Gordana Tudor

POČECI PAROBRODARSKOG I NAUTIČKOG TURIZMA U DALMACIJI

Pojavom parobroda, odnosno osnivanjem Austrijskog Lloyda i uspostavljanjem prve parobrodarske pruge po Jadranu, stvoreni su preduvjeti za početak “prometa stranaca”. U prvom razdoblju radilo se o jednodnevnim izletničkim putova- njima u obližnja mjesta, a od 1885. godine počinju i prava kružna putovanja duž dalmatinske obale. Nepostojanje smještajnih kapaciteta na kopnu, pretvorilo je parobrod u ploveći hotel; putnici su na njemu boravili, putovali noću, a danju razgledali znamenitosti pojedinih mjesta. Na temelju vijesti iz dalmatinskog tiska zabilježeni su dolasci brojnih izletničkih grupa. Putovanja su u početku organizirali različiti klubovi i udruge ali se njima uskoro pridružio i Lloyd koji je na taj način koristio kapacitete svojih sve luksuznijih parobroda. Posljednjih godina XIX. stoljeća njima su se pridružili i „kruzeri“ europskih brodara koji su redovito dolazili sve do izbijanja Prvoga svjetskog rata. Istovremeno s grupnim dolascima, Dalmaciju sve češće počinju posjećivati i pojedinci, pripadnici europskog plemstva i buržoazije, vlastitim jahtama. Prvi svjetski rat prekinuo je uzlaznu liniju razvitka dalmatinskog turizma.

Uvod

Želju za putovanjima u druge, nepoznate krajeve susrećemo tijekom cjelokupne europske povijesti. U srednjem vijeku su bila popularna različita vjerska hodočašća, a u renesansi imamo putnike koji posjećuju glavne europske kulturne i znanstvene centre i kasnije pišu o prirodnim ljepotama, običajima i kulturnim spomenicima pojedinih krajeva. Europska aristokracija je, od XVII. pa do sredine XIX. stoljeća, gotovo obvezatno poduzimala tzv.„Grand Tour of Europe“. Takva putovanja, obično u trajanju od 3 – 4 godine predstavljala su nastavak njihova školovanja i pripremala ih za budući život i karijeru. Premda je Venecija bila nezaobilazna postaja na tim putovanjima, jadranska obala ostala je izvan njihovog interesa. Razdoblje romantizma ponovno je populariziralo putovanja, a najpoznatiji tadašnji pisci, slikari, filozofi bili su istovremeno i putnici. Neki od njih posjetili su i dijelove naše obale i o tome ostavili svoje zapise. Međutim, sve su to uglavnom bila pojedinačna, individualna putovanja koja ne možemo smatrati turističkima u današnjem značenju toga pojma.

Turizam je društvena pojava relativno novijeg vremena koji se javlja u trenutku kada je društveni razvitak u cjelini dosegao takav stupanj da je znatno veći broj ljudi negoli u prethodnim epohama osigurao za turizam dva bitna uvjeta: slobodno vrijeme i financijska sredstva jer je tek tada čovjek mogao putovati isključivo radi odmora i razonode. (1)

Slijedeći uvjet neophodan za pojavu i razvitak turizma je promet, budući da bez dobro organizirane i razvijene prometne infrastrukture turizam ne može postojati. Pojava, razvitak i usavršavanje željezničkog prometa na kopnu, te pobjeda pare nad jedrenjacima na moru, a potom i uspostava prvih parobrodarskih pruga omogućili su početak prometa stranaca, tj.

562

turizma. (2) Vlakovi i parobrodi, koji su mogli odjednom prevesti veliki broj putnika, bili su veoma pogodni za organizaciju različitih izleta i putovanja za zabavu.

Prvi turisti bili su pripadnici vladajućih društvenih slojeva iz redova plemstva i krupne buržoazije, ali krajem 19. stoljeća dolazi do značajnog povećanja broja putnika koji putuju prvenstveno radi zabave, a nisu pripadali tom društvenom staležu.

Razvitak industrije u velikim europskim državama omogućio je porast životnog standarda i pripadnicima tzv"srednjeg sloja". Turizam se počeo omasovljavati kada su njihovi prihodi postali toliki da su oni jedan njihov dio mogli slobodno upotrijebiti na turistička putovanja i izlete, prvo po svojoj zemlji, a potom i po inozemstvu.

Počeci parobrodarstva i izletničkog turizma na istočnoj obali Jadrana

Prirodne ljepote i povijesni spomenici na istočnoj obali Jadrana, zajedno s izuzetno povoljnm klimatskim i lječilišnim uvjetima, predstavljali su odličnu osnovu za razvitak turizma.

Međutim, sve to nije imalo nikakvog utjecaja na promet stranaca za koji nisu još postojali potrebni preduvjeti. Otkinuta od susjednih zemalja političkim, zemljopisnim i donekle jezičnim granicama, Dalmacija nije mogla sudjelovati u počecima turističkog razvitka za razliku od ostalih krajeva Monarhije u kojima su se brže i povoljnije razvijale prometne i hotelske prilike. Prvenstveno zbog nepostojanja prometnih veza ostala je „terra incognita“ čak i u državi u čijem se sastavu nalazila.

Dalmacija je bila samo na glasu zbog svojih loših i nezgodnih komunikacija, te veoma žalosnih i primitivnih prilika ukonačavanja i opskrbe. U Dalmaciji onoga doba nije bilo uvjeta za boravak turista. Zadar, glavni grad Pokrajine imao je samo dvije kavane i dvije gostionice, Dubrovnik samo jednu kavanu, a Split samo jedno tijesno svratište koje je moglo primiti nekoliko putnika. (3)

Za razvitak turizma, odnosno čak i u vrijeme nastajanja pojava sličnih turizmu, posebnu ulogu odigrala je plovidba Jadranom. Ono što su za Europu bile ceste i željezničke pruge, za obalni hrvatski prostor predstavljalo je more. Međutim, pomorski promet do pojave parobroda bio je usmjeren u prvom redu na prijevoz tereta i vojske i odvijao se prema potrebama. Iako je i tada bilo putnika na jedrenjacima, no kako je samo putovanje bilo mukotrpno i neizvjesno, malo je ljudi putovalo radi zabave i razonode.

Od 1820. pa do 1836. godine, Austrija je, jedrenjacima ratne mornarice, održavala redovitu pomorsku vezu na relaciji Trst-Gruž-Krf , u prvom redu radi prijevoza pošte, ali i zbog unapređivanja robnog i putničkog prometa. Jedrenjake je krajem prosinca 1836.godine zamijenio prvi parobrod ratne mornarice L' Imperatrice Maria Anna. To je ujedno i bio prvi parobrod koji je uopće pristao u najvažnijim dalmatinskim lukama: Zadru, Šibeniku, Splitu, Gružu, Dubrovniku i Kotoru. (4)

Parobrod se na Jadranu pojavio znatno ranije. Premda je prvi parobrod povezao Trst i Veneciju još 1818. godine i premda spomen izleta organiziranih parobrodom nalazimo već tridesetih godina XIX.st., tek pojavom Austrijskog Lloyda možemo govoriti o počecima parobrodarskog turizma. (5) Osnivanje Društva bilo je važan događaj za razvitak hrvatskog turizma.

