Političkaanalizavpi.ba/wp-content/uploads/2016/05/Njemacka_u_bih_od_namjere_do... · Ne samo da je inicirao Berlinski kongres nego je igrao aktivnu ulogu u stvaranju granica današnjegBalkana

Politika analizaNjemaka u BiH

od namjere do inicijative

Politika analizaA

naliz

a3/

11Sa

raje

vo,m

art/

ouj

ak20

11.

Politicka analiza bh2011-3.qxp:Layout 1 3/17/11 3:22 PM Page 1

Sadraj

NJEMAKA U BIH OD NAMJERE DO INICIJATIVE

Zapadni Balkan: Gdje je tu Bosna i Hercegovina 1

Bosanskohercegovaki adagio u Njemakoj 2

I konano njemaki allegro u BiH 3

Uvertira za njemaki allegro 4

Namjera 5

Zato njemakoj namjeri treba pomoi da postane inicijativa 6

Koje su realne opasnosti da njemaka namjera nikada ne postane inicijativa 7

Uz podrku:

Kontakt: [email protected] www.vpi.baPrip

rem

ai

tam

pa:A

rch

Des

ign

Tira

:30

0ko

m

Ovu nezevisnu analizu je pripremila Vanjskopolitika Inicijativa BH (VPIBH) uz Unansijsku pomo Friedrich Ebert Fondacije. Pogledi izneseni uovoj analizi su stoga pogledi VPI BH i ni u kojem sluaju ne oslikavajupoglede Friedrich Ebert Fondacije.


NJEMAKA U BiH OD NAMJERE DO INICIJATIVE

Zapadni Balkan: Gdje je tu Bosna i Hercegovina

Koliko god je kroz historiju njemaka vanjska politika bjeala od Balkana, toliko joj se on nametaokao nezaobilazna stanica na putu prema Orijentu. Jo i danas Berlinom odjekuju rijei slavnoganjemakog kancelara Bismarcka, iz ezdesetih godina 19. stoljea, koji je zastupnicima carskogaReichstaga poruio: Cijeli Balkan nije vrijedan ni zdrave koice jednoga jedinog pomeranskogratnika...1 Samo nekoliko godina kasnije Bismarck je bio primoran tu svoju tezu u praksi revidirati.Ne samo da je inicirao Berlinski kongres nego je igrao aktivnu ulogu u stvaranju granicadananjeg Balkana.

A njemaka vanjska politika Angele Merkel itekako je svjesna injenica da opasnost odprekrajanja balkanskih granica konano mora biti anulirana. Balkan je sa svojim otvorenimproblemima tempirana bomba u krilu evropskoga, a samim tim i njemakog koncepta sigurnosti.Deaktiviranje te bombe proces je koji traje posljednjih dvadesetak godina i upravo je Njemakau deminiranje regije uloila znaajna financijska sredstva, ali moda ne i adekvatnu politikupanju. Da ne bismo bili pogreno shvaeni, potrebno je sublimirati zato se smatra da jefinancijskom i humanitarnom angamanu nedostajala izotrenija politika panja slubenogBerlina.

Bez obzira na to ko je u posljednjih dvadeset godina sjedio u Uredu kancelara, njemaka vanjskapolitika uvijek je polazila od injenice da su Srbija i Hrvatska nosivi stupovi sigurnosti na Balkanu.Financijski i diplomatski napor ulagao se proporcionalno ovoj tezi, pa je slubeni Berlin gradiosvoju balkansku trasu preko Zagreba i Beograda. U vrijeme raspada bive SFRJ koalicijska vladaKohl-Genscher smatrala je Hrvatsku i Sloveniju stratekim partnerima, dok je za vrijeme dvamandata Schroeder-Fischerove vlade, a posebno nakon to je na vlast u Srbiji doao Zoran ini,Beograd bio kljuna balkanska adresa. U prvom sluaju demokrani su vjerovali da jedinoHrvatska ima potencijal za etabliranje balkanskog modela proevropskog drutva koje batinidemokranske vrijednosti. U drugom sluaju socijaldemokrati su smatrali da upravo Srbija nakonSlobodana Miloevia ima potencijal da sauva stabilnost na Balkanu. I jedan i drugi pristupposve su legitimni pokuaji Berlina da Balkan kao najblie turbulentno susjedstvo dri podkontrolom. Pakt za stabilnost u jugoistonoj Evropi te Standardi prije statusa neke su odnajznaajnijih politikih inicijativa Njemake koje su za cilj imale stabilizaciju, demokratizaciju istandardizaciju regije. Vrijeme je meutim pokazalo da je Balkan ipak prepun problema da bi setek tako moglo oslanjati na dva stupa. Posebno ako se ima u vidu injenica da je dobar dio tihproblema uzrono-posljedino vezan s jednim ili oba ta stupa. Makedonija se suoila s negacijomsuvereniteta, jezika, imena, autokefalnosti pravoslavne crkve. Srbija se nije eljela suoiti snezavisnou Kosova, pa je to pokuala internacionalizirati kontroliranjem krize u Bosni iHercegovini. Kriza dejtonskog sistema u BiH, pak, pokazala je da Zagreb i Beograd garancijeDaytona preesto koriste da tumae i kreiraju politiku dinamiku u BiH. Hrvatska i dalje toleriradevetu izbornu jedinicu na teritoriji susjedne BiH i utjee na politika kretanja kod bh. Hrvata,2

