polazišta za strategiju ekonomskog razvoja hrvatske početkom 21

Jakov Sirotkoviæ1

UDK 330.34 (497.5) “200”

POLAZIŠTA ZA STRATEGIJUEKONOMSKOG RAZVOJA HRVATSKE

POÈETKOM 21. STOLJEÆA(Teze za raspravu)

UVOD

Polazišta, pristup i koncepcija strategije ekonomskog razvoja sa�etose razmatraju kao teze za raspravu, i to: od definicije, analize stanja,teorijskih, analitièkih, programskih (ciljevi), institucionalnih i zakon-skih pretpostavki do glavnih pravaca njihove realizacije. Te�ište je naproblematici u Hrvatskoj s naglaskom na odvojenoj aktivnosti eko-nomske politike u radu na tekuæoj (kratkoroènoj) politici i strategiji.Istièe se znatan pomak tekuæe politike od stabilizacije prema razvoju,od sredine prošle godine, kao znaèajnije odstupanje od rješenja prih-vaæenih u dokumentima za strategiju. Nameæe se potreba integracijerada i proširenje promjena tekuæe politike, uz reprogramiranje radana strategiji.

I. PREDMET I NAÈELA

1. Predmet i svrha rasprave

Potkraj prošle godine (20. prosinca 2001.) odr�ana je zatvorena ras-prava o dva znaèajna nova dokumenta ekonomske politike:«Razvojni prioriteti RH 2002.-2004.».2 i «Hrvatska u 21. stoljeæu –

1EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com)

1 Jakov Sirotkoviæ, akademik, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb2 Vlada Republike Hrvatske: “Razvojni prioriteti Republike Hrvatske 2002.-2004.”, Rast

zapošljavanja i standarda, otvorenost, konkurentnost, stabilnost, Zagreb, 9. studenog 2001.(str. 1-10).

Makroekonomija».3

U predgovoru i uvodu tih materijala govori se o njihovoj meðusobnojpovezanosti te usklaðenosti s ranije izraðenim polaznim i drugim do-kumentima tekuæe i razvojne politike, osobito s «Naèelima razvitkaRepublike Hrvatske».4 i 19 integralnih studija projekta «Hrvatska u21. stoljeæu».

Rasprava je bila slabo organizirana, tako da nije mogla dati znaèajnijerezultate.

Stoga se nametnula potreba da se naknadno uka�e na dobre strane islabosti u tih dokumenata i u njima iznesenih ocjena i stavova, koji suu nekim va�nim aspektima konfliktni.

Raspravu o ocjeni stanja hrvatskoga gospodarstva i polazištima zastrategiju ekonomskog razvoja, meðutim, ne pokreæemo zato da bis-mo izvršili kritièku analizu tih dokumenata, veæ prije svega da bismoiskazali vlastite ocjene i stavove, zasnovane na višegodišnjim is-tra�ivanjima te da bismo tako podr�ali i pomogli pozitivna nastojanjanosilaca ekonomske politike u naporima koje èine u pravcu ostvari-vanja zaokreta iz recesije u novi investicijski ciklus i odr�ivi ubrzanirazvoj.

2. Tekuæa politika i strategija razvoja

Tekuæa je politika u naèelu kratkoroèna, a u operativnom smislu og-ranièena na jednogodišnje razdoblje. Te�ište joj je na dr�avnom pro-raèunu (bud�etu) koji je precizno i detaljno uraðen te povezan sasustavom mjera i instrumenata (sredstava) kojima se osigurava ostva-rivanje njegove prihodne i rashodne strane.

Povezanost tekuæe politike sa strategijom razvoja vrlo je raznolika i uznatnoj je mjeri podlo�na promjenama. S tim u vezi postavlja se pi-tanje o karakteru (koncepciji) te strategije, njezinoj strukturi, naèeli-ma, ciljevima i vremenskom obuhvatu.

U odreðenom obliku strategija razvoja uvijek postoji i ona je, u pravi-lu, naèelno polazište ekonomske politike. U razraðenijem obliku unas ne postoji strategija razvoja, ali veæ Ustav iz 1990. godine sadr�i

2 Jakov Sirotkoviæ: POLAZIŠTA ZA STRATEGIJU EKONOMSKOG RAZVOJA...

3 Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske: “Hrvatska u 21. stoljeæu –Makroekonomija”, Zagreb, listopad 2001. (str. 1-77).

4 Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske: “Strategija Hrvatske za 21. stoljeæe –Naèela razvitka Republike Hrvatske”, Zagreb, 3.7.2001. (str. 1-25).

bitne normativne elemente. To ne znaèi da se oni i ostvaruju, premdabi, zapravo, trebali biti najstabilniji oslonac ekonomske politike.

Nepostojanje razraðenije strategije razvoja, a u uvjetima kada nijesasvim osigurano niti ostvarivanje ustavnih polazišta, pru�a mo-guænost arbitriranja. Pod utjecajem razlièitih interesnih grupacija tomo�e biti u suprotnosti s nacionalnim interesima i ustavnim naèeli-ma. U nas je to bio èest sluèaj, osobito u razdoblju od 1995. do 1999.godine.

Nakon smjene vlasti poèetkom 2000. poèinju znaèajnije promjenekoje su najveæim dijelom najavljene u «Programu rada Vlade Repu-blike Hrvatske za razdoblje 2000.-2004. godine».5

Dvije godine nakon toga, poèetkom 2002. godine, odreðeni zaokret jezamjetan, prije svega u naèelu, a zatim prete�no u tekuæoj politici. Uradu na strategiji razvoja promjene nisu zadovoljavajuæe i tu se jošuvijek nalazimo na samom poèetku, uz postojanje niza pitanja za kojajoš nisu pronaðeni pravi odgovori.

3. Dokumenti tekuæe politike

Neposredna osnova za tekuæu ekonomsku politiku Hrvatske bio je u2000. godini u Hrvatskom saboru usvojen proraèun, dok su u 2001.godini nastale znatne promjene. Osnove se proširuju i Zakonom oHrvatskoj narodnoj banci na kojem se temelji monetarna politika te«Memorandumom o ekonomskoj i financijskoj politici» Vlade RHMeðunarodnom monetarnom fondu i «Pismom o razvoju» koju jeVlada RH uputila Svjetskoj banci (World Bank WB). To su ipolazišta za tekuæu politiku u 2002., a u osnovnim okvirima time seusmjeruje i politika za 2003., što znaèi do kraja mandata današnjeVlade.