U Trstu, koji se počinje pretvarati u pomorsko središte Monarhije, osnovan je 1833. godine Austrijski Lloyd - agencija i zajednica pomorskih osiguratelja i gospodarstvenika. U kolovozu 1836. godine, u njegovom sastavu osnovana je, posebna, tzv. II sekcija Lloyda. Ona počinje djelovati, prvo, kao Društvo za pomorsku plovidbu, a kasnije djeluje pod imenom Austrijski Lloyd (6)

563

Prvi Lloydov parobrod Nadvojvoda Ludovik (Arciduca Lodovico) preuzeo je prugu

koju je do tada održavala ratna mornarica. Dana 16. svibnja 1837. krenuo je, sa 53 putnika, iz Trsta u Carigrad gdje je stigao 30 svibnja.

Ohrabren uspjehom prve plovidbe, Lloyd je obavljao pokusne plovidbe po Jadranu, ne samo radi ocjene maritimnih sposobnosti novih brodova nego i zbog ispitivanja mogućnosti za uspostavu redovite parobrodarske pruge duž istočne obale Jadrana. Pruga je i uspostavljena u ljeto 1837. godine. Krajem srpnja "Conte Kolowrat" s kap. Petrom Kunićem pristao je u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru na odlasku i povratku u Trst i putovanje od 700 milja prevalio za 80 sati. (7)

Godinu dana kasnije, 20. kolovoza 1838., Lloyd je započeo s održavanjem redovite pruge između Trsta i Dalmacije i to parobrodom "Barone Sturmer" (8).

U prvim godinama po uspostavi parobrodarstva, putovanja su ovisila o vremenskim prilikama i godišnjem dobu, u ljetnim mjesecima vršena su po dva, a u zimskim, po jedno putovanje na mjesec. Plovilo se uglavnom danju budući da je pomorska rasvjeta bila tek u povojima., a noćilo u lukama. Parobrod je pristajao u Malom Lošinju, Zadru, Šibeniku, Splitu, Hvaru, Korčuli, Dubrovniku i Kotoru, što su redovito, putem tiska, objavljivale agencije Lloyda u tim lukama, javljajući precizno i o broju prispjelih putnika.

Budući da operativne obale u najvećem broju dalmatinskih luka nisu bile podesne za pristajanje parobroda, putnici i prtljaga su prebacivani s broda na kopno i obratno manjim čamcima i to bez obzira na vremenske prilike. S vremenom su izvedeni građevinski radovi u Zadru, Splitu i brojnim manjim dalmatinskim lukama kako bi ih osposobili za prihvaćanje parobroda, a izgrađuju se i nove luke poput Metkovića i Gruža.

Putovanje od Trsta do Kotora, dužine 366 milja, trajalo je pet dana. U samoj plovidbi brod bi proveo 49 sati, a ostatak se odnosio na zadržavanje u pojedinim lukama. U 1843. godini Lloyd je obavio 20 putovanja za Dalmaciju i zaradio 62,757 forinti, prevezao 2881 putnika , 2336 funta tereta i 4728 različitih paketa i svežnjeva (9)

Iako su prvenstveno bili namijenjeni prijevozu putnika i njihove prtljage, u početku čak ni na pruzi Trst –Kotor nije bilo putničkih ležajeva.

Kasnije se počinje više misliti i o udobnosti putnika. Putničke prostorije bile su smještene u potpalublju. Prvi se razred nalazio na krmi i obično je imao salon koji je istovremeno služio i kao blagovaonica s dugim središnjim stolom. Na bočnim stranama salona nalazile su se male putničke kabine s dva kreveta, postavljena jedan iznad drugog. Dame su bile smještene u posebnim odjeljcima. Putnici drugog razreda koristili su blagovaonicu, smještenu na pramcu broda koja je bila okružena krevetima na kat, odvojenim samo pomičnim zastorima. Prostrane brodske palube također su bile na raspoloženju putnicima, ali je njihovo korištenje ovisilo od vremenskih prilika tijekom putovanja. Ostali brodski prostor bio je namijenjen potrebama posade, skladištenju ugljena i smještaju parnog stroja. (10)

Cijene prijevoza putnika bile su dosta visoke i ovisile su o brodskom razredu. Putnici su osim karte morali posebno plaćati hranu i krevet na brodu, te za razne druge usluge.) Ipak im to nije smetalo da odmah prihvate novi način putovanja.

Za razliku od putovanja jedrenjacima, koje se u lokalnoj plovidbi još dugo zadržalo, sada su unaprijed mogli znati sve uvjete putovanja: kada kreće iz polazne luke u odredište, kada stiže, koliko traje putovanje i koju cijenu treba platiti za prijevoz i hranu.

Na longitudinalnim prugama od Trsta do Kotora parobrodi su prevozili prosječno između 30 do 50 putnika, ali su i dalje rijetki putovali iz zabave. Najčešće su putovali trgovci, obrtnici, državni činovnici i vojne osobe, posljednji često s obiteljima koje su ih pratile u nova mjesta službovanja.

564

S godinama su Lloydovi parobrodi postajali sve sigurniji i brži, a drveni brodovi se zamjenjuju željeznima. Sve veći broj brodova omogućio je Lloydu uspostavljanje trgovačkih pruga izvan Jadrana ali i povećanje broja redovitih „domaćih“ parobrodarskih pruga. Raste i broj luka koje su brodovi "takavali" na tim prugama. Trebalo je što bolje iskoristiti putničke kapacitete u obalnoj plovidbi, to tim više što je razvitkom poštanske službe, prestala potreba za velikim brojem poslovnih putovanja.

U želji da mu parobrodi ne samo pokrivaju vlastite troškove održavanja i plovidbe, već da donose i zaradu, Lloyd je nastojao privući putnike-izletnike. Kako su se parobrodi u dalmatinskim centrima zadržavali po nekoliko sati, što je bilo dovoljno za obilazak njihovih zanimljivosti, Lloydov agent bio je na usluzi takvim putnicima, vodio ih ili im organizirao razgled i davao sve potrebne informacije. Tako je uporedo s razvojem parobrodarske službe, Lloyd uspostavljao i razvijao izletnički turizam. (11 )

Osim redovitih pruga, Lloyd već četrdesetih godina uvodi i povremene izletničke pruge. Počinju izleti morem koji predstavljaju začetke turizma na istočnoj obali Jadrana, odnosno prvi dodir turizma i obalne plovidbe. Izletnički turizam je najstariji oblik modernog turizma i s takvim vidom organiziranih putovanja počinje i njegova povijest. Jednodnevni izleti parobrodom, organizirani nedjeljom ili blagdanom, postali su ubrzo prava moda u svim većim gradovima istočne obale Jadrana. Tih godina Lloyd je organizirao više takvih izleta iz Rijeke u obližnja mjesta: Senj, Cres, Bakar, Krk. (12) Dalmatinski tisak zabilježio je u isto doba (ljeto 1844. godine) izlet iz Zadra parobrodima Conte Sturmer i L' imperatore. Grupa izletnika doputovala je u Šibenik i tom prigodom razgledala grad i slapove Krke. (13)

"Barone Sturmer" doputovao je 10. kolovoza 1844. godine u Gruž sa 153 putnika koji su u Lučkoj kapetaniji upisani kao "passagieri della gita di piacere" i to prema autoru B. Moravecu predstavlja "prvi društveni zabavni izlet, koji je uz dalmatinsku obalu organizirao Austrijski Lloyd". (14) Premda u arhivskoj građi i tisku nije pronađena potvrda pristajanja tog parobroda u Zadru i Splitu, poznavajući tadašnje parobrode i njihovu potrebu za usputnim opskrbnim stanicama, gotovo sa sigurnošću možemo računati da su ti prvi izletnici tada posjetili i njih.

