje je na-stavljeno u dvorani župske kuće gdje je organiziran prigodni domijenak, a u toj prigodi mnogi su usprkos bremenu go-dina zapjevali svima dragu gangu.

Katolička udruga Lovret koju vodi s. Ljiljana Todorić, a koja je svoje po-stajanje opravdala kvalitetnim radom u mnogim mjestima Splitsko-dalmatin-ske županije svoj program provodi i na području Imotske krajine i to u surad-nji sa općinama: Zmijavci, Proložac i Podbablje.

Proslavljeni ‘Svi sveti’Za svetkovinu Svih svetih, zaštitnike

župe Zmijavci, vjernici su se pripre-mali trodnevnicom. Euharistijsko slavlje na svetkovinu Svih svetih predvodio je fra Frano Doljanin.

Vjernici župe Zmijavci za proslavu svetkovine Svih svetih, 1. studenoga

2012., pripremali su se trodnevnicom molitvom krunice i euharistijskim slav-ljem koje su predvodili i propovijedali fra Zoran Kutleša, župni vikar i domagi-star postulanata, fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan, župnik i dekan, i fra Mladen Prolić, župnik Runovića.

47

Proslavljeni ‘Svi sveti’

Početak proslave započeo je jutar-njom misom u 8.30 sati koju je pred-vodio fra Frano Laco, župnik. Središnje slavlje je, usprkos kiši, započelo pro-cesijom u crkvenom dvorištu u 10.30 sati. Slavlje je predvodio je fra Frano

Doljanin, a u koncelebraciji su bili fra Marko Babić, duhovnik franjevačkih bogoslova u Splitu, fra Mladen Prolić, župnik u župi Runovići, don Ante Ka-roglan i župnik fra Frano Laco. U pro-povijedi fra Frano je pozvao okupljene

Na Groblju sv. Josipa

48

Proslavljeni ‘Svi sveti’

na promišljanje o vrijednostima evan-đeoskog života i ulogu vjere u životu svakog vjernika.

Za vrijeme svete mise pjevao je Mje-šoviti zbor iz župe Zmijavci pod ravna-njem s. Jasne Kasalo, dugogodišnje vo-diteljice i vjeroučiteljice u zmijavačkoj školi.

Nakon misnog slavlja, župnik fra Frano Laco je na groblju izmolio moli-tvu odrješenja za sve pokojne. U 15.00 sati bila je sveta misa u crkvi sv. Josipa na groblju koju je predvodio fra Frano Do-ljanin. Nakon svete mise fra Frano Laco na groblju je molio molitvu odrješenja za sve pokojne.

Zmijavci: Izbori u Frami

Pod predsjedanjem područne pred-sjednice Ane Mikulić, u srijedu - 7.

studenoga, održana je izborna skupština mjesnog bratstva Zmijavci.

Pod predsjedanjem područne pred-sjednice Ane Mikulić, u srijedu - 7. studenoga, održana je izborna skupšti-na mjesnog bratstva Zmijavci na kojoj je izabrano novo mjesno vijeće koje će kroz narednu godinu dana voditi i ani-mirati mjesno bratstvo. Obred izbora vijeća je započeo sazivom Duha Svetoga

i prisegom framaša na savjesno glasova-nje. Izabrano vodstvo čine:

� Jure Todorić, predsjednik � Ružica Milas, potpredsjednica � Marijan Šabić, tajnik � Ivan Šabić, blagajnik � Zvonimir Mišević, voditelj formacije

Na susretu je sudjelovao župnik i du-hovni asistent bratstva fra Frano Laco kao i dugogodišnja pastoralna suradnica i duhovna asistentica bratstva s. Jasna Kasalo. Obred izbora je završio blago-slovom novog vijeća, a poslije je održan bratski pohod mjesnom vijeću od strane područnog vijeća, a potom je uslijedi-la prigodna zakuska. Novom mjesnom vijeću obilje Božjeg blagoslova u svom jednogodišnjem animiranju i koordi-niranju bratstva od cijelog područnog vijeća.

49

Obavijesti iz OŠ Zmijavci

Treće mjesto na Državnom sudjelovanju

iz vjeronauka

U Križevcima je, od 26.-28.ožujka održano Državno natjecanje iz vjerona-uka na kojem je sudjelovala ekipa OŠ Zmijavci kao pobjednica Županijskog natjecanja uz OŠ Sućidar, predstavnica naše nadbiskupije. Između 16 osnov-noškolskih ekipa, naša škola osvojila je treće mjesto s postignutih 147,50 bo-dova od mogućih 150. Našu ekipu su predstavljali sljedeći učenici:

1. Marin Gudelj (sin Mije)

2. Petra Karoglan (kći Damira)

3. Josipa Znaor (kći Željka)

4. Gabrijela Mišević (kći Mladena)

5. Antonija Milas (kći Ante)

Prve tri ekipe s Državnog natjecanja su dobile šestodnevno nagradno puto-vanje u Ukrajinu kojeg sponzorira Bje-lovarsko - križevačka biskupija. Uz to, Splitsko - makarska nadbiskupijanaše učenike nagrađuje izletom u Zadar. Vje-roučenike je pripremao za olimpijadu vjeroučitelj Ante Kujundžić.

Ravnateljica Veselka Milas

Blagoslov na početku školske godine

3. rujna 2012.g. započela je nova školska godina u koju nas je blagoslo-vom uveo naš poštovani svećenik fra Frano Laco.

Uz kratki učenički program s časnom sestrom Jasnom, sve prisutne je pozdra-vila ravnateljica škole gospođa Veselka Milas. Obraćajući se učenicima i učite-ljima posebnu je pozornost obratila na učenike prvih razreda, koji su prvi put u školskim klupama, puni uzbuđenja i radoznalosti.

Ravnateljica se obratila riječima:“Naše učiteljsko zvanje jedno je od najosjetlji-vijih profesija. Neprestano nam se na-meću novi sadržaji, novi nastavni plano-vi, programi, nove pedagoške metode, moramo uočavati dobre i loše učeničke strane, omogućiti im zdravo odrastanje i poraditi na pozitivnom ozračju. Nadam se da ćemo tada osjetiti plodove onoga što smo napravili danas, a svaki novi dan daje nam priliku osjetiti plodove onoga što smo postigli.

Vrhunska je umjetnost kad učitelj učenika uspije potaknuti da s veseljem uči i maštovito se izražava, rekao jc Al-bert Einstein. Na kraju ću se poslužiti još jednom mišlju Halila Džurbana: Ja

50

Obavijesti iz OŠ Zmijavci

sam rođeni učenik. Sve što postoji moj je učitelj. Vrijeme vaših i naših obveza je tu, prihvatimo ih i počnimo ispočetka. Hvala vam i neka vam je sretna školska 2012./2013. šk. god.“

Dani kruha19. listopada 2012. u našoj školi smo

obilježili Dane kruha- Dane zahvalnosti za plodove zemlje. Tada smo simbolič-no zahvalili Bogu na svim plodovima, darovima i uspjesima kojima smo tije-kom godine kao pojedinci i narod bili obdareni.

U školskim prostorima izložili smo dozrele plodove našega zavičaja, alate

korištene u obradi zemlje i pripremanju kruha, krušnih proizvoda, te pribor koji je korišten za poljodjelske i kućne rado-ve, a koji su naši stari koristili

Slušali smo od djedova i baka da bi se ta plodnost spajala u spokojnom oku težaka, njihovom spaljenom licu koja bi se preobrazila u sreću veselih srca dok bi obilazili blagoslovljena polja i vinogra-de. To su bili sretni trenuci čiste i zaslu-žene radosti i zadovoljstva jer je kruh radost dobrih i plemenitih ljudi ratara, mlinara i pekara koji su nam omogućili kruh na stolu kao osnovno dobro našega svakodnevnoga života.

Učenici OŠ Zmijavci

Fra Vinko Prlić dobio nagradu za životno djelo

Gradsko vijeće grada Ploče dodijelilo je, u petak 25. svibnja 2012. godi-

ne, nagradu Grada Ploča za životno dje-lo župniku Staševice fra Vinku Prliću za nesebični doprinos u izgradnji i sanaciji crkava, te unapređenju kulturnog i du-hovnog života Župe.

U obrazloženju, koje potpisuje grado-načelnik Krešimir Vejić, dipl. oec., navodi

se da je fra Vinko Prlić od samog početka službe u župi Staševica aktivno sudjelovao u unapređenju kulturnog i duhovnog ži-vota Župe. Pokrenuo je izdavanje župnog lista “Staševica”, a do sada je tiskano uku-pno 6 brojeva. Otvorio je Župnu knjižni-cu sa fondom od 2.000 knjiga koja nosi ime po fra Anti Gnječu. U monografiji je kroz tekst i fotografije prikazana povijest

51

Fra Vinko Prlić dobio nagradu za životno djelo

župe Staševica u Dubrovačko-neretvan-skoj županiji, koja datira još s kraja 5. i početka 6. stoljeća, o čemu svjedoče osta-ci starokršćanske bazilike sv. Anastazija (Staša) te srednjovjekovni stećci i nad-grobne ploče.

Fra Vinko je prikupio materijale i fotodokumentaciju o sakralnoj baštini Staševice, te 2011. godine izdao vrijed-nu fotomonografiju “Sakralna baština Župe Staševica” u nakladi od 500 pri-mjeraka, na 120 stranica sa ukupno objavljenih 120 fotografija i slika.

Aktivan je u očuvanju sakralne baštine Staševice. Organizira obnovu i nadograd-nju Crkve Sv. Staša u Staševici, nastavlja započete radove i završava izgradnju cr-kve Gospe Lurdske u Spilicama.

Organizirao je sanaciju i proširenje starih puteva, kao i izgradnji novih ce-sta prema napuštenim selima i crkva-ma župa Pasičina i Brista, zbog čega se ljudi danas vraćaju na svoja napuštena “ognjišta”, obnavljaju stare kamene kuće spašavajući ih od propadanja i ponovo obrađuju svoju zemlju.

Fra Vinko (Marinko) Prlić rođen je 22. srpnja 1940.godine u Sovićima (Općina Grude, BiH). Osnovnu ško-lu završio je u Sovićima, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu. Bogosloviju je završio u Makarskoj, gdje je zaređen za svećenika 14. srpnja 1966.godine. Od 1997. do 2006. godine bio je župnik u župi Zmijavci.