Najznaèajniji meðu ovim dokumentima je dr�avni proraèun. Ne samozato što se njime preraspodjeljuje oko 60 posto bruto domaæegproizvoda, veæ i zbog njegove utemeljenosti, naèina donošenja i ost-varivanja. U nedostatku strategije razvoja u pripremi proraèunauraðeni su posebni analitièki materijali u kojima su naznaèene njego-ve dugoroène implikacije te neposredniji utjecaji na kratki rok (zarazdoblje od tri godine). Rijeè je o studijama Ministarstva financija:


5 Vlada Republike Hrvatske: “Program rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje2000.-2004. godine”, Zagreb, 8. veljaèe 2000. (str. 1-33).

«Okviri strategije razvitka i stabilnosti hrvatskog gospodarstva».6 i«Dr�avni proraèun Republike Hrvatske 2001.-2003. godine».7 iz ko-lovoza 2000. godine.

Proraèun kao i Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci usvaja Sabor Repu-blike Hrvatske. Time se neposredno odluèuje o fiskalnoj politici, dokzakonske ovlasti Hrvatskoj narodnoj banci omoguæuju visoki stupanjautonomije u monetarnoj politici. Pri tom su, u našem sluèaju, poka-zane slabosti koje dovode u pitanje ispravnost takvih rješenja, pa èak injihovu ustavnu zasnovanost.

Memorandum Vlade RH MMF-u8 i Pismo Svjetskoj banci9 neposred-na su komunikacija Vlade i HNB-a s tim institucijama, pri èemu suiskljuèeni i Sabor i javnost, dok su obveze koje Hrvatska time preuzi-ma izuzetno zahtjevne, restriktivne i konfliktne u odnosu na nacional-ne razvojne interese.

4. Naèela i strategija razvoja

U Republici Hrvatskoj nakon 1990. bilo je više pokušaja da se priðeizradi strategije razvoja, ali su samo dva imala slu�beni karakter.Tako je Ekonomski institut u Zagrebu, po narud�bi Vlade RH, 1992.izradio studiju koja se odnosila na razdoblje do 2000. godine: «Kon-cepcija i strategija gospodarskog razvoja Hrvatske».10

Rad je bio visoko struèno ocijenjen, ali politièki nije prihvaæen, pa seumjesto toga prišlo izradi stabilizacijskog programa koji je prihvaæenpotkraj 1993. godine.

Tek se poèetkom 1998. godine ponovno prilazi izradi nove strategijena inicijativu Predsjednika Republike, pa je u suradnji s Ministarst-vom znanosti potkraj iste godine bila izraðena opse�na studija «Stra-tegija daljnjeg gospodarskog razvoja Hrvatske do 2005. godine».11

Radnu, završnu, verziju razmatralo je «Redakcijsko vijeæe» na èelukojega su bili savjetnik za gospodarska pitanja Predsjednika Republi-ke i ministar znanosti, koje nije odobrilo objavljivanje i primjenu testrategije. Umjesto toga, objavljen je u o�ujku 1999. godine jedan


6 Izdanje Ministarstva financija, s podnaslovom “Prijedlozi i dileme”.7 Izdanje Ministarstva financija kao “Fiskalne projekcije”, kolovoz 2000.8 Vlada RH: “Memorandum of Economic and Financial Policies”, December 2000.9 Vlada RH: “Letter of Development Policy”, 5.6.2001.10 Rad EIZ objavljen u “Privredna kretanja i ekonomska politika”, 10/1992.11 Ministarstvo znanosti i tehnologije, prosinac 1998, neobjavljeno, šifra: “tajno”.

vrlo sa�eti dokument pod naslovom «Stajališta dr�avnog vodstva ostanju hrvatskog gospodarstva i mjerama za osiguranje daljeg gospo-darskog razvitka»,12 koji je naznaèavao samo ciljeve i koji, premdaprihvaæen u Saboru, ni u èemu nije mijenjao tekuæu politiku.

Novoizabrana Vlada RH u svom je èetverogodišnjem programu radapreuzela i obvezu da u tijeku 2000. pripremi gospodarsku strategijuRepublike Hrvatske. Tako je sredinom 2000. prihvaæen projekt«Strategija razvitka Republike Hrvatske u 21. stoljeæu». Do sredine2001. izraðeno je 19 fragmetarnih strategija te je na temelju toga prih-vaæen, na sjednici Vlade 26. sijeènja 2001. godine, jedan sa�eti i, uodnosu na 19 parcijalnih strategija, objedinjujuæi svodni dokument«Naèela razvitka Republike Hrvatske». Spomenuta rasprava potkraj2001. godine vodila se i o njemu, zajedno s dva citirana dokumenta,od kojih je prvi («Razvojni prioriteti...») izraðen i prihvaæen kasnije,a drugi («Makroekonomija») ranije. Izmeðu tih dokumenata, kao i uodnosu na one koji se odnose na tekuæu politiku, postoje znatne razli-ke i brojni konfliktni odnosi.

II. ANALIZA I OCJENE STANJA HRVATSKOGGOSPODARSTVA

5. Razina analize i razlike u ocjenama stanja

Analize stanja hrvatskoga gospodarstva koje se u nas koriste za potre-be ekonomske politike na izuzetno su niskoj teoretskoj imetodološkoj razini te su u najveæoj mjeri podreðene interesima aktu-alnih vlasti u cilju dokazivanja ispravnosti politike koju vode.

Sve što je uraðeno odnosno formulirano o stanju gospodarstva, nakonšto je odbaèena citirana «Koncepcija i strategija gospodarskog razvo-ja Hrvatske» 1992. godine, pa do kraja 1999. takvoga je karaktera.

Nakon toga, tj. u razdoblju od poèetka 2000. pa do kraja 2001. godi-ne, nakon smjene vlasti, dolazi do odreðenih promjena koje nisu znat-nije poboljšanje kvalitete, veæ se više svode na unošenje nekihobjektivnijih spoznaja u dokumente, reducirano i selektivno.


12 Autorstvo je pripisano Uredu Predsjednika RH, a distribuiran je u Hrvatskom saboru uo�ujku 1999.

U tome smislu najprihvatljivija je analiza i ocjena «zateèenog stanja»u «Programu rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od2000.-2004. godine», iz veljaèe 2000.13

Bitna je ocjena da se Hrvatska «nalazi ne samo u recesiji, veæ i ustrukturnoj krizi», te da «u njezinom pravnom i gospodarskom susta-vu... postoje ugraðene koncepcijske greške».14

U najnovija tri dokumenta Vlade RH (vidi bilješke od 1 do 3) ocjenesu ne samo ubla�ene, veæ dijelom i suprotne, s time što su vrlo podu-darne ocjene u «Naèelima razvitka Republike Hrvatske» s onima izparcijalne strategije «Makroekonomija».15

Premda se u materijalu «Razvojni prioriteti Republike Hrvatske2002.-2004. godine» izrièito ka�e da navedeni prioriteti «proizlaze»iz «Naèela razvitka RH» i 19 integralnih studija, oni su ipak bli�i sta-vovima iz «Programa rada Vlade RH», a sadr�e i neke nove stavovekojima se najavljuju znatniji pomaci u pravcu razvoja i njegove insti-tucionalizacije.16

6. Znaèenje i metode analize

Analiza stanja nacionalnog gospodarstva i promjena makroekonom-skih indikatora bitna je pretpostavka za pristup strategiji ekonomskograzvoja. Na njoj se temelje spoznaje o potencijalima rasta, obil-je�jima ekonomske strukture, meðugranskim, meðuvremenskim imeðunarodnim odnosima, o uzrocima eventualnih poremeæaja, oso-bito s obzirom na utjecaj ekonomske politike, unutrašnjih i vanjskihfaktora.

