1. SPLITSKA SKELA

Između Dugog i Kandijskog rata, karakterističan je novi zamah međunarodne trgovine. Nakon propasti osmanlijskog emporija u Gabeli, glavna carinska ispostava seli se u Split.

Splitska skela otvorena je zaslugama španjolskog Židova Daniela Rodrigueza. Otvaranjem splitske skele, osnažio je mletački državni angažman u Dalmaciji, a simbolizirao je pobjedu osmanske trgovačke oligarhije sastavljene od Grka, Armenaca, Dubrovčana i Židova nad tradicionalnim trgovcima Mlečanima i Đenovljanima. Split je imao razgranate trgovačke veze sa Sarajevom, Beogradom, Budimom, Venecijom i Dubrovnikom. Na splitsku skelu dolazili su trgovci iz Indije i Perzije te je grad simbolizirao „zlatni prsten“ između Orijenta i Mletaka, povezivao je Istok i Zapad.

U doba Kandijskog rata, zamro je rad splitske skele, a glavnu ulogu u trgovini preuzeo je Dubrovnik, osobito u trgovini solju na turskoj skeli na Neretvi.

2. USKOČKI RAT

Kriza timarskog sustava i Osmanskog Carstva, otvarala je habsburškim uskocima i ulcinijskim gusarima prostor djelovanja na Jadranu. Incidenti su 1615. prerasli u Uskočki rat u kojem su španjolski potkraljevi Napulja i Milana poduprli austrijskog nadvojvodu, gospodara uskoka. Gradački nadvojvoda Ferndinand pristao je 1617. godine na Madridski mir kojim su uskoci prseljeni u unutrašnjost.

Uskoci su snažno napadali istarske gradove, a mletačko brodovlje bombardiralo je istočnoistarska središta pod austrijskom vlašću. Snažni napadi uskoka znatno su pogoršali političke odnose Austrije i Venecije da je rat bio neizbježan.

Uskočki rat ili Rat za Gradišku bio je jedna od posljedica austrijsko-mletačkog antagonizma za prevlast na Jadranu. Tijekom rata, Istru obilježava opća oskudica, glad i pomor stoke, teško su stradala područja oko granice.

Posljedice rata bile su jako teške: upropašteno gospodarstvo istarskih gradova, prekint proces kolonizacije Istre, MR i HM opterećivale stanovništvo feudalnim, polufeudalnim i fiskalnim obvezama, epidemije kuge, malarije, tifusa, ugrožen daljnji razvoj gradova i bijeg stanovništva.

3. DIFERENCIJE

Od kraja 15. stoljeća vladale su stalne napetosti između austrijskog Trsta i mletačkih gradova (Kopar, Milj, Piran). Razdoblje od 15. do 17. stoljeća obilježavaju međusobni sukobi i vojne intervencije Venecije i Austrije kao i njihove diplomatske aktivnosti. Rat Cambraiske lige (1508. – 1523.) koji vodi protumletačka koalicija (HM, Francuska, papa) negativno se odrazio na Istru – središte razaranja, pljački, paleža, otimanja ljudi i bijega podanika, opustošeni, razoreni i oštećeni mnogi istarski gradovi.

Iako je nakon rata sklopljeno primirje, djelovala su mješovita granična povjerenstva koja su utvrđivala dobitke i gubitke Venecije i Austrije – sukobi oko tzv. diferencija. Diferencije su male površine oko granica (pašnjaci, sjenokoše, lokve za pojenje stoke) kojima su se koristili seljaci seoskih općina obiju država pa ih povjerenstva nisu mogla podijeliti. Diferencije čine jedno od dramatičnijih poglavlja u istarskoj povijesti jer su mletačke ili austrijske vlasti otimale stoku ili poduzimale razne pljačkaške pohode kako bi uzurpirale prirodne resurse i tako podmirile povećane potrebe.

4. MARIN DRŽIĆ

Marin Držić bio je dubrovački pučanin i komediograf. Tijekom 16. stoljeća planirao je, pomoću firentinskog kneza Cosima Medicija, izvesti državni udar na Dubrovnik i uvesti demokratsku vladavinu. Držić smatra dubrovačku vlast izuzetno dekadentnom, protuturskom i antikršćanskom. U svojim komdijama ismijavao je unutrašnja društvena zla, ali njegov politički program nije uspio narušiti ugled Dubrovačke Republike. Marin Držić predstavlja vrhunac dramske, renesansne književnosti.

5. LUCIUSOVA „POVIJEST DALMACIJE“

Ivan Lučić Lucius napisao je djelo Povijest Dalmacije koje je objavljeno u 17. stoljeću, u Amsterdamu. Djelo je bilo zabranjeno štivo u mletačkoj Dalmaciji 18. stoljeća zbog njegove navodne monarhističke opsade Zadra Ludovika Anžuvinca 1346. godine. U djelu je autor iskazao „averziju prema mletačkoj vlasti u Dalmaciji“.

6. RIJEČKO PITANJE

Rijeka, Kastav, Mošćenice i Veprinac došli su pod habsburšku vlast 1465. godine. Vlast je favorizirala luku Trst, te je Rijeka bila izložena turskim upadima. 1508. godine Rijeku su osvojili Mlečani, ali nakon rata 1523., ona je opet vraćena u posjed Habsburgovaca. Utvrda Trsat bila je od 1509. do 1529. godine u vlasti Frankapana. 1530. godine izdan je riječki statut – sadržavao je propise o građanima, tijelima uprave, građanskim i kaznenim parnicama, trgovini. U 16. stoljeću Rijeka je održavala blisku suradnju s uskocima, a Venecija je raznim blokada pokušaval spriječiti uskočki promet morem, koji se preko Rijeke obavljao od Trsta do Senja.

7. SORBONEZI – SALAMANKEZI

U posljednim desetljećima 17. stoljeća dovršeno je razdvajanje vlastele u dva velika klana: salamankeze i sorboneze.

Salamankezi su bili brojniji i politički dominantniji, poštivali su načelo čiste krvi te su tijekom 18. stoljeća izgubili političku i brojčanu prevlast.

Sorbonezi su ojačali svoj utjecaj zahvaljujući brakovima s agregiranim građanima.