Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Aleksandar Kale Spasojevi}
Institut za savremenu istoriju
Beograd
PIONIRSKI PERIOD ELEKTRIFIKACIJE SRBIJE
(1884-1914)
APSTRAKT: U ovom tekstu autor daje pregled primene elektri~ne energije
za osvetqewe u Kraqevini Srbiji, od 1884. do po~etka Prvog svetskog rata.
OD PRVE ELEKTRI^NE RASVETE U SRBIJI
DO ELEKTRIFIKACIJE BEOGRADA
Prva primena elektri~ne energije za osvetqewe u Kraqevini Srbiji iz-
vr{ena je avgusta 1884. godine u Vojno-tehni~kom zavodu u Kragujevcu.1
Taj veliki ~in delo je Todora To{e Seleskovi}a, ma{inskog in`ewera u
zavodu, a izvedeno je u novoizgra|enom pogonu za proizvodwu municijskih
~aura. Elektri~na centrala nabavqena je od firme „Sigmund Schuckertt“, a
sastojala se od dinamo ma{ine, za proizvodwu jednosmerne struje, snage 5 KS,
pokretane od parne ma{ine. Du`inom hale bio je postavqen provodnik na
koji je u nizu vezano 30 sijalica od po 16 sve}a i 2 lu~ne lampe od po 1200 sve-
}a. Godine 1885. uvedeno je elektri~no osvetqewe u sva odeqewa Zavoda.
Ovo je dokaz da je primena elektri~ne energije u Srbiji bila u vremenskom
dosluhu sa Evropom.
59
UDK = 621.311(497.11) "1884/1914"
1 Mogu}e je da se doga|aj sa elektri~nim osvetqewem u beogradskoj kafani „Hamburg“ i zbio,
kako o tome pi{e Dimitrije C. \or|evi} u „Beogradskim op{tinskim novinama“ za 1939.
godinu, broj 1-2, str. 45-47, ali kako u toj pri~i nema podataka o vremenu, to ni kasnije od
nekog dodatu godinu 1880. ne mo`emo uzeti kao po~etak primene elektri~ne energije u
Srbiji. Dokaz vi{e je i podatak koji profesor \. Stanojevi} navodi u svom izve{taju iz
Minhena, novembra 1883. godine, ministru prosvete i crkvenih dela Stojanu Novakovi}u,
a koji glasi: „... pred nama stoje dve, unekoliko samo sli~ne, ali, me|utim u stvari vrlo ra-
zli~ite vrste ve{ta~kog osvetqewa: gasno i elektri~no. Prvo je mnogo starije, poznatije; a
drugo se pojavilo tek pre vrlo kratkog vremena, dosta je retko (kod nas nikako) do sad upo-
trebqeno, pa stoga i vrlo malo poznato“. Zato tekst i po~iwemo sa delom Todora To{e Se-
leskovi}a u VTZ u Kragujevcu 1884. godine.
Jo{ je jedna fabrika u Srbiji posedovala elektri~no osvetqewe, a to je
bila tekstilna fabrika bra}e Minh u Para}inu (1881-1904). Iako sve ukazu-
je da je fabrika osvetqena nekoliko godina ranije, kao nesporni podatak
uzimamo 1889. godinu. Sve fabri~ke i stambene zgrade u okviru fabri~kog
kruga ve} 1890. godine su imale elektri~no osvetqewe. U pogonskom odeqewu
su bile instalirane dve dinamo-ma{ine. Obi~no je u radu bila jedna, ka-
i{om prikop~ana za parnu ma{inu snage 80 KS. U sprezi sa transmisijom vo-
dne turbine, fabrika je obezbe|ivala pogonsku snagu od 130 KS. Snaga jedne
dinamo-ma{ine obezbe|ivala je rad 300 sijalica ja~ine od 10 i 16 sve}a.
Ukqu~ewem i druge, kapacitet se pove}avao na 800 sijalica, {to je prevazi-
lazilo potrebe fabrike, tako da su obe dinamo-ma{ine ukqu~ivane samo izu-
zetno, kada je trebalo osvetliti i Para}in, prilikom kraqevih poseta.
Proizvodwa i primena elektriciteta za osvetqewe ove dve fabrike nije
bitno uticala na daqu elektrifikaciju gradova i fabri~kih postrojewa u
Srbiji.2
Presudan uticaj na kontinuiranu, dodu{e sa povremenim zastojima, izgrad-
wu objekata za proizvodwu elektri~ne energije u Kraqevini Srbiji imala je iz-
gradwa elektri~ne centrale u Beogradu 1893. godine i weno pu{tawe u rad.
Period od 1893. godine pa do 1914. godine, uz povremene zastoje, bio je obele`en
stalnim umno`avawem kapaciteta za proizvodwu elektri~ne energije.
Kne`evina Srbija progla{ena je za Kraqevinu 22. II (6. III) 1882. godine.
Po ‘eqi kraqa Milana, za predsednika Op{tine beogradske, uskoro je do-
{ao wegov pouzdanik evropskih pogleda dr Vladan \or|evi}. Ideja da se Be-
ograd osvetli, bilo elektri~nom bilo plinskom svetlo{}u, nastala je kao
posledica ‘eqe novog kraqa Srbije da prestoni~ni grad preuredi i od urba-
nisti~ki i komunalno zapu{tene orijentalne varo{i napravi evropski
grad, na retko atraktivnom geografskom polo`aju. Ta odluka predvi|ala je
nivelaciju i ure|ewe ulica u gradskom jezgru, wihovo poplo~avawe, ure|ewe
trotoara, izgradwu savremene kanalizacije i vodovoda, uvo|ewe javne rasve-
te (zamena op{tinskih i kafexijskih fewera sa lojanicama modernom rasve-
tom). Me|u ovim prioritetima na{lo se i ure|ewe savskog priobaqa i
izgradwa pristani{ta. Sredstva za realizaciju trebalo je da obezbedi Beo-
grad putem inostranog zajma koji bi Vlada obezbedila preko Uprave fondo-
va. Ovaj kraqev i vladin plan beogradska trgova~ka ~ar{ija je odbila. Da bi
svoju nameru realizovala, Vlada je pribegla drugom re{ewu na koje odbor
Op{tine beogradske nije mogao da reaguje, mada su sredstva za otplatu radova
opet optere}ivala wihovo poslovawe. Naime, u visini sredstava zajma zave-
dena je varo{ka tro{arina – naplata gradskog poreza na svu robu unetu u Be-
Aleksandar Kale Spasojevi}
60
2 Pa ~ak ni Kragujevac ni Para}in nisu uveli elektri~no osvetqewe u svoje domove, niti
osvetlili ulice, podstaknuti primerom svojih fabrika. Para}in je osvetqen 1911. godine,
a Kragujevac su u centralnom delu varo{i osvetlile Austrougarske okupacione vlasti
1917. godine.
ograd. Kako je preko Beograda vr{en uvoz robe i za veliki deo Srbije, deo
tereta za ure|ewe Beograda pao je i na stanovni{tvo provincije.
