PETKOM POSLIJE RIBE

KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM

SADRŽAJ

NOVO IME ZA CRNO 2 ............................................................................................................

Had 3 ........................................................................................................................................

Gostionica na kraju grada 4 .....................................................................................................

Vrijeme usuda i osude 5 ...........................................................................................................

Novo ime za crno 6 ..................................................................................................................

Poj nebeskih ptica 7 .................................................................................................................

Ples projektila 9 .......................................................................................................................

Dok olovo gori govorim 10 .......................................................................................................

Čovjek moderni 11 ...................................................................................................................

Bez naslova 13 .........................................................................................................................

Božići tame 15 ..........................................................................................................................

Nebo hrvatskih ratnika 16 .......................................................................................................

U ime ovog vremena 17 ...........................................................................................................

Razgovor sa sarajevskim grobnicama 18 .................................................................................

Umrijeti 19 ...............................................................................................................................

Posljednji gladijatori 20 ...........................................................................................................

OSMA NOĆ U TJEDNU 22 .......................................................................................................

Tišina 23 ...................................................................................................................................

Neukrotive kobile 24 ................................................................................................................

Stvaranje ništavila 25 ..............................................................................................................

Čežnja 26 .................................................................................................................................

Subotnja večer 28 ....................................................................................................................

Žrtva 29 ....................................................................................................................................

Nepoznatoj ženi 30 ..................................................................................................................

Jednom ćemo se ipak sresti 31 .................................................................................................

Obična ljudska sreća 32 ...........................................................................................................

Ljepota ljubavi 33 .....................................................................................................................

Da moj dan ne bude prazan hod 34 .........................................................................................

Zanosna igre opsjenara 36 .......................................................................................................

Obred 37 ..................................................................................................................................

Za ljubav 39 .............................................................................................................................

SLIČIM RAZLIČIT 40 ...............................................................................................................

iako smo sasvim slučajni 41 .....................................................................................................

Samospoznaja 42 .....................................................................................................................

Sraz 43 .....................................................................................................................................

Dragim pjesnicima 44 ..............................................................................................................

Crtež 45 ...................................................................................................................................

Molitva 46 ................................................................................................................................

Nadčovjek 47 ...........................................................................................................................

Čapkun 48 ................................................................................................................................

Pjesma o vrbi 49 .......................................................................................................................

BAJKA O SLOBODI 50 ..............................................................................................................

Stvaranje 51 .............................................................................................................................

Spoznaja 52 ..............................................................................................................................

Bajka o slobodi 53 ....................................................................................................................

Pijanka 55 ................................................................................................................................

Večernji izlazak 56 ...................................................................................................................

Ulazak u raj 57 .........................................................................................................................

Prvi dodir sa smrću 58 .............................................................................................................

Jahač apokalipse 59 .................................................................................................................

Suton 60 ...................................................................................................................................

Radoznalost 61 .........................................................................................................................

Gledanje u dubinu 62 ...............................................................................................................

Sanjarije 63 ..............................................................................................................................

Hvalospjev za dušu 64 .............................................................................................................

Pjesma o čekanju 65 ................................................................................................................

Kako sam postao g 66 ..............................................................................................................

Slijepac 68 ................................................................................................................................

Pjesma o ptici koja se ne vraća 69 ...........................................................................................

Dvadeseto stoljeće 71 ..............................................................................................................

O autoru 72 ..............................................................................................................................

Impresum 73 ............................................................................................................................

koliko god riječida se dogodiloipak mi je dozlogrdilaova teška tišinai vapimljude novorođenekoji umjesto govora plačusvekoliku ljudsku radost

1

NOVO IME ZA CRNO

2

HAD

smrt je ovdje životsudbine bacamo kao kartenaš stol je beskrajani svaki čovjek na njega pljuneili ga poljubi

mi smo i junaci i antijunacigrubi ljepotani i ružne dobričinemi smo Bog ovoga doljei onog gore

mi smo podzemlje

5. 2. 1991.

