Upload
djomarino
View
9
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Na festivalu u Švedskoj
Citation preview
20 PobjedaČetvrtak, 24. decembar 2015.Kultura
STOKHOLM – Dokumen-tarni film „Između rijeke i ljudi“, u režiji Mladena Iva-novića, osvojio je prvo mje-sto u kategoriji najboljeg de-bitantskog ostvarenja na Festivalu novog balkanskog filma u Stokholmu.
Dugometražno ostvarenje o planini nelegalno odloženog otpada u Beranselu pokupilo je ovacije inače prilično hlad-ne švedske publike. Ipak, čak i suzdržani Šveđani teško da su mogli ostati hladni pri susretu sa akterima priče o spašavanju Vasovih voda, zatrpanih sme-ćem, medicinskim otpadom i otrovnim isparenjima, priča za Pobjedu reditelj Mladen Ivanović.On je otkrio da se pomalo pla-šio kako će stokholmska publi-ka reagovati na priču koja joj je potpuno strana.
Zemlja draguljOsim što je priča fizički uda-ljena i događa se u maloj zem-lji o kojoj znaju vrlo malo, Šve-đ a n i m a j e e m o t i v n o uvezivanje sa akterima oteža-no i zbog same teme. Kako je Ivanović kazao, ovako razvije-nim civilizacijskim društvima nije ni na kraj pameti da se bilo gdje u modernoj Evropi može voditi bitka za čistu vodu i vaz-duh.- Hladnim Šveđanima na po-četku je bilo teško da razumiju šta se to događa u jednoj zem-lji za koju jedva da su čuli. Na-
kon prikazivanja filma, razgo-varao sam sa publikom koja je, uznemirena prizorima na ve-likom platnu, postavljala pita-nja. Pokušao sam da im poja-snim da je Crna Gora dragulj i bogom dana zemlja koju, na-žalost, vode pogrešni ljudi – objasnio je on.Ivanović je ispričao da je upra-vo ovim filmom želio da poka-že da nam može ostati puno, pod uslovom da se usudimo da se zaletimo u ambise krupnih problema kakvo je Beranselo, ali i svakodnevnih trzavica i muka koje u tišini porodičnih kuća bije svako od nas.- Ako borba mještana Beran-sela, kao ekstremni primjer sramnog kršenja čovjekovog prava na normalan život, ne može da pokaže Crnogorcima i Crnogorkama za šta se i kako se vrijedi boriti, onda ne znam šta može. Volio bih da beran-selska bitka za čist vazduh i vodu ohrabri ostale, da vide kakvi su pravi problemi, i smo-gnu hrabrosti da svoje svakod-nevne bitke, kojih sam siguran da ima mnogo, vode mnogo hrabrije i srčanije – istakao je reditelj.
Podgorički ogranakIvanović je pobjedu posvetio cijeloj autorskoj ekipi, na čelu sa Ivanom Ivanovićem i Dra-ženom Stojovićem, ali poseb-no Goranu Šćekiću i Đorđiju Tomoviću iz Beransela, zbog toga što su životima platili bit-ku za čist vazduh.
- Ne znam da li znate, ali na be-ranselskoj deponiji počelo je da raste cvijeće. Nikli su cvje-tovi na mjestu gdje se uzdizala planina smeća, samo zbog toga što je komunalna prestala da istovara smeće – ispričao je on, objašnjavajući kako je malo potrebno da bi se priroda ob-
novila i da je zbog toga važno da se deponija, koja i dalje truje ljude, ukloni iz Beransela.Ivanović je kazao kako se nada da će primjer Beranselaca uti-cati i na stanovnike Pljevalja, najzagađenijeg grada Evrope, da počnu svoju borbu. Rekao je da bi volio da snimi film o ekološkoj katastrofi koja je za-desila ovu opštinu, ali da za sada ne može da najavljuje ni-kakvo snimanje.- Snimanje tog filma zahtijeva-lo bi ozbiljniju produkciju, a za to nemam novca. Ali, raspolo-žen sam da budem dio takvog projekta, ako dođe do njegove
realizacije – naglasio je on.U međuvremenu, dok radi no-ve projekte, Ivanović je odlu-čio da se uveže sa direktori-com BaNeFF-a Jelenom Milom i organizuje prikaziva-nje filmova sa švedskog festi-vala u Podgorici. Kako je ka-zao, u selekciji ovogodišnjeg festivala bili su sjajni filmovi iz Indije, Japana, Danske, Šved-ske, Italije, arapskih zemalja, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.- Iza BaNeFF-a stoji ozbiljan produkcijski tim. Festival je omogućio Švedski filmski in-stitut, zajedno s Kulturhuse-
