PLAN ZAŠTITE OD POŽARA gradiz

Plan zaštite od požara

Na osnovu odredbi Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Sl.list F BiH", br.64/09), te na osnovu Pravilnika zaštite od požara društva „GRADIZ“ d.o.o. Sarajevo, Direktor društva donosi:

P L A NZAŠTITE OD POŽARA

za objekat „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“ na lokaciji ul. Aleja Bosne Srebrene bb, Sarajevo

društva „GRADIZ“ d.o.o. Sarajevo

1. UVOD

Cilj izrade Plana ZOP-a je da se preventivno djeluje u cilju otklanjanja potencijalnih mjesta za izbijanje požara i smanjenje požarnog rizika, a da se u slučaju izbijanja požara tačno zna organizovano pristupiti gašenju i lokalizaciji početnih požara od strane zaposlenika kao i profesionalne vatrogasne jedinice.U planu zaštite od požara se radi analiza ugroženosti od požara i procjena požarnog opterećenja objekata, a na osnovu toga se onda predviđaju mjere sprječavanja požara i otklanjanje opasnosti od izbijanja požara.U skladu sa Zakonom ZOP-a, a u cilju sprovođenja mjera zaštite od požara, plan je rađen na osnovu:- vizuelnog pregleda prostora, - tehničkih normativa i propisa vezanih za oblast zaštite od požara, - projektne dokumentacije objekta i - postojeće dokumentacije iz oblasti zaštite od požara društva „GRADIZ“ d.o.o. Sarajevo,

kao i druge dokumentacije iz oblasti zaštite od požara.

Prilikom izrade Plana ZOP-a korištena je sljedeća dokumentacija:- Projekat izvedenog stanja, faza arhitektura, za objekat “Poslovni” konsultanta “Stari

grad” d.o.o. Mostar;- Projekat izvedenog stanja, faza vodovod i kanalizacija, za objekat “Poslovni”

konsultanta “Stari grad” d.o.o. Mostar;- Projekat izvedenog stanja, faza elektroinstalacije, za objekat “Poslovni” konsultanta

“Stari grad” d.o.o. Mostar;- Glavni projekat, faza mašinske instalacije za objekat “Poslovni” konsultanta “Stari grad”

d.o.o. Mostar.

Prvi dio Plana obuhvata opći dio, finansiranje i kontrolu, zatim analizu ugroženosti i procjenu požarnog opterećenja, sa proračunom potrebnog broja aparata za početno gašenje požara, potrebnog broja hidranata i požarne vode, organizaciju zaštite od požara, način gašenja požara, preventivne mjere u zaštiti, kao i prijedlog mjera za sprovođenje ovog plana.Društvo posjeduje projektnu dokumentaciju za objekat na predmetnom lokalitetu te bi se ovim planom radila dopuna u skladu sa zakonima zaštite od požara i vatrogastvu koji reguliše ovu oblast.Pošto se radi o poslovnom objektu koji karakteriše društvo na predmetnoj lokaciji neophodno je permanentno voditi brigu o njihovoj bezbjednosti i zaštićenosti, sa svih aspekata, pa i sa aspekta zaštite od požara, s ciljem očuvaja materijalnih dobara, ljudi i stvaranja bezbjednonosnih uvjeta za nesmetano odvijanja namjenske djelatnosti i rada osoblja.

“Multiteh inženjering” ZENICA 1


U objektu društva na predmetnoj lokaciji su zastupljena razna savremena mašinska postrojenjaja, uređaji, sredstva i oprema kao i različite metode rada. Ovim Planom ZOP-a, neophodno je definisati postojeće stanje, zatim opasnosti i izvore mogućeg nastanka požara, te predvidjeti zaštitne mjere i postupke za sprečavanje nastanka i širenja požara. Kao sastavni dio ovog Plana je postojeća projektna dokumentacija.

U planu se koriste termini:1. Kategorije objekata prema specifičnom požarnom opterećenju,2. Kategorije prema klasi požara,3. Kategorizacija objekata prema otpornosti na požar,4. Kategorizacija materije prema ponašanju u požaru,5. Kategorije objekata i prostora prema ugroženosti od požara.

2. OPĆI DIO

a) Ovim Planom zaštite od požara za objekat „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“ na lokaciji ul. Aleja Bosne Srebrene bb, Sarajevo, utvrđuju se mjere i radnje iz oblasti zaštite od požara, koje je obavezno preduzimati i sprovoditi u cilju sprječavanja nastajanja požara i njegovog širenja, te spašavanja ugroženih lica i imovine iz predmetnog prostora.

b) Društvo u skladu sa Zakonom zaštite od požara i vatrogastvu (u daljem tekstu: Zakon ZOP-a), donosi svoja opća akta, planove i programe u vezi sa sprovođenjem i unapređenjem zaštite od požara, a putem odgovornog lica za zaštitu od požara vrši kontrolu izvršenja ovih planova, programa i drugih akata iz oblasti zaštite od požara.

c) Organizovanje i sprovođenje zaštite od požara u društvu, vrši se na osnovu Plan-a/ova zaštite od požara, Programa mjera i aktivnosti i dr. općih akata o zaštiti od požara.

d) Općim aktom (Pravilnik zaštite od požara) utvrđuju se zadaci i odgovornosti rukovodnih i ostalih zaposlenika, kao i odgovornog lica za zaštitu od požara. Ovaj akt se usklađuje sa Planom zaštite od požara, Zakonom ZOP-a i drugim zakonskim propisima iz oblasti zaštiti od požara.

e) Društvo s obzirom na specifične djelatnosti koje obavlja, zbog stvarne opasnosti od požara, kao i efikasne i sigurne zaštite, treba da ostvaruje saradnju sa institucijama koje vrše djelatnost zaštite od požara.

f) Organizacija zaštite od požara se obezbjeđuje vršenjem redovnih preventivnih mjera zaštite od požara, a to se postiže stručnom unutrašnjom kontrolom u sprovođenju predviđenih mjera zaštite od požara i sl.

g) Provođenje mjera zaštite od požara u društvu se vrši u okviru obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka na koje su zaposlenici raspoređeni. Zbog toga se svi zaposlenici moraju svake godine provjeravati u rukovanju spravama i uređajima za početno gašenje požara i upoznavati sa opasnostima od požara u djelokrugu svoga rada.

h) U društvu stručnu unutrašnju kontrolu, nadzor i sprovođenje mjera zaštite od požara, određenih Zakonom ZOP-a i Plano-m/vima zaštite od požara, obavlja lice koje odredi Direktor društva, koji je kao odgovorno lice za zaštitu od požara dužan starati se o sprovođenju i unapređenju oblasti zaštite od požara.



3. FINANSIRANJE I KONTROLA ZAŠTITE OD POŽARA

a) Osnovni izvor obezbjeđenja sredstava za finansiranje, sprovođenje i unapređenje oblasti zaštite od požara snosi samo Društvo, u skladu sa općim aktima, a visina izdvojenih sredstava se usklađuje u skladu sa mogućnostima prema potrebama i zahtjevima koji u određenom momentu iziskuje potreba za provođenje zaštite od požara.

b) Nadzor nad sprovođenjem mjera zaštite od požara određenih Zakonom ZOP-a, Plano-m/vima zaštite od požara i sprovođenje propisa iz oblasti zaštite od požara vrši nadležna Federalna inspekcija i Kantonalna služba PPZ-e pri MUP-u Sarajevskog kantona, kao i Civilna zaštita a inspekcijske poslove iz prethodnog stava vrši nadležni inspektor za zaštitu od požara.

c) Kontrolne preglede sprovođenja mjera zaštite od požara, može da vrši i teritorijalna vatrogasna jedinica i to prema Plan-u/vima zaštite od požara, kao i onih mjera čije nesprovođenje može imati uticaj na blagovremenost i smanjenje efikasnosti vatrogasne intervencije i sl.



4. DEFINISANJE POŽARNE OPASNOSTI OBJEKATA

4.1 POŽARNA KATEGORIZACIJA

Prilikom izrade projekata koriste se sljedeće kategorizacije:- Kategorizacija objekata prema specifičnom požarnom opterećenju,- Kategorizacija prema klasi požara,- Kategorizacija objekata prema otpornosti na požar,- Kategorizacija materije prema ponašanju u požaru,- Kategorizacija objekata i prostora prema ugroženosti od požara.

Kategorizacija objekata prema specifičnom požarnom opterećenju je sljedeća:- niska - do 1 GJ/m2,- srednja - od 1 do 2 GJ/m2,- visoka - preko 2 GJ/m2.

Kategorizacija materija u objektu prema klasi požara je sljedeća:- klasa ˝A˝ - požari čvrstih materija,- klasa ˝B˝ - požari zapaljivih tečnosti,- klasa ˝C˝ - požari zapaljivih plinova,- klasa ˝D˝ - požari prašine zapaljivih metala,- klasa ˝E˝ - požari elektro instalacija,- klasa ˝F˝ - požari zapaljivih tečnosti imasti u objektima i prostorima izrade hrane.

Kategorizacija objekata prema otpornosti na požar je sljedeća:- I stepen - bez otpornosti,- II stepen - mala otpornost,- III stepen - srednja otpornost,- IV stepen - veća otpornost,- V stepen - velika otpornost.

Građevinske objekte (zgrade) prema načinu građenja možemo podjeliti na:- vatrootporne,- djelimično vatrootporne,- neupaljive bez otpornosti prema visokim temperaturama,- upaljive.

Vatrootporne zgrade čine armirano-betonske zgrade ili zgrade sa mješovitom konstrukcijom: - zidovi od opeke ili kamena, - stropovi armirano–betonski, - zaštićene željezne konstrukcije, - svodovi od opeke ili kamena.

U djelimično vatrootporne zgrade spadaju zgrade sa zidovima od opeke ili kamena i drvenim stropovima sa ožbukovanim ili neožbukovanim plafonom.

Neupaljive zgrade bez otpornosti prema visokim temperaturama su karakteristične zbog željezne (nezaštićene) konstrukcije, koja je praktično neupaljiva, ali potpuno neotporna prema požaru.U upaljive zgrade spadaju potpuno požarno neotporni objekti (npr. drvene zgrade).



Prema tome, prema požarnom opterćenju i predviđenom trajanju požara zgrade se mogu podjeliti na sedam tipova:- Vatrootporne zgrade (stupanj B-4 sata) za visoka požarna opterećenja.- Vatrootporne zgrade (stupanj C-2 sata) za srednja požarna opterećenja.- Vatrootporne zgrade (stupanj D-1 sat) za niska požarna opterćenja.- Djelimično vatrootporne zgrade (stupnja E-1/2 sata) za drveni strop sa ožbukanim plafonom.- Djelimično vatrootporne zgrade (stropovi bez ikakve otpornosti ).- Neupaljive neotporne zgrade.- Upaljive zgrade.

Kategorizacija materije prema ponašanju u požaru je sljedeća:- prema vrsti opasnosti,- prema klasi opasnosti,- prema agregatnom stanju.

Vrste opasnosti:Ex – materije koje sadrže rizik od fizičkih i hemijskih štetnosti,Fx – materije koje mogu direktno ili indirektno učestvovati u procesu sagorjevanja, Dx – materije koje nisu zapaljive, ali se pod dejstvom požara mogu lahko oštetiti, Fa – materije koje u velikoj mjeri razvijaju dim,Fn – razvijanje toksičnih gasova.

Klase opasnosti:I – veoma lahko zapaljive, brzo sagorive materije, II – lahko zapaljive, brzo sagorive materije,III – zapaljivematerije, IV – sagorive materije,V – teško sagorive materije, VI – nezapaljive materije.

Agregatno stanje: B – tečne materije, C – čvrste materije,A – plinovite materije.

U petoj kategoriji klasificiramo objekte i prostore prema ugroženosti od požara:- Prva (I) kategorija ugroženosti od požara: građevinski objekti ili prostori u kojima se

proizvode, prerađuju i uskladištavaju zapaljive tečnosti s plamištem ispod 40 oC ili zapaljivi plinovi,

- Druga (II) kategorija ugroženosti od požara: građevinski objekti ili prostori u kojima se proizvode, prerađuju i uskladištavaju zapaljive tečnosti s plamištem ispod 40 oC ili zapaljivi plinovi manjeg kapaciteta od prve kategorije odnosno građevinski objekti ili prostori u kojima se proizvode, prerađuju i uskladištavaju zapaljive tečnosti s plamištem iznad 40 oC,

- Treća (III) kategorija ugroženosti od požara su građevinski objekti ili prostori:- u kojima se proizvode, prerađuju, uskladištavaju ili koriste zapaljive tečnosti s plamištem od

200 oC do 300 oC; - u čijim se pogonima prerađuju krute zapaljive materije, a u radu se ne koriste zapaljive

tečnosti s plamištem ispod 65 oC; - u kojima se proizvode ili prerađuju materije u zagrijanome, razmekšanome ili otopljenom

stanju (pogoni za topljenje, lijevanje i preradu metala); - javne ili poslovne namjene koje imaju prostorije u kojima se okuplja od 300 do 500 osoba.



- Četvrta (IV) kategorija ugroženosti od požara su građevinski objekti ili prostori:- u čijim se pogonima radi s negorivim materijama i hladnim mokrim materijalom; - u čijim se pogonima proizvode negorivi plinovi; - čiji su pogoni s mokrom tehnologijom; - s pogonima za dobivanje i hladnu obradu minerala, azbesta, soli i za preredu ribe, mesa i

mlječnih proizvoda; - javne i poslovne namjene koje imaju prostorije u kojima se okuplja od 20 do 300 osoba.

4.2 KLASIFIKACIJA POŽARA

U zavisnosti od toga koja vrsta zapaljive materije gori (gasovita, tečna ili čvrsta) i da li su pri tome prisutne i druge opasnosti (električne instalacije i uređaji pod naponom) izvršena je klasifikacija požara. Postoji više tipova klasifikacija, a mi ćemo se ovdje koristiti klasifikacijom požara koju je usvojilo Američko nacionalno udruženje za zaštitu od požara.Prema usvojenom stavu ovog Udruženja svi požari su grupisani u četiri klase, i to u grupe:A, B, C, D, E i F.

P o ž a r i klase A : U ovu klasu spadaju svi požari koji su prouzrokovani sagorjevanjem čvrstih sagorljivih materija,kao što su : drvo, tekstil, plastika, celuloza, vosak, asfalt itd.Prema statističkim podacima ova klasa požara prouzrokuje najveće gubitke jer su i najčešći.

P o ž a r i klase B: U ovu klasu spadaju svi požari prouzrokovani sagorjevanjem zapaljivih tečnosti i zapaljivih masti, kao što su benzin,alkohol,nafta, mazut i td. koji se ne mješaju sa vodom.

P o ž a r i klase C : U ovu klasu spadaju svi požari prouzrokovani sagorjevanjem gasovitih zapaljivih materija, kao što su acetilen, vodonik, propan, butan, etan itd.

P o ž a r i klase D : U ovu klasu spadaju požari prouzrokovani sagorjevanjem metala, kao što su: magnezijum, kalijum, aluminijum u prahu, cink, titan, elektron i dr.Za gašenje požara prouzrokovanih ovim metalima potrebno je specijalna vatrogasna taktika i agensi za gašenje.

P o ž a r i klase E: U ovu klasu spadaju svi požari koji nastaju pored ili njima zahvaćena električna instalacija ili oprema pod naponom.Tu spadaju požari na elektromotorima, razvodnim postrojenjima, transformatorima, električnim instalacijama pod napnom.

P o ž a r i klase F: Radi se, u stvari, o preuzetoj europskoj normi EN 2 iz 1992. godine. S pojavom izmjene norme EN 2:1992/A1:2004 u siječnju 2005. godine, pored do sada poznatih klasa A,B,C,D, E uvedena je klasa požara F. Klasa F odnosi se na požare biljnih ili životinjskih ulja i masti u uređajima za prženje s uljima i mastima kao i drugom kuhinjskom opremom. Pozadina razloga ove podjele leži u tome, da ovi požari principijelno pripadaju klasi požara B, ali s obzirom na posebne opasnosti i način gašenja koji odgovaraju ovoj vrsti požara, svrstavaju se u zasebnu klasu. Oficijelni piktogram za klasu požara F još nije obrađen.



5. OSNOVNE FIZIČKO-HEMIJSKE OSOBINE MOGUĆIH PRISUTNIH MATERIJALA

Sa aspekta ugroženosti od požara i u svrhu poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite, vrlo je važno poznavati osnovne fizičko hemijske osobine zapaljivih i vatroopasnih materijala koji se upotrebljavaju u toku samog procesu rada ili su od njih izgrađeni pojedini dijelovi objekata ili ugrađene opreme i namještaja u objektima.

5.1 ČVRSTE ZAPALJIVE MATERIJE

Pod pojmom čvrste zapaljive materije podrazumijevaju se materije koje na običnoj temperaturi imaju određenu čvrstinu i oblik i koje imaju sposobnost da gore.Većina čvrstih materija i tokom gorenja privremeno zadržava svoje osobine, a samo manji broj prelazi u tečno stanje (smole, parafin i sl.).U zavisnosti od uslova gorenja i sastava čvrste zapaljive materije poslije sagorijevanja ostavljaju manje ili više pepela.

ŽeljezoPri većini požara temperatura ne prelazi 1000 oC. Temperatura topljenja čelika je 1450 oC što znači dane može doći do topljenja čeličnih konstrukcija.Čelične konstrukcije, međutim trpe od znatnog pada čvrstoće, tako da pri temperaturi od 550 oC naprezanje u konstrukciji dostiže granicu popuštanja pri radnim opterećenjima. Time dolazi do potpunog vitoperenja konstrukcije i do rušenja iste. Niže je navedena tabela, koja pokazuje nosivost i čvrstoću čelika u ovisnosti o temperaturi.

Čvrstoća u % čvrstoće pri temperaturi od stepeni oC TEMPERATURA 99 204 299 399 499 oC ČVRSTOĆA 129 125 121 97 57 %

BetonBeton zagrijavanjem gubi čvrstoću. Međutim, tek nakon što se zagrije preko 3000 oC, pad čvrstoće mu je znatniji. Prema jednom ispitivanju pad čvrstoće betona marke 373 iznosio je 0 kod 300 oC, kod 500 oC - 20 %, kod 700 oC - 54 % i kod 1000 oC -87 %.Do pada čvrstoće dolazi zbog nejednakog širenja cemetnog veziva i agenasa. Važan faktor za gubitak čvrstoće je vrijeme. Beton ima određenu toplinsku vodljivost. Ispitani su uzorci betona u vatri, tako da je temperatura betona na površini bila 1400 oC, a na 9 cm 254 oC. Ove vrijednosti postignute su nakon izlaganja uzoraka vatri u trajanju od 7 sati. Tako se na dubini od 2 cm za 2 sata beton ugrije na 442 oC, a za 1 sat samo na 259 oC.Vidi se dakle, ako vatra ne traje suviše dugo, da dolazi do pada čvrstoće uglavnom kod površinskog sloja betona. Deblje betonske konstrukcije pri tome ne moraju znatno osjetiti ovaj pad čvrstoće. Beton zahvaćen vatrom i nakon što se prestao grijati, dakle i nakon požara, još neko vrijeme gubi čvrstoću, tako da kritičan momenat za konstrukciju ne mora biti u toku požara. Beton može izgubiti još do 20 % čvrstoće nakon prestanka požara.Ovo je vrlo važan momenat jer tako do kritičnog popuštanja čvrstoće može doći nakon što je požar već pod kontrolom, a vatrogasci unutar zgrade, pa to nalaže stalnu opasnost za vrijeme gašenja.Pad čvrstoće armirano-betonske konstrukcije svakako u mnogome zavisi od zaštitnog sloja, (tanak površinski termoizolacioni sloj). Ukoliko taj sloj nije uredno izbetoniran pa armatura visi iz konstrukcije, ili je beton slab, tako da uskoro počne na površini pucati ili otpadati , u ovakvim



slučajevima toplota ima mogućnost prodora do čelika. Onog momenta kad armatura ogoli, počinje naglo rastezanje i popuštanje. Tim je armirana betonska konstrukcija uništena.

DrvoDrvo se građevinarstvu upotrebljava u pririodnom stanju ili prerađeno u panel ploče, furnir, šperploče i dr. Za nosive konstrukcije upotrebljava se gotovo isključivo mehko drvo. Gorenjem se na površini drveta stvara sloj ugljena koji sprečava pristup zraka, odnosno izlaženje plinova suhe destilacije i ujedno djeluje kao toplotni izolator ta na taj način usporava gorenje.Tako sa često nakon požara vide grede ili stropovi sa pougljenom površinom, koje su manje ili više zadržale svoj oblik, a ne rijetko i nosivost. Upoređujući drvene nosive konstrukcije s čelikom, dolazimo do zaključka da prve znatno duže odoljevaju požaru iako sagorjevaju.Stepen zapaljivosti drveta je različit, što zavisi od niza faktora.Takođe su brojni faktori koji utiču na tok sagorjevanja drveta. Ovo u prvom redu zavisi od vrste drveta, od veličine komada drveta, od ograđenosti i površine, od stepena vlažnosti, itd.Potpuno osušeno drvo sadrži 40 % celuloze, 25 %-30% lignina,12%-17% smole, tanina , drvene gume, šećera i mineralnih materija. Elementarni sastav drveta je: 50’% ugljenika, 43% kiseonika, 6% vodonika, 0,3% azota, 0,5 % pepela.Stepen zapaljivosti drveta i tok sagorjevanja drveta zavisi od vrste drveta (tvrdo i zapreminski teže drvo teže će se zapaliti nego meko i lako drvo).Sagorjevanje će trajati u više faza:Do paljenja drveta dolazi na temperaturi od 250 do 300 oC. Pod uticajem paljenja dolazi do ugljenisanja pojedinih dijelova drveta, pri čemu se oslobađa toplota. U ovoj fazi u manjem stepenu dolazi do razvijanja zapaljivih gasovitih materija, one sa vazduhom grade zapaljive smjese koje se pod uticajem izvora paljenja mogu zapaliti. Ovo stvara uslove za još veće oslobađanje toplote, što ima za posljedicu paljenja drugih dijelova drveta.U drugoj fazi koja se u užem smislu riječi može nazvati gorenje drveta, dolazi do prenošenja toplote sa površine drveta na njegove unutrašnje dijelove. Pri ovome gasovite materije, koje su se razvile u unutrašnjosti drvene mase, prolaze kroz nastale pore i pukotine i izlaze na površinu drveta i u smjesi sa vazduhom sagorjevaju. Međutim u većini slučajeva poslije kraćeg usporavanja sagorjevanja, dolazi do rasplamsavanja i do novog jačanja procesa sagorjevanja drveta.

PapirZapaljivost raznog papirnog materijala je vrlo velika, a naročito kod nekih papira koje su oplemenje i koji su presvučeni slojem polietilena (vreće, kutije i sl.). Papir gori svjetlim plamenom, a požrna opasnost je naročito izražena kod papira koji se nalazi u rastresitom stanju.Kod čuvanje papira u velikim naslagama moguće je toplinsko samozapaljivanje pod određenim uslovima, a temperatura samozapaljenja može biti oko 1000 C.Kalorična vrijednost sagorijevanja papira iznosi prosječno oko 3900 kcal/kg.



