PIANO 2416.08.2020. u 10 satiPodrumi Dioklecijanove palače10.001.Chad Nenad Fragassi Bilandžić, Francuska, 2009.C.Debussy: La fille de cheveux de LinF.Mendelssohn-Bartholdy: Song without words

10.152.Viola Asoskova, Estonija, 2003.A.Pärt- Partita op 2A.Skrjabin -Etude op 8 nr 5S.Prokofjev- Sarcasms op 17

10.453.Daniel Dascalu, Rumunjska, 1991.C.Debussy: 4 PreludesF.Liszt: Vallée d’Obermann

11.154.Zvjezdan Vojvodić, Hrvatska,2003.L. v. Beethoven:

Sonata in F sharp major Op. 78- Adagio cantabile - Allegro ma non troppo - Allegro vivaceSonata in f minor Op. 57, “Appassionata”- Allegro assai- Andante con moto- Allegro ma non troppoF. Chopin:Berceuse in D flat major Op. 57Nocturne in D flat major Op. 27, no. 2C. Debussy: Reflets dans l’eauF. Liszt: Legenda no. 2, S. 175, “St. François de Paule: marchant sur les flots”

12.055.Jan Niković, Hrvatska, 2001.M. Ravel: Sonatina1. Modere2. Mouvement de Menuet

16.08

3. Animé

F. Liszt: Mađarska rapsodija br. 13 u a-molu, S 244/13

12.306. Ivan Petrović-Poljak, Hrvatska, 2003.Franz Liszt: Poloneza br.2, E-dur, S.223/2Franz Schubert: Sonata, a-mol, D-784Franz Liszt: Etida na temu Paganinija, broj 6, a-mol, S.141/6Franz Liszt: Sonetto 104 del Petrarca, S.161Franz Liszt: Mephisto valcer, S.514

13.007. Arsen Dalibaltayan, Hrvatska, 2003.F. Schubert: Sonata u e-molu, D 566ModeratoAllegrettoF. Chopin: Balada u g-molu, op. 23

13.308.Veronika Ravlić, Hrvatska, 1996.1.J.S.Bach/F.Busoni: Chaconne2.B.Bersa: Notturno u b - molu, op. 383.J.Brahms: Sonata u f - molu, op. 5 br. 3

16.009.Ema Zdešar, Slovenija, 2003.L.van Beethoven: Sonate no.8 in c-minor, op.13; 1.Grave - Allegro di molto e con brioL.van Beethoven: Sonate no.17 in d-minor, op. 31 no.2; 1. Largo - AllegroP.Tchaikovsky/M.Pletnev: The Nutcracker Suite, Pas de Deux, Andante Maestoso

16.2010.Mia Pečnik, Hrvatska, 2000.J.S.Bach: Prelude and Fugue in F-sharp minor, BWV 883L.van Beethoven: Sonata in E major, Op. 109F. Chopin: Two Nocturnes Op. 27, No.2 F. Chopin: Ballade in F major, Op. 38f. Liszt: Transcendental Etude No 12 in B flat minor „Chasse-neige“17.0511.Barbara Cvitanović, Hrvatska, 2000.L. v. Beethoven: Sonata br. 27 u e-molu, op.90I. Mit Lebhaftigkeit und durchaus mit Empfindung und AusdruckII. Nicht zu geschwind und sehr singbar vorgetragenC. Debussy: Images I.

I. Reflets dans l’eauII. Hommage a RameauIII. Mouvement

F. Liszt: Vallee d’Obermann (Annees de pelerinage I: Suisse) S.160/6

IVAN KRPANJ. S. Bach: Druga partita u c-molu, BWV 826SinfoniaAllemandeCouranteSarabandeRondeauCapriccioF. Schubert: Sonata u a-molu, D. 537Allegro ma non troppoAllegretto quasi AndantinoAllegro vivaceF. Liszt: Ave Maria, S. 173/2B. Bersa: Venecijanska barkarola, op. 58F. Liszt: La lugubre gondola, S. 200/1F. Liszt: Miserere d’après Palestrina, S. 173/8F. Liszt: Varijacije na Bachovu temu, S. 180

Ivan Krpan rođen je u Zagrebu 1997. godine. Diplomirao je klavir na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u razredu prof. Rubena Dalibal-tayana 2019. godine. Osnovnu i srednju glazbenu školu Blago-ja Berse u Zagrebu završio je u razredu prof. Renate Strojin Rich-ter. Osvajao je prve nagrade na regionalnim, državnim i međun-arodnim natjecanjima.

Godine 2014. osvojio je prvu nagradu na međunarodnom pijanističkom natjecanju EPTA Belgija u Bruxellesu, prvu nagradu na međunarodnom pijanističkom natjecanju Mladi virtuozi u Zagrebu, drugu nagradu na

17.08

međunarodnom pijanističkom natjecanju podunavskih zemalja uUlmu (Njemačka), te prvu nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Enschedeu (Nizozemska). Godine 2015. osvojio je četvrtu nagradu na Međunarodnom Mozartovom natjecanju u Zhuhaiju (Kina). U 2016. godini dobitnik je prve nagrade na međunarodnomnatjecanju za mlade pijaniste u Ettlingenu (Njemačka), te treće na-grade na međunarodnom natjecanju Frederic Chopin u Moskvi. Bio je polaznik majstorskih tečajeva profesora Dalibora Cikojevića, Siavusha Gadjieva, Đorđa Stanettija, Kemala Gekića, Pavela Gililova i KlausaKaufmanna. Dobitnik je Dekanove nagrade za 2014. godinu te Nagrade Ivo Vuljević za najboljeg mladog glazbenika u 2015. godini. Rektor Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je posebno priznanje za međun-arodne uspjehe u 2016. godini. Zagrebačka filharmonija dodijelila mu je nagradu Mladi glazbenik godine za 2016. godinu.