PAX ET BONUM

Ove se godine navršilo 800 godina od dolaska sv. Franje na našu, hrvatsku

obalu. Sv. Franjo (1181. – 1226.), ili kako ga naš narod voli nazivati sv. Fra-ne, rodio se u Asizu pa je po mjestu svog rođenja dobio nadimak Asiški. Pravim imenom Giovanni Francesco Bernardo-ne, bio je sin bogatog trgovca i francu-ske plemkinje pa će, u skladu sa svojim porijeklom i imovinskom situacijom svoje obitelji. u mladosti živjeti veselo i pomalo raskalašeno. Tijekom ratova-nja njegove rodne pokrajine Umbrije

s gradom Perugiom, sv. Frane pada u zarobljeništvo gdje teško obolijeva. Bo-raveći u zatvoru mladi se Francesco po-činje mijenjati. Intenzivnije razmišlja o Bogu, o životu i o načinu života, povlači se u prirodu i osamu, družeći se jedino sa siromašnima i gubavcima, ogrnut nekakvom starom vrećom, odbacuju-ći sve materijalne blagodati koje život pruža. Njegov se život u potpunosti mi-jenja nakon što je dobio viđenje u cr-kvi sv. Damjana u Asizu u kojem mu je Gospodin rekao: „Franjo, idi i obnovi

52

PAX ET BONUM

moju crkvu!“ Nakon toga Franjo kreće u obnovu te stare i ruševne crkvice, ali je ubrzo shvatio kako je Bog zapravo mislio na duhovnu obnovu čitave Cr-kve, kao zajednice vjernika. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonom-skih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine po-korničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva ši-rio velikom brzinom te je postao prijet-nja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost, papa Inocent III. poziva Franju pred sebe, i nakon što do-biva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se podlagati papinu autoritetu, odobrava njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. g. osnivanje novog, franjevačkog

reda, čiji službeni naziv glasi „Ordo fra-trum minorum“ (Red manje braće).

Sv. Franjo je imao veliku želju posje-titi Svetu zemlju pa je 1212. g., krenuo na put. Međutim, Bog je imao drugačije planove te je sv. Franjo, nakon nevreme-na i brodoloma bio prisiljen pristati na istočnu obalu Jadrana, u neki od hrvat-skih gradova. Danas se ne može točno utvrditi koji je to grad bio, ali se pret-postavlja kako bi to mogli biti gradovi: Zadar, Šibenik, Split, Trogir ili čak Du-brovnik, tj. gradovi koji su u to vrijeme zahvaljujući razvoju trgovine imali svoje luke te su kao takvi održavali pomor-ske veze s ostatkom Europe, naročito s Bizantskim Carstvom i Mletačkom Re-publikom. Ono što sigurno znamo je to kako je hrvatski narod rado prihva-tio nauk sv. Franje, koji će ubrzo pustiti korijene na čitavom području današnje Hrvatske te BiH. S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj predaja povezuje osnutak više franjevačkih samostana na Jadranu. Vrijedi istaći kako je prvi franjevački sa-mostan izvan Italije izgrađen u Trogiru. Tako se od XIII. st. pa sve do današnjih dana uspostavlja jedna neraskidiva veza između franjevaca i hrvatskog naroda. Ni u najtežim razdobljima hrvatske po-vijesti, naročito u vremenima turskog zuluma, komunističe diktature i Do-movinskog rata, franjevci su kao pravi pastiri skrbili i brinuli o svom malom stadu, dajući mu nadu i vjeru u bolje su-tra, čuvajući zajedno s narodom hrvatski jezik, pismenost, kulturu i običaje od za-borava i zatiranja.

53

PAX ET BONUM

U sklopu proslave 800. obljetnice dolaska sv. Frane na hrvatsku obalu, naš je župni zbor dobio čast i privilegiju, uz prisutnost još nekih zborova Provincije Presvetog Otkupitelja, negdje oko 250 pjevača, uveličati euharistijsko slavlje 06. listopada, ove godine u Splitu, na Susti-panu. S područja Imotske krajine, uz naš zbor, sudjelovali su runovićki, pro-loški i imotski crkveni pjevački zborovi. Za potrebe euharistijskog slavlja, kako bi sve bilo što svečanije te uhu ugodnije, naučili smo slijedeće pjesme: Koralnu (Anđeosku) misu (s napjevima: Gos-podine, smiluj se, Slava, Svet, Jaganjče Božji), Izvore vode žive, Posljednicu, Čuj sveti Franjo nas, Pjesmu stvorova... Zbor je, zajedno s ostalim pjevačima, imao i dvije probe, u Imotskom (crkva sv. Frane) i Splitu (crkva sv. Frane). Tom smo prilikom upoznali č. s. Nediljku

Milanović Litre, koja nas je sigurnom i izuzetno strogom rukom vodila kroz probe i samo misno slavlje. Sam ugođaj na Sustipanu bio je fantastičan. Borovi, more, božanska mirnoća i sklad, puno svećenika, časnih sestara i vjernika, kao po guštu sv. Frane. U prekrasno se okru-ženje uklopio i naš zbor, te je zajedno s ostalim pjevačima, dao ono najbolje od sebe. Čitavo je euharistijsko slavlje prenosila i HRT. Nakon završenog mi-snog slavlja uputili smo se kući. U po-vratku smo svratili na ručak u restoran „Bila kuća“ na Ugljanima. Nakon ručka, okrijepljeni fizički, a naročito duhovno, uz pjesmu smo se, u poslijepodnevnim satima vratili našim Zmijavcima, že-leći svim ljudima ono čemu nas je sv. Frane naučio: „Pax et bonum!“ („Mir i dobro!“).

54

Prvopričesničke molitveMolitva Isusu

Isuse, pomozi mi da moja obitelj živi dugo i da uvijek budemo zajedno. U ne-djelju mi je sveta Pričest. Molim te ne-moj me zaboraviti. Oprosti mi ako sam što loše učinila. (Lorena Miloš)

Zahvala IsusuIsuse, hvala ti što smo svi zdravi. Hva-

la ti za pamet i za Prvu pričest. Puno ti hvala za mamu i tatu. Mi smo svi sretni. Hvala ti za moju seku i svu rodbinu. Od srca ti hvala, Isuse! Tvoj (Ante Ćapin).

Pismo IsusuIsuse, hvala ti za moju obitelj. Hva-

la ti i za mene. Hvala ti za sretne dane. Hvala ti za život. (M(ilas) Marko).

Pismo IsusuIsuse, hvala ti za sreću koji si mi dao.

Hvala ti za divnu obitelj koju imam. Hvala za moje prijatelje. Hvala ti što mi je život tako lijep. (Ante Milas M.)

Isusu

Dragi Isuse, čuvaj mene i sestre brata i roditelje. Hvala ti što sam došao na ze-mlju. Uvijek sam te slušao i uvijek sam za tebe. Hvala ti za svetu Pričest. Uvijek si mi bio najdraži.(Ante Milas A.)

Pismo Isusu

Dragi Isuse, hvala ti za moje rodite-lje, za moje sestre i cijelu rodbinu. Hvala ti za ljude cijeloga svijeta. Udijeli, Gos-podine, svoj mir i blagoslov cijelom svi-jetu, a posebno mojoj obitelji. Voli te i ljubi tvoj prvopričesnik. (Ante Šabić)

Pismo Isusu

Dragi moj Isuse, hvala ti za sve što si mi dao. Molim te, čuvaj mene i moju obitelj. Udijeli nam zdravlje i podari svoj mir. Ti nas vodi pravim putem. Sa-čuvaj nas od svakoga zla. Isuse, hvala ti! (Anela Mrkonjić)

Dragi Isuse

Hvala ti, Isuse na svakom danu što ga provodim sa svojom obitelji. Molim te, Isuse, čuvaj i onu djecu koja su bolesna. Volim te puno, Isuse! (Mijo Mrkonjić)

Molitva Isusu

Dragi Isuse, čuvaj moje roditelje i hvala ti što imam dobre prijatelje i što si mi dao puno sreće. Puno ti hvala, Isuse,

55

Prvopričesničke molitve

što si mi dao dobre roditelje i na svemu drugom. (Dalibor Gudelj)

Zahvala Isusu

Hvala ti, Isuse, za svako jutro, dan i noć. Hvala što bolesnoj baki mogu doć. Hvala za roditelje braću i sestre. Hvala za mnoge obitelji sretne. Hvala ti, Isuse, što lijepo živim bez Gladi, rata i siromaštva. (Ana Šabić)

Dragom Isusu

Dragi Isuse, hvala ti za život i dobru obitelj. Hvala ti za ljubav i prijateljstvo. Danas ću prvi put primiti tvoje presveto Tijelo. Molim te, Isuse, budi uz mene na Prvoj svetoj pričesti i do kraja života. Voli te tvoj (Marino Gudelj).

Isusu

Dragi Isuse, hvala na ovom velikom danu, danu moje Prve pričesti. Ja te puno volim. Molim te čuvaj moju obi-telj. Isuse, hvala za sve!!! (Katja Šuto)

Isusu

Isuse, volim te. Molim te pomozi mi da se dobro ispovijedim i pričestim. Po-mozi mojoj obitelji. Hvala ti, dobri Isu-se! (Nina Kraljević)

Dobrom Isusu

Isuse, hvala ti za moju obitelj. Hvala ti za moje prijatelje. Učini, Isuse, da sve bude u najljepšem redu. (Ivana Milas)

Molitva Isusu

Dragi Isuse, ja želim da svi budu zdravi, sretni i veseli. Volim te i zahva-lan sam ti što si mi dao dobru obitelj. Ti hoćeš da svi ljudi budu sretni, a bit će ako tebe prihvate kao svoga Boga. Svima daruj svoj mir. (Mijo Mrkonjić)

Dragom Isusu

Dragi Isuse, od srca ti hvala što si mi darovao život. Učini molim te da živim po tvom zakonu Ljubavi. Hvala ti za moju obitelj. Hvala ti za sva tvoja čude-sna i divna djela. ( Danijela Karoglan)

56


Isusu

Isuse, hvala ti što si uvijek uz mene i čuvaš me. Isuse, hvala ti na putu koji mi pokazuješ kojim mi je ići. Hvala ti na svemu. Voli te tvoja (Nikolina Šuto)

Pismo Isusu

Dragi Isuse, ja te volim. Ali još nešto me muči a to je: kako su se prvi ljudi rodili? Ja u tebe vjerujem najviše na svi-jetu. Ovo ti šaljem iz Zmijavaca. Voli te tvoj (Kristian Mrkonjić)

Isuse

Hvala ti, Isuse, što si mi podario ži-vot. Molim te da uvijek usmjeruješ moje korake. Hvala ti za sve. Hvala ti što me čuvaš. Molim te, budi uvijek uz mene. Ti si tako poseban. Ljubim te svim sr-cem svojim. Volim te i voljet ću te. Ti si, Isuse, život, ljubav, mir, sreća, blagost…(Anđela Todorić)

Kruh je nebo

Kruh je nebo. Ako blaguješ kruh, tvoje tijelo blaguje nebo. Kruh je nebo.

