2015. godina

Besplatno izdanje

Sva prava izriito pripadaju stranici pod nazivom Islam Art. Svako neovlateno koritenje zbirke u druge svrhe bez naeg znanja i doputenja, na ta emo biti primorani da pokrenemo odreene disciplinske postupke. Ovaj besplatan primjerak je zabranjeno prodavati ili naplaivati.

Grafika obrada: Islam ArtLektor: Islam Artwww.facebook.com/islamarts

Neka je Allahov blagoslov na uitelja svih svjetova, Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu asnu porodicu i uvaene ashabe koji su svojim srcima u potpunosti privoljeli Islam.

Dragi itaoe, dok ita ovo, koristi jednu od najdragocjenijih blagodati koje ti je Allah dao na uvanje, a to je vid, pa iskoristi ovu priliku da Mu se zahvali. A itekako je poznata injenica da se nemogue zahvaliti na svim Njegovim davanjima. Hvala Uzvienom Allahu na milosti koju je spustio na sve nas. Zajedno zaplovimo sa svim duama koje su potpomogle ovaj projekt, koji nikada ne bi dobio pravi smisao bez njihovog nesebinog zalaganja. Pravi smo svjedoci da se tuga i depresija u svakodnevnici sve vie prikradaju ljudskim srcima. Ba iz tog razloga nastala je i ova zbirka kao jedan mali melem za sve muminske due.

Za cijeli ovaj projekt je bila zaduena samo jedna osoba, tj. od grafike obrade, do lektorisanja teksta. I ovim putem bi se htio zahvaliti svakoj onoj osobi koja je udjelila rije podrke, ali takoer i onima koji su unaprijed omalovaili i podcijenili rad i ideju.

(Rije Autora)

7ZVJEZDANA AROLIJA

Zahvatih rukama vode, a ono mnotvo sitnih kukaca koji se kreu amo tamo, uoljivi golim okom

Jedna zvjezdana arolija.Allah ih stvori kao skupove malih plesaa to sami

sebi muziku kroje. Moda slijede iste zakone kretanja kao i planete u svemiru? I zaista ova gotovo mikroskopski siuna bia, skupila su se po zapovijedi Njegovoj u klupko, ba u sredini mojih ruku, pa onda u nekakav most poput mlijene staze. A onda, ustraeni mojim kihanjem, poredae se kao sunev sistem udaljen nizom svjetlosnih godina. Gomila modrozelenih stvorenja letjela su i puzala s jednog kraja na drugi. Sve su te ivotinjice skupile i vrvjele po osvjetljenom rubu mojih ruku. Oekujem u posljednjem dahu samilost, ako sam krivac u njihovom odumiranju. Ima li uope bia vrijednijeg veeg saaljenja? Ali, na drugu stranu, oni se i dalje trude da budu nepodnoljivi, pa iz tijela se izlije prilino mnogo neke obojene kae, a povrh toga trzaju se jo dugo poto ih zgnjeimo. A i na neki nain nam se osveuju za svoju smrt pruajui zrake neugodnog mirisa. Siune ivotinje, a u Kuranu spomenute.

8 9

Pa ko sam ja da ih proklinjem, mikroskopski siuna kao i oni. Postadoh izruena na milost i nemilost, ali nedostajala je tu karakteristina sposobnost moje vrste da ih mogu proklinjati i gaziti.

Azra Jaarspahi MALI ZAPISIVAI

Vi, mali zapisivai na mojim ramenima, Jeste li se umorili? Zamolite Ga da precrtate pogrene treptaje, korake, elje, poglede, nadanja, zamolite Ga da obrie pogreno.

Ja od stida nemam kud, od stida naprsa bolna lea prepuna tereta.

O, mali zapisivai, koliko vam je jo ostalo do kraja, valja li mi po na dug put, hoe li mi dua pakovat Prtljag, a telo oblait efine?

Doista je ovo tlo trono, isuvie zamorno, isuvie bolno, isuvie prolazno.

Lejla Ugljanin

10 11

OPROSTIO SAM TI

Mora se nekada i povui, zamiriti i oslukivati korake onih koji e te traiti.

Ne iznenauj se ako te ne budu traili, bolje ti je tako sluati cvrkut ptica, valove mora, nego imati one koji nee ni osjetiti da nisi tu.

Ako i zaplae, suze zaustavi na seddi, jecaj neka odjekuje u dovi, a srce neka ostane isto.

Trudi se da bude od onih kojima e Gospodar rei: Idi, robe moj, oprostio sam ti.

Sakiba Sinanovi

POSVEUJEM TEBI, PUTNIKU SMJELOM

Prati putokaze, tu su pored tebe. Ako ih sluajno ne vidi postani obazriviji, otvori oi kako bi koprenu smaknuo. Otvori i misao, udubi se i poni tragati labirintima. Kada sve situacije ispita i kada sve provjeri, naravno da e ti na umi putokazi biti.

Ne spominjem ovo zbog sebe, ve zbog tebe, jer valja i tebi sutra odgovarati i kao ogoljena stabljika stajati. Nije da sebe izuzimam, jer sebi napisah neto poput ovog, a ovo piem tebi. Sa svima lijepo, bogastvo je u bogastvu due, i u bogastvu osoba koje te okruuju. Trudi se da svu svoju energiju ispolji dok si okruen tim ljudima, jer primjetno e biti ta ti zapravo time eli. Obraduj ih, izrekni im lijepe rijei kojima e im osmijehe izmamiti. Vjeruj, nee to biti obini osmijeh, on e biti poseban. Taj osmijeh je osmijeh i odraz njihove due. Svakom lijepom rijeju, ti e neiju duu pomilovati, a svakom manje lijepom, zatvorit e vrata srei i postaknut e ih na razmiljanje. Ovaj dunjaluk brzo prolazi, a sebe posmatraj kao putnika koji je poao na put koji e zavriti.

12 13

Neka te prate lijepe pomisli na ovom putu i uvijek mi se uvaj potivanja svetog, jer samo tako e uspjeti, i na kraj puta stii.

Kemal Panda

MOJ HIDAB MOJE POKRIVANJE

No. Zatvorena u etiri zida sama, bez igdje ikoga. Naputena od svih robova Njegovih, a sama s Njim. Misli se skupljaju kao jata ptica u gnijezdo svoje. Odjednom pitanja zato Mu se ne pokori? Zato taj komad platna ne stavi? Zato? Zato? Zato? Suze naviru kao iz esme. Odgovor jasan imam, ali ejtan prokleti svoje izgovore namee. Odjednom posustajem, pa odustajem. Ponovo dolazi Njegova milost (od milostivi Najmilostiviji), pa kaem sebi, a ta ako taj dan kojeg si sebi odredila, da stavi krunu Islama ne doeka, ta ako sutra umrije? Pa se nameu prie kako e izai sa drutvom, jo si relativno mlada, nije to za tebe. Kaem im zar mogu sebi dozvoliti neto to nije dobro za mene da uradim? Oni nijemi, ute. Rekli bi neto, ali naravno izgovora nema. Zar da ovu milost koju mi Gospodar Uzvieni alje, i kojom me obasipa ne iskoristim.

Ni Ramazan ne doekah, stavih taj komad poaeni platna na svoju glavu. I evo, danas skoro pa 2 godine poslije pokrivanja ne mogu nabrojati puteva

14 15

koliko mi se otvorilo. Svakoga dana sve vie i vie Elhamdulillah napredujem. Srea kao zid golema.

Svojom ispovijesti o hidabu elim vam rei da vas hidab nee sprijeiti u ostvarivanju vaih snova. Vjeruj mi meni seki koja ti iz iskustva kaem. Samo neka to bude pokoravanje da On bude zadovoljan, a ne robovi Njegovi. Dosta ciljeva sam do sada uspjela ostvarila, a tek koliko u ih tek ostvariti in shaa Allah.

Saliha Beirovi HAFIZA

O, Kuranu rijei Uzvienog, Koji nam puteve svakoga dana otvara, srca sreom nam ispunjava.

Tugu iz srca nam otklanja, a sreu svakoga dana uspostavlja.

Dovim za dan kada u da te nauim ja, s ponosom da kaem hafiza in shaa Allah.

Saliha Beirovi

16 17

UI, PII, VOLI

Ui, pii, voli. U svemu samo Njega zadovolji. Ne gubi vrijeme tek tako.

Znaj da e za sve biti pitan, polahko. Kada taj Dan doe, htjeti e da sve dobro proe.

Zato pusti Dunjaluk ovaj, Spremi se za put vjeiti onaj.

Gdje je sve lijepo i glatko, Gdje e ivjeti sretno, svakako.

Saliha Beirovi

URADI NETO KORISNO

Upita li se koliko vremena provede na Facebook u ne uradei nita dobro? Upita li se? Ako se ne upita evo prilike upitaj se sada. Zato ti je seko mila to potrebno, potroiti svoje dragocjeno vrijeme na bezvrijedne stvari koje ti nita dobro donijeti nee? Dok provodi sate ekajui da zapone konverziju sa nekim, dosta toga drugog korisnog moe uraditi od koga e imati hajra.

Sekice, sestro, biseru Islama poni raditi na sebi, okani se stvari bespotrebnih. Budi vodilja Islama, rijetka, prosjena koja iskae iz mase. Budi najbolja u kuhanju, koli, fakultetu, pisanju, itanju, ma u svemu, jer znam da ti to moe. Samo neka ti je Njegovo zadovoljstvo u prvom planu, a ostalo sve samo dolazi. Optereena si traenjem svoje srodne due i ekanju, a u tom ekanju da se pronaete dosta toga korisnog moe uraditi, nauiti, da tvoj mu in shaa Allah bude zadovoljan s tobom, da nikada pored tebe ne poeli ni jednu drugu.

18 19

Svojim rijeima sekice htjedoh da ti u Njegovo ime pomognem, a sada do tebe je. Osvjesti se i primjeni ih.

Saliha Beirovi

GLEDAJ TA TE EKA!

Pronai se, ne trai druge, imaj na umu sebe, a ne ljude. Prekrij sive i crne boje, sloi misli tue i svoje.

Gledaj unaprijed, a ne nazad, ne misli na prolost vazda.

Gledaj na svoja djela i pazi na rijei, Jer ti valja dunjaluku granicu prei. ta je ivot? Par odreenih otkucaja srca. Malo radost, malo tuge i noi duge.

Zna svrhu ivota tvoga, trudi se oko stanja svoga. Jer dunjaluk je kratka vijeka, dobro gledaj ta te eka.

Elma Reidovi

20 21

NE GUBI VRIJEME

Godine idu, vrijeme prolazi. Gdje ljudi idu i na kojoj stazi? Snijeg bijeli pada sa oblaka, pada kao jesenju lie.

U po mraka odjednom zora svie. Sve je prolazno, tako i mi. Ne gubi vrijeme, jer moe zaaliti.

Zadatke, prepreke, bol dou kao u ranu so, izdrzi i pretrpi to.

Vjetar pue, nebo plae i sivi oblaci se navlae. Sve je hladno i sivo, izdri i pretrpi to.

Vidi kako biljke ostanu vrste, ne da biljka da se korijeni nite.

Oblak s neba ide, sunca sjaj ljudi vide.Nita nije dolo a da nije prolo. U zemlji jadi jak ovjek se gradi. I nije te unitilo, jer si izdrao i pretrpio.

Elma Reidovi

22 23

VRIJEME

Vrijeme je, kau, treptaj oka, odreenog roka.

Vrijeme je, kau, kao led topi se, ledi i prolazi kao pogled.

Vrijeme je, kau, za jake due, jer brda znaju da se srue.

Vrijeme je, kau, kao med, nekad slatko nekad gorko doe na red.

Elma Reidovi

SAMO POGLEDAJ

Pogledaj oko sebe, vidi li blagodati? upita jednom draga mati. Vidjeti e ih ak i kad zatvori oi, po danu il po noi.

Osmijeh na lice stavi, nek bude divan, pokuaj biti stalno pozitivan.

Proljee je, zeleni sve, sunce sija, prelijepo zar ne?

I kad pada kia, ne ali, i to nam je poklon mali. Jer preko biljka, brda i lipa On nam milost Svoju sipa.

Da to spozna nisu potrebne samo oi, potrebno je da to iz dubine srca hoe doi. Osjea li srca ar? Dabome, i to je od Allaha dar.

Elma Reidovi

24 25

ALLAHOV MILJENIK

O, Muhammede, Poslanie, Allahov miljenie.

Iskreno te zavoljesmo, a nikada te ne vidjesmo. Dovu Rabbu upuujemo da u tvoje drutvo doemo.

Slijediti tebe trebamo ako titulu Islama imamo. Gorda iskuenja si podnosio. Nikome, nikada nisi napakostio.

Na dobro uvijek podsticao po smirenosti se isticao. Plemenitou uvijek obdaren bio kao uzor, bio i ostao.

Saliha Beirovi

PIEM

Piem da znam, itam da vie piem da znam, a ta se desi kada nita ne znam?