3

GOSTIONICA NA KRAJU GRADA

istina je bila hladna i šutljivagosti su svo ovo vrijemepijano groktali na sliku Posljednje večere

netko se smijao obijesnopucajući samome sebi u noge

“vi vidite ali ne opažate”kaza Sherlock Holmes s vrata i ode

onaj je potrošio svu municijui umoran od plesa urlaoa gosti su stavili glave na šanki bez glava otišlida kući stignu prije svanuća

14. 7. 1991.

4

VRIJEME USUDA I OSUDE

znamvi biste bili u stanju da me kaznitekao nitkova i protuhubez provjerei moje licetajnovito kao Pompejivi biste mogli izbrisatiiz svojih očijukao sekret

šteta rekli bi sjetnošteta

i znamteške su ove riječii tužno ih je rećino nismo li većiu tuđoj nesrećii nismo li sretniji

eto to znami zato ne razumijem samilosti zato kada me bolitada se zatomim u ježevu kućui tamo se ježim

potpuni beskrajno tmor

28. 7. 1992.

5

NOVO IME ZA CRNO

moje zanimanje je brojanje leševaja dajem sućuti s dubokom tugom javljam

i patim ovo patničko vrijemei udišem ovaj otrovni zrakja umirem sa svakom smrćui urlam da zemlja zadrhti od bola

oh ja sam jecaj svih jecaja

sedamnaest je sinoć mučki ubijenogorjele su kućei pucalo se…… i još se puca

o Božeo Božeoduzmi ljudima sluhneka ne čuju moje riječioduzmi moju riječneka sve ovo ne bude istina

i neka prođe vrijemeneka prođeizmeđu naszatvorimo vrata

8. 7. 1991.

6

POJ NEBESKIH PTICA

od tišine dublji bijaše zrak togpraskozorjaa sve mogućnosti mogućneljetni dan se s istokom spajaonebo je šutjelo a ja čujah

da gavran grakće ne bi bilo takožalobnoniti da zvijer urliče toliko strašnotajanstven i nestvaranneiskaziv i nepojmljivšum… došli su kao vjetardivlji neosjetljivi i nemilosrdnidah im je bio nečist težak i gusta oči im bijahu bijes i mržnjasmijali su seiskeženih zuba smijali su sei kao grane mladih brezarezali naše vratovenešto su govoriliali im nismo razumjeli jezika znali smo riječisjekli su nassve zglobovesve mesnate međuprostorekrok koje se sječivo noža bez napora uvući možeotkidali sua mi smo bili dobrii šutke smo podnosili bol

bijah zatečenne znajući točno budi li me to san

7

ili…oćutjehkroza otvoren prozorkoji gleda prema ravnoj Slavonijikao tajanstveni šapat anđelaširio sešumprolazio je kroza mekroz zidove i gradovekroz meridijaneunedogled unepovrat u beskrajmi vas ne proklinjemogovorahu komadi mesa razbacanipo plodnoj ravnicimi vas ne proklinjemojer vaša srca su umrlaa vaša tijela tek trajuvi nemate Boga u sebii vaša duša crnja je od kaosao spodobekada prođe vrijeme ludilavaš san neće miran postatii vaš dan okrugli zatvor će bitima gdje da jestejer mi smo tujer mi smo istina vaša oživljenami – za koje misliste da smo mrtvii da smo samo mesorazmrvljenopo plodnoj zemlji slavonskoj

15. 9. 1991.

8

PLES PROJEKTILA

lezi!!!!skutri se i…

crna mamba pleše u ambisuniti je dolje zemljaniti je gore svodneodoljivoneuhvatljivoi vječnosikče

lezi!!!!skutri se u sebi čovječe!ne gledaj i ne misli!ne diši!lezi! skutri se u sebi čovječe!to te crna mamba vrtida umreš u njenoj smrtito te crna mamba vrtida umreš u njenoj smrtito te crna mamba vrtida umreš u njenoj smrti…

15. 4. 1992.