Kruh se mora dijeliti. Kao što ne možeš imati nebo samo za sebe, moraš i kruh dijeliti s drugima.(Ana Todorić)

Anđele, čuvaru mojPomozi mi da budem bolja to te naj-

više molim da se ničeg ne bojim i da Isu-sa sve više volim. Hvala ti što si tu, uz mene. (Marina Todorić)

Moja majkaNajtoplija i najbolja osoba na svijetu.

Puna je ljubavi, nježnosti i veselja. Kada sam tužna zbog slabe ocjene ili se posva-đam s najboljom prijateljicom, ona se pojavi pokraj mene, zagrli me, poljubi i natopi srećom i veseljem.

Njezin pogled! Iz njega bismo mogli izvući vreću ljubavi i topline.

Mama ustaje rano ujutro, naporno radi i umorna se vraća s posla. Unatoč tome, trudi se svaki djelić sekunde pro-vesti sa mnom i s mojom sestrom. Iako umorna, ona nikad ne zaboravlja na moje zamolbe.

Katkad je ne poslušam. Katkad i za-boravim napraviti neki posao. Ne ljuti se previše zbog toga, ali osjetim kad sam

57


je ražalostila. Tada mi je jako žao i tru-dim se to ispraviti.

Kad imam vremena iznenadim ju tako što pospremim kuću prije nego što se vrati s posla, operem posude ili čak izglačam koji komad odjeće, tako da je ona manje umorna i da se možemo više družiti.

Iako sam već pomalo odrasla, kad na-večer legnem u krevet, mama mi dođe dati poljubac. Volim miris njezine kose kada me okrzne po licu. I odmah sretna i zadovoljna zaspim.

Moja mama! Najbolja osoba na svijetu!

Neizmjerno je volim!LaraVidak

5.b OŠ Zmijavci

Moja mamaMoja mama zove se Marijana. Ona

je domaćica. Uvijek mi je podrška u sve-mu što odlučim. Pomaže mi i brine se o meni. Ona je za mene uvijek tu kada mi nešto treba.

Nikad joj se neću moći odužiti zato što me rodila, pomogla mi, učila sa mnom i uvijek je bila uz mene kad mi treba pomoć. Kad mi je bilo teško ona me je vodila do cilja. S njom se nikad nisam posvađao.

Ona je tako dobra i brižna mama. Moža bi nekada bila stroga prema meni, ali to je za moje dobro. Kupuje mi sve što mi treba i sve što želim. Ona je jed-nostavno najbolja osoba na svijetu.

Branimir Gudelj 4.r. O.Š. Zmijavci

Moja baka

U mojoj obitelji svi su mi dragi, a po-sebno moja baka. Ona ima 85 godina i prava je živa enciklopedija. Mnogo je toga proživjela i volim kad mi o tome priča, a posebno o zbivanjima iz nje-ne mladosti, o običajima našega kraja, o ratnim zbivanjima i o mnogo čemu drugome.

Uvijek je vrijedno radila u polju, po kući, a također je radila i ručne radove : vezla je, šivala, plela, a posebo je lijepo tkala. Izrađivala je ručne torbice, prega-če i druge stvari.

Moja baka je bila brižna majka svojoj djeci, a sada je najbolja baka na svijetu.

Mislav Milas 4.r. O. Š. Zmijavci

58


Moja baka

Moja baka nije kao svaka, Ima nježne ruke

koje su prošle mnoge muke. Ona je dobra kao kruh,

Uvijek mi pomaže. Kad sam dobra ona me hvali,

Kad sam zločesta ona me uči da budem bolja. Ona ima nježne smeđe oči.

Moja baka najbolje peče kruh. Nježne riječi uvijek me utješe,

moja baka je Najbolja

i nitko je ne može zamijeniti.

Mia Vidošević

Teta Danica

Moja teta Danica je stara, ali je u duši šaljiva i mlada. Ona je invalid, ali radi i pridonosi obitelji koliko može i kako može. Za nju su sitnice velike stavri. Ona je osoba posebnih vrlina i razmi-šljanja, sva je na svoj način. Uvijek ima dobar savjet jer je puno toga prošla u ži-votu. Često nas zna nasmijati svojim ša-lama. Kad joj dođu neke starije osobe na

razgovor često je zovnu „Danka”. Ona voli pričati o svojim mladim danima, a pogotovo o vremenima kad je bila kao ja danas. Voli nas vidjeti sve na okupu jer to je lijek za njenu dušu. Jako voli plesti i puno je toga isplela. Također voli kad idemo u kupovinu da se nje sjetimo, da joj uzmemo kokice ili malo voća. Po-nekad je jako zahtjevna, ali nema veze, svejedno je volim.

Često kada je sama ili ne zna što će, uzme krunicu i moli ili nekoga od nas zove da dođemo, da nas vidi da popriča-mo. Ponekad zna doista pretjerivati, ali ni to nema veze.

Kada ja i ona pečemo palačinke, ona često priča kako je ispekla stotine pala-činki u životu, kako je dobila paralizu i još mnogo toga. Meni doista bude za-nimljivo i lijepo slušati sve te njene pri-če, zgode i nezgode.Njoj je draža starija tehnologija, pa je još s ovom novom na „vi”. Uvijek joj sve iznova treba pokazi-vati. Njoj je draže čitati knjige, a u neke serije je i više nego uživljena.

Nju nikada ne boli, nego samo kad doktorica dođe i pokuca na vrata. Kad se ide izvlačiti često kaže : „ Nisam ja rekla nego samo kazujem!” Ali to nije ništa za razliku od njenih drugih spletki u riječima.

Jako je dobrodušna i nikome ne želi loše. Ja je jako volim i sve moje misli o njoj ne mogu staviti na tisuće papira-jer je ona specijalna, svoja.Ja se nadam da će joj se lice uvijek sjati kao zvijezda Danica!!!

Josip Gudelj 4.r. O.Š. Zmijavci

59


Moja obitelj

Moja obitelj je dobra.Moja mama voli čistiti i ići u crkvu.

Moj tata je dobar, ali ujutro prije nego popije kavu je mrzovoljan. Kad gleda dnevnik svi moramo šutjeti. Moj brat je dobar, drag i meni vrlo smiješan. Moja sestra voli šefovati kad dođe. Kad je obi-telj na okupu i kad dođu baka i djed po-činje nadvikivanje. Moj djed glasno priča jer misli da ga nitko ne čuje. Meni je tada u kući preglasno pa ja odem u sobu pisati domaći rad. Nadvikivanje brzo prestane pa se vratim u kuću ono što sam započela raditi. Ja volim svoju obitelj i ne bih je mijenjala ni za cijeli svijet.

Ivona Garac 4.r. O.Š. Zmijavci

Pusti grad

Na ulicama gradskim života nestaje, sve pusto ostaje! Na klupama nikoga?! U čudu se pitam: Gdje su svi?! U par-ku djece nema, bura okreće i sve tužno ostaje. Zadnji list sa stabla pada posve tiho, tiho. Sad kad si sam bez prijatelja svog kao da si sam na svijetu! Škola je zatvorena gdje si prvu ljubav sreo... sve

umire i umire... Sve čega je nekad bilo više nema... Samo tuga i čežnja za ljepo-tom i prošlosti ostaje i zauvijek će ostati u mom srcu.

Josip Gudelj 4. raz OŠ Zmijavci

Blagoslov jednog starca

Blagoslovljeni koji shvaćaju da su mi noge postale spore i da mi ruke drhću.

Blagoslovljeni koji misle na to da teško čujem i da sve odmah ne shvaćam.

Blagoslovljeni koji znaju da mi oči više dobro ne vide.

Blagoslovljeni koji ne psuju kad nešto ispustim i pomažu mi naći moje stvari.

Blagoslovljeni koji mi se nasmiješe i časak sa mnom pročavrljaju.

Blagoslovljeni koji imaju obzira s mojim tegobama i blaže moje boli.

Blagoslovljeni koji mi daju osjetiti da sam voljen i nježno se odnose prema meni.

Blagoslovljeni koji ostaju uza me na mom putu u vječnost.

Blagoslovljeni koji su prema meni dobri, oni mi daju da mislim na dobroga Boga.

I sigurno ih neću zaboraviti kad jednom budem s njime.

Phil Bosmans

60

Pjesme Petra Grančića

Pjesme Petra Grančića

Traženje Boga

O snago Boga, ti nebeska silo. Kako je lijepo bilo kad se ono na mene malo tvoje milosti slilo. Srsima tad mi je protrnulo tilo. Snago Boga, moga jedinoga. Tebe sam osjetio kad bespomoćan noćima sam bdio i onda kad više vjerovati nisam htio. Ti si i tad sa mnom bio. Suzu mi blažio, put mi krčio, tražio. I onda kad bi mi simbolično htio reći sve će proći.Ti bi jutarnjim suncem rastjerao sjenke noći.

Budi bolji

Objesimo ljubav oko vrata, umjesto kolajne od zlata. Nek nas resi poštenje. Ne dozvoli da netko pod tvojom čizmom stenje. Ne kradi. Tuđim medom se ne sladi. Nikoga ne rabi. Pomozi u muci, jer po muci se poznaju junaci. Budi rađe gladan, nego ulizica jadan. Ne budi ni veći ni manji. Ostani čovjek. Jer i ti si ko svi samo ovca jednog Pastira. I tebe vjetar dira i tebe voda pere i tebe razum krasi. Nemoj da te izgled vuče. Oko je varka. Razbacaj biserje sjaj. Pogledaj ispod, unutra. idi do kraja, idi život vidi, i znat ćeš da nije sve slatko što šećerom pospeš.