dok je Srbija brigu za provoenje Daytona svela na brigu za odreene politike krugove srpskognaroda u BiH. Da i ne spominjemo posebno granini nesporazum izmeu Slovenije i Hrvatske. Sviti povezani problemi dali su dovoljno razloga za ozbiljno preispitivanje intenziteta politikepanje Berlina, pogotovo u BiH koja se jo gleda kao refleksija odnosa Zagreba i Beograda.

1POLITIKA ANALIZA - NJEMAKA U BIH OD NAMJERE DO INICIJATIVE

1 Bismarck Die Biographie, Franz Herre, Albatros, str. 391.2 Najnovije saznanje kako je HDZ Hrvatske financijski pomagao osnivanje HDZ-a 1990 samo je zakasnjela potvrda

ove konstatacije.


Bosanskohercegovaki adagio u Njemakoj

Ali to preispitivanje nikada nije polo od injenice da je BiH najspecifinija zemlja u regiji u kojojje meunarodni angaman, pa i angaman Srbije i Hrvatske, jednako dio problema koliko i diorjeenja. Nije se, naalost, uzimalo u obzir da je BiH neophodno pomoi kako bi dola na nivo skojeg bi mogla prihvatiti standarde Evropske unije (EU). Polazilo se, naprotiv, od toga da je za BiHdovoljna evropska perspektiva, jasno odreeni standardi koji e natjerati domae politike lidereda rade, a kazna je zaostajanje na putu u EU. Susjedi e napredovati, a vi ete kaskati za njima. Toto isti ti susjedi mogu blokirati BiH kad god to poele, jeste realno, ali nije pokriveno standardima,pa se i ne uzima u obzir. Ovakav naizgled fer odnos Berlina u BiH shvaen je kao temeljnanezainteresiranost za sutinske probleme, to je odreenim politikim krugovima u BiH i oko njebilo dovoljno ohrabrenje da svoje politike grade na njenom nestanku. A kada je BiH zbog blokadaugraenih u sistem poela ozbiljno kliziti prema krizi, onda je umjesto preispitivanja u Berlinunastupio zamor. I to zamor koji je svaki upit o problemu objanjavao hladnom birokratskomfrazom: BiH ima jasnu EU perspektivu a na njenim liderima je da zemlju povuku naprijed. Ako to neurade, zemlja e zaostajati na putu u EU i narod e ih kazniti na izborima. Nita se od toga naravnonije dogodilo, osim to je BiH nastavila svoj status quo. to je on due trajao, sve se glasnijepostavljalo pitanje: Zato bi uope njemaka vanjska politika trebala biti zainteresirana za nekiaktivniji angaman u BiH? Odgovor na ovo pitanje ne podrazumijeva ekonomske interese, ali sei na njih naslanja. Njemaka je uloila velika sredstva u stabilnost Balkana, pa tako i BiH. Vie oddeset posto sredstava za rad Meunarodnoga kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) u Haaguizdvojila je Njemaka. Samo u 2005. godini ona je uloila u razvojne projekte na Balkanu 117,5miliona eura, od ega je ak 53,7 miliona otilo direktno u Srbiju. U operaciju Althea u BiH i umisiju KFOR-a na Kosovu Njemaka je poslala najvie vojnika. Na pet donatorskih konferencija zaobnovu BiH donirala je 102,5 miliona dolara... Jedino uspjeh u BiH moe biti adekvatnoopravdanje ovih ulaganja, a ona nisu dola samo iz filantropskih razloga. Demokratizacija Balkana,njegova pacifikacija i standardizacija jedan je od kljunih prioriteta zajednike sigurnosne politikeEU-a. Upravo je Njemaka u taj koncept sigurnog okruenja uloila jako mnogo truda i sredstava.to je navedeni umor bio izraeniji, ukupna uloga Njemake u BiH sve vie se utapala u raznemultilateralne inicijative, od policijske reforme do Bildtove inicijative. Bio je to period izrazitogmultilateralizma njemake vanjske politike prema BiH. Naravno, nema nita sporno u tome dazemlja koja je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju s EU-om (SSP) i treba da budeprovuena kroz skenere EU-a, ali je problem u tome to ti skeneri ne prepoznaju veomaspecifine pukotine postdejtonskog bh. drutva. Zato se, bolje reeno, multilateralizam njemakevanjske politike prema BiH temeljio na sljedeim, pogrenim premisama:

BiH ima jasnu EU perspektivu, kao i ostale zemlje zapadnog Balkana i morat eispuniti uvjete kako bi napredovala. Njen daljnji napredak prema EU-u ovisit e samood spremnosti domaih lidera da se dogovore. Ovaj pristup potpuno negira jednuposve drugu realnost a to je ona dejtonska, nametnuta, u kojoj BiH jo ivi. Rije je o ustavubaziranom iskljuivo na polugama nacionalnoga veta, to zapravo onemoguava dogovori to ini BiH itekako specifinom u odnosu na okruenje. A promjena takvog sistemaunutarnjim dijalogom je nemogua, jer nema domaeg drutvenog ugovora, niti je utakvim okolnostima lako do njega doi. Ustav BiH je aneks meunarodnog sporazuma inastao je kao rezultat meunarodnog angamana i sada kad je postalo jasno da jenefunkcionalan, treba da ga promijene politike elite koje su na njegovim neloginostimasagradile svoje imperije

Dejtonski okvir trebaju mijenjati domai politiki akteri, a OHR je prepreka zalanstvo BiH u EU-u i mora to prije biti zatvoren. Ovaj stav, ne samo njemaki, polaziod pogrene pretpostavke kako je BiH drutvo politiki sazrelo i da mu vie ne trebavrhovni tuma i zatitnik duha i slova Dejtonskog sporazuma. Zaboravlja se zapravo daOHR ima jasan mandat definiran Londonskom konferencijom PIC-a iz 1995. godine i

2 POLITIKA ANALIZA - NJEMAKA U BIH OD NAMJERE DO INICIJATIVE


Aneksom 10. i dok god postoji dejtonski okvir (nema domaeg konsenzusa za njegovupromjenu, a meunarodna zajednica se ne eli petljati), potreban je njegov meunarodniili domai jamac. Meunarodnoga jamca ne treba zatvoriti sve dok ne bude postojalamogunost uspostave domaega u vidu, recimo, vrhovnog suda BiH. Meutim, za to jouvijek nema bh. konsenzusa.

Insistiranje na pet uvjeta i dva cilja za zatvaranje OHR-a, na emu je njemakadiplomacija posebno ustrajala, pokazalo je zapravo ta znai ta bh. specifinost.Uvjeti su tako definirani da hronini nedostatak politikog konsenzusa moe drati OHR jodesetljeima u BiH, isto kao to je moe drati desetljeima podalje od EU-a. OHR je usutinskom smislu postao kolateralna teta olako definiranog uzrono-posljedinog stava:Ako elite naprijed, izvolite se dogovoriti; mi se elimo povui, ali neemo to uraditi dok se vi nedogovorite o uvjetima za nae povlaenje. Ovakav stav je samo jo jedan dokaz sutinskognerazumijevanja prirode i dinamike politikih odnosa unutar BiH.

Zagreb i Beograd kao supotpisnici Daytona mogu i jesu faktori rjeavanja krize uBiH. Historijske veze i fakte teko je negirati, pa je tako teko odbraniti tezu da Srbija iHrvatska ne igraju vanu ulogu. Ali konstantno se zaboravlja injenica, a ni u Berlinu nijebilo sluha za te balkanske ritmove, da su Srbija i Hrvatska dosta dugo koristile svojudejtonsku ulogu kako bi odreivale unutarnju politiku dinamiku u BiH. S time se otilotoliko daleko da predsjednici susjednih drava dolaze na stranake skupove i brinu o tomeko je autohtoni predstavnik naroda na teritoriji jedne suverene drave