9

DOK OLOVO GORI GOVORIM

odjednomzlatni trag od zlatnog praharaspara svodi moje misli već su gorea moja želja poludigdje je taj aerolittaj meteorski kamen kojega tražimtaj znamenu kojemu šuti tajna Svemirai rekoheto pala je zvijezdasamo je zvijezda pala negdjei lijepo je za očia kod nas padaju prizemljai svi su nam ubrusi krvavikod nas padaju nepravde kao kišea mene boli dobrotanego što je čovjek nego prirodaod koje bježia mene bole buđenja i nespokojo kamo onda?u nebo zvjezdano otićiza svojim mislimakao pas za svojim gospodaromcome on!kamo?u tajnu

15. 5. 1992.

10

ČOVJEK MODERNI

jednom riječju – kaoshomo sapiens rasipa svoj genijalni umsvoj genetski nosi svu svoju genijalnu umotvornostu veliko nešto što će možda doćia hoteći slijepcu pomoćieno vadi mu oči očajnei smišlja hrabrostivelike kao kolajnei krike britkih bitakaon pravda borbom opstankasam kao samurajja još sanjam vigvame u snijeguvirtuoze vješte šteket mladih rodau ime narodaslobodajoš nije do mojih vodadovodnilaa Voodoo i Kreoli zovu na HaitiDalaj Lama na Tibet podno Himalajaahoja mornaritoliko je raja na morima bez krajai božanske pravdeu tamuznim prašumamaSumatre i Javebijel kao Biblijahomo sapiens rasipa svoj genijalni uma ja produhovljenpokušavam prepoznati glas nadnaravniu namanaravno

11

17. 6. 1992.

12

BEZ NASLOVA

nestalan kao dine u pustinjija nastajem i nestajemsamome sebičudan.ubijati ako budem moraoprvoga ubit ću sebe.tek u trenutaktihiući vlastite smrti. dobrovoljac.jer ne trebam ja tuđu bol.ni hripac ni kriktuđi.i ne trebam bič Božji da kažnjavammunje u jédnim ljudimai ne hranim se mržnjom.a ne mogu a da ne budem iznad.i ljubim jad u jadnomei vidam ranenjegve.i ne mogu a da ne vidim kakoveć ostarjelo vrijemesvježe uzimažrtve.i pitam se onda zašto gradovipadaju umjesto kišai gdje još imasmisla.ubijati ako budem moraonekoga nekada negdjezbilja hoću limoćizaustaviti izgladnjelu zvijer

13

u sebi prije nego što…sebe ubitimoram!naprosto dimenziju kad promijenimprestat ću tijelo bitiovo što čekadugu.nestalan kao dine u pustinjinastajat ću i nestajatsamome sebičudan.

19. 2. 1993.

14

BOŽIĆI TAME

Moranane možeš me Morana više moritine možeš me kao drevne Morlakepo timorima i raskolinama velebitskimne možešjer ja znademrođen ja sam san drugačijii dan je stoga ovaj Morana blagi moje srce radosno

a tamo gdje se Sava s Dunavom spajatamo dalekoispred i usred očajaetnički čisti divljacisuludi igraju darkzazivaju te Moranada ih zaštitiš od zvonjavei zavode te zdvojnii zaklinju te Morana a ti ih morišmoraš li Morana moraš lia moraš a moraš

1.12.1992.

15

NEBO HRVATSKIH RATNIKA

štovišetrebali bi i nebo hrvatskih ratnika štovatijer ove kiše su plodnijei kao da slobodnije padaju

a kada masline buknu iz natopljene zemljei kada nam toplije i ljepše postaneu našim vlastitim kožamamožemo li a ne pogledatiu zvijezde ponad naskao u zdenac nademožemo li a ne pomisliti na nedužnenepovratno nestale

štovati bi trebali nebo ratnika hrvatskihnaših dragihkrasnihsasvim sraslih s namaduboko u nama

16. 7. 1992.