61

PjesmePetra Grančića

Razmišljanje

Život nema smisla ako svaki dan ne razmišljamo o njemu. Razmišljati, znači znati u sebi sebe razaznati nadvladati prazninu pogleda naših.

Želja

Može li čovjek osvojiti sve te pusti planine, sve te doli. Može li umjesto borbe za život goli da se voli. Ljubavlju, razumom nek se osvaja. I ono što nije spojeno, osvojeno gradimo dobrim smjernicama srdaca naših.

Smisao

Ne živi čovjek samo od kruha, reče Isus, nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta. Ne živi čovjek ni od obećanja pusta ni od kraljevih dvora. Od istine živi čovjek, od ljubavi i povjerenja.

Udaljenost

Strše veliki gradovi i slavoluci im i građevine što u nebo streme. Rijeke velike premošćenu su. Planine tunelima razrovane. A gdje to nas vode i novi auto putovi kad čovjek čovjeku je sve dalje.

Iskrenost

Shvaćaš da život je rijeka u dolinu izlivena i da u mnogo ljudi danas ljubav je ubijena i mržnje za njima tutnji sjena. Shvaćaš da život je kad za prijateljstvo postoji u novcu cijena i da se ljudi kupuju na sniženja. Roba je to beskorisna. Bar mome srcu nije prisna. No srećom, tu negdje nije satrvena ni oranica znojem topljena, ni ljubav iskrena, ni suza radosna. Ima osmijeha, ljubavi i poštenja.

62

Iz ljetopisa župe6. studenoga 2011. – Č. s. Jasna s

prvopričesnicima i njihovim roditeljima pošla je u Solin i Split. U franjevačkom klerikatu Trstenik dočekao ih je profesor na bogoslovnom katoličkom fakultetu u Splitu fra Marko Babić koji je s njima slavio svetu misu. Iza svete mise časne sestre iz Zmijavaca s. Klaudija i s. Ljilja-na izvele su program upriličen za djecu i roditelje.

13. studenoga – Naš pjevački zbor pošao je sa sestrom Jasnom na Staševici gdje su sa župnikom fra Vinkom Prli-ćem, a bivšim župnikom Zmijavaca, sla-vili sv. misu. Iza svete mise fra Vinko ih je lijepo počastio i s blagoslovom uputio u Zmijavce.

18. studenoga – Dan Vukovara. Sve-ta misa u 17.00 sati u dupkom punoj cr-kvi Svih svetih za sve poginule u Domo-vinskom ratu. U procesiji sa svijećama, nakon mise, pošli smo na glavnu ulicu Dr. Franje Tuđmana gdje smo položili svoje svijeće. Posebno lijep doživljaj bio je vidjeti cijelu ulicu ukrašenu s jed-ne i druge strane upaljenim svijećama u raznim bojama koje su postavili naši mladi.

21. studenoga – Gospa od zdravlja. Sveta misa na Suvači. Zbor slavi svoju zaštitnicu sv. Ceciliju. Pjevana sv. misa u crkvi Svih svetih iza toga za njih večera u župnoj dvorani.

27. studenoga – U 17,00 sati u crkvi Svih svetih susret krizmanika i njihovih roditelja. Svoju riječ o važnosti ovakvih susreta izrekao je župnik župe Podbablje fra Nikica Ajdučić.

28. studenoga – Jutros smo počeli s misama zornicama.

3. prosinca – Iz tiska je stigao novi broj našeg lista Zmijavci koji je donio iz Splita fra Frano Doljanin.

8. prosinca – Bezgrešno začeće BDM u crkvi Svih svetih u 9, 30 sati molitva krunice a zatim euharistijsko slavlje.

12. prosinca – Župnik je od danas u obilasku starijih i bolesnih za sakramen-te svete ispovijedi i pričesti za svetkovi-nu Božića.

17. prosinca – Božićna ispovijed za župu. Ispovjednici su: fra Zoran Kutle-ša, fra Kristian Stipanović, fra Edvard Sokol, fra Ivan Jukić, fra Nikica Ajdučić, fra Mladen Prolić, fra Zoran Jonjić i don Ante Karoglan. Framaši izrađuju božić-ne motive i čestitke kojima će razveseliti starije i nemoćne osobe u župi i koje će obići ovih dana, do Božića.

18. prosinca – Za vrijeme svete mise u 9,00 sati župnoj zajednici predstavili su se naši prvopričesnici..

25. prosinca – prije početka slavlja Polnoćke č. s. Jasna s mladima i djecom iz župe izvela je božićni igrokaz „Prona-đi starca“.

63

Iz ljetopisa župe

26. prosinca – U 19,00 sati u crkvi Svih svetih Božićni koncert na kojem su nastupili mali zbor, veliki zbor te poje-dinci (djeca) iz glazbene škole u Imot-skom (njih 12) na svojim instrumenti-ma. Svi iz naše župe.

27. prosinca – Župnik je započeo s blagoslovom obitelji. Za vrijeme poho-da obiteljima u pratnji župnika je i re-meta Petar Karoglan (Runkić).

28. prosinca – Sv. misa u crkvi sv. Jo-sipa. Iza mise župnik je, po starom obi-čaju, djeci podijelio darove.

31. prosinca – Sveta misa zahvalni-ca u crkvi Svih svetih u 16,00 sati. Iza sv. mise klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i na koncu Tebe Boga hva-limo za proteklu godinu..

6. siječnja 2012. – Svetkovina Bo-gojavljenja. U 10,00 sati u crkvi Svih svetih za vrijeme svete mise obavljen je blagoslov vode.

11. siječnja – U 19,00 sati svečani blagoslov župnika i župne kuće koji je obavio o. gvardijan fra Zoran Kutleša uz sudjelovanje sve braće iz samostanskog okružja. Iza blagoslova svi smo se našli oko zajedničkog stola u bratskom razgo-voru i blagovanju što nam je pripremila gospođa Mila Gudelj i č. s. Jasna.

15. siječnja – Poslije podne iza 16,00 sati u samostan Imotski stigao je naš ge-neralni vizitator fra Viktor Papež kojeg je dočekao i fra Frano s kojim će se ovih dana njegova boravka u samostanu su-sresti u bratskom razgovoru.

29. siječnja – U 17,00 sati u crkvi Svih svetih susret krizmanika i njihovih roditelja. Pred izloženim Presvetim Sa-kramentom klanjali smo se, molili i pje-vali, a predvodio je fra Nikica Ajdučić župnik Podbablja.

2. veljače – Prikazanje Gospodinovo u hramu. U 10,00 u crkvi Svih svetih

64

Iz ljetopisa župe

sveta misa i blagoslov svijeća. Na misi pedesetak vjernika jer se ne može hodati zbog snijega i poledice.

8. veljače – početak trodnevnice Gospi Lurdskoj. Sva tri dana prije svete mise moli se krunica u 16,00 sati. Kako je napadao veliki snijeg, hladnoća i po-ledica propovjednici nisu mogli doći pa je župnik predvodio sva tri dana.

Na sam blagdan svete su mise u 10,00 sati za bolesnike a poslije podne u 16,30 sati krunica, sveta misa i na kraju kratka procesija u crkvi. Kako je napadao novi snijeg samo su hrabri mogli doći u crkvu (70-ak).

21. veljače – U Zmijavcima u cen-tralnoj školi je vjeronaučna olimpijada za osnovne i srednje škole iz Županije.

65

Iz ljetopisa župe

Stigao je iz Splita i o. nadbiskup Marin. Skup je pozdravio i župnik fra Frano Laco. Sve se odvijalo po planu i raspo-redu. Prvo mjesto osnovnih škola pri-palo je Zmijavcima a srednjim Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.

22. veljače – Srijeda pepelnica. Preko svete mise blagoslov pepela i pepeljenje vjernika. Početak korizme.

24. veljače – Prvi korizmeni petak. Po-božnost Križnog puta u crkvi Svih svetih svakog petka u 16, 30 sati iza toga sv. misa.

29. veljače – U svetištu Vepric sveće-nička rekolekcija na kojoj je bio i župnik fra Frano.

9. ožujka – Sa framašima iz Imotskog pošla su i naša dvojica u naš samostan u Makarsku na susret animatora.

10. ožujka – Sestre Ljiljana, Klaudija i Jasna su na susretu gospođa iz udruge za pomoć starijima i bolesnima u našoj župi.

11. ožujka – Put križa u brdu od ka-pele sv. Mihovila do križa na Todorića glavici predvodio je o. župnik.

16. ožujka – Početak trodnevnice sv. Josipu. Svete mise i pobožnost u crkvi sv. Josipa na Suvači s početkom u 16, 30 sati. Predvodili su i propovijedali fra Kristian Stipanović župni vikar u Imot-skom, drugi dan fra Edvard Sokol, župni vikar u Imotskom i treći dan o. župnik.

Svečanu svetu misu na sam blagdan uz koncelebraciju okolnih svećenika predvodio je fra Nikica Ajdučić, župnik iz Podbablja.

66

Iz ljetopisa župe

18. ožujka – U 16,00 sati u Imot-skom je Križni put za mlade iz dekanata na kojem je bio i o. župnik zajedno sa svojim mladima.

20. ožujka – umro je naš nadbiskup u miru mons. Ante Jurić. Sprovodni obred u konkatedrali 24. ožujka. Na sprovodu je i fra Frano Laco.

25. ožujka – Dvojica mladića, Dani-jel S. i Jure G., iz terapeutske zajednice Mondo Nuovo iz Nunića svjedočili su nakon misa o svom životu.

26. ožujka – Župnik je počeo obila-ziti starije i bolesne za uskrsnu ispovijed.

31. ožujka – Uskrsna ispovijed u župi od 11,00 do 12,00 i od 14,00 do 15,00 sati.

1. travnja – Cvjetnica. Svete mise i blagoslov maslinovih grančica na dvori-štu u 9,00 sati te procesija u crkvenom dvorištu. U 10, 30 sati na groblju Svih svetih blagoslov maslinovih grančica i u procesiji do crkve Svih svetih. U cr-kvi svečano. Muku pjeva Mijo Šuto Marijanov.