Ne znam zato ovjek, kao jedno bie, jedan stvor, pravo sebi daje, da je sve njegovo.

I sunce i voda, i nebo i zrak. ovjek je pravi sebinjak.

uj ovjee! Nema tvoje, sve to hoe sanjaj, ali doi e i tebi kraj.

I.S

26 27

LIJEK TVOJ

Ja gledah u prazno, i njegovah svoju bol. Ne vidjeh ljepotu, to je dao Bog.

Mislih, to je sudbina, ivota nije briga. Zato sam ja tu?

Dunjaluk je tvrd, dragi moj.

Ne znadoh da imam odgovor na sve, na polici jednoj stoji, i eka me.

Godinama moli, Uzmi me itaj!

Ja sam lijek tvoj. ekam da uzme terapiju sam. Ja uzeh knjigu kad dotakoh dno. Bravo! Svatih da nisam sama, Ipak je jo neko tu. Taj neko je Gospodar moj,

Gospodar, a tako Dobar i Blag. Svaku greku nau zna i prata. Knjiga

Knjigo pametna i mudra. zato si stajala sama, da takve rijei ne znam ja.

Da! Neko me jo voli, I posla mi rijei te, da shvatim ovo to se ivot zove.

28 29

Knjigo plemenita, dovoljna mi je jedna rije, da dobijem preokret, da srce moje zasja, odui oduka da.

Uzmi. itaj. Znaj. Knjiga ta nije san, Ona se zove Kuran.

Amin!

I.S

ALLAHOV ROB

Sluam tvoje rijei, uj ovjek pria, to moje srce zna.

Ko je on? Da ita misli srca mog. On je hafiz, mudrac. On je Boiji rob.

Znam proao si mnogo ti, dok tvoje srce nije znalo, da to si ti.

Ti ne moe biti dunjaluku sklon, Jer ti si samo Allahov rob.

Ljudi nee da znaju da im srce budi ti, da nisi daba nama rad.

30 31

Sluajno nije samo to, jer ti si odani Allahov rob.

Ti sa svojom dobrom duom, stilom koji nema svako, Probio bi najdeblji led, i doao do svakog srca lahko. Ti si samo Allahov rob!

SUZA

Suzo padaj, ugui me, jadu moj, uniti me. Srce nee da se preda, istina ga para cijela.

Istino bjei neka la pobijedite, probudite me iz sna ovog. ta uradi da zasluih, kob ovu to me prati.

to ne pomogog biu, meleku od ljudskog roda. Zar da takva bia pate, i svoj ivot rano zavre.

O, Allahu dragi, mili, ne kukam, ve govorim zar dobrota takva nije zasluila bolji ivot, i dom topli da ga grijemo?

32 33

Misli mi se roje same da li mogoh da mu pruim jo ivota boljih dana.

Neka tugo sada kucaj, Otvorena su ti irom vrata. Ja ne upoznah radost, pa mi tebe trpiti teko nije. Izai iz mene lako nee.

KAKO JE LIJEPO

Kako je lijepo pobjei od svijeta u svoj mir. Pronai svoj mir u svijetu smutnje i zla, ugasiti televiziju i iskljuiti internet, zagrliti oca, pa poljubiti majku. Kako je lijepo ne dirati u tui ivot, ne istraivati tue mahane i ne otkrivati tue sramote. Kako je lijepo spoznati svoje greke, pokajati se istinski zbog njih i truditi se ispraviti ih.

Ako se ne mogu ispraviti, onda ih zaboraviti i zamjeniti dobrim djelima, nahraniti siromaha, pomilovati siroe, izmamiti osmijeh na lice nevoljnom, zagrliti tunog i rei mu da sve prolazi, da je prolo. Kako je lijepo u samoi pasti na seddu i zamoliti Uzvienog za pomo svima, iskreno i od srca. Kako je lijepo znati da e doi Dan velikog obrauna i da emo svi pojedinano itati knjigu svojih djela, dan kada emo se samo o sebi brinuti, kad istina izae na vidjelo, dan kada emo imati samo jednu brigu, a to je da li smo zasluili oprost, Kako je lijepo ugristi se za jezik kada krenemo da ogovorimo nekog, ili pak ako izgovorimo to vlastito unitenje, bre bolje se dozvati, rei na sav glas:

Ah, ta mi je, doputam da moja, ljudska, zavist

34 35

nadvlada mene i moju dobrotu, kajem se. Kako je lijepo ne zamarati se stvarima koje ne

moemo promjeniti, pored toliko stvari koje su nam na dohvat ruke. Toliko elimo da promjenimo svijet, ah kako je lijepo od sebe poeti. Kako je divno biti lijep primjer i rei ne elim to da sluam, ne tie me se.

Kako je neopisivo probuditi se smiren, udahnuti, zahvaliti se na svome postojanju, sjetiti se da smo stvoreni za mnogo vie od prosjeka, da imamo svoj kod i da niko nije isti, da nema potrebe da budemo zavidni bilo kome, jer su svi obasuti razliitim bladogatima. Kako je lijepo otkriti koja je tvoja, pa je usavravati, Kako je samo divno otii u etnju i prepustiti se svemiru, ta tiina i naa mo nose nas gdje god poelimo. Kako je lijepo navee zaspati, bez brige kako emo sutra preivjeti, pa ovjek ne zna ni hoe li doivjeti, samo se treba prepustiti. Prepustiti Stvoritelju, koji nam je sve odredio, ljubav, opskrbu, rok. Jedini zadatak kojeg nam je Dao jeste da traimo i budemo posluni, budemo bolji, prema Njemu, prema ljudima.

Budemo od koristi. Najtee je ovjeku da pobjedi svoju oholost, da prihvati to da je on ustvari mali, nemoan i da bi se zemlja i bez njega nastavila okretati kao da se nita nije desilo.

Tek kada to prihvati postaje velik, jak i bitan. Bogu je ponizan, a ljudima koristan, a sebi jer je miran i ispunjen. Tada moe sve i postaje nepobjediv. Ah, kako je lijepo biti iv i ekati oivljenje.

Aida Pukar

36 37

MAJKA

Dennet je pod majinim nogama, to mi je ostalo uvijek u mislima kako sam to prvi put uo kao mali od svog oca, sve to uradimo dobro za majku primit e nam Allah Uzvieni, trebamo nastojati, jer kako u Kuranu asnome pie:

ne reci im ni uh, i odnosi se prema njima rijeima potovanja punih.

Eto Allah Gospodar nas rekao istinu i ne treba da se raspravljamo oko toga. Kad uradimo neto za majku ili openito za roditelje to moe biti samo dobro iza tih rijei koje oni kau stoji samo dobro, pa eto prilike svima ko ima majku kako je samo lahko uiniti nesto dobro, neko nema tu prliku pa razmislimo. Nosila nas je devet mjeseci, pa nas uvala, hranila, oblaila i odgojila, a zar ima vee bogatstvo od dobrog odgoja.

Muhamed Garanovi

STANI OVJEE POINJE DAN

ovjee stani, posluaj svoj dah Izmiljen nije, zahvali Allahu to se uje. Dok tmurnu tiinu oslukujemo mi, Bolni uzvik hitne probudi.

ta trai od ivota ti? Potroi ivot na ljepotu oko sebe, Pomozi ljepoti da bude jo ljepa, Svoj dah prosvjetli i Allahovo imeni spomeni.

Kad crnilo noi ode, I doe bjelilo i sjaj to se zove dan, Otvori oi i poeli da bolji ovjek bude. Poeli dobrotu sebi i drugom.

Ne ulijei u paukovu mreu zla i lai, Gledaj otvoreno i ne daj da te mrea zla omota.

I.S

38 39

PISMO TEBI

esto slaem sebe kada mislim o tebi Mekko, i govorim da svojim mislima vie neu odlutati u tvoje nezno naruje. Odluio sam. Ne elim vie uzemiravati svoje srce razmiljajui o tome kako bi bilo lepo da u tvome prisustvu doekam zoru, da doekam samo jedan trenutak zalaska sunca tamo gde si ti. I, uvek svesno slaem sebe.

Budno ekam da se ponovo pojavi u mojim mislima, onako nenajavljeno i da me odvede u svoje gnezdo, u svoje okrilje mira i blagoslova. I tada, kada razmiljam o tvojoj veliini u ovom prolaznom svetu, realnosti me vrati senica, svojim blagim cvrkutanjem i brzopletim mahanjem krila. Da zna, tada sam uglavnom ponesen turbulencijom svojih oseanja, jer srean sam zbog moje mate koja ima krila dovoljno jaka da me mislima odvede do tebe, ali realnost me uvek pogodi pa prezirem sebe, jer toliko elim da budem, ali ipak nisam ta mala ptica koja ima krila realnosti, krila koja je mogu odvesti do tebe, Mekko.

I ne znam ta ona idalje radi tu, na mome prozoru! Zato ne putuje tebi jedinoj? Moda ona voli ovo

mesto na kome se nalazi. Pustu lozu, mokre i hladne grane i tek poneki aroliki zimski cvet. Moda je to njena Mekka. Moda samo eli da se ruga, jer misli da nemam krila. Mada, moda je dola iz najbolje namere, jer eli da me podseti da svaki insan ima svoja krila kojima je noen. I tano je! Ja zaista imam krila koja me mogu odvesti do eljene destinacije. Moja krila su moje dove. Znaj, draga moja pticice, krila moje dove me mogu odneti daleko u pustolovine, a da se smesta ne mrdnem. Mogu me odvesti tamo gde tvoje misli ne mogu zamisliti a tvoja krila bi od same pomisli na to mesto popucala.

Ti nikada nisi, draga moja ptiice, spustila svoje elo na tlo. Nikada nisi osetila, niti zamislila tu snagu kada se tihe rei izreene na tlu zemlje, prenose do najuzvienijeg neba, tamo gde su ista bia i veliki Ar, Gospodara Svetova. Oprostie mi, posvetio sam ti isuvie vremena, mala ptiice i sada kada zna da i ja imam krila, nemoj osetiti zavist niti ljubomoru zbog toga, ostavi me da molim Uzvienog, i da piem za samo jedan trenutak susreta sa njom. Mojom Kabbom. Mojom dragom Mekkom.

Noen svojim oseanjima, koja nisu zasnova seanjem na tebe Mekko, jer te osim na slici, nisam video, arko elim da bos proetam tvojim belim ploicama, koje su poput zlata u mojim oima. Da ostavim trag stopala. Da ogrnem to belo, isto odelo, odelo ednosti, u kome se ne primeuje razlika izmeu imunog i siromanog, niti belog i crnog oveka.

40 41

Da se odazovem svome Gospodaru, tavafom oko Crnog kamena. Da zna samo Mekko, koliko elim da ujem skripu Omerovih vrata, da prstom pokupim to malo praine, pa da proem kroz njih. Voleo bih da znam, ali me plai odgovor na pitanje kako bi moja dua reagovala kada bi se ezan zauo sa tvojih oaravajuih minareta. Kako bi reagovala kada bi ula taj divan poziv na spas: Hajja ales sallah, hajja alel fellah. Ne rekoh li ti ja? Onomad mi je moj dragi hadi Sulejman priao o tebi. Uao je, pa skoro u osmu deceniju, ali ne zaboravlja da nita lepe nije doiveo od dana kada je roen, nego onda kada je otiao tebi u goste. Kako kae, nije to neto Bog zna ta, zbog tvoje lepote. Ti jesi lepa. Ali on mi je priao o svojim oseanjima sadranim u dvadeset i neto nezaboravnih dana koliko je boravio u gradu, majke svih gradova. Njegove lepe oi bile su ukraene potpunim sjajem, a njegove rei su bile pretvorene u med. Zbog svega toga, bio je ispunjen energijom mladolikog oveka. Nekako mio, a mene je ostavio zamiljenog. ta je to to u ovolikoj meri deluje na ovog oveka? Kolika je to energija koja pomera granice u jednoj osobi?

Blagoslovljena si Allahom. O, Mekko. On nije delovao tako uzbueno kada je priao o roenju svoga deteta, svojoj zenidbi, ili pak kada se posle dueg odsustva vratio svojim roditeljima. Bio je ponesen tobom, pa je i mene odveo sa mesta gde sam stajao.

Enis Salihovi

DOI

Doi, mi te ekamo. Doi da ti pruim ruku kada padne, a da se veselim s tobom kada si sretna.

Doi da jedna drugu u dovi spominjemo, da uimo jedna drugu o naoj divnoj, najljepoj vjeri Islamu.

Da osjetimo smiraj u duama naim, da punim srcem kaemo: Ellhamdulillah, sreu smo dobile.

Doi, da budemo vodilje Islama koje e podsticati na dobro, a odvraati od zla.

Doi, da irimo svjetlost i na druge insane, da obasjamo svijet darovima od Allaha.