Polazei od navedenih premisa, pritom potpuno posmatrajui BiH u regionalnom kontekstu anikako izvan njega, njemaka je vanjska politika u BiH bila poput zraka: bez okusa, boje, mirisa ioblika, a ipak prisutna i veoma vana. Nekadanji upravitelj Mostara Hans Koschnick i bivi visokipredstavnik dr. Christian Schwarz-Schilling zbog toga su i sami naprasno skonali mandate u BiHs velikom namjerom, ali sa skromnim rezultatom.3

I konano njemaki allegro u BiH

U knjizi Bosnien im Fokus dr. Schwarz Schilling, pomalo oajno, postavlja pitanje: Ko ekonano preuzeti inicijativu?4 Nudi i mogui odgovor: Evropljani! Pa ak i preporuuje odreenehitne korake. No, gotovo je sigurno da nije mislio na Berlin. I on je, bar sudei po navedenoj knjizi,izgubio nadu da Njemaka uope eli preuzeti vodeu ulogu u BiH. Otuda je pojaan interesBerlina iznenadio ak i one koji su ga prieljkivali, prizivali, lobirali za njega, a meu njima jesvakako bio i dr. Schwarz-Schilling. Svi su postavljali ista pitanja: Otkud najednom tako usredotoenangaman Berlina u BiH? ta se iza toga krije?

Odluka njemake kancelarke Angele Merkel da se aktivnije angaira upravo u BiH iznenadila je idomae politiare navikle da rjeenja trae u Washingtonu, a prema Bruxellesu uglavnom gledajus podozrenjem. Brojni odgovori na gore postavljena pitanja krue diplomatskim kuloarima. Oddefetistikih, pa preko onih punih teorija zavjere do apriori pozitivnih. Ured kancelarke uglavnomuti i sve pokuava drati podalje od javnosti, a upravo zbog injenice to namjera bavljenjaBosnom i Hercegovinom jo nije postala konkretna inicijativa. Ta je utnja, naravno, dodatnopojaala skepticizam i ostavila svakome da izvue vlastiti zakljuak. Bilo na bazi onoga to su onjemakoj namjeri rekli domai politiari koji su odlazili na razgovore u Berlin ili na bazi neke


3 U knjizi Bosnien im Fokus - die zweite politische Herausforderung des Christian Schwarz-Schilling (Rathfelderund Bethke; Schiler Verlag), izmeu ostalog, pojanjava se i diskrepancija izmeu spremnosti Njemake da ulaei nespremnost da vodi procese, uslijed ega su obojica prominentnih Nijemaca zavrila karijere nekakoneoekivano i pod nerazjanjenim okolnostima.

4 Bosnien im Fokus , str. 399.


subjektivne percepcije koja se temelji na procjeni da li je dobro to domai lideri idu na nogeChristophu Heusgenu, kancelarkinom savjetniku za vanjske poslove; to je rije o ovjeku koji jesvojevremeno radio za Javiera Solanu ili pak to je u sve od samog poetka ukljuen i bivi visokipredstavnik Miroslav Lajak. Neki su otili i tako daleko da su razvili teoriju kako je njemakiangaman iskljuivo usmjeren na zatvaranje OHR-a, imajui u vidu posebno injenicu da seNjemaka na nekoliko posljednjih sjednica Vijea za provedbu mira (PIC) zalagala za njegovozatvaranje. A neto ranije, navodno, i za bezuvjetno zatvaranje OHR-a, makar se morali redefiniratiuvjeti i ciljevi za njegovo zatvaranje.

Uvertira za njemaki allegro

Ve due vrijeme, a nakon kosovske krize neto intenzivnije, Bosna i Hercegovina je temadiplomatskih konsultacija i razgovora, kako onih u Bruxellesu, tako i onih bilateralnih meu tzv.velikim silama. U poetku oko sudbine OHR-a, a onda sve konkretnije i o drugim aspektima bh.problema. Iskustva Aprilskog paketa i Butmirske inicijative ogoljela su otpornost domaegapolitikog establimenta na kompromis, ali jo vie zablude na kojima je poivao tzv. novi pristupmeunarodne zajednice u BiH. U meuvremenu, zahvaljujui njemako-francuskom naporu,spaen je Lisabonski sporazum, to je pokazalo da njemaka vlada, posebno kancelarka Merkel,ima medijatorski potencijal i da EU legacy njene vlade nakon spaavanja Lisabonskog sporazumaima gotovo historijsku dimenziju. Postavilo se pitanje ta bi mogao biti balkanski legacy njemakekancelarke? Makedonija e prije ili kasnije nai modus vivendi s Grkom i Bugarskom. Srbija jepoela dijalog s Kosovom koji za poetak makar preutno polazi od pretpostavke da je Kosovonezavisno. Hrvatska do juna zatvara pregovore o lanstvu u EU-u i mogla bi ve 2013. godinepostati lanica Unije, premda u Evropskoj komisiji ne ele ba govoriti o konanom datumu. CrnaGora i Albanija nemaju potencijal regionalnih kriznih arita. Ostaje, dakle, BiH prikovana za dnoeuroatlantskih procesa, na nekoj vrsti nulte situacije koja zaas moe kliznuti u minus nestabilnost regionalnih dimenzija. Berlin je shvatio da umor od BiH ne moe biti argumentiranoobjanjenje, tim prije to dok god traje makar i potencijalna kriza, najgora mogua reakcija jepretvarati se da ona ne postoji i ekati. Tim prije to bosanskohercegovaka nulta situacija moepotrajati jako dugo, to bi zahtijevalo i neodreeno produenje mandata OHR-a i EUFOR-a, iji jenjemaki kontingent najbrojniji. A to je upravo ono to Njemaka ne eli.

Namjera

Namjera da se u BiH i s njom neto ipak pokua uiniti, nije dakle dola ba tako iznenada, kolikoje iznenadila spremnost Njemake da vodi taj proces. Kancelarka Merkel je nakon razgovora saspecijalnom predstavnicom EU-a za zajedniku vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton,dravnom tajnicom SAD-a Hillary Clinton, ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevom tepojedinim liderima iz regije zaduila jednog od svojih najbliih suradnika, savjetnika za vanjskui sigurnosnu politiku Christopha Heusgena, da ispita koji je najbolji i najsigurniji nain aktivnijeganjemakog angamana u BiH. A sve s ciljem kako bi se sprijeilo da ona klizne u jo veu krizu,odnosno u potpunu paralizu sistema, to bi na koncu iziskivalo ponovni i pojaani angamanEU-a i meunarodne zajednice. Odlueno je da se lideri politikih stranaka koji su dobili najvieglasova na izborima pozovu na razgovore u Berlin kako bi im se saopila namjera koja eeventualno postati inicijativa tek kada se ispitaju njihovi stavovi o sutinskim pitanjima. Mjesecdana nakon izbora u BiH u Berlin je pozvan predsjednik SDA Sulejman Tihi i novoizabranipredsjedavajui Predsjednitva BiH Bakir Izetbegovi. Potom lider SDP-a dr. Zlatko Lagumdija,zatim lideri HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 Dragan ovi i Boo Ljubi, te na kraju izaslanik MiloradaDodika, predsjednika bh. entiteta RS-a. Zato svi lideri osim Dodika? Zato to su u Berlinu eljelida znaju da li Dodik prihvata da bude konstruktivan dio njemake namjere, a opet elei daispitaju dokle misli ii sa svojom radikalnom retorikom, posebno s dovoenjem u pitanjeinstitucija BiH. Kako bi se svima dalo do znanja da iza ovog napora stoji njemaka kancelarka, svi



lideri, osim izaslanika predsjednika Dodika, imali su kratak susret i s Angelom Merkel, koja im jepotvrdila svoju namjeru i najavila da e sve aktivnosti koordinirati njen savjetnik. Nekima odslubenih susreta s politikim liderima iz BiH prisustvovao je i Miroslav Lajak, za kojeg se vetada znalo da ima najvie anse da zasjedne u fotelju izvrnog direktora odjela za jugoistonuEvropu i sredinju Aziju pri zajednikoj slubi za vanjske poslove EU-a. Time se zapravo eljelopokazati kako je EU agenda sastavni dio njemake namjere.

U januaru 2011. godine uslijedio je drugi krug konsultacija u Berlinu, samo ovaj put bez kratkogsastanka s kancelarkom. Nakon to je predsjednik RS-a poslao pozitivan odgovor o svojojspremnosti na konstruktivnu ulogu, u Berlin je pozvan i on, kada je naravno dobio priliku da sekratko susretne s kancelarkom Merkel.

U dva kruga konsultacija jasno su se iskristalizirale sljedee postavke:

Berlin ne namjerava utjecati na formiranje vlasti; njegova je namjera da se postupnimizmjenama Ustava BiH sistem u zemlji dugorono uini funkcionalnim i samoodrivim.

Njemaka ne poduzima nita bez konsultacija s kljunim partnerima u EU-u i izvan Unije.Bit e ukljuene i Srbija i Hrvatska.

Namjera e postati inicijativa tek kada se svi politiki lideri sloe oko neke vrste zajednikogplana za promjene u BiH.

Njemaka ne namjerava posebno proteirati bilo koju politiku opciju, iako se u javnostistekao pogrean dojam kako je zbog injenice da je u Njemakoj na vlasti CDU/CSU, kljuniinteres Njemake da pomogne hrvatske stranke.

Zato njemakoj namjeri treba pomoi da postane inicijativa

Ne elimo ovdje apriori iskljuiti sumnju, kao to nam nije namjera da bez argumenata forsiramooptimizam. elimo samo naglasiti kako je neutemeljeni skepticizam u cilju odbrane BiH od jojedne zlonamjerne inicijative u ovom trenutku pogubniji za nju nego za samu inicijativu i zemljekoje iza nje stoje. Kovati teorije zavjere na bazi namjere ili jo gore zbog toga to su neki pojedinciukljueni u najmanju ruku je neozbiljno.

E sada zato treba iskoristiti ovaj momentum kao ansu?

Zato to se BiH nalazi u veoma osjetljivoj fazi, etiri mjeseca bez konstituirane vlasti nadravnom nivou, s vie nego jasnim krenjem preuzetih ugovornih obaveza s EU-om. Utakvoj situaciji spremnost jedne od najveih evropskih i svjetskih sila da se angaira u BiHi da pritom taj angaman dugorono usmjeri na otklanjanje barijera u funkcioniranju bh.drave kao budueg kandidata za lanstvo u EU-u neto je emu vrijedi dati priliku.Posebno ako se u obzir uzme da je to prvi takav angaman Njemake u regiji.

Njemaka je, bar do sada, prioritet dala dijalogu s domaim politikim liderima o rjeenjimau BiH, a u drugi plan stavila konsultacije s drugim meunarodnim partnerima o tome kakou BiH eventualno neto treba nametnuti.

Jasno se moe prepoznati interes Njemake da se prilike u BiH stabiliziraju, to moe bitiiskoriteno kao win-win situacija, kako za BiH, tako i za EU.

Evidentna je i spremnost Njemake da u ovom trenutku preispita svoje stavove vezano zazatvaranje Ureda visokog predstavnika, odnosno da ih podvrgne nekoj vrsti provjere kojau obzir uzima pravne i politike elemente, a posebno reperkusije nepromiljenoga ipreranog zatvaranja.



Cijenimo da je njemaki stav spram krize u BiH evoluirao i konano prihvaena injenicada je ona specifina drava, da je takva dobrim dijelom zahvaljujui i meunarodnomangamanu te da joj kao takvoj ne mogu pomoi iskljuivo samo uvjeti Procesa stabilizacijei pridruivanja.

Koje su realne opasnosti da njemaka namjera nikada ne postane inicijativa

Preveliko taktiziranje i ekanje da se dobro osmisli cijela strategija pa da se s njom tek ondaupoznaju kljuni domai te partneri u EU-u i izvan Unije moe samo potkrijepiti sumnju, asumnja moe lako prerasti u strah koji je na Balkanu najrazornije oruje

Njemaka namjera ne moe postati inicijativa bez jake sinergije s kljunim partnerima: akoje konsultirana Rusija, ali ne i Turska, to moe izazvati sumnju da je njemaki pokuaj ustvari kompulzivna reakcija na pojaani turski angaman

Ako je konsultiran SAD, ali ne i Velika Britanija, onda njemaka inicijativa moe bitiprotumaena kao negacija pojaanog interesa konzervativno-liberalne vlade za situacijuu BiH.

Ukljuivanje Miroslava Lajaka ne znai nuno i ukljuivanje EU-a, i to je jo jedan elemento kojem treba voditi rauna.

Aprilski paket pao je, izmeu ostalog, na veoma looj komunikaciji s javnou u BiH. Sveje previe i bez potrebe bilo obavijeno velom tajne, to je krugovima sklonim teorijamazavjere dalo dodatnu energiju da ga spale upravo na toj slabosti

Butmirski paket pao je pak na kakofoniji u meunarodnoj zajednici i oiglednoj elji dase napravi ne ta je neophodno, nego i ispod onoga to je mogue kako bi se sve na krajuprodalo kao veliki uspjeh.