5. travnja – Veliki četvrtak -. Nakon svete mise izvlačenje za nositelje križeva. Mali križ za mlađe od 18 godina izvu-kli su Ante Mrkonjić i Mirko Gudelj (Kliponjić). U drugoj skupini izvukli su Marijan Šabić i Petar Mrkonjić. Tre-ća skupina glavni križ izvukli su Milan Ljubičić i Marin Karoglan.

6. travnja – Veliki petak. Tradicio-nalna procesija za križem. U crkvi Muku pjeva Josip Gudelj.

20. travnja – U Franjevačkom sjeme-ništu u Sinju otvorena su vrata za starije ministrante. Ovaj vikend pošli su Mate

Gudelj i Marko Šabić gdje su ostali do nedjelje.

22. travnja – U 10, 30 blagoslov po-lja. Sastanak s roditeljima prvopričesni-ka u 18,00 sati a s roditeljima krizmani-ka u 20,00 sati.

26. travnja – U 20,00 sati susret ro-ditelje, krizmanika i njihovih kumova s krizmateljem don Josipom Perišem u crkvi Svih svetih.

28. travnja – U 9,00 sati sveta ispo-vijed za krizmanike, kumove i roditelje.

29. travnja – Prva sveta misa u 8,00 sati. U 10,00 sati sveta misa i krizma. 63 krizmanika. Krizmatelj je don Josip Periš predstojnik Katehetskog ureda.

1. svibnja – Svibanjska pobožnost u 18,00 sati.

67

Iz ljetopisa župe

5. svibnja – U 9,00 sati ispovijed ro-ditelja i prvopričesnika.

6. svibnja – U župi je slavlje Prve svete pričesti. Ove godine 20 prvopričesnika.

12. svibnja – Sv. Leopold Bogdan Mandić – zaštitnik je našeg mjesnog bratstva OFS-a. Naše mjesno bratstvo s drugim bratstvima pošli su na hodoča-šće u Omiš i Zakučac.

13. svibnja – Sv. misa u crkvi Svih svetih u 8, 30 sati, a na Todorića glavici u 11,00 sati. Dan je sjećanja na Bleibur-ške žrtve stradale u Drugom svjetskom ratu. Svetu misu s don Antom Karoglan predvodi i propovijeda o. župnik, a naš zbor pod ravnanjem č. s. Jasne svojim skladnim pjevanje hvali Boga koji je sama dobrota i milosrđe.

19. svibnja – Časna s. Jasna i dje-ca „Zlatna srca“ (njih 50) uputili su se autobusom na sudjelovanje na Zlatnoj harfi u Kijevo. Puni radosti sretno su se povratili u svoje Zmijavce.

23. svibnja – Župnik je na svećenič-koj skupštini u svetištu Vepric.

26. svibnja – U Splitu na Trsteniku organiziran je Ministrantski susret na kojem je sudjelovalo i naših 15 ministra-nata. Bili su aktivni i u kvizu znanja i nogometu. Išli su i vratili se autobusom s ministrantima iz Imotskoga i Prološca.

30. svibnja – Škola slavi svoj dan. Na proslavu je pozvan i o. župnik koji se rado odazvao i uživao u priređenom programu sa svima nazočnima.

7. lipnja – Tijelovo. Sv. misa i pro-cesija u 10,00 sati u crkvi Svih svetih. Na četiri mjesta molitve i blagoslov s Presvetim.

10. lipnja – S nama su danas naši pri-jatelji pjevački zbor iz Vrgorca sa svojom orguljašicom s. Eduardom, župnikom i dekanom fra Petrom Vrljičkom koji je predvodio svetu misu i propovijedao. Ručak za sve pripremili su naši pjevači u Šabića brdu gdje su se zajedno družili u lijepom razgovoru i pjesmi.

13. lipnja – Blagdan sv. Ante. Žu-pnik je u Vinjanima od ranih jutarnjih sati s ostalim svećenicima na raspolaga-nju vjernicima za svetu ispovijed. Mnogi su iz naših Zmijavaca stigli u ovo svetište pješke i osobnim automobilima. U na-šoj crkvi Svih svetih sveta misa s proce-sijom u 18,00 sati koju slavi o. župnik. Iza mise župnik je blagoslovio djecu i cvijeće.

15. lipnja – Srce Isusovo. Sv. misa u crkvi Svih svetih u 9,00 sati. Poslije pod-ne u 18,00 sati sveta misa kod kapele Srca Isusova u Šuta. Okupio se lijep broj vjernika.

20 lipnja – Željko Lasić završio je posao oko rasvjete u crkvi Svih svetih.

24. lipnja – Župnik je na duhovnim vježbama u samostanu Zaostrog.

7. srpnja – Na Visovcu je redovnič-ko oblačenje naših novaka i zavjetovanje onih koji su završili novicijat. Na slavlju mladih redovnika bio je i o. župnik.

9. srpnja – Sveta misa u 19,00 sati na kojoj je dostojanstveno obilježen spomendan na blaženu Mariju Propetog Isusa Petković. Iza mise vjernici su ljubi-li njezine moći.

16. srpnja – Gospa Karmelska. Žu-pnik je u Runoviću na raspolaganju vjernicima za svetu ispovijed.

68

Iz ljetopisa župe

21. srpnja – Pod naslovom „Velik je Gospod Bog“ izišao je CD našeg mješo-vitog župnog zbora.

28. srpnja – Žabarska večer u našim Zmijavcima.

29. srpnja – Zmijavački hodoča-snički dan Gospi od Anđela. Sv. misa u 19,00 sati u crkvi sv. Franje koju predvo-di župnik fra Frano, a naš zbor, pod rav-nanjem č. s. Jasne, skladnim pjevanjem slavi Boga. Okupio se, kao i dosadašnjih godina, lijepi broj naših zmijavčana.

2. kolovoza – Gospa od Anđela. Žu-pnik je u Imotskom na raspolaganju vjernicima za svetu ispovijed. U 18,00 sati procesija s Gospinom obnovljenom slikom iz crkve na Topanu. Svečana sve-ta misa koju predvodi naš o. nadbiskup Marin sa svim okolnim svećenicima.

4. kolovoza – Na Brani uz kapelu Gospe Snježne sveta misa za pok. pred-sjednika Tuđmana i poginule branitelje.

5. kolovoza – hodočašće imotske krajine u Sinj. Iz naše župe pošao je je-dan autobus u kojem je kao voditelj bila s. Jasna.

7. kolovoza – Prvi je dan trodnevnice sv. Lovri. Molitve svecu i sveta misa u 18,00 sati koju predvodi i propovijeda fra Mladen Prolić župnik iz Runovića. Drugi dan promocija je CD našeg mje-šovitog zbora. O svetoj liturgijskoj glazbi govorila je č. s. Filipa Smoljo i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu fra Marko Babić. Svetu misu predvodio je fra Mladen Prolić. Iza sve-te mise za zbor pripremljena je večera u prostorijama župnog ureda.

Treći dan, kao i obično, sveta misa je na Gradini kod križa. Svečanu svetu misu i propovijed slavio je novi gvardijan fra Kristian Stipanović uz svećenike fra Vin-ku Gudelja, fra Rafaela Begića, fra Miju Šabića, fra Mladena Prolića i župnika. Zbor je i danas radosno i veselo slavio Gospodina pod ravnanjem s. Jasne.

10. kolovoza – Svetkovina sv. Lo-vre, zaštitnika Zmijavaca. Svečanu svetu misu uz 15 svećenika predvodi i propo-vijeda fra Zoran Kutleša.

11. kolovoza – Sveta Klara zaštitni-ca je OFS-a bratstva u Podbablju. Naše mjesno bratstvo OFS-a sa svim okolnim bratstvima iz samostanskog okružja u 18, 30 sati slavili su svetu misu, molili Gospinu krunici iza čega su se našli na okrepi oko zajedničkog stola.

12. kolovoza – Sastanak Pastoralnog i Ekonomskog vijeća u prostorijama žu-pnog ureda.

15. kolovoza – Velika Gospa – o. župnik uz ostale svećenike od 4,00 sata izjutra na raspolaganju vjernicima za sv. ispovijed u Prološcu. Na zavjet Gospi dolazi cijela krajina a mnogi naši župlja-ni dolaze pješke. Sv. misa u našoj crkvi Svih svetih u 18,00 sati.

27. kolovoza – Početak radova u na-šoj crkvi oko bojanja, lakiranja klupa i lamperije, postavljanja grijanja, uređe-nje kora, zvonika i okoliša crkve. Bojanje je preuzeo Mate Garac Brkić sa svojom ekipom Predragom Garcem, Markom Vidoševićem i Zoranom Barišićem. Grijanje je preuzeo Ivan Šabić Kelić sa svojim zetom Antom Puljizom. Radove na koru, zvoniku i okolišu crkve preuzeo

69

Iz ljetopisa župe

je Prtar Grančić s bratom Antom. Za-tvore na zvoniku izradio i postavio Ne-diljko Perkušić. Željeznu podkonstruk-ciju za pjevački zbor izradio je Željko Maršić, a drvo je postavio Tiho Vlašić.

Podkonstrukciju i vjetrobran na ulazu u crkvu projektirao je Josip Vidović.

1. rujna – Na Rogači pokrivena je kapelica što su učinili Jerko Gudelj Ćur-do i Damir Erceg.

70

Iz ljetopisa župe

3. rujna – Početak je nove školske go-dine 2012/13. Na poziv gospođe ravna-teljice rado sam se odazvao i u osnovnoj centralnoj školi sam u 10, 30 imao služ-bu riječi, blagoslov učenika i svih onih koji s njima rade.

5. rujna – Mirko Tolić dovezao je 60 sjedalice koje je tapecirao i postav-ljene su na svoja mjesta u dvorani i crkvama.

8. rujna – Ispovijed za školsku djecu u 9,00 sati..

50. godišnjicu braka - Petar i Marija Todorić sa župnikom

71

Iz ljetopisa župe

9. rujna – Zaziv Duha Svetoga za po-četak nove školske i vjeronaučne godine.

12. rujna – Na svetoj misi u 18,00 sati svečano su proslavili 25. godišnjicu braka Nedjeljko Neša Gudelj i Anđelka r. Brečić. Anđelka je član našeg zbora pa su im pjevači svojim pjevanjem uzveliča-li srebreni jubilej.