Saliha Beirovi

42 43

BUDIMO TUNELI

Svi smo mi tuneli iz kojih izviru iskre svjetlosti. Budimo tuneli koji e svojom svjetlou obasjavati svakog insana. Budi tunel od kojeg jedva ekaju da svjetlo izvire. Budi obasjan svjetlou imana, potovanja, ljubavi, nura, milosti i pokornosti radi Allaha. Ne krtari, svakome podari bar iskru kako bi to vie sjao.

Saliha Beirovi

RECEPT

Ali ta da vam kaem? Najbolji recept jeste da izaete iz sobe koja se naziva tuga i da udahnete zrak koji nagovjetava novi poetak. Najjeftiniji, a ipak uinkovit recept za zaborav.

Berina ijerki

44 45

MAHRAMA

Samo sam traio majku svojoj djeci. Majku koja e odgojiti moju djecu da dove Svevinjem za svoje roditelje, jer je i sama takva. Kad se samo sjetim mladosti. Trenutka kada sam u namazu pri predaji selama iza sebe ugledao ruke dignute ka nebu u kojem se ogleda njeno bijelo i lijepo lice. I evo me danas. Bog mi se smilovao I poklonio jo jedan dan ivota. Dan u kojem sam pri buenju ugledao nju kao kap rose istu kako spava na mom ramenu. Moj ummet. A u mojoj ruci mahrama. Njena mahrama leprava poput nje. I dan danas nestane djevojice koja mi je rodila jos dva zivota.

Boe, dozvoli da svako jutro udiem njen miris na jastuku.

Berina ijerki

PJESMA O DUI

ta je dua? Ne znamo mi, I nije to vano, jer da je Vano znali bi. Allah duu daje u vremenu TAD, I uzima duu u vremenu KAD odredi.

Dua je blago koje imamo svi, Tajna skrivena u njedrima U riznici kod srca ti.

Plavetnilo neba pokaza Nam jedan mali oblak. Tako i dua doe i udahne zrak. Lebdi oblak po nebu plavom,

Vjetar ga nosi u pravce sve I tad od njega veliki postade.

46 47

Posivi i postade crn Kad iz njega zasvjetli grom. Duo, oblae bijeli, Zato postade siv? Ko ti pokvari tvoje bjelilo I oblik fin? Zato pusti kiu i Suzom da okupa sve.

I.S

RUKE SPASA

Rekli su mi da se uvam dunjaluka. Babo je rekao da sam ja njena dua koja nee znati da se odupre zlu ovog svijeta.

Babo, da ti tvoja kerka neto kae. Zlo je neto to svakoga stigne. Stigne, kad tad. A onda je na ovjeku kako da se odupre i zagrli dobro objeruke na tronu sree iznad poraenih zala i tuga ovog svijeta. Stigne to, moj babo, ovjeka. Moda ja i neu biti dovoljno jaka da prodrem tamni put koji vodi ka srei, moda e me tuga sputati i paralisati. Moda babo, moda. Ali jedno je sigurno. Sigurno je to da u na kraju svih krajeva , kada skoro sve potone, u onom zadnjem daku sree vidjeti siluetu svog babe. Babe koji prua ruke. Za spas. I primit e te ruke, izmuene od ivota. Primiti ih kao nekada davno, kad bih pala, pa izgrebala koljena. Znam da u imati tvoju ruku spasa pri svakom padu. Baci ovaj ivot ovjeka na koljena ali svaki ovjek ima ono na ta zadnje pomisli pri vapaju za pomo. A ja imam tebe babo. Jednog i svega vrijednog.

Berina ijerki

48 49

BEZIMENA

Neki dan dok sam stajala i ekala taxi, ujem dvije ene kako priaju, sjede na klupi i razgovaraju. Govori ova jedna: E ne zna kako mi se ker fino udala, mu joj ima kuu na dva sprata, ima dobar posao, jedan fakultet je zavrio, drugi privodi kraju, kakvo tek auto ima, kad se vozi, ne osjeti da putuje, stalno je izvodi na veere, nita ne mora vele da kuha i da se mui. ivi odvojeno, nije sa svekrvom. Stalno joj neto uzimlje, ba se vidi kako je pazi. Jedino eto, to su dvije godine skupa, pa jo nema novine, ali bit e, dat e Bog i to i ovako im je sve dao.

Sluam i zahvaljujem Uzvienom Allahu to sam svjesna da je najvea blagodat koju imam Uputa. Zahvaljujem Mu po stotinu puta to me nije ostavio u neznanju. SubahanAllah im se narod dii, emu narod robuje, onome to e sutra ionako praina postati. Udajite svoje kerke samo za vjernike, i neka samo Allahu robuju, a ne prolaznom dunjaluku, kuama, vilama, njivama.

ene moje, traite samo vjernika, ne trebaju vam vile, kule i ostale blagodati, jer nema vee blagodati

od mua koji robuje Uzvienom Allahu, tako mi Allaha nema! I sve na dunjaluku to ima ti nije vrijednije od mua koji pada Onome koji ga je stvorio na seddu i to je svjestan da ete jednog dana nestati i ti i on i da vam valja stati pred Allaha i odgovarati za sve to imate na dunjaluku.

Za svaku kapljicu vode emo biti pitani, a kamo li tek za kue, njive i ostalo. Neko se dii onim to ima, a nije ni svjestan da e ga to uniiti na oba svijeta. Sestre moje, otvorite oi i izaberite vjernika, jer to je jedino to vrijedi., jer dunjaluk je prevrtljiv, danas moe imati sve, a sutra da sve to izgubi, stoga izaberi onoga koji e znati saburati i zahvaljivati Uzvienom na svemu zajedno s tobom. To je najvea srea.

Minela Maksumi

50 51

NE GOVORI ONO TO TE SE NE TIE

Kad e se vie udavati/eniti? Koliko ste ono u braku, ima li ita na putu? Do koga je? ta je s tim fakultetom? Jesi oistio godinu? ta si rodila? Kerku? Hajde, bit e i sin nekad. to si se ovih dana ugojila, kao da dobro jede? to si se pokrila, ko te na to natjerao?

Kad e drugo dijete, ta eka, ne misli valjda na jednom ostajati?

Ljudi sa najvie grijeha su oni koji govore ono to ih se ne tie. (Abdullah ibn Mesud)

Stoga, uvajte vae jezike, oni vas mogu u vjenu vatru poslati. Klonite se grijeha, klonite se onoga to vas se ne tie.

Minela Maksumi

NAJLJEPA IMENA

Zamislite u jednoj kui imati jednog Omera, ili Muhammeda, ili Davuda, ili Isu, ili Zubejra ili jednu Haderu, Hatidu, ili Asju, Fatimu, ili Merjem ili Aiu. A zamislite jedna majka rodi svu tu djecu, Subhan Allahil Azim. Zamislite, u jednoj kui se sastave sva djeca kojoj ste dali imena po najodabranijim i po najboljim insanima koji su ikad kroili dunjalukom. Dali ste im imena nadajui se da e makar biti deseti dio onoga to su oni bili. Birajte za vau djecu najljepa imena, jer e ona po tim imenima biti prozvana na Sudnjem danu. Dajite im imena s lijepim znaenjem.

Neka vas vae dijete asocira na pravednost, istinu, hrabrost, nevinost, neka ga krasi najljepe ime, pritom se nadajui da e imati neku od tih osobina. Ime mnogo znai, stoga dajite djeci samo lijepa imena i imena osoba koja su postigla neto na dunjaluku, imena ashaba, ashabijki, poslanika i ena poslanika, i osoba kojima je obean Dennet, nadajui se da e i naa djeca jednog dana biti od koristi ovom Ummetu.

Minela Maksumi

52 53

KERKA

Najljepe na dunjaluku to vidjeh su oi moje kerkice. Kad mi se osmjehne, ja sam tad najsretnija na svijetu. Kad je posmatram kako mirno spava, zahvalna sam Uzvienom na ovom najveem poklonu. Uz sve to, nemam hrabrosti mnogo da se radujem kad znam da nije bez razloga stigla u moj ivot. Treba mnogo sabura i truda dok se dijete izvede na pravi put, mnogo besanih noi provesti dovei da je Uzvieni uputi na Istinu. Ne mogu da budem potpuno sretna kad znam da je prolazna ona, isto kao i ja i da smo svi na dunjaluku kao student na testu. Samo to student zna koliko traje njegov test, a mi ne znamo koliko traje ovaj na ispit i ne znamo nae konano boravie, a puta su samo dva, vjeno uivanje ili vjena patnja. Nemoj dozvoliti da te ovodunjaluka dobra i radosti obmanu i udalje od tvog Gospodara.

Ne zaboravi da emo svi na Sudnjem danu stajati sami i da e nam i nae dijete biti dokaz za nas ili protiv nas. Pa ako ga odgojimo u duhu islama, da pada na seddu i da robuje Jedinom, znaj da si uspio i da si poloio ispit. Isto tako, ako dijete odgaja uz muziku,

alkohol, ako ga puta da prijateljuje sa nevjernicima, ako ga nisi poduio din islamu, to e dijete biti protiv tebe na Sudnjem danu. I tako je sa svim to ima na dunjaluku, sa poslom, sa branim drugom, sa roditeljima. Razmislite na emu ste i koliko vas ustvari ovodunjaluka dobra udaljavaju ili pribliavaju Gospodaru. Znaj da nita nisi dobio bez razloga, sve je s razlogom, takva su ovodunjaluka pravila.

Ako nisi do sad, kreni ve od sutra mijenjati sebe i put svoje djece. Ne dozvoli da sutra tvoje dijete bude protiv tebe na Sudnjem danu, da te jo i krivi to ga nisi usmjerio na pravi put. Razmisli na emu si, ima jo vremena za djelovanje, sve dok nam Gospodar svjetova ne uzme due.

Minela Maksumi

54 55

SMRT

Znate li zato Allah daje smrt? On smrt daje iz Svoje milosti, ne bismo li shvatili sutinu ovog dunjaluka, ne bismo li shvatili da niko od nas nee ostati na njemu i da emo se svi Allahu vratiti. Smrt oca, majke, brata, sestre, moramo uzeti kao veliku pouku, a ne kao kaznu. Jednostavno, na Gospodar nam alje znak da emo i mi jednog dana preseliti i Njemu se vratiti. Ne mogu razumjeti djecu iji su roditelji umrli, pa oni za mjesec dana nakon smrti odoe u klub, u diskoteku, raduju se, vesele se, a pri tom malo ko da razmilja kako je njegovom roditelju u kaburu. Inae, mi ljudi smo jako sebini, mislimo i tugujemo za mrtvima samo zato jer nam nedostaju, jer smo navikli na njih, jer bez njih ne znamo dalje, teko nam je, a malo ko misli o tome kako je njima u kaburu, da li bivaju kanjavani ili nagraivani. A da stvar bude gora, sve to ne uzimamo kao pouku da emo i mi sutra biti u tom istom kaburu, gdje emo biti kanjavani ili nagraivani. Pa omladino, mislite na svoje roditelje, padajte Allahu na seddu, dovei za vae najmilije, udjelite sadaku za njih, to e njima dobro doi. Samo Allah zna kako je njima u kaburu, da li su u

tami, ili u svjetlu, da li uivaju ili pate, zato dovite za vae roditelje, pa e im dova njihovog djeteta doi u obliku najljepeg poklona. Moda im uspjete pomoi, a i sebi ete zaraditi sevap i dobro djelo, a to je jedino to uistinu vrijedi. Ne zaboravite, ono to vi ponudite vaim roditeljima, dok su ivi ili poslije smrti, vama e vaa djeca isto vratiti. Zamislite koliko sada roditelja vapi za djetetovom dovom, a to dijete i ne misli da uputi dovu, nije ni udo, mnogi su u neznanju, pa ako do vas doe ovaj tekst, napravite prekratnicu od danas, zaponite s vaim dovama i obaveite se da od danas, a do kraja vaeg ivota pomaete vaim roditeljima, jer im je pomo uistinu potrebna. To vam nee oduzeti mnogo vremena, a vaim roditeljima e to uistinu mnogo pomoi.

Na Sudnjem danu za pojedinim ovjekom ii e dobra djela kao brda. ovjek e upitati: ta je ovo? , tada e mu se rei: Ovo su sevapi od dova tvoga djeteta, kojim je molio da ti se oproste grijesi. (Hadis biljei Taberani)

Minela Maksumi

56 57

VJENANJE

Koja je najvea mladina briga na dan vjenanja? Je li frizura na mjestu, da li vjenanica dobro izgleda na njoj, da li je svaka trepavica izvijena, je li najljepa na svijetu? Sjeam se svoje drugarice i njene jedine brige na dan njenog vjenanja, da li e uspjeti sauvati abdest za akam namaz, jer je isti morala uzeti par sati ranije, jer je mladoenja doao ranije po nju i jer je ve bila obukla vjenanicu, a bilo ju je jako teko skinuti i opet namjestiti. A nita na svijetu nije vanije od namaza, pa makar po cijenu da se insan uda u vrei, bitan je namaz, za njega se sve rtvuje. Hvala Allahu koji joj je olakao na taj dan i uspjela je sauvati abdest, hvala Allahu pa je to bila njena najvea briga.