Za takvu analizu nu�no je raspolagati s odgovarajuæim baziènim sta-tistièkim podacima meðusobno povezanim matricom (bilancom) na-cionalne privrede koju je moguæe matematièki interpretirati i koristitiposredstvom odgovarajuæih modela, ovisno o pretpostavkama varira-ti u tra�enju najprihvatljivijih rješenja.

U tome je pogledu u nas stanje krajnje nezadovoljavajuæe što se oso-bito pokazalo u parcijalnoj strategiji razvoja makroekonomije, osobi-


13 Izvor kao u 4, str. 3-6.14 Isto, str. 3.15 Izvor kao u 3, str. 13-16, te u 2, str. 17-20.16 Izvor kao u 1, str. 2-5.

to u poglavljima «obilje�ja hrvatskog gospodarstva», «koncepcija istrateški ciljevi», te «projekcije gospodarskog rasta».17

Autori tu analizu smatraju «sveobuhvatom», a za njezine poruke ka�uda su «putokaz u postavljanju makroekonomskog okvira u razradiprijedloga ekonomskih politika» za strategiju koju u nastavku pred-la�u.18

Ta je analiza, meðutim, krajnje reducirana s analitikom meðusobnonepovezanom, samo za razdoblje od 1994. do 1999. (samo u jednomsluèaju od 1992. ), sa stavovima koji uopæe ne mogu biti zasnovani natakvoj analizi strukture, koji su afirmativni u odnosu na politiku od1994. do 1999. godine i koji zapravo predla�u njezin nastavak uz ne-bitne korekcije. Stoga je takva analiza neupotrebljiva u pristupu stra-tegiji razvoja. Ona je èak u kontradikciji i sa strateškim ciljevimarazvoja, kako su formulirani u istoj studiji.19

III. TEORIJSKA POLAZIŠTA

7. Teorijska rješenja kao oslonac ekonomske politike

Makroekonomska analiza koja se koristi u ekonomskoj politici po de-finiciji mora biti zasnovana na odgovarajuæim teorijskim rješenjimakako s obzirom na izbor i primjenu metoda tako i s obzirom na prijed-loge rješenja koja se odnose na moguæi ishod te sredstva i mjere nje-gova ostvarivanja.

U razvoju ekonomske misli u proteklih pedeset godina postignuti suizuzetni rezultati u konstituiranju, formiranju i aplikaciji jednog no-vog podruèja – teorije ekonomskog razvoja. Prete�ni broj dobitnikaNobelove nagrade za ekonomiju dao je svoje doprinose tome po-druèju, od A. Lewisa, poèetkom pedesetih do J. Stiglitza na prijelazuu 21. stoljeæe. Izuzetno su znaèajni doprinosi J. Tinbergena, takoðernobelovca, u nastojanjima da se teorijska rješenja primjene na global-nom planu.

Sedamdesetih je došlo do sna�nog pokreta osporavanja osnovnihpostavki teorije ekonomskog razvoja s argumentima neprimjenjivosti


17 Ured za strategiju razvitka RH: “Hrvatska u 21. stoljeæu – Makroekonomija”, op.cit. str.23-26 i 66-70.

18 Isto, str. 19.19 Isto, str. 23-26.

u praksi. I tu je kljuènu ulogu imao dobitnik Nobelove nagrade M.Friedman. To je imalo bitan utjecaj na nacionalnom i meðunarodnomplanu, pod vodeæim utjecajem SAD-a, osobito kada je Friedman post-ao glavni ekonomski savjetnik predsjednika SAD-a.

Rezultati takvih promjena bili su nakon desetak godina katastrofalni,što je pokazano veæ 1984. godine.20 Otpor SAD-a promjenama splas-nuo je, meðutim, tek nakon sloma na Newyorškoj burzi listopada1987., koji je prijetio posljedicama sliènim onima iz krize tridesetihgodina.21

Nakon toga dolazi do znatnih promjena u politici SAD-a, što se saznatnim pomakom prenosi i na meðunarodni plan, sporimprilagoðavanjem politike MMF-a i Svjetske banke. Br�a je, meðutim,reafirmacija teorije razvoja, pri èemu je u proteklih nekoliko godinauèinjen fundamentalni zaokret, koji je znaèio i radikalni teorijskiobraèun s neoklasicizmom, te kvalitetne pomake u pristupu ekonom-skoj politici.22 U nas su do sada u pristupu strategiji razvoja takvepromjene imale marginalno znaèenje.

8. Neutemeljenost dileme: tr�ište ili intervencionizam

«Makroekonomija», jedna od 19 parcijalnih strategija projekta«Hrvatska u 21. stoljeæu» i kljuèni oslonac, izmeðu 8 ekonomskihstrategija, gospodarskog dijela veæ usvojenog glavnog dokumentaVlade RH o strategiji Hrvatske za 21. stoljeæe: «Naèela razvitka Re-publike Hrvatske», - optereæena je dilemom: tr�ište ili intervencioni-zam.23

S tim se u vezi opredjeljuju za tr�išno gospodarstvo i tr�išne reforme,uz «neoklasiènu i endogene teorije rasta».24 Bitno im je uspostavitistabilan makroekonomski okvir i sustav, za koji ka�u da je u«odreðenoj mjeri zaokru�en i da su potrebne još samo manje dora-de».25 U tom kontekstu visoko ocjenjuju promjene u gospodarskomsustavu, osobito u bankarskom, za koje ka�u: «U razdoblju od 1995.


20 United Nations: “Crisis or Reform”, UN, New York, 1984.21 W. Greider: “Tajne hrama – Kako Federalne rezerve vode SAD”, Globus, Zagreb, 1991.,

str. 589-632.22 J. Stieglitz: “Modern Economic Theory and Development”, World Bank, 1999.23 Izvor kao u 2.24 Isto, str. 67.25 Isto, str. 11 i 23.

do 2000. bankarski je sustav u Hrvatskoj do�ivio najdublju transfor-maciju u svojoj povijesti».26 Meðu glavnim problemima koje trebaprevladati smatraju da je materijalno i kulturno naslijeðe iz «bivšegsocijalistièkog sustava», kao što je «neefikasni industrijski sektor»,«sklonost egalitarizmu (potreba da svi budu jednako bogati ili jedna-ko siromašni), te sklonost dr�avnom paternalizmu».27 Smatraju, sto-ga, da ne postoje pretpostavke za neko znaèajnije ubrzanje rasta, kojibi omoguæio dostizanje razvijenijih tranzicijskih zemalja ili slabijerazvijenih zemalja Europske unije, da nema neiskorištenih kapacite-ta, niti dovoljno vlastite akumulacije, da je normalno u tranzicijipoèetno usporavanje proizvodnje, da je normalno da teèaj aprecira, teda nije moguæe znatnije smanjiti inozemnu zadu�enost i deficit platnebilance.

Time se ne iscrpljuju svi nièim argumentirani va�niji stavovi iz strate-gije «Makroekonomija». Oni ukazuju na to da su autori u decenijs-kom zaostatku u odnosu na spoznaje suvremene ekonomske teorije imakroanalitièke metodologije i prakse. Problem je, meðutim, u tomešto, ipak, imaju utjecaj na ekonomsku politiku, premda se to više nemo�e odr�ati. Teško je ocijeniti jesu li autori toga svijesni, ali u sva-kom sluèaju još podr�avaju oèuvanje steèenih pozicija financijskog itrgovaèkog kapitala, makar steèenog metodama koje i sami u izvjes-noj mjeri osuðuju.

IV. ANALITIÈKA OSNOVA

9. Sustav raèuna nacionalnog gospodarstva

Nakon velike svjetske krize, u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata,izuzetno jaèa uloga središnje dr�ave u reguliranju ekonomskih proce-sa. To je dalo sna�an poticaj istra�ivanjima makroekonomske ravno-te�e nacionalnoga gospodarstva i pronala�enju odgovarajuæihmetoda u prikupljanju i korištenju statistièkih podataka. Time je ot-poèeo i proces konstituiranja sustava društvenog raèunovodstva, kojise sve više internacionalizira. U tome su odluèujuæi utjecaj imali Uje-dinjeni narodi i druge meðunarodne ekonomske asocijacije, što je do-velo do sadašnjeg sustava, koji je u cjelini ili u pojedinim segmentimau opæoj primjeni u svijetu.


26 Isto, str. 39.27 Isto, str. 5 i 7.

Najnoviji je sustav nacionalnih raèuna UN-a iz 1993. godine(SNA/93), to je opse�an i sveobuhvatan skup makroekonomskihraèuna, prilagoðen potrebama analitièara dr�avnog i privatnog sekto-ra, nosiocima ekonomske politike i njezinoga operativnog ostvari-vanja.28

Na njemu se zasniva «Europski sustav nacionalnih raèuna» iz 1995.godine (ESA/95), koji je više usredotoèen na prilike i potrebe Europ-ske unije, a primjena je obvezatna za njezine èlanice, osobito uutvrðivanju i praæenju zaposlenosti, industrije, vanjske trgovine i cij-ena.29

U Hrvatskoj je rad na primjeni toga sustava (SNA/93 i ESA/95) ot-poèeo tek 1997 godine, a prvi rezultati, više eksperimentalnog karak-tera, objavljeni su 1999., ali samo za 1996. U njima je najvrijednijiobraèun bruto domaæeg proizvoda prema paritetu kupovne moæi.30

Taj rad nije sustavno nastavljen tako da danas nema nikakvog prak-tiènoga znaèenja za ekonomsku politiku i strategiju razvoja, koje sustoga analitièki ostale na razini improvizacija i konstrukcija.

10. Stanje statistike za makroekonomske analize

Relativno solidan i struèan glavni izvor statistièkih podataka zaHrvatsku je «Statistièki ljetopis» Dr�avnog zavoda za statistiku(DZS). Meðutim, ne sadr�i ni društvene raèune ni input-output tabli-ce, a niti niz podataka bitnih za strukturnu analizu i za analizu ma-kroekonomske ravnote�e. Osobito nedostaju podaci koji bi mogliposlu�iti za analizu strukture proizvodnje i agregatne tra�nje, za ana-lizu štednje i investicija u odnosu na društveni proizvod, za analizuštednje i kamatne stope, kao i za osnovne meðunarodne usporedbe.

Takvo stanje statistike nacionalnog gospodarstva Hrvatske u eko-nomskoj politici nameæe potrebu procijenjivanja, a to je povezano sopasnošæu arbitriranja i jednostranosti. U pomanjkanju kontrolnoganalitièkog okvira pojedinaène procjene èesto se znatno razlikuju od


28 Ekonomski institut Zagreb (EIZ) i Dr�avni zavod za statistiku (Crostat, DZS): “Uvoðenje iprimjena sustava nacionalnih raèuna Republike Hrvatske”, Zagreb, prosinac 1997.

29 Europska unija: “Europski sustav nacionalnih raèuna (ESA/95)”, Luxemburg 1996,prijevod i izdanje DZS, Zagreb, 1998.

30 DZS: “Bruto domaæi proizvod Hrvatske po paritetu kupovne moæi za 1996. godinu”,Zagreb, lipanj 1999., Priopæenje br. 12.1.3. i 12.1.4.

stvarnih podataka, što se osobito oèituje u tekuæoj politici i kratko-roènim i srednjeroènim prognozama.

Osim toga i takva statistika je nea�urna tako da se u projekcijama,npr. za javnu potrošnju, koriste procijenjeni bazièni podaci, a kod du-goroènih stari podaci. U prvom sluèaju ima dosta primjera precijenji-vanja te znatnih korekcija slu�bene statistike, a u drugom se radi osasvim pogrešnim analitièkim polazištima. Drastièan primjer statis-tièkoga falsifikata je ocjena bruto domaæeg proizvoda za 1997. i1998. godinu, kada je u vezi s uvoðenjem PDV-a poveæan za 25 postou odnosu na stvarni, što je imalo katastrofalne posljedice u sljedeæedvije godine.31 Drugi je sluèaj, veæ spomenuta analitika u tekuæemradu na strategiji razvoja poèetkom 21. Stoljeæa.