16. rujna – Proslava je blagdana Uzvišenja sv. Križa na Todorića glavici svetu misu slavio je župnik fra Frano . Bračni par Petar Todorić Ćokrlo i Mari-ja r. Gudelj proslavili su 50. godišnjicu braka. Njihovo slavlje uzveličali su naši pjevači, a nakon svete mise od svih na-zočnih primali su čestitke.

17. rujna – Rane sv. našeg oca Fra-nje. Mjesno bratstvo OFS-a u Prološcu pozvalo je ostala mjesna bratstva samo-stanskog okružja na molitvu krunice, sv. misu i zajedničko druženje u velikoj župnoj dvorani gdje su se našli i člano-vi našeg bratstva sa svojim duhovnim asistentom.

17 do 22. rujna – Župljani su dono-sili grožđe za godišnju redovinu. Brigu oko uređenja vina i rakije vodio je Ante Karoglan Runkić.

26. rujna – Župnik je na studijskom danu u svetištu Vepric.

29. rujna – U brdu kod kapele sv. Mihovila u 16,00 sati župnik je s vjerni-cima slavio svetu misu.

30. rujna – Naš je zbor sa s. Jasnom poslije podne jednim autobusom pošao u Split na prove pjevanja za proslavu 800. godišnjice dolaska sv. Franje Asiš-koga na hrvatsko tlo.

Naši ministranti na svom redovitom sastanku izabrali su svoju upravu za ovu školsku godinu: za predsjednika izabran je Marko Šabić, dopredsjednik Marijo Todorić; ekonom Stipe Protrka i tajnik Marijan Danijel Šabić.

1. listopada – Početak je listopadske pobožnosti u 17,30 sati.

3. listopada – Obred Preminuća sv. Franje u Imotskom u 19,00 sati. U

72

Iz ljetopisa župe

obredu su sudjelovali fratri samostan-skog okružja, članovi OFS-a, framaši, časne sestre i ostali vjernici. Članovi OFS-a imali su trodnevnu duhovnu ob-novu koju je predvodio fra Rafael Begić. Obred je završio ljubljenjem moći sv. Franje i pjesmom Serafe ljubavi..

4. listopada – Svetkovina sv. Franje. Župnik slavi imendan. U 19,00 sati u Imotskom svečana sv. misa. Oko stotinu framaša dali su svoja prva obećanja. Naši obećanici su: Ivana Šabić, Iva Šabić, Iva-na Ivkošić, Mate Gudelj, Ivana Milas i Sara Gudelj.

6. listopada – Jutros su u Split na Sustipan jednim autobusom pošli naši pjevači s č. s. Jasnom koji će svojim gla-sovima uz druge zborove slaviti Boga za brata Franju iz Asiza koji je pred 800 godina stupio na hrvatsko tlo. Župnik je, zbog drugih obveza, pošao svojim au-tom i sudjelovao u veličanstvenoj proce-siji od crkve sv. Franje do Sustipana i u svetoj misi koju je predvodio naš nad-biskup Marin uz nekoliko oo. biskupa i veliki broj svećenika.

8. listopada – Uz svjetski dan starijih osoba u našoj smo župi organizirali sv. ispovijed, misu i zajedničko druženje. Odazvao se lijepi broj. Proveli su ovaj

susret u jednoj lijepoj atmosferi prijatelj-stva i ljubavi. Kad ćemo se opet sastati? Bilo je pitanje mnogih. Neki se od njih nisu vidjeli preko trideset godina. Na kraju je bilo lijepo čuti i njihovu gangu.

14. listopada – U našoj župi kao i u cijeloj nadbiskupiji otvorena je Godina vjere. To smo učinili i na prvoj i drugoj sv. misi. Pročitan je nadbiskupov Pro-glas, svečana procesija s velikim križem na čelu, ispoviješću vjere, župnikovom homilijom, svečanim pjevanjem našega zbora i molitvom za rast u vjeri, nadi i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

U 19,00 sati u Imotskom za samo-stansko okružje također je svečano otvo-rena godina vjere o čemu je biranim riječima izrekao svoju homiliju o. gvar-dijan i župnik fra Kristian Stipanović. Na svetoj misi bilo je i naših vjernika sa župnikom fra Franom.

21. listopada – Misijska nedjelja. Prikupljanje darova za misije.

27. listopada – Naši framaši na XIII. Područnom susretu Splitsko-dubrovač-kog područja Franjevačke mladeži u Podbablju. Proveli su zajedno pod ge-slom „Umnoži nam vjeru“ u radu, mo-litvi i druženju od 10,00 do 17,00 sati.

73

Iz ljetopisa župe

29. listopada – Prvi je dan trodnev-nice za svetkovinu Svih Svetih s počet-kom u 16,00 sati molitvom Gospine krunice. Sv. misu i propovijed slavio je fra Kristian Stipanović, gvardijan i žu-pnik u Imotskom. Drugi dan predvodio je svetu misu i propovijed fra Zoran Ku-tleša, župni vikar u Imotskom. Treći dan s nama je bio susjedni župnik iz Runo-vića fra Mladen Prolić.

1. studenoga – Svetkovina Svih Sve-tih. Sveta misa u 8,00 sati slavio o. žu-pnik. Svečanu svetu misu s procesijom predvodio je fra Frano Doljanin, tajnik naše Provincije. S njim su koncelebrira-li fra Marko Babić, don Ante Karoglan, fra Mladen Prolić i o. župnik.

2. studenoga – Dušni dan. Sveta misa u 9,00 sati u kapeli Isusova uskr-snuća na groblju Svih svetih. Nakon sv. mise molitve odriješenja za sve vjerne

mrtve koji počivaju na ovom groblju. U 11,00 sati sveta misa u crkvi sv. Josipa i odriješenje za pokojne koji počivaju na ovom groblju.

Zanimljivosti

74

Kršteni2011.

26. Mija Šabić� (četvrto dijete) Zahvala i darovi mons. Marina Barišića rod. Petar i Helena r. Topić

2012.

1. Marko Lončar rod. Zoran i Antonija r. Dragun

2. Mario Gudelj rod. Ante i Marijana r. Amižić

3. Frane Gudelj rod. Tihomir i Darija r. Kukavica

4. Anja Vidošević� Tomo i Maja r. Vidoš

5. Klara Šabić� rod. Marijan i Marija r. Šušnjar

6. Luka Šabić� rod. Darijo i Vesna r. Kunac

7. Nediljko Gudelj rod. Stjepan i Marijana r. Šušnjar

8. Dominik Lončar rod. Mate i Matea r. Burazin

9. Marija Gudelj rod. Tomislav i Andrijana r. Kujundžić

10. Ines Mišević� rod. Darko i Ana r. Milas

11. Marija Milas rod. Zvonimir i Josipa r. Jukić

12. Filip Ivkošić� rod. Marijan i Angelina r. Petrušić

13. Anja Garac rod. Josip i Mirjana r. Karoglan

14. Marko Gudelj rod. Ante i Lidija r. Grbavac

15. Željko Šabić� rod. Božo i Ivana r. Todorić

16. Martina Gudelj rod. Zvonimir i Milana r. Muža

17. Antea Buljan rod. Hrvoje i Martina r. Tolić

18. Ivan Stanić� rod. Snješko i Ivana r. Barbarić

19. Marko Šabić� rod. Marijan i Josipa r. Bagarić

20. Ivan Mišević� rod. Kristijan i Marijana r. Šabić

21. Marija Vidošević� (četvrto dijete) rod. Perica i Zdravka r. Bajić

75

Prvopričesnici

Ante Ćapin Dalibor Gudelj Marino Gudelj Daniela Karoglan Nina Kraljević

Ante Milas Antin

Ante Milas Marijev

Ivana Milas Lorena Miloš Anela Mrkonjić

Marko Mrkonjić Kristian Mrkonjić Mijo Mrkonjić Ana Šabić Ante Šabić

Katja Šuto Nikolina Šuto Ana Todorić Anđela Todorić Marina Todorić

76

Vjenčani2012.

1. Dominik Radonić i Tanja Rajič

2. Josip Garac i Marijana Karoglan

3. Ante Puljiz i Ana Šabić

4. Darko Mišević i Ana Milas

5. Luka Vuković i Ana Grančić

6. Mario Peko i Marijana Šabić

7. Domagoj Penava i Marija Gudelj

8. Silvio Bogut i Anita Karoglan

9. Tomislav Đuka i Ana Gudelj

10. Ante Dropuljić i Snježana Grančić

11. Ante Kukavica i Danijela Gudelj

Umrli

2011.

23. Suzana Zovko r. 1957.

24. Ante Milas r. 1936.

2012.

1. Ana Gudelj r. 1929.

2. Vena Šuto r. 1948.

3. Matija Mrkonjić r. 1913.

4. Mirko Gudelj r. 1940.

5. Ante Gudelj r. 1931.

6. Marko Todorić r. 1929.

7. Anđelko Šabić r. 1947.

8. Jerko Gudelj r. 1932.

9. Mate Protrka r. 1928.

10. Iva Buljan r. 1949.

11. Ivan Ivkošić r. 1934.

12. Petar Šuto r. 1948.

13. Franjka Vilenica r. Milas r. 1927.

14. Viktor Ivkošić r.1942.

15. Mate Gudelj (Dešić) r. 1940.

77

Telefonski imenik župe Zmijavci

Važniji telefoniInformacije HPT 988Centar za obavješćivanje 985Autobusni kolodvor Imotski 841-268Dom zdravlja 94; 671-100Ljekarna 841-127HEP 841-400Veterinarska stanica 841 -405Općina Zmijavci 840-588, 840-177Policija Imotski 841-124Vatrogasci 93Osnovna škola - Zmijavci 840-163, 670-130

Župni ured Zmijavci 840-148Pošta Zmijavci tel./fax 840-004Školska ordinacija 841-988

Župni uredi Imotskog dekanata

ARŽANO 724-411BIORINE 726-020CISTA PROVO 722-064CISTA VELIKA 726-123DOBRANJE 726-333GRABOVAC 720-123IMOTSKI 841-178, 671-077Fax SAMOSTANA 671-070KRSTATICE 855-633LOKVIČIĆI 853-600LOVREĆ 723-255MEDOV DOLAC 723-811PODBABLJE 848-475POLJICA 852-250PROLOŽAC 846-025RIČICE 854-045RUNOVIĆI 849-000SLIVNO 855-100STUDENCI 725-506, 725-487SVIB 725-174VINJANI 841-791ZAGVOZD 847-029ZMIJAVCI 840-148