Djevojke, i budue ene, ne ostavljajte namaz za poslije, klanjate ga u pravo vrijeme, pa i na taj

najvaniji dan u vaem ivotu, jer te tvoj Gospodar nee pitati kakva si bila na dan svog vjenanja, nego da li si taj dan obavila namaz na vrijeme.

Minela Maksumi

HIDAB

Uopte nije teko biti pokrivena u ljetnim danima, jo vei mi je ponos biti pokrivena dok se mnogi

kupaju u znoju. ast je biti pokrivena dok se svi oko tebe ale na vruinu. Ponos mi je biti pod okriljem Allahovog zadovoljstva, ponosna sam to uspjevam izvriti Njegovu naredbu. Sretna sam kada znam da e svaka moja kapljica znoja svjedoiti za mene i u moju korist na Sudnjem danu, znam da meni ide sevap ko god me pogleda, znam da gdje god da krenem sa mojim hidabom, na dobitku sam. Nikad nam i nije vrue, jer sama pomisao na dehennemsku vatru i na njenu vjenost nas rashladi. Sve se moe, kad je u ime Allaha.

Ne daj sestro da te pokolebaju i da te vruina odvraa od tvoje krune. Nita te ne smije odvratiti od Gospodarovog zadovoljstva.

Minela Maksumi

58 59

NOVA PRILIKA

ivot proe kao san, potrudi se kad se probudi da ne bude razoaran. ivi ivot sad bez straha, voli ljudi rad Allaha.

Svaki dan je nova prilika, ivot je knjiga u koju svaki dan unosi reenice koja e biti na kraju pria , zato se dobro potrudi da ukrasi stranice te knjige sa to ljepim sadrajem.

Irma Hurti

DOVA MIJENJA ZAISTA SUDBINU

Budim se. Runo sam sanjala. Sjedim na krevetu dok mi kroz glavu prolaze teke misli o ivotu kojeg sam vodila do prije pola godine.

Godinama smo moj brat I ja bili siroad. ivjela smo u oronuloj kui koju smo sami pronali. Znalo je biti hladno, prozorska stakla su bila razbijena, ali i to je bilo bolje nego da smo spavali po ulici. Jedne noi sam se naglo probudila, i tada sam runo sanjala. Oko mene mrak, u vazduhu miris vlage, crijeva su mi davala do znanja da su prazna, ali pored mene je leao brat. I odmah sam bila mirna Golo preivljavanje.

Tako je bilo svaki dan, svaku no, od moje osme godine. Majka nas je napustila, nije se mogla brinuti o nama. Jedno jutro nas je izvela u etnju i rekla da je saekamo i da se vraa odmah. ekali smo pola sata. Sat. Dva sata. I ekala bih ja do ujutro da me brat nije zgrabio za ruku i poveo sa sobom. Njemu je bilo etrnaest, meni osam godina. On je shvaao sve i znao je da sam majka nee vratiti po nas. Otac je otiao jo dok smo djeca bili, ni lika mu se ne sjeam.

U ivotu su me drale etiri stvari: Vjera, olovka,

60 61

papir i moj brat. Ljudi su se uklanjali. Zazirali su od mene. Ko jo obraa panju na djevojicu sa pocijepanim

hlaama i patikama iji don je odavno istroen. Voljela sam otii na igralite, sluati onu djeiju graju, gledati ih kako se raduju sitnicama i sluati kako se raspravljaju ko je najbri. Nikada se nisam igrala sa njima. Nisu mi dali.

Ali, jedan dan posebno pamtim. Na igralite je dola djevojica bez jednog oka. Nju je dovela nana. Bila je lijepa. Ne znam za njih, ali meni stvarno jest. Smijali su joj se zlobnici. Djeca umiju biti zloesta. ore se ne igraju sa nama govorili su joj. Ti mora da vidi samo pola lopte sa tim jednim okom nastavili su oni. Djeca su to, ne moe im ovjek zamjeriti, i ja sam bila dijete. Ali zar nisu ni truna dobrote u sebi imali. Razumjela sam ja da me nisu voljeli jer nisam bila ista i lijepo odjevena. Ali kako da se smiju djevojici bez oka? Sad mi je 16 godina, i danas se to isto pitam. Prila sam joj tada i rekla da u se ja igrati sa njom.

Da te Allah nagradi eri ree mi njena nana. Amin. odgovorila sam i nastavila se igrati sa njom.

Ona je sa jednim okom vidjela ovjeka u meni, ostala djeca su odbijala da to vide i sa oba oka.

I danas me to boli. Bilo je dana kada sam sa bratom pokuala pronai drugo mjesto u kojem bi mogli boraviti jer je naa kuica prokinjavala. Bila sam tuna. Stalno sam brata pitala zato je Allah ljut na nas.

Jezik pregrizla Aja, jezik pregrizla. Nije ljut, samo smo na iskuenju. Ima mene, nemoj se plaiti. govorio mi je.

Sjela sam na stepenice da se odmorim, a brat je posmatrao auta na parkingu. Jedan auto je bio posebno lijep. Iz njega izaoe ovjek i ena i pooe vikati jedno na drugo. Ona se ljutila to joj on nije kupio naunice a on je urlao na nju govorei kako ovaj mjesec eli kupiti sebi novi mobitel.

Ona mu je na kraju zatraila razvod jer on navodno ne brine o njoj. Nemate pojma kako sam sa svojih bila okirana sluajui takav razgovor. Brat me tada zagrlio i podijelio kiflu sa mnom. Krenuli smo dalje. Nismo nikada nali novo mjesto za spavanje. Ono je pronalo nas. Dove su bile promljene, Starija ena nas je udomila. Prvi put je neko bio stvarno dobar prema nama. Odluila je pruiti nam sve, kuu, hranu, krevet i ljubav. Rekla je, ovjek dobija samo kad daje. Dobija vei iman, bude zadovoljniji. Sluajui nju, znala sam da ima pravo.

Brat radi, naa nana prima penziju. Skupa ivimo. Vie ne strahujem kada ka pada jer ovdje krov ne prokinjava. Sretna sam. Ali ipak, ima jutara poput ovog kad se probudim, sjetim se svega, sjetim se gdje smo bili i ta smo proli, pa se uvijek iznova pitam kako to ljudi koji imaju ba sve, skupocijeni automobil, enu djecu ne znaju pruiti ljubav. Bjee jedni od drugih im dou do prve prepreke. Kako to ljudi u itavoj toj raskoi naputaju jedni druge a moj brat i ja

62 63

smo u bijedi uvali samo nadu da emo biti nagraeni za strpljenje, da emo biti nagraeni zato to nikada nismo uzeli neto to nam ne prilada, nikada nikoga nismo povrijedili niti uzvratili kada su nas povrijeivali, nikada nismo napustili jedno drugo.

A gledala sam kako ljudi naputaju jedni druge i u najljepim vremenima. Valjda, kad izostane iman, izostane i smisao borbe, pa se ljudi povlae. Sada sam tu gdje jesam, i hvala Onome gore to nam je due istima sauvao.

Emina Imamovi

DRAGI MOJ AIKU!

ta da piem, ta da piem? Ovaj puta se ne pitam tako. Jer znam. Jer letim, u oblacima sam, meu zvijezdicama, dola sam ak do sunca arkog, lijepo mi ovdje u visinama. A imam i dovoljno razloga, Elhamdulillah.

Znam da e ova priica biti puna veselog duha, da e odisati radou, blagim osmjesima, eljama i eljicama i koji e ispuniti duu. Tvoju duu, dragi moj itatelju. Ovo piem danas iz jednog posebnog razloga. Finog, dragog, simpatinog, obeavajueg razloga. Danas je 28. februar 2015. godine, i danas je subota. Nema potrebe da govorim da je nekome sasvim obian dan, kao i svaki prethodni vikend ko vikend.

Ali, meni nije. Meni je danas mali praznik. Smijem li rei nama? Tebi i meni, ne znam. Nadam se da u odgovor saznati, kada proita cijelu priu. Danas su 92 dana od kako ja piem tebi, i ti pie meni. Za mene tri predivna mjeseca, a onih par dana nekog distanciranja i tjeranja inata u zaboraviti.

64 65

Zaboravila. Sada piem samo o lijepim trenucima, lijepim deavanjima i situacijama izmeu nas. Kako je ovo sve fino poelo, hladnog 28. dana mjeseca novembra prole godine. Od tada poruke se poee nizati jedna za drugom, potekoe rijei sa naih usana kao voda, raspriasmo se, hvala Allahu, i traje, evo jo uvijek, i ako Bog da, da nam potraje jo dugo.

Kada napiem neke opise tebe, i kada ih ti proita moda e se malo posramiti, moda e se na neke nasmijeiti i tako nekome uljepati dan, najljepim ovosvjestskim osmijehom. Moda e ti bit drago, ali samo ih proitaj i shvati onako kako su iz srca prenesene ovdje. I ja u malo da se postidim, malo da pocrvenim, ali neka u, kad je zbog tebe. aljem ti dovu sa prozora svog. Iz srca mog. Potajno.

Neka niko sem Allaha ne zna. Allahu moj, daj mi da budem onakva prema njemu, kao to je on prema meni Paljiva.

Podari mi sabura, njegova osmijeha i pogleda. Allahu moj, daj mi toliko ljubavi, da se osjea najvoljenije, jer ja se nikad ne osjeah smirenije. Ja i dalje traim barumaste rijei, da ti ko pahulje na trepavice spustim, da ti kaem.da moje rijei se ne boje, da ti krenu, da ti krenu kao i ove dove moje.

Ti si meni, medu moj, svaka misao, svaka rije i pauza izmeu. Ti si moja tiina i svaka pria moja. Ti si pogled oiju mojih. I ono najvanije, otkucaj srca mog. ena kao njeno i krhko bie, ne zna ta znai nemogue.

Tako da, znaj da sve ovo to sam napisala, ja smatram da je mogue.

Cvijetiu moj, hou jo neto da ti kaem. Ma hajde, ne srami se, nabaci osmijeh na to lice meleka, i itaj dalje. Budi mi veseo. Najbolje i najkulturnije odgojeni insanu na planeti, hvala ti za sve ove lijepe trenutke koje donosi u moj ivot, hvala ti za svaku poruku, za svaku minutu koju si posvetio meni, i odvojio je za mene. Heej, ja sam se malo zanijela, pa svako malo ti se obraam, dodavi pridjev moj. Ali, ti i jesi moj ! Da. Ti si neko moj poseban. Moje sunce. Moja nada i moja budunost. Jesi, jesi. Od toga pobijei ne moe. Jer, kad nekome ue pod kou, nekulturno je tek tako otii. A, ja znam da ti nisi takav. Ti si najkulturnije bie koje u ovom trenutku die na planeti Zemlji. Koji je od mene udaljen x kilometara. Ali ne znaju ti kilometri s kim se bore. Ne znaju da mi nita ne znae, sve dok ja tebe imam u srcu, sve dok si sa mnom u mislima. Osjea li ti u zraku neto, sad dok ovo ita ? Ja osjeam. Miris nae budunosti. Zajednike, in shaa Allah.

Dragi moj aiku, hvala ti to postoji i to si mi dozvolio da se uunjam u tvoj ivot, da ti se katkad provuem kroz tu pametnu, najljepu glavicu i da te katkad obradujem. Hvala ti to si mi uljepao 92 dana mog ivota, i nadam se da e, uz Allahovu dozvolu i pomo, uljepati jo 92 miliona dana! Sunce moje hvala ti!

Hadiabdi Mejra

66 67

I NAJLJEPE ZORE SVIU KAD RAMAZAN JE!

Godine su prolazile, mi, ratna djeca svuda se razili po svijetu. Nismo pobjegli iz Bosne zbog prolosti, otili smo da tamo negdje, pod plavim nebom imamo normalnu sadanjost i budunost, da radimo i ivimo od svoga rada.

Sjeam se kada sam odlazila malo ta sam htjela da ponesem, tamo gdje idem ima mnogo svega. A i ja nisam imala neto veliko da ponesem, osim najljepih uspomena na djetinstvo, na odrastanje. Uspomena na najljepi mjesec, mjesec posta, iftara i sehura. Poseban je bio taj mjesec za svakog od nas djece. Nae selo bez stalnog imama primalo je svakog Ramazana novog efendiju studenta. Neko novi da nas poduava, ui novim vjetinama itanja Kur ana. Tog mjeseca sve je bilo nekako u skladu, svemu se znao red. Selo je ivjelo posebnim ivotom. Onaj efendija koji bi doao, svaki bi iftar doekao kod drugog domaina i takav se obiaj stvorio. A, mi omladina, svaku no poslije teravije kod efendije na sijelo. ekali bi sehur. Ramazansku zoru.

Tada nas je miris sehura mamio kuama da zaponemo na post.

ivot i godine odvele su me daleko od toga. Doveli u neki drugi svijet, sa nekim drugim nainom ivota. Teim, rekla bih. Nije bila moja zemlja, muslimanska pa ni mojih Bajrama i Ramazana. Teko je ivjeti bez ikog svog, bez ita svoje, sve je ostalo tamo pod plavim nebom gdje su mi sjeanje i uspomene bila pravilo po kojima sam organizovala svoj privatan ivot. Prolazili su Ramazani i Bajrami, trudila sam se da mi bude sve kao i u Bosni. Ali nita, nita se iz tog ne izrodi. Ni osjeaj isti, ni sehur, ni iftar. Ni onaj miris ramazanskih jela nije bio isti. Ni ramazanski sabah, Da mi je da ponovno osjetim Ramazan u svom selu. Da oivim.

I oivjela sam. Desetog dana Ramazana umor koji sam osjeala kao da je nestao jednom jedinom reenicom moga efa: Od sutra si na godinjem. Dan je bio neobino dug, vrijeme na poslu nikako da proe. Kao da su se minuti pretvarale u sate. Meni se urilo. urilo mi se s jednim malim koferom uhvatit voz za Sarajevo.

Voz je tano u pono stigao u Sarajevo. Izala sam na pusti peron. Tiina i mrak, eher je spavao. Udisala sam zrak, ist, na bosanski. Jeza mi je prolazila tijelom. Misli i osjeanja pomjeana, ali srena jer sam u svojoj Bosni, najljepoj zemlji balkanskoj, muslimanskoj, u kojoj je najdrai gost mjesec Ramazana. Mjesec posta, milosti, oprosta. Mjesec u kojem su se stvarale najljepe uspomene i sjeanja.

Te uspomene mi tamo daleko ne dae mira dui

68 69

koja je sada, dok stojim na ovom naen bosanskom peronu sva poletna, leprava, to bi mi Bosanci rekli:

Ma brate, puna mi dua!Mainovoa je dao znak za polazak, a ja sam se

vratila u svoj kupe. Smjestila sam se pored prozora i s ushienjem posmatrala naselja. U svakom naselju je damija sa minaretom koja je bilo svjetlom obasjana kao znak da je najdrai gost doao. Donio je najljepe darove milosti i strpljena. Tamo gdje idem, gdje sam odrasla, tamo je samo jedan mali mekteb, mekteb bez minareta. Ali taj mekteb najljepe i najjae svijetli. Svijetli milou Boijom obasjan, jer u njemu djeica arko itaju Kur an. Bar je adet bio dok sam u svom selu bila, i ja ga uila. Pitam se ima li sad djece koja itaju Kur an utrkujui se ko e ljepe i vie proitati, ba kao i moja generacija nekad.

Prije sat i pol je prola pono. Ljeto je. Sehur i sabah ranije. Vadim iz tane svoj spremljeni sehur. Nije to neto puno: flaa vode, sendvi i jabuka. Ni sada kao odrasla osoba ne mogu puno da pojedem za sehur, a jabuka je vie navika iz djetinjstva ejf. Moj prvi sehur u Bosni nakon toliko godina, prvi sabah. Prva zora, mirna i tiha. Gospoice, za pet minuta dolazimo na vau stanicu, budite spremni za izlazak!, umorni i nenaspavani glas konduktera me prekide u mom prisjeanju. Boe, tu smo!, pomislih sva ushiena.

A dua mi udnovato mira. Jedan kofer i jedna tana, ve su bili spremni, i ila sam prema vratima. Konano, doli smo. Topli hercegovaki povjetarac prvi me doekao, i moju maramu ponio mi u lice.

Zastala sam na vratima vagona, ne toliko da sklonim maramu, nego od elje da konano punim pluima udahnem vazduh sa Neretve.

Moje selo je od stanice bilo udaljeno pola sata hoda. Nikog nisam obavjestila da noas stiem. Niko me nije ni ekao. eljela sam da se sama vratim odakle sam sama i otila. Svojim oima vidim ta se izmjenilo. Znam selo nije spavalo. Ugledala sam prve kue, osvjetljene. Miris sehura se irio. Put koji je skretao s glavne ceste i vodio iznad mezarja do ispred mekteba, odavno je ve asfaltiran. Nov, rekla bih, naspram onog starog kojeg se sjeam. Poletnim nogama, sa koferom i tanom koraala sam prema staroj esmi. ista, hladna voda je neprestalno tekla. Pila sam. Ne toliko da uguim ei koliko zbog elje da duu napijem vodom djedovskom. Vodom koja je lijeila svaku onu bol koju mi napravi tuina. Abdest s Agine esme kako smo je zvali, ljeti bi nas vratio u ivot, ba kao i mene sada.

Pred mektebom se skupila omanja grupa ljudi, svi su gledali u pravcu odakle sam dolazila. Nazvah im selam, smjetajui stvari pokraj vrata. U grupi prepozna starog hadiju Beira, prioh mu da se upitam. Stari, sijedi hadija sjedio je na jo starijoj klupi. Nije me prepoznao, i ja sam se promjenila. Ostarila, kako ree hadija kad sam se prestavila. Onda ujem poznat glas kako se pribliava.

Moja draga kominica Amela ponosno je koraala uz svoja dva sina. Gledala sam je, promjenila se,

70 71

godine su uinile svoje, ali njene plave oi i dalje su ostale iste. Prepoznala me je. Madam, tako me je uvijek zvala, zar si stigla? Zagrila sam je, jako, izljubila njena dva sad ve odrasla sina.

Sabahski ezan se zauo. Po glasu bih rekla da ga nije uio omladinac Senid. Neko novi bio je mujezin. Ula sam u mekteb nazivajui selam. Dva stuba na polovini prostorije i dalje su tu bila, nepomina. Sjeam se nekad su bili oznaka gdje poinje prvi saf ena. Kao da i sada vidim staru nenu eru i nenu Salu naslonjene na stubove. ta u jabuko moja, moram ga poduprijeti malo kad nee on mene, alila se nena era pravdajui svoje mjesto uz stub.

Sada su ta mjesta bila prazna, a prvi saf ena pomaknut unazad, ocrtano nekom bijelom linijom. Zelen tepih razastirao se po cijelom mektebu. Nije bilo starih i novih serdada, samo jedan novi zeleni tepih.Sve se promjenilo. Staro se zamjenilo novim, boljim i ljepim. I ljudi su bili novi. Meni dosta njih nepoznato. Generacije se smijenile. Djeca odrasla, starici pomrli. Sve je bilo nekako drugaije. Drugaije, ali moje. Moja zemlja, moja djedovina. Mekteb pun mojih ljudi, zemljaka. Srce mi puno. Dua radosna i smirena. Na svom sam. U najljepem mektebu na najljepoj seddi sabah sklanjah. Rahat sam.

Narod se brzo raziao. Sjedila sam na klupi ispred damije. Voda s Agine esme je tekla. Ptice su cvrkutale. Svjetla po kuama se gasila. Selo je tonulo u sabahski san. Na klupi na kojoj sam sada sama sjedila,

davno je sjedila moja generacija. Poslije sehura i sabaha nastavljali smo zapoete

prie. Smijali se. A najljepe zore su svitale. Sanita Imamovi

72 73

VRIJEME SMIRENOSTI

Iz daljine poput pustinjske oluje se pone pribliavati i zahvatati te. Zapada iz stanja u stanje, deavaju se velike promjene i burne reakcije sve dok ne doe ono, Vrijeme smirenosti!

Kada ti doe, osjea lagodnost i prijatnost pri svakom koraku naprijed. Svaki uzdah biva potpun, i svjei zrak prohuja tvojim pluima kao nikada do tada. Odao si se da zadovolji Gospodara koji ti sve prua i podaruje. Svaki dalji tok iskoritava u dobru.

Osjea ivot kao lagahni povjetarac koji te sve iznova miluje.

Taj osjeaj zadugo e da tako ostane sve dok je tu tvoje vrijeme smirenosti,

Kemal Panda

DVOLINOST, LICEMJERSTVO!

Sve je jutros ukazivalo na dananju ljepotu. Suneve zrake se probile smjelo do eljne prirode i do nas samih. Dok je Sunca sve je u poletu i lijepom raspoloenju. Kako koloteina ivota nosi slinosti i dan poinje na slian nain. Forma ostaje, samo se neto malo izmjeni. Poinju i obaveze koje uvijek zahtijevaju potpunu predanost. I polahko utopih se u izvravanje onog preuzetog.

Svaki ovjek je dolaskom ovdje preuzeo ulogu da se trudi. Tako i ja danas kao i svakog dana izuzevi vikend imam te obaveze. Lijepe su te obaveze, ispunjene toplinom koja me izdrava. Ako oduka sebi prevelikog omoguim lijenost put do mene pronae. Radim u banci i moje radno mjesto je kancelarija. Poslije zavrenog fakulteta nakon konkursa dobio sam posao ovdje i radim kao osoba za proraune. Svaki dan mi je ispunjen i uobiajena pauza od pola sata mi je uvijek godila i nazivao sam je obnoviteljskom pauzom. Pauzu sam svakog dana iskoritavao za druenje sa radnim kolegama uz neizostavni topli napitak. Ova dananja

74 75

pauza nije protekla onako kako ja volim. Poeo sam pauzu uz prelijepi razgovor sa kolegom kojeg sam mnogo cijenio i potovao. Uvijek mi je prilazio sa osmijehom i lijepom rijeju i to je u meni budilo elju da budem s njim. Danas, pritisnut nekim stvarima to mi dui nisu godile i odluio sam da ih podijelim s njim. Otvorio sam se i iznio sve to se nalazilo kod mene a to me zabrinjavalo. Pogledavi u njega vidio sam da iz potovanja prema rijeima mojim klima glavom i upuuje mi da nastavim. Sasluao me svaku rije ali nas prekide kraj pauze i morali smo se razii. On je pourio da ne zakasni a ja sam malo ostao da razmislim i nakon nekoliko trenutaka odluio sam i ja da krenem. Prolazio sam hodnikom i zauo razgovor i smijeh, pomislio sam kako mi je ova pria poznata. Zapravo to je bila moja pria koja se priala na izrugljiv nain. Ugledao sam tada kolegu i uvidio da to nije ona osoba od maloprije. Sada kao da je elio da mi napakosti a do par trenutaka sa osmijehom mi je prilazio. Poeo sam da postavljam pitanja u tih nekoliko sekundi. Zato su ovjeku potrebna dva lica? Zato je toliko danas teko pronai podrku i zato je nema? Bio sam negativno iznenaen i kao da se cijeli svijet sruio na moja plea. Nisam mogao sebi objasniti da se trenutak moe biti ovakav a drugi trenutak onakav. Ovaj dogaaj je bio razlog da sa posla krenem ranije jer zaista nisam mogao da nastavim sa poslom. Doao sam kui s ovim tekim teretom. Bijes i mnoge rijei su izvirale iz moje nutrine koje sam pokuavao

sakriti. Ipak na kraju oraspoloio sam se i odluio kako nastaviti dalje.

Kada ti neko uradi to, oprosti mu ali nemoj ga vie uzimati za prisnog prijatelja jer zasigurno to u njemu nee pronai. ao mi je to osobe na sebe stavljaju loe etikete ali drago mi je da istinitost izae navidjelo. Nauio sam da sutra ja ne treba da budem osoba sa dva lica i treba da uivam u onom to posjedujem. Odluio sam a i preporuujem da ustrajemo ogrnuti lijepim osobinama.

Kemal Panda

76 77

RAME UZ RAME

Tamo gde se uju najlepi ezani tamo ive moji muslimani. Zaboravljene sandaklije moje koji svoju sudbinu kroje. Rame uz rame, brat do brata sestra do sestre sa turcima, srbima, bosancima ljudima razne vere mir i spokoj dele. Priaju ljudi razne prie, a nisu videli njihovo pravo lice. Ugostie te kao najroenije svoje, bilo koje da si vere ili boje.

Amina Stanojevi

PISMO TEBI

Otkrit u ti jednu javnu tajnu, svi vole pisma. Vole ih, jer su s namjerom, jer su s ljubavlju.

A vidi, kad bih ti samo rekla da ti ima pismo vrjednije od svih, pismo koje ti je poslao Onaj Koji voli najvie, Onaj Koji prata i Milostiv je. Tua pisma dugo ita, ponavlja, pokuava razumjeti. A ta bi tek bilo s onim posebnim?

ta misli? Da li bi ga iz ruku isputao? Da li bi ti srce bilo vezano za njeg? Da li bi tvoja

dua eznula? Vjerujem. Pa ta te onda spreava? Zato se milo ne raduje? Ima to pismo, kao i

veina nas. Ali nikako. Da bar jednom duu otvori i dopusti joj da uiva u Istini. Vjeruj mi milo, dua bi kao kapljica kie zaigrala, kao ptie zacvrkutala, blagoslovljena. Upoznaj svijet, upoznaj to pismo. Crpi snagu za ivot, pronai svoj oslonac. Pronai utjehu, najljepe rijei, traenu, a nenaenu ljubav.

Ne razumijem onda, zato se mui, zato se neka? ta to tebi mira ne da?

Abdest milo i Bismillah, poni. Ne daj se omesti, ne daj da se tree neto isprijei.

78 79

Uzmi to pismo, neka te nadahne, neka te inspirie za boljeg tebe, za bolje sutra.

Uvjeravam te, pokajati se nee. Stoga, olakaj dui i smiri se.

M.H

PUTOVANJE DO ALLAHA

Leim na podu. Oko mene se kovitla bezbroj zamuenih sjena. Sve je tako neobino. Osjeam vibracije tih pokretnih udaka, a njihov govor je i dalje nezaustavljiv. Sam, nepokretan, leim na lijevoj stranici ulice u potpunom mraku.

Bilo je i jasno, moja sjeanja su upravo pokucala na vrata. Bojim se da me odavno tu ekaju. Poinju oktobarske kapljice da se kliu preko ruku, obraza, pa sve do usana. Davno nekad sam isto tako leao na livadi, ali tada sam bio slobodan meu travkama i tulipanima.

Gledaj ta me sada snalo. Izgubio sam pojam i o vremenu, ali to nije bilo ni bitno, elio sam nazad samo svoju snagu. Pomiljam ve kako sam kod kue i otkljuavam ulazna vrata, te istog momenta se hvatam friidera, izvadio sam alkoholno pie. Palim ekran, leim na kauu.

Osjetih sada par neijih koraka pored glave. Gospodine, gospodine uzviknu neiji glas kao da je zaglavio negdje u cijevi. Nisam mogao odgovoriti, ali zato me barem nimalo ne razumije? Sada ve mi na

80 81

vratu puls opipa. iv je, iv je. progovori to pun nade. Ali izgleda

da je previe popio. Da li da ga vozimo u bolnicu? nakon toga upetlja se i drugi glas, dosta krupniji i stariji glas.

Osjetio sam da zemlja vie ispod mene ne postoji. Nosili su me. U tom momentu moje srce nije reagiralo, bilo je zateeno. Shvatio sam u kakvom sam stanju bio. Ponienje je zvirljalo iz mene poput najveeg vodopada. Dok su me vozili u kolima, onaj krupniji glas je stalno ponavljao ove rijei:

O Ti Gospodaru, smiluj se ovome svom robu, jer doista njega je neznanje savladalo.

Bio sam slomljen, utuen, plakao sam duom u kakvog stanja sam se uspio dotai. Bio sam pijan, bez razloga. Nisam se vie elio probuditi, ali jesam i to na bolnikom stolu pored nekoliko doktora. Preivio je, dobro je ree jedan, odmjeravajui pogledom.

Nakon nekoliko sedmica, nova jetra mi je transplantirana. Bio sam ponovo svoj. elio sam zahvaliti ljudima koji su me pronali, ali ni traga ni glasa. Takvo je bilo moje putovanje do Allaha.

Irfan Starevi

OD POETKA

Usnih prelijep park, prepun neobino lijepog cvijea. Bila je jo magla, ali ve na izmaku. Polahko je sunce poelo svjetlucati, a melodija ptica liila je Dennetskoj.

Vidjeh, malehnu rijeku, i pourih do obale. Kada skrenuh pogled, primjetih maleni drveni mosti. Bio je ukraen bijelim cvjetiima, a nasred njega stajala je djevojka okrenutih lea. Na glavi je imala prelijepu rozu mahramu. Iznenadih se. Tko je to mogao biti?

Pourih da stignem do drvenog mostia, i ba kada nagazih desnom nogom, ona se okrenu. Moje srce je toliko uurbano kucalo, ali duom mi se prelivao nekakav mir. Znao sam da je to ona, moja suena. Nisam mogao olahko pronai prave rijei da opiem njenu ljepotu. Ali, to je kao kada alpinist dosegne najvii vrh, pa ostane nadahnut prizorom. Pribliih se njoj, a ona se osmjehnu i sklopi oi. Tada moji kapci postadoe teki, i suza se polahko otkotrlja niz obraz. Sve oko nas je postalo bijelo, kao da smo meu oblacima.

Upitah je: Da li ti eli biti moja pratilja do Denneta? na ta njene usne zadrhtae, izustih tiho:

82 83

Da!Moj pogled postade crn, otrgnut i ugaen. U

ui mi je dopirao sabahski ezan. Ustao sam budan i uveliko sretan.

Irfan Starevi

MLAO

Meni je ve evo sedamdeset i peta godina. Moje ruke su kroz svata prole, zato su ovako naborane. Vjerujem da je to samo zbog ovoga putovanja kroz ivot. Jer zna ta smo mi? Obini mostovi preko kojih ivot nesebino gazi i gazi.

Ve neko vrijeme, ivim u ovome mjestu koje je odavno ve naputeno. Godine su bile previe nasrtljive, pohlepne. Znate, mene su voljeli uvijek zvati Mlao. Moda jer sam previe znao biti milostiv, a sad ko e ga znati. Nemam nekih sikirancija oko toga. Pod nogom od stola vazda mi stoji komad papira iz onog starog kalendara. Bitno mi je da se ne pomjera, jer kahva mora ostati u fildanu, inae bi mi rekli da je dobitak a ja na to: ipak! Eto ti naeg naroda, gledaju samo gdje da ture kakvu pametnu. Znate, danas je petak, dan za dumu. Ve je deset godina. Da, punih jd deset godina kako sam stupam na taj namaz. Damija ispod moje avlije je prazna. Dunjaluk je stjerao u prainu. ta e, mi ti ne prepoznajemo zaviaj. Polako u i ja da krenem, jer gledajui prema nebu, uskoro e i podne. Ja na to sve gledam kao prolazno. Prolazno je ovo sve dragi moji

84 85

insani. Eno, i svaka baglama ve kripi.Proitae posljednju reenicu iz tog pisma, nisu

znali ime autora. Ali na omotu te poutjele koverte pisalo je: Allah nam je svjedok, da smo mi samo stvoreni da traimo Njegovu milost.

Irfan Starevi KUTIJA SA MELODIJOM

Hoe li taj snijeg? upitala je. Povukoh malo sa prozora zastor, i kada ugledah

cijelo polje proarano bijelom temperom, klimnuh joj glavom. Eto moj Omere, haman emo morati ovu zimu provesti u mraku. Petrolej nam se istroio. Omer to hrabro pretrpi, i nastavi gledati daleko u polje. Zna, krevet mi postaje biti neuodban.

Leanje me izgriza, ja bih rado da zakolutam vrijeme unazad, pa da sve bude potaman.

Staricu san obuze, a tanke sitne trepavice padoe na pod, kao da neto mole. Tako se ve odvija godinama, ali ova je bila presudna. Snijeg poe hrabro da prekriva sve to mu je dolazilo pod noge. To je bila prava meava.

Omer je idalje traio neto u daljini, i kada bi konano naao, prozor bi se zamaglio od njegovog uzdaha. Takav mu je i ivot bio. Proe zima, a krevet bi prazan, starica je preselila na ahiret te iste noi. Omer ostade sam, potpuno sam. Sa svojih dvadeset i etiri godine bio je predivan i naoit mladi.

Njegov itav ivot bio je pokoran tiini. Omer od

86 87

roenja nije mogao govoriti. Starica je bila jedina koja je bila uz njega, a sada sve je bilo drugaije. ivot mu je bio na propasti, tako da odlui dignut ruke od svega. I strasno pouri iz kue, zalupi vratima, i ode na most. Htio je da skoi u rijeku. Prebacio je noge preko ograde, dotiui prstima krajeve mosta. Bio je spreman, i taman kada odlui da sklone ruke sa ograde, tada ga dotaknu blago neija ruka. Potpuno iznenaen, polahko okrenu glavu i vidje prelijepu djevojku, tamno smee kose, rumenih obraza i svjetlo plavih oiju. To je bio preokret njegovog ivota. Na potpuno iznenaenje djevojka takoer nije mogla govoriti. Sa par pokreta rukama, prenese mu jasnu poruku.

To to radi, to je kukaviluk. On se postidi i pade joj u zagrljaj.

Nakon pet godina, svaki zagrljaj je postajao sve znaajniji i emotivniji. Pronaao je impuls kojim je upotpunio svoje srce. Njihova djeca sad ve neprestano govore. i to ih ispunjava. Ispunili su svoju ivotnu elju da u praznoj kutiji nastane melodija.

Irfan Starevi

TAJNI GLAS

Odmah u poetku, zaljubio se u njen glas, u njeno dostojanstvo, mir i vjeru. Bio je oaran lahkoom njenih rijei, stihova. Znao je tako cijelu no posvetiti samo njoj. I nije se nikada kajao zbog toga.

Ali zna, on se nadao tiho, potajno, ba kao malo zvonce koje oekuje blagi vjetri, samo da izrecituje svoju melodiju.

Dani su prolazili, i utapali su se meu valovima prolosti ona nije bila tu. Da se njegova nada mogla izmjeriti, kazaljka bi prela sve limite. Evo sada, on sjedi u drutvu sa Istinom, kriomice se gledaju, ali ne osuuju. Kao da ga shvaa i ali, ali i ohrabljuje. Ne ti nisi sam, to je samo bila jedna blijeda poruka koju svako nekada u ivotu dobije. On se nasmijei, jer znao je da je njegov sandui ve prepunih tih poruka. Dani su eljali svoju kosu, a Godine su polahko dobijale bore. Sve je ilo ba onako svojski. U hiljadu njihovih susreta samo su koraci bili sretni. Ali, tako je moralo biti. Morao je nekako stei razoarenje koje e ga ojaati, i slijedei put uputiti.

Nije bila prava, ona koju je u dovama traio. Allah

88 89

ga je sauvao u Svojim riznicama sabura. Zato se on svaki dan moe da smijei. Noge su mu mokre, hlae isprskane, obrazi pocrvenjeli, ali sa razlogom. Iao je u damiju, jer je Allaha vie volio. Nekada ga je srdba znala savladati, preutio bi sve drei glavu na seddi. Eto vidi, nee te Onaj ostaviti da visi na koncima sudbine.

Sada ona ve prolazi dignute glave, Allah da je sauva, ali mu nije vie bila potrebna. Imao je cijeli svijet pred sobom. Lagano se nasmijei gradu obasjanom svjetlima, jer je on bio taj kome se znao esto povjeriti. I nije ga nikada izdao. Allahovo je to, a On nee nikada iznevjeriti.

Nikada!

Irfan Starevi

SUNCE

Volio sam tako gledati dok se nebo preruavalo. Tu okruglu uarenu kuglu koja je zapadala iza brda. Uvijek sam elio otii, i provjeriti gdje to zaista sunce spava. Zamiljao sam ogromno polje oblaka, isprepletenih i vrsto povezanih. Mislio sam da je sunce ivo bie kao i mi, koje poskakuje itav dan, i onda se vraa svojoj kui. Takve su bile moje godine, komine i filozofske.

Ne znam ba, ali nama su uvijek sunce crtali sa osmijehom, to me malo bunilo.

Ako ljudi mogu se smijati, zato konstantno se ne smijee kao sunce na crteima? Pa lake bi bilo, tada bi mi svi sijali, ali od sree.

Evo ve sada, poslije 15 godina, sjedim u mraku. Prikovao sam osmijeh sa sreom, ali to je samo zbog toga to sam imao poetniko miljenje.

Hoe da i tebi apnem? Sluaj. Ja sam i dalje ubjeen da svako ljudsko bie predstavlja posebno sunce. Jednostavno je. Sunce svaki dan sija, ali nekada ga opkole problematine kie. Tek onda svjetlost oslabi, ali je ipak tu. Slae li se? ivimo i mi, ali problemi su tu da prekriju nau sreu. Postoje i periodi kada postajemo

90 91

aktivni, pogotovo kada je vrue. Mada nekada sve mora zahladiti, pa hladnoa natjera nas daleko od svega u samou. To je sva filozofija. Svaki dan sija, zrai svjetlost, ali nekada ta svjetlost nije jaka. Jednostavno mora se izgubiti negdje, meu obavezama, problemima.

Tada ustade mali djeak, pokupi svoj mali notes sa nacrtanim pejzaem, i brzo otra nazad u kuu. Bio je mrak.

Irfan Starevi

SALAVAT NA TEBE

Volio je ljude, i bio je dareljiv prema njima, kad god bi trebalo pomagao je svima. Osmijeh na licu mu je stalno bio, koliko voli Allaha nikada nije krio. Siromasi su u njegovoj kui bili gosti esto, jer u njegovoj kui, za svakog je imalo mjesto.

ene je cijenio i potovao, djeci je ljubav nesebino davao. Trudio se da odnosi medju ljudima budu u najboljem redu, za ono to je uradio za ovjeanstvo veliko hvala Poslaniku Muhammedu.

Daba drugi ismijavaju njega i njegovo ime, muslimani potuju Poslanika Muhammeda i ponose se njime. Salavate na tebe donosimo od akama, pa sve dok sabah svie. Volimo te najdivniji Poslanie.

Amina Hasagi

92 93

SVE BLIJEDI

O ovjee, zar ti je vano odijelo i skupe haljine? Da se vide marke i sa daljine? emu to, da bi se nekome na taj nain svidio?

Znaj, da interes sa vremenom blijedi, gledaj da sa nekim u ljubavlju osijedi. S nekim, ko ti prua sigurnost, povjerenje i ljubav svakog dana, da te voli duom bez srama. Pazi na sebe, i budi ist, nemoj biti kao pokaeni list. Ali imaj na umu da isti i duu, nemoj da ona nekoga smeta zna da e ti ona biti oduzeta.

Idem putem i ugledam par, razmiljam kako li je to lijep dar. Imati nekog ko je uvijek tu, u dobrom i u zlu. Toliko godina skupa su, osijedili zajedno u svakom koraku. Idu zajedno jednom stazom, stazom kojom i ptice letu na nebu, takozvanim, ahiretu.

Elma Reidovi

HVALA TI BOE.

O trzaju due moje ije rijei tamu u svijetlo boje, melem za duboke i bolne i rane. Da zacijele, trebale su duge dane.

Bogu hvala za svaku suzu Koja je sada shvatih prala duu i kvasila bluzu. Hvala ti Boe na trnju u putu Izrasla sam u stijenu krutu.

Da rije bol nisu samo tri slova, nego cunami nade i uragan duinih snova. Hvala ti to si me uio kroz manje rijei Veliko znaenje o srei, i to sada imam to kome rei.

Iz luke Tvoje beskrajne dobrote Poslao si ga u moje morske ljepote. On je bijela laa u plavom moru Nou je mjesec, a sunce u zoru.

Nina Mehanovi

94 95

DRHTAJ

Drhtim, pred Onim od ije veliine zadrhti i list na grani.

Drhtim, Srce kuca, Doziva Njegovo ime.

Slaba sam, Tek zrno praine Pod Njegovom veliinom. Tek sam tanahni listi Koji zadrhti na vjetru Od Njegove milosti.

Nemona da bilo ta promijenim, Da ita naredim Kad se sjetim Onog ije naredbe nadvladavaju sve.

Drhtaj sam, Tek slabi drhtaj bia ija se dua pokorava Onom koji upravlja svim.

Drhtaj sam, Pod Njegovom veliinom.

Raida Leki

96 97

ELIM DA ZNA

Jo sam mlada da bih shvatila i razumjela neke stvari i postupke ljudi, ali dovoljno sam zrela da bih spoznala da ovaj svijet nije onakav kakav bi trebao biti i da je elja za moi potisnula onu glavnu vrijednost sreu. Iako mi je 18. godina, u ivotu sam prola mnogo toga, platila cijenu uspjeha, uila kako se prilagoditi , normalno misliti i vidjela neke sitnice koje pokazuju do koje granice su ljudi spremni ii u svoju korist. Kau, srce esto zaludi glavu, ali u ovom sumornom i tako besmislenom okruenju, pouda i glava su potisnuli srce. Ne, nije bitno da li se budi u skromnom kuerku, ili negdje u provinciji u nekoj vili, da li ima neku dosadnu luksuznu veeru. Bitno je da li ti zna ta hoe, da spozna smisao svega to te okruuje.

Bezbroj sam puta vidjela da lijepi osjeaji potisnu potrebe, izazovu zadovoljstvo i izmame osmijeh na lice svim dragim osobama. Ne moe to postii novcem, ne moe zadovoljiti druge ako u tebi gori plam poude za neim veim, a ni sam ne zna za im.

Delimustafi Sumeja

SVJETLOST

U svjetlosti proljetnog sunca i prvom jutarnjem uzdahu, budi se majski zumbul i ree:

Hvala Allahu. Mirise procvat bosanske zemlje i priroda u

posebnom zaru, unese u srca smiraj i uzdahnu: Hvala Gospodaru.Dok koraci hode cistom zemljom, svugdje bi celo na

sedzdu palo. Oprosti Najljepi, Tebi zahvalnosti je malo.

Lamija Begi

98 99

SEDDA

Jedna kratka, a uistinu duga, da duga sedda.

Sedda koja nas menja, koja nas potpuno menja

Sedda zahvalnosti, pokornosti, predanosti,

Sedda kao dokaz ljubavi Sedda u tihim, kasnim satima, samo ti i On, tvoja iskrena dova i sedda.

Sedda promene, priznanja, poslusnosti

Ta kratka sedda je zapravo duga sedda, jer ona postaje dio nas, prati nas, nastavlja put sa nama, kao i sve, kao dobra a i nasa losa djela Ta kratka, a uistinu duga sedda

Almira Begovi

100 101

TREN

Onoga trena kada Bog dozvoli, da se naa bia sretnu istog tog trena nie bezbroj mirisnih rua.

Zasvira bezbroj violina zastane bezbroj asovnika i jedan krvotok u mom biu.

Ba tog trena nahrani se moje srce tvojom lepotom, a dua Boanskom savrenou.

U svim ostalim trenucima mog ivota, od kada je krvotok po prvi put stao, zavlada tiina.

asovnici otkucavaju vreme, a bie se nepromenjene spoljanjosti. Bori za zrak Sunca i aku vazduha.

Lejla Ugljanin

102 103

APUEM TI LJUBAV

apuem ti nedostajanje aikovanje, samovanje, ratovanje, osvajanje, tugovanje, uzdisanje, izdisanje neke noi neprospavane.

apuem ti jedno srce kao orden iz rata amputiranu ruku koja je ostala u tvojoj osakaene noge jer su urile tebi slepilo jer sam oi preslikala u tvoje.

apuem ti sve ono to sam sve to si mi apuem, jer ako izgovorim, ako pustim glas vetar e oteti sve te rei, prostrujae vazduh i ostae praznina. apuem ti ljubav.

Lejla Ugljanin

104 105

EMINA

Esselamu alejkum svijete Za one koji me ne znaju, ja sam dijete, kerka babe moga, dijete majke moje.

Ja sam Emina mrva Allahova, praka dunjaluka. Osoba s invaliditetom. uj svijete, da hodala na svojim nogama dugo nisam.

Evo sada sjedim, i piem vama svima. Znam da neete uti tihi apat moj, a ko sam ja i da ga ujete.

Vi nikada niste uli niiji vapaj, pa ni osoba s invaliditetom. Zato ste izgradili sto i jednu prepreku barijeru, da nas to vie utiate, da na glas ni vapaj se ne uje.

Ja sam dijete, kerka babe moga. Nije babo moj ministar, niti dekan na fakultetu, niti je na nekoj visokoj dunosti.

Ups, izvinjajem se, jeste moj babo je na visokoj dunosti, moj babo je graevinac.

Da, da svijete, graevinac je. Otac je jedne dvadesetogodinje djevojke, osobe s invaliditetom.

106 107

Svaki dan se bori, da komad hljeba u nau kuu donese. Svaki dan se pita, hoe li biti kakva posla za njega.

On je ponosni otac, on je moj ministar, dekan, sve to ste vi gore u visokim zgradama i foteljama to je moj babo za mene Moj babo je moj heroj svijete

Ja sam dijete majke moje. Jedne majke koja ima srce od elika. Majke koja ni posla nema, niti e ga imati, niti e ikada platu primiti.

Ups, opet se izvinjajem, radi moja mama. Da kao domaica, brine za svoje dijete 24h.

Prima ona platu, veu od ministrove, dekanove, doktorove itd.

Njena plata je moj osmijeh, kada joj pruim iako dugih 13 godina bolujem teki oblik miine distrofije. E, pa potovani svijete, ministre, doktore i svi ostali, dok vama na raun kapaju svaki dan eurii, i na raun moje mame se piu, ne eurii, mnogo vea je to valuta novca.

Ne postoji ta valuta, piu se dobra djela na njen raun (njenu knjigu). Njena plata je duplo vea od vae, i uvijek e biti. Nikada je nee potroiti, samo e je jo vie zaraivati.

(Allahu najviom deredom u Dennetu mi majku nagradi. Amin)

108 109

Ja sam Emina svijete. Znam da vam moje ime nita ne znai. Jer ja nisam zavrila neku visoku kolu, jedva sam zavrila i osnovnu. Jer mi vi postaviste barijeru, zabraniste mi kolovanje.

Al ko ste vi, moju nafaku mi niste uskratili. Moda na ovom svijetu visoku kolu nisam zavrila, moda nisam dovoljno obrazovana.

Odbaena sam iz svega, gdje god krenem vrata su zatvorena il visoke stepenice postavljene. Ja sam svijete osoba s invaliditetom.

Moje ime je poznato Allahu, kod Njega sam poznata. Kod Njega i uz Njega u zavriti najviu kolu koja postoji. Kod Njega u inallah teala imati najljepu stolicu, ljepu od ministrove

Ljepe cipele od doktorovih. Inallah nee biti barijera za mene, nee me svijete vie tad zvati osoba s invaliditetom.

Jer neu biti bolesna, nee biti kolica, a stepenice u s lahkoom prei.

Svijete, imat u najljepe drutvo inallah teala. Drutvo Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem , Omera r.a, Ebu Bekra r.a..

Ya Rabbi uini me stanovnikom Denneta Tvog. (Amin)

Ja sam svijete mrva Allahova, praka dunjaluka.

Emina Mujanovi

110 111

PAHULJICA

Sve je bilo bijelo ispred mene, stojalo i ekalo me, i na golemo iznenaenje nije se micalo. Januarski okovi su se spustili na na kraj. I gle uda, uspjelo nas je zarobiti, I na kraju krajeva, nije to bilo obino ropstvo.

Znam da su godine ostavile na sve nas grubih otisaka, kao kada tapate zapraenu povrinu. Mora se jednostavno neto ukazati. Takvo je i bilo u naem kraju. Zvali smo ga Zeleni Cvrkut, ustvari tako ga oduvijek nazivaju, iako adresa glasi na ime Lorda Balenkistona, broj 10. Isuvie je bilo monotono uzvikivati ime nekog starog pogrbljenog lorda.

Umoran sam od dugog puta, jer putovanja su uvijek dosadana i naporna. Na moju sreu, a i sreu svih putnika iz oblinjeg Londona, svako se putovanje odigravalo vrlo tiho i brzo, skoro pa i neprimjetno. Nisam bio fasciniran nijednim detaljom zato jer su moji kapci vodili glavnu ulogu u drijemanju. Sve je poivalo u kratkim i prodornim udarima voza po tranicama. esto sam se pitao zato su cigarete postale stanovnici ljudskih prstiju, ali vremenom sam uvidio da je to samo pokuaj traenja mira. Ustvari, taj je mir drugima znaio nemir, jer su esto ostali grcali se u kalju od dima. Sve je

naprosto bilo statino, samo je dim imao pravo etati od kupea do kupea. Na svojim koljenima sam drao svoj kofer. Taj sam kofer dobio jo dok sam bio mladi, nita stariji od devetnaest ljeta, ali znaio mi je veoma. Tanije reeno, nekada mi je bio najblii saputnik kroz ivot. Uspio sam otkaiti prvu rezu, pa zatim i drugu, i polahko sam podigao gornji dio kofera. Pred sobom sam imao svoj mali svijet, moju koulju, jedne otrcane hlae, par vunenih rukavica i maleni rokovnik. U rokovniku sam zapisivao bitne datume, napomene i telefonske brojeve, i stalno bi to sve iitavao, kao da sam oekivao neku novu vijest. Nakratko sam se nakaljao, pa sam spustio glavu i nastavio sa svojim imenikom. Sve bi uvijek teklo fino dok ne bi se pribliio posljednjoj stranici gdje je stajala mala fotografija. Taj sitni papiri je crtao moj svijet, ispunjavao svaki momenat mog praznog ivota. Naprosto, to je bila moja najvea dragocjenost koju sam morao uvati. Na fotografiji je bila ona, djevojka imena Ela. Prije tri godine, moja radna putovanja su zapoela, sasvim neoekivano. Moda to izgleda kao neka prekretnica nakon koje se ispunjavaju sve elje, ali nije tako bilo.

Pamtili su me kao finog, povuenog momka, spremnog za bilo koji posao, i tako je bilo. U svome kraju sam stalno bio u pokretu, i najee moje su ruke bile pune povreda i uljeva, ali nisam mario. Radio sam toliko da sam svaki put uspio osjetiti gorak okus znoja po usnama. Stalno su me dovikivali vlasnici prodavnica, birtija da prenosim razne kutije i gajbe, i za to bi uspio dobiti par penija. Pojedinci su esto znali ismijavati

112 113

moj trud, moje zalaganje, ali nisam mario, jer hej, mora se znati nauiti ivjeti. Jednom prilikom me stari barmen doviknuo jer mu je bio potreban neko da nosi otpad od pia. Znate, boce su dolazile zapakovane sa dosta tkanine i bile su paljive poredane u drvene kutije. Pokupio sam koliko sam mogao kutija i tako se zaputio do kraja ulice. Vjetar je puhao i putovao zajedno sa okolnom prainom, pa je nerijetko ista ta praina uspjela doi u moje oi.

Dok sam se pribliavao otpadu, sa lijeve strane se otvorie malena drvena kapija, i na njoj se ukaza prelijepa djevojka sa bijelom haljinom i eirom na kojem je bio rozi cvjeti. Pogled mi se u tom trenutku zaledio, bio je impresioniran svakim njenim detaljem. Primjetih na njenom licu blagi osmijeh, to je vjerovatno bio u znak ljubaznosti. Konano i moje usne se razvedrie, ali tada od sve te nespretnosti desnom nogu spotaknu se na ilu drveta. Veina paketa je zavrilo na zemlji, dok su pojedini upravo leali na meni. Moda sam im i bio udoban poslije dugog putovanja. Uspio sam se pridignuti na noge, a ona je i dalje tu stojala, samo sa jo izraenijim osmijehom tako da sam imao osjeaj da e njeni obrazi eksplodirati od srdanosti. Nakratko oborih glavu, pa ponovo uperi svoj pogled prema njoj. Nikada do sada nisam imao prilike da izmamim tuu panju, i to na vrlo udan nain. Razmiljao sam ta da joj kaem, ali me ona preduhitri i upita me:

Jesi li dobro? Dobro sam, mada mi se ovo prvi put deava, vjerovatno je zbog ove dosadne praine.

Nije uspjevala skriti svoj osmijeh, pa onda dodade:

Nije apsolutno ni udo kada si ponio preko deset paketa, i za oekivati je da se takvo neto desi.

Ja sam Ela ree ubrzanim glasom. Sada moram da idem, nadam se da ti se nee takve nezgode vie deavati.

Bio sam apsolutno toliko zbunjen da nisam ni znao rei svoje ime. Samo sam u sebi ponavljao njeno ime: Ela! Pokupih sve te kutije i bacih ih tako estoko da su odjekivale meu ostalim smeem.Tiinu prekide kondukter koji je prolazio pored mojeg kupea doviknu:

Stanica Woolhampton je sljedea! Moje odredite nije bilo ni blizu tako da

naslonih svoju glavu uz prozor kupea. Tih dana je bila nepodnoljiva vruina, dobio sam zadatak da za trideset penija obojim ogradicu sira Williama. Nisam se bunio, pa sam krenuo na posao. Do podneva ograda je bila obojena istom bijelom bojom, mogao sam odahnuti. Tada sam je drugi put u svome ivotu. Prola je pored mene na biciklu koji je imao korpu sprijeda , a sa strana su bile povezane male trake tako da su se cijelo vrijeme njihale. Uspjela me opet pogledali svojim nebesko plavim oima. Mahnuh joj rukom, i doviknu joj:

Ja sam Max! Nakon ega se njen prekrasni osmijeh stvorio na

licu kao kada sunce rodi novo jutro. Tada je srce lupalo kao u doek najvanijeg kralja i njegove povorke. U tom trenutku imao sam osjeaj da mogu nositi svih onih deset

paketa na jednom prstu. Lagano preoh rukom

114 115

preko ela da obriem znoj. Nisam imao pojma ta se desilo, ali prvi put sam bio zaljubljen.

Svaki dan sam matao o njoj, kovao sam reenice i pokuavao se najbolje pripremiti za ponovni susret. Prolazile su sedmice, posao se trostruko umanjio, ali nisam tome pridavao znaaja. Znao sam samo jedno da nju elim vidjeti ponovo. Prolazile su brojne nalik njoj i svaki put bi se trznuo i oborio glavu kada bi se uvjerio da to nije bila ona.

Znam da nisam pripadao bogatijem sloju drutva, bio sam siromaan. Nosio sam u svako doba godinu jednu te istu odjeu, smee hlae na koje su bili privreni tregeri, a gore bijelu koulju. Mislim da nije bilo dovoljno dobrog opisa koji bi uspio opisati moju obuu, ali svejedno iako su bile poraavajue izderane i oteene bile su meni najdrae. Otiknue sa kalendara juli, pa i august, te na kraju nae se i septembar u korpi za smee, ali Ele nisam vie vidio. Naprosto iz te cijele prie, ona je nestala, moda i pobjegla. Nisam to elio priznati, nisam se mogao tek tako pomiriti. Odluio sam jedan dan posjetiti isto ono dvorite iz kojeg je izala prvi put. Brzo sam preskoio drvenu ogradicu i priunjao sam se kui, iako sam dobro znao da ako me neko primjeti mogao bi me prijaviti kao kradljivca. U to su vrijeme vlasti bile veoma otre i nemilosrdne, pa su i vrlo esto znali kanjavati bez imalo dokaza. Doteturah do prozora, ali nisam mogao nita primjetiti. Tada je uslijedio ogormni ok. Kua je bila prazna. Morao sam pobjei, iako sam bio pod teretom oaja i razoarenja, jer nje nije bilo vie. Nije bilo onog vedrog osmijeha koji

je slomio u meni svaku moguu barijeru. Oktobar je donosio mnogo hladnoe i vlanosti, i

tako je bilo i ove godine. Moje su misli bile poupane, a srce oajno je jecalo u samoi. Vie nisam toliko trao za poslom. Saznao sam vremenom da su se ona i njeni roditelji preselili nazad u drugi kraj Engleske. Pokuavao sam pronai njenu adresu, ali nije bilo uspjeha. Samo sam uo iznova te iste fraze:

alim, ne mogu ti pomoi! Doekao sam i svoju dvadeset i petu godinu, tada

sam zbog svojeg loeg materijalnog stanja bio primoran da se selim ili pronaem posao. Ko god nije plaao porez, njega su dravni uposlenici gledali s mrtenjem. Nisam proao nita bolje, ak sam i nekoliko puta dobio koju pesnicu u lice. Nisam se predavao, sve sam trpio i nadao se boljem. Prislili su me da se pridruim ostalim u vozu i tako su nas sve protjerali do Londona. Tu je upravo i poela moja pria. London je postao mjesto rada i zarade. Svaka osoba koja je tu ivjela imala je neku obavezu. Nakon burnih i napornih dana samoe, naao sam sasvim sluajno posao u krojanici Smith. Na tabli ispred je pisalo: Traim mladog i pouzdanog radnika. Otvorio sam teka drvena vrata, a zvonce iznad vrata se oglasilo. Gospodin rumenih obraza i zailjenih brkova me ljubazno pozdravio i ugostio. Ponudio me toplom oljicom egzotinog aja, na ta sam i pristao. Uspio sam mu ispriati svoju kratku, ali gorku priu. Nije mi puno odgovarao, ali njegovim pokretima glavom i negodovanjem, znao sam da osjea moju bol. Od tog momenta postao sam kao neka

116 117

vrsta egrta kod gospodina Smitha. Nauio sam dosta toga, od manipulisanja iglom, do preciznih rezova makazama. Bio je vrlo cijenjen majstor u toj etvrti.

Svaki dan su brojne dame, kao i gospoda navraali kod njega. Uio me je nekim osnovama kako prepoznati dobar kroj od loeg, kako razlikovati slabi vor od rvstog itd. Nisam se mogao poaliti, zato sam uio i vie nego to mi je prueno, pratio sam rad njegovih ruku, postupak pri uzimanju mjera. Naprosto, pretvarao sam se u njega, i bilo mi je aspolutno nevjerovatno da sam uspio toliko nauiti. esto bi ga i mijenjao i ljubaznije to sam mogao sam ugostio muterije i biljeio narudbe. Imao sam tu obavezu da mu u znak zahvalnosti pruim malo oduka. Gospodin Smith je esto imao teak kaalj, tanije taj je kaalj imao u sebi neku notu stravinosti. U poetku sam se svaki put trznuo kada bi uo taj kaalj, ali vremenom sam ga zanemario. Prole su dvije godine od mog prislnog dolaska u London. Novca nije nikada falilo, ak ga je i bilo nekada previe, jer su svi vodili vie panje na to kako e izgledati, nego kako e jesti. I to je nama godilo, imali smo svoj mir, svoj nain rada. Iako sam jo kao dijete ostao bez roditelja, prihvatio sam gospodina Smitha kao svoga oca. Moju linost je ukrasio brojnim osobinama, a u momentima kada bi se trebao odmarati, mene bi savjetovao ili poduavao neemu. Takvu panju nisam dobio nikada, niti od jednog ljudskog bia. Jednom prilikom dok sam glaao tkaninu posebnom peglom, priao mi je i spustio svoju desnu ruku na moje rame. Njegovi zailjeni brkovi su

naprosto se uzdigli, a maleni zubii su zasijali. Tada mi je rekao sljedee rijei:

Moj mladiu, neiskvarenog srca, uvaj se zloudnih, jer e poeljeti da ga isprljaju. Nisam ve dugo upoznao tako potenog i vrijednog mladia, i svjestan sam da to nije nita sluajno. Trudi se da takav i dalje bude. zavrio je s tim rijeima i nakon ega se povukao nazad u svoju sobu gdje je i ubrzo zaspao.

Godina 1875 se bliila kraju, i tada sam primjetio osjetno usporenje u radu gospodina Smitha. Sve se vie zamarao i znojio. Znao sam da nije dobro, ali nisam smio pitati, jer znao sam da bi rekao da je dobro i da se ne brinem. Radio sam mnogo, ak i previe, jer su narudbe prepunile na rokovnik. esto sam njegov posao preuzeo na sebe, pa sam tako znao uzeti mjere muterija, to sve pribiljeili, pa onda prioniti na rad. Nije mi bilo vano da li je bilo pola noi, morao sam raditi. Gospodin Smith ve drugi dan nije mogao ustajati iz kreveta, i svaki put bi sa osmjehom govorio da e se pridignuti za koji tren. Naalost, tog trena nije bilo na vidiku. Nisam mogao vjerovati da je tako ivot surov.

Jutro je osvanulo, i tada sam se probudio leei nagnut preko svog radnog stola. Po svojoj prilici, iao bi prvo do gospodina Smitha, tako sam i ovaj put odluio. Povukao sam stolicu unatrag i zakoraio preko kripavog poda do njegove sobe, tamo sam ga naao da spava. Barem sam mislio da spava, ali nisam vidio nikakvih pokreta. Dohvatih njegove prste koji su polahko se gubili toplinu, nisam osjetio puls. Njegova

118 119

dobra dua je zakoraila u drugi, bolji svijet. Znao sam da je doao kraj mojoj srei.

Pobrinuo sam se da sve proe prema tradiciji Londona, i sljedeeg dana je sahranjen. Pored njegovog spomenika ostavio sam njegove makaze i nakratko ih poljubio. Izgubio sam dio sebe dio svoga mira.

Pretpostavljao sam da e radnja prei u nasljedstvo nekoga od njegove porodice, ali tu se dogodilo neto vrlo iznenaujue. Stigla je koverta, ali obiljeena kao vrlo vanom, i to je bilo vrlo udno, bila je namijenjena za mene. Srce je preskakalo kad da je bjealo usljed najvee oluje, sve dok nisam uspio otvoriti i proitati prve rijei. Gospodin Smith i oporuka o nasljedstvu. Ispod je pisalo ovim rijeima:

Svu svoju imovinu, to ukljuuje krojaku radnju Smith i uteevinu od 30 hiljada funti ostavljam svome vjernom prijatelju Maxu Ludwigu.

Ostao sam bez rijei, samo su koljena klecala kao da su jedino to i mogla. Prvi put na mom licu su potekle teke suze. Nisam apsolutno mogao vjerovati da postoji toliko iskrena i dobra osoba kao to je on bio. Tiho izustih: Hvala vam od srca, gospodine Smith. Neu vas iznevjeriti.

Nastavio sam svoj rad kao kroja u krojanici Smith. Dani su nosili sve vie i vie posla, ali trudio sam se koliko god sam mogao. Idalje sam imao muterije koje su ulazile tmurnog lica, nakon ega su izlazili sa smijekom. Nauio sam od gospodina Smitha da do prave sree ne treba tragati puno, ve je bilo dovoljno udijeliti koju lijepu rije.

Bile su tri godine nakon to sam se preselio u London i sada sam bio uljepan titulom gospodin, ali nisam se tako osjeao. Jo sam bio onaj vrijedni mladi sa praznim kutijama u rukama. Decembar je inae bio mjesec godinjeg odmora, vrijeme kada su praznici polako sklanjali sve sa ulica u stanove. U tom momentu sam doao do namjere da posjetim svoj stari kraj, i evo me upravo sada sjedim u tamnom kupeu sa koferom na koljenima i fotografijom Ele. Vani nije jo bilo snijega, ali je hladnoa plovila oblacima. Bliili smo se toj stanici s kojem sam prisilno bio utjeran u vagon tako da sam uao etveronoke. Osjeao sam brojne nemire i grenje u rukama i nogama. Voz je pola