Najveći uspjeh ostvario je 2017. osvojivši prvu nagradu na međunarod-nom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu – jednom od najuglednijih pijanističkih natjecanja na svijetu. U finalu je nastupio kao solist uz Haydn orkestar i dirigenta Arva Volmera, teizvedbom 5. koncerta za klavir i orkestar Ludwiga van Beethovena os-vojio naklonost stručnog ocjenjivačkog suda i publike. Koncert je izrav-no prenosila talijanska TV kuća RAI. Po povratku u Zagreb održao je re-cital 18. rujna u dvorani Blagoja Berse koji je izravno prenosila Hrvatska televizija. Dobitnik je državne nagrade Vladimir Nazor te Rektorovenagrade za uspjehe u 2017. godini. Pobjeda u Bolzanu donijela mu je niz angažmana, među inim gostovanja u Italiji, Njemačkoj, Japanu i Južnoj Koreji. Nastupio je u nekim od najpoznatijih svjetskih glazbenih središta kao što su Leipzig, Műnchen, Weimar, London i St. Peterburg. U Berlinu je snimio svoju prvu studijsku snimku za tvrtku Idagio, koja je dostupna na internetskom portalu www.idagio.com.

Druga partita u c-molu, BWV 826 pripada nizu od šest partita za čem-balo, koje je J. S. Bach (1685.-1750.) okupio 1731. i tiskao kao svoj prvi opus, koji će postati prvim sveskom monumentalnog ciklusa Clavier Übung (Vježbe za klavir). Partite koje je skladao od 1726. do 1731. ujed-no su i posljednje suite koje je skladao za čembalo, te tehnički zaht-jevnije od prethodno skladanih Francuskih i Engleskih suita. Tonalite-ti partita u zbirci prate pravilan tonalitetni plan, koji se nastavlja i u drugom svesku Clavier Übung II, tvoreći total tonaliteta uobičajenih u komponiranju za instrumente s tipkama u 18. stoljeću, a ujedno ocrta-vajući Bachovo ime, započinjući s B-durom, a završavajući u h-molu. Druga partita u c-molupočinje Sinfoniom u stilu francuske uvertire. Ozbiljan, polagani uvod, građen na punktiranim notnim vrijednostima, vodi kantileni, koja se razvija u dvoglasnu fugu. Allemande, građena na apstrahiranim plesnim elementima, prožeta je osjećajem melankolije, kojoj je suprotstavljen

živahni Courante. Raspoloženje se opet mijenja nastupom lirske Sara-bande širokih, razvedenih pokreta i himnične manire. Ritamski raz-rađen Rondeau ponovno ukazuje na francusko nadahnuće ove partite, naznačeno uvodnim stavkom. Capriccio se nalazi na mjestu uobičajen-om za Gigue, na kraju suite, vraćajući raspoloženje odvažnosti i ozbil-jnosti s početka partite.

Franz Schubert (1797.-1828.) ostavlja 11 dovršenih i 10 nedovršenih so-nata za klavir. Sonata u a-molu, D. 537, prva je koju je dovršio, a nasta-la je u ožujku 1817. Schubert je tek navršio 19 godina, ali već je ostvario velik uspjeh sa svojim popijevkama. Iako će mu uspjeh kao instrumen-talnog skladatelja još neko vrijeme izmicati, u ovoj ranoj sonati već se da naslutiti genij kojim će ostaviti vlastiti pečat u koncertantnom žanru. Sonata je trostavačna, u kojoj dva brza stavka okružuju sred-nji stavak, čiju će temu Schubert ponovno koristiti u kasnoj sonati u A-duru. Prvi stavak je pravi schubertovski lirski stavak, u kojem prva tema, iako isprva odlučna, nosi neizbježnu dozu nježnosti, koja se pre-tače u drugu, blagu temu meke melodijske linije. Schubert teme efek-tno razrađuje, da bi se rekapitulaciji vratio u d-molu, umjesto a-molu, pokazujući dozu romantičarske slobode nimalo rijetke u njegovom st-varalaštvu. Srednji stavak je rondo građen na nizu odjeljaka, s brojnim repeticijama, a finalni stavak u sonatnom obliku, koji premda nema klasični razvojni dio, nosi izazov isprekidanog tijeka kontrastnih odjel-jaka, koji se zgusnuto izmjenjuju prema odlučnom završetku.

Ciklus za klavir Harmonies poètiques et religieuses S. 173 Franza Lisz-ta (1811.-1886.) zbir je skladbi nastajalih tijekom duljeg razdoblja, čije nadahnuće izvire iz Lisztove katoličke religioznosti i duhovnosti, na prvi pogled teško spojive s njegovom pojavom ekstrovertnog virtuoza koji je živio mondenim životom u najelitnijim društvenim krugovima 19. stoljeća. Prva od tih skladbi, nastala 1834., nazvana prema zbirci poezije Alphonsea de Lamartinea, Harmonies poètiques et religieuses (kasnije preimenovana u Pensée des morts), daje naziv ciklusu. Liszt u dijelu ciklusa odabire neke od svojih prethodno skladanih skladbi za zbor, koje prerađuje za klavir. Među njima je Ave Maria, transkripci-ja jedne od brojnih Lisztovih Ave Maria za zbor, one iz 1852., skladane za četveroglasni zbor i orgulje, čiju jednostavnost vokalnog sloga Liszt prenosi u nizanju arpeggio akorda na klaviru.