Četrdesetih godina Dalmacija se susreće i sa začecima današnjeg nautičkog turizma. Počinju dolaziti jahte- brodovi izgrađeni isključivo za odmor i razonodu. Engleski časnici, stacionirani u Grčkoj, bili su prvi koji su svojim plovilima, u tisku nazvanim „yacht di piacere“, počeli pristajati u dalmatinskim lukama. Među jahtama koje su 1844. godine pristale u Dubrovniku, Visu i Zadru spominju se Pelican, Turquise i Ariel (15) Iako se radilo o manjim plovilima na jedra, iskusnim mornaričkim časnicima putovanje od grčke do dalmatinske obale nije predstavljalo nikakav problem. Tek nakon više od 15 godina, Austrija je u svojim pomorskim statistikama počela upisivati prve „navigli di piacere (yacht)“ u vlasništvu svojih državljana. (16)

Pojedinačni dolasci putnika vlastitim jahtama osobito su se intezivirali nakon što su se parni strojevi počeli ugrađivati i na jahte. Pojava parnih jahti omogućila je duža putovanja, a jadranska obala, kao dio Sredozemlja, postala je zanimljiva i izazov bogatim pripadnicima europskog i američkog visokog društva. Od sredine osamdesetih godina XIX. st. jahte su sve češći posjetioci dalmatinske obale i otoka.

Željezničko povezivanje prvo Trsta (1857), a potom i Rijeke (1873.) sa kontinentalnim dijelom Monarhije omogućilo je da i putnici iz drugih dijelova države vlakom dođu na Jadran i potom se parobrodima upute dalje. Kako se radilo o putnicima kojima nisu odgovarali jednodnevni izleti produžilo se trajanje takvih izleta.

Nedostatak smještajnih kapaciteta na kopnu, a pogotovo u Dalmaciji u kojoj nisu postojali nikakvi uvjeti za prihvat turista, namijenili su parobrodima još jednu ulogu. On nije bio samo prijevozno sredstvo već je postao "ploveći hotel" na kojem su putnici, osim smještaja i ishrane, očekivali i sadržaje koji su im bili dostupni u hotelima na kopnu. Za

565

vrijeme putovanja brod je bio njihovo boravište; s njega su se iskrcavali posjećujući na kraće ili duže vrijeme mjesta na obali i zatim se na njega vraćali i odlazili dalje. Stoga Lloyd gradi sve brže i luksuznije uređene parobrode koji su mogli zadovoljiti prohtjeve putnika.

Posljednjih desetljeća XIX. st., uz Lloyda, se na istočnoj obali Jadrana pojavljuju i nova parobrodarska društva. Ona održavaju redovite parobrodarske pruge ali se njihovi parobrodi ne mogu natjecati s udobnošću Lloydovih. Jedino je Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo iz Rijeke (Ungaro-Croata), utemeljeno 1891.godine, moglo konkurirati Lloydovim parobrodima. Kako je pripadalo maloj obalnoj plovidbi, od samog osnutka posvetilo je izuzetnu pažnju udobnosti svojih parobroda i kvaliteti usluge na njima, pravilno zaključujući da putnici žele uživati u putovanju. Gotovo svi društveni parobrodi, od Hungarie sa svojim bijelo obojanim trupom( što je bila novost u to doba), preko Panonie, Salone do poznatog Viszegrada, ostali su do danas zapamćeni kao pojam udobnosti i vrhunskog luksuza. (17).

Premda pokušaji uspostave parobrodarske službe u Dalmaciji datiraju od ranije, u njoj tek od osamdesetih godina djeluje nekoliko parobrodarskih društava koja obavljaju promet između dalmatinskih luka. Njihovi parobrodi nisu bili pogodni za organiziranje dužih putovanja, nego su se najviše koristili za izlete iz Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika u obližnja mjesta, no taj, tada dobro razvijen, „domaći“ izletnički turizam nije predmet ovoga priloga.

Putovanja za zabavu - prva kružna putovanja po Dalmaciji Saksonski kralj Friedrich August bio je prvi koji je u svibnju 1838.godine poduzeo

trotjedno putovanje istočnom obalom Jadrana tek izgrađenim Lloydovim parobrodom Conte Mitrowsky. (18) Iako mu je kao pasioniranom botaničaru primarno bilo upoznavanje s dalmatinskom florom, njegovo putovanje imalo je i dosta značajki "pravog" turističkog putovanja. Ipak ga ne možemo smatrati prvim turističkim putovanjem, budući da se radilo o pojedinačnom putovanju jednog kralja s brojnom pratnjom, a i jedinu korist od njega imao je Lloyd koji mu je iznajmio parobrod.

Sredinom osamdesetih godina XIX. stoljeća u Dalmaciju počinju dolaziti parobrodi s putnicima koji su putovali isključivo iz zabave – stižu prvi „pravi turisti“ .

Prema do sada poznatim podacima, bečki Znanstveni klub (Wissenschaftlicher Club) bio je prvi koji je u travnju 1885. godine organizirao kružno putovanje duž dalmatinske obale Lloydovim parobrodom Hungaria.

Među 60 „odličnih“ putnika bilo je odvjetnika, liječnika, tvorničara, dvorskih savjetnika, od kojih su neki su putovali u pratnji supruga i drugih članova obitelji. Krenuli su iz Rijeke i iskrcali se 17. travnja u Zadru gdje ih je dočekala „glasba s načelnikom i su nekoliko viših činovnika“. Svečani dočeci u svim mjestima bili su uobičajena praksa i tijekom kasnijih godina.

U Zadru su razgledali povijesne znamenitosti i tada jednu od najpoznatijih tvornica maraskna i drugih alkoholnih pića "Luxardo", a u Šibeniku su, uz razgled grada, na tržnci pokupovali dosta "narodnog ruha, osobito hrvatske crven-kape". U Splitu i Solinu su bečki gosti, praćeni od don Frane Bulića i prof. Rutara, obišli "naše slavne starine". Don Frane Bulić je nakon vođenja ove prve grupe nastavio s takvom praksom i u slijedećim desetljećima. Splitska Gradska glazba, koja ih je pozdravila na dolasku i odlasku, održala je i jedan večernji koncert na parobrodu. Nakon pristajanja u Gružu, putnici su sa 40 kočija otišli u obilazak Dubrovnka. S malim dubrovačkim parobrodom Melanira posjetili su Trsteno, a bili su i do Lokruma. Na brodu je bio priređen i ples. Iz Dubrovnka su otputovali za Kotor . Na povratku za Trst zaustavili su se na Visu i Biševu. (19)

566

Jedan od izletnika bio je i slikar, barun Eugen von Ransonnat-Villet koji je godinu ranije, dinamitom probio ulaz u biševsku špilju. (20) Bečani su tako imali ekskluzivnu priliku da prvi obiđu Modru špilju na „austrijskom Capriju“. Modra špilja ubrzo je postala nezaobilazna turistička destinacija koju su posjećivali ne samo izletnički, nego i parobrodi na redovitim prugama.

Članovi bečkog kluba nastavili su i kasnijih godina sa sličnim putovanjima po Dalmaciji. Iako je ime kluba sugeriralo nešto drugo, radilo se o turističkm putovanjma namijenjenim bogatim pripadnicima austrougarskog društva.

Austrijski turistički klub (Oesterreischen Touristen Club), također iz Beča, redovito je, od 1889. godine pa sve do početka Prvoga svjetskog rata, organizirao kružna putovanja s obilaskom najznačajnijih dalmatinskih destinacija. Prva grupa izletnika, predvođena predsjednikom društva A. Silberhuberom, stigla je u Zadar Lloydovim parobrodom Achile sredinom travnja 1889. godine. Nakon Zadra, posjetili su Split i Solin, a zatim otputovali na Hvar i Biševo (21)

Prosječno stotinjak izletnika putovalo je luksuznim Lloydovim parobrodima Achile, Ceres i Ettore, na kojima su noćili i jeli. Izleti su obično organizirani tijekom proljetnih mjeseci, a bilo je i godina kada su zbog velikog interesa priređivana i po dva godišnje.

