Upload
mesacicak
View
41
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet političkih nauka
Muhdina Čičak
Feminizam
Seminarski rad / esej
Sarajevo, 2013.
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet političkih nauka
Muhdina Čičak
Index br. 2705; vanredna studentica
Odsjek za politologiju
Feminizam
Seminarski rad
Predmet: Politička filozofija
Mentor: prof. dr. Šaćir Filandra
Sarajevo, decembar 2013.
SADRŽAJ
UVOD…………………………………………………………………………………………. 5
1.FEMINIZAM……………………………………………………………………………….. 6
2.HISTORIJSKI RAZVOJ FEMINIZMA……………………………………………………. 7
2.1 Prvi talas feminizma…………………………………………………………… 7
2.2 Drugi talas feminizma…………………………………………………………... 10
2.3. Treći talas feminizma……………………………………………………………12
3.FEMINISTIČKE TEORIJE…………………………………………………………………. 13
3.1.Liberalni feminizam……………………………………………………………… 13
3.2. Marksistički feminizam…………………………………………………………. 13
3.3 .Anarhistički feminizam…………………………………………………………. 14
3.4 .Pacifističko-antimilitaristički feminizam………………………………………… 14
3.5. Egzistencijalni feminizam………………………………………………………... 14
3.6. Radikalni feminizam………………………………………………………………14
3.7. Lezbijski feminizam……………………………………………………………… 15
3.8. Socijalistički feminizam…………………………………………………………. 15
3.9. Spiritualistički feminizam………………………………………….…………..…15
3.10. Afro-američki feminizam…………………………………………………..….…16
3.11. Ekofeminizam………………………………………………………….….….…. 16
3.12. Individualistički feminizam……………………………………………………..… 16
3.13. Postkolonijalni feminizam………………………………………………….……... 16
3.14. Feminizam trećeg svijeta………………………………………………………….. 17
3.15. Transnacionalni feminizam……………………….……….………………………. 17
3.16. Postfeminizam…………………………….…………………….…………………. 17
3.17. Kiberfeminizam…………………………….………………………..…………….. 17
4. ŽENE U HISTORIJI KOJE SU MIJENJALE SVIJET……………………………….……. 18
5. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………. 20
6. LITERATURA……………………………………………………………………………… 21
7.Internet izvori………………………………………………………………………………….21
UVOD
Feminizam je pojam koji se već desetljećima provlači kroz konverzacije. Svi se pitaju i
raspravljaju oko toga, šta je zapravo feminizam. Vrlo često tradicija, predrasude i stereotipi
utječu na žene da se ne afirmišu u društvenom, javnom i političkom životu, jer su naučene da
budu kući, da sjede, radjaju i uslužuju muževe. Danas one koje se malo više afirmišu, a imaju i
porodicu i karijeru, diskriminišu se ili se na njih gleda stereotipno, da zanemaruju kuću, muža,
djecu, jer im je bitna karijera, čak se dovodi njihov moral u pitanje. Ukoliko se neformalno ili
formalno izjasne kao feministkinje onda su tek na meti muških, a na žalost često i ženskih,
zloglasnih komentara. Problem današnjice je sama neinformiranost, pa tako npr. blogeri
feminizam pripisuju motu “žene sada mogu sve”, muškarci smatraju da je riječ o prevlasti žena,
te se boje i ne informiraju, dok starije feministkinje smatraju da još uvijek traje “ treći val”.
Lično smatram da smo svi pomalo izgubljeni, kada je riječ o feminizmu.
Slika1.Feminizam
1. FEMINIZAM
“Sami se s muškarcima i jedino s muškarcima moramo hvatati u koštac!
Najpre sam zgrešila pošto sam želela da zadovoljim jednog muškarca,
da bih se potom potucala od jednog do drugog. Muškarci nas u
policiji drže u šaci. Muškarci nas pregledaju,dodiruju nas rukama,
leče i odbacuju. U bolnici nam opet muškarac čita molitve i Bibliju.
Vode nas sudujama koji su takođe muškarci….A ovaj zakon koji me
čini izgrednicom donelo je Parlament u kojem sede samo muškarci”.1
Feminizam je ideologija, društveni pokret, koji se bori za bolji položaj žena u društvu, bori se
protiv diskriminacije žena u društvu, protiv spolne dominacije. Feminizam se bori za osnovna
prava žena koja su im oduzeta, a imaju pravo na njih. Pokret koji se bori za oslobađanje žena od
podređenog položaja u društvu i porodici, za izejadnačavanje sa muškarcima na ekonomskom,
pravnom i političkom planu. To je pokret žena koje žele da podignu svoj položaj u državi i
društvu, bore se za kulturološku emancipaciju i za prihvatanje žene kao kompletne ličnosti.