Stvaralaštvo Blagoja Berse (1873.-1934.) za klavir počiva na njegovom vlastitom vrsnom pijanizmu, koji se oblikovao u na bečkom Konzer-vatoriju u klasi Juliusa Epsteina. Od manje zahtjevnih minijatura, do kompleksnijih, virtuozno koncipiranih većih oblika, skladbe za klavir prate čitav njegov stvaralački put, od studentskih dana od zrelih go-dina kada nastaje Venecijanska barkarola. U ovoj skladbi, čija rani-ja verzija potječe iz 1905., a isti je rukopis dovršen tek 1921., Bersa se

nastavlja na dugi niz gondolijerskih pjesama i venecijanskih barkarola romatničarskih skladatelja poput Mendelssohna ili Schumanna, u sv-ježem nizu melodija obojenih chiaro-schuro harmonijskim efektima, uspijevajući dočarati promjenjivi odbljesak svjetla na vodi i umirujuće ljuljuškanje valova lagune.

Skladbu La lugubre gondola (Žalobna gondola), S. 200/1, Liszt je sk-ladao dok je boravio u Veneciji, kao gost Richarda Wagnera u Palazzu Vendramin na Canalu Grande, u prosincu 1882.. Smatra se da je Liszt možda naslutio Wagnerovu smrt, a djelo je više puta preradio, sk-ladajući nakon Wagnerove smrti u veljači 1883. i produženu verziju za gudače, u spomen na Wagnera. Prva verzija za klavir, u 4/4 mjeri nije objavljena za Lisztova života, već tek 2002. godine. Skladbu, kao i i niz drugih kasnih Lisztovih djela, karakterizira neuobičajeno asketsko kla-virsko pisanje kao i slobodan harmonijski plan, koji nagovješćuje gu-bljenje tonalitetnog uporišta,karakteristično za buduća vremena kas-nog romatnizma odnosno modernizma.

Miserere d’après Palestrina je osma skladba ciklusa Harmonies poétiques et religieuses S. 173. Nadahnuta je fragmentom za koji je Liszt vjerovao da potječe od Palestrine. Radi se o dvanaest taktova falsobordonea, čiji točan izvor nije poznat, a koji Liszt prenosi isprva u dubljem registru klavira, nad početnim riječima 50. psalma Miser-ere mei. Potom slijede varijacije u višem registru, kontrastne prvom, asketskom iznošenju melodije – prva s titrajućim tremolandima, a druga s lepezastim apreggima, koji kao da sublimiraju zemaljsku patn-ju onoga koji upućuje riječi molitve.

Kantatu J. S. Bacha Wienen, klagen, sorgen, zagen, BWV 12, Liszt više puta obrađuje u svojim transkripcijama. Varijacije na Bachovu temu, S. 180 drugo su djelo nastalo prema ovoj kantati, nakon Preludija iz 1859. Varijacije nastaju 1862. godine, a njihov nastanak potaknut je sm-rću skladateljeve starije kćeri Blandine. Dug, odrešit i sumoran uvod, vodi temi koju prate 43 varijacije, koje gradiraju prema sve većoj slo-bodi, kao i dinamičkoj gradaciji i sve bržem tempu, da bi kulminirale koralom Was Gott tut, das ist wohlgetan, kojim završava i Bachova kantata, te završile kodom na čijem se samom kraju f-mol preobražava u optimističan F-dur.

Programske bilješke: Zrinka Matić

MARTINA FILJAKJoseph Haydn: Varijacije u f-molu Hob XVII:6J. S. Bach/F. Liszt: Preludij i fuga u a-molu, BWV 543, iz 6 preludija i fuga S. 462F. Liszt: Miserere d’après Palestrina / Miserere prema Palestrini, S. 173...F. Liszt: Deux legendes / Dvije legende, S. 175

1. St. Francois d’Assise, La predication aux oiseaux / Sveti Franjo Asiški propovijedapticamaSt. Francois de Paule marchant sur les flots / Sveti Franjo Paulski hoda preko valovaF. Liszt /G. Donizetti: Reminiscences de Lucia di Lammermoor / Remi-niscencije opere Lucia diLammermoor, S. 397F: Liszt /G. Donizetti: Grande Paraphrase de la Marche de Giuseppe Donizetti composée pour SaMajesté le sultan Abdul Medjid-Khan / Velika parafraza na koračnicu Giuseppea Donizettija skladanu zanjegovo veličanstvo sultana Abdula Medžid-kana, S. 403

Pijanistica Martina Filjak svojom istovremeno strastvenom i lir-skom svirkom te tehničkom per-fekcijom redovito oduševljava međunarodnu javnost i kritiku kao ‘umjetnica galvanizirajuće snage’ s ‘magnetskom scenskom prisut-nošću’.

Pažnju šire međunarodne javnosti privukla je 2009., kada je osvojila

Zlatnu medalju i niz posebnih priznanja na renomiranom međunarod-nom natjecanju u Clevelandu, te ubrzo potom debitirala u dvoranama Konzerthaus u Berlinu, Musikverein u Beču kao i dvorani Zankel u Car-negie Hallu (‘Živopisna i privlačna scenska prisutnost …. snalažljivost tehnike i prirodnost muzikalnosti ...Pijanistica vrijedna pozornosti’, The New York Times). Neposredno prije Clevelanda bila je dobitnica prvih nagrada na natjecanjima Viotti ( 2007.) i Maria Canals u Barceloni (2008.) te je bila laureat natjecanja Busoni u Bolzanu.

18.08

Rođena u glazbeničkoj obitelji, glasovir je počela učiti s pet godina, a već u šestoj prvi put javno nastupa. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom ju završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i ma-jstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji.

Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada ‘Vladimir Nazor’ za izvedbe Brahmsova 1.koncerta i Kelemenova kon-certa, nagrada ‘Milka Trnina’ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, ‘Orlando’ za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, “Juditu” za izved-bu koncerta Dore Pejačević na Splitskom ljetu, a 2009. odlikovana je Redom Hrvatskog pletera za postignuća u glazbi.

Posljednjih nekoliko sezona Martina je nastupala uz vodeće svjetske orkestre poput The Cleveland Orchestra, Sand Diego Symphony, The Florida Orchestra, Strasbourg Philharmonic, Barcelona Symphony, Bil-bao Symphony, Deutsche Radio Philharmonie, Staatskapelle Weimar, Staatskapelle Halle, Bremen Philharmonic, Lübeck Philharmonic, Rob-ert - Schumann Philharmonie Chemnitz, Slovenska filharmonija, Japan Century Symphony orchestra, Israel Chamber Orchestra i Orchestra Simfonica La Verdi iz Milana. Također, nastupala je na znamenitim po-zornicama dvorana kao sto su Concertgebouw Amsterdam, Konzer-thaus Berlin, l’Auditori and Palau de la Música Catalana/ Barcelona, Zankel Hall u Carnegie Hall-u/ New York, Boston/ Jordan Hall, Teatro San Carlo, Sala Verdi, Salle Gaveau, Musikverein i Konzerthaus u Becu, NDR dvorana/ Hannover, Residenz in Munich, Auditorio Nacional - Ma-drid, te Ravinia Festival u Chicagu.

Zadnjih godina Martina vrlo često surađuje sa uglednim dirigentima kao što su JoAnn Falletta, Stanislav Kochanovsky, Alexander Shel-ley, Hans Graf, Markus Poschner, Sebastian Lang–Lessing, Josep Ca-balle-Domenech, Tito Munoz, Carlos Miguel Prieto i Stefan Sanderling. Svoju ljubav prema komornom muziciranju njeguje redovitim nastu-pima i suradnjama sa umjetnicima kao što su Szymanowski Quartet, Ensemble Berlin, Dmitry Sinkovsky, Radovan Vlatkovic, Marija Pavlovic, Tatjana Vassiljeva, Felix Klieser i Monika Leskovar.

Koncertnu sezonu 2018/19 započela je izvedbom Brahmsovog 2. kla-virskog koncerta uz orkestar Staatskapelle Halle na glazbenom festi-valu u Chorinu, a nastavila ju je nastupima na Samoborskoj glazbenoj jeseni, te nizu nastupa uz orkestre i dirigente : Orquesta Filarmonica de Bogota i Diego Naser, the New West Symphony i Fawzi Haimor, the Norddeutsche Philharmonie Rostock i Nicholas Milton, the Colorado Springs Philharmonic i Josep Caballe Domenech, the Malaga Philhar-

monic i Guillermo Garcia Calvo, the Capella Quileia i Paul Goodwin, the Philharmonic Orchestra of Teatro Colon i Manuel Hernandez Silva kao i uz ansambl Zagrebackih solista.

Martinin široki repertoar obuhvaća literaturu od Bacha do Beria te pre-ko trideset klavirskih koncerata.

Martina tečno govori 7 jezika. Na svoju sreću, kao aktivni izvođač, voli putovati.

Martina Filjak: “Volim prirodu. U prirodi sam istinski sretna. Oduševlja me glazba koja evocira zvukove prirode i folklorne melodije – prim-jerice Bartókova suita Na otvorenome, Six Encores od Beria (Wasserk-lavier, Erdenklavier, Feuerklavier i Luftklavier) te Ravelova Une barque sur l’océan - svakako spadaju među moja najdraža djela. Istovremeno me privlači komorno muziciranje ali i tehnički i intelektualno zahtjevna i komplicirana djela kao što su Beethovenova Hammerklavier Sonata i Bartókov Klavirski koncert br. 2. “

Tijekom cijele svoje duge skladateljske karijere, Joseph Haydn (1732.-1809.) skladao je za instrumente s tipkama. Njegovih šeszdesetak so-nata za klavikord, odnosno fortepiano, prikazuju put razvoja klasičnesonate, od jednostavnih divertimenta i partita, koje je skladao u mladosti, preko ozbiljnijih djela kasnih šezdesetih i sedamdesetih go-dina 18. stoljeća, snažno pod utjecajem Empfindsamer Stila, pa sve dopomnjivo oblikovanog izraza u sonatama i djelima za klavikord osam-desetih godina, koja su inspirirana novim moćnim instrumentima Broadwood, na kojima je imao prilike svirati u Londonu. Varijacije u f-molu (poznate i pod imenom Sonata un piccolo Divertimento), nastale 1793. godine u Beču, spadaju među posljednje i najkompleksnije Hayd-nove skladbe za instrumente s tipkama. Haydn ih je skladao zaMozartovu učenicu, pijanisticu Barbaru Babette von Ployer. Radi se o dvostrukim varijacijama: prvu temu u f-molu, koju karakterizira melan-količno raspoloženje i punktirani ritam, slijedi druga tema ispunjena ukrasima,skladana u utješnom F-duru. Nakon varijacija - izmjenjuju se po dvije za svaku temu - Haydn sklada kodu, koja kulminira kro-matskim nizanjem snažnog emocionalnog naboja, dobivajući snagu iz pulsa punktiranih tonova, koji pogrebnički odzvanjaju. Razlog takvom raspoloženju, kako se često tumači, bila je nagla smrt Haydnove bliske prijateljice, Marie Anne von Genzinger, koja je umrla nedugo prije nas-tanka ovih varijacija.

