3
Ivan Ivanović je rođen 19. decembra 1936. godine u Nišu. Otac Božidar, Boža Ivanović, oficir, poginuo mu je u Drugom svetskom ratu boreći se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba Mihailovića, a majka Milja bila je učiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su Ivanovići i poreklom. Osnovnu školu završio je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju. Diplomirao je svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Deset godina je radio kao srednjoškolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i Kuršumliji, a onda otpušten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. Nastankom višestranačja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao član Demokratske stranke i aktivno učestvuje u svim protestima protiv Miloševića devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iščlanio 06. oktobra 2000. godine. Kao član Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoćnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. U literaturu je ušao 1972. godine romanom Crveni kralj. Komunistička vlast je roman zabranila, pisca osudila na zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politički nepodobnog da vaspitava omladinu. Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suočen sa velikim problemima oko izdavanja svojih romana, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na značaju i konačno bio priznat kao značajan srpski savremeni pisac.

PISAC Ivan Ivanović

Embed Size (px)

DESCRIPTION

BIOGRAFIJA

Citation preview

Page 1: PISAC Ivan Ivanović

Ivan Ivanović je rođen 19. decembra 1936. godine u Nišu. Otac Božidar, Boža Ivanović, oficir, poginuo mu je u Drugom svetskom ratu boreći se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba Mihailovića, a majka Milja bila je učiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su Ivanovići i poreklom. Osnovnu školu završio je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju. Diplomirao je svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Deset godina je radio kao srednjoškolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i Kuršumliji, a onda otpušten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. Nastankom višestranačja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao član Demokratske stranke i aktivno učestvuje u svim protestima protiv Miloševića devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iščlanio 06. oktobra 2000. godine. Kao član Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoćnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine.

U literaturu je ušao 1972. godine romanom Crveni kralj. Komunistička vlast je roman zabranila, pisca osudila na zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politički nepodobnog da vaspitava omladinu. Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suočen sa velikim problemima oko izdavanja svojih romana, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na značaju i konačno bio priznat kao značajan srpski savremeni pisac.

Romani: Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak – živo blato (1986) Niški gambit (1988) Jugovac ili Kako ući u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) Braća Jugovići ili Kako izaći iz istorije (1990) Ukleti srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac između četnika i partizana (2003) Narodna buna; Četnici (roman u tri knjige) (2006) Narodna buna; Toplička država (roman u tri knjige) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007)

Page 2: PISAC Ivan Ivanović

Drainac (2011)

Zbirke novela:

Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997) Novele - velike (1997) Kako upokojiti Drainca - Antropološke novele (2011) Drame:

Crveni pevac, crni rak (2001) Niš na krstu: tri drame iz političkog života Niša [Udbaš; Crveni pevac; Niški tribunal] (2005)

Zbirka poezije:

Čitanka srpske političke poezije (sa Marinkom Arsićem Ivkovim)

Politički spisi:

Srpska priča: četnici i partizani Nisam kriv Antipolitičar (2004) Draža Mihailović na sudu istorije - esej-rasprava (2012)