Da je osvetqewe Beograda bilo va`an segment modernizacije grada nala-
zimo u ~iwenici da je ministar prosvete i crkvenih dela Stojan Novakovi}
uputio, avgusta 1883. godine, o dr`avnom tro{ku, u Be~ na elektri~nu
izlo`bu, \or|a Stanojevi}a, profesora eksperimentalne fizike na Filo-
zofskom fakultetu Velike {kole Univerziteta u Beogradu, sa zadatkom da
izvidi dokle se stiglo sa primenom elektri~ne energije u Evropi, prvenstve-
no u odnosu na osvetqewe gradova. U svom izve{taju, od 24. XI 1883. godine,
podnetom ministru, \or|e Stanojevi} saop{tava: „Elektri~nu svetlost tre-
ba da uzmemo za na{e osvetqewe, pa bilo za osvetqewe ulica varo{kih, bilo
za osvetqewe zatvorenih prostora. Svi navedeni primeri o cenama gasne
energije i elektri~ne svetlosti pokazuju da elek-
tri~na svetlost ko{ta jevtinije; nekad vi{e, ne-
kad mawe. Recimo da nas ko{ta toliko isto kao i
gasno osvetqewe, pa opet treba da usvojimo elek-
tri~no, jer je na wegovoj strani higijena.“
Osnovnu {kolu i ni`u gimnaziju zavr{io je u
rodnom Negotinu. [kolovawe nastavqa u Prvoj
beogradskoj gimnaziji (1874-1877) gde i maturira.
Prirodno-matemati~ki odsek upisuje 1877. Tokom
studija orijenti{e se prema fizici, {to }e tokom
profesure, uz mehaniku, ostati wegov predava~ki
predmet. Nadarenost i rad promovisali su ga i za
mesto asistenta-pripravnika na katedri za fizi-
ku. Sa polo`enim ispitom za gimnazijskog profe-
sora (1883) prelazi u Prvu beogradsku gimnaziju.
Kao vojni stipendisit odlazi u Berlin, London i
Pariz da dopuni i usavr{i svoje, ina~e zavidno znawe. U Beograd se vra}a
1887. godine kada dobija mesto profesora fizike i mehanike u Vojnoj akade-
miji. Na Veliku {kolu, za profesora eksperimentalne fizike, prelazi 1892.
da bi uskoro postao i direktor Fizi~kog instituta Filozofskog fakulteta.
Uz nastavne zadatke ovaj Institut se bavio i komercijalnim poslovima kao
{to su opravke {kolskih instrumenata za predmet fizika, opravka elektro-
motora i kontrola ispravnosti strujomera u Beogradu. Bio je dekan Filozo-
fskog fakulteta (1909-1913) i rektor Beogradskog univerziteta (1913-1921).
Tokom boravka u inostranstvu kao talentovan i perspektivan mlad nau-
~nik, a naro~ito posle u~e{}a u nekoliko nau~nih ekspedicija za pra}ewe
pomra~ewa sunca, Stanojevi} je dao zapa`ene nau~ne radove. Povratkom u Be-
ograd, udaqio se od ~iste nauke i opredelio za popularizaciju i komercija-
lizaciju svog znawa, naro~ito u oblasti elektriciteta i hla|ewa.
U periodu Stanojevi}eve priqe`nosti nau~nim istra`ivawima dve su
oblasti wegovog interesovawa u kojim je pokazao zavidan rezultat: prva, u
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
61
\or|e M. Stanojevi}
(1858–1921)
analogiji me|u disparetnim pojavama u prirodi, odnosno da se Wutnov zakon
o centralnim silama u planetarnom sistemu odnosi i na pojave u prirodi;
druga oblast je astrofizika sunca. Nerazumevawe i otpor dela beogradskog
nau~nog kora spram wegovih nau~nih rezultata koje je postigao tokom rada u
inostranstvu, a najvi{e u okviru opservatorije u Medonu kod Pariza.
Stanojevi}a je udaqilo od fundamentalnih istra`ivawa. Put ka populari-
zitoru nauke bio je za \or|a Stanojevi}a otvoren.
U toj fazi wegove delatnosti najva`nija su dva anga`ovawa: da se Srbija
elektrificira i drugi, primena industrijskog i transportnog hla|ewa radi
za{tite doma}ih proizvoda, na prvom mestu mesa, u prenosu ka evropskim
zemqama. Zahvaquju}i prof. Stanojevi}u, Srbija je jedan od osniva~a (1909)
Me|unarodnog udru`ewa hla|ewa sa sedi{tem u Parizu.
Po politi~kom opredeqewu \. Stanojevi} bio je napredwak. U politiku
je u{ao 1897. godine, kada se na insistirawe iz dvora na{ao na listi kvali-
fikovanih poslanika za grad Beograd. Tako obezbe|eni status narodnog po-
slanika trajao je tri godine (1897-1900). Poku{ao je ponovo da stekne status
poslanika kao nezavisni kandidat u Leskovcu na izborima 1905. godine. Do-
bio je samo 8 glasova.
Prvi u Srbiji napravio je rendgenski aparat i obavio snimawe pomo}u
rendgenskih zraka. To se zvani~no dogodilo 7. VII (25. VI) 1899. u kabinetu
Fizi~kog instituta Velike {kole. Pacijent je bio a|utant kraqa Milana,
major Nikola Luki}, kome se, {tite}i suverena od atentatora u Ivawdan-
skom atentatu, u ramenu zadr`alo revolversko tane. Locirawem polo`aja,
tane je hirur{kom intervencijom odstraweno. Na prosvetnu politiku i
standarde u toj oblasti uticao je kao ~lan Glavnog prosvetnog saveta tokom
dve {kolske godine (1900-1901. i 1901-1902) i predsednik komisije za pola-
gawe ispita za profesore sredwih {kola.