V. KONCEPCIJA I CILJEVI RAZVOJA

11. Glavne komponente strategije razvoja

Široko je prihvaæeno da rad na strategiji razvoja ukljuèuje, umeðusobnoj povezanosti, sljedeæe komponente:

a. Formuliranje i utvrðivanje osnovnih ciljeva,

b. Odgovarajuæu organizaciju, dr�avnih ili nezavisnih institu-cija, koje se specijalizirano bave pitanjima razvoja,

c. Odluke o razini i podruèjima planiranja, što se odnosi na ver-tikalnu i horizontalnu komponentu, tj. na regionalne, lokalne imeðunarodne aspekte, odnosno djelatnosti i baziène grupacije,

d. Vremensko razdoblje na koje se plan odnosi: dugoroèno,srednjoroèno, njihovu povezanost i uvjetovanost, kontinuitet isl.,

e. Metodu i samu analizu proteklog razdoblja, stanja i tenden-cija u ekonomskim kretanjima i odnosima u strukturi nacional-noga gospodarstva,

f. Razrada i izbor ekonomskih modela, koji u pravilu morajubiti matematièki izra�eni, kao osnova za izradu varijanti ipolazište za ekonomske odluke,


31 Ministarstvo financija Republike Hrvatske: “Mjeseèni statistièki prikaz Ministarstvafinancija” (MF MSP), Zagreb, srpanj 1998., str. 2.

g. Izbor varijabli i instrumenata (sredstava), kao osnovu za iskazalternativnih moguænosti ostvarivanja osnovnih ciljeva, te izborsredstava njihova ostvarivanja,

h. Metodologije i postupke (procedure) iskazivanja planiranihciljeva, zadataka i mjera, te postupak prihvaæanja formalnog do-kumenta,

i. Primjenu i ostvarivanje, povezanost s tekuæom politikom ioperativnim korištenjem sredstava i mjera postojeæeg sustava,odnosno njihovim promjenama nu�nim za ostvarivanje ciljeva iodnosa prihvaæene strategije.32

Organizirani i sistematski rad na tim pitanjima u nas još nije ni ot-poèeo.

12. Osnovni ciljevi razvoja

Osnovni ciljevi dugoroènog ekonomskog razvoja Hrvatske morajubiti zasnovani na spoznajama da je u suvremenim uvjetima jedinomoguæ takav razvoj koji optimalno koristi raspolo�ive faktore, nepre-kidno ih tehnološki unapreðujuæi, kao pretpostavci odr�ivog rasta, upoèetnoj fazi vrlo brzog, proizvodnje, zaposlenosti i blagostanja na-roda, što podrazumijeva i socijalno pravedno društvo.

U pristupu planiranju i strategiji razvoja bitno je prije svega opredije-liti se za osnovne (strateške) ciljeve. U našem sluèaju, i s teorijskog i sekonomsko politièkog i komparativnog stajališta, ne bi smjelo biti di-leme da se kao osnovni razvojni cilj utvrdi ostvarivanje pune (u smis-lu optimalne) zaposlenosti i maksimiranje korištenja nacionalnihresursa.

Osnovna uporišta dugoroènog planiranja i strategije razvoja trebajubiti: znanje, ljudski kapital, vlastita akumulacija i difuzija modernihtehnologija, te izvozna orijentacija.33 Ta su pitanja u aktualnoj eko-nomskoj politici Hrvatske bila zanemarena, premda se od kraja 2001.naziru znakovi znatnijih pozitivnih promjena.


32 Prema A. Waterston: “Development Planning”, Lessons of Experience, World Bank, TheJohns Hopkins Press, 1965, pp. 706.

33 Prema J. Stieglitz: “Modern Economic Theory and Development”, o.cit., pp. 6-8.

VI. INSTITUCIONALNE PRETPOSTAVKE I REGU-LATIVA

13. Institucionalne pretpostavke

Šezdesetih godina prošloga stoljeæa Svjetska banka (World Bank)poduzela je opse�na istra�ivanja o stanju planiranja i organiziranograda na strategiji razvoja u globalnim razmjerima. Rezultati su biliiznenaðujuæi. Pokazalo se da u svijetu 185 zemalja, znatno više odtadašnjeg broja èlanica Ujedinjenih naroda, imaju nacionalne plano-ve razvoja, a da 136 zemalja imaju i središnje dr�avne organizacije,koje se, razlièitih naziva i statusa, tim pitanjima profesionalno bave.34

Republika Hrvatska je 1990. godine, nakon osamostaljivanja, naslije-dila cjelokupnu organizacijsku i kadrovsku strukturu nacionalnogplaniranja (s regionalnim i lokalnim jedinicama) iz bivše dr�ave, so-lidno opremljen Republièki zavod za planiranje, s dobrom struènombibliotekom, vrijednim arhivom i opse�nom dugogodišnjom anali-tièkom dokumentacijom. Taj se Zavod, meðutim, nije integrirao unovu strukturu vlasti, pa je, uz promjenu imena u Zavod za makroe-konomske analize i prognoze, nastavio rad kao poluinstitutska orga-nizacija na analizama privrednih kretanja. Zatim je, reducirana imarginalizirana, i ta institucija ukinuta, a ništa drugo nije uspostavlje-no. Tek krajem prošle godine je najavljena uspostava neke nove orga-nizacije takve vrste.35

14. Ustavna polazišta i zakonska regulativa

Glavno polazište hrvatske ekonomske politike je Ustav RepublikeHrvatske koji je Sabor usvojio 22. prosinca 1990. godine. Sadr�ano jekako u izvorišnim osnovama Ustava tako i šire u posebnom dijelu:«Gospodarska, socijalna i kulturna prava».36

Premda su ova i druga ustavna polazišta imala (i mogla) poslu�iti zaizradu dugoroène strategije (programa, plana) ekonomskog razvoja,to nikada nije uraðeno.

Umjesto toga povremeno su izraðivani i slu�beno usvajani srednje-roèni programi, koji su slu�ili kao osnova u formuliranju i prihvaæan-


34 Prema A. Waterstone: “Development Planning”, o.cit, pp.35 Prema Vlada RH.: “Razvojni prioriteti Republike Hrvatske”, op.cit., str. 5.

36 “Ustav Republike Hrvatske”, Narodne novine, br. 56, 22.12.1990.

ju dokumenata o tekuæoj ekonomskoj politici, u kojima utvrðeniciljevi nikada nisu konsekventno izvedeni iz ustavnih polazišta.

Isto se mo�e kazati i za temeljno zakonodavstvo, gdje ima i primjerabitnog odstupanja od ustavnih formulacija, kao što je sluèaj s novimzakonom o Hrvatskoj narodnoj banci. To se osobito odnosi na formu-laciju osnovnog cilja. U zakonu je to formulirano kao «postizanje iodr�avanje stabilnosti cijena i u okviru toga odr�avanje opæe likvid-nosti i solventnosti tr�išno orijentiranoga bankovnog sustava».37 UUstavu je, meðutim, taj cilj formuliran kao odr�avanje «opæe likvid-nosti plaæanja u zemlji i prema inozemstvu». Rijeè je o kvalitativnojrazlici jer se odgovornost HNB-a su�ava samo na bankarski sustav,umjesto na gospodarstvo u cjelini. Time se legalizira jedna štetna po-litika koja je bila bitan èinitelj kontinuiranog siromašenja privrede ipoveæanja njezine nelikvidnosti, pridonosila siromašenjustanovništva i bila znaèajan èimbenik u pljaèki nacionalnog gospo-darstva.