Ideja pokreta je bila ujedinjenje žena da bi prevazišle diskriminaciju, međutim, pokretu se
priključuju i muškarci. Poznati feministički slogan je “lično je političko”, jer su smatrale da je
patrijarhat dominacija muškarca nad ženama i da je to osnovna vrsta ugnjetavanja koja se
provlači kroz historiju. Kada nestane te pojedinačne represije, muža nad ženom, nestat će i
globalna represija muškarca nad ženom. Feminizam je pokret koji je počeo kada su se žene
svjesno, masovno i djelotvorno organizovale u cilju poboljšanja svog položaja. Žene, kao što su
Mary Wollstonecraft, Simone de Beauvoir, Glorija Steinem, Angela Davis , Virginia Woolf, su
prokrčile put kojim danas ide savremeni feminizam.
2.HISTORIJSKI RAZVOJ FEMINIZMA
1. Phillips, Melani (2003), The Ascent of Women. A History of the Suffragette Movement and the Ideas It. Little, Brown, str. 92.
Prolazeći kroz određene historijske faze, žene su polako ali sigurno, vođene zajedničkim
idejama ostvarivale svoje ciljeve. Razvoj feminizma je podijeljen u tri talasa.
2.1. Prvi talas feminizma
Moderna feministička misao je započela krajem osamnaestog stoljeća sa pojavom knjige Mery
Wollstonecraft “Odbrana prava žene”. Tokom devetnaestog stoljeća naglasak je bio na borbi za
žensko pravo glasa. Ta borba je bila veoma teška i dugotrajna, a rezultat je postignut tek
početkom dvadesetog stoljeća. Ova borba jos uvijek traje u nekim zemalja. Šta znači pravo glasa
i šta se podrazumijeva pod pravom glasa?
Pravo glasa je političko pravo i ubraja se u osnovna ljudska prava.
Slika 2. Sifražetkinje
Kada je građansko pravo u osamnaestom i devetnaestom stoljeću bilo prošireno na većinu
odraslih muškaraca, to je pravo ženama bilo uskraćeno. Tada se počinju javljati i prvi pokreti
žena za ostvarivanje jednog od osnovnih ljudskih prava - prava glasa. Taj pokret žena je nazvan
“Sifražetkinje”, što u prevodu znači pravo glasa. Ova pokret se prvo pojavio u Velikoj Britaniji i
u SAD-u, a kasnije se proširio i na žene u drugim državama. Peticiju, u kojoj se zhtijeva pravo
glasa za sve osobe koje posjeduju imovinu na kojoj se našlo 1550 potpisa, će izložiti Mill 1867.
godine pred Parlamentom. U većim gradovima Engleske niču udruženja žena koja se bore za
svoja prava, tako da će Parlamentu da podnesu više zahtijeva za proširenja prava glasa.
Parlament će 1869. godine da dozvoli poreskim obveznicima da glasaju na lokalnim izborima, te
će vremenom žene da steknu pravo da učestvuju u radu općinskih i gradskih vijeća.
1897. godine više sifražetskih udruženja se ujedinjuje u jednu organizaciju “Nacionalnu uniju
ženskih sifražetskih društava”. Ovu prvu veću organizaciju predvodi Millisent Fawcett. Smatrala
je da se treba boriti za prava, ali nenasilnim putem, jer bi svaki vid nasilja uvjerio muškarce da
im ne treba dati pravo glasa. Svojom argumentovanom i mirnodopskom borbom Millisent je
postigla, po mišljenu određenog broja žena, malo.
1903. godine se javlja drugi ogranak sifražetkinja, na čelu sa Emmeline Pankhurst, koja smatra
da nasilnom borbom treba ostvariti svoja prava. Ona smatra, ukoliko muškarci ne žele da
saslušaju žene mirnim putem, onda treba upotrebiti silu da bi ih natjerale na to. Koriste se raznim
sredstvima, kao što su paljenje javnih dobara, napadi na političare štrajk glađu, ometanje rada
parlamenta idr. Ni ove metode nisu imale nekog odjeka kod vlade, što je rezultiralo dogadaj
1913. godine, kada se Emily Davison baca pod kraljevog konja i nažalost će poginuti.
Velika Britanija ulazi u Prvi svjetski rat, tako da sifražetkinje obustavljaju svoje aktivnosti i u
znak patriotizma podržavaju vladu i njene poteze u ratu. Zbog velikog doprinosa u ratu i uz
podršku javnosti, Parlament 1918. godine priznaje pravo glasa ženama, ali starosti 30 godina i
više. Iste godine je donesen zakon, da žene mogu da se kandiduju i za poslanice, a 1928. godine
starosna dob za pravo glasa je pomjerena na 21. godinu života.