Posle drugog Balkanskog rata (1913) anga`ovan je od vlade Kraqevine
Srbije da prou~i mogu}unost uvo|ewa elektri~nog osvetqewa u Bitoq.
Ideju o gasnom osvetqewu Beograda zastupao je prof. Marko T. Leko, he-
mi~ar. @estoka polemika (1883/1884) izme|u wega i profesora \or|a M.
Stanojevi}a, podelila je ne samo stru~nu javnost ve} i deo stanovni{tva. Ra-
di razre{ewa ovog problema, odbor Op{tine beogradske oformio je komisi-
ju, koja je u novembru i decembru 1884. godine posetila desetak evropskih
gradova radi uvida u kvalitet gasnog i elektri~nog osvetqewa.
Wegovo veli~anstvo maler je hteo da prva hidroelektri~na centrala u ju-
goisto~noj Evropi, koja je Temi{var osvetqavala elektri~nom svetlo{}u, u
vreme prispe}a beogradskih odbornika, zbog velikih mrazeva nije radila.
Sablasno mra~ni Temi{var je te no}i presudio. Utisak na odbornike tako|e
je ostavilo sigurno i dobro organizovano plinsko osvetqewe u velikim ev-
ropskim gradovima.Na osnovu izve{taja komisije, odbor Op{tine beograd-
ske je na sednici od 24. II (08. III) 1885. godine re{io da se Beograd osvetli
„svetle}im gasom“.
Aleksandar Kale Spasojevi}
62
Kako su uticajni pojedinci, a na stalni pritisak \or|a M. Stanojevi}a,
shvatili da je elektri~na energija budu}nost, realizacija odluke o plinskom
osvetqewu odlagana je sve do 17. (29) XII 1890. godine. Tada su i okolnosti bi-
le druga~ije. Nijedan grad u Evropi posle 1888. godine nije kao trajno re-
{ewe prihvatio gasno osvetqewe, pa to nije hteo ni Beograd. Usvojiv{i
izve{taj komisije koja iskqu~ivo predla`e elektri~no osvetqewe, odbor
Op{tine beogradske 27. I (8. II) 1891. godine, objavio je konkurs za podno{ewe
ponuda za izvo|ewe radova. Prihva}ena je ponuda Periklesa Cikosa iz Mi-
lana, s kim je potpisan ugovor 3. (15) VIII 1891. godine. Koncesionaru je dat
rok od dve godine da elektrificira Beograd.
Iako su svi radovi predvi|eni ugovorom bili obavqeni ve} po~etkom
septembra, zvani~ni prijem istih obavqen je 23. IX (5. X) 1893. godine. Kao
{to se zna, zgrada elektri~ne centrale izgra|ena je na dunavskoj padini dor-
}olskog kvarta. Pogonski deo centrale ~inile su tri horizontalne parne ma-
{ine koje su pokretale, preko devet transmisionih to~kova, devet dina-
mo-elektri~nih ma{ina, ukupne snage 441,3 kW jednosmerne struje. Jedna tre-
}ina ukupnog kapaciteta centrale bila je u rezervi. Radnim kapacitetom
obezbe|ivana je javna rasveta i jo{ 3000 sijali~nih mesta u privatnoj po-
tro{wi. Sve je ovo napajano preko varo{ke mre`e ukupne du`ine 62 km. Pro-
blem kvalitetnog snabdevawa Beograda elektri~nom energijom pojavi}e se
odmah po pu{tawu elektri~ne centrale u rad. Periferni delovi elektri~ne
mre`e nisu dobijali dovoqan napon. Sijalice u tim delovima grada su zbog
toga davale slabu, treperavu svetlost, a ~esto je nije ni bilo. Ova situacija
se pogor{ala od 4. (16) VI 1894. godine, pu{tawem u rad elektri~nog tramvaja
na liniji Terazije – Top~ider.
Do Prvog svetskog rata ugra|eni generatori sukcesivno su zamewivani
generatorima za proizvodwu polifazne struje, ali }e problem snabdevawa
Beograda kvalitetnom elektri~nom energijom i daqe postojati.
POKU[AJI ELEKTRIFIKACIJE POSLE 1893. GODINE
U tom periodu bilo je vi{e namera, nego poku{aja, da i neka druga mesta
u~ine {to i Beograd. To se odnosi na [abac, Po`arevac, Ni{ i Vaqevo.
Prva elektri~na sijalica u [apcu zasijala je u hotelu Pante Kurtovi}a,
„Kasina“ 1894. godine. Od 1896. godine Op{tina {aba~ka ~inila je vi{e po-
ku{aja da elektrificira svoj grad.
Po`arevqani su elektrifikaciju svog grada vezali za regulaciju Velike
Morave. Taj plan u to vreme bio je finansijski nerealan, ne samo za Po`are-
vac, ve} i Srbiju.
Upotreba elektri~ne energije u Ni{u prvobitno je planirana u jednoj
klanici inostranog investitora. Do realizacije nije do{lo. Inicijativu,
zatim, preuzima op{tinska uprava 1895. godine, ali tek 1899. godine se kon-
kretizuje program elektrifikacije grada Ni{a.
Tada je locirano mesto na Ni{avi gde }e biti izgra|ena hidrocentrala.
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
63
Do svakako najozbiqnijeg poku{aja elektrifikacije do{lo je jula 1897.
godine, kada je Narodna skup{tina usvojila Zakon o pogodbi zakqu~enoj
izme|u srpske dr`ave, s jedne i g. Huga Lutera, in`ewera i industrijalca iz
Braun{vajga u Nema~koj, s druge strane. Ovim zakonom daje se g. Luteru pov-
lastica (koncesija) za izgradwu hidrocentrale na srpskoj obali Sipskog ka-
nala (\erdap), snage 22000 kW. Elektri~na energija bi se koristila pre svega
za razvoj rudarstva i industrije, a zatim i za osvetqewe. Na`alost, iz vi{e
razloga ovaj projekat nije realizovan.
HIDROCENTRALE U VAQEVU I U@ICU
Prva hidroelektri~na centrala za jednosmernu struju izgra|ena je na pe-
riferiji Vaqeva na reci Gradac. Ona je delo Matije Mate Nenadovi}a, pre-
duzima~a iz Vaqeva. Borave}i u [vajcarskoj i Nema~koj, gde je stekao
osnovna saznawa o elektricitetu, a prakti~no se upoznao sa wegovom prime-
nom u Beogradu, Matija je, 1895. godine,
tra`io od op{tinske uprave u Vaqevu do-
zvolu da i Vaqevo elektrificira.