VII. GLAVNI PRAVCI ZAOKRETA IZ PRORECE-SIJSKE U RAZVOJNU POLITIKU

15. Nu�nost dopune i a�uriranja Programa rada Vlade RH

«Program rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od2000.-2004. godine», usvojen u veljaèi 2000., poèetkom 2002. godi-ne zahtijeva odgovarajuæe promjene. Najprije zbog èinjenice što nekapodruèja nije u izvornom dokumentu ni obuhvatio, te zbog potrebeunošenja novih spoznaja na kojima se temelje znatniji pomaci u aktu-alnoj politici.38

U svakom sluèaju potrebna je dopuna u odnosu na strategiju razvojakoja je bila naznaèena samo kao obveza, ali joj se prišlo sazakašnjenjem i na drugi naèin nego što se moglo pretpostaviti, i za-tim, što u radu na izdvojenom projektu o strategiji, koji je u završnoj


37 Vlada RH: Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci”, Zagreb, prosinac 2000., str. 2 do 11.

38 Potkraj 2001. godine Vlada RH napravila je znatan zaokret u odnosu na razvojnu politiku,ne samo naèelnim stavovima, veæ i usvajanjem operativnih programa, kao što je npr. projektautoceste Zagreb-Split i program zapošljavanja. Znaèajna je i najava promjene odnosaprema MMF-u, gdje se uvjetuje produ�etak aran�amana s MMF-om (u bla�em obliku negošto je to “Stand By” aran�man) ukljuèivanjem razvojne komponente, što u prvom reduznaèi porast udjela štednje i investicija i normalizaciju makroekonomske strukture, a manjetzv. “strukturne reforme”.

fazi, ima krupnih nedostataka i rješenja koja su u konfliktu s aktual-nom ekonomskom (kratkoroènom i srednjeroènom) politikom.

Osim toga, Vlada RH mora se konaèno opredijeliti za program prom-jena u monetarnoj politici, ukljuèujuæi teèajnu, za rješenja ekonom-skog (financijskog) polo�aja privrede, te za socijalnu politiku koja jedo sada bila zasnovana na pogrešnim osnovama, osobito u vezi s me-todama, modelom i rezultatima tranzicije.

16. Reprogramiranja rada na strategiji razvoja

Rad na strategiji razvoja odvijao se od sredine 2000. godine kao pose-ban projekt koji je bio paralelan Programu rada Vlade, koji je izdvoji-la tekuæa (i srednjoroèna) politika te koji je doveden do završnihdokumenata u kojima ima bitnih odstupanja od osnovne politike kojuVlada vodi.39

U tome smislu nu�no je reprogramiranje toga rada ukljuèivanjem uopæu ekonomsku politiku Vlade RH, kako bi ona bila u cjelini konzis-tentna.

Operativno unošenje razvojne orijentacije kao prioritetne u tekuæupolitiku nameæe potrebu bitnih promjena u koncipiranju strategijerazvoja i pokazuje neupotrebljivost nekih «strateških» projekcija uveæ izraðenim i dijelom usvojenim dokumentima. To se osobito od-nosi na parcijalnu strategiju «Makroekonomika» i na onaj dio «Naèe-la» u kojemu su preuzeti stavovi iz te strategije.

17. Uspostava novih institucionalnih i analitièkih pretpostavki

U dokumentu Vlade RH «Razvojni prioriteti Republike Hrvatske2002.-2004. godine», iz studenoga 2001., izrièito se ka�e da s obzi-rom na to što je u 2000. i 2001. godini konsolidirano gospodarstvo«Vlada prestaje biti usmjerena na stihijsku borbu s tekuæim problemi-ma i usmjerava se na rješavanje strukturnih problema i razvoj».

S tim u vezi u nastavku se ka�e: «Apsolutni prioritet ekonomske poli-tike je poveæanje zaposlenosti».

To zahtijeva i odgovarajuæe institucionalne promjene pa æe stoga «do30. lipnja 2002. godine, Vlada izraditi sustav ekonomskog planiranja


39 Prema J. Sirotkoviæ: “Polazišta (ciljevi i mjere) ekonomske politike Hrvatske za 2002. i2003. godinu i naèela strategije razvoja”, Hrvatsko društvo ekonomista: “Ekonomskapolitika Hrvatske u 2002. godini”, Opatija 2001., Zagreb, In�enjerski biro, str. 14 do 18.

na dr�avnoj razini, te osnovati nadle�nu instituciju po uzoru na prak-su EU i drugih tranzicijskih zemalja, osiguravajuæi optimum nacio-nalnih interesa u cjelini razvitka».40

Time se bitno mijenja postojeæa praksa i organizacija rada na strate-giji razvoja koja je bila improvizacija i koja nije dala zadovoljavajuæerezultate, osobito u sektoru gospodarstva.

18. Utjecaj meðunarodnih faktora

Preispitati i na novim osnovama uspostaviti odnos s MMFom iSvjetskom bankom, osobito imajuæi u vidu izmijenjenu pozicijuHrvatske s obzirom na pridru�ivanje EU - Vlada RH preuzima kaoneposredni zadatak u pripremama za pregovore o nastavku suradnjesredinom ove godine.

Rijeè je o znatnoj promjeni odnosa, koji se neæe prekidati, ali iz kojihæe, po svoj prilici, biti otklonjene komponente koje su diktiraleHrvatskoj ponašanje koje je u suprotnosti s njezinom razvojnom orij-entacijom.41

19. Teorijska i struèna verifikacija

Poticaj samostalnim istra�ivanjima i obvezno javno suèeljavanje snezavisnim znanstvenim i struènim institucijama, osobito u priprem-noj i finalnoj fazi rada na strategiji, bitno je za unapreðivanje rada nastrategiji.

Pretpostavke za teorijsku i struènu verifikaciju strategije treba uspos-tavljati i drugim metodama i rješenjima.

Tako bi se, npr., moglo, u skladu s primjerima razvijenih zemalja,poèeti sa stvaranjem multidisciplinarnoga konsultantnog ekspertnogtima koji bi djelovao kao savjetodavna i kreativna potpora nosiocimaekonomske politike u radu na strategiji razvoja i analizi njezinog ost-varivanja. Takve inicijative i prijedlozi u nas postoje veæ du�e vrije-me kao i spremnost kvalificiranih struènjaka i institucija da u njimasudjeluju.42


40 Vlada RH: “Razvojni prioritet RH 2002-2004”, op.cit. str. 1, 3 i 5.41 Vidi o tome u J. Sirotkoviæ: “Glavna obilje�ja i osnovni uzroci hrvatske gospodarske krize”,

Rad HAZU, br. 482, Zagreb 2001., str. 100-104.42 HAZU: “Krizno stanje hrvatskog gospodarstva i pravci zaokreta ekonomske politike iz

prorecesijske u razvojnu”, Zagreb, 11. travnja 2001., str. 8.