16

U IME OVOG VREMENA

u ime ovog vremenai mi ćemo podignuti glasdokad će uvijek misliti netkoda misliti treba umjesto nas

a tako je još od prapočetkai uvijek radi nečije slavemi mali topli obični ljudiza sreću svijeta dajemo glave

15. 3. 1992.

17

RAZGOVOR SA SARAJEVSKIM GROBNICAMA

Egipat?nije Egipat.pustinja?nije pustinja.a onda, što je?zlo je.zbog čega?zbog svega.

humke. humke i humke.

baš svuda?i tuda. svud piramide.zašto piramide?da vide.koga?Boga. i ljude da sude.zbog čega?zbog svega.

a. tako.da. tako.

24. 3. 1993.

18

UMRIJETI

a kada izgore ovi slamnati danii ovaj urlik kada se utišižrvnjava naših usana – kamena naša molitvamožda se usliši,usliši.u nepovrat, rekao je, kada odem,molim,mojoj mi miloj prenesi Katida se nisam patio.kaži,kao kiša kad se spusti u Mrtvo moreda sam se i ja tako u svoju smrt.tu,u vrtu me pokopaj,duboko na ovoj mojoj zlosutnoj zemljici,da bude plodnijai da bude bolja.i, ako ti je voljamožeš mi i križ na dušu metnuti.a kada izgore ovi slamnati danii ovaj urlik kada se utišižrvnjava naših usana – kamena naša molitvamožda se usliši,usliši.

20. 4. 1994.

19

POSLJEDNJI GLADIJATORI

glavom biha glava s gvardijanomglasom bihališto je glas moj gomili

gladuvala u dnuduboka kao mistika isteka

rukama a ruke nebu krenulerazornom vremenu unatoč

ne gledamali znam da me pratibudno oko kamerene slušamali čujem urlikes druge strane svijetaotvorim vrata pustinjea milijuni prinesu pivožednim usnamanečiji me šapat preklinje:umri molim te umrinemoj se dugo patiti

glavom biha glava nestala… nekamo…glasom biha glas na vjetru pjevuširuke se sa zemljom spojilei neće da se razdvoje

20

7. 2. 1994.

21

OSMA NOĆ U TJEDNU

22

TIŠINA

otkud je došla ako je došlakamo nas vodi ako nas vodii što je ona

šapat Boga u uho vječnostiples na vodi vilinog konjicail’ spokojni san naših prapredaka

tako je jednom izgledala Zemljatako su jednom rađala se moratako smo jednom gledali se tako

i sve je bilopočetak

27. 11. 1991.

23

NEUKROTIVE KOBILE

tijelo je moje krhka kočijastrasti su moje divlje kobiletako su lijepe kad slijepo hrlei vrle kad grlei nagei drageđavolje sestre vatrene kugevi gorke more demonskih moćidabogda gorjele dok ne dogorjeleu sebi samima zasvagda nestaleneka vas nema neka ste bezdankad niste mir što mudrost slušaneka ste točka na kraju nebaneka vas vreba gladna potrebajer varka vi ste a nikad dušatijelo je moje krhka kočijastrasti su moje divlje kobileuzde su moje vjetar orijaša ja kočijaš

28. 4. 1994.

24

STVARANJE NIŠTAVILA

on nikada ne starikao da je đavaotaj moj seksualni nagona ćutim se moralnimi ne bih se davaoi sveti poštujem zakonalikada snagom uraganašikne iz moje tmineglavni pokretač svijetaprogonjen tad proganjami više me ne brinemoral ni grozna osveta

čak činim pa me nosenove i nove strastiu slast a tada se gubimpa radnje radim prostei ne plašim se pastii grizem otimam ljubim

i barem da ima krajasuludom ovom stanjupa da se pomirim s vragomjer meni treba rajai sjaja u smirajui neću da budem nagon

ali avaj evo ga budi se i žudia ja mu se iznova iznenađen čudim

10. 5. 1993.