Tekstilni materijaliTo su gorive tvari koje se lahko zapale od iskre i lokalnog zagrijavanja (trenja), otvorenog plamena i grejnih tijela. Zapaljivost i brzina sagorjevanja tekstilnih materijala zavise od porjekla vlakana, stanja u kojem se nalaze, vlage itd. Temperatura zapaljenja se kreće od 3900C do 5900C,a kalorična moć je prosječno oko 16,75 MJ/kg. Prašine tekstilnih vlakana mogu sa vazduhom graditi eksplozionu smješu. Naročito je opasan pamučnjak natopljen biljnim i mineralnim uljima, naftom i benzinom, jer pored toga što je lako zapaljiv može doći i do samozapaljenja pod određenim uvjetima.

Ponašanje u požaru za pojedine klase sintetičkih tekstilnih vlakana

Klasa polimera Osobine

Acetatni Gore i tope se, temperatura paljenja 475°C.Viskoza Gori na sličan način kao pamuk.Nylon Teško podržava gorenje, topi se uz kapanje, tačka topljenja 160

- 260°C, tačka paljenja 425°C.Poliester Lako zapaljiv, temperatura paljenja 450 - 485°C, omekšava pri

256 - 292°C uz kapanje.Akril Gori i topi se, temperatura paljenja 560°C, omekšava pri 235 -

330°C.Olefini Sporo gorenje, temperatura paljenja 570°C, otapa se uz kapanje.Modakril Sporo gorenje uz topljenje.Fluorokarbon (teflon)

Ne podržava gorenje, omekšava iznad 327°C, temperatura paljenja iznad 600°C.

Fenolni Podržava gorenje.

Plastični proizvodi Plastične mase su proizvodi na bazi vještačkih organskih smola. Otpornost prema višim temperaturama zavisi im od hemijskih satava, vrsta punioca i načina dobijanja. Prema ponašanju na višim temperaturama plastične mase dijelimo na termoplastične i termoaktivne. Termoplastične pod uticajem toplote prelaze u plastično stanje, a pri hlađenju ponovo očvrsnu.Termoaktivne plastične mase pod uticajem toplote prelaze prvo u plastično stanje, a zatim očvrsnu i ostaju u tom stanju stalno, ne mjenjaju čvrstoću pri ponovnom zagrijavanju i hlađenju.Termoplastične mase koje se danas koriste omekšavaju već na 100 0 C, a na 1500 C počinju obično da se razlažu. Neke su stabilne i do 3000 C. Plastične mase na bazi polivinil-hlorida, fluorplasti i karbomidne mase spadaju u tečno zapaljive. Polietilenske i polistirolne mase su lako zapaljive. Pri sagorjevanju plastične mase uglavnom razvijaju velike količine toplote oko 37,68 MJ/kg uz veće količine čađi i dima. Kod uskladištavanja plastičnih proizvoda prostorije treba obezbjediti od svih izvora paljenja. Gašenje eventualnih požara vršiti sa vodom, CO2 i suhim prahom.

Mehka poliuretanska pjena ( spužva) Meka poliuretanska pjena (u nastavku PU), popularno nazvana spužva je proizvod koji nas okružuje na svakom koraku. PU je plastična masa koja se dobije hemijskom reakcijom dvaju osnovnih komponenti: poliola (jedne ili više vrsta) i TDI-a (toluene diizocijanata) kao osnovnih rektanata i raznih aditiva kao dodatnih reaktanata.Njene fizičke karakteristike kao što su, elastičnost, postojanost, ćelijska stuktura, relativno mala masa, inertnost, različite tvrdoće, dobra otpornost na mehaničko opterećenje, čine PU upotrebljivom u različitim segmentima ljudskog društva. PU u osnovi dijelimo na dvije skupine: polieterske i poliesterske pjene. Polieterske pjene su elastične, otporne na hidrolizu, propuštaju zrak i imaju dug vijek trajanja. Zbog svojih karakteristika upotrebljavaju se u industriji



namještaja i industriju ležišta u automobilskoj industriji kao i obućarskoj i tekstilnoj industriji. Proizvodi od PU imaju primjeren životni vijek. PU je materijal koji nije opasan za okolinu, biorazgradljiv je i može se deponirati na odlagališta smeća. PU se također može i reciklirati, pa se koristi za punjenje različitih jastuka. Osnovna svojstva poliuretanskih mehkih pjena možemo rezimirati u slijedećem:- raspon težina - volumnih masa od 20-35 kg/m3, - raspon tvrdoća od 90-190 N (+/-10%) prema standardu ISO 2439 pri 40% deformacije, - lagane i prozračne, - fleksibilne sa odličnim prilagođavanjem tijelu, veliki komfor sjedenja, - higijenske, bez prašine, - velike nosivosti, postojanosti oblika i dugog vijeka trajanja, - odličan zvučni (apsorpcija) i toplinski izolator, - otporne na organska otapala, - nije podloga za razvoj gljivica i hrana glodavcima. Polietilenske i polistirolne mase su lako zapaljive. Pri sagorjevanju plastične mase uglavnom razvijaju velike količine toplote oko 37,68 MJ/kg uz veće kolićine čađi i dima.

Električne instalacijeIzolacije elektroprovodnika izrađene su od gumenih i plastičnih materijala koji se lako pale, te prestavljaju požarno opasne materijale.

5.2 TEČNE ZAPALJIVE MATERIJE

Prema Pravilniku o izgradnji postrojenja za zapaljive tečnosti i uskladištenju zapaljivih tečnosti (preuzeto "Sl. list SFRJ, broj 20/71), pod pojmom zapaljivih tečnosti podrazumjevamo sve one tečnosti ili smjese tečnosti čija je tačka zapaljivosti ispod 1000C.JUS Z.CO.007 izvršio je klasifikaciju zapaljivih tečnosti prema temperaturi paljenja i temperaturi ključanja. Zapaljive tečnosti su tečnosti čije se pare pale u dodiru sa izvorom paljenja i koje na temperaturi od 350C nisu u čvrstom ili polučvrstom stanju, a na temperaturi od 500C imaju parni pritisak od 3 bara.Temperatura zapaljivosti je najniža temperatura na kojoj se iznad površine tečnosti nalazi toliko para da se u dodiru sa zrakom stvara zapaljiva smjesa. Zapaljive tečnosti u prisustvu kisika gore oslobađajući veće ili manje količine toplote. To su tečnosti uglavnom organskog porijekla, kao što su benzin, petrolej, razni rastvarači i lakovi, aldehidi, ketoni (aceton) itd.

Zapaljive tečnostio dijele se na tri grupe:1. I grupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti ispod 380C.2. II grupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti od 380 do 600C.3. III grupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti preko 600C do 1000C.

Zapaljive tečnosti iz prve grupe dijele se na tri podgrupe i to:- I1 podgrupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti ispod 230, a temperatura ključanja ispod

380C.- I2 podgrupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti ispod 230, a temperatura ključanja preko

380c.- I3 podgrupa tečnosti čija je temperatura zapaljivosti od 230C do 380C. Za svaku zapaljivu tečnost proizvođač daje atest koji mora stajati na vidnom i lako pristupačnom mjestu.



Za svaku zapaljivu tečnost proizvodjač daje i atest koji mora stajati na vidnom mjestu. Na svakoj posudi posebno je naglašeno ime proizvodjača i distributera, vrsta i kapacitet posude i natpis "Zapaljivo-ne prilazi sa vatrom".Zbog svoje zapaljivosti sa tečnostima se mora pažljivo rukovati i ne prinositi im otvoreni plamen, paziti da ne budu blizu izvora toplote, pažljivo rukovati sa metalnim predmetima da ne dodje do varničenja i sl. tečnost će se zapaliti samo u parnom stanju. Tačke paljenja zapaljivih tečnosti se kreću od 2000C do nekoliko stotina.Opasnost od požara naročito raste za toplijeg vremena kada se povećava i količina para iznad same tečnosti.Smesa para i zraka je eksplozivna. Medjutim kada već dodje do paljenja plamen je dosta ravnomjeran uz moguće udare zbog povećanja količine pare usljed stalnog porasta temperature.Udisanjem isparenja para zapaljivih tečnosti može nastati kronično i akutno trovanje. Neke tečnosti kao benzin, nitro lakovi i sl. prodiru i kroz kožu i razaraju crvena krvna zrnca.Pare zapaljivih tečnosti su teže od zraka pa se skupljaju na nižim mjestima, podrumima, kanalizaciji, jamama i sl. što može dovesti do požara i eksplozije.Tečne zapaljive materije i ako nisu sastavni dijelovi konstrukcije objekata u određenoj mjeri se nalaze u ovakvim objektima te ih po pitanju požarne opasnosti ne smijemo zanemariti.

Plamište (tačka zapaljivosti)Plamište predstavlja jedan od značajnijih parametara u ocjeni ugroženosti od požara i eksplozije: odnosi se na plinove i pare zapaljivih tečnosti.Zapaljive plinovi i pare nastaju isparavanjem zapaljivih tečnosti pod uticajem pritiska para date tečnosti. Pritisak plinova i para normalno raste sa porastom temperature, uz pojačanje isparenja i povećanje koncentracije para nad površinom tečnosti. Na taj način koncentracija para iznad površine može da se poveća do donje granice eksplozivnosti. Temperatura zapaljive tečnosti iznad koje se stvori koncentracija para jednaka donjoj granici eksplozivnosti naziva se plamište. Plamište je u stvari, najniža temperatura pri kojoj se iz tekućine razvijaju pare u tolikoj količini da se u smjesi sa zrakom, i uz prisustvo izvora paljenja, mogu zapaliti i eksplodirati.Brzina isparavanja tekućine ovisi, pored temperature i pritiska, i od površine tečnosti. Što je površina tekućine veća, to će se brže odvijati proces isparavanja i stvaranje uslova za eksploziju.

Određivanje granica eksplozivnostiOdredjivanje donje i gornje granice eksplozivnosti para zapaljivih tečnosti još nije standardizovano. Zato se kod ispitivanja i određivanja tih granica koriste aparature i metodika određena standardima i propisima drugih zemalja. Pored eksperimentalnih metoda postoji čitav niz metoda proračuna, koje sa manje ili više tačnosti daju mogućnost određivanja tih granica.U novijoj domaćoj literaturi, koja tretira problematiku eksplozivne zaštite, dati su pouzdani tabelarni podaci granica eksplozivnosti za sve značajnije zapaljive plinove i pare zapaljivih tečnosti.

Osnovne karakteristike najčešće upotrebljavanih zapaljivih tečnostiVećina materija koja spada u lahko zapaljive tečnosti sa vazduhom grade eksplozivnu smješu, kako je prikazano u tabelama, koje slijede:

Karakteristike motornih benzinaPlamište 20 0C

Temperatura paljenja 220 – 400 0CDonja granica eksplozivnosti 0,6 %Gornja granica eksplozivnosti 8 %

Temperaturna klasa T 3Eksplozivna grupa A



Karakteristike dizel.gorivaPlamište 40 0C

Temperatura paljenja 229 – 400 0CDonja granica eksplozivnosti 0,6 %Gornja granica eksplozivnosti 6,5 %

Temperaturna klasa T 3Eksplozivna grupa A

Karakteristike boje, lakova i razredjivača

Tačka zapaljivosti -96 0CGranica eksplozivnosti (zapremina %) 1 – 36 %Temperatura paljenja 227 – 555 0CTemperaturna klasa T1 – T2Eksplozivna grupa ATežina u odnosu na vazduh 1,1 – 4,5Vrelište 35 – 211 0CKlasifikacija prema ponašanju u požaru F x I – II B

U svim prostorijama gdje se nalaze razvrstane količine zapaljivih tečnosti mora se primijeniti kvalitetna ventilacija prostora.

Razna maziva ( mineralna ulja i čvrsta maziva )Mineralna ulja ,kao i čvrsta mineralna maziva su zapaljive materije umjerene zapaljivosti (motorno ulje, mašinsko ulje, turbo ulje, hipenol, tovatna mast i sl.).Pale se na temperaturi od 230 -280 0C i gore crnim plamenom uz razvijanje velikih količina čađi i dima. Pri gorenju razvijaju veliku količinu toplote: 10500 kcal/kg, a jednom upaljene vrlo teško se gase.Eventualni požar treba gasiti sa pjenom i suhim pahom.Požari koji nastanu na zapaljivim tečnostima, prema međunarodnoj podjeli klasa požara, spadaju u klasu požara "B".

5.3 GASOVITE ZAPALJIVE MATERIJE

Eksplozivnost plinaSagorijevanje gasovitih materija je relativno jednostavan proces. Do sagorijevanja i eksplozije dolazi kada se gasovite materije nalaze u određenoj smješi sa vazduhom i kada postoji spoljni izvor paljenja.Paljenje zapaljive (ili eksplozivne) smeše, može se vršiti na više načina, kao što je varničenje na elektroinstalacijama, elektro armaturi, elektro opremi ili usljed stvaranja statičkog elektriciteta unutar prostorija. Zbog toga se vrši primjena takvih materijala, koji imaju antistatička dejstva stvaranja elektriciteta i pribora koji ne varniči, te obuće i odjeće koja ima antistatička dejstva. Pored toga se svi uređaji moraju uzemljiti i zaštititi. Eksplozija plina razlikuje se od običnog sagorijevanja brzinom lančane reakcije, kod koje toplota ne uspijeva da se raširi na okolinu i najvećim dijelom utroši se na zagrijavanje produkata reakcije, koji se šire i stvaraju pritisak. Pri tome toplota eksplozije je mnogo veća od toplote koja se prenosi na okolinu. Eksplozija se sastoji iz početnog zapaljenja smjese plina i zraka, i detonacije. Kada se eksplozivna smjesa plina i zraka zapali, ona počinje gorjeti izvana na rastojanju od tačke zapaljenja, stvarajući početak eksplozivnog talasa, koji bježi ispred fronta plamena po nesagorjeloj smjesi sa brzinom zvuka. Kada talas dostigne do stijene posude, odbije se krećući se suprotno frontu plamena, tada dolazi do naglog povećanja temperature i pritiska,



što ubrzava reakciju preostale smjese do samozapaljenja. Sve se to odvija u veoma kratkom vremenskom intervalu (1msec).Iz ovoga zaključujemo da razlika između običnog gorenja i eksplozije ima čisto fizički smisao.Eksplozivna reakcija sagorijevanja je hemijski proces koji se odvija po uobičajenim stehiometrijskim zakonima. U praksi se događaju eksplozije različitih intenziteta, što pokazuje da do eksplozije ne dolazi samo kod stehiometrijskiih odnosa zapaljivi plin-zrak nego i tada kada je ta koncentracija viša ili niža.

Granice eksplozivnosti plinovaHemijska reakcija spajanja gorivnih plinova sa kisikom, koju obično nazivamo gorenje, može se izvršiti samo u određenim granicama procentualne smjese plina i zraka.Zapaljivi plinovi i pare zapaljivih tečnosti imaju tzv. područje eksplozivnosti, unutar kojih oni mogu, uz prisustvo izvora paljenja, sagorjeti na manje ili više eksplozivan način. Za različite gorive plinove i granice zapaljenja su različite. Najmanji sadržaj gorivog plina u smjesi sa zrakom, koji se može zapaliti, nazivamo donjom granicom a najveći gornjom granicom zapaljenja.Granice zapaljenja kod eksplozivnih smjesa su identične sa granicama eksplozivnosti jer bez zapaljenja ne može biti eksplozije.Razlika procentnog sadržaja nekog plina u zraku, izmedju donje i gornje granice eksplozivnosti, nazivamo interval eksplozivnosti. Najveću eksplozivnu moć ima svaki gorivi plin približno u sredini svog intervala eksplozivnosti.Kod eksplozije nekog plina na donjoj granici eksplozivnosti, srazmjerno mali dio plina učestvuje u reakciji i pri sagorijevanju odaje malu količinu toplote, koja se utroši na zagrijavanju produkata sagorijevanja i veće količine viška zraka u kojoj je 3,76 puta više inertnog plina azota - nego kisika. Tada je pritisak eksplozije neznatan i takve su eksplozije najslabijeg intenziteta. Slično se dešava i na gornjoj granici, samo sa tom razlikom što se toplota troši na zagrijavanje produkata sagorijevanja i na višak plina, koji nije učestvovao u sagorijevanju, jer je srazmjerno mala količina zraka u smjesi, te je i na gornjoj granici pritisak eksplozije neznatan.Granice eksplozivnosti nisu konstantne veličine i pomjeraju se u zavisnosti od djelovanja različitih faktora:- sastava plina- primjese internih plinova i vodene pare,- temperature smjese,- karaktera izvora paljenja i njegove snage, - pritiska smjese,- smjera širenja plamena,- uticaja katalizatora,- forme i kvaliteta metala elektroda ako se radi o paljenju pomoću el.varnice) itd.Na primjer, granice eksplozivnosti za metan su 5.00 i 15,00 % (vol.). To znači, da do izgaranja metana u smjesi za zrakom i do eksplozije neće doći ako je koncentracija niža od 5,00 i viša od 15,00 % (vol). U području koncentracije izmedju naznačenih graničnih vrijednosti doći će do sagorijevanja metana u smjesi sa zrakom i pojave eksplozije, koja će biti manjeg intenziteta ako su koncentracije bliže donjoj i gornjoj granici eksplozivnosti, a većeg intenziteta ako su bliže stehiometrijskoj smjesi (9,5 vol.%) . Raspon, odnosno oblast eksplozivnosti za različite plinove i pare zapaljivih tečnosti vrlo je neujednačen i smatra se da su mnogo opasnije one materije koje imaju veću oblast eksplozivnosti, posebno ako im je donja granica vrlo niska. Na veličinu koncentracionih granica eksplozivnosti znatno utiče čitav niz faktora, kao što su: sastav plina, početne temperature i pritisci u smjesi, sadržaj kisika i drugo.



6. ELEKTROTEHNIČKI ASPEKTI ZAŠTITE OD POŽARA

Pored ispravnog projektovanja i dimenzionisanja izolacije i ostalih dijelova elektroenergetskog sistema, kao i pažljive montaže i održavanja. uvijek se mora računati sa mogučnošću pojave kvara na praktično svakom elementu sistema.Izolacija iz ekonomskih razloga ne može se dimenzionisati tako da izdrži sva moguća električna naprezanja. Pored mehaničkih, termičkih i hemijskih uticaja, izolacija je izložena starenju tako da vremenom gubi svoja svojstva i može da probije i kod naprezanja neznatno viših od normalnih.Posljedica toga, je pojava električnog luka koji izaziva jako zagrijavanje i paljenje materijala na mjestu nastanka kvara. Ako se pri tome radi o lahko zapaljivom ili eksplozivnom materijalu, pojava iskre odnosno luka može imati katastrofalne posljedice.Zato projektovanju, kvalitetu izvođenja, a naročito održavanju električnih instalacija treba posvetiti posebnu pažnju jer oštečenje izolacije, preopterećenje vodova, nepropisno izvedena zaštita od kratkog spoja i od preopterćenja, povećan ili smanjen napon, loš faktor snage i slično prestavljaju opasnost sa aspekta zaštite od požara.

6.1 ELEKTRIČNI PROVODNICI

Veoma čest uzrok nastanka požara je preterećenost ili oštećenje električnih provodnika.Zagrijavanje provodnika nastaje uslijed:- neadekvatnog presjeka provodnika,- preopterećenja,- priključenja neprojektovanih potrošača na postojeće kablove, a na koje nisu bili predviđeni,- loše spajanje provodnika.Najednostavniji način ograničavanja pojave toplote na provodnicima jeste postavljanje odgovarajućih zaštita tipa osigurača na svako strujno kolo.Oštećenja izolacije mogu nastati uslijed:- mehaničkih oštečenja,- uticaja hemijskih agenasa,- uticaja vlage,- starenje izolacije.Posljedica neispravne ili oštećene izolacije je ili pojava kratkog spoja, ili pojava temperature koja je dovoljno visoka da će izazvati požar, a da osigurači neće djelovati.

6.2 RASVJETA

Projektovanju i izvođenju električne rasvjete potebno je posvetiti posebnu pažnju iz razloga što rasvjeta čini dio preventivne protivpožarne zaštite.Sa aspekta požara važno je slijedeće:- da je osvetljenje (trajno i sigurno) zadovoljavajuće za sve objekte i prostore u kojima može

doći do požara,- da su svi prilazni putevi objektu propisno osvjetljeni,- da je sigurnosno osvjetljenje nezavisno od ostalih strujnih krugova,- da je obezbjeđeno sigurno napajanje “panik” sigurnosnog osvjetljenja.Vjerovatnost nastanka požara od električnih sijalica je funkcionalno vezano od njihove lokacije u pojedinim prostorima raznih tehnologija u industriji, namjeni pojedinih objekata kao i građevinske konstrukcije.



Vjerovatnost nastanka požara od rasvjetnog sistema znatno se smanjuje, ako se primjenjuju ključne sigurnosti propisane ELEKKTROTEHNIČKIM PROPISIMA.Normativno uređenje sigurnosne rasvjete

Svjetiljke koje se koriste za osvjetljenje prilaza, prolaza i prostora kada ne radi opće osvjetljenje, mogu biti različitog oblika i dimenzija. Od njih se zahtjeva da su vidljivo označeni kako bi se znalo da pripadaju instalaciji sigurnosnih sistema (crvena traka, led dioda i sl.) i da osiguraju traženu osvijetljenost u zadanom vremenu. Ukoliko se svjetiljke koriste u kombinaciji s piktogramima koji označavaju evakuacijske puteve i izlaze, moraju po dimenziji, boji i obliku biti usklađene propisima kojima je regulisano to područje.Gabaritne dimenzije i osnovni dimenzionalni odnosi ovise o udaljenosti s koje se piktogram mora uočiti.Obavijesni znakovi moraju biti kvadratnog ili pravokutnog oblika u skladu s općim značenjem geometrijskih oblika za sigurnosne znakove.Sigurnosne boje i znakovi imaju za cilj da brzo privuku pažnju na objekt i okolnosti važne za sigurnost i zdravlje. Smiju se upotrebljavati samo za upute koje se odnose na sigurnost i zaštitu zdravlja. Za označavanje sigurnosnih znakova se koriste crvena, plava, zelena i žuta boja.Sigurnosni znakovi moraju biti vidljivi noću i danju kao i pri nepovoljnim vremenskim uslovima.

Mjesta postavljanja sigurnosne rasvjete

Na evakuacijskim putevima je potrebno osvijetliti mjesta koja po svom karakteru mogu predstavljati opasnost za osoblje koje u žurbi napušta ugroženi prostor.Svjetiljke sigurnosne rasvjete potrebno je postaviti na sljedeća mjesta: - na svim izlaznim vratima koja se koriste u slučaju nužde, - u blizini stubišta, tako da svaka stepenica prima direktno svjetlo, - blizu svake promjene nivoa puteva evakuacije, - na nužnim izlazima i sigurnosnim znakovima, - kod svake promjene smjera evakuacije, - kod svakog međuprostora i prolaza,- izvana, kod svakog krajnjeg izlaza, - kod svakog mjesta prve pomoći, - kod svakog ručnog javljača požara, - kod svakog ručnog aparata za gašenje požara,- vanjska evakuacijska stubišta.


http://www.zastita.com.hr/content/view/2160/127/


6.3 POGONSKI ELEKTROMOTORI

Izolacija visokonaponskih i niskonaponskih elektromotora izložena je u pogonu najrazličitijim mehaničkim, termičkim, hemiskim i električnim naprezanjima. Proboj izolacije ima za pojavu višepolnih kratkih spojeva, koji mogu biti uzročnici požara.Pored kvarova na motoru sa aspekta požara opasna su i neka neželjena pogonska stanja, kao što je preopterćenost motora ili nestanak i ponovni povratak napona. Pravilno izvedena zaštita elektromotora od kratkog spoja i preopterećenja uveliko povećava protivpožarnu preventivu. Isto tako kvalitetno održavanje i redovno čišćenje elektromotornih pogona povećava protivpožarnu preventivu.

Zaštita elektromotora od kratkog spojaZaštita elektromotora od kratkog spoja izvodi se topljivim osiguračima ili el.mag. okidačima. Čest je slučaj da su pojedini strujni krugovi elektromotornog pogona nepropisno osigurani, odnosno postavljeni su:- osigurači sa izmješanim nominalnim vrijednostima, - predimenzionisani osigurači,- loše podešena vrijednost el. mag. okidača.Jedni, drugi i treći predstavljaju uzrok nenormalnog brzog zagrijavanja elektromotora, što ima za posljedicu trajno oštećenje motora, a i u znatnoj mjeri se povećava opasnost od požara.

Zaštita elektro-motora od preopterećenostiDo preopterečenja motora dolazi kada protumomenat pogonjenog stroja postane veći od nominalnog razvijenog momenta motora.Nizak napon mreže koja napaja motorni pogon, takođe može dovesti do preopterećenja, a isto se dešava i kod odstupanja frekvencije od nominalnih vrijednosti.Naročito neugodna preopterećenja su prilikom ispada jedne od faza zbog pregaranja osigurača, prekida voda ili slabog kontakta na samom motoru. Dakle, vjerovatnoća da se u pogonu motora pojavi preopterećenje, malo ili jako veće od normalnog je veoma moguće. Proizvedena toplota raste sa kvadratom struje. Temperatura mora ovisiti o toplotnom kapacitetu motora. Ako pri tome znamo da se vremenom dimenzije motora stalno smanjuju, znači d se smanjuju i toplinske rezerve motora, a samim tim i povećava temperatura na motoru. Povećanje temperature iznad nominalne negativno se odražava ne samo na životno trajanje izolacije motora, nego predstavlja potencijalni uzrok nastanka požara.Zbog toga se motori moraju zaštititi od preopterećenja. To se izvodi električnim zaštitama od preopterećenja, a naičešće bimetalnim relejima. Pri tome bimetalna zaštita mora biti podešena na nominalnu struju elektromotora

6.4 GROMOBRANSKE INSTALACIJE

Uslijed udara groma na objektima mogu nastati požari te u domenu protivpožarne preventive spada i zaštita od atmosferskog pražnjenja. Postavljanje gromobranskih instalacija regulisano je “Tehničkim propisima o gromobranima” (Sl. list SFRJ br.13/78).Da bi gromobranska zaštita bila efikasna mora se vršiti njena kontrola i to:- poslije popravka ili izmjene gromobranske instlacije- poslije udara groma u instalaciju - u vremenskim razmacima od 1 – 5 godina, odnosno u ovisnosti od vrste objekta.



6.5 TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA EL. UREĐAJE U PROTUEKSPLOZIVNOJ ZAŠTITI

Za nastajanje eksplozije moraju postojati dva uslova: eksplozivna atmosfera i uzročnik paljenja. Analogno tome, u razvoju eksplozivne zaštite, sve mjere zaštite od eksplozija kretale su se, u osnovi, u nastojanju da se:- onemogući ili ograniči stvaranje eksplozivne smjese,- spriječi paljenje eksplozivne smjese i- ograniče mogući efekti eksplozije.

Ako već postoji eksplozivna atmosfera, odnosno ugroženi prostor gdje je moguća pojava eksplozivne smjese u granicama eksplozivnosti, mora se prilaziti eliminaciji uzročnika paljenja. Osnovni uzročnici paljenja eksplozivne smjese su razni električni uređaji i oprema, koji u nor-malnom radu ili usljed greške mogu izazivati pojave kao što su:- električna iskra i luk (energetski i pomoćni sklopni aparati, klizno-kolutni motori,

kolektorski motori, kratki spojevi itd.),- zagrijane površine električnih uredjaja u normalnom radu (grijači, motori, transformatori

itd.), ili pregrijane površine povećanom strujom zbog kvara, preopterećenja i si,,- pražnjenje akumuliranog statičkog elektriciteta.

Sve vrste eksplozivne zaštite se u osnovi zasnivaju na četiri osnovna fizikalna principa, i to:a. oklapanje ugroženog prostora radi lokalizacije eksplozije ("neprodorni oklop")b. ograničenje energije uzroku paljenja ("samosigurnost")c. ograničenje temperature uzroku paljenja uz posebne mjere za eliminisanje uzroka paljenja

uslijed greške ("povećana sigurnost")d. izoliranje uzroka paljenja od eksplozivne atmosfere krutim, tekućim ili plinovitim medijem

(ostali sistemi zaštite). Električni uređaji koji mogu biti i jesu u normalnom pogonu uzročnici paljenja, a treba da se koriste u prostorima gdje se očekuje eksplozivna atmosfera, moraju biti izrađeni kao eksplozivno zaštićeni - u jednoj od tipa zaštita.Izrada, odnosno proizvodnja eksplozivno zaštićenih uredjaja (u daljnjem tekstu Ex-uređaja), regulisana je konstrukcionim propisima (1), dok su detalji izvedbe i ispitivanja regulisani odgovarajućim JUS standardima grupe N.S8 i Evropskim normama grupe EN 60079 i EN 13463-3 (neelektrični). Podjela odnosno kategorizacija jednog Ex-uređaja odnosi se na:- vrstu eksplozivne zaštite,- područje primjene,- klasifikaciju grupe plinova ili para,- klasifikaciju temperaturnih klasa.

Zavisno od izvedbe uređaja, osnovna im je težnja da se onemogući: prenošenje eksplozije na spoljnu smjesu, izbjegnu kvarovi pri normalnom radu, itd. Prema području primjene, problematika Ex-uređaja je podjeljena na dva osnovna područja primjene, koja se označavaju rimskim brojevima I i II:- rudarstvo I - ostala mjesta upotrebe II

Poseban značaj u kategorizaciji Ex-uređaja imaju klasifikacije grupe plinova i temperaturnih klasa (razreda).Električni uređaji za rad u eksplozivnoj atmosferi nose zajedničku oznaku „Ex“ (stara oznaka S). Stare oznake koje su zamjenjene, prema preporukama IEC-a (International Elektrotehnical Commision), novim (JUS N.S.8.011), su sa obaveznom primjenom novih oznaka od 27.09.1981.godine.



Svaki električni uređaj namjenjen za upotrebu u atmosferi eksplozivnih smjesa plinova, para i zapaljive prašine mora biti označen posebnim oznakama iz kojih se vidi izvođenje eksplozivne zaštite i područje na kome se odnosno uvjeti pod kojima se taj uređaj može upotrebljavati.U sledećoj tabeli data je lista svih vrsta eksplozivnih zaštita koje se koriste u današnjoj tehnici.

Opšti znak

Vrsta zaštite Područje primjene

Grupa plinova

Temp. klasa

Objašnjenje oznakaNovi znak

Stari znak

Ex(S)Zajednički znak za sve vrsteeksplozivne zaštite

d t Neprodorni oklope s Povećana sigurnost

ia/ib i Samosigurnosto o Uranjanje u uljep p Natpritisakq q Punjenje pijeskomn s Naročita zaštita

I RudarstvoII Industrija

A UgljikovodiciB Etilen, gradski plin i ostaloC Vodik i ostaliD Acetilen

T1 450

Granična temperaturauredjaja °C

T2 300T3 200T4 135T5 100T6 85

Primjer označavanja izvedbe eksplozivno zaštićenih uređaja:Stare oznake koje se normalno još susreću u pogonima:(St) I A T3 - neprodorno oklopljeni uređaj za industriju, grupa plinova A, temperaturne klase T3

(Ss) II T2 - uređaj povećane sigurnosti za industriju i sve plinove temperaturne klase T2

Nove oznake za istu namjenu:(Ex d) II A T3

(Ex e) II T2

Prema naprijed prikazanoj podjeli na vrste zaštita, područje primjene, grupe plinova i temperaturne klase, u prethodnoj tabeli je, radi lakšeg uvida, dat zbirni pregled označavanja pojedinih električnih uređaja.U sljedećoj tabeli su data je dozvoljena upotreba uređaja u zonama opasnosti u ovisnosti od lokacije

Klasifikacija

opasne zone

LokacijaElektrični uređaji,

do zvoljena upotreba

«0»Prostor ugrožen trajnim izvorom opasnosti u kojem eksplozivna smjesa može biti dulje vrijeme.

Ex i kategorije "a" posebne izvedbe ili kombinacija ostalih vrsta zaštite posebno atestirane za zonu "0" uz vjerovatnost paljenja kod:

− normalni pogon l0-8

− najnepovoljnija greška na uređaju l0-6

«1»Prostor ugrožeh primarnim izvorom opasnosti u kojemu se ekspozivna smjesa pojavljuje tehnološkim procesom upotrebe

Sve vrste eksplozivne zaštite,zaštita povećana sigurnost prema, osim u kanalima, udubljenjima i slabo provjetravanim



prostorima.

«2»

Prostor ugrožen sekundarnim izvorima opasnosti u kojem se eksplozivna smjesa pojavljuje samo u slučaju kvara ili udesa i ako se eksplozivna smjesa zadržava kratko vrijeme.

Svi uređaji namjenjeni za zonu l, kao i drugi ako su posebno atestirani.U pripremi je posebna kategorija el. uređaja za upotrebu u blažim uslovima.

Eksplozijska zaštite el. uređaja izrađena za opasniju grupu ili opasniji razred uključuje u sebe zaštitu za manje opasne grupe odnosno razrede.Gore nabrojane vrste eksplozijske zaštite odnose se isključivo na električne uređaje za rad u atmosferi okolnih smjesa plinova i para sa zrakom, i to prvenstveno u prostoru koji je klasificiran kao zona opasnosti 1.Međutim, za prostore zone opasnosti 2, kao i za prostore ugrožene eksplozivnom prašinom, ove vrste eksplozivne zaštite mogu se koristiti za električne uređaje bez ograničenja, a za prostore zone opasnosti, "0", samo ako su uređaji posebno za to atestirani, osim vrste zaštite "samosigurnosti", kategorije a koja je namjenjena za upotrebu u zoni "0".

6.6 PROTUEKSPLOZIVNA ZAŠTITA U EU (Rimski sporazum 1957 (Čl.100 A i 118A)

Prozvodnja - direktiva ATEX 95 94/9/ECCilj je osigurati zaštitu slobodnog tržišta.Postiže se CERTIFIKACIJOM od strane ovlaštenog nacionalnog tijela kojom se potvrđuje sukladnost proizvoda, komponenata i sustava harmoniziranim normama i Direktivi

Upotreba - direktiva ATEX 137 99/92/ECCilj je osigurati zaštitu zdravlja i sigurnost posloprimca i zaštitu okoliša.Postiže se NADZOROM STVARNOG STANJA proizvoda, komponenata i sustava i PROCJENOM RIZIKA.

Cjelovitost protueksplozijske zaštite postrojenja Projektovanje i klasifikacija medija i prostora, Izgradnja i nadzor, Utvrđivanje stanja protueksplozijske zaštite, Klasifikacija prostora, Eliminisanje uzročnika paljenja, Odabir i održavanje uređaja i instalacija, Zaštita na radu zaposlenika, Procjena rizika, Obrazovanje stručnih kadrova.

U sljedećim tabelama je data: Klasifikacija ekslozivnih prostora Norme za upotrebu Protueksplozijska zaštita električnih uređaja Za plinove i pare Protueksplozijska zaštita električnih uređaja za zapaljive prašine

Klasifikacija ekslozivnih prostoraEksplozivna atmosfera Plinovi i pare Norma Prašine NormaTrajno ili duže vrijeme Zona 0

IEC (EN) 60079-10

Zona 20

IEC (EN) 61241-10Tehnološki prisutna Zona 1 Zona 21Samo u slučaju kvara i kratko traje

Zona 2 Zona 22



Norme za upotrebuPrimjena Plinovi i pare PrašinaElektrične instalacije IEC (EN) 60079-14 IEC (EN) 61241-14Pregledi i održavanje IEC (EN) 60079-17 IEC (EN) 61241-17Popravak obnova i pregradnja IEC (EN) 60079-19 IEC (EN) 61241-19

Protueksplozijska zaštita električnih uređaja za plinove i pare

Osnovi zaštite Vrsta zaštite Oznaka KategorijaUpotreba i

zoneOKLAPANJE EKSPLOZIJE BEZ PROBOJNOG PALJENJA

Oklapanje „d" IEC (EN) 60079-1 EN 13463-3 (neelektrični)

Ex d II2G d

2211

Spriječeno probojno paljenje „nC" IEC (EN) 60079-15

Ex e 3 2

BEZ ISKRENJA ILIELEKTRIČNOG LUKA

Povećana sigurnost „e"IEC (EN) 60079-7

Ex e2 1

Nepaleći uređaji „n"IEC (EN) 60079-15

Ex nA, nC,nR, nP

32

Konstrukcijska sigurnost „c"EN 13463-5 (neelektrični)

II 2G c 2 1

Svojstvena sigurnost „g"EN (EN) 13463-4 (neelektrični)

II 2G g 2 1

OGRANIČENJEENERGIJE PALJENJA

Samosigurnost „i"IEC 60079-11

Ex iaEx ib

12

01

Ograničenje energije „nL"IEC 60079-15

Ex nL 3 2

ODVAJANJE UZROČNIKA PALJENJA

Oblaganje „m" IEC (EN) 60079-18

Ex maEx mb

12

01

Uranjanje „o"IEC (EN) 60079-6

Ex o 2 1

Uranjanje „k"EN 13463-8 (neelektrični)

II 2G k 1 0

Nadtlak „p" IEC (EN) 60079-2

Ex p 2312

Nadtlak „p"EN 13463-7 (neelektrični)

II 2G p23

12

Ograničenje protoka „fr"EN 13463-2 (neelektrični)

II 2G p 3 2

GUŠENJE PALJENJA

Punjenje „q"IEC (EN) 60079-15

Ex q 2 1

Gušenje paljenjem „nC"IEC (EN) 60079-15

Ex nC 3 2

KONTROLA UZROČNIKA

Kontrola uzročnika paljenja „b" EN 13463-6 (neelektrični)

II 2G b 1,2,3 0,1,2

POSEBNE IZVEDBE

Naročita vrsta zaštite Ex s 1,2,3 0,1,2

Protueksplozijska zaštita električnih uređaja za zapaljive prašineOsnovi zaštite Vrsta zaštite Oznaka Upotreba i zone

ZATVARANJE KUĆIŠTEM TIP A

kućištem „tD" IEC (EN) 61241-1 EN 50281-1-1

Ex tD Axx IP 65 20,21

Ex tD A22 IP 54 22

ZATVARANJE KUĆIŠTEM TIP B

kućištem „tD" IEC (EN) 61241-1

Ex tD Bxx20,21

22

OGRANIČENJE ENERGIJE

samogasivost „iD" IEC (EN) 61241-11

Ex iaD 20 20Ex ibD 21 21

Ograničenje energije IEC (EN) 60079-15

Ex n LD 22 22

ODVAJANJE Oblaganje „mD" Ex maD 20 20



UZROČNIKA PALJENJA

IEC 61241-18 Ex mbD 21 21Nadtlak „pD" IEC (EN) 61241-2

Ex pD 20 20Ex pD 21 21Ex pD 22 22

EVROPSKA DIREKTIVA 94/9 CE



7. ANALIZA I PROCJENA UGROŽENOSTI OD POŽARA

Kvalitetnoj i svestranoj analizi i procjeni ugroženosti od požara treba prilaziti prvenstveno zbog sve izraženije pojave da je u naseljenim mjestima koncentracija gradskog i prigradskog stanovništva sve veća i da se vrši nagomilavanje materijalnog i drugog društvenog potencijala na sve užem području, što pored ostalog negativnog uticaja na uslove življenja, dovodi i kumuliranje požarnog opterećenja, naročito urbanih sredina, porasta požarno eksplozivnog rizika i rizika od tehničko-tehnoloških katastrofa, kao i povećanja povredljivosti fizičkih struktura naselja od posljedica elementarnih nepogoda i posebno ratnih razaranja.Ukupni društveno-ekonomski razvoj, posebno industrije i urbanih sredina, razvoj i primjena novih tehnologija i tehnoloških procesa sa sve većom upotrebom novih ali nedovoljno ispitanih materijala i sredstava, nije u potrebnoj mjeri praćen i izučavanjem izvora opasnosti koje taj razvoj i aktivnosti sa sobom nose, tako da nisu po pravilu praćeni ni planiranjem ni poduzimanjem drugih mjera i aktivnosti na sprečavanju nastajanja i eliminacije opasnosti, odnosno ukoliko je opasnost nastala u vidu požara, eksplozije ili tehničko-tehnološke katastrofe, na ublažavanju ili svođenju na najmanju moguću mjeru njihovih štetnih posljedica i sl. Zbog svega ovoga je procjena ugroženosti od požara zadatak, čije uspješno rješavanje zahtijeva izučavanje i sagledavanje svih pojedinačnih i zajedničkih parametara stepena požarne ugroženosti objekata.

7.1 KLIMATSKI USLOVI

Područje Sarajeva nalazi se pod uticajem srednje-evropske kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske klime sa juga. Isprepletenost ovih uticaja, kao i raznovrsnost reljefa daju ovom području odlike umjereno kontinentalne klime.

Godišnji hod temperature vazduha ima dosta uravnotežen porast od januara do jula i izražen pad prema decembru. Najhladniji mjesec je januar sa srednjom temperaturom od -1.3 oC i jedini ima negativnu srednju mjesečnu vrijednost. Najhladniji januar je bio davne 1905. godine sa srednjom mjesečnom vrijednosti od -7.8 oC, a najtopliji 1936. godine sa 5.9 oC. Premda januar važi kao najhladniji mjesec u godini, zna se dogoditi da od njega u nekoj godini bude hladniji februar, kao što je bio slučaj 1929. godine sa srednjom mjesečnom temperaturom od -9.1 oC ili 1956. sa -8.5 oC. Međutim, februar neke godine može biti i topliji od marta, koji ima srednju temperaturu od 5.0 oC, kao što je bio slučaj 1966. godine kada je njegova srednja vrijednost iznosila 6.9 oC. Inače, apsolutni minimum temperature u Sarajevu je zabilježen 24. januara 1942. godine od -26.4 oC.

Ovakve temperaturne promjene u zimskim mjesecima sa izraženom pojavom dugotrajnih magli i temperaturnih inverzija, uvjetuje greben evroazijskog anticiklona koji se u to doba proširi na našu zemlju. S tim u vezi je i duže trajanje mraznog perioda (kada je minimalna temperatura ispod 0 oC) i česta pojava takozvanih ledenih dana (maksimalna dnevna temperatura ispod 0 oC). U prosjeku u Sarajevu se prvi mraz javlja 23. oktobra, a posljednji 29. aprila, a prosječno je 28 ledenih dana.



Najtopliji mjesec je juli sa srednjom temperaturom od 19.1 oC, a veoma blizu njega je avgust (Tsr 18.8 oC), koji često može da bude i topliji. Najtopliji juli mjesec bio je 1928. godine sa srednjom temperaturom od 23.1 oC. Međutim, značajno je napomenuti da je u najtoplijem avgustu, 19. avgusta 1946. godine (Tsr iznosila 23.6oC), zabilježen apsolutni dnevni maksimum temperature od 40.0 oC. U prosjeku u Sarajevu ima 68 ljetnih dana (Tmax veća ili jednaka 30.0 oC). Nije rijedak slučaj da je u pojedinim godinama ovaj broj dana znatno veći od prosjeka. Tako je u julu 1928. godine u avgustu bilo 30 ljetnih dana, a od toga čak 22 tropska dana, odnosno, 1992. godine u avgustu je bio 31 ljetni dan, a od toga čak 26 tropskih dana. Činjenica da je jesen toplija od proljeća, kao i zakašnjenja ekstremnih temperatura, koje se javljaju u avgustu, su rezultat izraženijeg maritimnog uticaja.

Prosječna godišnja temperatura u Sarajevu iznosi 9.5 oC. Godišnja amplituda je 20.4 oC i to je veličina temperaturnog intervala unutar koga se nalaze vrijednosti srednjih mjesečnih temperatura vazduha svih mjeseci. Relativno visoka kolebanja temperature vazduha ukazuju da Sarajevo ima odlike i kontinentalne klime. Ljeta su topla, a relativno hladne zime. Međutim, zbog izraženijeg termičkog uticaja Jadranskog mora, jesen je toplija od proljeća.

U pogledu oblačnosti, čiji godišnji hod je u obrnutom odnosu sa temperaturom vazduha i trajanjem sijanja Sunca, Sarajevo spada u umjereno oblačna mjesta sa prosječnom godišnjom vrijednosti od 59%. Najoblačniji je decembar sa 75%, a najvedriji avgust sa 37%. Suprotno ovome, najsunčaniji mjesec je avgust sa 270 sati trajanja sijanja Sunca, dok u decembru ono iznosi u prosjeku samo 41 sat. Prema godišnjem prosjeku, koji iznosi 1830 sati, Sarajevo se svrstava u srednje sunčane gradove.

Vazdušna strujanja u Sarajevu su uslovljena složenim reljefom i kao direktna posljedica toga je njihova velika modifikovanost, kako po pravcu, tako i po brzini. Dominantni pravci vjetra su jugoistočnog i zapadnog kvadranta.

Padavina u Sarajevu ima u svim godišnjim dobima i svim mjesecima i u prosječnoj godišnjoj raspodjeli su dosta ravnomjerno raspoređene. Prosječna godišnja količina padavina iznosi 919 l/m2. Najveća je u junu i iznosi 92 l/m2 (glavni maksimum padavina), te u oktobru 91 l/m2

(sekundarni maksimum). Najmanje padavina ima februar 64 l/m2 i januar 66 l/m2. Glavni maksimum padavina u junu je rezultat pojačane ciklonske aktivnosti iznad naše zemlje, a sekundarni jačeg maritimnog uticaja. U godišnjoj količini padavina znatnog učešća imaju padavine od snijega. Prvi dan sa snijegom je 4. novembar, a posljednji 23. april. Prvo formiranje snježnog pokrivača u prosjeku se javlja 18. novembra, a zadnji dan je 6. april. Trajanje perioda kada se javljaju snježne padavine iznosi 170 dana, a snježnog pokrivača 139 dana. Iz godišnje raspodjele padavina proizilazi da Sarajevo ima kontinentalni pluviometrijski režim, ali modifikovan maritimnim uticajem.

Povoljne klimatske prilike i atraktivna bliža okolina Sarajeva, pogodna za zimske sportove, bila je povod da se Bosna i Hercegovina kandiduje za organizatora XIV Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, koje je i dobila. Kao najpogodniji period održavanja navedenih Igara, naša Služba je odredila period od 8. do 20. februara 1984. godine. Izuzetna organizacija i veoma pogodne klimatske prilike, koje su vladale u vrijeme takmičenja, svrstale su XIV Zimske olimpijske igre kao najuspješniju Olimpijadu održanu do tada. Naša zemlja je od strane Međunarodnog Olimpijskog komiteta i svih učesnika Igara dobila zasluženo priznanje i pohvale.

Napomena: U ovom poglavlju su načelno opisane samo neke karakteristike zemljišta i klime koje su značajne za objekat društva i mogu biti od utjecaja kod izrade ovog plana zaštite od požara, konkretno kod predviđanja mjera zaštite od požara i sl.



7.2 ARHITEKTONSKO – GRAĐEVINSKI DIO

7.2.1 MAKRO I MIKRO LOKACIJA



Prikaz objekta „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“ na lokaciji ul. Aleja Bosne Srebrene bb, Sarajevodruštva „GRADIZ“ d.o.o. Sarajevo

Sarajevo-glavni grad BiH i njeno administrativno, kulturno i obrazovno središte je smješteno na prostoru Sarajevskog polja. Sarajevsko polje se nalazi u unutargorskoj depresiji, okruženoj planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na na jugoistoku i srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je oko 500 m. Najmanja nadmorska visina je na prostoru Reljeva, dok se prema jugoistoku nadmorska visina povećava. Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine, što odgovara položaju naselja Blažuj. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine (Bendbaša), a najsjevernija tačka je u naselju Reljevo na 430 53' sjeverne geografske širine. Najjužnija tačka se nalazi južno od Vojkovića na 430 47' sjeverne geografske širine. Prema geološkim i geomorfološkim karakteristikama, ovaj prostor karakterišu dvije cjeline i to planinski obod i zaravnjena depresija sa Sarajevskim poljem.

Sarajevo je glavni grad države Bosne i Hercegovine. Ono je njen administrativni, privredni, kulturni,univerzitetski i sportski centar.Grad Sarajevo je jedinica lokalne samouprave koju čine četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad.

Položaj:Sarajevo je smješteno na prostoru Sarajevskog polja, koje je okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu.Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500 m.Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 430 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 430 47' sjeverne geografske širine.

Stanovništvo:Grad Sarajevo na području četiri općine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad), ima 297.416 stanovnika.

Površina:141,5 km 2

Objekat „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“ na lokaciji ul. Aleja Bosne Srebrene bb, Sarajevo društva „GRADIZ“ d.o.o. Sarajevo nalazi se u naselju Dobrinja, Općina Novi grad. Objekti društva nalaze se u ograđenom i kontrolisanom krugu. Glavni pristup objektu moguć je direktno odvojkom sa pomenute ulice. Lokalitet objekta je udaljen oko 1 km od dobrovoljne vatrogasne jedinice Općine Novi grad cca 4 km od profesionalne vatrogasne jedinice koja se nalazi u naselju Alipašino polje koja je ujedno i najbliža prema podacima iz službe Civilne zaštite općine Novi grad. U slučaju potrebe gašenja požara navedene vatrogasne jedinice bi mogli doči u različitim vremenima zavisno od frekventnosti saobračaja a detaljnije informacije bi se dobile izvođenjem preventivnih akcija ili informacijama iz postoječih Planova zaštite požara općina u kojima se nalaze same vatrogasne jedinice. .



Obzirom na dobru povezanost cijelog kompleksa sa savremenim, dobro održavanim saobraćajnicama, pogodnostima relativno ravnog terena, zatim na kružni tok saobraćaja na makrolokalitetu ocjenjuje se da je moguća brza i efikasna intervencija vatrogasnim vozilima u slučaju požara.

Obzirom da u navedenim Vatrogasnim jedinicama koje djeluju na lokaciji gdje se nalazi predmetno društvo ima stalno dežurstvo, obavještavanje o eventualnom požaru ide direktno. Lokaciju čine:

Predmetni objekt plana:- Objekat „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“

7.2.2 KARAKTERISTIKE OSNOVNIH KONSTRUKTIVNO - GRAĐEVINSKIH ELEMENATA OBJEKTA –DISPOZICIJA

Projekat izvedenog stanja tretira prikaz izvedenih radova na poslovnom objektu koji se nalazi na adresi Aleja Bosne Srebrene bb, u naselju Dobrinja, općina Novi grad na parcelama označenim kao dio k.č. 964,965,966, a koje su u vlasništvu firme „Gradiz“ d.o.o. Sarajevo. U postojećoj projektnoj dokumentaciji objekat je stambeno-poslovnog karaktera. Objekat je koncipiran u skladu sa trenutno važećom Odlukom o izmjenama i dopunama regulacionog plana Dobrinja (sl. nov. KS br.35 od 14.12.2006. godine). Svojom dužom osovinom građevina se proteže u pravcu sjever-jug na predviđenoj markici označenoj u regulacionom planu, a sve u skladu sa urbanističko-tehničkim uvjetima iz čl.5 gore navedene odluke.

Glavnim projektom objekat se sastojao iz podruma, prizemlja, dijela galerija i dvije karakteristične etaže poslovne namjene i nad jednim dijelom potkrovlja stambenog karaktera sa dvije stambene jedinice. Najveća odstupanja od glavnog projekta u toku izvođenja su u dijelu galerije i potkrovlja. U dijelu galerije radi boljeg iskorištavanja veće svijetle visine u većem dijelu prizemlja za potrebe izložbeno prodajnog karaktera dograđen je i dio montažnog karaktera, ukupne dograđene površine 279 m2. U dijelu potkrovlja stambenog karaktera nalaze se dvije stambene jedinice koje su u toku izvođenja pretvorene u uredske prostorije. Ukidanjem pregradnih zidova između prostorija u stambenom potkrovlju i stvaranjem jedinstvenog uredskog prostora kvadratura se povečala u odnosu na postojeću. Unutarnje vertikalne komunikacije su takođe obezbjeđene sa dva stepeništa i sa dva lifta koji služe za prevoz tereta. Tehničke prostorije lifta se u konačnici pristupa sa ploča prizemlja, galerije, dva sprata i ravnog prohodnog krova, a ne ploča podesta kako je zamišljano u postoječoj teh. dokumentaciji. Svi kolski i pješački pristupi objektu su ostali isti.

U konstruktivnom smislu objekat predstavlja kombinaciju skeletnog sistema rastera7,25×8 m i dva armirano-betonska jezgra koja omeđuju vertikalne komunikacije unutar objekta. Raspored jezgara je takav da omogući najracionalniji odgovor konstrukcije na horizontalna opterečenja. Za vertikalna opterećenja predviđene su monolitne ploče debljina 20 cm, koje putem greda predaju opterečenje na stubove, odnosno ab. Zidove. Odstupanja u konstruktivnom smislu prilikom izvođenja objekta nema.

Temeljenje objekta je izvedeno u sistemu temeljne ploče debljine 50 cm po geološkom-geomehaničkom elaboratu urađenom od strane EARTH Tuzla. Isto tako zbog dužine objekta od 51,25 metara urađena je dilataciona traka.



Obrada vanjskih fasadnih ploha predstavlja kombinaciju punih ploha obrađenih završnom fasadnom žbukom i otvora od Al. Profila sa prekinutim termičkim mostom u prizemlju, galeriji i spratovima objekta, dok u potkrovlju su od PVC profila sa prekinutim termičkim mostom i dvostrukim termoizolacionim niskoemisionim staklom.

Sve pune plohe su prije završne obrade oblažu adekvatnom termoizolacijom od tvrdog stiropora.Svi unutarnji zidovi su izvedeni od siporex blokova, gletovani i bojeni u boji po izboru projektanta. Pod u podrumu je je od fero-cementa, u prizemlju i na ostalim etažama podovi su od keramičkih pločica, dok su podovi u uredskim prostorijama oblažu laminatom po izboru investitora. Sva unutarnja vrata su od aluminijuma ili od drveta u ovisnosti od namjene pojedinih prostora.

Arhitektura objekta je modernog izraza sa funkcionalno-minimalističkim pristupom i jasno diferenciranimn sadržajima u arhitektonskom izrazu. Iznad poslovnih sadržaja je ravna prohodna terasa sa svim neophodnim slojevima obrnutog ravnog krova, dok je iznad potkrovnog dijela poluobličasti bačvasti krov sa izvedenim svim neophodnim slojevima termo i hidroizolacije i limenim pokrivačem kao završnim slojem.

U objektu su takođe predviđene i izvedene sve neophodne instalacije vodovoda i kanalizacije, slabe i jake struje, gromobranske zaštite, protivpožarne zaštite video nadzora kao i mašinske instalacije za centralno grijanje i hlađenje. Naravno svi nfrastukrukturni priključci objekta na gradsku mrežu se rade u skladu sa uvjetima i standardima propisanim od strane nadležnih javnih preduzeća.

7.2.3 KLASIFIKACIJA POŽARNIH SEKTORA U OBJEKTIMA

Požarni sektor predstavlja dio objekta odvojen od ostalih njegovih dijelova građevinskim elementima (zidovi, podovi, stropovi) koji su sposobni da spriječe prodor vatre, dima i vrelih gasova iz prostora u prostor u određenom trajanju. Ti elementi se nazivaju požarnim preprekama. Podjela objekta u njemu na veći broj požarnih sektora predstavlja bitnu i efikasnu mjeru zaštite od mogućnosti širenja požara na veći dio objekta. Građevinski elementi pojedinih požarnih prepreka već postoje ali su u zamišljenim granicama požarnih prepreka ostali nezaštićeni otvori ili kroz njih prolaze kanali ili instalacije kojima se požar može proširiti. Formiranje požarnih sektora u objektima, pored ostalog, diktira: stepen opasnosti po nastanak požara ili eksplozije koji egzistira u nekom prostoru,vrijednost požarnog opterećenja, značaj očuvanja funkcije prostora u nastanku i gašenju požara (agregatska postrojenja, postrojenja za snabdijevanje vodom za gašenje, postrojenja stabilnih sistema za automatsko gašenje i si.), rizik od gubitka ljudskih života,rizik od uništenja velikih vrijednosti do kojih dolazi destruktivnim dejstvom razvijenog požara, itd.



Otvori za prolaz zatvaraju se vatrootpornim, dimnonepropusnim vratima ili poklopcima. Vertikalne požarne prepreke predstavljaju vatrootporni zidovi na koje naliježu vatrootporne tavanice i u kojima također ne smiju ostati nezaštićeni otvori za prolaz ljudi ili instalacija. Prodor vatre, dima i vrelih gasova onemogućava se na način kako je to navedeno za horizontalne požarne prepreke. Veće koncentracije elektro kablova koje se vode u kanalima, na prolasku kroz granicu požarnog sektora treba da su zasute pijeskom ili zaptivene vatrootpornom izolacijom.Posebnu opasnost po nastanak velikih šteta predstavlja činjenica da u objektima sa više etaža stepeništa povezuju sve etaže u jedinstven požarni sektor što omogućava brzo zadimljenje cijelog objekta, onemogućava efikasnu evakuaciju, otkrivanje žarišta i sprovođenje akcije gašenja što se može dogoditi samo u upravnom objektu.U toku eksplatacije funkcija požarnih prepreka ne smije se narušavati što znači da se u njima ne smiju naknadno probijati otvori i ostavljati nezaštićena mjesta putem kojih bi se vatra, dim i vreli gasovi iz jednog požarnog sektora mogli proširiti u drugi. Mehanizmi za samozatvaranje ukoliko ih ima ili automatsko zatvaranje vrata i protupožarnih klapni u granicama požarnih sektora moraju u svakom momentu imati osiguranu funkcionalnost.

U skladu sa Pravilnikom o zaštiti od požara građevina za javnu upotrebu (Sl. Novine FBiH, br.86/2011), članom 6. Požarni sektori se mogu povečavati sa ugradnjom sistema za ranu prevenciju i dojavu od požara kao i aktivnih sistema za gašenje početnog požara.

Namjena objekta Bez sistema za dojavu požara (max. požarni

sektor)

Sa sistemomza dojavu požara

Sa sistemomza dojavu požara i

sistemom za gašenje požara

Građevina zajavnu upotrebu

1000 m2 2000 m2 4000 m2

Imajući u vidu gore navedeno, dispoziciju i građevinske karakteristike objekata, tehnološke procese i namjene objekta, požarno opterečenje objekata, način širenja eventualnog požara, požarni rizik i materijalnu vrijednost objekata, izvršeno je definisanje i utvrđivanje požarnih sektora kao granica širenja požara. Objekat i radne prostore koje društvo koristi za svoje potrebe možemo podjeliti na sljedeće požarne sektore:

Tabela. Podjela objekta i prostora na požarne sektore

Pož.sektor

br.

Površina(cca m2) Prostorije

Objekat/dio objekta

1 3,06 Putnički lift Poslovni objekat2 5,28 Teretni lift Poslovni objekat

3 992 Skladišni prostor, garderoba i ostavaPoslovni

objekat/podrum

4 1105,15Poslovno-prodajni salon, vjetrobran, ulazni podest, restoran, kuhinja, sanitarije, galerija

Poslovni objekatprizemlje/galerija

5 1140,40 Izložbeno-prodajni salon Poslovni objekat/I sprat

6 1140,40 Izložbeno-prodajni salonPoslovni objekat/II

sprat



7 305Administracija, sala za sastanke, kancelarija,

arhiva hodnik i sanitarijePoslovni

objekat/potkrovlje

8 11,55 KotlovnicaPoslovni

objekat/potkrovlje 9 18,9 Podest, ostava, stepenište Poslovni objekat

Tabela. Klasifikacija osnovnih požarnih karakteristika sektora

Pož.sektor

br.

Objekti i prostori prema

ugroženosti od požara

Vrsta/klasa opasnosti/agregatno

stanje

Kategorija tehnološkog procesa

Klasifikacija požara

1 IV DxIVC K3/K4 A, E2 IV DxIVC K3/K4 A, E3 IV FxIIIC K3/K4 A, E4 IV FxIIIC K3/K4 A, E, F5 IV FxIIIC K3/K4 A, E6 IV FxIIIC K3/K4 A, E7 IV FxIVC K3/K4 A, E, 8 IV ExIIA K3/K4 A, E, C 9 IV FIVC K3/K4 A, E

Napomena:Podjela objekata u požarne sektore predstavljena je u grafičkim prilozima ovog plana.

7.2.4 ODVOD DIMA I TOPLOTE

U najvećem broju požara veći dio eventualno nastradalih su žrtve udisanja toksičnih produkata sagorijevanja, koji se u požaru redovito oslobađaju. Širenje dima unutar objekta zahvaćenog požarom je izuzetno brzo i u veoma kratkom periodu, odnosno za samo 2-5 minuta, dim onemogućava efikasno evakuiranje i značajno otežava sprovođenje akcije gašenja. Vreli gasovi, ukoliko nisu predviđeni otvori za oslobađanje toplote, potpomažu bržem širenju požara, a u nekim slučajevima mogu destruktivno djelovati na građevinske elemente sa malim stupnjem otpornosti prema požaru.



7.2.5 SNABDJEVANJE VODOM ZA GAŠENJE POŽARA - HIDRANTSKA MREŽA

Na osnovu namjene objekta, te njegovog opšteg društvenog značaja, za gašenje i zaštitu prostora, evakuacionih puteva i sprečavanje širenja eventualnog požara u/ili preko ventilacionih kanala može se primjeniti voda u kompaktnom mlazu odnosno u obliku vodene magle ovisno od toga koje se materije nalaze u požaru. Neophodno je istaknuti da se voda u obliku vodene magle može primijeniti za gašenje požara elektroinstalacija, a voda u obliku kompaktnog i raspršenog mlaza za požare klase A (čvrstih materija), odnosno za zaštitu puteva evakuacije i za gašenje požara u ventilacionim kanalima. Međutim, primjena vode za gašenje nafte i naftnih derivata (tečnosti koje se ne miješaju sa vodom) može uticati na širenje požara i opasnosti pri gašenju, pa se voda ne koristi za gašenje požara tih materija. Voda se ne smije koristiti ni za gašenje elektro instalacija koje su pod naponom.Iz naprijed navedenog proizilazi da se voda može primjeniti kako za zaštitu tako i za gašenje požara objekata društva samo zavisi od toga u kojem se obliku ona primjenjuje. Voda u protivpožarnoj zaštiti ima dominantno mjesto. Prema tome, u objektima društva neophodno je ostvariti zaštitu sa unutrašnjom i vanjskom hidrantskom mrežom u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara, u cilju sprječavanja nastanka požara, odnosno smanjenja štete od nastalog požara ograničavanjem mogućnosti širenja požara.

7.2.6 ANALIZA POSTOJEĆE HIDRANTSKE MREŽE

Voda u protivpožarnoj zaštiti ima dominantno mjesto, u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara (Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju mrežu za gašenje požara) u cilju sprječavanja nastanka požara, odnosno smanjenja štete od nastalog požara ograničavanjem mogućnosti proširenja požara.Efikasno snadbijevanje vodom je jedan od osnovnih faktora za uspješno gašenje požara.Za uspješno gašenje nije dovoljno jednostavno pokrivanje i kvašenje. Na zapaljenu površinu treba dejstvovati i odgovarajućom udarnom snagom mlaza vode. Uspješno gašenje vodom postiže se samo onda kada je udarna snaga vodenog mlaza veća od otpora koji pruža vatra.Udarna snaga vodenog mlaza izražava se količinom vode u jedinici vremena i brzinom kojom se čestice vode sudaraju sa zapaljivim predmetima i konstrukcijama.Međutim, za uspješno gašenje treba dejstvovati i odgovarajućim kapacitetom vode koji se izražava protokom vode u mlaznici u jedinici vremena.Osnovni elementi vodenog mlaza su : - količina vode u jedinici vremena ( kapacitet ) i - radni pritisak.Bez odgovarajućeg pritiska i kapaciteta ne može se ostvariti odgovarajući efekat gašenja požara.Hidrantski sistem na odgovarajući način projektovan, opremljen i održavan predstavlja siguran način snadbijevanja objekta vodom za gašenje požara.Na osnovu namjene objekta, te njegovog opšte društvenog značaja, za gašenje i zaštitu prostora, evakuacionih puteva i sprečavanje širenja eventualnog požara u/ili preko ventilacionih kanala može se primijeniti voda u kompaktnom mlazu odnosno u obliku vodene magle ovisno od toga koje se materije nalaze u požaru. Upotreba vode nije vezana za razmjere požara, nego prvenstveno za vrstu požara tj. vrstu tvari koje gore ili se nalaze u blizini objekta koji gori. Dejstvo vode zasniva se na hlađenju gorive materije ispod temperature gorenja.Neophodno je istaknuti da se voda u obliku vodene magle može primijeniti za gašenje požara elektroinstalacija koje nisu pod naponom, a voda u obliku kompaktnog i raspršenog mlaza za požare klase A (čvrstih materija), odnosno za zaštitu puteva evakuacije i za gašenje požara u ventilacionim kanalima. Iz naprijed navedenog proizilazi da se voda može primjeniti kako za



zaštitu tako i za gašenje požara u bilo kom prostoru samo zavisi od toga u kojem se obliku ona primjenjuje.Izuzetak. Primjena vode za gašenje nafte i naftnih derivata (tečnosti koje se ne miješaju sa vodom) može uticati na širenje požara i opasnosti pri gašenju, pa se voda ne koristi za gašenje požara tih materija. Voda se ne smije koristiti ni za gašenje elektro instalacija koje su pod naponom. Lokalitet raspolaže sa unutrašnjom i vanjskom hidrantskom mrežom koja je u funkciji.

Prema uvidu u stanje na terenu i prema projektnoj dokumentaciji u objektu postoje 10 zidnih Ø 52 i 2 podzemnih hidranta Ø 52 sa pripadajučom opremom.

Položaji vanjskih i unutrašnjih hidranata na postojećoj hidrantskoj mreži, prikazani su u grafičkom prilogu ovog Plana.

Napomena: Hidrantska mreža na pomenutom prostoru sa svim uređajima i armaturom pregleda se najmanje dva puta u toku godine od strane ovlaštene ustanove. Svi ventili koji povezuju hidrantsku mrežu sa izvorom za snadbijevanje vodom moraju biti otvoreni i u otvorenom položaju nepropusni.Periodičnom pregledu podliježu i cijevne armature i druga oprema koja je smještena u hidrantskom ormaru.Društvo koje upravlja pomenutim prostorom mora voditi odgovarajuću evidenciju o periodičnom pregledu hidranata koju uvijek može staviti na uvid nadležnoj inspekciji.

7.3 ELEKTRIČNA OPREMA I INSTALACIJE

7.3.1 ELEKTRIČNE INSTALACIJE

Napajanje objekta električnom energijom se ostvaruje sa gradske distributivne mreže (mjesto i način priključka određuje distribucija), a preko kablovskog priključnog ormara KPO odnosno mjerno priključnog distributivnog ormara MPDO sa kojeg je ostvaren odvod do glavnog razvodnog ormara "GRO" sa kojeg su ostvareni odvodi do razvodnih ormara u objektu.

7.3.2 RAZVOD

.Sa GRO ostvareni odvodi do razvodnih ormara podruma "RO-Podr.", prizemlja "RO-Pr" i "RO-ZP", galerije "RO-G" i "RT-G", prvog sprata "R0-1S", drugog sprata "R0-2S", potkrovlja "RO-Potk" i kotlovnice "RO-K".Sa razvodnih ormara i razvodnih tabli ostvareni odvodi do potrošača u objektu vodovima odabranim na osnovu instalirane snage pojedinih potrošača i udaljenosti od ormara. Priključak na distributivnu mrežu izvesti u svemu prema energetskoj saglasnosti nadležne distribucije, preporukama i tehničkim rješenjima ED, preko kablovsko priključnog ormara KPO. Mjerno distributivni priključni ormar MPDO predviđen da se ugradi na spoljašnjoj fasadi kod KPO. 7.3.3 RASVJETA

Opća rasvjeta u svim prostorma i realizovana odgovarajućim svjetiljkama. Tip i vrsta rasvjetnog tijela kao i nivo osvjetljenosti određeni su u ovisnosti od uslova u prostoru, te na osnovu važećih standarda i preporuka,te zahtjeva projektanta enterijera i investitora. Na nacrtima svako sijalicno mjesto nosi oznaku rasvjetnog tijela prema čemu se vrši montaža. Upravljanje rasvjetom u podrumu se vrši prekidačima postavljenim na poklopcu razvodnog ormara podrum, au prizemlju, prvom i drugom spratu preko seta prekidača, te lokalnim prekidačima postavljenim u prostorijama. Prekidači rasvjete se postavljaju na visini h=1,2 m od poda.Upravljanje rasvjete u hodnicima je putem tastera, odnosno komandnih kućišta.



Mokri čvorovi se upravljaju preko prekidača postavljenih pored ulaznih vrata.Instalacija rasvjete izvodi se vodovima večim dijelom položenim u spuštenom stropu, dijelom pozidu na obujmicama ispod enterijera dijelom pod žbuk u zidu, dijelom (kotlovnica) nad žbuk naobujmicama provučenim u plastičnim PNT cijevima, odnosno u prostorima u pod žbukizvedbi ispod maltera.Opća, osnovna rasvjeta (220 V, 50Hz), riješena ovisno o namjeni i veličini prostorije, a sukladno projektnom zadatku i tehničkim propisima.Račvanje kablova se vrši u PVC razvodnim kutijama <t> 78 mm sa poklopcem..

7.3.4 PANIČNA RASVJETA

U objektu izvedena instalacije siguronosne "panik" rasvjete komplet sa akumulatorom. Svjetiljke na crtežu označene sa «PS». Siguronosna rasvjeta označava pravce ka izlazu u slučaju nužde, a kod nestanka električne energije. Ova rasvjeta izvedena sa armaturama sa vlastitim akumulatorom čiji je kapacitet rada 1,5 h, što zadovoljava kriterije za ovakve objekte.

7.3.5 SISTEM VATRODOJAVE I SIGURNOSNI SISTEMI ZAŠTITE OD POŽARA

Za zaštitu objekta od požara izvedena je instalacija i neophodna oprema za automatsko otkrivanje i alarmiranje pojave požara za čitav objekat.U tu svrhu odabran je adresibilni sistem javljanja, koji se bazira na serijskom povezivanju pojedinih komunikacionih elemenata unutar dvožilne javljačke linije.Centralni uređaj-protivpožarna centrala montirana u portirnici u prizemlju objekta.Uz centralu smješteno i rezervno napajanje kao i telefonski komunikator sa govornom porukom.Uz navedeni centralni uređaj ugrađeni su analogno adresabilni optički javljači dima sa podnožjem, analogno adresabilni termički javljač dima sa podnožjem, ručni javljači u crvenom kućištu, alarmne sirene, alarmne sirene sa bljeskalicom.Dojava alarma izvodi se lokalno na sirene (uz mogućnost dojave preko PTT linije -opcija). Vodovi za povezivanje centrale i detektora (ostalih elemenata) su kablovi tipa IY(St)Y 2×2×0.8mm - crveni, samogasivi. Instalacija između pojedinih elemenata na trasi vođeni u jednom komadu bez nastavljanja.Sistem omogućuje dodjelu adrese svakom javljaču i svakom nadzornom i upravljačkom elementu. Na upravljačkoj jedinici je moguća identifikacija javljača koji je aktiviran (preko displeja na centralnoj jedinici), odmah po aktiviranja javljača.Nadzor automatskim javljačima je predviđen za sve prostorije. Izuzetak su jedino prostorije bez požarnog opterećenja (mokri čvorovi). Upravljačke jedinice su modularne i opremaju se sa potrebnim jedinicama.Automatski javljača požara se uglavnom postavljaju na spušteni strop.Ručni javljači u objektu omogućavaju da se izvrši aktiviranje alarma bez zadržavanja, predviđenog inače kod aktiviranja automatskih javlača. Javljači su postavljeni kod svih izlaza kroz koje se može napustiti požarna zona.

7.3.6 ZAŠTITE

Zaštita od opasnog napona dodira određena je izborom instalacija prema elektrotehničkim propisima (posebna zaštita kućišta, zaključavanje razvodnih ormara, postavljanjem upozoravajućih natpisa, rukovanje ovlaštenih lica uz primjenu odgovarajućih sredstava). Kao zaštita od indirektnog dodira napona primjenjen je sistem TN C/S sa posebnim zaštitnim provodnikom štićenim osiguračima sa topljivom niti ili aut. osiguračima. U GRO-u je radna nula spojena na uzemljivač preko rastavne mjerne spojnice.Sve dijelove instalacija i uređaja kod kojih treba provesti zaštitne mjere, spojiti na zaštitni provodnik. Tako svaki spoj na masu postaje kratki spoj.



Nul vodič i zaštitni provodnik moraju imati presjek i jednaku izolaciju kao i fazni vodič.Zaštita od statičkog elektriciteta postignuta je primjenom izjednačavanjem potencijala. Zaštita od mehaničkih oštećenja i prskajuće vode postignuta je pravilnim izborom elemenata instalacije te vodotijesnom izvedbom ( tip zaštite IP 54 ).

7.3.7 GROMOBRANSKA INSTALACIJA

Zaštita od atmosferskog pražnjenja predviđena je i izvedena putem klasične gromobranske instalacije po principu Faradej-kaveza.Da bi gromobranska zaštita bila efikasna mora se vršiti njena kontrola i to:- poslije popravka ili izmjene gromobranske instalacije- poslije udara groma u instalaciju u vremenskim razmacima od 1 – 5 godina, odnosno u

ovisnosti od vrste objekta.

Zaštita od atmesferskog pražnjenja izvedena je u svemu prema odredbama datim u Tehničkim propisima o gromobranima (SI. list SFRJ broj 13/68 i 13/78). Izvođač radova je obavezan pridržavati se odredbi pravilnika, a u izvođenju detalja i elemenata mora se pridržavati odredbi N.B4.901 - 950. Ispravno uzemljenje je od bitnog značaja za ispravno funkcionisanje gromobrana i tom dijelu instalacije treba pokloniti posebnu pažnju.U cilju zaštite od atmosferskih pražnjenja na objektu je izvedena gromobranska instalacijarealizovana po sistemu Faradejevog kaveza.Hvataljka gromobranske instalacije izvodi se pocinčanom Fe/Zn trakom 20x3 mm položenom po sljemenu krova (na ravnom dijelu krova) na odgovarajuće potpore. Na ovu hvataljku potrebno je vezati sve metalne mase na krovu.Odvodni vodovi realizovani su istom trakom položenom u AB stubovima do temeljnog uzemljivača objekta.Uzemljivač objekta je temeljni i izveden je trakom Fe/Zn 25x4 koja je položena u sloj mršavog betona ispod temelja. Bitno je napomenuti da traka u sloju mršavog betona ne probija hidro izolaciju i sa gromobranskim vodom se veže tek na koti prizemlja. Na uzemljivač se povezuju odvodni vodovi.Sve spojeve na gromobranskoj instalaciji izvedeni pomoću ukrsnog komada za prolazne trake, a spojna mjesta nakon montaže zaštićeni odgovarajućim antikorozivnim premazom. Na uzemljivač se povezuju svi odvodi. Sve spojeve trake u zemlji izvesti varenjem ili ukrsnom spojnicom BGO 52. Sa uzemljivača izveden je ispust trake za uzemljenje glavnog razvodnog ormara, priključnog PTT ormara, metalne konstrukcije objekta,mašina i uređaja, metalnih vrata i vodovodne instalacije. Bez obzira da li vodovodnu instalaciju upotrebljavamo kao uzemljenje ili ne, s obzirom na njenu razgranatost po objektu i mogućnost preskoka iskre na tu instalaciju, treba gromobransko uzemljenje barem na dva mjesta podzemno spojiti s vodovodnom instalacijom, i to na ulazu i izlazu iz objekta. Vodomjere, i eventualne spojke od izolacionog materijala i slično, treba premostiti. Sva uzemljenja susjednih objekata do 20 m udaljenosti spojiti na gromobransku instalaciju objekta. Svaki dio gromobranskog uzemljenja mora biti najmanje 3 m udaljen od energetskih kablova. Kod križanja kablova i gromobranskog uzemljivača treba uzemljivač ukopati 1 m ispod kabla i položiti ga u cijev promjera 100 m, dužine 6 m. Križanja treba izvesti po mogućnosti pod pravim uglom, a dopušteno je križanje pod uglom od 45 stepeni.

7.3.8 PRIMJENJENI SISTEMI ZAŠTITE

Sa aspekta zaštite od požara, zaštite na radu te pouzdanog i sigurnog napajanja objekta električnom energijom, provedene su sljedeće zaštitne mjere:- Zaštita od opasnog napona dodira.- Zaštita od kratkog spoja i preopterećenja kablova.- Zaštita od prenapona atmosferskog porijekla.



- Specijalne mjere zaštite od požara.Glavni razvodni ormar GRO je izveden u dvije sekcije za napajanje i razvod električne energije u objektu. Izveden je od dekapiranog čeličnog lima i montiran na zid u prostoru ostave u prizemlju objekta na visini 1,1m od gotovog poda. Na priključnom kablu u glavnom razvodnom ormaru ugrađna glavna sklopka DPX630/500 A preko koje se može daljinski preko podnaponskog okidača isključiti komplet električna energija u objektu. U ormar ugrađena oprema prema jednopolnoj električnoj šemi, i to strujni prekidač DPX630/500A sa podnaponskim okidačem, instalacioni automatski prekidači 6A, katodni odvodnici KO-0,5 Kv.Zaštita od dodira dijelova pod naponom će se izvesti montažom ploče od pleksigasa. Na ormar će se nalijepiti odgovarajuće naljepnice upozorenja.Ormar potrebno u potpunosti izvesti prema jednopolnoj shemi a prema prporukama nadležne ED. Razvodni ormari na pojedinim etažama podruma "R0-Podr.", prizemlja "R0-Pr.", prizemlje zajedničke potrošnje "R0-ZP", prvog sprata "R0-1S", drugog sprata "R0-2S" i potkrovlja "RO-Potkr." izveden od dekapiranog čeličnog lima nad gradni, sa mogućnošću zaključavanja u mehaničkoj zaštiti IP40, a montiran na zid na visini 1,1m od gotovog poda u ostavama pojedinih etaža. Razvodni ormar zajedničke potrošnje "R0-ZP" će se montirati u portirnici objekta. U razvodnim ormarima prizemlja "R0-Pr.", prvog sprata "R0-1S" i drugog sprata "R0-2S" izvedena posebna sekcija sa automatskim osiguračima za napajanje ventilatora fem coiler-a. Na priključnim kablovima sekcijia ugrađen glavni prekidač.Svi dovodi i odvodi u ormar dolaze sa gornje strane ormara. Na priključnim vodovima u razvodnim ormarima ugrađene zaštitne strujne sklopke, kao i instalacioni automatski prekidači . Razvodni ormari u svemu izvedena prema jednopolnim shemama pojedinih ormara. Zaštita od dodira dijelova pod naponom izvedena ugranjdom plastičnih kanalica I pleksiglas ploča. Razdjelni ormari kotlovnice RO-K metalni dekapirani lim izrađen od atestiranog materijala kojiispunjava uvjete II klase zaštite od električnog udara i uz primjenu odgovarajuće zaštite od napona dodira. Ormari izvedeni kao nadgradni sa mogućnošću zaključavanja.Razvodna tabla galerije "RT-G" tipske izvedbe, plastična ugradna sa zaštitnim poklopcem. Napriključnom kablu ugrađena zaštitna strujna sklopka.Dimenzije ormara i razvodnih tabli određene prema opremi koja se ugrađuje.Razvodni ormari i table sa ugrađenim odgovarajućim PE i N stezaljkama.Razvodni ormari i razvodne table izvedeni u svemu prema jednopolnim shemama. Pripadnost opreme pojedinim strujnim krugovima označiti natpisnim pločicama.U razvodnim ormarima ostavareno 20 - 30% slobodnog prostora za eventualnu ugradnju naknadne opreme. Prilaz rednim stezaljkama lahko pristupačan.Kao sistem zaštite od previsokog napona dodira primijenjen je sistem TN-C/S sa odvojenim nultim i zaštitnim vodom duž cijele instalacije. Za ovaj vid zaštite od previsokog napona dodira u svemu se pridržavati uputa datih za ovaj vid zaštite od previsokog napona dodira. Razvodni ormari treba da posjeduju odgovarajuće tvorničke ateste. Razvodni ormari postavljeni na mjesto kako je naznačeno u crtežu.U razvodnim ormarima instalirani instalacijski i automatski osigurači na početku strujnih krugova, a prema priloženim jednopolnim shemama razvodnih ormara i razvodnih tabli.

7.4 MAŠINSKE INSTALACIJE

U skladu sa zahtjevom Investitora,u objektu je predviđena instalacija grijanja i hlađenja, a ventilacija je riješena kao prirodno strujanje zraka.arhrtektonsko-graoevinskirri projektom Instalaciju grijanja i hlađenja sačinjava:

ENERGETSKA OPREMAPredviđena je na ravnom krovu i dijelom u zatvorenom prostoru, kao najoptimalnije nješenje Sastoji se iz slijedećih dijelova koji obezbjeđuju energetski medij za grijanje-hlađenje



-zračno hlađeni vodeni agregat sa aksijalnim ventilatorima za vanjsku ugradnju, u izvedbi reverzibilne toplinske pumpe i predstavlja osnovni energetski izvor -elektro-blok kotao, kao dodatni energetski izvor, i uključuje se u pogon kada vanjska temperatura zraka /zima/,pada ispod 2,5°C,za klimatsko područje Sarajeva i kada rad toplinske pumpe osnovnog energetskog izvora nije ekonomičan!- pločasti izmjenjivač topline,koji obezbjeđuje razmjenu prenosa topline - između elektro - blok kotla i toplinske pumpe-crkulacione pumpe.za obezbjeđenje protoka energetskog medija -ostala oprema razdjelnici,sabirnice, armature

GRIJAČ -RASHLADNA OPREMAZa obezbjeđenje ugodnosti u objektu,grijanje-hlađenje,predviđena je slijedeća oprema: -stropne kasetne jedinice, koje djeluju na principu prinudnog strujanja zraka, kroz lamelni izmjenjivač topline,pomoću ventilatora, za dvoctjevni sistem, i rad sa opticajnim zrakom. -coil uređaji,montaža na pod.djeluju slično kao kasetnejedi race, za dvocjevni sistem, i rad sa opticajnim zrakom- radijatori, pločasti, montaža na zjd,pređviđeni u sanitarnim prostorima

CIJEVNA MREŽASvi glavni cijevovodi,zaključno do stropnih kasetnih jedinica,izvode se iz crnih čeličnih bešavnih cijevi za varenje.Ugraditi se mogu samo atestirane cijevi,odobrene od nadzornog organa, za instalacije grijanja/hlađenja. Ovjesni i noseći materijal za montažu cjevovoda, mora biti atestiran odobren. Nakon završene montaže i ispitivanja izoliraju se paronepropusnom izolacijom.

7.5 PROCES RADA I OPASNOSTI KOJE GA PRATE

Namjena objekta društva „Poslovni-PJ Prodavnica br.3“ je izložbeno- prodajna .

Procesi rada u predmetnom objektu je sljedeći:- priprema i organizacija procesa rada,- organizacija nabavke raznih vrsta roba za potrebe prodajnog centra,- organizacija prevoza i prihvata u skladišne prostore raznih vrsta roba i sl.- organizacija istovara raznih vrsta roba i materijala i uskladištenje po vrstama i namjeni i sl.,- organizacija otpreme roba do izložbenih i prodajnih prostora objekta,- pružanje korisnicima-kupcima raznih trgovačkih usluga i sl.,- organizacija skladištenja kartonske i najlonske ambalaže i otprema do krajnjeg kupca i sl.- pružanje raznih administrativnih usluga i sl.,- osiguranje prodajnog i skladišnog prostora i sl.

Budući da su mjesta radnog boravka općenito mjesta koja sadrže razne gorive materije, te uzimajući u obzir činjenicu uvijek prisutnog vazduha, ostaje konstatacija o važnosti kontrole nad izvorima paljenja kao preventivnoj mjeri zaštite od požara.



Najčešći uzroci požara su:- upaljena cigareta ili neugašeni opušak,- upotreba otvorenog plamena,- električne iskre nastale zbog grešaka i kvarova na električnim instalacijama usljed- varničenja, kratkog spoja, preopterećenja i si.,- mehaničke iskre nastale pri radovima zavarivanja, rezanja, brušenja i si.,- prirodne pojave kao što su udar groma, sunčeva toplota i dr.,- samozagrijavanje i samopaljenje itd.

U kancelarijama se npr. pepeljare često prazne u košare s papirom, koje su najčešće izrađene od gorivog materijala. Neugašeni opušak će u tom slučaju vrlo lako izazvati požar. Skladišni i prodajni prostori trebaju imati oznake za zabranu pušenja kako usljed nemara zaposlenih nebi došlo do pojave požara.Stoga je sa aspekta preventivne zaštite od požara važna zabrana i kontrola pušenja. Osim toga, pušači moraju biti krajnje oprezni, osobito kad odbacuju opuške koji prethodno moraju biti potpuno ugašeni.

Pored glavne, obavljaju se i sporedne djelatnosti koje nemaju bitnog uticaja na požarno stanje u objektu ali se ne smiju zapostaviti kao što je:- održavanje i čišćenje kruga i prostora objekta koje društvo koristi,- i svi ostali tekući poslovi bez kojih se nebi mogao obavljati osnovni posao u objektu.

8. POŽARNO OPTEREĆENJE I POTREBNA SREDSTVA ZA GAŠENJE

8.1 PRORAČUN POŽARNOG OPTEREĆENJA

Pri procjeni ugroženosti od požara mora se voditi računa o slijedećim elementima:- mikro lokacija objekta-sektora-prostorije,- građevinske karakterisitke vatrootpornosti konstrukcije,- požarno opterećenje i stepen opasnosti od požara,- snadbjevanje vodom i aparati za početno gašenje,- odgovarajuća vatrodojava i automatski sistemi za gašenje požara.

Mikro lokacija je bitna za stepen ugroženosti od požara jer se ovdje procjenjuje ugroženost objekata prema susjednim objektima, prilazi objektu sa svih strana zaštitne zone i sl.Građevinske karakteristike objekta odnosno sektora bitni su u smislu širenja požara, evakuacije ljudstva i materijalnih dobara iz objekta u slučaju požara, procjeni efikasnosti intervencije sa postojećom opremom itd.Ukupno požarno opterečenje predstavlja ukupnu količinu toplote koja bi se oslobodila podpunim izgaranjem određene količine zapaljivih materijala u nekom prostoru kao i zapaljivih konstruktivnih elemenata i ono se izražava (prema JUS U J1.030) obrascem: Z = Pi × S

Gdje su:



Z ukupno požarno opterećenje u GJ, Pi specifična požarna opterećenja (pokretna požarna opterečenja koja direktno zavisi od količine zapaljivih materijala i iznosa sa KJ/m2 ili MJ/m2 , S površina osnove na koji se odnosi požarno opterečenje (m2 ).

Specifično požarno opterećenje (pokretno) je izraženo toplotom koja se može razviti u zavisnosti od toplotne moći materijala i njegove količine svedene na 1m2 površine prostora.Ono se računa prema obrascu:

Fi × Vi × Hi Pi = -------------- SGdje su :Pi specifično požarno opterećenje u KJ/m2 ili MJ/ m2 ,Fi prividna gustina marterijala u kg/ m3,

Vi zapremina materijala (prostorije) u m3,.Hi toplotna moć materijala KJ/kg,S površina osnove m2 . U račun ulaze svi gorivi materijali u smislu standarda JUS U J1.020 koji su sastavni dio požarnog sektora (objekat, prostorije). Ovim standardom određene su tri grupe specifičnih, a time i ukupnih požarnih opterečenja:- nisko požarno opterećenje do 1050 MJ / m2 , - srednje požarno opterećenje do 2100 MJ / m2 , - visoko požarno opterećenje preko 2100 MJ / m2 .

Požarni sektor P-1 Površina požarnog sektora P-1 je cca 3,06 m2.Specifično požarno opterećenje je znatno ispod 1050 MJ/m2, što znači da ovaj sektor spada u nisko požarno opterećenje.


Požarni sektor P-3 Površina požarnog sektora P-3 je cca 992 m2.Zbog same namjene i konstrukcione izvedbe i stalnim prisustvom određene količine zapaljive materije kao i proračuna za specifično požarno opterećenje koje je u intervalu od 1050 MJ/m2 i 2100 MJ / m2 znači da ovaj sektor spada u srednje požarno opterećenje.


Požarni sektor P-5 Površina požarnog sektora P-5 je cca 1140,40 m2.



Specifično požarno opterećenje je znatno ispod 1050 MJ/m2, što znači da ovaj sektor spada u nisko požarno opterećenje.


Požarni sektor P-7 Površina požarnog sektora P-7 je cca 305 m2.Specifično požarno opterećenje je znatno ispod 1050 MJ/m2, što znači da ovaj sektor spada u nisko požarno opterećenje.

Požarni sektor P-8 Površina požarnog sektora P-8 je 11,55 m2.U sektoru se nalazi stalno prisustvo zapaljive materije kao i zbog njegove namjene i u slučaju nepredviđenih situacija sektor posmatramo kao visoko požarno opterećenje.

Požarni sektor P-9 Površina požarnog sektora P-9 je 18,9 m2.Specifično požarno opterećenje je znatno ispod 1050 MJ/m2, što znači da ovaj sektor spada u nisko požarno opterećenje.

8.2 VATROOTPORNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA

Analiza vatrootpornosti konstruktivnog sistema za predmetni objekat izvršena je na osnovu podataka o zahtjevnoj vatrootpornosti osnovnog nosivog sistema koja je proistekla iz požarnog opterećenja.Na osnovu veličine i namjene prostora, velike količine zapaljivog materijala smo ustanovili da u objektima i to prostoru skladišta ima prisustva većih količina zapaljivog materijala i da ovaj prostor spada u srednje požarno područje, dok prostor kotlovnice gdje je energent plin spada visoko požarno područje.

Vatrootpornost konstruktivnih elemenata:

LOKACIJA I NAZIV OBJEKTA „POSLOVNI-PJ PRODAVNICA BR.3“STEPEN OTPORNOSTI NA POŽAR IV stepen (veća otpornost)

R/B NAZIV KONSTRUKCIJE GRAĐ. IZVEDBA VATROOTPORNOST1. Skeletna konstrukcija sistema Armirano betonska 2-4 časa

3.Vertikalna opterečenja preko

monolitnih pločaArmirano betonski 2-4 časa

4. Noseči zidovi Armirano betonski 2-4 časa5. Unutarnji zidovi Siporex blokovi 1-3časa6. Konstrukcija evakucionog puta Armirani beton 2 časa7. Otvori Metalni 1/2 časa8. Podna obloga Fero cement 1-2 časa



Keramičke pločiceLaminat

2-4 časa1/2 časa

8.3 PRORAČUN MOBILNE OPREME ZA POČETNO GAŠENJE POŽARA

Kao sredstva za gašenje početnog požara predviđeni su: - suhi prah, - ugljen-dioksid.- voda - o ovom sredstvu za gašenje bilo je riječi u poglavlju "Hidrantska mreža".

Suhi prah se nalazi u aparatima koji nose oznaku "S" tzv. aparati tipa "S". Primjenjuje se za gašenje požara klase A, B, C. Prah je veoma pogodno sredstvo za gašenje požara, samo ako ne dođe u dodir s vodom, prah ne pričinjava nikakvu štetu i ne djeluje korozivno na materijale sa kojima dolazi u dodir. Abrazivno djelovanje praha može se pojaviti ukoliko prah dospije u ležajeve i slične dijelove mašina i uređaja. Efikasnost gašenja požara prahom umanjuje se kod gašenja požara materijala koji gore uz pojavu žara, kao stoje npr. drvo i si., jer brzo eliminiše plamen, a ne gasi žar. Zbog toga se poslije gašenja požara klase A prahom, mora upotrijebiti voda ili pjena za gašenje žara.

Ugljen-dioksid se nalazi u aparatima koji nose oznaku "CO2" tzv. aparati tipa "CO2". Aparati tipa "CO2" su najefikasniji prilikom upotrebe u zatvorenim prostorima i to za gašenje početnih požara na elektroinstalacijama, te se postavljaju na mjestima koja mogu biti ugrožena požarom usljed eventualnih grešaka i kvarova na elektroinstalacijama.Iznimno se upotrebljavaju za gašenje manjih površinskih požara čvrstih tvari (klasa A), a mogu sekoristiti za gašenje manjih požara zapaljivih tečnosti i gasova u zatvorenim prostorima (B i C).

Broj aparata za početno gašenje požara računa se prema obrascu za jedno požarno opterećenje: P – Pr

N= -------- + 2 Pd

gdje je :N - porebni broj ručni aparataP - površina objekta ( sektora) ili prostorije koja se štiti ( m2 )

Pr i Pd iznose:Pr = 150 , Pd = 400 za nisko požarno opterećenjePr = 100 , Pd = 200 za srednje požarno opterećnjePr = 50 , Pd = 100 za visoko požarno opterećenje

Kao jedinični aparati uzimaju se protivpožarni aparati tipa S-9 i CO2 -5.

Požarni sektor P-1

3,06 - 150 N = ----------------- + 2 usvajamo 1 aparat 400



Požarni sektor P-2


Požarni sektor P-3

992 - 100 N = ----------------- + 2 usvajamo 6 aparata 200

Požarni sektor P-4

1105,15 - 150 N = ----------------- + 2 usvajamo 4 aparata 400

Požarni sektor P-5

1140,40 - 150 N = ----------------- + 2 usvajamo 4 aparata 400

Požarni sektor P-6

1140,40 - 150 N = ----------------- + 2 usvajamo 4 aparata 400Požarni sektor P-7

305 - 150 N = ----------------- + 2 usvajamo 2 aparata 400

Požarni sektor P-8


Požarni sektor P-9


Da bi se zadovoljili minimalni uslovi za početno gašenje požara društvo mora posjedovati minimalno 11 kom. protivpožarnih aparata tipa S-9, 15 kom. protivpožarnih aparata CO2-5, a iste postaviti na odgovarajuća pristupačana mjesta tzv. na dohvat ruke, a prema priloženoj šemama.



Napomena: Protivpožarni aparati moraju se šestomjesečno podvrći tehničkoj kontroli tj. ispitivanju ispravnosti i funkcionalnosti isti, ukoliko nema druga uputa od samog proizvođača istih, o čemu se mora voditi propisana evidencija.

Napomena: - Aparate treba postavljati na vidnom i lako pristupačnom mjestu, na komunikacione puteve

(hodnike) ili u blizini ulaza/izlaza, potencijalno ugroženih mjesta i sl. Aparati mogu biti postavljeni na suhom patosu ili ovješeni na zidove na visini do 1,5 m od patosa. U prostorima gdje radi (boravi) veći broj ljudi požari se efikasnije gase istovremenom upotrebom više ručnih aparata koji se koriste od strane više lica. Prenosni (ručni) aparati za gašenje početnog požara aktiviraju se veoma jednostavno, koristeći kratko jezgrovito uputstvo koje je vidno istaknuto na svakom aparatu, a koje je propisao proizvođač. Osim uputstva, na aparatu su naznačene i tehničke karakteristike aparata, te klase požara koje upotrijebljeno sredstvo može gasiti.

- Održavanje aparata za gašenje početnog požara podrazumjeva: redovni pregled, periodični pregled i kontrolno ispitivanje.

- Redovni pregled obavlja se od strane korisnika aparata svaka tri mjeseca, a s ciljem utvrđivanja: uočljivosti aparata i dostupnosti aparatu, općeg stanja aparata, kompletnosti aparata, stanja plombe, ventila i sl. Uočene nedostatke korisnik je obavezan odmah ukloniti sam ili putem stručne osobe.

- Periodični pregled svakih 6 mjeseci - vrši stručna osoba ovlaštenog preduzeća.- Kontrolno ispitivanje svakih 5 godina - vrši stručna osoba ovlaštenog preduzeća.- Nakon svake upotrebe aparat obavezno servisirati u ovlaštenom društvu.

9. EVAKUACIJA U SLUČAJU POŽARA

9.1 ANALIZA PUTEVA EVAKUACIJE

Na osnovu Zakona o građenju, građevina mora biti projektirana i izgrađena na način da se postigne sigurnost građevine u cjelini, kao i svakom njenom dijelu i elementu. Sigurnost, u pogledu ovog zakona jeste sposobnost građevine da izdrži sva predviđena djelovanja koja se javljaju pri izgradnji i normalnoj potrebi, te da se zadrže sva bitna tehnička svojstva tokom predviđenog vremena trajanja.Svi putevi za evakuaciju moraju biti dobro osvijetljeni u svako doba dana, i da su svjetiljke na putevima za evakuaciju povezane na rezervni izvor napajanja koji se automatski uključuje po nestanku električne energije iz gradske mreže. Rezervni sistem napajanja mora biti takvog kapaciteta da obezbijedi funkcionisanje panik rasvjete najmanje u vremenu od jednog sata.Cjelokupan put za evakuaciju je označen pogodnim znacima koji na siguran način upućuju lica prema izlazu. Znaci koji upućuju prema izlazu su postavljeni na takvim mjestima da budu lahko uočljivi i nedvosmisleno pokazuju smjer kretanja prema najbližem izlazu.U svrhu omogućavanja brze i efikasne evakuacije lica koje su se zatekle u poslovnom objektu društva u slučaju požara ili neke druge elementarne nepogode, potrebno je da putevi za evakuaciju zadovolje osnovne zahtjeve kao sto su:- Dovoljan broj puteva tako raspoređenih kako bi se izbjeglo nagomilavanje lica na jednom

dijelu puta te da se ukupan broj lica koji se može zadesiti u objektima, ravnomjerno usmjerava prema izlazima;

- Komunikacije ne smiju imati nikakva suženja koja mogu biti smetnja kretanju lica;



- Sve komunikacije moraju biti obrađene negorivim materijalom;- Konstruktivni elementi komunikacija (zidovi, vrata, tavanice, podvlake i sl.) moraju da budu

takve vatrootpornosti da omoguće upotrebu za potrebno vrijeme evakuacije;- Obezbijediti dovoljan broj izlaza iz prostora u kojima se okuplja veći broj lica.

Kada se određuje vrijeme potrebno za napuštanje jednog objekta u kojem se nalazi veliki broj lica, potrebno je utvrditi vrijeme evakuacije od izlaznih vrata na prostoriji do slobodnog neugroženog prostora van objekta. To vrijeme se odreduje iz tri uslova:- da osoba pri evakuaciji koristi najduži put;- da osoba koristi najkraći put za evakuaciju pa se pri tome maksimaino vrijeme dobije na

osnovu propusne moći na najužem dijelu puta za evakuaciju;- na osnovu propusne moći vrata.

Pri korištenju maksimalne dužine puta za evakuaciju potrebno vrijeme dobije se iz obrasca:T1 = tmax+ tpmax gdje je:tmax - maksimalno vrijeme potrebno za napuštanje jedne prostorije objekta.tpmax - vrijeme potrebno za savlađivanje najdužeg puta.

tpmax se određuje na osnovu dužine svih puteva gdje se mijenja način kretanja:

tpmax = + +

Gdje je:S1 - maksimalna dužina puta po horizontalnom dijelu evakuacionog puta,S2 - maksimalna dužina puta niz stepenice,S3 - maksimalna dužina puta uz stepenice.

Za izračunavanje potrebnog vremena za evakuaciju najkraćim putem i najužem dijelu na putu za evakuaciju koristi se slijedeći obrazac: NT2 = t min + --------- 30 ×Σc

t min - vrijeme potrebno za napuštanje objekta najkraćim putem,N - broj osoba koji mora proći na svom putu evakuacije kroz najuže mjesto.

Maximalno dozvoljeno vrijeme evakuacije određeju se formulom:t max = K × tkr , gdje je:

K – koeficijent mogućih odstupanja veličine faktora koji utiče na ljudski organizam prilikom požara ( u praksi se uzima koeficijent 0,8).

Za određivanje kritičnog vremena tkr najznačajnije je poznavanje brzine kretanja po pojedinim dijelovima evakuacionog puta. Eksperimentalne brzine kretanja su sljedeće:- brzina kretanja po horizontalnom dijelu puta iznosi Vh = 12-15 m/min- brzina kretanja po stepenicama (silaženja) iznosi Vs = 9-11 m/min- brzina kretanja stepenicama (penjanje) iznosi Vp = 6-8 m/min- brzina kretanja kroz otvore (vrata) iznosi Vo = 8-10 m/min



Za objekte u kojima se skuplja veći broj osoba u proračunima se može koristiti podatak o propusnoj moći vrata 30 osoba/min za širinu vrata od 0,80 m. Vrijeme potrebno za napuštanje zaposjednute prostorije od strane osobe iz najudaljenijeg dijela, kao i vrijeme potrebno za sve osobe u prostoriji na raznim udaljenostima od izlaza izračunava se po sljedećim obrascima: Smax

tp = -------- , gdje je: Vh

tp – vrijeme potrebno za napuštanje prostorije iz najudaljenije tačke do izlaza,Smax – max. dužina puta koji mora da pređe osoba,Vh – brzina kretanja osoba po horizontalnom putu.

Ntv = ------ , gdje je: QN – broj osoba u jednoj prostoriji,Q – propusna moć vrata na prostoriji.

Vrijeme evakuacije kroz ulazna vrata se računa na osnovu sljedeće formule: NTe = ----------, gdje je: 30 ×Σc

Te - vrijeme potrebno za napuštanje objekta najkraćim putem,N - broj osoba koji mora proći kroz izlazna vrata,Σc - ukupan broj širina po 0,8 m izlaznih vrata.

Širina vatrogasnih puteva, odnosno puteva za evakuaciju računa se po broju zaposlenika, s tim da najudaljenije radno mjesto i najbliži izlaz ne prelazi 50 m.Prolazi namjenjeni komunikacijama moraju biti uvijek slobodni od stvari koje bi mogle otežavati evakuaciju kao i poduzimanje mjera za gašenje požara.Vrata iz proizvodnih i radnih prostorija kroz koja se ide u hodnik ili u slobodan prostor treba da se otvaraju u smjeru izlaženja.

9.2 HORIZONTALNI PUTEVI ZA EVAKUACIJU

Horizontalni putevi predstavljaju koridore u objektima kao što su: hodnici, predprostori, hol i pasarela između blokova (građevinskih cjelina), površine ispred stepeništa, slobodni prolazi u i

hodnicima i prostorijama, te ulazi ispred hola koji na određeni način vode prem izlazu.

- U našem slučaju večinom su zastupljeni horizontalni putevi evakuacije zbog stalnog boravka zaposlenika u prostorima iz kojih se evakuišu istim i zadovoljavajući su iz razloga kratke putanje odnosno obezbjeđenjem dovoljnog broja izlaza iz sektora te direktne evakuacije iz istih vani. Sektori koju su definisani u objektu su večinom horizontalno orijentisani te iz tog razloga također prevladavaju horizontalni putevi evakuacije. Prostori odnosno sektori koji se nalaze u objektu i prevladavaju su prodajno-izložbeni i skladišni. Iz prodajno-izložbenih kao i skladišnih sektora gdje prevladavaju jasno tehnološki definisane linije odnosno izložbeno -skladišne linije jasno su definisani putevi evakuacije koji su označeni i nalaze se između samih navedenih linija i u skladu su sa tehničkim propisima prema samoj djelatnosti društva. Treba napomenuti da se što se tiče horizontalne evakuacije koja je najizraženija jer je večina sektora horizontalno orjentisana je zadovoljavajuča jer postoji dovoljan broj izlaza odnosno



komunikacija koje vode do krajnjih izlaza. Treba napomenuti da su podne obloge u skoro svim putevima negorive i da zadovoljavaju i sa tog aspekta protivpožarne zaštite.

Iz predmetnog objekta postoji dovoljan broj izlaza prema vani i to:„POSLOVNI-PJ PRODAVNICA BR.3“: 1× izlaz vani - glavni ulaz zapadna strana 1× izlaz vani - kolski ulaz zapadna strana 1× izlaz vani - ekonomski ulaz južna strana

Napomena:Prikaz evakuacije je prikazan u crtežima koji su sastavni dio ovog plana.

9.3 DUŽINA PUTA EVAKUACIJE IZ NAJUDALJENIJIH PROSTORIJA JEDNE ETAŽE DO NAJBLIŽEG STEPENIŠTA ILI IZLAZA IZ OBJEKTA

Za analizu dužine puta uzimamo najnepovoljniji slučaj u bilo kom dijelu objekta koji koristi Društvo. U predmetnom slučaju najduži put bi bio manji od 40 m i to bi bila evakuacija iz zadnje etaže gdje se nalazi administrativni prostor te bi samim tim ovaj aspekt protivpožarne zaštite bio zadovoljavajući.

9.4 ŠIRINA HORIZONTALNIH KOMUNIKACIJA S OBZIROM NA BROJ RADNOG OSOBLJA

Širina osnovnih horizontalnih komunikacija (glavni i sporedni hodnici, prostori između skladišnih linija, izložbenih linija i sl.) iznose cca 3, 2,5, 1,5 metar zavisno od pojedinog prostora. Navedene širine horizontalnih komunikacija su dosta povoljne sa aspekta evakuacije. U društvu postoje vidni putevi evakuacije kao i putokazi koji ih bolje diferentiraju. U izložbeno-prodajnim dijelovima to su putevi između linija-prostora gdje se izlaže namješatj i sl. a u skladišnom putevi i prolazi između linija skladištenja.S obzirom na određeni broj zaposlenika i dovoljan broj prolaza, može se konstatovati da iste zadovoljavaju propisane normative i da u potpunosti omogućuju sigurnu evakuaciju.

9.5 PREPREKE NA PUTU EVAKUACIJE

Prepreke na putu evakuacije mogu predstavljati razni pragovi suženja hodnika bilo konstruktivna ili zakrčenosti namještajem, sredstvima rada, ambalažom ili drugim predmetima, zatim visinske razlike (nivelacija) u horizontalnim komunikacijama i prostorima i sl. Komunikacije u objektu u potpunosti su uredne i čiste i na njima nema bilo kavih prepreka i sl. Sve komunikacije u objektu se redovno održavaju u skladu sa procesom rada.

9.6 VRATA NA PUTEVIMA EVAKUACIJE - IZVEDBA, RASPORED, BROJ, ŠIRINA I SMJER OTVARANJA

Opći princip koji je usvojen je taj da je prostor ili objekat gdje se skuplja veći broj ljudi treba da ima najmanje dva izlaza za evakuaciju što je u našem slučaju jako izraženo s obzirom da večina sektora ima više izlaza vani odnosno izlaz u drugi sektor što čemo posmatrati kao drugi izlaz (omogučena je evakuacija preko 2 stepeništa na krajnjim stranama). Kod proračuna širina prolaza i izlaza polazimo od broja osoba koji se mogu evakuisati u jednoj minuti kroz prolaz širine 1,0 m i ovu veličinu zovemo propusnom moći.



Konstrukcija vrata mora tako da se izvede da obezbijedi brzu i efikasnu evakuaciju.Nepravilna konstrukcija vrata na izlazu može da oteža i uspori evakuaciju i može biti uzrok težih povreda osoba prilikom evakuacije.Naročito je potrebno obezbijediti pravilno otvaranje vrata, sistem rješavanja vrata, pravilnu izradu pragova kao i pravilan raspored vrata.Pragove na požarnim vratima ne treba postavljati, vrata ne smiju imati komplikovanu bravu, već isključivo takvu koja se otvara na pritisak, bez pokretanja bilo kakvog mehanizma.U objektima su pretežno osobe uzrasta preko 20 godina, tako da ne trebalo da postoji mogućnost pojave panike i nekontrolisanog kretanja putevima evakuacije.U našem slučaju na putevima evakuacije do izlaza, vrata su uglavnom sa smjerom otvaranja prema izlazu odnosno sva krila vrata dok postoji i značajan broj kliznih vrata koja se otvaraju u bočne strane. S obzirom na namjenu, zaposjednutost prostorija i dispoziciju sadržaja može se reći da u objektu u cjelini postoji dovoljan broj vrata.

Širina vrata u objektima su različita zavisno od namjene i iznose:- jednokrilna vrata širine 0,80 m ili 0,90 m,- dvokrilna vrata širine preko 1,40 m.- klizna od 1,5 do 4 m.- rolo vrata do 4 m.

9.7 MOGUĆNOST EVAKUACIJE U SLUČAJU POŽARA

Razmještaj opreme u objektima treba da je takav da postoje slobodni evakuacioni prolazi koji idu u pravcu glavnog izlaza. Evakuacija iz objekta je moguća direkno u vanjski prostor. Putevi evakuacije za predmetni objekat (karakterističan slučaj) su sljedeći:Putevi i prolazi između linija skladištenja i izlaganja u salonu smatraju se putevima evakuacije.Protivpožarni put mora biti uvijek prohodan. Na crtežu je prikazan put evakuacije iz svih sektora.Vrijeme evakuacije procjenjuje se na cca 100 sekundi iz sektora P-7, 8 i 9 koji predstavljaju karakteristične sektore zbog svoje dispozicije, veličine i broja zaposlenih koji borave u njemu.

Vanjski puteviVanjske puteve i prilaze namjenjene za evakuaciju držati slobodne i pristupačne. Ukoliko se vrši raskopavanje ovih puteva oni moraju biti u svako doba osposobljeni za prolaz lica iz prostora ugroženih požarom.

9.8 PRISTUP VATROGASNIH VOZILA

9.8.1 PODACI O VATROGASNIM SNAGAMA

U Sarajevu postoji vatrogasna jedinica sa stalnom dežurom od 24 sata, opremljena sa specijalnim vozilima, auto cisternama, vatrogasnim ljestvama kao i neophodnom opremom koja se primjenjuje kod intervencije prilikom gašenja požara. U općini Novi grad gdje se nalazi predmetni objekat postoji formirana dobrovoljna vatrogasna jedinica sa vatrogasnom tehnikom a najbliža profesionalna vatrogasna jedinica je iz naselja Alipašino polje, navedeni podaci su iz službe civilne zaštite općine Novi grad.

9.8.2 LOKACIJA I VATROGASNI PRISTUP



Na osnovu Zakona o zastiti od požara neophodno je do samog objekta omogučiti pristup vatrogasnim vozilima kao i njihovo manerviranje za vrijeme gašenja kako je definisano Zakonom zaštite od požara i vatrogastvu.Prema Pravilniku o uvjetima za vatrogasne pristupe građevina ovakve namjene mora imati pristup s najmanje dvije strane na kojima se nalaze otvori.Objekti udovoljavaju traženim uslovima što je vidljivo iz situacijskog nacrta. Isto se odnosi i na prostorne parametre pristupa u pogledu širine operativne površine za rad vatrogasnih vozila (5,5 m), udaljenost od objekta i dr.Vanjske puteve i prilaze namjenjene za intervenciju vatrogasnih vozila držati slobodne i pristupačne. Ukoliko se vrši raskopavanje ovih puteva oni moraju biti u svako doba osposobljeni za prilaz vatrogasnih vozila.

10. PREVENTIVNE I DOPUNSKE MJERE ZAŠTITE 10.1 MOGUĆI IZVORI PALJENJA

U cilju boljeg uvida u procjenu ugroženosti pomenut ćemo i moguće izvore paljenja kao što su :- upotreba otvorenog plamena, - nepravilno izvršeno dimenzionisanje opreme i instalacija,- nepravilnog i nestručnog rukovanja i održavanja postrojenja i instalacije,- povećane temperature pri trenju, - pojava električnog luka usljed neispravnosti električnih uređaja, - preopterećenje električnih instalacija i njihovo dodatno zagrijavanje,- statički elektricitet,- atmosfersko pražnjenje,- pušenje,- nehat i nepažnja od strane radnog osoblja,- ostali uzorci.

Radi zaštite od statičkog elektriciteta, obavezno se mora voditi računa slijedećem:- da je sva metalna konstrukcija propisno uzemljena,- da se uzemljenje izvodi galvanskim vezivanjem,- nastojati da se vezivanje vrši što kraćim putem za sistem uzemljenja.

Posljedice atmosferskih pražnjenja mogu biti ne samo požar nego i meh. razaranja i pojave napona opasnih po ljude. Iz tih razloga zaštita od atmosferskog pražnjenja izvodi se instalacijom gromobrana da bi se u slučaju pojave udara groma izbjegla mogućnost paljenja.



Neispravno vozilo može također biti potencijalni izvor paljenja.Na osnovu iznijetog, obzirom na potencijalne opasnosti nastanka požara i njegovog razvoja, društvo je dužno da provodi mjere utvrđene zakonom i propisima kao i mjere koje mu naloži inspekcijski organ kao i posebne mjere za zaštitu od požara.

10.1.1 UZROČNICI NA KOJE TREBA POSEBNO OBRATITI PAŽNJU

Statički elektricitetRadi zaštite od statičkog elektriciteta u pogonima, a obavezno u prostorima ugroženim od eksplozije, obavezno se mora voditi računa slijedećem:- da je metalna konstrukcija propisno uzemljena,- da se uzemljenje izvodi galvanskim vezivanjem,- nastojati da se vezivanje vrši što kraćim putem za sistem uzemljenja,- vozilo za dostavu tečnosti i plina mora pri istovaru biti uzemljeno i opremljeno hvatačem

varnica a zaposlenici koji rade u prostorima ugroženim od eksplozije, moraju imati odgovarajuću obuću i odjeću.

Atmosferska pražnjenjaPosljedice atmosferskih pražnjenja mogu biti ne samo požar nego i meh. razaranja i pojave napona opasnih po ljude. Iz tih razloga zaštita od atmosferskog pražnjenja izvodi se vezanjem metalnih konstrukcija sa uzemljenjem da bi smo u slučaju pojave explozivne smjese izbjegli mogućnost paljenja.

Izvođenje popravki zavarivanjem ili rezanjemU slučaju izvođenja popravki na objektima i postrojenjima, varnice kao prateća pojava pri operacijama zavarivanja, opiljci pri brušenju, veoma su česti uzročnici požara. Analize požara nastalih pri zavarivanju ili rezanju metala, ukazuju na propuste zaposlenika pri obavljanju ovih poslova. Najčešći propusti su :- nedovoljna priprema,- izvođenje postupaka u zabranjenim uslovima,- tehnička nepripremljenost,- nedovoljna stručnost itd.

10.1.2 PREVENTIVNE MJERE U TEHNOLOŠKOM PROCESU RADA

Mjere zaštite od požara se utvrđuju i preduzimaju u cilju otklanjanja uzročnika požara i sprečavanja njegovog širenja kao i spasavanja ljudi i materijalnih dobara koja mogu biti ugroženi požarom.Da bi se izbjegle opasnosti od izbijanja požara, projektnom dokumentacijom i samim izvođenjem predviđene su slijedeće mjere zaštite:- Za sav ugrađeni materijal izvođač je dužan obezbijediti atestnu dokumentaciju za kvalitet.- Električne i druge instalacije i uredjaji moraju se postaviti prema propisanim tehničkim

nomativima i standardima. O ugradnji i kontroli navedenih uređaja društvo mora imati odgovarajuću projektnu dokumentacij i propisane evidencije.

- Elektro razvodni ormari moraju biti izrađeni od materijala koji može izdržati razna mehanička oštećenja, uticaj prašine, vlage, toplote i hemijskih djelovanja te trebaju biti obavezno zaključani i izvedeni po projektu. Sve priključne naprave kao što su stabilne priključnice, prenosne priključnice, natikači, utikači i sl. mogu se ugrađivati i upotrebljavati samo ako odgovaraju uslovima na mjestu upotrebe.



Na ovom prostoru preduzimaće se kontinuirano slijedeće mjere zaštite od požara:- Zapaljive tečnosti mogu se držati i uskladištavati isključivo u namjenski izgradjenom

prostoru. - Utakanje i istakanje zapaljivih tečnosti može se vršiti samo na za to odredjenim mjestima

gdje je rješeno prirodna i prinudna ventilacija. Eventualno iscurjela tečnost odmah sa mora pokupiti.

- Masne krpe i drugi zapaljivi otpadci moraju se odlagati u metalne posude sa poklopcom. Ove posude obavezno treba prazniti svaki dan, a po potrebi i češće, posebno po završetku radne smjene i to na mjestima odredjenim u te svrhe.

- Metalne posude u koje se ostavlja dnevni odpad držati udaljene od objekta. Treba odrediti lokaciju za smještaj metalnih posuda koja će po osnovu udaljenosti zadovoljiti zakonske propise i sl.

- Na platoima i saobraćajnicama ne skladištiti materijal niti parkirati vozila (izuzev na parking prostoru). U zimskom periodu redovno vršiti čišćenje saobraćajnica i prilaza od snijega. Saobraćajnice u svako vrijeme moraju biti prohodne, a privremena ili stalna zakrčenost ovih puteva strogo se zabranjuje. Svi izlazi i prolazi moraju biti uvijek i u svako doba slobodni za nesmetan prolaz. Prolazi, manipulacija i protivpožarni putevi moraju biti širine najmanje 1,5 m, s tim da glavni požarni put bude najmanje 5,5 m.

- Travu oko objekata redovno kositi i odstranjivati van kruga.- Sve radne prostore nakon završenog rada svake smjene moraju se očistiti, a naročito se mora

obratiti pažnja na redovno otklanjanje prašine sa el. vodova i spojnih mjesta u kućištima i sl. Sve električne uređaje poslije upotrebe isključiti izuzev instalacija koje moraju ostati pod naponom.

- Nakon završenog radnog vremena obavezno izvršiti obilazak radnih prostora i skladišta radi otkrivanja eventualnih izvora od požara, uklanjanja izvora toplote i isključenja električne energije.

- U svim prostorijama i prostorima ugroženim od požara postaviti tablice sa upozorenjima iz zaštite od požara. Za gašenje početnih požara postaviti ručne aparate punjene S prahom i CO2 na vidno i lahko pristupačno mjesto u objektu i skladištima.

- Kada se vrše elektro i druga varenja preduzeti posebne preventivne mjere koje nalažu tehnički i drugi važeći propisi.

- Naročito voditi pažnju pri korištenju kiseonika jer je čisti kiseonik jako oksidaciono sredstvo i u dodiru sa gorivim materijama, a pogotovu tečnostima stvara se brzi proces oksidacije odnosno eksplozije.

Svaki zaposlenik prije stupanja na radno mjesto mora biti upoznat sa opasnostima od požara prisutnim u društvu. Svaki zaposlenik treba posebno obratiti pažnju na:- način skladištenja i korištenja,- pojavu bilo koje vrste, a koja može da uzrokuje požar.Svaki zaposlenik je dužan da pristupi otklanjanju i saniranju pojave bilo koje vrste, a koja može da izazove požar ili eksploziju. Na osnovu zakonskih propisa koji bliže regulišu rad sa lahko zapaljivim i eksplozivnim materijama, svaki zaposlenik koji rukuje sa zapaljivim tečnostima i plinovima mora se obučiti i detaljno upoznati sa:- zakonskim propisima koji regulišu oblast lako zapaljivih i eksplozivnih materija,- osnovnim pojmovima i karakteristikama zapaljivih i eksplozivnih materija,- pravilnim manipulisanjem i radu sa lako zapaljivim i eksplozivnim materijama,- opasnostima od požara koje mogu ugroziti zdravlje i živote ljudi i materijalna dobra,- načinom rada sa sredstvima rada i opremom instalisanom u objektu,- obavezom o pridržavanju na radnom mjestu preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija

i svih općih i posebnih propisa, mjera zaštite i uputsava iz oblasti zaštite od požara,



- praktičnom upotrebom priručnih aparata, hidranata i dr. opreme i sredstava za gašenje požara koje je dužan da upotrijebi za brzo i efikasno gašenje požara,

- upotrebom ličnih i kolektivnih zaštitnih sredstava radi zaštite života i zdravlja u slučaju nastanka požara,

- organizacijom zašite od požara i njenim funkcionisanjem na internoj dizel stanici,- pravima, dužnostima i odgovornostima zbog nesprovođenja mjera zaštite od požara,

10.1.3 ORGANIZACIONE, TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE I MJERE PREVENTIVE

U skladu s članom 24. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu FBiH (Sl.novine FBiH br. 64/09), te u skladu sa usvojenim Programom obrazovanja zaposlenika iz oblasti zaštite od požara, obavezno je najmanje jednom u dvije godine vršiti edukaciju i provjeru znanja zaposlenika iz oblasti zaštite od požara prema posebnom programu obuke. Svakog zaposlenika potrebno je upoznati sa elementarnim uslovima zaštite od požara i sa mjerama i odgovornostima u slučaju izbijanja požara. Od zaposlenika zahtjevati sprovođenje i primjenjivanje mjera zaštite od požara.U slučaju izbijanja požara svaki zaposlenik je dužan da pristupi gašenju istog, ukoliko nije ugrožena njegova lična bezbjednost i bezbjednost drugih lica u požarom ugroženom prostoru.Prema Zakonu o zaštiti od požara i vatrogastvu potrebno je odrediti koji je zaposlenik kao odgovorno lice dužan da se stara o provođenju mjera zaštite od požara.Potrebno je obezbjediti odgovarajući broj i vrstu aparata koji će biti raspoređeni prema nacrtima u grafičkom prilogu.Ukoliko se aparat koristio za gašenje požara isti odmah dovesti u funkcionalno stanje.U skladu sa Zakonom o zaštiti od požara potrebno je obezbjediti održavanje i ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti aparata za gašenje početnog požara u skladu sa standardima i uputstvom proizvođača. O svakom izvršenom ispitivanju i pregledu vodi se evidencija, koja sadrži identifikacioni broj aparata, ime zaposlenika koji vrši ispitivanje i datum ispitivanja.Za sve faze (arhitektonska, građevinska, hidro, mašinska, elektro, tehnološka) izraditi projekte izvedenog stanja.Projekte izvedenog stanja, kako građevinskih tako i instalacija i pogona, u cilju kvalitetnijeg održavanja držati u službi održavanja. Dokumentaciju uredno odlagati i ažurirati je tj. redovno i tačno unositi sve podatke nastale kod dogradnji, adaptacija i sl.Sve puteve (pristupne, požarne i manipulacione) kako vanjske, tako i unutrašnje, kao i pristupe opremi za gašenje požara (aparati, hidranti), te razvodnim ormarima za napajanje električnom energijom održavati slobodnim i pristupačnim.Za ugrađenu opremu pribaviti certifikate, odnosno upotrebne dozvole od nadležnih institucija.Svakodnevno kontrolisati ispravnost uređaja, opreme i elektroinstalacija, odnosno održavati uređaje i opremu prema uputstvima proizvođača.Izraditi plan evakuacije i u skladu s njim u objektu na vidna mjesta postaviti šeme evakuacionih puteva i izlaza iz objekta.U skladu Pravilnika o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara tehničku kontrolu hidrantske mreže u pogledu funkcionalnosti, propusne moći i raspoloživog pritiska na hidrantskim priključcima, vršiti u skladu sa zakonom. Kontroli hidrantskih priključaka podliježe i oprema spoljnih i unutrašnjih hidranata, svi uređaji hidrantske mreže, vodovodne armature i sl.



Za sve vanjske hidrante obezbijediti opremu koja je neophodna za njihovo aktiviranje, a to je: nastavci tipa B/2C, "C" crijeva dužine 15 m, mlaznice promjera 52 mm, "C" spojnice i ključ za otvaranje hidranata. Opremu smjestiti u hidrantske ormare propisno označene u neposrednoj blizini hidranata. Podzemne hidrante zaštiti od fizičkog oštećenja odgovarajućim poklopcima.Pregled, kontrola i ispitivanje funkcionalnosti hidrantske mreže evidentira se zapisnikom od ovlaštene institucije.Za skladišta (magacine) sačiniti šeme skladištenja i jasno označiti površine za skladištenje i manipulativne površine.U svim prostorima izložbeno-prodajnim i skladišta zabraniti pušenje i unošenje otvorenog plamena. Znakove zabrane postaviti na vidna mjesta i strogo ih poštovati.Obezbjediti redovno uklanjanje otpada i nepotrebne ambalaže iz svih radnih prostora, hodnika itd.Na vidno mjesto potrebno je postaviti brojeve telefona Vatrogasne brigade (123), , Hitne pomoći, Elektrodistribucije, Organa unutrašnjih poslova, Vodovoda. Sve rezervne ključeve od prostorija držati u prostoru recepcije tj. čuvarnice.Za predložene mjere koje zahtjevaju znatna investiciona ulaganja neophodno je sačiniti Program mjera sanacije postojećeg stanja gdje će biti tačno definisan redosljed i rokovi izvršenja. U skladu sa finansijskom situacijom pri određivanju prioriteta mjera voditi računa o mjerama podjele u požarne sektore, obezbjeđenja puteva evakuacije i sl.

10.1.4 GAŠENJE POŽARA U DRUŠTVU

Eliminacija svih izvora paljenja ima najveći značaj u provođenju mjera za otklanjanje opasnosti od pojave požara i eksplozije.Za proces gorenja su potrebna tri faktora:

- goriva tvar; - kisik iz vazduha; - izvor paljenja.

U objektu društva stalno su prisutni goriva tvar i kisik i oni se ne mogu eliminisati.Gorenja nema bez zapaljenja. Jasno je, da u takvim okolnostima, izvor paljenja ima presudnu ulogu za nastanak požara i eksplozije. Prisustvo izvora paljenja primarno ovisi od ljudskog faktora, tj. dosljednog poštivanja tehnološke i radne discipline, provođenja mjera zaštite od požara i eksplozije i sl.



10.1.5 ARHITEKTONSKO GRAĐEVINSKE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

U cilju postizanja višeg stupnja sigurnosti ljudi i imovine i obezbjeđenja sprovođenja efikasnije akcije gašenja eventualnog požara potrebno je poduzeti slijedeće:

- Sačiniti projekte izvedenog stanja objekata i instalacija tako da za daljnje planove i analize na raspolaganju budu ažurni nacrti izvedenog stanja u koje bi se unosile sve izmjene i dopune u skladu sa izvedenim radovima;

- Na osnovu ažurnih snimaka postojećeg stanja i raspoloživih mogućnosti izvesti podjelu objekta na više požarnih sektora i u skladu sa tehno-ekonomskim mogućnostima sukcesivno nastojati da se ta podjela i realizira, što je i učinjeno.

- Ugraditi protupožarna vrata vatrootpornosti minimalno 60 minuta, na mjestima gdje je to neophodno, te obezbijediti za njih ateste o vatrootpornosti;

- Za sve ugrađene protivpožarne materijale i elemente pribaviti i uredno čuvati atestnu dokumentaciju;

- Evakuacione puteve držati da budu konstantno slobodni, prohodni i pregledni;- Krila vrata na evakuacionim putevima otvoriti u smjeru napuštanja objekta;- Postaviti oznake smjerova evakuacije;- Obezbijediti redovno uklanjanje otpada, nepotrebne ambalaže, opreme za transport

i si. iz svih radnih prostora, hodnika i stepenišnih prostora, te sa požarnih puteva;- Hidrantsku instalaciju i kompletnost ormara održavati u ispravnom stanju uz

obavljanje redovnog periodičnog ispitivanja. Zidne hidrante držati slobodnim, na uočljivoj i lako pristupačnoj lokaciji.

10.2 MJERE ZAŠTITE OD POŽARA ZA MAŠINSKE INSTALACIJE

10.2.1 OPŠTE MJERE SIGURNOSTI MAŠINSKIH INSTALACIJA

Mjere zaštite od požara se planiraju i primjenjuju od projektovanja, izvođenja, eksploatacije postrojenja do vanrednih situacija. Kako bi se sve mjere predvidjele i primjenjivale, neophodno je dati osnovne informacije korisniku, kako bi znao na koji način da obezbijedi informacije za sve neophodne mjere kako bi ih ispravno primjenjivao.

Prema Zakonu o zaštiti od požara i vatrogastvu gdje se kaže „Pravna lica registrovana za projektovanje i izradu tehničke dokumentacije, investitori i izvođači građevina i građevinskih cjelina, dužni su da u izradi tehničke dokumentacije i građenju primjenjuju propisane mjere i normative zaštite od požara. Za građevinski materijal, elemente, opremu i druge materijale koji se ugrađuju u objekat, a koji su od posebnog značaja za sprečavanje nastanka ili širenja požara u tom objektu, moraju se obezbijediti dokazi o njihovoj vatrootpornosti i požarnim karakteristikama.



Obaveze investitora u pogledu zaštite od požara i eksplozije su:- da obezbijedi da se električne, ventilacione, gasne, naftovodne, toplovodne,

gromobranske i druge instalacije i uređaji, kao i dimovodi moraju postaviti odnosno izvoditi, koristiti i održavati prema propisanim tehničkim normativima i obaveznim standardima, kao i uputstvima proizvođača o čemu mora postojati dokumentacija,

- da je projektna dokumentacija izvedenog stanja za sve instalacije u skladu sa tehničkim uslovima, standardima i normativima zaštite od požara, (potvrda koju izdaje projektant),

- da je projektna dokumentacija prošla neophodne revizije nadležnih institucija i da postoji dokaz o reviziji, (ovjera revidenta),

- da posjeduje i uz tehničku dokumentaciju priloži potvrdu od ovlaštene organizacije da su u tehničkoj dokumentaciji u potpunosti primijenjeni propisi, standardi i drugi normativi zaštite od požara, kao i da je obezbijeđena funkcionalnost i efikasnost projektom predviđenih, odnosno odabranih mjera i normativa zaštite od požara (stručna ocjena od strane ovlaštene organizacije),

- da posjeduje zasebna uputstva za korištenje i održavanje svake zasebno instalacije, kao i one u definisanim zonama opasnosti koje treba biti jasno i potpuno i prilagodjeno stepenu kvalificiranosti i osposobljenosti lica zaduženog za korištenje i održavanje instalacije (obaveza izvođača radova),

- da pribavi atest registrovane ili ovlaštene organizacije za uvezene uređaje, opreme i sredstva za zaštitu od požara i eksplozije koje se stavljaju u promet, a za opremu koja se koristi u tehnološkim i drugim procesima sa lako zapaljivim ili eksplozivnim materijama da izda dokaz o izvršenom ispitivanju njihove usklađenosti sa propisima i standardima o zaštiti od požara i eksplozija ili o tome pribavi mišljenje ovlaštene institucija,

- da utvrdi opštim aktom mjere i radnje u vezi sa sprovođenjem i unapređenjem zaštite od požara i odrediti radnika koji je kao odgovorno lice dužan da se stara o sprovođenju mjera zaštite od požara u organizaciji i starati se da taj radnik bude stručno osposobljen za uspješno vršenje poslova zaštite od požara.

Obezbijediti da sva oprema, koja je u radu u slučaju požara ili je iz nekih razloga u pogonu ili učestvuje za smanjenje širenja požara i pri evakuaciji osoblja, ima certifikat kao dokaz o otpornosti prema požaru u skladu sa propisima, zatim obezbijediti da se za sisteme za dojavu i gašenje požara, uređaje za kontrolu i zaštitno djelovanje i uređaje za sprečavanje širenja požara, ispita ispravnost i optimalno djelovanje u skladu sa projektnim rješenjem i primijenjenim standardima i normativima i pribavi dokaz o ispitivanju.U slučaju vanrednih situacija, neophodno je imati istaknuta zasebna uputstva prilagođena stepenu kvalificiranosti osoblja za ponašanje u tim situacijama npr. ukoliko se javi koncentracija zapaljive smjese, potrebno je:

- odmah zatvoriti dotok energenata (EL lož ulje, dizel gorivo),- osigurati da se neće javiti izvor paljenja u prostorima,- obezbijediti ventilaciju prostora ukoliko je moguće i bezbijedno za lice,- obavijestiti odgovorno lice i hitne službe, istaći način na koji ih kontaktirati.



10.2.2 GRIJANJE I KOTLOVNICA

Generatori toplote moraju imati postolje, koje je uzdignuto od poda najmanje 5 do 10 cm. Vrata kotlovnice moraju se otvarati napolje. Vrata moraju biti izrađena tako da se sama zatvaraju. Na izlazna vrata postavlja se jasno uočljivo i trajno upozorenje „IZLAZI".Na ulazna vrata, sa spoljne strane, postavlja se natpis „KOTLOVNICA - NEZAPOSLENIMA ULAZ ZABRANJEN".Kotlovnica mora imati najmanje jedan prozor, i to na spoljnjem zidu. Slobodna površina prozora mora iznositi najmanje 1/8 površine poda kotlovnice; a najmanje 30% te površine mora biti izvedeno tako da se može otvarati.Staklena površina jednog prozora ne smije biti veća od 1,5 m2.Između prostorije kotlovnice i drugih prostorija ne smiju postojati otvori koji se ne mogu zatvoriti. U kotlovnici mora da postoji najmanje jedan bezbjedan izlaz. Bezbjedan izlaz je i izlaz iz prostorije kotlovnice u prostoriju na istom nivou, pod uslovom da iz te prostorije postoji izlaz u slobodan prostor.U kotlovnici ne smiju da se nalaze predmeti ili sredstva koji povećavaju opasnost od požara ili eksplozije, npr: boce ili posude u kojima je gas utečnjen pod pritiskom većim od atmosferskog,drvo, papir, boja i razređivači.Svaka kotlovnica mora biti snabdjevena opremom za gašenje požara, koju čine hidrantska mreža i mobilna oprema.Mobilna oprema za gašenje požara u kotlovnici sadrži:Za kotlovnice površine poda do 50 m2 - dva S-6 aparata i jedan CO2 - 5 aparat.Aparati se postavljaju na uočljivo i lako pristupačno mjesto uz zid i neposredno pored vrata, anajviše do 1,5 m iznad tla.Ako se osim gasovitog goriva koristi i tečno gorivo u kotlovnici se mora nalaziti i sanduk sa pijeskom.Prostor kotlovnice mora se provjetravati tako da se osigura potrebna količina vazduha za sagorijevanje i održavanje standardnih radnih uslova. Provjetravanje mora biti prvenstveno prirodno, a ako to nije moguće, moraju se stvoriti tehnički uslovi za prinudnu ventilaciju. Kotlovnice sa automatskim gorionicima moraju imati isključivo prirodnu ventilaciju. Potrebno je očistiti i izbaciti prazne kanistere i sve ostalo što nije sastavni dio opreme kotlovnice.

10.2.3 KLIMATIZACIJA ILI VENTILACIJA

Kanali za odvođenje zagađenog vazduha iz prostorija iste požarne opasnosti mogu se spajati i priključivati na isti sistem ukoliko su prostorije poseban požarni sektor, ukoliko nisu veće od 1000 m2 i ukoliko su odvojene zidom otpornim prema požaru u trajanji 1,5 h.

Materijal za izolaciju kanala za vazduh, ljepilo, material za zvučnu izolaciju i material za vješanje kanala o konstrukciju mora biti negoriv. Ako je predviđeno da ventilacija ili klimatizacija rade u toku požara, njihov rad mora da bude obezbjeđen u trajanju od najmanje 90 min. Kanali za vazduh sistema za ventilaciju ili klimatizaciju moraju biti nepropusni i moraju imati otvore za održavanje uređaja, klapni i drugih armatura.

Otvori za izbacivanje zagađenog i usisavanje svježeg vazduha zaštićuju se mrežom od negorivog materijala. Kanali za odsisavanje zagađenog vazduha iz kuhinja i sanitarnih prostorija prave se od negorivog materijala, a odsisavanje se može vršiti sa ili bez ventilatora.



Ventilator ii njihovi dijelovi moraju biti izrađeni tako da prilikom rada, uključivanja i isključivanja ne dođe do:

- stvaranja električnog luka ili varnice (kontakti prekidača, sklopki i sl.);- zagrijavanja provodnika električne struje na motoru, prigušnici, zavojnici i sI.);- stvaranja statičkog elektriciteta;- stvaranja mehaničke varnice usljed udara stranog tijela ili međusobnog trenja

pojedinih dijelova ventilatora.

Mjera sprečavanja širenja požara iz jednog u drugi požarni sektor je zatvaranjem klapni u slučaju pojave požara.Obavezno se u kanalima za transport vazduha, klapne postavljaju na sljedećim mjestima:

- na mjesta gdje kanal prolazi kroz konstrukcione elemente koji čine granicu požarnog sektora,

- na ulazu svježeg vazduha,- na ulazu cirkulacionog vazduha.

Klapna za dovod vazduha se automatski mora zatvoriti u slučaju da je požar u prostoru koji se opslužuje ili u prostoru u kojem je smještena komora.

Klapne moraju biti opremljene uređajima za automatsko zatvaranje u trenutku otkrivanja požara, a u isto vrijeme ventilatori se moraju automatski isključiti iz rada. Pored automatskog isključivanja, mora postojati i taster za ručno isključivanje vantilatora koji se postavlja na pristupačno mjesto. U slučaju kvara na uređajima za automatsko zatvaranje klapni, sve klapne moraju se odmah zatvoriti. Aktiviranje uređaja za zatvaranje klapni mora biti uslovljeno sistemom za automatsko'otkrivanje i javljanje o požaru ili sistemom za automatsko gašenje požara, ukoliko u objektu postoje.

Klapne moraju biti konstruisane i ugrađene tako da očuvaju vatrootpornost konstrukcije u koji se ugrađuju. Prečnik klapne mora biti veći od prečnika kanala u koji se postavlja.Ako se sistem za ventilaciju ili klimatizaciju koristi za stvaranje bezbjednih uslova za evakuaciju ili gašenje požara, mora postojati mogućnost za zatvaranje i otvaranje klapni sa jednog mjesta. Klapne se moraju čistiti u zavisnosti od zaprljanja vazduha koji se izvlači, a najmanje jednom u šest mjeseci.

Ako u objektu postoji sistem za automatsko otkrivanje i javljanje o požaru ili sistem za automatsko gašenje požara, aktiviranje uređaja za zatvaranje klapni mora biti uslovljeno aktiviranjem ovih sistema.



Sistemi za ventilaciju ili klimatizaciju moraju biti opremljeni uređajima za automatsko iskopčavanje u slučaju preopterećenosti, kratkog spoja ili spoja sa zemljom.Druga mogućnost sprečavanja širenja požara iz jednog sektora u drugi je, ukoliko kanali prolaze kroz prostore drugog požarnog sektora, bez otvora prema prostoru, izvedbom kanala sa određenim protivpožarnim svojstvima.Osigurati da je položaj otvora za izbacivanje otpadnog vazduha, pogotovo otpadnog vazduha iz ugroženih prostora, urađen propisno.U sklopu projektne dokumentacije obezbijediti nacrte sistema ventilacije i klimatizacije sa položajima predviđenih klapni, kanala i elemenata sa posebnim protivpožarnim svojstvima. Ove elemente istaći i na objektu, i planirati njihove redovne preglede.

10.2.4 STABILNI SISTEMI GAŠENJA POŽARA

U prostorijama gdje postoji povećana opasnost od požara zbog korištenja, proizvodnje ili skladištenja veće količine lakozapaljivih i eksplozivnih materija, zahtijeva se izvedba odgovarajućih stabilnih uređaja za automatsko gašenje požara, uz obavezno instaliranje automatske dojave požara .

10.3 PREVENTIVNE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA NA ELEKTRO INSTALACIJAMA I ELEKTROENERGETSKIM POSTROJENJIMA

- Električne instalacije u objektima na ovoj lokaciji koji koristi Društvo moraju se izvoditi i održavati prema postojećoj invensticiono-tehničkoj dokumentaciji, a svi naknadni radovi moraju biti usaglašeni sa postojećom projektnom dokumentacijom. Tekuće održavanje instalcija može vršiti isključivo kvalifikovano i obučeno stručno lice za datu vrstu postojećeg postrojenja i instalacije.

- Osigurače za zaštitu strujnih krugova mjenjati samo sa ispravnim istih karakteristika, a strogo je zabranjeno osigurače “krpiti”.

- Potrebno je zabraniti pristup nepozvanim licima, za vrijeme montaže, posebno zabraniti svaki pristup nepozvanim licim kod probnog i redovnog rada postrojenja, radi sprečavanja slučajnog ili zlonamjernog oštećenja.

- Maksimalna pažnja mora se posvetiti načinu na koji se instalacije i postrojenja puštaju u pogon, gdje su zabranjene bilo kakve improvizacije. Obavezna je primjena upustva sastavljenog od isporučioca opreme.

10.4 NATPISI I ZNACI SIGURNOSTI

Bitan preventivni element zaštite od požara su potrebni znaci ili natpisi sigurnosti, koje je obavezno vidni istaknuti, i to:- Natpis ili znak “ZABRANJENO PUŠENJE I KORIŠTENJE OTVORENOG

PLAMENA” postaviti u prostorima izuzev u prostoriji predviđenoj za pušenje.- Znak “SMJER IZLAZA ZA EVAKUACIJU” postaviti na lomovima puteva za evakuaciju.- Natpis “KRATKO UPUSTVO O POSTUPKU U SLUČAJU POŽARA I

EVAKUACIJE” postaviti u prostoriji za odmor zaposlenika.- Natpis “SKLOPKA ZA ISKLJUČENJE STRUJE U SLUČAJU POŽARA ILI

HAVARIJE” postaviti na GRO, RO i RT-ama.- Natpis “VAŽNIJI TELEFONI (Vatrogasci 123, Policija 122, Hitna med. pomoć 124)”

postaviti u prostoriji za odmor zaposlenika i na izlaznim vratima.- Natpisi namjena prostorija postaviti za svaku prostoriju ponaosob.



10.5 POSTUPCI ZA SPREČAVANJA POŽARA

Osnovni činioci u protivpožarnoj zaštiti su sprečavanje procesa sagorjevanja, uticaj konstrukcije zgrada i gašenje požara bilo automatski ili ručno.

10.6 PLAN UZBUNJIVANJA

U slučaju dojave požara tj. prorade jednog ili više automatskih javljača požara (dim), sistem uzrokuje uključenje pripadajućih alarmnih sirena i eventualno proslijeđuje alarm u zaštitarsku tvrtku. Alarm ručnih javljača trenutno aktivira sirene, jer se to smatra sigurnim alarmom. Dežurna osoba u tom slučaju će izvršiti vizuelni pregled postojanja izgaranih dimova ili tinjajuće vatre, te prema uočenom stanju po potrebi poduzeti mjere:- Izvršenje gašenja požara sredstvima ili uključiti taster potvrde uključenja sistema vodene

zavjese.- Odmah pozvati profesionalnu vatrogasnu jedinicu, ako procjeni da sama ne može ugasiti

požar, te nakon toga pristupiti isključenju napajanja električnom energijom i zatvoriti dovod plina.

- Resetovati vatrodojavni sistem nakon detaljnog pregleda prostora, ako se radi o tehničkoj smetnji uz obavezno čišćenje tog prostora.

- Detaljan opis postupka i zadatka uposlenih u objektu mora biti definisan internim pravilnikom o protupožarnoj zaštiti.


Sprečavanje procesa sagorjevanja - Količina, osobine i raspored zapaljivih

materijala kao što su pokriveni slojevi i namještaj npr.

- Učešće vazduha u sagorjevanju, kao kod veličine i vrste zastakljenih površina sistema za provjetravanje.

- Zapremina, oblik i visina tavanice prostorije.- Toplotne karakteristike zidova, podova i

tavanica,i uticaj na prostiranje toplotne energije

Automatsko gašenje požara- Otkrivanje požara i uzbunjivanje.- Automatske protivpožarne instalacije za

raspršenu vodu.- Halon instalacije.- Protivpožarne instalacije sa

ugljendioksidom.- Protivpožarne instalacije za gašenje

pjenom

Uticaj konstrukcije zgrade- Dijelovi za zaštitu,na primjer pregrade,

premazi, izolacije itd.- Vatrostalnost zidova,tavanica,podova i vrata u

cilju zadržavanja požara.- Otvori za sprečavanje požara na

konstrukcijama obezbijeđenim od požara.- Ventilacioni otvori i kanal za odvod dima i

toplotne enerije

Ručno gašenje požara- Otkrivanje požara i uzbinjivanje.- Protivpožarni aparati za gašenje požara.- Protivpožarni šmrkovi.- Vatrogasna služba sa ljudstvom i opremom

za određeni region.


11. OPERATIVNO-TAKTIČKI DIO

11.1 ORGANIZACIJA ZAŠTITE OD POŽARA

Sprečavanje i otklanjanje opasnosti od požara zavisi od dobre organizacije zaštite od požara što je jedan od vidova preventivne zaštite. Organizacija zaštite od požara obuhvaća organizovano vršenje poslova koji se po svojoj osnovnoj namjeni odnose na sprečavanje i otklanjanje opasnosti od požara (preventivno djelovanje), gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugrožene požarom i dr. elementarnim nepogodama (operativno djelovanje), te vršenje nadzora nad primjenom propisanih mjera zaštite od požara (nadzor).U društvu obezbjeđenje objekata, imovine i lica u čijem je okviru i aspekt zaštite od požara obavlja zaposleno osoblje. U trenutnoj organizaciji Društva popunjeno je radno mjesto lica koje se direktno brine o poslovima iz domena zaštite od požara i zaštite na radu i koje je odgovorno za ove poslove pa tako i o predmetnom objektu koji predstavlja poslovnu jedinicu.Pored ovoga, potrebno je da svaki zaposlenik bude upoznat sa sa opasnostima od požara, vezano za poslove i radne zadatke, te mjerama i sredstvima za gašenje požara, praktičnom primjenom istih, a shodno programu obuke iz protivpožarne zaštite izvršiti provjeru znanja svih zaposlenih u toku godine.Organizaciju zaštite od požara u društvu treba provesti tako da uz primjenu savremenih tehničkih sredstava i opreme, omogući racionalnu i efikasnu zaštitu od požara. Organizaciju zaštite od požara, djelokrug i ovlašćenja za zaštitu od požara u društvu treba vršiti prema sistematizaciji radnih mjesta koja mora da obuhvati pored zaduženja odgovornog lica za zaštitu od požara, rukovodno osoblje, kao i sve zaposlenike u okviru svoje nadležnosti, obaveza i prava u svom djelokrugu rada. U društvu, donesen je Pravilnik zaštite od požara koji reguliše sva prava i obaveze svih zaposlenih u ovoj organizaciji. Poslove organa uprave nadležnog za poslove zaštite od požara vrši Ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevskog kantona i Civilna zaštita.Nadležni organ uprave za oblast zaštite od požara osigurava provođenje zakona i drugih propisa koji se odnose na organizaciju i rad iz oblasti zaštite od požara, vrši nadzor sprovođenja mjera zaštite od požara utvrđenih zakonom, utvrđuje uzroke požara po izbijanju požara zajedno sa drugim nadležnim organima, predlaže osnivanje vatrogasnih jedinica i odgovornog lica za gašenje i sprovođenje mjera zaštite od požara i sl.

11.2 SISTEM OBAVJEŠTAVANJA I DOJAVE POŽARA

Objekti društva pa tako i predmetni odnosno sama lokacija odlikuje se koncentracijom materijalnih dobara na jednom mjestu i kvalitetnom opremljenošću prostora raznim uređajima i instalacijama koje povećavaju funkcionalnost tog objekta ali ujedno povećavaju i požarni rizik i sl. Sve ovo govori da je potrebno što je moguće prije otkriti mjesto nastanka požara i što je moguće brže intervenisati. Da bi se spriječio razvoj požara neophodno je da se obezbjedi slijedeći uslovi:- blagovremeno otkrivanje nastanka požara i moguće uža lokacija,- efikasno i sigurno prenošenje informacija o nastanku požara,- urađeni alarmni plan za prostore društva

U slučaju pojave požara u objektu u toku redovnog radnog vremena (ljetni period od 8-21 h - zimski od 8-20 h), a isto tako i van njega vrši se obavještenje putem telefona:

- Vatrogasne profesionalne brigade,- Policijske uprave,- Vatrogasnih društava Sarajevskog kantona.



Također dojava požara je omogućena automatskim javljačima koji projektom pokrivaju određene prostore što je detalnije opisano u glavnom projektu elektroinstalacija.U slučaju nastanka požara, zaposlenici koji su obučeni za početno gašenje požara će pokušati da ugase požar ukoliko su u mogućnosti, a u suprotnom pozvat će u pomoć Vatrogasnu jedinicu Sarajeva. Dojava požara Vatrogasnoj jedinici treba da sadrži slijedeće:- tačnu lokaciju i mjesto požara,- šta gori,- ima li ugroženih korisnika usluga i radnog osoblja,- ko dojavljuje požar,- broj telefona sa kojeg je izvršena dojava požara i sl.

Brzina dolaska profesionalne vatrogasne jedinice na mjesto eventualnog požara u društvu na predmetnoj lokaciji iznosi cca 15 do 20 minuta, što je dosta povoljno za blagovremenu intervenciju i sl.

U slučaju požara redosljed operacija od uočenja i obavještavanja može se prezentirati na sljedeći način:


Početakpožara

Dalji razvoj požara

Gašenje i evakuacija

Rasprostranjenostprodukata sagorjevanja

Intervencija

ObavještavanjeVatrogasne jedinice

Otkrivanjepožara

Spoljna sredina

Razvojpožara


Ovdje je vrijeme bitan faktor, koji se može prezentirati, kako slijedi:

razvoj požara

a b c vrijeme

Ovakva prezentacija "vremena" u razvoju požara (eksponcijalna kriva), dovodi do zaključka da je potrebno raditi na "ranom otkrivanju" požara i što prije intervenisati.Razvoj požara i njegovo gašenje je "vremenski proces", odnosno obuhvata tri vremenska perioda kako slijedi:- vrijeme do otkrivanja požara,- vrijeme do dolaska Vatrogasne jedinice i- vrijeme potrebno za gašenje.U većini slučajeva imamo subjektivni faktor (čovjek) koji otkriva i uočava požar, te vrši dojavu. Zbog određenih slabosti "subjektivnog faktora", vrijeme uočavanja može biti neograničeno. Ovaj momenat se eliminiše primjenom tehničkih sistema zaštite. I pored stalnog fizičkog nadzora zaposlenika, ne postoji 100% sigurnost od požarnog rizika, a znajući slabosti subjektivnog faktora neophodno je znači uvoditi (sukcesivno) sisteme tahničke zaštite od požara, koje pružaju viši stepen zaštite (pouzdanosti). Ovi sistemi za detekciju i dojavu požara u zavisnosti od nivoa osjetljivosti pružaju maksimalnu brzinu u sistemu javljanja (dojave) požara.Za uspješno gašenje požara odlučujuće su "prve minute". Iz svega navedenog proizilazi da dojava požara koja stiže na vrijeme i na pravo mjesto, ima brzu intervenciju, te smanjenje štete od požara.

11.2.1 SARADNJA I SADEJSTVO SA VATROGASNOM JEDINICOM

Odgovorno lice iz oblasti PPZ mora biti spona u saradnji i sadejstvu za zaposlenim osobljem profesionalne vatrogasne jedinice grada Sarajeva.U slučaju požara organizacija dojave požara koja je direktno od zaposlenika potrebno je da informacija mora biti decidna sa svim ranije navedenim karakteristikama.Znamo da je za brzinu intervencije i gašenje požara bitna pravovremena dojava požara, čime se ukljućuju u gašenje požara neposredno i svi subjekti u neposrednoj blizini, sa raspoloživim sredstvima i opremom, u cilju sprečavanja i širenja požara i evakuacije ugroženih osoba, sve sa ciljem da se smanji intenzitet razvoja požara do dolaska profesionalne vatrogasne jedinice općine Visoko.Za uspješnost gašenja požara bitne su prve minute. Prilikom dolaska treba:- odmah se povezati sa zaposlenicima gdje je izbio požar- pažljivo i detaljno izvršiti izviđanje požara i prikupljanje podataka



- izviđanje se istovremeno vrši u više pravaca ali tom prilikom ne treba zalaziti u dijelove i prostorije koje nisu ugrožene, te na taj način stvarati paniku.

U toku izviđanja treba utvrditi slijedeće:- da li postoji opasnost po život zaposlenika od vatre i dima- kako najuspješnije izvršiti evakuaciju ugroženih zaposlenika- dinamiku i redosljed evakuacije- koje snage medicinskog osoblja su na raspolaganju za evakuaciju- kuda evakuisati ugrožene i sl.

11.3 POSTUPAK U SLUČAJU NASTANKA POŽARA

U slučaju požara početnih razmjera zaposleni radnici pristupaju njegovom gašenju koristeći pri tome priručna sredstava i aparate za početno gašenje požara. Najefikasnije je dejstvo sa dva mlaza suhog praha tipa ABCE. Ukoliko se tada požar ne ugasi o njemu se obavještava vatrogasna brigada. Do dolaska vatrogasne brigade vrše se dalje radnje kao:- Odmah obustaviti rad na radnom mjestu,- Isključiti električnu struju na glavnom razvodnom ormaru ili u prostoriji gdje je nastao

požar,- Izvršiti prekid dotoka gasa u objekat,- Uklanjati kako gorive tako i negorive materije (predmeti), koje bi uticali na širenje požara i

otežavali akciju gašenja požara, - Manji početni požar bez panike gasiti raspoloživim priručnim sredstvima, a po potrebi

upotrijebiti vatrogasne aparate za početno gašenje požara i hidrante.- Organizovano pristupiti evakuaciji ljudi i dokumentacije, - Odmah obavijestiti odgovorno lice o nastalom požaru,- U slučaju ako se požar u objektima proširi i izmakne kontroli hitno putem dojave pozvati

dežurnog vatrogasca koji će po uobičajenom postupku alarmirati vatrogasnu jedinicu - Sve do dolaska vatrogasne jedinice bez panike izvršiti organizaciju gašenja požara u

objektu tako da jedan dio zaposlenih.č lica nastavi gašenje požara, a drugi dio treba da pristupi evakuaciji ljudi i vrednijih materijalnih dobara iz ugroženog objekta.

- Vršiti dalje gašenje požara do dolaska prve navalne grupe vatrogasne jedinice.

Svako zaposleno lice (čuvari, zaposlenici u proizvodnim pogonima i administraciji i sl.) kada primjeti požar dužno je da ga ugasi ako to može učiniti bez opasnosti po sebe i drugoga. Vatrogasna jedinica čim sazna za nastanak požara dužna je da što prije pristupi gašenju požara i spasavanju ljudi i materijalnih dobara ugroženih požarom bez obzira gdje je požar izbio. O nastalom požaru dežurni vatrogasac dužan je odmah obavjestiti komandira vatrogasne jedinice koji će preduzeti odgovarajuće radnje i postupke planom predviđene za ovakve situacije.Po dolasku prve navalne grupe vatrogasne brigade rukovodiocu akcije gašenja požara daju se slijedeći podaci: koja je površina požara, koje su sve materije u požaru. Rukovodilac akcije gašenja požara vatrogasne brigade poduzima dalje akcije i radnje, a sve u cilju gašenja požara, spašavanja ljudi, opreme i dokumentacije.

Napomena:- Vodom iz HIDRANTA i slično nikada ne gasiti el. instalacije i uređaje podnaponom,

zapaljive tečnosti i slično. Voda se efikasno može koristiti samo za hlađenje krutih materija i posuda sa zapaljivim i eksplozivnim tečnostima i sl.

- Prioritet u spašavanju materijalnih dobara na osnovu izvršene procjene treba da bude vrednija pokretna imovina manjih gabarita, vrednija sredstva rada, oprema i dokumentacija i sl.



11.4 GAŠENJE POŽARA

Za gašenje požara u objektima društva, shodno vrsti gorive materije koriste se raspoloživa sredstva za gašenje voda, suhi prah "S", plin CO2 ,voda i pjena. Voda za gašenje požara koristi se u obliku raspršenog mlaza ili vodene magle, a rijetko kao puni mlaz.Akcija gašenja požara određuje se u zavisnosti od stvarne situacije, te raspoloživih snaga i sredstava za gašenje.Kod akcije gašenja posebnu pažnju treba voditi o slijedećem:- ne dozvoliti da se ugroze putevi evakuacije- ne dozvoliti ulaz dima u prostorije, hodnike, stepeništa i sl.- brzom akcijom gašenja izvršiti spašavanje prostorija sa specijalnom i skupom opremom, vrednijom dokumentacijom i sl.

11.4.1 TAKTIČKI NASTUPI

U zavisnosti od požarnog sektora koji je zahvaćen požarom, vrste gorive materije, stepen ugroženosti, primjenit će se tri vrste taktičkog nastupa vatrogasne jedinice koja će gasiti eventualni požar u objektima društva.Vatrogasna jedinica prilikom gašenja požara mora da usmjeri akciju gašenja požara prema centru požara. Da bi se ovo uspješno uradilo, mora se znati gdje je centar požara, odnosno težište požara, koliki je opseg požara (zahvat-front), njegov karakter i daljni izvori opasnosti za proširenje i prenošenja požara. Ako se ovo utvrdi (izviđanjem) onda je moguće raspoloživim snagama i sredstvima ovladati cjelokupnom situacijom, staviti požar pod kontrolu i eleiminisati ga na kraju.Uzimajući u obzir sve ove faktore, možemo požare u taktičkom smislu gasiti s obzirom na mogućnost navale i izvan objekta.

Unutrašnja navalaOvo je najčešći oblik dejstvovanja vatrogasnih jedinica u taktičkom smislu u objektima društva, korištenjem ulaznih hodnika, prolaza i drugih rezervnih ulaza zbog djelovanja iznutra. Unutrašnjom navalom direktno dolazimo do centra požara i zato on daje dobre rezultate.

Vanjska navalaVanjska navala pri gašenju požara, primjenjuje se onda, kada se ne mogu upotrijebiti glavni ulazi, odnosno najčešće se koristi na manjim objektima i požarima na otvorenom.

Kombinovana navalaPrimjenjuje se na gašenju požara objekata kod kojih treba djelovati i iz vana i iznutra istovremeno.

Frontalna navalaOvaj taktički nastup gašenja požara primjenjuje se kada se gašenje požara vrši samo na jednoj strani i može se efikasno gasiti, a sa druge ili ostalih strana ne postoji mogućnost proširenja.

Obuhvatna navalaPrimjenjuje se kod gašenja većih požara s ciljem da se požar obuhvati sa najmanje dvije ili tri strane odgovarajučim mlazevima.

Koncentrična navalaPrimjenjuje se kod većih požara kada je potrebno obuhvatiti objekat sa svih strana. Ova navala se primjenjuje kod požara na otvorenom.



Bitno je napomenuti da pristup objektima društva moguć sa sve četiri strane i da postoji prostor potreban za smještaj raspoložive vatrogasne tehnike.Treba naglasiti da u slučaju potreba gašenja prostora i objekata u kojima su uskladištene lako zapaljive i eksplozivne materije, plinski boca i instalacija, industrijskih postrojenja i sl., treba obratiti posebnu pažnju.

11.4.2 POSTUPAK U SLUČAJU POŽARA NA GASNOM VODU

Do pojave požara na gasnom vodu dolazi najčešće na mjestima gdje postoji mogućnost isticanja gasa, a to su neispravne i loše održavane prirubnice, ventili i dr. fazonski dijelovi i priključni elementi. Čak do pojave požara može doći i zbog korozije gasovoda. Postoje dvije mogućnosti nastanka požara i eksplozije i to: kad se paljenje desi na mjestu isticanja gasa i kad se isticanje gasa dešava u loše provjetrenom prostoru. Ako dođe do toga mora se:- izvršiti zatvaranje dotoka gasa pomoću najbližeg blokadnog ventila, pa tek onda- početi sa hlađenjem cjevovoda i gašenjem plamena suhim prahom.Sve navedene radnje prisutni zaposlenici obavljaju ako nisu opasne po njihov život i život prisutnih lica.

11.4.3 GAŠENJE POŽARA ZAPALJIVIH TEKUĆINA

Ukoliko se radi o manjem požaru zapaljive tekućine koja se zapalila u nekoj posudi ili o manjoj količini razlivene tekućine čija površina mimo gori, požar će se uspješno ugasiti upotrebom praha ili pjene, odnosno spajanjem oba sredstva. Manji požari, pogotovo u zatvorenim prostorima, mogu se gasiti ugljičnim-dioksidom. Voda se može upotrijebiti samo kao sredstvo za hlađenje, osim pri gašenju požara teških ugljiko-vodika gdje se za gašenje može upotrijebiti aparat na raspršenu vodu. Ako se radi o većim požarima zapaljivih tekućina kojima su prethodile eksplozije spremnika i sl., gašenje mora izvesti vatrogasna brigada.

11.5 MJERE OPREZA I MJERE ZAŠTITE PRI GAŠENJU POŽARA

Nastankom požara u objektima društva mogu nastati slijedeće opasnosti:- Opasnost od izbijanja panike kod zaposlenika,- Opasnost od pojave veće koncentracije dima u prostorijama gdje je nastao požar,- Opasnost od pojave u zatvorenim prostorijama koncentracije ugljen monoksida (CO3),- Opasnost od napona el.struje i el.uređaja ako nisu isključeni,- Opasnost od plina i sl.- Opasnost od večih količina zapaljivih i eksplozivnih materija i sl.

U prostoru gdje je nastao požar potrebno je preduzeti slijedeće mjere zaštite: - Postupati po naredbama odgovornog lica za zaštitu od požara,- Isključiti el. struju i uređaje pod naponom, izvršiti procjenu nastalog požara, pokušati

savladati paniku zaposlenika koji rade u objektu i organizovati gašenje požara,- Ne otvarati vrata i prozore i druge otvore u objektu radi širenja požara,- Iz zone djelokruga nastalog požara ukloniti lako zapaljivi i eksplozivni materijal, - U slučaju da se požar u objektu izmakne kontroli, obavezno osigurati sve glavne izlazne

puteve za povlačenje svih lica koja učestvuju u akciji gašenja požara.



12. MJERE OBEZBJEĐENJA IZVRŠENJA PLANA

Upravna opća akta o zaštiti od požara koja donosi Direktor Društva, usklađuju se sa Zakonom i ovim Planom.Pored mjera zaštite od požara predviđenih ovim Planom Direktorom Društva donosi i druga upravna akta, kojima se unapređuju mjere zaštite od požara, kao i mjere za obezbjeđenje izvršenja Plana.Kontrolu provođenja ovog Plana izvršiće Direktor Društva, putem stručno osposobljenog radnika, koji je kao odgovorno lice obavezan starati se o provođenju i unapređenju zaštite od požara u Društvu, u obimu koji mu je određen u djelokrugu rada.

Sarajevo, _______________2012.godine DIREKTORBroj:______/2012 M.P. _______________________


Documents

PLAN ZAŠTITE OD POŽARA gradiz