Njemaka inicijativa, ako do nje doe, mora imati u vidu da je BiH u takvom stanju kojevie ne trpi eksperimente.

Ako Zagreb i Beograd nisu spremni igrati puno konstruktivniju ulogu, onda je bolje danjihov doprinos bude u tome to e se sami iskljuiti iz procesa i prepustiti ga onima u ijibi se klub eljeli ulaniti.

elimo vjerovati da je ovaj njemaki interes za BiH rezultat spoznaje kako je ona nanepovratnom putu ka EU-u, te da joj to prije treba pomoi da se konsolidira, kako bi teku nastavku bila u mogunosti prihvatiti standarde EU-a. To podrazumijeva pomo BiH, neda dobije trei ili etvrti entitet, nego da za poetak profunkcionira u postojeemustrojstvu. Samo na taj nain njemaka vanjska politika u BiH moe konano promijenitiagregatno stanje i postati snaga koja e prokriti put funkcionalnoj dravi, a time sprijeitikrizu koja ima potencijal da destabilizira regiju.



Od defanzive do optimizma: historijski razvoj njemake vanjskepolitike

Aktualnu njemaku vanjsku politiku prema regiji zapadnog Balkana, u skladu s tim i premaBosni i Hercegovini, naprosto je nemogue otrgnuti iz jednoga ireg historijskog kontekstaevolucije njemakog politikog identiteta. U tom kontekstu njemaka vanjska politika jeod Drugoga svjetskog rata do dananjih dana prola kroz nekoliko zanimljivih etapa kojesu sve odreda determinirale dananje pozicioniranje Njemake kako na globalnom planu,tako i prema zapadnom Balkanu i BiH. Prvih tridesetak godina nakon Drugoga svjetskograta njemakom vanjskom politikom vladala je potpuna defanziva, uzrokovana prije svegainjenicom da su dravom upravljale pobjednike sile, da je ona bila ideoloki podijeljena.S dolaskom Willyja Brandta za kancelara potkraj ezdesetih godina 20. stoljea poinjeetapa vanjskopolitikog realizma u Zapadnoj Njemakoj. Willy Brandt i njegovvanjskopolitiki savjetnik Egon Bahr iskovali su politiku malih koraka prema SSSR-u NeueOst Politik-Wandel durch Annherung(Nova istona politika - promjena kroz pribliavanje),to je predstavljalo poprilian otklon od antikomunistikog mainstreama na Zapadu.Umjesto potpirivanja makartistikog5 animoziteta prema komunistikom Varavskombloku, Brandt je promovirao razumijevanje, pribliavanje, direktan razgovor i sporazumesa susjedima iza eljezne zavjese. Sutina vanjskopolitikog realizma ogledala se u injenicida je Njemaka podijeljena, da se nalazi rastrgana izmeu dva bloka, te da je potreban softpower kako bi se kad-tad stvorili uvjeti za ponovno ujedinjenje.

Helmut Kohl i Hans-Dietrich Genscher prvi su neto jasnije iskoraili ka autonomnojvanjskoj politici, te su mimo prevladavajueg stava ondanjih zapadnih saveznika snanoradili na meunarodnom priznanju drava nastalih raspadom bive SFRJ, u prvom reduSlovenije i Hrvatske.

Vlada kancelara Gerharda Schroedera, premda suoc ena s ozbiljnim izazovima ekonomskei svake druge reintegracije siromanije Istoc ne Njemac ke, odluc ila je napraviti dodatniiskorak. Sve do 1994. godine,6 a potom i odluke Bundestaga da poalje njemaku vojsku usklopu NATO-ovih vojnih operacija spaavanja civilnog stanovnitva na Kosovu 1998.godine, kljuna odrednica njemake vanjske politike, nazivnik svih etapa, bio jeantimilitarizam (zabrana slanja njemake vojske u mirovne misije). Schroeder jedeideologizirao antimilitarizam u vanjskoj politici tako to je procijenio kako je vrijeme dase kae da antimilitarizam zbog nacistike prolosti ne slui ni njemakim ni globalniminteresima. Njemako drutvo prolo je kroz viedesetljetni proces denacifikacije, utvrdilose u konceptu pacifizma i doktrini Zivilmachta (civilna sila koja prednost dajemultilateralizmu, mirnom rjeavanju sporova, diplomatskim rjeenjima), tako da se vienikome ne moraju dokazivati dobre namjere. Ekonomski div odluio je tako prestati bitivanjskopolitiki patuljak, a Schroeder je zapoeo fazu vanjskopolitike ofanzive. Debata otome treba li Njemaka biti globalni igra i slati svoje vojnike u mirovne misije odrala sedo dananjeg dana. Jedni polaze od toga da Njemaka kao izvozno orijentirana nacija iglobalna ekonomija mora biti zainteresirana da postane i globalni vanjskopolitiki igra, aza to je neophodno uee njemakih vojnika u svim, s aspekta njemakih i interesa EU-a, opravdanim mirovnim misijama. Ima pak i onih koji smatraju da Njemaka po svakucijenu treba ostati odana pacifizmu i humanitarnom angamanu. S vremenom se iz sukobaovih dvaju shvaanja razvio pomiriteljski koncept koji iz oba shvaanja uzima sutinu, a to