Transkripcije za klavir bile su enormno popularan žanr tijekom cijelog razdoblja 19. stoljeća, a skladatelj koji mu je najviše doprinijeo bio je Franz Liszt (1811.-1886.). Njegove parafraze, reminiscencije, ilustracije,

varijacije i drugi oblici obrada za klavir tuđih i vlastitih skladbi, u jed-nakoj mjeri kao i njegove originalne skladbe, dovele su do razvoja gla-zbe za klavir, noseći razne tehničke izazove, kompleksne pijanističke i dramske efekte. Bilo je to doba kada je svaki salon iole bolje stojećeg kućanstva imao klavi i potražnja za repertoarom bila je enormna. Tran-skripcije popularnih opernih tema, simfonijske i druge glazbene liter-ature, bile su osobito popularne, a Liszt je sam u svojim transkripci-jama obuhvatio glazbu više od stotinu različitih skladatelja. Usto one čine dvije trećine njegova ukupnog stvaralaštva za klavir. J. S. Bach je bio jedan od skladatelja kojima se Liszt najviše divio. Bachova je djela više puta obrađivao i promicao ih kao jedan od osnivača društva Bach Gesellschaft. Preludij i fuga u a-molu, BWV 543 originalno je Bachovo djelo za orgulje, nastalo, pretpostavlja se, dok je Bach radio kao dvor-ski orguljaš i kasnije Konzertmeister na dvoru vojvode od Saxe-Wei-mara, između 1708.-1717., a neki smatraju da je fuga nastala tek kas-nije, u Leipzigu, oko 1730. Liszt, i sam vrlo vješt orguljaš, smatrao je da Bachove orguljske skladbe treba svirati koristeći različite registre i boje, što u njegovo vrijeme nije bilo uobičajeno (Bacha se u 19. stoljeću sviralo na jednom manualu, s punim orguljama). U transkripciji za kla-vir ostaje uvelike vjeran originalu, prenoseći osjećaj rapsodičnosti koji Bach postiže akordskim figuracijama ispunjenim kromatikom, odnosno sekvenci figuriranih akorda u fugi i postižući bogat kolorit koji imitira mogućnosti orgulja. U transkripciji, kao ni u originalu, nema upisanih tempa, dinamike ili oznaka artikulacije, a sam Liszt jednom je prilikom, svirajući ovu transkripciju, rekao da ju je moguće svirati s “živopisni-jim pokretom, modernijim stilom i efektima koje dozvoljava poboljšani instrument” (misleći pritom na moderni klavir). Prva je to od ukupno šest transkripcija Bachovih preludija i fuga BWV 543- 548, koje je Liszt izrađivao u periodu 1842.-1850., a koje su ujedno pionirski radovi te vrste.

Lisztove transkripcije obuhvaćaju najrazličitiju glazbu, različitih razdo-blja, sežući u prošlost do majstora polifonije, poput Arcadelta, di Las-sa ili Palestrine. Skladba Miserere d’après Palestrina, nadahnuta je fragmentom za koji je Liszt vjerovao da potječe od Palestrine. Radi se o dvanaest taktova falsobordonea, čiji točan izvor nije poznat, a koji Liszt prenosi isprva u dubljem registru klavira, nad početnim riječi-ma 50. psalma Miserere mei. Potom slijede varijacije u višem registru, kontrastne prvom, asketskom iznošenju melodije – prva s titrajućim tremolandima, a druga s lepezastim apreggima, koji kao da sublimiraju zemaljsku patnju onoga koji upućuje riječi molitve.

Miserere je dio ciklusa Harmonies poétiques et religieuses S. 173, koji je nastajao u rasponu od petnaestak godina (1834.-1849.), a nadahnut je istoimenom zbirkom poezije Alphonsea de Lamartinea, čije stihove Liszt citira u predgovoru izdanju.

Dvije legende prekrasan su primjer Lisztovih glazbenih onomatopeja. Prva donosi onomatopeju ptičjeg pjeva, prije nego što započne propo-vijed sv. Franje Asiškog pticama. Radi se o poznatoj priči o sv. Franji, zaštitniku životinja, koji na putu susretne mnoštvo različitih ptica, koje se okupe kako bi slušale njegovu propovijed. U drugoj legendi glazbom prikazuje oluju na moru, a radi se o priči o sv. Franji Paolskom, Lisz-tovom svecu zaštitniku, koji je, nakon što ga brodar nije htio prevesti preko Mesinskog tjesnaca, raširio svoj plašt i od svog štapa napravio jarbol, te na plaštu prešao preko mora. Legende je Liszt isprva skladao za zbor, da bi ih kasnije skladao za klavir.

Liszt je skladao preko šezdeset djela temeljenih na operama, varira-jući njihove teme, uspijevajući dati njihov dramski presjek unutar krat-ke klavirske forme, kao i istražujući teksture klavira kako bi opernom slogu glasova i orkestra dao novo zvukovno ruho. Opere Gaetana Doni-zettija više su puta zaokupile njegovu imaginaciju. Reminiscencije ope-re Lucia di Lammermoor temelji na završnom sekstetu opere, u kojem se događa dramski vrhunac opere, kada se zajedno susreću Edgardo bijesan zbog razvoja događaja, Enrico koji se kaje zbog svojih postupa-ka, Lucia koja gubi razum i ostali protagonisti, a Liszt njihov sukob prenosi kao da ga gledamo u snu, zaogrćući tople melodije belcanta beskonačnim nizovima arpeggia i trilera.