U SAD-u pokret za pravo glasa se javlja uporedo sa ukidanjem ropstva.Vodeće ličnosti za prava
glasa su bile Lucretia Mott I Elizabeth Cady Stanton. 1848. godine organizuju konvenciju u
mjestu Seneka Fols, gdje ističu da žene imaju pravo da budu izjednačene sa muškarcima, te su
zatražile da im se omogući pravo glasa i pravo na obrazovanje i zapošljavanje. Ujedno ova
konvencija se smatra i zvaničnim nastankom sifražetskog pokreta u SAD-u. U to vrijeme žene
nisu vidjele drugi naćin postizanja svojih ciljeva osim amandmanom na ustav. 1869. godine je
osnovana “Nacionalna asocijacija za žensko pravo glasa” na čelu sa Suzan B. Entoni i Elizabet
Kejdi Stenton i druga organizacija pod nazivom “Američka asocijacija za žensko pravo glasa” na
čelu sa Lusi Stoun. Ove dvije organizacije su se ujedinile 1890. godine i od tada nose ime
“Nacionalna američka asocijacija za žensko pravo glasa” na čelu sa Keri Čepmen Ket. Ova
organizacija je podržavala rasističku ideologiju, tako da 1896. godine žene afro-amerikanke
osnivaju svoju organizaciju pod nazivom “Nacionalna asocijacija obojenih žena”. Slijede godine
strpljive borbe i napora. Odlaskom u Veliku Britaniju učestvuju u njihovim demonstracijama, a
istovremeno uče o metodama borbe britanskih sifražetkinja, koje će primjeniti na američkom
tlu.
Do 1915. godine skoro u deset federalnih država su se žene izborile za svoja prava. Kao i u
Velikoj Britaniji tako će i u SAD-u Prvi svjetski rat pokazati vrijednosti žene i u ratnom
okolnostima. 1918. godine amandman koji su tražile napokon je usvojen dvotrećinskom većinom
parlamenta, a 1919. godine će ga potvrditi i američki Senat. Sve su države usvojile 19.
amandman, osim Tenesia. Znak raspoznavanja pobornika i pobornica prava glasa bila je žuta
ruža, dok su protivnici usvajanja ovog prava za svoj simbol izabrali crvenu ružu2. Tek u trećem
krugu glasanja amandman je usvojen. Zvanično zakon se proglašava 26.08.1920.godine kao 19.
amandman ustava SAD-a.
Sifrazetski pokret se širi i u druge zemlje zapada, ali ne tako jakim intenzitetom kao u Velikoj
Braitaniji i SAD-u. 1893.godine Novi Zeland dozvoljava aktivno biračko pravo ograničenog
tipa, a Australija će da 1902. godine dati ženama pravo glasa na parlamentarnim izborima, a
1921. godine ta prava stiču i žene Švedske. Između dva svjetska rata većina zemalja priznaje
ženama pravo glasa. Veliki broj muslimanskih zemalja je dozvolio ženama pravo glasa, dok u
nekim zemljama to pravo nije ostvareno ni do danas.
Prvi talas se ne vezuje samo za Prvi svjetski rat, i za osvajanja jednakih pravnih i političkih prava
muškaraca i žena, već i za njihove antiratne zahtjeve, za zahtjeve zaštite žena na poslu,
ograničavanje exploatacije ženskog i dječijeg rada, zahtjeva za osmočasovno radno vrijeme i istu
platu žena i muškaraca za isti rad. Borba i očekivanja prvog talasa su ispunjeni, ali razvojem
društva razvija se i žensko društvo i rastu potrebe žena kako u privatnom tako i u javnom
segmentu.
2.2. Drugi talas feminizma
2. “The Nighteenth Amendment and war of the Rouse”,. http:/www.blueshoenashville.com/suffragehistory.html
One nemaju vlastitu prošlost, istoriju, religiju.
Nemaju, kao proleteri, solidarnost u radu i interesu.
Među njima nema čak ni one prostorne pomešanosti
Koja od američkih crnaca, Jevreja iz geta, radnika
iz Sen Denija ili fabrike Reno, čini jednu zajednicu.
One žive rasute među muškarcima, vezane kućom,
radom, ekonomskim interesima, društvenim položajem
za izvesne muškarce-oca ili muža- mnogo čvršće nego
za druge žene. Buržujke su solidarne sa buržujima a
ne sa proleterkama; bele žene s belim muškarcima a
ne sa crnkinjama.3
Drugi talas feminizma pojavio se šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, i trajao je do
osamdesetih godina. Drugi talas feminizma je istakao radikalnije zahtjeve “Pokreta za
oslobađanje žena”, kao što su organizacija masovnog pokreta, rodna ravnopravnost,
antiimperijalizam, promjena zakonodavstva, edukacija žena, problematika muškog nasilja idr.
Postoje različite feminističke teorije, ali ih ujedinjuje želja da se ženama dodijeli važnija uloga u
društvu. Feminizam drugog vala će obilježiti Amerika i Francuska.
Drugi talas se naziva i feminizam-razlike ili ginocentrizam, na prvo mjesto stavlja ženu i njene
osobine. Osnovnu ideju feministkinje drugog vala grade na ideji da se ženom ne rađa, nego da se
njom postaje.
Drugi talas će biti inspirisan knjigom “ Drugi put”, koju je napisala Simon de Bovoar. To je
knjiga o ženi, za ženu ali i za muškarca. Glavno mjesto istraživanja u ovoj knjizi je istraživanje
položaja žena kao supruga i majki. Ona kaže da je civilizacija ta koja je konstruisala ženskost, a
3. De Bovoat, Simon (1982 ). Drugi pol, prev. Zorica Milosavljević i Mirjana Vukmirović, BIGZ, Beograd, str.15.
ne biologija. Uslov za promjene je bio da se promijeni odnos unutar porodice i da se prihvate
reproduktivna prava žena, uključujući i prava na kontracepciju i abortus.
Glavna predstavnica liberalnog feminizma u drugom talasu je, Beti Fridan, sa knjigom “Misterij
žena” (1963). Fridanova je htjela da istraži ono što je nazivala “bezimeni problem”, frustracije
koje mnoge žene doživljavaju , kao rezultat toga što su ograničene na ulogu majke i domaćice.
Razvojem tehnologije , usavršavanjem kućanskih aparata, sad žene imaju više vremena, poslove
brže završavaju, pa se osjećaju bezvrijedno i neiskorišteno.
Drugi talas je priznao da politička i zakonska prava koja su žene ostvarile nije konačno rješenje.
Feminističke ideje postaju radikalnije , povremeno su bili i revolucionarni. Knjige kao što su
“Polna politika” (1970), “Kejt Milet I Ženski evnuh” ( 1970) Džermejn Grir, su se usredsredile
na psihološke i polne aspekte ženskog ugnjetavanja. Feministkinje su imale različite vizije o
tome kako i kojim se metodama treba boriti, tako da se dijele u više tabora: radikalni,
anarhistički liberalni, socijalistički ili marsistički.
Slika 3. Spasimo nauku
2.3. Treći talas feminizma
Treći talas feminizma počinje krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, a traje i danas,
pokušava negirati i prevazići rodne razlike, a takođe se bavi i svim novim problemima ženske
populacije vezanih za neravnopravnosti prema ženama u današnjem društvu. Do danas se
društvo razvilo, žene se više obrazuju, nalaze se u svim segmentima javnog društva, ali nažalost
negdje njihova prava postoje samo na papiru. Danas kada u svijetu vlada ekonomska kriza, kada
su neke zemlje poharane ratovima, kada na vrhu u javnom životu stoje oni koji na ženu i u
dvadeset i prvom vijeku gledaju samo, kao na “koku nosilju”, opet su žrtve žene. Koliko je žena
obeščaščeno u ratu, koliko ih je u potrazi za hljebom završilo kao bijelo roblje, koliko ih i danas
misle da je nasilje u porodici nešto privatno.
U ovom zadnjem valu susrećemo i mnoge druge teorije, koje se bave ženskim pravima, kao što
su queer teorija, post-kolonijalne teorije, ekofeminizam, trans-feminizam.
Okvir “Pekinška deklaracija” i “Platforma za akciju” usvojena je na Četvrtoj svjetskoj
konferenciji o ženama koja je održana 1995. godine u Pekingu. Bosna i Hercegovina je jedna od
189 koje su prihvatile Deklaraciju i Platformu za akciju. Konvencija o eliminaciji svih oblika
diskriminacije na ženama.4
CEDAW Konvenciju, Bosna i Hercegovina je potpisala 01.09.1993. god. (Opcioni Protokol uz
Konvenciju 07.02.2009. god.) Odredbe Konvencije uključene su u pravni sistem Bosne i
Hercegovine po osnovu Ustava Bosne i Hercegovine ( “Opširni okvirni sporazum za mir u Bosni
i Hercegovini” iz Dayton-a) kontinuitete međunarodnih propisa. Zakon ravnopravnosti spolova
u Bosni i Hercegovini, 2003.5
Kao što možemo vidjeti zakoni o ravnopravnosti polova postoji i u Bosni i Hercegovini, a da li
se provode, to ostavljam vama na razmišljanje.
Žene u svijetu čine 51% stanovništva, zarađuju 10% svjetskog dohotka, 70% žena u svijetu živi
u siromaštvu, u razvijenim zemljama žene rade 20%, a u zemljama u razvoju 30% više od
muškaraca, žene u svijetu obavljaju 20-30% direktorskih poslova, a svjetska zastupljenost žene u
parlamentu je 16%.
3.FEMINISTIĆKE TEORIJE
Prateći feminizam kroz historiju, mogli smo uvidjeti da je osnovano više feminističkih grupa,
različitih ideja, ali sa istim ciljem.
4. http: www.fondacijacure.org.aktivno_učešće_maladih.pdf . 5 . http: www.fondacijacure.org.aktivno_učešće_maladih .pdf .
3.1. Liberalni feminizam
Liberalni feminizam se veže za imena Meri Vulstounkraft , Džon Stjuart Mil, Harijet.T. Mil.
Zalažu se za ravnopravnost žena transformacijom društva. Pokušavaju da shvate žensku
potčinjenost na osnovu nejednake raspodjele prava i šansi u društvu. Za liberale razlozi
nejednakosti su i rodna podjela poslova na muške i ženske poslove, a kroz tu podjelu i na
plaćenost tih poslova. Pripadnici ovog pravca se zalažu za abortus, jer smatraju da svako ima
pravo da odlučuje o svom tijelu. Zalažu se za poboljšanje položaja žena i u pravnoj i političkoj
sferi, te poboljšanjem njihovih obrazovnih i poslovnih mogućnosti. Liberalni feminizam se
protivi svakoj vrsti diskriminacije. Reforma pravnog sistema, omogućit će svakoj ženi
poboljšanje ličnog uspjeha.
3.2. Marksistički feminizam
Marksistički feminizam polazi od teze da se osnovna podjela rada temelji na podjeli porodičnog
rada, iz čega slijedi da je glavni stub u razvoju kapitalizma opstanak posredničkog odnosa u
porodici. Feministkinje ovog pokreta se zalažu za ukidanje kapitalističkog duštva , i da će
ukidanje kapitalističkih društvenih odnosa dovesti do ukidanja patrijarhata. One smatraju da
klasna hijerarhija prethodi rodnoj hijerarhiji. One vjeruju da je kapitalizam izvor ekonomske
nejednakosti i nezdravih društvenih odnosa između muškaraca i žena, koje predstavljaju izvor
ženskog ugnjetavanja. Klasno tlaćenje je i osnova rodnog tlaćenja i opstaje, jer to odgovara
interesima kapitala i vladajuće klase. Jedini naćin postizanja jednakosti između muškarca i žena
je revolucionarnim svrgavanjem kapitalizma.
3.3. Anarhistički feminizam
Anarhistički feminizam je spoj anarhizma i feminizma, koji uzroke ekonomske i društvene
nejednakosti vide u institucionalnim odnosima moći. Anarhofeministkinje smatraju da nije samo
dovoljno mijenjati patrijarhat, da bi se postigla lična autonomija i sloboda u zajednici. One su za
ukidanje patrijarhata u smislu dominacije muškarca nad ženama, koji smatraju osnovnim vrstama
ugnjetavanja, takođe su za ukidanje nuklearne porodice koju smatraju ekonomskom bazom
kapitalizma. Feminizam i anarhizam se međusobno nadopunjavaju, jer predstavljaju teoriju
zasnovanu na samoorganizaciji i direktnoj akciji.
3.4. Pacifističko-antimilitaristički feminizam
Pacifičko-antimilitaristički feminizam zastupa ideju da je patrijarhat idejni tvorac rata i da se
njime služi da bi se očuvao vlastiti poredak. One smatraju da je rat realnost, jer su žene
isključene iz sfere javnog života i odlučivanja. U državi je i politička i građanska odgovornost,
što država čini u naše ime. Ženska solidarnost nema granica bez obzira na rasu, naciju, vjeru.
One smatraju da je vojska glavni oslonac militarizmu i nasilju, da ne postoji vojska koja čuva
mir, čim držite oružje u ruci izazvaćete neki konflikt, i zbog toga se one zalažu za svaki vid
građanske neposlušnosti prema državi, naciji, vojsci.
3.5. Egzistencijalni feminizam
Egzistencijalni feminizam je nastao pod uticajem Simon de Bovoar. Svoj stav i gledišta je
napisala u knjizi “Drugi put”, gdje je pokušala da objasni da je žena u patrijarhalnom društvu na
drugom mjestu, jer su muškarci ti koji su nosioci vrijednosti. Za svoj položaj su i žene
djelomično krive, jer su pristale i dozvolile da budu u takvom položaju. Egzistencijalni
feminizam je ostavio velikog traga na francuski psihoanalitički feminizam.
3.6. Radikalni feminizam
Radikalne feministkonje smatraju da su razlike među polovima politički najznačajnija društvena
podjela i da su one ukorijenjene u strukturi porodičnog života. Kejt Milet (1969.) je u svojoj
knjizi istakla “ Polovinu stanovništva koju čine žene kontroliše druga polovina koju predstavljaju
muškarci”.6 One smatraju da su muškarci odgovorni za opstanak patrijarhata, i pokušavaju da
pronađu korijene muške dominacije. Patrijarhat i opstaje zbog iskorištavanja ženskih
seksualnosti, tako da one teže za globalnim sestrinstvom, što će im olakšati da se suprotstave i
oslobode nametnutih rodnih uloga, odnosno da se lakše vodi seksualna revolucija. Njihova
osnovna parola je bila: “Lično je političko”. Radile su na organizovanju podizanja svijesti kod
žena, podstičući ih na razmjenu mišljenja i iskustva.
6 . Endr,Hejvud (2004), Politika, Clio, str.124.
3.7. Lezbijski feminizam
Lezbijski feminizam je pokret koji se razvio u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi . Za njih je
heteroseksualnost jedan od institucija patrijarhata. Smatraju da svaki oblik nejednakosti poćiva
od muškog nametanja moći ženama, i ako žene žele da ih se oslobode trebaju da prihvate
lezbijstvo. Smatraju da je lejzbistvo stvar ličnog izbora, a ne stvar orjentacije. One smatraju da je
transeksualnost, transvestit, sadomazo , invazije na ženski identitet. One smatraju da nije moguće
biti istovremeno i heteroseksualan i feministkinja, zato se zalažu za duhovno i moralno odvajanje
od patrijarhata .
3.8. Socijalistički feminizam
Socijalistički feminizam je spoj radikalističkog i markstičkog feminizma. One posmatraju ženu i
u javnom i privatnom životu. Mišljenja su da do oslobođenja može doći jedino okončanjem
ekonomskih i kulturnih dominacija nad ženama. Smatraju da su patrijarhalne povlastice važne
za društvo, kao i ekonomske. Ukidanjem klasnih podjeljenosti nestat će i rodna podjeljenost.
Socijalistićki feminizam je nastao kao nadopuna i kritika tradicionalnog marksizma, i
funkcionišu kroz razne socijalističke pokrete.
3.9. Spiritualistički feminizam
Ovaj pokret se uglavnom bazira na tumačenju monoteističkih religija , kao i na otkrivanje i
tumačenje kultova kojima je nekad dominiralo žensko božanstvo.
3.10. Afro-američki feminizam
Afro-američki feminizam je pokret koji je nastao zbog nezadovoljstva crnih žena “Pokretom za
građanska prava” i “Pokretom za oslobađanje žena”. Pokret se razvio na američkom tlu i ostaje
vezan za njega. One dovode u pitanje politiku identiteta, za koje su se zalagala radikalistice. One
žele da istaknu vlastitu historiju kao što je ropstvo i poseban odnos prema ženama crne rase. Alis
Voker je osmislila naziv VUMANIZAM. One unose rasno i klasno iskustvo u rodno iskustvo, te
ga povezuju sa kulturnim i historijskim nasljeđem crne rase.
3.11. Ekofeminizama
Ekofeminizam je pokret koji feminizam povezuje sa prirodom, tako da svoje ideje temelje na
očuvanju prirode. One smatraju da je muškarac koji je posjednik, koji dominira nad prirodom, pa
tako dominira i nad ženom. U patrijarhalnom društvu muškarci su potpuni vlasnici, oni
eksploatišu zemlju, ostvaruju profit, te takav odnos preslikavaju i prema ženi.
3.12. Individualistički feminizam
Individualistički feminizam je savremeniji oblik liberalnog feminizma. Za njih je žena pojedinac,
posebna, jedinstvena, ima sopstvene ciljeve i poglede na život, one same određuju svoj put, i
nisu mišljenja da je sudbina žena ista. Smatraju da žena kao pojedinac ima moralno i zakonsko
pravo da nad svojim tijelom, te se zalažu za abortus a protive se uplitanju države u sferu
pojedinca.
3.13 .Postkolonijalni feminizam
Postkolonijalni feminizam kritikuje zapadni feminizam, one smatraju da su kulture
postkolonijalnog feminizma drugačije od zapadnih kultura. Društva koja su bila izložena
kolonijalnom izrabljivanju odbijaju da se suoče sa rodnom nejednakošću. Ne slažu se sa
gledištima zapadnih feministica, da su ne-zapadne žene pasivne, dok su zapadne žene moderne
obrazovane i odgovorne za svoju sudbinu. Žene ne-zapada su izložene mnogo težim problemima
kao što su lokalni, religijski, kulturni. Sa postkolonijalnim feminizmom dosta zajedničkog ima
feminizam Trećeg svijeta i transanacionalni feminizam.
3.14. Feminizam trećeg svijeta
Poćiva na tezi da je globalna ekonomija podijeljena na principu Prvi-Treći svijet, Sjever-Jug.
Žene Trećeg svijeta su tlaćene kako oblicima života koji dolaze sa Zapada, tako i patrijarhatom.
3.15. Transnacionalni feminizam
Transnacionalni feminizam je nastao kao posljedica promjena uvjetovanih globalizacijom,
odnosno padom socijalne države, a porastom obrazovanih žena u zemljama u razvoju. One
kritikuju multinacionalne korporacije, osporavaju korporativni kapitalizam i globalnu
nejednakost.
3.16. Postfeminizam
Postfeminizam je poslednja faza feminizma, a bave se pitanjem identiteta žena koje se ne mogu
uklopiti u različitosti odnosa muškarac/žena. Zagovaraju stajalište da ne postoji ženska/muška
priroda ili žensko/muško iskustvo, već da funkcionišemo kao biće.
3.17. Kiberfeminizam
Širenjem tehnologije devedesetih godina dvadesetog vijeka Donna Haraway uvodi termin za
jedan novi aktivistički pravac a to je kiberfeminizam. Koristi se feminističkim postavkama, ali se
okreće i savremenoj tehnologiji. Zadatak je da poveže različite historijske , savremene teorije
feminizma putem interneta, takođe otkriva i povezuje različita iskustva žena u raznovrsnim
okruženjima u čitavom svijetu, kako u kulturom tako i u klasnom i topografskom. Najutjecajnije
teoretičarke kiberfeminizma su Sadie Plant i Sherry Turkle.
Slika 4. Kiberfeminizam
4. ŽENE U HISTORIJI KOJE SU MIJENJALE SVIJET
Kroz historiju žene su uvijek bile potčinjene od strane muškaraca. Nisu imale ista prava i
privilegije kao oni, ali ipak su se uspjele izboriti za jednakost. Pokazale su da one nisu samo
domaćice i majke, nego da su i lavice koje se bore za svaki kutak svoje zemlje, zvane život.
Uzdigle su se i uspjele upisati svoje ime u povijest.
Među dobitnicama Nobelove nagrade za mir su:
Berta fon Zutner – austrijska grofica i pacifistkinja, autorka svjetskog bestselera “Dole oružje”,
uspjela je da nagovori Alfreda Nobela da osnuje fond za nagradu koja će se dodjeljivati osobama
koje se zalažu za mir u svijetu. Dobila Nobelovu nagradu 1905.
Džejn Adams – čuvena po svom antiratnom zalaganju u Prvom svjetskom ratu, proglašena
najopasnijom ženom u Americi, bila je jedna od organizatorki Međunarodnog kongresa žena u
Hagu (1915), osnivačica je Međunarodne lige za mir i slobodu (WILPF, 1915), dobila Nobelovu
nagradu 1931. godine.
Emili Grin Balč – sociološkinja, ekonomistkinja pacifistkinja, angažovana u antiratnom
zalaganju u Prvom svjetskom ratu, dobila Nobelovu nagradu 1946. godine.
Beti Vilijams i Merd Korigan – podijelile su Nobelovu nagradu 1976. god. za mir. Nakon
saobraćajne nesreće izazvane sukobom između Irske republikanske armije i britanske vojske u
kojoj su poginula tri rođaka Meri Korigan. Merd, katolkinja, i Beti, protestantkinja, uspjele su da
pokrenu mirovni marš u kojem je učestvovalo 10 000 žena obje vjeroispovijesti, što je imalo
velikog značaja u Irskoj koja je godinama bila razarana vjerskimi etničkim sukobima.
Tereza Bojadžiju – u narodu poznata kao Majka Tereza, osnovala je novu kongregaciju u kojoj
se hiljade osoba posvećuje liječenju siromašnih, dobitnica Nobelove nagrade 1979. god. Umrla
je 1998.god.
Alva Mirdal – studirala filozofiju, psihologiju, političke nauke u Švedskoj I SAD. Radila kao
visoki funkcioner OUN-a, izradila plan “Mirdal”, kojim se predviđa zona bez nuklearnog oružja
od Švedske do Bugarske uključujući i obje Njemačke, dobila Nobelovu nagradu 1982.god.
Aung San Sju Ći – u Burmi se borila protiv vojne hunte, inspirisana idejama Martina Lutera i
Mahatma Gandija. Osnovala je Nacionalnu ligu za demokratiju, pobijedila na izborima, ali vojna
hunta ne priznaje njenu pobjedu, pa ju je osudila na kućni zatvor. 1991.god. je trebala da primi
Nobelovu nagradu, ali joj vojna hunta nije dozvolila. Bila je oslobođena i ponovo je u kućnom
pritvoru i danas.
Rigoberta Menću Tum - rođena u domorodačkom selu Gvatemale, borila se zajedno sa svojom
porodicom za domorodačka prava, dobila je Nobelovu nagradu za svoj angažman 1992.god. u
svojoj 33. god. života.
Džodi Vilijams- pokrenula je organizaciju “Međunarodna kampanja za zabrane nagaznih
mina” 1991.god., do sada su 142 vlade potpisale sporazum o upotrebi, proizvodnji I prodaji
mina, dobila Nobelovu nagradu 1997.god.
Širin Ebadi – prva žena sudija u historiji Irana. Vjera u Iranu zabranjuje rad ženama da se bave
ovim poslom, ona se izborila da radi za šta se i školovala, drži treninge iz ljudskih prava i predaje
na univerzitetu. Radila je za UNICEF I suosnivačica je”Centra za odbranu ljudskih prava”,
dobila Nobelovu nagradu 2003.god.
Vangari Muta Matai – osnivačica pokreta zelenih. Zahvaljujući njenom angažmanu ogromne
površine pustinje su zasađene, sprečila je da se u Najrobiju u najvećem parku izgradi poslovni
centar, prva žena koja se iz tradicionalne sredine suprotstavila muškarcu, ona je prva žena iz
Afrike dobitnik Nobelove nagrade 2004.god.
Elen Džonson Sirlif, Lejman Gbovi, Tavakel Karman – one su 2011. god. Podijelile
Nobelovu nagradu za mir, zbog njihove nenasilne borbe za bezbjednost žena I za prava žena na
puno učešće u radu na izgradnji mira.
5. ZAKLJUČAK
U svom radu sam pokušala da objasnim i približim pojam “feminzma”. Dotakla sam historijsku
liniju, da bih pokazala da je feminizam nešto sveopće i odavno poznato, te da su žene oduvijek
bile u podredjenom položaju i da je došao taj svijetli trenutak u historiji kad su rekle : “Dosta!”.
I sama sam se pronašla u ovoj priči o feminizmu, jer sam odrastala u klasičnoj bosanskoj
patrijarharnoj porodici, gdje sam kao vrlo mlada osjetila tu nepravdu na svojoj koži. Trebalo je
da odem od kuće i studiram u Beogradu, ali moj otac to nije dozvolio, jer je po njegovom
mišljenju bilo sramota da žensko dijete, prilično mlado, ode samo u bijeli svijet. Ipak, to me nije
spriječilo da započnem studij, pa makar i u mojim srednjim godinama, jer nikad nije kasno, a
moj cilj je da makar odem u penziju kao akademski gradjanin. Nažalost, naši dragi muškarci ne
vide kvalitete nas žena, i boje se da je taj “slabiji spol” itekako jači od njih, kako intelektualno
tako i socijalno.
Slika.4.Moderne feministkinje
LITERATURA :
Atanasijević, Ksenija (2008). Etika feminizma, Ogledi/Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
Bovoar, Simon de (1982). Drugi pol, prev. Zorica Milosavljević i Mirjana Vukmirović, BIGZ,
Beograd,
Hejvud, Endru (2004). Politika, CLIO
Phillips, Melani (2003), The Ascent of Women. A History of the Suffragette Movement and the Ideas It. Little, Brown.
Zaharijević, Adriana (2012). Neko je rekao feminizam, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija
Heinrich Boll-Ured u BiH, Fondacija CURE
Internet izvori:
http://www.feminizam.info/page_1d-35 (Datum pristupa web stranici: 7.12.2013. u 21:00)
http://www.differentia-nis.org/teorija/poreklo-i-razvoj feminizma (Datum pristupa web stranici:
7.12. 2013. 19:25)
http://www.fondacijacure.org. (Datum pristupa web stranici: 7.12.2013. 23:00)