25

ČEŽNJA

da bude spremnau tebi ženamene pastuha žednogda napojižeđamda uđem revansusretljiv i nježanu tebe nasušna čežnjosav radosti predangledam te i gorimđavolija neka u spokoju stojimožebit se bojiš nepoznatih stanjakad se dugo tone u slatka drhtanjai kad se uranjano prekrasna mojaskupa ćemo prećiti ćeš samo lećiodreći se svoga vlastitoga tijelada bi veći bilii od naših željati ćeš samo lećii možeš da te nemanirvanaumjesto mog imenanirvanato ćeš samo rećitek u tvome okuzaiskrit će ženanikad tako čednatoliko blažena

26

6. 1. 1993.

27

SUBOTNJA VEČER

prekrasna kao lažplava i crvena kao opsjenaosma noć u tjednu

to je najveća igra opijenih leptiraza moj i za tvojza naš i za vašpohlepni novac

kada više nemamo crnog janjetami u zamjenu žrtvujemo sebekako nam subotnja večerne bi propala

10. 3. 1991.

28

ŽRTVA

ako mi želiš pomoćipodijeli sa mnom posteljui oči u oči u noćipričajmo o sreći i veselju

i prospi prah mladog mjesecau mrak što pada po nama

ako mi želiš pomoćivodi me do kraja do rajai vina mi vina natočis osmjehom koji osvaja

i vatru zapali strastvenumoje je srce lomača

25. 10. 1991.

29

NEPOZNATOJ ŽENI

podaj se meni nepoznatomnepoznata ženojednom u životui ne očekuj da zaustavimoblake tamne kad krenu sa sjeverai ne očekujvulkane zgasle da oživimi čudo da stvorim ni iz čega

naprostokao toplom povjetarcumeni nepoznatom se podaji sve je što ti mogu reći: idiako ti se ideili ostanikada želiš ostajati

18. 10. 1991.

30

JEDNOM ĆEMO SE IPAK SRESTI

ljubav nam je zavezala oči i zapalila srcami gorimo tražeći seod istog prokletstva ukletiu istu igru bačeni

ako se nađemonebo će dodirnuti zemlju a ona će dati plodi svaka ptica će naći svoje jatoi svaka zvijer svoj čopora zapravomi smo se oduvijek tražilikao što su se oduvijeksvi ljubavnici svih vremenai svaki naš promašajsamo je korak bliže do našeg susretai svaka naša prevarena nada –još jedna mudrost višerogobatnituđe šutnjei tuđe slutnje dodirujemomislijepiu vremenu bez krajau kojem nema smrtinema smrti da ubijeda ubije naša traženja

20. 6. 1991.

31

OBIČNA LJUDSKA SREĆA

prvo smo ljubav vodilina zemlji podatnoj i mekojonda smo Boga molilia nebo bijašekao da će pasti

naša njiva je malaali uvijek daje višei ponekadizmeđu kiše i kišetihood umora tišes ljubavlju gleda na nas

16. 3. 1992.

32

LJEPOTA LJUBAVI

ljubeći tebeljubio sam sebe u tebia ne bje dan da počinjeotpočinjea ne bje noć da svršavazavršavasamo šarolik god godinai pusti prostor zemlje Nedođije

ako je to moj prošli životkoji evo trajea ja neuk jošneznatan i krhakhoću li ikada zapaliti vatrui srcu svomu vlastitomei da te volim zato što volimi da te ljubim ljubavihoću li ikada podrugljiv statipred vrijeme ovo što svud me pratida vrisnem glas da viknem misaovolim da volim a to je smisao

1. 1. 1992.

33

DA MOJ DAN NE BUDE PRAZAN HOD

dao sam ti svoju veliku ljubavobasjavao sam te svojim tijelomgrijao te svojom vatrombio sam tvoja odjeća

dao sam tii mudrostii ludostii radostii gadostii noći besanei buđenja slatkai ono što se skrivai ono da te volim dao sam tia sada te molim vrati mivrati moju veliku ljubavda ne budem more bez olujada ne budem nebo bez oblakada ne budem stablo bez plodovavrati mida me ne odnesu vjetrovida me ne zavedu skitnicei ne ubiju niskosti

i da budem svoji da budem samu svom prestajanjuu nestanku ovom vratimoju veliku moju velikuvrati

34

11. 5. 1991.