20. Prijelazno razdoblje i programiranje rada na strategiji

Nu�no je utvrditi prijelazno razdoblje potrebno za institucionalne,analitièke, programske i normativne pripreme za rad na strategiji. Utom jednogodišnjem do dvogodišnjem programu trebao bi bitiukljuèen i regionalni (prostorni) aspekt. U istom bi razdoblju trebalozavršiti proces obnove i povratka, odnosno glavno saniranje posljedi-ca ratnih destrukcija.43

21. Projekcije i prioriteti

Projekcije kao kruti numerièki okviri strategije razvoja nisu prih-vatljive kao obvezni cilj ekonomske politike. Što je dulje razdoblje nakoje se strategija odnosi, to je neizvjesnija moguænost njihova ostva-rivanja. Èak je potreban i znatan oprez u projekcijama za kratki rokkao što je godišnje do trogodišnje proraèunsko planiranje, premda sutu fiksni iznosi nu�no zlo. Nepovoljne se konsekvence, meðutim,mogu izbjeæi planiranjem u rasponima i zasnivanjem npr. raspodjele(proraèunskih) na donjoj granici toga raspona. Izgleda da je takav, ra-zuman, pristup poèeo u nas prevladavati, pa se tako u dokumentu orazvojnim prioritetima ka�e kako se za 2002. godinu «proraèunskirashodi i druga potrošnja projiciraju (se) na donjoj granici rasta».44

Suprotno tome i bez ikakve argumentacije, postupilo se u glavnojekonomskoj studiji za strategiju razvoja, u «Makroekonomiji», što jeu osnovi preuzeto i u glavnom opæem dokumentu «Naèela razvitkaRepublike Hrvatske».45

Za razdoblje od 2001. do 2015. utvrðena je prosjeèna godišnja stoparasta od oko 5 posto, što znaèi pribli�no udvostruèenje bruto domaæegproizvoda, uz rast od 3,88 posto u prvom podrazdoblju od 2001. do2004. godine, 5,23 posto u drugom od 2005. do 2010., te 4,8 posto od2011. do 2015. godine, te uz oèekivanje da bi se nakon 2015. godinerast mogao nastaviti po stopi od oko 4 posto. Autori to smatraju brzimrastom, a kao argument slu�i im jedna tablica koju su sami ranijih go-dina konstruirali, a koja se temelji na tzv. «stiliziranim èinjenicamarasta od 1960.-ih do kraja 1980.-ih» za 104 zemlje, s time što prosjek


43 J. Sirotkoviæ: “Makroekonomska struktura hrvatskoga gospodarstva”, HAZU, Zagreb,1999.

44 Vlada RH: “Razvojni prioriteti RH 2002-2004.”, op.cit., str. 5.45 Ured za strategiju razvitka RH: “Makroekonomija”, op.cit., str. 66 do 70. i “Naèela razvitka

RH”, str. 14.

za 48 zemalja, po stopi koju oni nazivaju visokom, iznosi 3,85, aprosjeèni godišnji rast za ostalih 56 zemalja s, kako ka�u, «niskomstopom rasta» iznosi 1,42 posto. Time istovremeno «argumentiraju»svoj stav o prednosti «neoklasiènog pristupa» prve grupe u odnosu na«intervencionistièki pristup» druge grupe zemalja.46

Takve podjele i kvalifikacije nije moguæe naæi u dostupnoj (ekonom-skoj) literaturi u nas i u svijetu. Kategorije «brzo» ili «sporo» sasvimsu drugih dimenzija. Osim toga, u grupiranju zemalja pomeðunarodnim standardima radi se o sasvim drukèijoj sistematizacijiiz koje proizlaze zakljuèci koji su suprotni navedenim konstatacija-ma.47

Još se mo�e kazati kako su veæ dostupne èinjenice najnovijih gospo-darskih kretanja u nas dovele u pitanje ispravnost prikazanih projek-cija veæ i za prvo podrazdoblje. Naime, u «Makroekonomiji» sva, kaošto smo vidjeli reducirana i za izuzetno kratki rok, analitika završavas 1999., a veæ postoje konaèni podaci za 2000. i 2001. godinu, te noveprocjene i prognoze za 2002. i 2003. koje pokazuju da se radi o sas-vim drugim velièinama od onih u «Makroekonomiji». I konaèno, rij-eè je o tekstu koji je nastajao od 1998. do sredine 2000., nakon èega unjemu nisu izvršene nikakve intervencije, premda autori govore oviše verzija i o završnoj, a nisu ne samo uva�avane, veæ niti zabil-je�ene promjene u tekuæoj politici i najave promjena u razvojnoj, nakoje smo se osvrnuli.

Kako je oèito da strategiju ekonomskog razvoja Hrvatske tek trebaponovno poèeti raditi, nu�no bi bilo izraditi operativni program rada,razmotriti nacrt koncepcije i polazišta. Ona su nu�no kvalitativnorazlièita od postojeæih, kako u teorijskom tako i u analitièkom, insti-tucionalnom, programskom i ekonomsko-politièkom pogledu. Utome æe izraðene parcijalne strategije veæim dijelom moæi bitikorištene kao pripremni analitièki materijal, osim onih koje su potpu-ni promašaj kao što je «Makroekonomija» u prete�nom dijelu.

Prioritet bi trebala imati ona podruèja koja u postojeæoj praksi èineglavne prepreke zaokretu u pravcu razvoja što se u prvom redu odnosina monetarni sektor i ekonomsku politiku kojom se utjeèe na finan-cijski polo�aj privrede.


46 Ured za strategiju razvitka RH: “Makroekonomija”, op.cit., str. 22.47 Vidi npr. UN: “Crisis of Reform”, op.cit. str. 8-14.

Što se tièe monetarne politike, potrebno je kazati da æe se tu raditi onajveæim otporima, jer promjene diraju u steèene materijalne interesefinancijskoga i trgovaèkog kapitala meðusobno povezanih inozem-nih i domaæih monopola. Takoðer, rijeè je o naslijeðenom doktrinar-nom optereæenju monetarizmom, bez obzira na njegovu pre�ivjelost ištetnost u oblicima u kojima se kod nas primjenjuje, a koji nisu u skla-du ni sa stavovima njegovih osnivaèa.48

S tim je povezana i nu�nost promjena u cjelokupnom instrumentarijuekonomske politike koji se odnosi na financijski polo�aj privrede, akoje se odnose na cijene i tr�ište, na konkurentnost na domaæem i in-ozemnom tr�ištu. Porast zaposlenosti, što je veæ formulirano kao «ap-solutni prioritet», nije moguæe ostvariti bez odgovarajuæeg porastaproizvodnje, osobito industrije, domaæe štednje i izvoza. Pri tome jekljuèno uspostaviti uvjete da realna ekonomija, uz pretpostavkukonkurentne produktivnosti, mo�e ostvarivati profit (poduzetnièkudobit) stimulativan za direktna ulaganja i usporediv s kamatama (pro-fitom) u financijskom sektoru.49