Na putovanju organiziranom u srpnju 1902. godine putnici su krenuli iz Hotela Deak u Rijeci, a osim poznatih dalmatinskih odredišta obišli su i manje poznate kopnene dijelove Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine ( Otočac, Plitvice, Gospić, Obrovac, Smilčić, Trebinje, Stolac…). Za putovanje su članovi kluba trebali izdvojiti 210, a nečlanovi 225 kruna, a među planiranim prijevoznim sredstvima, uz parobrod, diližansu i vlak, bio je i bicikl za dionicu od Ravnog do Ljubinja i Stoca u Hercegovini. (22)

Kružna putovanja u Dalmaciju nisu bila privilegija samo ovih bečkih klubova. U dalmatinskom tisku zabilježeni su brojni dolasci različitih grupa iz austrijskog i ugarskog dijela Monarhije. Među njima su bili članovi „Orijentalnih“ (Istočnih) instituta iz Beča i Budimpešte, brojnih pjevačkih, gimnastičkih i planinarskih društava, različitih strukovnih udruga, poput obrtnika, gostioničara i hotelijera i slično.

Dolazile su i grupe političara, od zastupnika „obijah komora Bečkog parlamenta“ koji su u travnju 1895. godine Lloydovim parobrodom Worwalrts obišli Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik s okolicom i Boku kotorsku, do članova bečkog Gradskog vijeća, njih 93 na broju, koji su 1909. godine posjetili Split. (23)

Nakon što je grof Johannes von Harrach osnovao 1894. godine u Beču Društvo za promicanje narodno-gospodarskih interesa Kraljevine Dalmacije, između ostalih djelatnosti Društva, zaredale su i njihove ekskurzije u Dalmaciju. (24)

Studentske grupe na organiziranim ekskurzijama također obilaze glavne dalmatinske luke. U ožujku 1894. godine pedesetak mađarskih studenata posjetilo je Lloydovim parobrodom Aurora Zadar i Šibenik. U proljeće 1910. godine 300 studenata bečkog sveučilišta zajedno s tridesetak profesora otputovalo je na "naučno putovanje“ po Istri i Dalmaciji s izletom u Mostar. Za trajanja putovanja Lloydov parobrod Baron Call preuzeo je ulogu fakulteta i na njemu su se redovito održavala predavanja. (25)

Dalmacija je bila zanimljiva i Riječanima. Grupa od 65 izletnika iz Rijeke organizirala je Hungarijom društva Ungaro-Croata, krajem svibnja 1894. godine, obilazak Dalmacije s izletom u Mostar (26)

Od izletnika s područja današnje kontinentalne Hrvatske, tisak je najavio dolazak grupe od 150 Zagrepčana, koji su u srpnju 1889. godine trebali poduzeti zabavno putovanje po Dalmaciji posebnim parobrodom, ali se ono poslije ne spominje Deset godina kasnije članovi Hrvatskog planinarskog kluba iz Zagreba organizirali su osmodnevno kružno putovanje uzduž dalmatinske obale Lloydovom Hungarijom. (27)

567

Austrijsko pomorsko društvo ("Osterreischer Flotten Verein") poduzelo je u svibnju 1912. godine veliki izlet u Dalmaciju s tada najvećim parobrodom u sastavu trgovačke mornarice Austro-Ugarske. "Kaiser Franz Joseph I." vlasništvo tršćanskog društva "Austro-Americana" stigao je ispred splitske "đige" 21. svibnja s 400 izletnika koji su brodovima društva "Dalmatia" prevoženi na kopno. Splićani su imali priliku razgledati brod i ostali su zadivljeni njegovom veličinom i luksuzom. (28)

Prvi izlet Čeha na Jadran U travnju 1897.godne Klub čeških turista iz Praga organizirao je prvi turistički izlet u

Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu, s izletom na Cetinje, luksuznim parobrodom Panonia Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva (Ungaro-Croata) iz Rijeke. Putovala je 71 osoba, od toga 19 „dama“. Kako se radilo o prvom dolasku bratskog slavenskog naroda, putovanju je i u Dalmaciji dat veliki značaj što je vidljivo iz tiska. U svim mjestima priređen im je izuzetno svečan i srdačan doček. U Dubrovniku, gdje su stigli na sam Uskrs, dočekali su ih predstravnici mjesniih vlasti i svih društava te mnoštvo puka „koje je pozdravilo češke goste, dok je Dubrovačka glazba udarala njima na počast... Nakon večere na parobrodu, Hrvatska radnička zadruga priredila je krasnu serenadu....a sviranje i pjevanje trajalo do kasne noći.“ (29)

Društveno glasilo"Časopis Turistu" je prije putovanja iscrpno informirao putnike o svim bitnim stvarima: o itineraru, pogodnoj putnoj odjeći i broju prtljage, hrani na brodu i sl.. Nakon završetka putovanja, časopis je objavio putopis uz „krasne slike poglavitijih mjesta i spomenika onih krajeva, koje su češki putnici obašli.“ (30)

Nakon ovoga, uslijedila su daljna putovanja Čeha na Jadran, i u kasnijim desetljećima njegovih najvjernijih obožavatelja.

Austrijski Lloyd kao organizator kružnih putovanja Iako su brojna austro-ugarska društva najčešće putovala Lloydovim parobrodima, tek

devedesetih godina XIX. stoljeća i sam se Austrijski Lloyd uključio u organizaciju takvih putovanja.

Uprava Društva je, na prijedlog predsjednika, baruna Kalcheberga, odlučila u vrijeme duhovskih blagdana 1894. godine organizirati kružno putovanje u Dalmaciju kako bi privukli pažnju javnosti na ove interesantne krajeve i povećali broj prijatelja i posjetilaca. Putovanje su organizirali novim i udobnim parobrodima kao što su bili Trieste i Metcovich. Sam itinererar putovanja nudio je mogućnost da se u najkraćem vremenu posjete glavni gradovi i najvažniji umjetnički spomenici Dalmacije. Iz Trsta se putovalo 12. svibnja u 11 sati ujutro, a povratak se planirao 23. uvečer nakon što su posjetili Pulu, Zadar, Šibenik, Trogor, Split, Korčulu Gruž, Kotor Komižu, Vis Metković i Mali Lošinj. Bečki ured poznate agencije Thomas Cook & sohn bio je zadužen za organizaciju izleta po dalmatinskom kopnu, a sve u cilju da izletnici stvore pravi dojam o kraju koji posjećuju. Osim uobičajenih izleta na slapove Krke i rijeku Omblu, te posjete Lokrumu i Modroj špilji na Biševu, ograničen broj posjetitelja mogao je posjetiti prijestolnicu Crne Gore. Za izletnike koji su željeli upoznati Bosnu i Hercegovinu, agencija je organizirala poseban izlet , iz Metkovića „kroz provincije okupirane i stavljene pod vlast Beča.“ (31 )

Već u jesen iste godine uslijedelo je novo putovanje. U zajednici s Uredom za putovanja

568

( turističkom agencijom ) Thomas Cook et Son u Beču, Lloyd je počeo oganizirati dvanaestodnevna putovanja za zabavu s posjetama brojnim dalmatinskim lukama. Putovanja su najčešće organizirana tijekom proljetnih blagdana: Uskrsa i Duhova te u rujnu.