78


AJDUK

Ante Toncul 840-562

BILIĆ

Marija 840-247

BIOČIĆ

Marijan 840-146

BULJAN

Ante Crnjak 840-042Ante Čarolija 840-041Branko 840-043Filip pok. Mije 840-040Iva 840-044Ivan pok. Marka 840-172Iyan pok. Mate 840-045Ivan Miki 840-046Jagoda 840-574Marijan (Manja Grgić) 840-244Marijan pok. Grge 840-047Mate Čuha 840-120

Mate pok. Nediljka 840-048Mate Tičić 840-049Maša ud. Marijana 840-225Mirko 840-088Željko 840-015

ĆAPIN

Ante Brzovodić 840-348Ante Luca 840-439Ante Stipić 840-454Ante Škorić 840-445Ivan Šupar 840-451Ivo Katičin 840-591Ivo Stipić 840-447Luka pok. Ivana 840-371Luka pok. Jure 840-471Mario p. Grge 840-119Marko Stipić 840-446Mate Lukin 840-554Mate Mrsni 840-117Mate pok. Vite 840-484Neda Grgina 840-327Neda Škorića 840-438Nediljko llijin 840-433Nedo pok. Jure 840-498Nedo Kebić 840-217Petar Kebić 840-544DENIBUS 840-117, 843-230, 098/1888-142

DJEČJI VRTIĆ 840-555

DODIG

Mila 840-432

ERCEG

Ivica 840-437

79


GABELICA

Ante Crnković 840-547Dražen Grga 840-245Ivan Iće 840-122Ivan pok. Marijana 840-240Jerko 840-486Josip Nikolin 840-153Josip pok. Pere 840-123Joze pok. Stipe 840-124Ljiljana 840-622Mara 840-360Marija ud. Antića 840-543Milan Mirne 840-125Miljenko 840-075Mirko pok. Stipe 840-126Nedo pok. Stipe 840-127Slavko pok. Ivana 840-244Zdravko 840-128

GARAC

Ančica 840-092Anka Brkić 840-274Ante Antin 840-091Branko Galin 840-050Grgo 840-056Ivan Marijanov 840-057Ivan Galin 840-058Ivica Lukin 584-520Jela Brkića 840-060Marija pok. Jure 840-061Marijan pok. Jure 840-062Marijin Ružin 840-063Mario 840-517Mate Ćuća 840-064Mirko 840-528

Mladen 840-065Nedo Ćućin 840-066Predrag 840-076Stipe Ćendin 840-236

GRANČIĆ

Danka 840-545Mate 840-489Mirko 840-528Petar Pehar 840-269Željko Antin 840-483

GUĆ

Mate 840-579

GUDELJ

Ana Bigića 840-067Anđelko 840-357Ante Didović 840-496Ante Jokić 840-178Ante Jokulov 840-243Ante Anće Asanović 840-176Ante pravnik . 840-536Ante Tonći Đurđić 840-039Ante Šarčević 840-179Ante Šugija 840-166Antiša 840-149Branko p. Petra 840-476Branko Antin 840-330Damir Kliponjić 840-294Dane Markin 840-180Desanka 840-564Krešimir Dešić 840-152Dinko p. Mije 840-107Drago Trbin 840-094

80


Frano Nadarević 840-099Iko Čurdo 840-288Iko Markičin 840-008Iko Mutić 840-189Ivan Asanovć 840-182Ivan Bigić 840-557Ivan lle 840-224Ivan Jerkin MIG 840-010Ivan Kolegan 840-106Ivan Lukičić 840-085Ivan Nadarević 840-373Ivan Ocki 840-012Ivica p. Petra Đivo 840-475Jerko Čurdo 840-164Jerko Tonkić Zdravko 840-369Josip Dešić 840-077Josip Joca 840-497Josip Jokić 840-183Joško Đurić 840-039Joško Trbin 840-253Jure Šarčević 840-495Jure p. Zlatka 840-549Luka Lujo 840-487Luka Mišurin 840-038Ljubo 840-271Ljubo Reponjić 840-610Marijan Blažević 840-300Marija (Đurđić) 840-162Marijan p. Jakova 840-568Marijan Majanko 840-184Marijan Nadarević 840-372Marijan Mutić 840-272Marijan Pješak 840-478Marijan Sekul 840-204Raša 840-090

Marko Augustinov 840-055Marko i Gabrijela 840-254Marko Mirkov 840-230Marko »Žika« 840-550Marko p. Petra 840-477Maša Biškića 840-026Mate p. Marka 840-181Mate Dešić 840-073Mate Vrcan 840-612Mijo Marinković 840-479Mijo p. Mije i Danica 840-556Milan Car 840-185Milan Jokulov 840-093Mirko Asanović 840-202Milovoj Bigić 840-226Milan Milkica 840-556Mirko p. Ivana 840-051Mirko Kliponjić 840-009Miro Bigić 840-174Miro p. Markice 840-480Mladen Vrcanović 840-186Nada ud. Stipe 840-563Nediljko Trbin 840-199Nedjeljka ud. Milana Kundida 840-273Nedo Vrcanović 840-104Neno Đurić 840-187Neša Mutić 840-599Pavica 840-568Petar Ćurdo 840-165Petar Pejdić 840-274Roko 840-275Slavko Ćurdo 840-276Stipe Didović 840-472Tomislav p. Marijana 840-083Veljko 840-188

81


Vladimir 840-006ZAG-i 840-369Zvonimir Tomislavov 840-108Željko Reponjić 840-175

IVKOŠIĆ

Ante Caklić 840-378Ante Šerif 840-331Branko Murlić 840-246Damir 840-379Ivan Buco 840-374Ivan Gare 840-145Ivan Ivuša 840-142Ivan Prčkov 840-232Mirko p. Ivana 840-144Nediljko Caklić 840-317Nedo p. Ivana 840-143Neko p. Luke 840-209Vinko Viktor Caklić 840-303Joško p. Luke 840-304Stipan Civilović 840-345Stipe p. Nediljka 840-604Zdenko 840-028

JERKOVIĆ

Ana pok. Iće 840-071Srećko 840-423Željko 840-606Marko 840-614

KAROGLAN

Ana ud. Marka 840-323Don Ante 840-418 mob 092/2027402

Ante Gudeljačić 840-137Ante Oskar 840-500

Ante Runkić 840-593Ante Šuljin 840-467Damir Vladić 840-325Dane p. Ivana 840-025David 840-306Domagoj 840-345Ivan Ćibić 840-299Ivan Pajo 840-320Ivan Ivać 840-511Ivica 840-007Ljubo Vegeta 840-322Mario Balinkić 840-611Marijan p. Ante 840-350Marijan Vladić 840-326Marinko Kaća 840-308Mate Markov 840-503Mate Šuljin 840-354Mijo p. Marijana Adžić 840-318Mijo p. Mije 840-349Miro Runkić 840-100Miroslav Musa 840-251Miroslav Šupljin 840-467Mijo „Kraljušić“ 840-135Nediljko Markov 840-571Pere Marijanov 840-361Svetko 840-329Denis pok. Tom. 840-341Žarko 840-136Željko Antin 840-305

KRALJEVIĆ

Dara ud. Ilije 840-541Dušan Biko 840-485Ilija Lukišin 840-219Ilija p. Špire 840-470

82


Marko 840-343Nediljko p. Milana 840-468Nikola p. Petra 840-540

KRIŠTIĆ

Boro 840-277

LEKO

Danica 840-567

LJUBIČIĆ

Iko p. Milana 840-190Petar p. Milana 840-103Rade 840-191

LONČAR

Ana ud. Ante 840-441Dominko 840-435Ivan Kučić 840-239Luka Ivanov 840-216Marko Pendo 840-542Petar 840-436Petar Perica 840-227

MILAS

Ana Grančuša 840-101Ante Josip Petrović Vuksanušin 840-267Ante p. Petra 840-570Ante Antin 840-278Ante Baraban 840-333Ante Ćokrlić 840-280Ante Gago 840-260Ante Kale 840-268Ante p. Luke (Merdžić) 840-279 098/ 936 06 77

Ante Lukin 840-270

Ante Ljubomirov 840-342Ante Markanović Šuto 840-210Ante Matin 840-087Ante Zorkić 840-464Branko p. Marka 840-222Cvitan 840-281Damir Asin 840-570Dinko 840-115Dinko Bloketara 840-200Dragica 840-336Iko 840-250Ivan Babušin 840-257Ivan Čaruga 840-258Ivan Čiko 840-198Ivan (liječnik) 840-034Ivan Markov 840-444Ivan p. Ivana Iko Mali 840-334Ivan Mašin 840-332Jozo Šuto 840-178Jure Antin 840-167Jure Postolić 840-203Luka Božin Čale 840-192Luka Tomislavov 840-459Mara Cikoja 840-494Markica Svetin 840-493Marija »Centić« 840-315Marko Markan 840-256Marko p. Ide 840-194Marko Šarkanović 840-492Marko (Šuto) 840-460Mate p. Bile 840-535Mijo Gangin 840-196Milan Baraban liječnik 840-161Milan Mucić 840-335Mirko Mirkača 840-242

83


Mirko Mrkašev 840-577Mirko Postolić 840-538Mirko Šabušin 840-363Nediljko p. Luke 840-283Nediljko Postolić 840-482Nedo Babušin 840-255Nedo Bili 840-383Nedo Cikojin 840-494Nedo p. Jure 840-337Petar Asin 840-195Petar Mucić 840-193Petar Peša 840-266Petar Tonculov 840-340Stipe Ćorić 840-539Toma Babušin 840-259Zdeslav 840-261Zora ud. Mate 840-491Zvonimir 840-302Željko 840-252

MIŠEVIĆ

Branko 840-376Ivan Ivanov Mašić 840-263Marko 840-561Milan Mašić 840-375Mladen Mašić 840-229Šimun 840-305Zvonko Ljubin 840-377

MRKONJIĆ

Ante-Tonći 840-016Ante Barišin 840-237Ante Colje 840-605, 091/2509-484Ante Janjin 840-068Ante Janjin 840-027

Ante Jokin 840-633Ante Krka 840-028Ante Runje 840-157Branimir 840-249Branko 840-029Eugen 840-339Iko Lujić 840-030Iko Noštrović 840-031Iko Točan 840-039Iva Muktijina 840-070Ivan Đan 840-220Ivan p. Ivana 840-023Joko Dinin 840-017Zorka Viška 840-084Josip p. Marka 840-014Marijan p. Miše 840-201Marinkica Račinović 840-089Marko Barišin 840-078Marko Pirin 840-013Marko Đogić p. Josipa 840-523Mate Bilanov 840-580Mate Ikušin 840-032Mara Macina 840-609Mijo p. Ante 840-033Mijo Raškuljin 840-022Milan-Luka Radin 840-158Milan-Milko Radin 840-532Nediljko Ankin 840-021Nedo 840-020Pave p. Pavla 840-381Petar Mrčić 840-018Petar Vilac 840-019Tonći Mitrov 840-016Tomislav 840-154Tomislav Bilanov 840-504

84


Zorka ud. Dane 840-359Zvonimir 840-581Željko 840-527

NUIĆ

Ferdo 840-390N. K. CROATIA 840-600OPĆINA ZMIJAVCI 840-177 840-588

OŠ. ŠK. ZMIJAVCI 840-163, 670-130

PATRLJ

Blaž Radionica 840-440Slava ud. Joze 840-218

PIPLICA

Ante p. Milana 840-155Frane 840-169Luka p. Mirka 840-282Ljubica Vranić 840-168Marijan Ivanov 840-228Marijan p. Mate 840-142Marijan Vranić 840-129Mijo Begović 840-156Milan p. Dane 840-170

POPIĆ

Marija 840-434

POŠTA ZMIJAVCI - TEL./fAx 840-004

PROTRKA

Ante Antičić 840-455Ante Đinov 840-418Ivan p. Ante 840-453

Marko 840-452Mate Antin 840-421Mate Piplin Marijanov 840-420Milan p. Ante 840-419Rajko Ikanov 840-499Juko Ivanov 840-499

ŠABIĆ

Anđelko Bokić 840-130Ante Bokić 840-553Ante Džanić 840-140Ante Gućušin 840-602Ante Ivanov 840-130Ante Jurišić 840-429Ante Križanović 840-396Ante Muštrapan 840-338Ante Tica 840-391Ante Zekić 840-235Boženka i Ante 840-206Branko p. Jure 840-427Branko p. Mije 840-398Dane Glavotušić 840-364Franka Zekića 840-365Iko Mujić 840-401Ivan - Foto Ćurdo 840-388Ivan p. Jure Anušić 840-171Ivan Kujundžušić 840-428Ivan Lovrić 840-368Ivan Zelin 840-328Ivica Kelić 840-417Jakov Boškanov 840-425Jozo Antin Lovrić 840-387Jurica Antin 840-406Mijo i Manda 840-430Marijan Mrkonjušić 840-416

85


Marijan Milun 840-515Marijo Mrkonjušić 840-264Maša ud. Jure 840-427Mate Znaorušin 840-362Mijo Lovrić 840-367Mila Lovrić 840-392Mijo Meša 840-319Milan Lovrić 840-386Milan p. Boškana 840-631Mira Mašanovića 840-393Nediljko Gajin 840-533Nedo Jurin Pedan 840-234Nedo Križanović 840-395Nedo Mujić 840-399Petar Gajić 840-394Petar Mešić 840-319Radoslav Jaketić 840-134Stipe p. Mije Mandarić 840-424Tonći Mrkonjušić 840-461Veljko Kegić 840-414Vinko Ika 840-415Željko Boškanov 840-426Željko p. Marijana 840-397Samoposluga 840-211

ŠARIĆ

Ivan Šare 840-160Maša 840-197

ŠUĆUR

Kata 840-086

ŠUMELJ

Marko 840-573Augustin Ago 840-080

Dragoljub 840-221Ivan Iće Markov 840-233Ivan Krpo p. Štipana 840-205Mirko p. Stjepana 840-208Stjepan Čovo 840-264Tone 840-314Ruža Buba 840-565Nediljka 840-293

ŠUTOAna p. Ante 840-212Ana p. Ivana - Marinova 841-587Ante Marinović 840-450Ante Paškalov 840-370Branimir p. Jure 840-312Ćipa Golubov 840-291Ćiro 840-505Ivan Buće 840-287Ivan Čiča 840-534Ivica Mijin Jerkić 840-131Josip p. Marijana 840-295Mate Ćakicin 840-082Mara 840-229Marijan p. Mije 840-292Marin Željkov 840-352Marko 840-380Marko Jerkić 840-310Mate p. Marijana 840-231Mila p. Marka 840-290Mila ud. Miroslava 840-141Miroslav Paškin 840-215Nediljko Paškin 840-147Nediljko Zanić p. Marijana 840-213Paško (Stolar) 840-138Petar Ćakica 840-289Tonći 840-458

86


TODORIĆ

Ante-Nediljko Lončušić 840-114Ante p. Josipa 840-405Ante Mašanović 840-413Ante Mašklinić 840-407Boro Čović 840-449Damir Čović 840-223Iva Šarićuša 840-389Iva-lto Bedžić 840-356Ivan Ikuša 840-552Ivan p. Jure 840-403Ivan Luksuzović 840-404Ivan p. Marka 840-298Ivan Kurtić 840-465Ivan Mirov 840-608Ivan Manjić 840-110Ivan Šanjin 840-298Ivica Bepić 840-309Ivica Mašanović 840-412Joško Pekanović 840-311Trgovina Pekanović 840-317Luka p. Mije 840-347Ljuba Ticina 840-011Marijan Čović 840-133Marijan Rejo 840-307Marko p. Stipe 840-296Marko Markica 840-351Mate Mašklinić 840-408Mijo p. Ivana Kurtić 840-112Milan Mito Macin 840-559Nediljko-Nećko 840-344Nenad Bepić 840-366Nikola p. Ante 840-583Petar Ćokrlo 840-297Petar Markov 840-301

Radoslav Čović 840-132Radoslav-Miro, urar 840-139Slavko Kurtin 840-353Tomislav Ćoso 840-324Tomislav Čović 840-411Vid 840-355Vjenceslav 840-409Zdravko Čović 840-410Zorka 840-405Zvonko Mijotin 840-321Zvonko Kurtić 840-262

TONKIĆ

Mate 840-241Petar p. Danila 840-457POGREBNO PODUZEĆE 840-501

TONKOVIĆ

Anđelka 840-284Ante “Raškuljić” 570-040Dane 840-285Petar 840-118Slava 840-286

TRUTIN

Danko 840-052Marijan 840-053Milan 840-054

TUCAKLuka 840-037

UJEVIĆ

Miro 840-116

87


VIDOŠEVIĆ

Anđelko 840-074Ante 840-151Marin 840-003Marijan 840-035Mila 840-548Mirko 840-238Miro 840-036Nedo 840-151Pere 840-159Perica 840-214

ZOVKO

Ana ud. Josipa 840-081Ante p. Ante 840-613Iko p. Marijana 840-248Ivan p. Ivana 840-529Ivan p. Mate 840-558Ivan p. Petra 840-546Marijan Matin 840-560Mate p. Ivana 840-575Milan p. Mate 840-530Miljenko Blažićušić 840-490Mirko p. Marijana 840-474Ruža ud. Ivana 840-531Željka 840-023ZAG (Knjižara) 842-369, 843-369, 840-369

ŽUPNI URED - TEL./fAx 840-148

LIST ŽUPE SVIH SVETIH ZMIJAVCI 21266 ZMIJAVCI Godina 17. 2012. br. 1(26) Izdaje: Župa Svih Svetih Zmijavci Matični broj župe: 1310402 OIB: 01440656512

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Fra Frano Laco, župnik 21266 Zmijavci, tel.: (021) 840-148

Lektor: Veselka Milas

Vijeće: s. Jasna Kasalo, s. Ljiljana Todorić, s. Klaudija Todorić, Božo Gudelj, Pero Karoglan, Mila Šuto, Veselka Milas

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafički urednik: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print - Solin

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST ŽUPE ZMIJAVCI 21266 ZMIJAVCI

Devizni račun: Nadbiskupija SPLITSKO-MAKARSKA Župa Svih svetih Zmijavci Br. 20002608001 Splitska Banka, Filijala Imotski

Kunski račun: Nadbiskupija SPLITSKO-MAKARSKA Župa Svih svetih Zmijavci Br. 2330003-1100105953 Splitska Banka, Filijala Imotski

LIST SE UZDRŽAVA DRAGOVOLJNIM PRILOZIMA VJERNIKA. LIST JE OSLO-BOĐEN POREZA OD MINISTARSTVA KULTURE, 30. 1. 1996.

88

SadržajGospodine, umnoži nam vjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Vjera i nevjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Mojsijeva vjera i vjera Crkve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Provokacija u Godini vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Razmišljanje mladića o vjeri prigodom Godine vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11Roditelji pazite što i kako govorite! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Gospodin moj i Bog moj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Pjesma Zmijavcima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Stabla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Božićni koncert . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Vjeronaučna olimpijada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Vjeronaučna olimpijada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Proslava sv. Josipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Hodočašće FSR-a u Zakučac kod Omiša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Zlatna harfa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Susret ministranata u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Promocija CD našeg Zbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Susreti našeg Župnog pjevačkog zbora u 2012. g. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Povodom obilježavanja 25 godina od dolaska časnih sestara u Zmijavce . . . . . . . . . . . . 40Proslava sv. Lovre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Obećanja u bratstvima Frame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Obilježen dan starijih i nemoćnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Proslavljeni ‘Svi sveti’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Zmijavci: Izbori u Frami. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Obavijesti iz OŠ Zmijavci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Fra Vinko Prlić dobio nagradu za životno djelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50PAX ET BONUM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Prvopričesničke molitve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Pjesme Petra Grančića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Iz ljetopisa župe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62Zanimljivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73Kršteni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Prvopričesnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75Vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Umrli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Telefonski imenik župe Zmijavci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Zadnja stranica: Blagdan Svih Svetih - 2012.

Documents

PortaPali anđeo Sotona ne vjeruje da Bog postoji, nego, štoviše, to zna, ali ipak mu iz oholosti ne želi služiti. Prostor na kojem je vidljiva moja vjera ili nevjera jest moj