Liszt je u jednoj svoj transkripciji ovjekovječio i djelo brata Gaeta-na Donizettija, Giuseppea Donizettija, koji je bio vođa limene glazbe, a karijeru izgradio u Napoleonovoj vojsci. Giuseppe Donizetti preselio se kasnije u Istanbul gdje mu je dodijeljena titula paše i gdje je os-novao dvorski orkestar Mızıka-yı Hümâyun. Veliku koračnicu skladao je za krunidbu sultana Abdul-Medžida I. 1839. godine, a ona je tijekom narednih desetljeća služila i kao himna Otomanskog carstva. Liszt je svoju verziju skladao prilikom posjeta sultanu 1847. godine.

Programske bilješke: Zrinka Matić

GORAN FILIPECIvo Maček: IntermezzoF.Liszt:Ernani de Verdi - Paraphrase de Concert S.432Danza sacra e duetto finale d’Aida S.436Réminiscences de Boccanegra S.438Salve Maria! de Jérusalem (I Lombardi alla prima crociata) S.431/I (prva verzija)Finale de Don Carlos (Coro di festa e Marcia funebre) S.435Miserere du Trovatore de Verdi - Paraphrase de concert S.433Paraphrase de concert sur Rigoletto S.434

Pijanist „tehničke briljantnosti koja mu omogućuje izraziti se na elektrizirajući način, kreativnošću i bujnošću zamišljaja, te senzi-bilnošću i blistavošću koju nismo navikli čuti u današnje vrijeme” (Ritmo, 2019), Goran Filipec je očigledno „talent za gledanje i slušanje” (MusicWeb Internation-al).

Suvereni pijanist žestoke energije i jasno profilirane umjetničke os-obnosti, Filipec je glazbenik koji uvijek uspijeva zarobiti srca međun-arodne publike i kritike. Poznat po visoko virtuoznim izuzetnim inter-pretacijama djela Franza Liszta te klasičnog i romantičnog repertoara, Goran Filipec zagovara kreativnost i subjektivnost u izvedbi, pro-matrajući je kao kokreaciju glazbenog djela. Ovakav pristup vodi ga i aranžmanima i adaptacijama koje povremeno producira. Za njega se smatra da ima „tri najvažnija atributa koja čine velikog pijanista: on je umjetnik, arhitekt i akrobat.” (Gramophone, 2018).

Osvojena nagrada Grand Prix International du Disque Društva Ferenz Liszt iz Budimpešte za album Paganini Studies (Naxos, 2016), Gora-na Filipeca upisala je među laureate ove prestižne nagrade, kao što su primjerice Vladimir Horowitz, György Cziffra, Alfred Brendel, Clau-dio Arrau, Zoltán Kocsis i Maurizio Pollini. Izdao je 2018. godine pet međunarodno priznatih CD-a za Naxos Music Group, uključujući dva albuma samo Lisztovih djela (Plesovi, Poeme), te tri albuma s rijet-kostima klavirskog repertoara koje su skladali virtuozni pijanisti s poč-

19.08

etka 20. stoljeća (Friedman, Hambourg, Zadora, Bersa, Braga Santos).

Ranije u karijeri Goran Filipec bio je laureat nekoliko međunarodnih klavirskih natjecanja, poput „José Iturbi” u Los Angelesu, Mario Zanfi – Premio „Franz Liszt” ili Parnassos u Meksiku. Nakon debija u Carne-gie Hallu u 2006. godini, pojavio se u najvažnijim međunarodnim kon-certnim dvoranama kao recitalist i solist s najprestižnijim simfonijskim orkestrima u Europi, Americi i Japanu. Nastupio je s Liverpulskom filharmonijom, Moskovskim simfonijskim orkestrom, Berlinskim sim-fonijskim orkestrom, Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Teatra Reggio, Simfonijskim orkestrom Teatra Colón i Fil-harmonijom Kodály, te je više puta pozvan na Festival suvremenih lica klavira u Kazalište Mariinski, na Projekt Marthe Argerich, te na Du-brovačke ljetne igre.

Svoje glazbeno obrazovanje započeo je Rijeci, u Glazbenoj školi Iva-na Matetića Ronjgova, studirao je klavir i muzikologiju u Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković” u Lovranu u klasi Marine Am-bokadze i Evgenija Zarafiantsa, te nastavio na Moskovskom konzerva-toriju i Kraljevskom konzervatoriju u Haagu u klasi Oxane Yablonskaye, Natalie Trull i Nauma Gruberta. Doktorirao je na Glazbenom istraživan-ju i izvedbi, na Sorbonni Sveučilištu u Parizu te Nacionalnom konzer-vatoriju za glazbu i ples u Parizu. Njegova istraživanja ispituju izvore i karakteristike tzv. „finih manira” sviranja klavira, te identificiraju kori-jene orkestralne, polifonične i asimilirajuće pijanističke kulture u Pa-ganinijevoj violini.

Liszt parafrazira Verdija

Amplituda Listovog doprinosa razvoju glazbene i klavirske umjetnosti u 19. stoljeću jedinstvena je. Kako doznajemo iz Lisztovih pisama, au-tor, rezolutan u svojoj namjeri da razvije klavirsku umjetnost do krajn-jih granica, pozicionira klavir kao centralni instrument 19. stoljeća, te ga smješta u koncertnu dvoranu nasuprot intimnih prostora salona koji su bili uobičajena mjesta muziciranja njegovog vremena. Liszt prepoz-naje u klaviru asimilacijski potencijal koji mu omogućuje da reprodu-cira i imitira zvukove orkestra, glasa ili orgulja, te na taj način obuhvati gotovo cijeli spektar glazbenih žanrova i formi.