Pri tome nas ne treba plašiti stupanj intervencionizma. Moderna (su-vremena) teorija i analiza ekonomskog razvoja sasvim je odbaciladogmu o tr�ištu kao glavnom regulativu makroekonomskih odnosa iprocesa rasta. Razvoja nema bez promišljene ekonomsko politièkeregulative, koja je, uz manje štete, u stanju osigurati proces odr�ivogarasta i ciklièku ravnote�u. A to znaèi da se jedino na takav naèin mo�eoslobaðati ravnote�nih zamki na niskoj razini korištenja faktora ineprekidno uspostavljati privremenu ravnote�u na višoj razini.50


48 J. Sirotkoviæ: “Glavna obilje�ja i osnovni uzroci hrvatske gospodarske krize”, op.cit. str.96-97.

49 V.Veselica: “Uloga i va�nost profitne i kamatne stope u funkcioniranju hrvatskoggospodarskog i financijskog sustava”, Ekonomija/Economics, godina 8/1, Zagreb, 2001.,str. 77-130.

50 J. Stieglitz: “Modern Economic Theory and Development”, op.cit.

Zakljuèna napomena

Teze za raspravu o polazištima za strategiju ekonomskog razvojaHrvatske napisane su s namjerom da se razmotre pitanjaunaprijeðivanja toga rada i njegova integriranja u jedinstvenu eko-nomsku politiku. Sada se, naime, radi o dva kolosjeka aktivnosti,meðu kojima ima naglašenih kontradikcija. Sugerira se podrškapromjenama tekuæe politike, osobito u vezi sa zamjetljivim zaokre-tom iz prorecesijske u razvojnu koji odstupa od programiranog izdvo-jenog rada na strategiji. U do sada uraðenim dokumentima strategije,osobito glavnim parcijalnim ekonomskim, ima više stavova i prijed-loga koji su neprihvatljivi u teorijskom i analitièkom pogledu, te kon-fliktni u odnosu na tekuæu politiku. U tome smislu pozitivni pomaci utekuæoj ekonomskoj politici i novoutvrðeni razvojni ciljevi mogu bititemelj novog pristupa radu na strategiji, odnosno njegovom reprogra-miranju.


LITERATURA

1) Dr�avni zavod za statistiku (1999): “Bruto domaæi proizvod Hrvatskepo paritetu kupovne moæi za 1996. godinu”, Zagreb, lipanj 1999.,Priopæenje br. 12.1.3. i 12.1.4.

2) Ekonomski institut Zagreb (1992): “Koncepcija i strategijagospodarskog razvitka Hrvatske”, Privredna kretanja i ekonomskapolitika, Zagreb, 10/1992.

3) EIZ i Crostat, DZS (1997) “Uvoðenje i primjena sustava nacionalnihraèuna Republike Hrvatske (RH)”, Zagreb.

4) Europska unija (1988): “Europski sustav nacionalnih raèuna(ESA/95)”, Luxemburg 1996, prijevod i izdanje DZS, Zagreb.

5) Greider, W.(1991), “Tajne hrama – Kako Federalne rezerve vodeSAD”, Globus, Zagreb.

6) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (2001): “Krizno stanjehrvatskog gospodarstva i pravci zaokreta ekonomske politike izprorecesijske razvojnu”, Zagreb, 11. travnja 2001.

7) Hrvatski dr�avni sabor (1999), (autorstvo: Ured predsjednika RH):«Stajališta dr�avnog vodstva o stanju hrvatskog gospodarstva i mjeramaza osiguranje daljeg gospodarskog razvitka», Zagreb, o�ujak.

8) Hrvatski dr�avni sabor (1990), “Ustav Republike Hrvatske”, Narodnenovine, br. 56.

9) Ministarstvo financija Republike Hrvatske (1998): “Mjeseèni statistièkiprikaz Ministarstva financija”, Zagreb, srpanj.

10) Ministarstvo financija Republike Hrvatske (2000),“Okviri strategijerazvitka i stabilnosti hrvatskog gospodarstva”, Prijedlozi i dileme,Zagreb, kolovoz.

11) Ministarstvo financija Republike Hrvatske (2000), “Dr�avni proraèunRH 2001-2003.”, Fiskalne projekcije, Zagreb, kolovoz.

12) Ministarstvo znanosti i tehnologije RH,: “Strategija daljnjeggospodarskog razvoja Hrvatske do 2005. godine”, prosinac 1998,neobjavljeno, šifra: “tajno”.

13) Sirotkoviæ, J. (2001), “Glavna obilje�ja i osnovni uzroci hrvatskegospodarske krize”, Rad br. 482, HAZU, Zagreb.

14) Sirotkoviæ, J. (1999), “Makroekonomska struktura hrvatskogagospodarstva”, HAZU, Zagreb.

15) Sirotkoviæ, J.: “Polazišta (ciljevi i mjere) ekonomske politike Hrvatskeza 2002. i 2003. godinu i naèela strategije razvoja”, Hrvatsko društvoekonomista: “Ekonomska politika Hrvatske u 2002. godini”, Opatija2001., Zagreb, In�enjerski biro.

16) Stieglitz J. (1999), “Modern Economic Theory and Development”,World Bank.


17) United Nations (1984), “Crisis or Reform”, UN, New York.

18) Ured za strategiju razvitka RH (2001), “Hrvatska u 21. stoljeæu –Makroekonomija”, Zagreb, listopad 2001.

19) Ured za strategiju razvitka RH (2001), “Strategija Hrvatske za 21.stoljeæe – Naèela razvitka Republike Hrvatske”, Zagreb, 3.7.2001.

20) V.Veselica (2001), “Uloga i va�nost profitne i kamatne stope ufunkcioniranju hrvatskog gospodarskog i financijskog sustava”,Ekonomija/Economics, godina 8/1, Zagreb.

21) Vlada RH: “Letter of Development Policy”, 5.6.2001.

22) Vlada RH: “Memorandum of Economic and Financial Policies”,December 2000.

23) Vlada RH: “Program rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje2000.-2004. godine”, Zagreb, 8. veljaèe 2000.

24) Vlada RH: “Razvojni prioriteti Republike Hrvatske 2002.-2004.”, Rastzapošljavanja i standarda, otvorenost, konkurentnost, stabilnost,Zagreb, 9. studenog 2001.

25) Vlada RH (2000), “Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci”, Zagreb.

26) Waterston (1965), “Development Planning”, Lessons of Experience,World Bank, The Johns Hopkins Press.


Documents

polazišta za strategiju ekonomskog razvoja hrvatske početkom 21