5 Amerika antikomunistika histerija Josepha McCarthyja.6 22. jula 1994. dolazi do prve odluke njemakog Bundestaga da njemaka vojska moe participirati u mirovnoj

misiji u BiH. Prethodila joj je odluka njemakog Ustavnog suda, Bundesverfassungsgerichta, da uee njemakevojske u mirovnim operacijama nije protiv njemakog ustava.


je da Njemaka svoje interese treba zastupati na jednoj iroj platformi EU-a i zajednikomkonceptu sigurnosne i vanjske politike Unije kojim e se uspjenije braniti i njemakiinteresi.

Schroeder je bez sumnje otvorio prostor Angeli Merkel da u njemakoj historiji budekancelarka koja je prva nakon Drugoga svjetskog rata vratila Njemakoj njenu globalnuulogu. Kljune odrednice te nove doktrine su sljedee:

Njemaka, kao najjaa evropska i jedna od najjaih svjetskih ekonomija, najveipojedinani kontributor i financijska kima EU-a, mora preuzimati odgovornost ivoditi procese. Kljuni proces je ulaganje u uvrivanje konstrukcije EU-a kako bi juse koristilo kao globalnu platformu za odbranu i promociju njemakih ali i evropskihinteresa.

Jaka i koherentna EU za Njemaku nema alternativu, i to je strateki cilj njemakogangamana.

Globalni utjecaj, u prvom redu ekonomski, stvara Njemakoj obavezu da se brine io globalnom miru. Slanje njemakih vojnika u mirovne misije obaveza je koja nijeapriori kontradiktorna konceptu Zivilmachta, nego ga nadopunjuje u smislu ulaganjadodatnih napora u odbranu demokratskih vrijednosti Njemaka nee samo utjetii plaati, nego se eli i pitati, te je jedan od interesa i reforma OUN-a i usklaivanjenjegove strukture s realnim odnosom snaga u svijetu

Uzimajui u obzir gore navedeno, ne treba se uditi to je njemaka kancelarka AngelaMerkel potroila dosta energije kako bi spasila Lisabonski sporazum od sigurne propasti,kako bi sauvala Evropsku monetarnu uniju i fiskalnu stabilnost EU-a. Njemaka elisigurno okruenje i svjesna je da ga moe postii samo na iroj evropskoj platformibesprijekornom standardizacijom i irenjem koncepta ustavnog patriotizma.7 KancelarkaMerkel, na temelju iskustava svih svojih prethodnika, zapoela je tako etapu globalizacijenjemake vanjske politike koja polazi od jasno definiranih interesa Njemake: jaka EU,stabilno okruenje, prije svega na Balkanu i istonoj Evropi, strateka saradnja s Rusijom iSAD-om te ekonomsko partnerstvo s Brazilom, Indijom i Kinom.


7 Koncept je prvi razvio politikolog Dolf Seterenberg, a doradio ga i etablirao filozof Juergen Habermas i ovaj jepojam izvan njemake politike teorije i prakse uglavnom nepoznat. Radi se o identifikaciji graana sinstitucijama sistema, a ne s imaginarnim simbolima. Puna konzumacija ustavnih prava i obaveza sutina je takveidentifikacije. Zato ustavni patriotizam sebe trai u sistemu, a ne izvan njega. Nije patriot onaj koji ljubi zastavu,nego onaj koji potuje institucije demokratskog sistema.


Documents

Političkaanalizavpi.ba/wp-content/uploads/2016/05/Njemacka_u_bih_od_namjere_do... · Ne samo da je inicirao Berlinski kongres nego je igrao aktivnu ulogu u stvaranju granica današnjegBalkana