tom u Kungsengenu i drugim institucijama Švedske. Podr-žavaju ga i dvije značajne ma-nifestacije – „Prvi kadar“ iz Istočnog Sarajeva i „Al Džazi-rin“ međunarodni dokumen-tarni filmski festival „Doha Katar“. U dogovoru sam sa divnom Jelenom Milom, tako da su mi ruke odriješene da pronađem saradnike za formi-ranje crnogorskog ogranka festivala u Podgorici. Još ne znam gdje će to biti, ali sigurno ću saradnju prvo ponuditi KIC-u „Budo Tomović“ – ispričao je reditelj. M. IVANOVIĆ
Film „Između rijeke i ljudi“, u režiji Mladena Ivanovića, osvojio prvu nagradu na festivalu u Stokholmu
Pobjeda posvećena borcima za BeranseloHladnim Šveđanima na početku je bilo teško da razumiju šta se to događa u jednoj zemlji za koju jedva da su čuli. Nakon prikazivanja filma, razgovarao sam sa publikom koja je, uznemirena prizorima na velikom platnu, postavljala pitanja – rekao je reditelj Mladen Ivanović
URUČENJE NAGRADE: Ivanović sa članovima žirija u Stokholmu
U inostranstvu ne pitaju za filmsku diplomu
Ivanović i njegova filmska ekipa izgurali su snimanje filma „na mišiće“, uz mini-malni budžet. Pri tome, veći-na njegovih saradnika prvi put se bavila snimanjem filma. On je objasnio da u inostranstvu ne postoji toliki pritisak kao u Crnoj Gori kada je riječ o vrednovanju rada filmskih autora kroz njihovo stručno obrazova-nje. Niko ne pita za filmsku diplomu i školu. Nije važno da li je film radio profesiona-lac ili amater, iskusan autor ili debitant. Mnogo je bitniji kvalitet filma. - Mislim da neću zvučati pretenciozno ako kažem da je proboj filma „Između rijeke i ljudi“ u Stokholmu podstrek za sve koji nemaju filmsku školu da se usude da snimaju. Znate, svako je zbog nečega dobar, što bi rekao veliki mag Miša Radi-vojević. Zbog toga treba da stavi po strani lokalne priče i očekivanja, zgrabi kameru i počne da snima. Samo to nas može spasiti i omogućiti svijetu da čuje naše priče – poručio je Ivanović.
PODOGRICA - Nije mi ja-sno, meni to nije dobilo ne-ku formu koja može da bude ozbiljno predstavljena. To je jedna potpuno haotična pri-ča, za koju ne znam kako bi se mogla plasirati – ovako je direktorka NVO Nova Nata-ša Nelević završila telefon-ski razgovor sa novinarom Pobjede, na temu osnivanja novog balkanskog muzeja žena u Crnoj Gori.
Ipak, u jučerašnjem reagova-nju na tekst „Ideja o osnivanju muzeja ostala na papiru“, koji je u rubrici Kultura objavljen 22. decembra, Nelević ne po-minje haos ni nejasnoće, već tvrdi da je novinar Pobjede tendenciozno i u negativnom kontekstu preradio razgovor koji je sa njom vođen preko te-lefona. Istina je, međutim, mnogo drugačija od one koju je predstavila Nelević.Da čitaocima bude jasno, no-vinar je provjeravao informa-ciju o osnivanju novog balkan-skog muzeja žena u Crnoj Gori, koju je medijima u Nju-jorku dala bivša članica benda
„Pusi rajot“ i aktivistkinja za ljudska prava Marija Aljohina, a crnogoski mediji prenijeli kao gotovu stvar. - Međutim, od organizatora tog gostovanja Pobjeda sazna-je da ideja o osnivanju muzeja postoji samo na papiru, te da još nema zainteresovanih par-tnera u našoj državi – navede-no je u spornoj rečenici na ko-ju je reagovala Nelević, ali i izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević, iako nigdje u tekstu nijesu pomenute. Razgovor sa Nelević, koji je snimljen diktafonom, počeo je pitanjem da li ona ima veze sa osnivanjem novog balkan-skog muzeja žena u Crnoj Go-ri, budući da je NVO Nova or-g a n i z o v a l a t r i b i n u u novembru u KIC-u, na kojoj je gošća bila Marija Aljohina.- Trebalo bi da imam veze, ali ne razumijem na kraju. Sama ne shvatam. U opticaju su ra-zne neke ideje, tako da teško mogu pomoći jer nisam shva-tila ni ja – kazala je Nelević. Na sljedeće novinarsko pita-nje, da li Aljohina ima nekog
zvaničnog partnera u Crnoj Gori za projekat osnivanja muzeja, Nelević je kazala da je prije neki dan poslala imejl sa molbom da se nađu i vide „šta to otprilike znači, jer muzej može biti neki virtuelni, insi-tucija državna i privatna, šta god.“ - To bi trebalo vidjeti, ali ja ni-sam sigurna da je to do kraja osmišljen koncept, tako da ne znam kako bih pomogla... Ja sam bila sagovornik, mi jesmo imali neki razgovor, ali taj raz-govor tek treba ozvaničiti na nekoj panel diskusiji u janua-ru – kazala je Nelević.Upitana da li je ovo samo na nivou želja Marije Aljohine, odnosno da je ona zaintereso-vana za projekat, ali da još ni-šta nije konkretizovano, Nele-vić je odgovorila: „Da.“ - Treba vidjeti šta je to, da li imamo u zakonu o muzejima. Da li to treba da bude muzej. Ne vidim da je DEAK-u u inte-resu da pravi nacionalnu insti-tuciju. Ako nije takav, onda ga opet treba uskladiti sa zakoni-ma. Onda može da bude pri-vatni. Muzeji rade i iz kance-
larije, da ne komplikujem. Nije mi jasno, meni to nije do-bilo neku formu koja može da bude ozbiljno predstavljena. To je jedna potpuno haotična priča, koja ne znam kako bi se mogla plasirati – kazala je Ne-lević. Dakle, apsolutno je netačno da su riječi Nataše Nelević po-grešno intepretirane i stavlje-ne u negativan kontekst, kao što nije tačno da je bilo pome-na o tome „na koji način bi ova ideja mogla da se uveže sa ide-jom o osnivanju muzeja žena Crne Gore i sa interesima Mi-nistarstva kulture“, jer se u razgovoru nigdje ne pominje ni muzej žena u Crnoj Gori, ni Ministarstvo. Takođe, nije tačno da je novi-nar Pobjede bio vođen bilo ka-kvim „medijskim i senzacio-nalističkim interesima“, već samo potrebom da čitaocu ponudi provjerenu i tačnu in-formaciju o tome da li najava osnivanja novog balkanskog muzeja žena u Crnoj Gori u ovom trenutku ima pokriće. Ispostavilo se, kao što se vidi iz navedenog, da nema i da sve
još figurira samo na papiru, odnosno kao ideja, bez kon-kretnih domaćih partnera. Sa druge strane, izvršna direk-torica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević reago-vala je na navode teksta tako-đe ističući da je pogrešno in-terpretiran njen razgovor sa novinarom Pobjede. Tačno je da je novinar konaktirao sa Gorjanc-Prelević, koja nije željela zvanično da komenta-riše najavu osnivanja muzeja i uputila ga je na Natašu Nele-vić i Petra Ćukovića. Autor teksta, dakle, apsolutno nije koristio riječi Tee Gorjanc-Prelević, već je informaciju napravio na osnovu razgovora sa Natašom Nelević. Gorjanc-Prelević mogla je biti dovede-na u zabludu da je novinar ko-ristio njene riječi jedino zbog uvoda teksta gdje se pominje da su gostovanje Aljohine u Podgorici organizovali Akcija za ljudska prava i Centar za ženska prava, što je tačno. U spornoj konstataciji, novinar-skom omaškom navedeno da je Pobjeda od „organizatora tog gostovanja“ saznala da
ideja o osnivanju muzeja još nema partnere u Crnoj Gori, a trebalo je da piše „od organi-zatora tribine“. U tom slučaju to su bili „Dukley art commu-nity“ i NVO Nova, odnosno Nataša Nelević, kojoj formu-lacija „od organizatora tog go-stovanja“ nije smetala da rea-guje, jer se očigledno osjeća kao dio organizacije gostova-nja Aljohine. U svakom sluča-ju, izvinjavam se gospođi Gor-janc-Prelević ukoliko je zbog ovoga dovedena u neugodan položaj. Iako se Pobjedi sasvim po-grešno spočitava senzaciona-lizam i tendencioznost, isklju-čiva namjera autora teksta bila je da se rasvijetle detalji o ovoj i te kako pozitivnoj inici-jativi Marije Aljohine. Ako već neko u inostranstvu javno ka-že da će osnovati muzej u Cr-noj Gori, a to jedan dio svjet-s k i h i d o m a ć i h m e d i j a integralno prenese, onda pro-fesionalni odnos prema vijesti podrazumijeva da se informa-cija bolje provjeri i utvrdi da li u ovom trenutku ima pokriće u našoj zemlji. Tu počinje i tu se završava čitav odnos redak-cije Pobjede prema ovom do-gađaju. Jovan NIKITOVIĆ
Odgovor novinara Pobjede Nataši Nelević i Tei Gorjanc-Prelević
Ako laže novinar, ne laže snimak
Hladnim Šveđanima na početku je bilo teško da razumiju šta se to doga-đa u jednoj zemlji za ko-ju jedva da su čuli