Prirodne ljepote Rogatice - rijetke i endemske biljkePlaninska sasa (šukunđed)Anemona pulsatilla L. (Pulsatilla vulgaris Miller) - Ranunculaceae (žabnjaci)

Čak ni mnogi Rogatičani ne znaju koliko je Rogatica jedinstven i predivan kraj. A činjenica je da područje Rogatice obiluje raznim prirodnim rijetkostima. Jedna od njih je endemična i rijetka biljka planinska sasa, u narodu poznata kao šukunđed ili šukundjed.

Za ovu rijetku biljku mnogi su čuli, ali je nisu imali prilike "uživo" vidjeti i imati u rukama. Ima je u svega nekoliko evropskih država. U Hrvatskoj je ima na svega četiri lokacije. Na području Rogatice može se naći na više staništa. Raste na pašnjacima, suvim livadama i uopšte na sunčanim i suvim mjestima sa krečnjačkom podlogom. Jedno od najpoznatijih staništa ove biljke na rogatičkom području su Matino brdo i Djevojačka stijena.

Sasa je rijetko lijepa dekorativna biljka, koja ljepotom stabljike i cvijeta izaziva divljenje. To je dugovječna zeljasta biljka visoka 20 do 40 cm. Cijela biljka, osobito dok je mlada, obrasla je sivim dlakama. Rizom je snažan, višeglav, skoro crn. Listovi su vrlo kitnjasto dvojno i trojno perasto dijeljeni. Iz rizoma izbija jedna ili više pravih stabljika sa po jednim cvijetom na vrhu. Cvjetovi su gusto obrasli čupavim srebrnosivim svilenkastim dlakama. Zvonastog su oblika, svijetloljubičasti ili tamnoljubičasti, uspravni ili malo povijeni, s početka zvonasti, a kasnije se rašire. U sredini se nalaze mnogobrojni tučkovi i prašnici. Cvjeta vrlo rano, u martu i aprilu, kao jedan od prvih divnih vjesnika proljeća. U fazi sazrijevanja biljka ima duge dlakave izrasline.

Narod ovu biljku naziva: šukunđed, šukundjed, šukundeka, čukundeda, košunded, đedovac, djedovac, dremideda, dremandeda, dremnidedo, dremniče, sasa, tamnocvjeta sasa, ljubičasta sasa, špankelci, mačica, navadnikosmatinec, kosmatinec, poklonac i kučika. U slovenskom jeziku ova biljka se naziva zvonjača, velikonočnica i velkonočna roža, a u njemačkom jeziku kuchenschelle. Riječ šukundjed vuče korijen iz turskog jezika, a znači: pra pradjed, pradjedov otac, djedov djed. Upotreba imena poklonac u označavanju ove biljke je sasvim opravdana obzirom da se cvijetovi ove biljke razvijaju na vrhu stabljike koja je lagano savijena, pa se biljka doima kao da se klanja svome posmatraču. Ime biljke sasa potiče iz češkog jezika od riječi sasanka, što znači šumarica. Šumarica je ime za više vrsta zeljastih biljaka, lijepih cvijetova iz roda Anemnonae.

Sasa je jedna od najljepših rano proljetnih trajnica, a obzirom da cvjeta od marta do maja, dakle u vrijeme Vaskrsa, po nekim autorima za ovu biljku bio adekvatan naziv Vaskrsna ruža.

Cijela biljka je ljutog okusa, veoma je otrovna i izaziva plikove i rane. Živa biljka sadrži ranunkulin, koji se prilikom sušenja brzo raspada na protoanemonin i glikozu, a zatim se protoanemonin razlaže na neaktivno jedinjenje anemonin i anemonovu kiselinu. U sasi ima malo saponina, tanina i smole.

Zbog protoanemonina, koji ima veliku antibakterijsku moć, ali je otrovan i za čovjeka, sasa se upotrebljava kao lijek u narodnoj medicini, ali gotovo uvijek s lošim ishodom. Za liječenje se koristi nadzemni dio biljke u cvijetu. Upotrebljava se svježa biljka, jer sušenjem se brzo gubi ljekovitost. Hroničari bilježe da je narodni vidar Von Stork, kao lični ljekar Marije Terezije, još 1771. godine hvalio ovu biljku kao lijek protiv sive mrene (katarakte), sljepila i melanholije. Zvanična medicina je ne upotrebljava, a malu primjenu ima u homeopatiji - metodi liječenja s vrlo malim dozama.

Smatra se da su ovoj biljci još u pradavna vremena pripisivana magijska svojstva. Postoji legenda da sasa i priča o njoj potiču iz vremena praistorije i da je sasa kao prvi proljećni cvijet, sa upadljivom ljepotom, bila kultna biljka ilirskog plemena Autarijati koje je u to doba naseljavalo rogatičko područje. Otuda i njeno prisustvo na mjestima za koja se zna

da su bila praistorijska naselja, kao i na grobljima naroda koji je nekada davno živio u ovim krajevima. Po nekim saznanjima ova biljka je i u grobove stavljana.

Prema tvrdnji botaničara, ova biljka se ne da presađivati, što znači da je predisponirana samo za određena područja.

S obzirom na otrovnost, njeno sabiranje bi trebalo potpuno zabraniti, a s obzirom na rijetkost, trebalo bi preduzimati preventivne mjere zaštite vrlo rijetkih i ugroženih staništa ove biljne vrste.