Suradnja Lloyda i Ureda za putovanja T.Cooka nastavljena je i slijedećih godina, „glavni agenat za Austro-Ugarsku dočepao se časti da bude prikazan Njegovu Veličanstvu, koje je izreklo želju, da se nastavi putovanje po Dalmaciji i Bosni i Hercegovini“. (32)

Cijena desetodnevnog putovanja 1897. godine iznosila je po osobi 110 florina za zajedničku kabinu, 140 za trokrevetnu i 175 za dvokrevetnu, a uključivala je hranu, vino i izlete ( slapovi Krke, Dubrovnik, Trsteno, Lokrum i Biševo. (33)

Početkom 20. stoljeća Lloyd je produžio rute putovanja, u proljeće 1906. godine Bohemia je plovila po Sredozemlju od Venecije, preko Malte, Palerma, Napulja Ajaccia, Mesine, Siracuse, Kotora do Dubrovnika. Iste godine, prigodom putovanja u Dalmaciju i Grčku parobrodom Africa, Lloyd je tiskao poseban program koji je sadržavao raspored plovidbe, slike parobroda kao i najvažnijih mjesta koja će posjetiti. Na ovom putovanju sudjelovao je i izvjestan broj Zagrepčana. (34)

Kada je Ministarstvo za željeznice Austro-Ugarske pozvalo grupu engleskih novinara da posjete Austriju, u akciju se uključio i Lloyd organizirajući im putovanje po obali. Parobrod Koerber u Opatiji je ukrcao engleske novinare i odveo ih na izlet do Brijuna, a zatim su iz Pule krenuli u obilazak Dalmacije.(35 ) Organizirajući posebno putovanje Lloyd je očekivao da će novinari u svojim člancima, svjedočeći o ljepotama Dalmacije, popularizirati kružna putovanja i kod putnika iz Engleske i drugih država.

Od 1901. godine Lloyd za kružna putovanja počinje najviše koristi jahtu "Thalia" sagrađenu još 1886. godine. Nakon detaljnog preuređenja 1907. godine postala je salonski parobrod namijenjen najekskluzivnijim kružnim putovanjima – vrhunac Lloydove putničke flote.(36) Već krajem iste godine Lloyd je s njom organizirao posebno putovanje pod imenom "Božić na moru". Polazak je bio iz Trsta 23. prosinca. Nakon Opatije brod je pristao u Veneciji, a zatim produžio duž obale do Dubrovnika. Na Badnji dan na brodu je priređeno božićno drvo "sa doličnim ukrasima", na Silvestrovo je održan koncert, a na "Mlado ljeto piće i koncert uz sudjelovanje odličnih umjetnika".(37)

Nastojeći iskoristiti svoje luksuzne putničke kapacitete i izvan sezone, Lloyd je razvio ideju o "pomorskim hotelima u Dalmaciji" Već u 1908. godini planirao je u praksi provesti ideju o svratišnom brodu i to tako"da će udesiti duž dalmatinske obale vožnju parnim brodom i da će putnici moći pohoditi i one luke gdje nema hotela. Na brodu će se nalaziti sve što je putnicima od potrebe kao u hotelu. Parobrod "Thalia" će u kasnu jesen otploviti iz Trsta u Kotor, pa prema vremenu, boraviti u jednoj luci ili će poduzimati razne vožnje". Putni program obuhvaćao je cijelu Dalmaciju. (38) I prije Lloyda slično su razmišljali drugi poslovni krugovi u Beču koji su u zajednici s engleskim kapitalom namjeravali izgraditi čak 15 parobroda na kojima bi bili smješteni „plutajući sanatoriji“. Plovili bi duž obale Dalmacije, a Opatija i Dubrovnik su trebao postati glavne stanice. (39) (Međutim, tisak iz kasnijih godina više ne spominje „pomorske hotele“ i „plutajuće sanatorije“.

U godinama pred prvi svjetski rat susrećemo se i s plovećim kongresnim turizmom. Sudionici Međunarodnog botaničkog kongresa održanog u Beču 1905. godine, među

kojima su bile i „dvije gospođe, jedna iz Pariza, a druga iz Beča“ završili su skup „znanstvenim izletom kroz južne pokrajine“. (40) U svibnju 1910. godine, na otvorenom moru, ploveći od Trsta do Dubrovnika sa pristajanjima u najzanimljivijim dalmatinskim destinacijama, održan je na brodu "Thalia" XIV. "Megjunarodni kongres štampe" uz sudjelovanje oko 160 delegata. (41)

569

Europski turistički parobrodi na Jadranu U počecima parobrodarskog turizma, najveći broj putnika stizao je iz zemalja u sastavu

Austro-Ugarske, premda i tada na parobrodima imamo manje grupe putnika iz drugih europskih država: Njemačke, Engleske, Francuske...(sl. 1)

Slika 1.

Početkom devedesetih godina, uz austrougarske, u dalmatinske luke počinju

uplovljavati i prvi parobrodi pod engleskom, francuskom ili njemačkom zastavom. Europske putničke agencije, odnosno razna društva koja su samostalno organizirala izlete produžila su rutu svojih sredozemnih kružnih putovanja i na Jadran i to obično tijekom proljetnih ili ranih jesenskih mjeseci. Već u svibnju 1892. godine, engleska luksuzna jahta - parobrod Victoria, dovela je, iz Venecije u Split, 27 Engleza koji su poslijepodne nastavili putovanje prema jugu. Dubrovnik, Kotor i Cetinje također su bili na popisu njihovih obilazaka. (42)

U svibnju 1900. godine posebnim parobrodom došlo u Split 100 Engleza. S broda na obalu prevozio ih je manjim plovilom jedan Slatinjanin nastanjen u Velom Varošu. Pozlilo mu je pa su ga prenijeli doma gdje je preminuo. Englezi su sakupili 500 kruna u zlatu i predali ih njegovoj obitelji (43 )

"Victoria" je dolazila sve do početka 20. stoljeća. Prvih godina XX. stoljeća engleske turiste u Dalmaciju dovodio je parobrod Argonaut društva Cunard Line, a od 1906. godine zamijenio ga je Vectis društva Peninsular and Oriental Steam Navigation Company koji je omogućavao luksuzna putovanja većem broju putnika. Kako su izletnici bili preporučeni od Ministarstva u Zadru su ih dočekali predstavnici vlasti., a „namjesništvo je odredilo tri svoja činovnika, sva tri stranca da Englezima budu ciceroni koji će im dati upute o Dalmaciji.. iako ima naših ljudi koji poznaju i engležki i francuzki jezik.“(44) Sve do izbijanja Prvoga svjetskog rata Vectis je, ponekad i više puta godišnje, redovito uplovljavao u dalmatinske luke, no nije bio jedini izletnički brod pod engleskom zastavom.

Od 1894. godine tisak bilježi i dolazak njemačkog parobroda Meteor društva Hamburg-Amerika Linie (Hapag) koje je prvo u svijetu započelo s organiziranjem kružnih putovanja. Zbog velikog interesa, Hapag je prvi na svijetu izgradio putnički brod „Prinzessen Victoria Luisa“ namijenjen isključivo kružnim putovanjima..(45) Brod je sve do početka Prvoga svjetskog rata svraćao u Split i druge dalmatinske luke s grupama od preko stotinu putnika. Obično je to bilo dva puta godišnje, ali je znalo biti i više. Tako je u ožujku, travnju i svibnju 1906. godine Meteor obavio tri kružna putovanja po Dalmaciji (sl. 2). Iste godine je i parobrod Prinzessen Victoria Luisa dva puta pristajao u Splitu. (46)

570

Od sredine devedesetih godina XIX. stoljeća susrećemo i prve organizirane dolaske francuskih putnika. Parobrodarsko društvo Messageries Maritimes i bosanska vlada organizirali su u srpnju 1896. godine trotjedno "zabavno putovanje po Jadranskom moru" za dvjestotinjak francuskih znanstvenika parobrodom Senegal. Polazna i povratna luka bio je Marseilles. Na putu su posjetili Veneciju, Ravennu, Pulu, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Kotor i Krf, a poduzeli su i nekoliko izleta na kopno (Knin, Mostar i Sarajevo). (47)

Slika 2.