Lisztove operne parafraze mogu se sagledavati iz dvije perspektive: prve, koja za osnovu ima ekspanziju mogućnosti instrumenta pret-postavljajući joj njegov potencijalni univerzalizam, te druge, u kojoj klavir u društvenom smislu predstavlja medijum prigodan za izvođenjereduciranih verzija djela koja su u originalu pisana za veće ansamble, te njihovu popularizaciju. U kontekstu opernih fantazija Lisztov klavir parafrazira arije, zborove, orkestralne sekcije te solo dionice pojedinih

instrumenata, te unatoč tehnički slobodnom tretmanu transkribiranog materijala prilagođenom medijumu kojemu su namijenjene, uglavnom slijedi emotivni sadržaj originala.

Franz Liszt (1811-1886) autor je brojnih klavirskih aranžmana i parafra-za baziranih na djelima njegovih suvremenika i prethodnika, a njegove parafraze na opere Giuseppea Verdija (1813-1901), ističu se medu na-juspjelijim u svom žanru. Od Verdijevih 26 opera, Liszt je parafrazirao 7, a od njih 3 nose španjolsku tematiku. Forme i tretman originalnogmaterijala šarolik je: iako Liszt u većini slučajeva svoje parafraze ograničava na pojedine operne scene (Ernani, Rigoletto, Miserere iz Trovatorea i Coro di festa e Marcia funebre iz Don Carlosa), njegove Reminiscencije na Boccanegru stilski formalno podsjećaju na ranijefantazije na teme iz opera Bellinija, Mayerbeera ili Donizettija u koji-ma autor slobodno aranžira kontrastantne fragmente djela. S druge strane, Salve Maria! iz opere I Lombardi, obrada je arije koja u teh-ničkom smislu podsjeća na Lisztove obrade Schubertovih pjesama, a Danza sacra e duetto finale d’Aida, kao sto naslov govori, sastoji se od obrade dvije operne scene.

Verdijev Ernani, premijerno postavljen. 1844. godine u Veneciji, fluid-nom fabulom i mnoštvom aria postao je jedna od omiljenih opera au-tora. Lisztova Paraphrase de concert predstavlja nam kraj trećeg cina: Carlo, kralj Španjolske, na grobu Karla Velikog čiji postaje nasljednik u ariji O sommo Carlo oprašta svojim protivnicima, pozivajući se na vrline i velikodušnost svog prethodnika. Zbor pomilovanih pobunjenika i kraljevskih vojnika pozdravlja Carla V (A Carlo Quinto gloria ed onor). Liszt eksponira motive originala uvodeći ornamentalne elemente u teksturu djela te varirajući ih.

Verdijeva Aida napisana za otvorenje opere u Kairu 1871, a istoimena Lisztova parafraza sastoji se od dvije scene: kraja prvog čina (Possente Ftha) i Svetog plesa s u kojom Radames preuzima mač te vodstvo nad Egipatskom vojskom, te završnog dueta Radamesa i Aide, koji se, zaro-bljeni u tamnici, opraštaju s životom (O terra addio, o valle di pianti). Verdijeva glazba prepuna je orjentalizama sukladno tematici opere i prigode za koju je inicijalno bila namijenjena. Liszt, koji je Parafrazu na Aidu napisao u poznijim godinama uvodi u djelo fragmente komplek-snijeg, Wagnerijanskog harmonijskog sloga. Sadržajna analogija s Wagnerovom operom Tristan i Izolda moguće je motivirala Liszta na ovaj pokušaj fuzije dvaju muzičkih stilova.

1881.godine Verdi prerađuje Simona Boccanegru iz 1857. godine, a Liszt godinu dana nakon toga objavljuje svoje Reminiscencije na tu operu. Lisztov komad pisan je na nekoliko raznorodnih motiva iz opere: mo-tiv Prologa u kom je glavni junak predložen za Vojvodu Genove, zbor

pobunjenika protiv Boccane s kraja drugog čina (All’armi, o Liguri), te kraja trećeg čina u kojem Boccanegra umire. Coda je bazirana na gran-dioznoj amplifikaciji motiva iz prologa.

Salve Maria! potiče iz Verdijeve opere I Lombardi alla prima Croaciata (1843), koja je 1847. godine adaptirana u duhu Velike francuske opere i predstavljena u Parizu pod naslovom Jerusalem. Fabula je za tu ri-godu preseljena iz Lombardije u Francusku. Liszt relativno striktno ranžira molitvu Giselde varirajući povremeno teksturu klavirskog pis-ma.Verdijev Don Carlos, u kojem dominiraju povijesni događaji iz 16. stol-jeća, pisan je u stilu francuske Velike opere, i premijerno izveden u Parizu 1867. godine. Opera je prerađena 1884. godine za potrebe iz-vođenja u Italiji, te su iz nje izbačene baletne scene. Na kraju trećeg čina, pred katedralom u Valladolidu, organizira se auto de fe, prilikom kojeg se pale optuženi heretici. Pučko slavlje (zbor Spuntato ecco il di d’esultanza) i posmrtni marš izmjenjuju se sukladno razvoju operne fabule. Lisztova parafraza Coro di festa e Marcia funebre, bazirana na tri glavna motiva iz operne scene, u početnom dijelu relativno strogotretira materijal originala da bi ga u završnici komada slobodno razvija-la kroz varijacije.

Trovatore iz 1853. godine, baziran je na istoimenoj drami Antonia García Gutiérrez, te je uz Traviatu i Rigoletta, sastavni dio tzv. pop-ularne trilogije najčešće izvođenih opera autora. Miserere (Miserere d’un’; alma già vicina) vjerojatno je emotivno najintenzivnija scena uoperi, u kojoj se Leonorina užasnuta eksklamacija (Quel suon, quelle preci solenni, funeste) izmjenjuje s oprostom zatočenog Manrica koji čeka smrt (Ah che la morte ognora). Lisztova parafraza prati dramatur-giju i formu originala sve do završne code, kojom autor trijumfalnozaključuje djelo.