35

ZANOSNE IGRE OPSJENARA

činilo se vječnost tek trenutak trajea ja prazan prostorbezoblik bez krajačinilo se drhtaj svega me osvajakao da sam bezdankao da se širimi šire od togakao da sam umroa ne znam za koga

velika je želja veća od svih stvari

gutao sam kopna mora čitav svijeti milijun zvijezda i sazviježđa spleti sva ona druga koja preostajui sve sfere nebai onkraj na kraju

tek trenutak samo trajaše ljepotaonda odjedanput odnekud iz dušeod mene ka tebi zvijezde se rasuše

7. 3. 1992.

36

OBRED

podignem lijevu ruku(onu koja te najviše voli)a desnom čvrsto obuhvatim enspri tome govorim:o metodio mudrostio testisu pastuhao bređoj kobilio mandorlio zagonetkamai o tajnamau tajnamapotomponizno priznam nekoliko krivnjimoje grešne dušete tako porastemu očima Bogaduboko udahnemudahnem – izdahnemtiho glagoljim:da mi donese to što mi nosida mi se desi to što se skrivai da mi biva to što se snivada mi donese to što mi nosi…zatim prestanemspustim lijevu ruku(onu koja te najviše voli)a desnom zaokružim Svemirsklopim očii zamišljam kako ti dajem

37

20. 7. 1993.

38

ZA LJUBAV

prestao sam razmišljati o svome ludilu(diluvij, lumen mundi, homo sapiens)jednostavno,probudio sam zoru, otvorio prozor i pustio sunceunutra,

a ti si još uvijek spavala.

pa neka, rekao sam,ponekad je dobro napojiti cvijećei psiću se ponizno ponuditi,pa neka, rekao sami duboko udahnuo prostori poj ptica iz vrta,a ti si još uvijek spavala.

eto, za ljubav,vjetrovi u proljeće postaju mekšia pčele živahnije,i jutra dolaze, donose mi, odnose me…

otvorio sam prozor,udahnuo prostori pustio sunce unutra.ti si još uvijek spavala,a ja sam žarovit žudio da se probudiš,onako, sama od sebe.

1. 5. 1994.

39

SLIČIM RAZLIČIT

40

* * *

Ivici, Zlatku, Dariju, Danijeli, Ani…

iako smo sasvim slučajnimi neprestano promatramo svoje korake.prolazimo,a kao da poniremo,i kao da izranjamo,i kao da nikad i nismo bili ranjeni.proždrlina vremenakovitla nas i melje.od vode smoi u vodu ćemo se vratiti,u vječne kiše.i kada nas kao ne bude više,glazbu naših velebnih korakagovorit će Wagneri budućinašem grobovlju.

prolazimo i prepoznajemo sejedni u drugima,i pitamo jedni druge: kamo?ili ne pitamo. svejedno.

15. 5. 1994.

41

SAMOSPOZNAJA

meni

ja sam samo riječ jednom izrečenaa kada je shvatim raširit ću rukehej pa zašto patim

ako sve je krugi ako sve se krećeizmeđu neznanja požude i srećeopet ću se vratititamona početaki ponovno kazan vremenu što čekabit ću riječ više za jezik čovjeka

4. 8. 1991.

42

SRAZ

tebi

kada se ja dogodim tebiti bjelodano bježiš u pijanstvoi stvaraš me potomkao Bog kada stvara potonjei varaš varljivo vrijemei vrlim se ćutiškao da je važno to što etoi ti možeš stvoritia onda otvoriš srcesred tišme u tmušii u tvojoj dušiskruši sei posljednji nepoćud

15. 8. 1992.