U rujnu 1905. godine francusko društvo"Revue generale des sciences" organiziralo je

svoje 28. kružno sredozemno putovanje, odnosno treće koje je uključilo i Jadran, luksuznim parobrodom IIle de France. Polazak je bio iz Marseillea 14. rujna, a povratak u polaznu luku 9. listopada. Na putu su posjetili Pulu, Rijeku, Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Solin. Iz Metkovića su proslijedili u Bosnu i Hercegovinu. Nakon razgledanja Dubrovnika uputili su se u Kotor i odatle se „popeli na Cetinje“. Preko Barija vratili su se natrag. Na brodu je djelovao"priredjujući odbor" koji je tijekom plovidbe održavao predavanja putnicima o krajevima koje će posjetiti, vodio računa o satnici ( dolasku broda u pojedino mjesto s točnim trajanjem boravka u njemu) i sl. S putnicima su putovali liječnik i svećenik koji je svakog jutra čitao svetu misu.

571

Troškovi boravka i hrane na brodu iznosili su 720 franaka, ali je tom iznosu trebalo dodati i iznos od 580 franaka za troškove u inozemstvu "za izlete, dobre ruke i sl.". (48)

Francuski znanstvenici su i sljedećih godina organizirali putovanja istim parobrodom. Sva ova putovanja organizirana su na sličan način i obično su trajala između dva i tri

tjedna. Putnici su se na brod obično ukrcavali u nekoj sredozemnoj luci, Trstu ili Rijeci i zatim plovili prema jugu. Uglavnom su putovali noću kako bi po danu bili u dalmatinskim lukama i razgledavali, uz stručna vodstva, sve prirodne i kulturne znamenitosti. Iz pojedinih mjesta organizirani su izleti u bližu okolicu, npr. iz Šibenika se odlazilo u Skradin i na slapove Krke (sl. 3), iz Splita u Solin i Klis, iz Gruža u Dubrovnik, Trsteno, na Lokrum, rijeku Omblu i sl.

Slika 3. Metković i Kotor su korišteni kao polazište za ekskurzije u Mostar ili Sarajevo

odnosno Cetinje.

Jahtaši na Jadranu Sva spomenuta kružna putovanja Jadranom bila su u prvom redu namijenjena

imućnim pripadnicima građanske klase. Najbogatiji društveni slojevi, pripadnici aristokracije i krupne buržoazije, putovali su individualno. Zahvaljujući bogatstvu mogli su sebi priuštiti kupnju parne jahte i onda sami, ili u društvu obitelji i prijatelja, ploviti kuda žele bez unaprijed utvrđenog itinerara. Međutim, samo bogatstvo nije bilo dovoljno već je trebalo voljeti more i plovidbu i uživati u njoj. Stoga su brojni vlasnici istovremeno bili i kapetani svojih plovila iako su na brodu imali profesionalca. Isto tako, mnogi su tijekom godina plovidbe Jadranom promijenili više brodova.

Među prvim nautičarima koji su krenuli na zabavno putovanje duž dalmatinske obale bili su vojvoda od Parme i francuski industrijalac Arthur Rothschild, član poznate bogataške

572

obitelji (49) Vojvoda je 1884. godine kupio jahtu Farnese i s njom svake godine posjećivao Dalmaciju sve do 1894. godine. Iste je godine jahta sada pod imenom Margita i kao prvi školski brod nautičke škole u Bakru započela s redovitim putovanjima po Dalmaciji (50)

Rothschildova jahta Eros se nakon obilaska Zadra nasukala na otoku Molatu. U odsukavanju jahte sudjelovali su Lloyovi i brodovi ratne mornarice ali se vlasnik nije nervirao iako je krivica bila do njegovog kapetana koji nije poslušao upute pilota. Rothschild nije sačekao odsukavanje nego je iznajmio Lloydov parobrod Yole i preko Ankone otputovao u Rim.(51)

Pripadnik austrijskog ogranka Rothschildovih, Nathaniel, također je bio zaljubljenik u dalmatinsku obalu. Za svoje prvo putovanje, 1891.godine, iznajmio je Lloydov parobrod Milano. Ubrzo je kupio vlastitu jahtu Veglia, jednu od najvećih koja je zalazila u Jadran.(52)

Proljetni i rani jesenski mjeseci bili su idealno doba za dolaske jahtaša koje je dalmatinski tisak redovito bilježio. Svake godine u dalmatinske luke i uvale uplovljavalo je po desetak jahti kako onih pod zastavom Monarhije, tako i onih s engleskom, francuskom, njemačkom, američkom, turskom ili nekom drugom zastavom.

Među „domaćim“, talijanskim i engleskim jahtama koje su tijekom 1889. godine pristale u Dalmaciji zanimljivo je spomenuti dolazak u Split engleske Golden Fleece i to stoga što joj je vlasnica bila žena, gospođa Harrison, koja se i nalazila na brodu. (53)

Iste godine interes javnosti izazvao je dolazak Chazalie, pod danskom i Bessie pod turskom zastavom, budući da to ipak nije bila svakodnevna pojava. (54)

Dalmaciju su posjećivali i brojni članovi austrijske vladarske kuće, ali u ovom prilogu spominjemo samo carevog bratića, visokog mornaričkog časnika, nadvojvodu Karla Stjepana. Jedan od prvih pravih nautičara, kupio je prvu jahtu, kuter Christa i s njom zaplovio Jadranom. Oduševljenje Karla Stjepana ali i njegove supruge prema moru i dalmatinskoj obali vidljivo je iz njihovih redovitih dolazaka i broja plovila koja su tijekom godina promijenili i na kojima je nadvojvoda bio upisan i kao kapetan. Nakon kutera, kupio je parnu jahtu istog imena, zatim Ossero (Dalmat, Istranka), Waturus, škuner Sen i na kraju veliku parnu Rovensku (Elletra) s kojom je plovio sve do 1910. godine. (55)

Iako su najčešće putovali „incognito“, dolasci članova europskih i izvaneurpskih kraljevskih obitelji ipak nisu promakli dalmatinskim tisku. Bivša francuska carica Eugenija, supruga Napoleona III. i u šezdesetpetoj godini obožavala je ploviti i upoznavati nove krajeve. Posljednji put boravila je u Splitu i Dalmaciji 1906. godine. (56) Egipatski princ Aziz Hassan na jahti Cohona koja je plovila pod turskog zastavom na putu iz Krfa obišao je 1907. godine najznačajnije dalmatinske luke. (57) Osim dolaska engleske princeze od Wallesa koja je kraljevskom jahtom Osborne 1893. godine s djecom obilazila „le coste della Dalmazia“, tisak je zabilježio i dolazak u Šibenik engleske kraljice-udovice Alexandre. Ona je, u svibnju 1911. godine, doputovala kraljevskom jahtom Victoria and Albert , razgledala znamenitosti Šibenika, otišla na izlet na slapove Krke i kasnije produžila za Trst. (58)

Osim Europljana u Dalmaciju počinju dolaziti i američki milijarderi sa svojim plovećim palačama. Od 1891. godine Dalmaciju je svojim jahtama: prvo Namounom i potom Lysistratom redovito posjećivao James Gordon Bennet Jr., vlasnik i izdavač „New York Heralda“, jedan od najutjecajnijih ljudi svoga vremena. Tijekom godina sprijateljio se s brojnim ljudima u Dalmaciji. Za boravka u Dubrovniku 1903. godine poklonio je mjesnom Tamburaškom zboru „veliki omot glazbenih partitura i darovao im 1000 kruna“(59 ).

I drugi pripadnici najbogatijih američkih „dinastija“ produžili su svoje sredozemne rute do jadranskih odredišta.

Zanimljivo je napomenuti da je i u vrijeme početaka nautičkog turizma bilo pojava tzv. chartera. Neke engleske jahte, poput Grace Darling i Vanadis redovito su pristajale u

573

dalmatinskim lukama ali svaki put s drugim putnicima. Očito su ih vlasnici ustupali zainteresiranima za povremena krstarenja.

Premda je Dalmacija u razvitku prometa stranaca, zbog nedostatka dobrih prometnih veza i kapitala, zaostajala za sjevernim Jadranom, i u njoj su se rano uočile prednosti nove gospodarske djelatnosti. Dalmatinski tisak, koji je od samog početka pomno bilježio dolaske izletničkih skupina, ubrzo je počeo pisati i o različitim negativnim pojavama koje su štetile razvitku turizma. Pišući o neurednosti nekih dalmatinskih mjesta, nečistoći u ugostiteljskim objektima, drskosti npr. nosača, prevelikoj skupoći i različitim načinima varanja gostiju i sl. nastojali su kod stanovništva podići svijest o ekonomskoj koristi koje promet stranaca može donijeti Dalmaciji. Isto tako, u Dalmaciji su djelovali i pojedinci koji su „ kao bolji poznavaoci zemlje i njezinih prirodnih krasota bolno osjećali pomanjkanje turističkog života u Dalmaciji“ te su se počeli sastajati i dogovarati kako bi se tome moglo doskočiti. (60) Rezultat njihovih nastojanja bile su različita društva za poljepšavanje mjesta ali i ona za unapređivanje turizma poput Turističkog i planinarskog društva „Liburnia“ osnovanog u Zadru 1899. godine.

Kako je lokalno stanovništvo imalo slabe spoznaje o mogućnostima turizma, u tisku se sve više ističe njegova važnost. Još 1889. godine u članku „Prezimice i kupališta“ nepoznati autor uspoređuje mogućnosti Dalmacije i rezultate koje u turizmu postiže mala Švicarska, čiji je godišnji prihod od hotela oko 42 milijuna franaka, veći od državnog proračuna! Članak zaključuje „U nas se uopće do sada malo mislilo, a ozbiljno još manje radilo oko podizanja naših kupališta i lječilišta pa i okolo uregjivanja ljetovnjaka po ubavim mjestima uzduž naše jadranske obale; a to je velika grjehota, što se ne znamo okoristiti ovim izvorom probitka“ (61) (sl. 4). „Dalmacija je zemlja budućnosti za promet stranaca. Bio bi jedan od najljepših i najzahvalnijih preduzeća u Dalmaciji upravljati razumnim načinom promet stranaca put onijeh sada sasvim zapuštenijeh morskijeh obala. Čist, zdrav morski zrak, bogat ozonom, južno podneblje, u kojem uspijevaju i bujno se razvijaju, bez osobite njege, sve tropične biljke; divna morska obala sa svojim južnim krasotama, slikovita kršna brda i raznolike luke, slapovi i vode, zemlja bogata svakojakom lovinom, uz mnoge i zlamenite spomenike staroga i novoga doba, sve bi nas to imalo potaknuti da osnujemo i preduzmemo štogoda, prije nego nas strani kapitaliste preteku.“(62)

Na žalost, Prvi svjetski rat prekinuo je uzlaznu liniju razvitka dalmatinskog turizma.

Referencije i bilješke Kratice AM Annuario Marittimo Trieste GdZ Gazzeta di Zara, Zadar JS Jedinstvo, Split NJS Naše jedinstvo, Split NLZ Narodni list, Zadar SDZ Smotra Dalmatinska, Zadar

(1) Antunac,I.: Kratak nacrt za historiju turizma i razvitak teoretsko-naučne misli o turizmu (Poseban otisak iz časopisa „Turizam“ br. 8/9 – 1965). Turistički savez Hrvatske, Zagreb, 1965. 6

(2) Antić, V.: Pomorstvo i naš turizam. Pomorski zbornik (jubilarni), svezak I, JAZU, Institut za historijske i ekonomske nauke-Zadar, Zagreb, 1962. 987

(3) Pederin, I.: Austrijski Lloyd i turizam u Hrvatskoj ( Poseban otisak iz časopisa „Adriatica Maritima“ br. 2). Zadar, 1978. 106-107

574

(4) GdZ 103 od 23.12.1836.; GdZ 1 od 3.01.1837. (5) Više kod Fijo, O.: Parobrodarstvo Dalmacije 1878 – 1918. JAZU, Zadar, 1962.

19-20; Parobrodom Arciduchessa Sofia grupa tršćanskih izletnika poduzela je zabavno putovanje duž obala Istre do Pirana, koristeći stanku između dva putovanja; Illirio, Trieste 17.agosto, GdZ 68 od 25.08. 1837.

(6) osnivanju i djelovanju Lloyda više kod Antić, Lj.: Austrijski Lloyd – najvažniji brodar Obalne linijske plovidbe na istočnoj obali Jadrana do 1. svjetskog rata. Historijski zbornik, god. I., 1997. 111

(7) Zara 28. luglio. GdZ 60 od 28.06.1837. (8) Antić, Lj.: n.dj. 113 (9) Illirio – Trieste 11. maggio, GdZ 40 od 17.05.1844. (10) Fijo, O.: n.dj. 174 (11) Perić, I.: Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do

1941. JAZU, Dubrovnik, 1983. 26 (12) Više kod Antić,V.: n.dj. 991-992 (13) Sebenico, 4. luglio; GdZ 55 od 9.07.1844. (14) Moravec, B.: Parobrodski saobraćaj pokretač turističkog prometa na

Dubrovačkom području. Naše more, Dubrovnik, 3 i 4, 1955. 117 (15) Ragusa,13.maggio; GdZ 41 od 21.05.1844.; Zara, 25. luglio. GdZ 60 od

26.07.1844. (16) Prve jahte u austrijskim upisnicima bile su kuter Estro od 12 tona vlasništvo

Ivana Martina Tarabocchie iz Trsta i škuner Risoluto vlasništvo Matea Rondine iz Venecije; AM XI / 1861. 233

(17) brodovima društva vidi: Bijela flota hrvatskoga Jadrana 1872.-1947.-1997. Jadrolinija, Rijeka, 1997. 71-79 O luksuzu na Panoniji i Saloni pisao je i dalmatinski tisak onog doba, Il Panonia dell Ungaro-Croata, SD Z 73 od 9.09.1896.; Salona novi parni brod Ugarsko-Hrvatskog parobrodarskog društva. SD Z 100 od 14.12.1904.

(18) Ferri,R.: Stotrideseta godišnjica parobrodarskog turizma duž naše obale. Pomorstvo, br.7-8, Rijeka, 1968. 213-215

(19) Dalmatinski tisak Zadra i Splita objavio je više vijesti o ovom putovanju: Bečki znanstveni klub – Izlet u Dalmaciju,. NL Z 28 od 18.04.1885.; Pišu nam iz Splita dne 20. tekućega, Pišu nam iz Gruža , dne 23. tekućega. isto 30 od 25.04.1885.; Gosti.N S 30 od 18.04.1885.; La gita del Club scientifico di Vienna. Isto, 40 od 23.05.1885...

(20) Dvije špilje na otoku Biševu kod Komiže. NL Z 54 od 19.07. i 55 od 22.07. 1884.

(21) Gitanti viennesi. SD Z 31 od 17.04. 1889.; I gitanti del Touristen club in Dalmazia, Isto 33 od 24.04.1889.

(22) Viaggio del „Touring club Austriaco“ SD Z 55 od 12.07.1902. (23) Ospiti illustri. SD Z 28 od 6.04.1895.; Bečko gradsko vijeće po Dalmaciji. Isto

38 od 12.05.1909. (24) Društvo ,koje je djelovalo pod pokroviteljstvom nadvojvode Franje

Ferdinanda, poduzimalo je brojne akcije u cilju gospodarskog podizanja Dalmacije. Posebno se zauzimalo za unapređivanje prometa stranaca i prometnih prilika ( osobito željezničkih) i sa svojim organiziranim putovanjima znatno pridonijelo razvitku prometa putnika. Posebnu pažnju Društvo je posvećivalo promidžbi Dalmacije, a izdalo je i „prvi valjani i moderni „Vođ kroz Dalmaciju“ na njemačkom jeziku“. Golf, L.: Razvoj turizma (planinarstva, saobraćaja putnika) u Dalmaciji. Split, 1929. 35; Naučno putovanje Društva za promicanje narodno-ekonomskih interesa Dalmacije. SD Z 70 od 31.08.1904.

(25) Gitanti. SD Z 24 od 24.03.1894.; Il primo viaggio degli studenti dell'Universita di Vienna Isto SD Z 20 od 9.03.1910.

575

(26) Izlet iz Rijeke za Dalmaciju. SD Z 38 od 12.05.1894. (27) Zabavno putovanje u Dalmaciju. SD Z 58 od 20.07.1889.; Šišević, I.: Kružna

putovanja morem. Pomorski zbornik, br. 1, Zadar, 1963. 279 (28) Društvo za pomorsku promidžbu osnovano je u Beču 1904. godine i djelovalo

je samo na području Austrije, budući da je u Mađarskoj postojalo posebno udruženje. Ciljevi Društva su bili: buđenje interesa za more, plovidbu i primorje kod svih društvenih slojeva, briga za razvoj ratne i trgovačke mornarice itd. Unatoč nastojanjima vlasti, Društvo nije poprimilo masovnost koja se očekivala; Rubić, I.: Austrijski flottenverein. Jadranska straža, Split, br.2, 1931. 32-34; Dolazak društva. N J S 60 od 18.05.1912.

(29) U Dubrovniku, 20. travnja. SD Z 34 od 28.04.1897. (30) Časopis turistu. SD Z 47 od 12.06.1897. (31) Gita per la Dalmazia. SD Z 25 od 28.03.1894. (32) Zabavno putovanje po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. SD Z 10 od 3.02.1897. (33) Gita per la Dalmazia. SD Z 68 od 25.08.1897. (34) Zabavno putovanje. NJS 20 od 6.03.1906.; Zabavno putovanje u Dalmaciju.

NLZ 39 od 14.05.1906. (35) Engleski novinari i Lloyd Austrijski. SD Z 40 od 18.05.1907. (36) Thalia, parobrod dug 100 metara, imao je u kabinama krevete koji nisu bili

jedan iznad drugog, nego jedan do drugog, 26 jednokrevetnih, 70 dvokrevetnih kabina s električnim svjetlom i centralnim grijanjem, četiri luksuzna apartmana s po jednim salonom i spavaćom sobom i kupaonicom; Pederin, I.: n.dj. 119

(37) Božić na moru. SD Z 97 od 4.12.1907. (38) Pomorski „hoteli“ po Dalmaciji. SD Z 48 od 17.06.1908. (39) Plutajući sanatoriji. SD Z 69 od 27.08.1904.; The Premier Floating Hydros of

Europe Lid. NL Z 81 od 6.10.1906. (40) Izlet botaničara. NL Z 36 od 6.05.1905. (41) Megjunarodni kongres štampe-Pulj,19. SD Z 41 od 21.05.1910; Megjunarodni

novinarski kongres, isto 42 od 25.05.1910. (42) „Touristi“. SD Z 43 od 28.05.1892. (43) Plemenito djelo. J S 40 od 18.05.1900. (44) Arrivo di „touristi“ inglesi. SD Z 30 od 16.04.1902.; Engležki putnici. NL Z

26 od 23.03.1906. (45) Lamut, M.: Potniške ladje na razglednicah. Medias International d.o.o.,

Ljubljana, 2003. 74; (46) Izletnici u Dalmaciju N J S 23 od 13.03.1906. (47) Zabavno putovanje po Jadranskom moru. SD Z 57 od 15.07.1896. (48) Izlet Francuza u Dalmaciju. NL Z 69 od 31.08.1905. (49) Prekjučer..., Dne 3. tekućega. NL Z 25 od 1.04.1884. (50) Farnese je bio željezni parobrod s vijkom tipa loger, dva sošna jedra te je

mogao upotrebljavati pogon na stroj i na jedra. U vrijeme boravka u bakarskoj luci povremeno su ga koristili učenici nautičke škole za kraća putovanja. Kako je školi bio neophodan vlastiti brod, Zemaljska vlada u Zagrebu odobrila je nabavu broda. Tadašnji predstojnik za bogoštovlje i nastavu, dr. Iso Kršnjavi, iskoristio je prijateljstvo s vojvodom i relativno povoljno kupio jahtu. Dana 22.travnja 1894. u Bakru jeizvršeno svečano krštenje prvog školskog broda bakarske Nautike. Farnese je postao Margita po imenu supruge Khuena Hedervaryja koja je kumovala brodu; Fijo,O.: Prilozi poznavanju pomorskog školstva na Našoj obali u XIX. stoljeću. Zagreb, 50-51

(51) Rotšild se nasukao na Mulatu. NL Z 28 od 12.04.1884. (52) Jahta izgrađena u Glasgowu 1895. bila je duga gotovo 80 metara, imala je 983

BRT i 26 članova posade.; AM LI / 1901. LVI

576

577

(53) Approdo di vapori esteri nel porto di Spalato. SD Z 26 od 30.03.1889. (54) Jacht danese. SD Z 84 od 19.10.1889.; Yacht ottomano. Isto 32 od 20.04.1889. (55) dolascima Karla Stjepana u Dalmaciju vidi: Tudor, G.: Strane jahte u splitskoj

luci (Prilozi povijesti nautičkog turizma u Splitu). Kulturna baština, Split ( u tisku) (56) Ex carica Eugenija. SD Z 42 od 27.05.1891. ;Bivša carica Eugenija. N J S 66

od 21.06.1906. (57) Pišu iz Splita 3. SD Z 71 od 4.09. 1907. (58) Spalato 13. maggio. SD Z 39 od 17.05.1893.; Engleska kraljica udovica u

Šibeniku. SD Z 35 od 3.05.1911. (59) O jahtama Bennetta vidi: Rousmaniere, J.: The luxury yachts. Alexandria,

Virginia, 1981. 98-99 ; Gordon Benett Hrvatskom Tamburaškom zboru u Dubrovniku.SD Z 50 od 24.06.1903.

(60) Golf,L.: n. dj. 4-5 (61) Prezimice i kupališta. SD Z 81 od 9.10.1889. (62) Gostionice u Dalmaciji. SD Z 85 od 23.10. 1897.