Matija S. Nenadovi}, poti~e iz pozna-
te srpske porodice Nenadovi}a iz Bran-
kovine. Unuk je Alekse i prote Matije, a
sin Svetozara Nenadovi}a. Ro|en je 1. (13)
jula 1856. godine u Vaqevu. Detiwstvo je
proveo u Beogradu. Posle ubistva kneza
Mihaila Obrenovi}a, u kojem je u~estvo-
vao i Matijin otac, porodica Nenadovi}
dospeva u nemilost koja }e trajati sve do
majskog prevrata 1903. godine. [kolovao
se na tehni~kim {kolama u Nema~koj i
[vajarskoj i tu se zainteresovao za ino-
vacije u industriji i energetici. Tu svoju
tehni~ku naobrazbu primenio je u vaqev-
skom kraju u okviru svojih privrednih
pregnu}a, a sve sa ciqem da manuelni rad
zameni mehani~kim. Godine 1881. prvi je u
Vaqevu otpo~eo sa tehnolo{ki novom obradom kamena; slede}e godine je
otvorio majdan kamena za tocila; 1883. podigao je modernu strugaru, a 1890.
godine, prvi je u Vaqevu podigao mehani~ki mlin. Wegove tehni~ke inovaci-
je prihvatili su i drugi poslovni qudi u vaqevskom kraju. Godine 1895. do-
bio je saglasnost gra|ana Vaqeva da u grad uvede elktri~no osvetqewe. Tu
svoju nameru realizovao je 27. aprila (9. maja) 1900. godine.
U vreme wegovog predsednikovawa op{tinom vaqevskom (1903-1907)
izvr{ena je regulacija gradskog zemqi{ta, ulice su kaldrmisane, izgra|eni
su trotoari, ure|en je tok Kolubare kroz varo{, kao i gradska pijaca.
Aleksandar Kale Spasojevi}
64
Matija S. Nenadovi}
Svoju daqu aktivnost vezao je za rudnik bakra u Boru gde je u zvawu sekre-
tara ostao do 1928. godine.
Posle penzionisawa Matija ‘ivi u Beogradu u kome je i umro 9. juna 1933.
godine. Sahrawen je u Vaqevu na starom varo{kom grobqu.
Nailaze}i na mnoge probleme i usput ih re{avaju}i, Matija Nenadovi} je
1897. godine zapo~eo sa gradwom elektri~ne centrale koju je zavr{io 27. IV
(9. V) 1900. godine. Hidrocentrala se sastojala od adaptirane mlinsko-vode-
ni~ke zgrade u koju su sme{teni turbina snage 20 KS i dinamo-ma{ina snage
12 kW, ustave na reci Gradac i kanala za dovod vode u malo akumulaciono je-
zero. Elektri~na struja je vazdu{nim vodom preno{ena do Vaqeva i uli~ne
mre`e na koju je bilo instalirano samo 150 sijalica od po 16 sve}a i 3 lu~ne
lampe od po 600 sve}a (6 A).
Zbog nemogu}nosti da postoje}om opremom osvetli {ire podru~je grada,
ve} u prole}e 1901. godine Matija Nenadovi}, u ortakluku sa rudarskim pre-
duzima~em iz Engleske J. R. Finejom, zamewuje prvobitnu opremu novom, sada
za proizvodwu polifazne struje, i to turbinom od 50 KS, generatorom 36 kW,
7,5 A, 50 Hz, napona 3100 V. Ovim je varo{ka mre`a znatno pro{irena i u woj
su bila tri transformatora, 320 sijalica i 4 lu~ne lampe.
U septembru 1901. godine, prodaje ovu hidrocentralu Englezu J. R. Fineju, a
zemqi{ta za planiranu drugu hidrocentralu u selu Deguri}, tako|e na reci
Gradac, [vajcarcima bra}i Fegeli, ina~e poslovnim qudima iz Beograda.
Dok je prva vest o elektrificiranom Vaqevu objavqena u {tampi dva me-
seca po pu{tawu hidrocentrale u rad, dotle je prestoni~ka {tampa pomno
pratila gradwu hidrocentrale na \etiwi u U`icu, od ideje do sve~anog pu-
{tawa u rad.
Ideju o gradwi je dao profesor \or|e M. Stanojevi}, a na molbu nekoli-
cine u`i~kih poslovnih qudi u junu 1898. godine, dok je boravio u tom gradu
kao izaslanik Ministarstva prosvete. Naime, na molbu U`i~ana da re{i
wihov problem pogonske snage za tekstilnu fabriku koju su nameravali da
izgrade, \or|e Stanojevi} je kao vrstan poznavalac elektriciteta, sa iskus-
tvom ste~enim tokom gradwe centrale u Beogradu, predlo`io gradwu hidro-
centrale iz koje }e se elektri~na energija prenositi do bilo koje lokacije
gde fabriku budu izgradili. Vi{kom elektri~ne energije mo}i }e da
osvetqavaju grad. Tom prilikom Stanojevi} je mislio na polifaznu, Tesli-
nu struju. Obi{av{i kawon \etiwe iznad grada, profesor Stanojevi} je lo-
cirao mesto za izgradwu hidrocentrale.
Zamoqen od U`i~ana da realizuje svoju ideju, Stanojevi} putuje u Pe{tu i
Be~ gde naru~uje plan hidrocentrale i opremu. Zbog nemogu}nosti da se plan
napravqen u Pe{ti realizuje, prihva}en je projekat A}ima Stevovi}a, ma-
{inskog in`ewera iz Ni{a, a izvo|a~ je bio Josif Gran`an, gra|evinski
preduzima~ iz Ni{a. Kamen temeqac za ovu hidrocentralu postavio je kraq
Aleksandar I Obrenovi} u prisustvu svog oca eks-kraqa Milana, 3. (15) V
1899. godine. Prva hidrocentrala u Srbiji za proizvodwu polifazne struje
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
65
pu{tena je u rad 2. (14) avgusta 1900. godine, 96 dana posle pu{tawa u rad hi-
drocentrale u Vaqevu.
U`i~ku hidrocentralu ~inila su tri objekta – re~na brana raspona 32 m;
dovodni kanal du`ine 776 m i zgrada centrale u kojoj su bile instalirane dve
Francisove turbine snage 50 KS ~iji je proizvo|a~ „Danubius-Maschinen Har-
tmann“ i dva generatora za proizvodwu trofazne naizmeni~ne struje snage od
po 32,8 kW, napona 2000 V, 12,4 A, 50 Hz koji su izra|eni u radionicama fir-
me „Siemens & Halske“ iz Berlina. Od centrale do grada u du`ini od 1200 m
bio je izvu~en tro`i~ni vod visokog napona i razveden do sedam stubnih
transformatora. Za javnu i privatnu rasvetu bilo je instalirano 1554 sija-
lica ja~ine 16 i 25 sve}a i 8 „bogen lampi“ od 6 i 8 A.
UTICAJ ELEKTRIFICIRANIH VAQEVA I U@ICA NA DAQU
ELEKTRIFIKACIJU SRBIJE
Podstaknuti primerom Vaqeva i U`ica, vi{e varo{i i varo{ica u
Srbiji ispitivalo je mogu}nosti da i oni dobiju elektri~no osvetqewe, an-
ga`uju}i pri tom neke od bitnih aktera elektrifikacije ova dva grada. [ap-
cu i Ni{u koji su na tome radili i pre 1900. godine posle 1901. godine
pridru`uju se i ^a~ak, Leskovac, Palanka (Smederevska), Kru{evac, Pirot,
Po`arevac i Zaje~ar. Od navedenih gradova do 1914. godine elektri~nu ener-
giju }e obezbediti samo Leskovac, [abac, Ni{ i Zaje~ar. Iako kasnije zapo-
~ev{i sa radom na elektrifikaciji wima }e se pridru`iti i Ivawica 1911.
i Veliko Gradi{te 1914. godine.
Prvi koji su se posle U`i~ana obratili profesoru Stanojevi}u mole}i
ga za stru~nu pomo} bili su ^a~ani, jer su znali za wegovu tezu da je Zapadna
Morava u delu Ov~arsko-Kablarske klisure najve}i re~ni potencijal u
Srbiji. Profesor Stanojevi} je 26. aprila 1901. godine obi{ao teren i lo-
cirao tri najpogodnija mesta za izgradwu hidrocentrale, koja bi na bilo
kom od wih davala nekoliko hiqada kowskih snaga. Proizvedena energija
obezbe|ivala bi elektrifikaciju ne samo ^a~ka, ve} i Gorweg Milanovca,
Kragujevca i okolnih sela. Ceo ovaj projekat jewava po~ev od maja 1902. godi-
ne, posle saznawa da postoji posednik prava na kori{}ewe vode u tom delu
reke Morave, zakqu~no sa 1916. godinom. Stanojevi} se iz celog projekta pov-
la~i 1903. godine.
I varo{ani Palanke (Smederevske) zatra`ili su stru~nu pomo} profe-
sora Stanojevi}a. Wihova saradwa trajala je od oktobra 1901. do marta 1902.
godine. Profesor Stanojevi} je svoje istra`ivawe usredsredio na reku Jase-
nicu i konstatovao „...da Palanka mo`e dobro i jeftino osvetqewe da ima,
samo ako to ho}e...“. Gra|ani Palanke su na zboru odr`anom 25. III 1902. godi-
ne podr`ali ovu ideju i zadu`ili predsednika suda g. Dragutina Todori}a
da kontaktira prof. Stanojevi}a. Novih vesti o Stanojevi}evom anga`o-
vawu u Palanci nismo na{li.
Aleksandar Kale Spasojevi}
66
I grupa „prvih gra|ana Kru{evca“ organizovala se da svom gradu obezbe-
di u to vreme presti`ni status korisnika elektri~nog osvetqewa i elektri-
~ne energije kao pogonske snage za postoje}e i nove industrijske pogone. Prvi
zbor gra|ana koji je raspravqao o ideji da se Kru{evac elektrificira
odr`an je novembra 1902. godine, a do posete prof. Stojanovi}a je do{lo 11.
decembra iste godine. On je tada obi{ao tok reke Rasine i predlo`io dva
projekta: jedan na gorwem, planinskom toku ove reke i drugi, vizionarski,
koji je predvi|ao podizawe hidrocentrale na Velikoj Moravi u delu izme|u
Stala}a i Braqine, koja bi snagom od oko 2600 KS obezbe|ivala elektri~nom
energijom Para}in, ]upriju, Aleksinac, Ra`aw, Varvarin, Trstenik i \u-
nis. Tada{wa Srbija nije bila spremna da u|e u realizaciju ove ideje ni fi-
nansijski, ni tehni~kom kulturom, ni gra|evinskom operativom. Umesto
Kru{evca, u neposrednoj blizini grada, elektri~no osvetqewe dobila je
dr`avna barutana u Obili}u. To se dogodilo u prole}e 1904. godine.
Prvu ideju sa nekom vrstom programa za uvo|ewe elektri~nog osvetqewa u
Pirot dao je Matija Mata Nenadovi}, ~ije je prvo delo bila hidrocentrala u
Vaqevu. Iz nama nepoznatih razloga Matija se u julu 1902. godine obreo u
Pirotu i snimiv{i stawe varo{ke rasvete i vodnih mogu}nosti Ni{ave,
ponudio je plan elektri~nog osvetqewa. Od ove Nenadovi}eve inicijative u
graditeqskom i finansijskom smislu ni{ta nije realizovano. Nova inici-
jativna grupa za realizaciju programa elektrifikacije Pirota uzela je pro-
verenog projektanta in`ewera A}ima Stevovi}a. Do Prvog svetskog rata
Piro}anci nisu uspeli u svojim namerama.
Posle Vaqeva i U`ica, prvi elektrificirani grad je bio Leskovac.
Po{to je ve} locirao najpovoqnije mesto za postavqawe hidrocentrale
na brzacima Vu~janske reke, prof. \or|e Stanojevi} je juna 1901. godine an-
ga`ovan od grupe gra|ana Leskovca da pripremi dokumentaciju za osnivawe
Leskova~kog elektri~nog dru{tva i da obezbedi tehni~ku dokumentaciju za
gradwu hidrocentrale, dalekovoda do Leskovca i varo{ke elektri~ne
mre`e.