43

DRAGIM PJESNICIMA

moja najveća greškašto volim ptice nebeskea gledati ne znam u visinea one neuhvatljive lijepeprolijeću kao godinete tako s pjesmom u Svemir ponirua mi ne znamo gdjei da li zapravo ikada umiru

3. 3. 1992.

44

CRTEŽ

Saši Meršinjaku

prvo sam nacrtao čovjekaa onda čovjeka iza čovjekaa onda s kraja na kraj putkao užei još dužei još uže

ovo je hajka – povika čovjekhajka na hajkuvrati mu jekaprekasno – kaza čovjek koji bježiovuda nitko ne može proćii kao iz mreže naprostoiz mojeg crteža pobježekao da skočipred moje očii njegov likpoprimi oblikte takavnekamonekakoneobičanode

24. 8. 1992.

45

MOLITVA

oče mojkoji jesikao izvor na kojemu se ogleda sličnostkao pređeni puti kao pomirenje (samoga sebe sa samim sobom)oče mojondakada skrušen u molitvi Bogu dođeš bližepokloni se i grijesima mojimkao što se ja klanjamgrijesima svih koje volim

pomoli se divljim vodamakoje još uvijek tekukao tvrda i teška istinakroza cijelog mene nemirnai štite me od zlaa to Bog svekoliki zna

13. 3. 1992.

46

NADČOVJEK

Nietszcheu

potom kod ljudi odemi sličim različiti čudim se nesmirljivonedodirljivom

na tolike bih ušao dveria da ostanem čistkao istinai kao svjetlost

a svuda mostovina njima čuvari kreposnia na njima okovi

potom od ljudi odema obalabaldahinom prekriveni prijestopravi mi mjestoi onda gledamkako mlad mjesec ocean ziba

ocean i ribe u dubini

29. 6. 1992.

47

ČAPKUN

konju

jednom kad svijet je bio dobar prema meni(bijeli leptiri su letjeli nisko i krivudavo)jednom sam volimo konja jednog čapkunasitna malahna koraka a brzoga kasa

bez glasa gledah u ljepotu

kako je silovita slika mirisnog sutonakad udar kopita pomuti tišinui zapleše čapkun – primabalerinai zaigra plahosti žudnjai žest

ali konj je bio i konj uvijek jestžrtvapitom kao mrtvac uđe nam u podsvijesta mi se predamo vjetru što nas trebai kaskamo između prokletstva i neba

16. 8. 1991.

48

PJESMA O VRBI

podne, ptica, neboi napeta slutnja nastajanja.

tu tekla je voda.oduvijek tekla je, oduvijek tekla,vlažna kao riječi hladna kao mač.kao mač i mač.

tad pala je pticanoseći podne u sebi.ptica s perjem plamenim,jarkocrvenimi s grančicom vrbe u vršanu kljuna.tad pala je pticana zemlju, na vodu, u želju, pala, dala se,ali zemlja vrbu primila.

a vrba, dirnuvši zemlju, zadrhta.raširi krila zelenai k nebu se u nebo podiže.potom, ponizno krila je spustila,nemoćna da prhne u bijele oblake.krila je spustila i tako ostala,zdvojna i žalosna.vrba nad vodom.

8. 5. 1994.

49

BAJKA O SLOBODI

50

STVARANJE

kada me izgladnimamljiva misao koju ne znam rećia jutro bude mekoi šuškavo kao vjetar u polju bambusatekada budem rađaoporodit ću more

iz školjke ako je nađemispit ću riječ iskonaa onda će mi biti sasvim svejednoda li sam tuili sam bilo gdjedrugdje

5. 9. 1991.

51

SPOZNAJA

moji su koraci oblacigurav sam i guram godinekroz ovo vječno vrijemei prolazimslijep kao Diogen

ja gnostik Valentinponovno otvaram prazna prostranstvai stvaram se stvarnijimod zvijezda stajačica

stariji od postankaproklinjem prahi drhtimu dvojnostu trojnostu višebrojjer samo jednom je sunce nadohvati istina je jednom samo istapa pjevaj ptico

pjevajjer jaValentinprostranstva

6. 4. 1993.