Kvartet iz Verdijevog Rigoletta vjerojatno je, uz ariju La donna è mo-bile, najpopularnija scena opere u kojoj se pojavljuju četiri glavna lika. Napisan kao adaptacija dramskog komada Victora Hugoa Le roi’amuse (Kralj se zabavlja), te praizveden u Veneciji 1851. godine, Rigoletto pri-pada popularnom repertoaru opernih kuća. Vojvoda od Mantove, zaveo je Gildu, kćer Rigoletta, a Maddalena, flertujući s vojvodom, nada se odvesti ga na mjesto gdje će biti ubijen. Scenom prevladava tema Bel-la figlia dell’amore popraćena lakim odgovorom Maddalene te Gildinom eksklamacijom koja se svjedoci nevjeri svog ljubavnika dok Rigolettoplanira ubojstvo vojvode. Lisztova parafraza, poput Verdijevog origina-la, često je prisutna na koncertnim programima, te pripada dijelu rep-ertoara omiljenom kod široke publike.

Programske bilješke: Goran Filipec

LOVRE MARUŠIĆDomenico Scarlatti : Sonata u E-duru , K 380 Wolfgang Amadeus Mozart : Sonata u C- duru K 330 I. Allegro moderato II. Andante cantabile III. Alegretto Robert Schumann- Kreisleriana op. 16 1.Äußerst bewegt 2.Sehr innig und nicht zu rasch 3.Sehr aufgeregt 4.Sehr langsam 5.Sehr lebhaft 6.Sehr langsam Sehr rasch Schnell und spielend

Lovre Marušić (Omiš, 1992.) gla-zbeno školovanje počinje u rod-nom gradu, a 2006. godine, na poziv ugledne ruske pijanistice i profesorice, Natalije Troull, nas-tavlja školovanje na moskovskoj Centralnog glazbenoj školi, pri Državnom konzervatoriju P. I. Ča-jkovski, koju je 2011. uspješno završio. Studij nastavlja u klasi Rubena Dalibaltayana i Ljubomi-

ra Gašparovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje stječe diplomu. Trenutno studira na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru kod Grigoryja Gruzmana. Usavršavao se kod niza uglednih profesora i pijan-ista (Naum Grubert, Mikhail Olenev, Peter Eicher, Snežana Panovska, Evgeny Starodubtsev, Szokolay Balázs, Dmitry Bashkirov, Danijel Deto-ni, Malcolm Bilson, Kemal Gekić).

Sudjelovao je na brojnim hrvatskim i međunarodnim natjecanjima, os-vojivši niz nagrada, među kojima se ističu: prva nagrada na 20. Međun-

20.08

arodnom pijanističkom natjecanju Santa Cecilia u Portu (2018.), prva nagrada na IMF međunarodnom pijanističkom natjecanju u Parizu (2018.), prva nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju New Stars u Manchesteru (2016.), prva nagrada na Međunarodnom pijanis-tičkom natjecanju Svjetskog udruženja pijanističkih pedagoga u Londo-nu (2017.), prva nagrada i apsolutni pobjednik natjecanja, po mišljenju ocjenjivačkog suda i publike, na Međunarodnom pijanističkom natje-canju Isidor Bajić u Novom Sadu (2016.), prva nagrada i najbolja inter-pretacija skladbe J. S. Bacha na Međunarodnom natjecanju Jurica Mu-rai u Varaždinu (2016.).Lovre Marušić član je Fondacije Vladimira Spivakova. Kao solisti i ko-morni glazbenik nastupio je na različitim festivalima i koncertima u Hrvatskoj, Srbiji, Italiji, Njemačkoj, Lichtensteinu, Rusiji, Ukrajini, Japa-nu i SAD-u.Solistički je nastupio s orkestrima Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, s Filharmonijom iz Irkutska, pod ravnanjem mo. Ilmara Lapinshema, Zagrebačkom filhar-monijom pod ravnanjem mo. Zorana Juranića, Simfonijski orkestrom HRT-a pod ravnanjem mo. Ive Lipanovića, El Sistema Srbija, pod ravnanjem mo. Gerarda Estrade, itd.Asistent je na pijanističkom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu, te održava majstorske tečajeve u Beogradu i Novom Sadu. Svoj deb-itantski CD snima za KNS. Umjetnički je ravnatelj Komornog festivala Ostinato u Omišu. Među najvažnijim recentnim nastupima su recitali u Koelnu i Kasselu, nastupi sa Simfonijskim orkestrom HRT-a u Zagrebu u KDVL, Vojvođanskim simfonijskim orkestrom u Novom Sadu, Du-brovačkim simfonijskim orkestrom u Dubrovniku, te nekoliko recitala u Portugalu, Parizu, Zadru, Splitu itd.

KEMAL GEKIĆVečer Beethovena:Posveta 250. obljetnici skladateljeva rođenjaK. Gekić: Reminiscence de Beethoven, praizvedbaLudwig van Beethoven (1770.-1827.):14. Sonata za klavir br. 14, u cis-molu “quasi una Fantasia”, op. 27/2Adagio sostenutoAllegrettoPresto agitato15. Sonata za klavir br. 21, u C-duru, op. 53Allegro con brioIntroduzione. Adagio moltoRondo. Allegretto moderato - PrestissimoSonata za klavir br. 23, u f-molu, op. 57Allegro assaiAndante con motoAllegro ma non troppo – Presto

20.08

CANC

ELED

PARTNERI:

POKROVITELJI:

SPONZORI: