Do pomrčine Sunca dolazi kada Mjesečeva sjena prođe preko površine Zemlje, što se može dogoditi samo kada je Mjesec u fazi mlađaka. Ovisno o trenutačnoj udaljenosti Mjeseca i Sunca od Zemlje, te o položaju promatrača na Zemljinoj površini, može nastupiti jedna od tri vrste pomrčina Sunca: potpuna, djelomična i prstenasta.

Potpuna i djelomična pomrčina Sunca U slučaju potpune pomrčine Sunca, Mjesečev disk će potpuno prekriti Sunce. Pomrčina Sunca se

može opaziti s relativno uskog pojasa (putanja totaliteta) na Zemljinoj površini preko kojeg prolazi

Mjesečeva sjena. Promatrači koji se nalaze u nešto širim pojasevima oko putanje totaliteta nalaze

se u Mjesečevoj polusjeni, te mogu vidjeti djelomičnu pomrčinu Sunca, dok se s ostatka površine

Zemlje pomrčina uopće neće vidjeti.

U trenutku neposredno prije totaliteta, kada se posljednja zraka Sunca probije iza Mjesečevog

diska, događa se pojava tzv. "dijamantnog prstena" (slika lijevo). Ista se pojava može uočiti i

neposredno nakon totaliteta.

Prstenasta pomrčina SuncaPromatrajući Sunce i Mjesec, posebno u vrijeme pomrčine Sunca, moze se uočiti da su sličnih

kutnih dimenzija. Iako se na nebu čine jednakima, u stvarnosti je Sunce mnogo veće. Sunčev je

promjer (1 392 000 km) čak 400 puta veći od Mjesečevog (3476 km), ali je Sunce isto toliko puta

(u prosjeku) dalje od Mjeseca, pa nam se zato čine jednakima.

No, kutne dimenzije Mjeseca i Sunca nisu uvijek jednake, nego se mijenjaju. Razlog tome su

blago eliptične putanje, kako Zemlje oko Sunca, tako i Mjeseca oko Zemlje. Kako se mijenjaju

udaljenosti Mjeseca i Sunca od Zemlje, tako se mijenjaju i njhove kutne dimenzije. Promjer Sunca

kreće se od 31,5' (lučne minute), kada je Zemlja u afelu, do 32,6', kada je Zemlja u perihelu.

Promjer Mjeseca kreće se od 29,1' (29,1 lučnih sekundi), kada je Mjesec u apogeju (najdalje od

Zemlje), do 33,9', kada je Mjesec u perigeju (najbliže Zemlji). Kada je Mjesec u apogeju, a Zemlju

u perihelu, te u svim drugim trenucima kada je Mjesečev disk na nebu manji od Sunčevog, može

doći samo do prstenaste pomrčine Sunca (slika 3.) jer Mjesečev disk ne može u potpunosti pokriti

Sunce.

Pomrčina MjesecaPomrčina Mjeseca događa se kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, što je moguće samo kada je

Mjesec u fazi uštapa (pun Mjesec). Još u 3. stoljeću pr. Kr. je Aristarh, vidjevši oblik Zemljine

sjene na Mjesecu, zaključio da je Zemlja okrugla.

Pomrčine Mjeseca traju mnogo duže od Sunčevih jer je Zemljina sjena mnogostruko veća od

Mjesečeve.

Potpuna, djelomična i pomrčina Mjeseca u polusjeni[

Potpunom pomrčinom Mjeseca nazivamo pojavu kada cijeli Mjesec uđe u Zemljinu sjenu.

Pojava kada samo dio Mjesečevog diska uđe u Zemljinu sjenu naziva se djelomična pomrčina.

Ako Mjesec prolazi samo kroz Zemljinu polusjenu, govorimo o pomrčini u polusjeni.

Za vrijeme potpune pomrčine Mjesec nikad ne pada u potpuni mrak, nego poprima jednu crveno-

smeđu nijansu. Ova je pojava posljedica loma svjetlosti (refrakcije) u Zemljinoj atmosferi koja

najviše raspršuje plavu svjetlost (zbog čega je nebo danju plavo), a najmanje crvenu. Crvena

svjetlost koja se ne rasprši potpuno u atmosferi nastavlja (nakon loma) svoj put prema Mjesecu i

čini ga crvenim.

Ponekad se, kad je Mjesec u vrijeme pomrčine blizu obzora, može dogoditi da se istovremeno

nad horizontom vide i Sunce i Mjesec, što se čini nemogućim s obzirom da bi se Zemlja trebala

nalaziti točno između ova dva tijela. I ova je pojava posljedica loma svjetlosti u Zemljinoj

atmosferi. Sva tri tijela zaista se nalaze na istom pravcu, no usljed loma svjetlosti, prividni položaji

Sunca i Mjeseca su promijenjeni u odnosu na njihove stvarne položaje. Da kojim slučajem Zemlja

nema atmosfere, oba bi tijela u tom trenutku bila ispod sjene.

Od davnina se vjerovalo da u to doba postoji slobodan prolaz između različitih svjetova, tako da u našu fizičku stvarnost silaze bića iz drugih dimenzija. Neka od tih bića nisu uvijek blagonaklona prema ljudima, stoga je bolje ne izazivati sudbinu. Dani neposredno prije i poslije pomrčina provođeni su u meditacijama i molitvama, u svrhu poticanja pozitivnih događanja u budućnosti. Mišljenje je astrologa da projekti koji se započinju neposredno prije Sunčeve pomrčine nemaju potencijala za duže trajanje. Razlog tome najčešće su bile nagle promjene koje bi onome što je započeto oduzimale svaki smisao.

Povezivanje Sunčeve pomrčine sa zvijezdom Alcyone, a time i s ostalim Plejadama, daje nove informacije o interpretaciji značenja budućnosti koja je pred nama. Plejade nisu samo skup zvijezda. Mnoge su priče napisane o njima, a spominju se u Bibliji i Homerovoj “Odiseji”. Naziv Plejade potječe iz grčke mitologije. Riječ je o sedam kćeri titana Atlanta i Pleone, koje progoni Orion, sve dok ih Zeus ne pretvori prvo u golubice, a potom u zvijezde. Po drugoj verziji, Plejade su završile na nebu nakon što su njihove posestrime Hijade umrle od tuge za svojim mrtvim bratom Hijantom. Plejade su si same oduzele život i time natjerale vrhovnog boga Zeusa da ih uzdigne na nebo i pretvori u zviježđe koje je u neposrednoj blizini Hijada. Kao

Atlantove kćeri Plejade se još nazivaju Atlantide, što ih dovodi u vezu s mitom o nestalom kontinentu.