Na upotrebu vode Vu~janske reke pretendovao je i Petar Ili}, suvlasnik
tekstilne fabrike u Leskovcu. Zbog naklonosti dr`avne vlasti prema \or|u
Stanojevi}u i akcionarskom kapitalu, pravo na upotrebu vode pripalo je
Leskova~kom elektri~nom dru{tvu. Propusti u radu LED-a koje je dr`avna
vlast tolerisala, omogu}ili su Petru Ili}u da pokrene spor, koji }e se
okon~ati tek 1913. godine.
Do sada navo|eni podatak u literaturi o pu{tawu u rad hidrocentrale
„Vu~je“ nije ta~an. Najnovija istra`ivawa pokazuju da se to nije dogodilo ni
1902. ni 1903. ve} u aprilu 1904. godine. Razlog za ovo pomerawe pu{tawa u
rad elektri~ne centrale bilo je pomawkawe finansijskih sredstava, odno-
sno sukob me|u akcionarima oko na~ina pribavqawa sredstava. A kada je i
to re{eno i instalirana sva oprema u centrali, pokazala se tehni~ka gre{ka
zbog koje je pu{tawe u rad hidrocentrale odlo`eno do aprila 1904. godine.
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
67
Prva pretplata za elektri~nu energiju napla}ena je od korisnika u maju 1904.
godine.
U hidrocentrali „Vu~je“ instalirana je slede}a oprema: 2 turbine od po
250 KS, 2 generatora za proizvodwu trofazne struje snage od po 200 kW, napo-
na 7000 V, 50 Hz. Izme|u Vu~ja i Leskovca izgra|en je vod visokog napona u
du`ini od 16,5 km. To je bio prvi dalekovod izgra|en u Kraqevini Srbiji.
ELEKTRIFIKACIJA SRBIJE OD 1906. DO 1914. GODINE
U ovom periodu elektrificirane su slede}e varo{i i varo{ice: [abac
(1906), Ni{ (1908), Zaje~ar (1909), Ivawica (1911) i Veliko Gradi{te (1914).
[abac i Ni{ su na elektrifikaciji svojih mesta po~eli raditi jo{ pre
1900. godine. [ap~ani su taj posao okon~ali 1906. godine, izgradwom termo-
centrale za proizvodwu jednosmerne struje. Projekat i oprema „Ganz“ – Bu-
dimpe{ta. Vlasnik ove elektri~ne centrale bio je \oka Jovanovi}.
Prilikom pu{tawa u rad centrala je imala dve stabilne parne ma{ine od po
75 KS, dve dinamo-ma{ine od po 64 kW, napona 110 V. Do Prvog svetskog rata
proizvodwa i potro{wa elektri~ne energije je bila mala, a cena visoka.
Zbog toga su samo naju`i centar [apca i gradska nadle{tva bili osvetqeni,
a doma}instva retko.
Da je elektrifikacija gradova u Srbiji zavisila od wihovog administra-
tivnog, privrednog, politi~kog i saobra}ajnog zna~aja, Ni{ bi bio elektri-
ficiran odmah posle Beograda. Op{tinske uprave u Ni{u blagovremeno su
preduzele korake da to i realizuju. Jo{ u decembru 1899. godine bila je odre-
|ena lokacija budu}e hidrocentrale – na Ni{avi u Si}eva}koj klisuri kod
manastira „Sveta Petka“.
Za otplatu zajmova koji bi se uzeli za izgradwu svih objekata za elektri-
fikaciju Ni{a, op{tina je odredila prihode od varo{ke tro{arine koja je
1899/1900. godine iznosila oko 85.000 din. Ovi prihodi bi bili dovoqni za
otplatu planiranih zajmova. Za izgradwu gra|evinskih objekata hidrocen-
trale za koje je projekat uradio ing. A}im Stevovi}, Op{tina je obezbedila u
januaru 1903. godine zajam od Uprave fondova u iznosu od 600.000 dinara. Te
godine po~ela je i izgradwa gra|evinskih objekata. Kako je napredwa~ka
vlast u Ni{u bila upori{na ta~ka dinastije Obrenovi}, majskim prevratom
1903. godine i zna~ajnim pove}awem politi~kog uticaja radikala u Srbiji,
za napredwa~ku vlast u Ni{u nastaju te{ko}e. To je sve usporavalo izgradwu
objekata za elektrifikaciju Ni{a. Pa ipak 1905. godine raspisana je lici-
tacija za izradu hidroelektri~nog postrojewa, a poslovi su ustupqeni naj-
kvalitetnijem i najpovoqnijem ponu|a~u – firmi „Siemens Schuckertt Werke“
iz Be~a.
Za otplatu ugovorene opreme zatra`en je i dobijen od Uprave fondova jo{
jedan zajam 1906. godine u iznosu od 500.000 dinara. U prole}e 1908. godine
zavr{eni su svi gra|evinski i monta`ni radovi, kao i dalekovod od hidro-
centrale do Ni{a u du`ini od 25 km i varo{ka niskonaponska mre`a sa 10
Aleksandar Kale Spasojevi}
68
trafostanica. Hidrocentrala je u momentu pu{tawa u rad bila opremqena
sa dve Francisove turbine od po 300 KS koje su pokretale dva generatora od
po 250 kVA. Na varo{ku mre`u bilo je prikqu~eno 3000 sijalica. Ni{ je na
najsve~aniji na~in elektrificiran 8. septembra 1908. godine. HE „Sveta
Petka“ bila je tada najve}i proizvodni hidroenergetski objekat u Srbiji. Za
potrebe Ni{a izgra|ena je 1912. godine jo{ jedna (rezervna) centrala sa di-
zel motornim pogonom.
Izvesno je da su po~etkom dvadesetog veka i Zaje~arci po~eli da ra-
zmi{qaju o elektrifikaciji svog grada, ali i Timo~ke krajine. Bez sumwe da
su uz sugestije profesora \or|a Stanojevi}a, presudan uticaj na osnivawe
Zaje~arskog elektri~nog dru{tva imali elektri~nom energijom snabdeveni
rudnici „Vr{ka ~uka“ i „Rusman“, a posebno uvo|ewe elektri~nog
osvetqewa u proizvodne pogone i upravnu zgradu pivare Zaje~arskog indus-
trijskog dru{tva (1902. godine) {to je bilo delo ma{iniste Stevana
@ivkovi}a.
U junu 1902. godine prihva}en je predlog \or|a Stanojevi}a da se na
Crnom Timoku, u ataru sela Gamzigrad, izgradi hidroelektri~na centrala.
Odmah je osnovano Elektri~no dru{tvo. Do zamirawa rada ovog Dru{tva do-
lazi krajem 1902. godine, a u toku 1903. godine Dru{tvo je prekinulo svaku
aktivnost. Uzrok ovome je bilo nadmetawe dve bogate zaje~arske industrij-
sko-trgova~ke porodice Savi} i Milo{evi} za dobijawe koncesije za
izgradwu elektri~ne centrale. U tome je uspela trgova~ka firma „Uro{ Mi-
lo{evi} i sinovi“ novembra 1906. godine. Porodi~nim kapitalom izgradi-
li su hidrocentralu na Timoku, u Gamzigradu, koja je u rad pu{tena 1.
novembra 1909. godine.
Projekat za ovu hidrocentralu uradili su stru~waci firme „Ganc“
(„Ganz“) iz Budimpe{te. Umesto planirane kamene brane, investitor je
izgradio drvenu. Hidroelektri~na oprema u centrali sastojala se od turbi-
ne snage 130 KS i generatora za proizvodwu trofazne struje snage 110 kVA i
napona 6000 V. Izme|u centrale i Zaje~ara izgra|en je dalekovod du`ine 10
km, sa koga su kasnije izvu~eni vodovi za elektrifikaciju nekoliko sela. Na
gradsku mre`u u Zaje~aru bilo je ukqu~eno 5 plamenih lampi i oko 180 sija-
lica. Interesantno je da je zadr`an i izvestan broj fewera, osnovnih snabde-
va~a svetlo{}u iz prethodnog perioda.
Para}in je delimi~no elektrificiran 1911. godine iz Hidrocentrale na
reci Crnici koja je izgra|ena za potrebe Prve srpske fabrike stakla.
Izgradwi hidrocentrale u Ivawici, na reci Moravici, 1911. godine,
doprinele su slede}e okolnosti: prirodan polo`aj grada na brzoj, planin-
skoj reci, blizina elektrificiranog U`ica, uticaj Mali{e Atanackovi}a,
koji je Ivawi~anima (1907) ukazao na koristi od elektri~nog osvetqewa, kao
i evropski duh ivawi~kih trgovaca stokom, koji su stekli ~esto putuju}i do
elektrificiranih varo{i u Austrougarskoj.
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
69
Ivawi~ko akcionarsko elektro-industrijsko dru{tvo osnovano je 1907.
godine. Radovi na izgradwi ove hidrocentrale zapo~eli su 1908. godine.
Zbog problema sa finansirawem, kao i zbog nesporazuma sa posednicima
objekata i zemqi{ta na kojima je gradwa planirana, radovi oko elektrifi-
kacije Ivawice su odlo`eni.
Uslovi za nastavqawe radova su se stekli 1910. godine. Ta i slede}a godi-
na iskori{}ene su za dovr{ewe gra|evinskih radova. Hidroelektri~nu
opremu za ovu centralu isporu~ila je firma „Simens [ukert“ („Siemens
Schuckert Werke“), a sastojala se od jedne turbine Francisovog sistema, snage
205 KS, direktno kuplovane sa generatorom „Simens [ukert“ od 160 KVA za
proizvodwu polifazne struje. Hidroelektri~na centrala pu{tena je u rad
na Svetog Nikolu 6. (19) XII 1911. godine. Iz napona varo{ke mre`e obezbe-
|ivana je javna i privatna rasveta, a ne{to kasnije i pogonska snaga za jednu
mawu strugaru i vunovla~aru.
Do Prvog svetskog rata u Srbiji }e jo{ samo Veliko Gradi{te biti elek-
trificirano. To se dogodilo 1914. godine, a ideja o elektrifikaciji se kod
gra|ana rodila 1908. godine. Lociranost na dowem delu Dunava, sa poqo-
privredno bogatim zale|em, stvorili su od Gradi{ta prometno mesto koje se
izme|u 1895. i 1915. godine trgova~ki razvilo vi{e od ostalih mesta u Pomo-
ravqu i Podunavqu. U tom periodu izgra|ene su nove moderne zgrade, kao
{to su Op{tina i Sud, izra|en je regulacioni plan varo{i, glavna ulica i
trotoari su asfaltirani i to je bila prva upotreba asfalta u Srbiji. Ure|e-
no je i dunavsko pristani{te. U okviru ovih nastojawa da se modernizuje ‘i-
Aleksandar Kale Spasojevi}
70
Izvorni izgled zgrade hidroelektri~ne centrale u Ivawici, na reci Moravica.
vot u Velikom Gradi{tu, nametnulo se kao va`no i pitawe wegove elektri-
fikacije.
Prvobitno mi{qewe anga`ovanih stru~waka bilo je da se u Gradi{tu
izgradi elektri~na centrala koja bi bila pokretana motornom, ili parnom
snagom. Pregovori sa pe{tanskom firmom „Ganc“ su prekinuti po{to Op-
{tina nije obezbedila zajam od Uprave fondova. Od 1912. godine, Op{tina je
u pregovorima sa novim partnerom za elektrifikaciju Gradi{ta. To je u
Srbiji poznata i cewena firma „Simens i [ukert“, filijala u Be~u. An-
ga`ovani stru~waci ove firme predlo`ili su da se izgradi hidrocentrala
na reci Pek, na mestu gde se nalazila jedna vodenica. Tako su iskori{}eni
postoje}i objekti, kao {to su re~na ustava i dovodni kanal, a umesto vodeni-
~ne podignuta je nova zgrada elektri~ne centrale. U rad je pu{tena pre juna
1914. godine. Ako je zate~eno stawe u hidrocentrali na Peku 1931. godine in-
denti~no opremi koja je ugra|ena 1914. godine, onda je centrala na dan pu-
{tawa u rad imala jednu turbinu snage 135 KS i generator od 120 KVA.
Pored navedenih i istra`iva~ki obra|enih gradova, varo{i i varo{i-
ca, koje su do Prvog svetskog rata obezbedile elektri~nu energiju za svoje su-
gra|ane, industriju, zanatstvo, trgovinu i saobra}aj, bilo je jo{ nekoliko
varo{i i varo{ica koje su uspele isto to da urade, ali o tome nismo pisali,
zato {to ne postoje podaci za potpuni uvid. Navodimo neke od wih: Kraqevo,
Para}in, Vlasotince, zatim bawe: Mataru{ka i Koviqa~a. Pored navede-
nih rudnika „Rusman“ i „Vr{ka ~uka“ u ovom periodu elektri~nu energiju su
dobili i Sewski rudnik, Bor i Majdanpek. Zbog visoke cene elektri~ne ener-
gije, mnoge dr`avne ustanove, prvenstveno bolnice, posedovale su sopstvene
agregate i motore. To se odnosi i na hotele, naro~ito prestoni~ne.
U nedostatku dr`avne politike u odnosu na elektri~nu energiju, Srbija
se u periodu od 1900. do 1914. godine elektrificirala na komunalnom nivou.
Izuzimaju}i {est ili sedam sela du` dalekovoda Gamzigrad – Zaje~ar, koji su
bili elektrificirani iz jednog izvora, takav slu~aj vi{e nemamo nigde u
Srbiji. Bilo je planova i namera da se iz jednog izvora elektrificiraju ve}a
podru~ja, kao na primer ^a~ak, Gorwi Milanovac i Kragujevac, sa
obli`wim selima, iz hidrocentrale u Ov~arsko-Kablarskoj klisuri. Uz
ovaj projekat profesor \or|e Stanojevi} se zalagao za izgradwu hidrocen-
trale na Velikoj Moravi kod Stala}a, odakle bi se elektrificirali Kru{e-
vac, Para}in, ]uprija, Aleksinac, Ra`aw, Varvarin, Trstenik i \unis.
Me|utim u nedostatku finansijskih sredstava, zainteresovanosti dr`avne,
ali i lokalne vlasti, ovi idejni projekti ostali su ne samo nerealizovani,
ve} i nezapa`eni.
U ratnim godinama od 1912. do 1918, izuzev Kragujevca gde su okupacione
vlasti osvetlile jedan deo grada, nijedno mesto nije elektrificirano. Na-
protiv u toku tih godina zbog nemogu}nosti da se tehni~ki odr`avaju i
obnavqaju, elektri~ne centrale, dalekovodi i mre`e niskog napona do te me-
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
71
re su raubovani da su po oslobo|ewu jedva odr`avali minimum osvetqewa, a
neki od wih nisu mogli biti stavqeni u pogon.
ELEKTRIFIKACIJA VOJVODINE DO PRVOG SVETSKOG RATA
Primena elektri~ne energije u Vojvodini po~ela je iste godine kad je
elektrificiran Beograd. Taj po~etak zbio se u Staroj Pazovi (1893) u me-
snom mlinu. Daqa elektrifikacija gradova, varo{i i sela u Vojvodini do
1914. godine u odnosu na Srbiju, bila je vrlo intenzivna. U tom periodu bili
su obasjani elektri~nom svetlo{}u svi ve}i gradovi kao {to su Veliki
Be~kerek (Zrewanin) (1895), Senta (1895), Subotica (1896), Vr{ac (1897), Ze-
mun (1901), Sombor (1905), Kikinda (1906), Novi Sad (1910), Sremska Mitro-
vica (1913) i jo{ wih {esnaest. Ovaj proces zaustavqen Svetskim ratom,
nastavqen je u me|uratnom periodu, pa je Vojvodina dostigla najvi{i nivo
elektrifikacije u Kraqevini Jugoslaviji.
Stepen elektrificiranosti naseqa u Srbiji i Vojvodini 1914. godine
bio je: u Srbiji 20 ili 0,47%, a u Vojvodini 14 ili 9,7%.
Rezime
Prva primena elektri~ne energije za osvetqewe u Kraqevini Srbiji izvr{ena je
avgusta 1884. godine u Vojno-tehni~kom zavodu u Kragujevcu. Presudan uticaj imala
je izgradwa elektri~ne centrale u Beogradu 1893. Pioniri na tom poqu bili su ma-
{inski in`eweri Todor Seleskovi} i \or|e M. Stanojevi}, uz podr{ku kraqa
Milana i dr`avnih zvani~nika dr Vladana \or|evi}a i Stojana Novakovi}a. U
unutra{wosti Srbije, do kraja 19. veka, po~iwe da se koristi elektri~na energija za
osvetqewe Vaqeva i U`ica (1900). Prva hidroelektri~na centrala izgra|ena je u
Vaqevu na reci Gradac, a delo je Matije Mate Nenadovi}a, preduzima~a iz Vaqeva.
Po~etkom 20. veka, pored Beograda, Vaqeva i U`ica, izvr{ena je elektrifikacija
jo{ {est varo{i i varo{ica u Srbiji: Leskovca (1904), [apca (1906), Ni{a (1908),
Zaje~ara (1909), Ivawice (1911) i Velikog Gradi{ta (1914). U Vojvodini elektrifi-
kacija je po~ela iste godine kada i u Beogradu (Stara Pazova, 1893), dok je Novi Sad
elektrificiran 1910. Kraqevina Srbija, iako industrijski nerazvijena, bila je
jedna od prvih zemaqa u Evropi koja je krenula putem elektrifikacije. Ovaj proces
primene i izgradwe objekata za proizvodwu elektri~ne energije zaustavqen je Prvim
svetskim ratom.
Summary
The first application of electric power for lighting in the Kingdom Serbia was performedin August 1884 in Military-technical institute in Kragujevac. A decisive influence was madeby the construction of the power plant in Belgrade in 1893. The pioneers in that field weremechanical engineers Todor Seleskovi} and Djordje M. Stanojevi}, with the support of kingMilan and state authorities dr Vladan Djordjevi} and Stojan Novakovi}. In the interior of Ser-
Aleksandar Kale Spasojevi}
72
bia, until the end of 19th century, electric power started being used for the lighting of Valjevoand U`ice (1900). The first hydroelectric power plant was built in Valjevo on the riverGradac, and it was the work of Matija Mata Nenadovi}, a building contractor from Valjevo.At the beginning of 20th century, besides Belgrade, Valjevo and U`ice, electrification of an-other six towns and townlets in Serbia was finished: Leskovac (1904), [abac (1906), Ni{(1908), Zaje~ar (1909), Ivanjica (1911) and Veliko Gradi{te (1914). In Vojvodina, electrifica-tion began in the same year as in Belgrade (Stara Pazova, 1893), whereas Novi Sad was elec-trified in 1910. The Kingdom Serbia, although industrially underdeveloped, was one of thefirst countries in Europe which was on the road to electrification. This process of the applica-tion and construction of facilities for the production of electric power was stopped by WorldWar I.
Pionirski period elektrifikacije Srbije...
73