52

BAJKA O SLOBODI

slobodo bajko pričaj mi priču

bijaše Trocean kao tri Tihabijaše brod bez kormilarai jata vjetrova raznih smjerova

bijaše želja da se odei druga želja da se dođei nebo jedno što vodu ljubitamo gdje oči ne vide kraj

bijaše mladost jedra sva bijelai to bi bila ispovijest cijela

slobodo bajko pričaj mi pričaj

stvori se nebo tmasto i teškoa voda crveni bakar što ključastvori se nemir pijan od slutnjei drhtaj jedan i jedan krik

bičevi munja šibaše svodsuh list na vjetru bijaše brod

diže se more a nebo padeuz tutanj bubnjauz prasak gromastvori se bol Trocean cijelitako bar pripovijest o tome veli

pričaj mi bajko slobodo pričaj

prosu se zora a Trocean sakritamne dubine od sjaja danaoluja strasti nestade s mrakom

53

a brod za svojom otplovi varkom

godina bii dvijei tri

a jednoga jutradoletje ptica na pramac brodažarka od svjetlosti moćna od pjevaobala obala zaigra brodi oganj postade od nestrpljenjaveliki plamen buktinja žar

čudo u čudučudo u čudučudo u čudu

iz pepela starog stvori se novispreman da ponovno nekamo plovi

* * *

sudbina ista svakom je broduda kuša vjetrove da mjeri vodui traži menebajku slobodu

15. 4. 1991.

54

PIJANKA

reče mi veliki život:ti si moj rob a ja sam tvoj slugai kada otmemo vrijemegdje će nam biti kraj

a izba bijašei u njoj bocaa boca bijašei u njoj nada

meni se pije – nju ćemo pitia tako pijano možemo itidragoga Boga prevaritiuzeti vrijeme i modroga nebai više nego što li nam treba

i stvarno bii mi smo pilii mi smo pili pili i piliBoga smo skoro zaboravilii modro nebo i vrijeme svo

što je to? viknuhzar nema nade? što ćemo dalje?a kaza život – dosta se piloda ima još zlo bi nam biloa osim togazar nismo rekli ići kod Boga

25. 2. 1992.

55

VEČERNJI IZLAZAK

kažupostoji rijeka preko koje prelaze naše dušea ja sam čupao vlastite korijenei zbog toga su mi krvave ruke

ti si prokleti Hrvati stalno te nešto tištikaza mi doktor Smitha mi Amerikancinaprosto volimo vaša vinapetkom poslije ribe

rijeka je kažem rijekau tebi kao i u menii od Boga jei voli molitvu

a doktor Smith šutidugo i kao mudro i kao dubokošutine razumijena kraju spiritus ubi vult spiratkazaonda sam ja mudro i dubokoduh diše gdje hoće mladićui sakrij te proklete rukei krenimo već jednomvrijeme je

10. 1. 1994.

56

ULAZAK U RAJ

pružali su ruke prema menia ja sam izvukao nožbila je ludnica od nebai sićušni čovjek kao da se digaotad kada sam stigaopadala je crvena kiša po crvenim rijekamamirisala nedjelja iz vrtova rajskihdvije žene su me zvalei ja sam im prišaomuškarac si rekle sugrub si i smrdiš na znoja ja sam vrištaojernikada se nisam tako nisko spuštaotako prepuštao a toliko guštaohej pa ja sam mrtavmene više nemaa ovdje svi me vole i tu me ne bolezemaljski porocija sam stvarno mrtavzar to nije krajzar da vječno živim bez nade u rajne! o ne! o ljudi! izađimo van!mi paklena klatež znamo gdje je spasblizu sasvim blizu pakao nas čekaveliki pakao za malog čovjeka

26. 12. 1991.

57

PRVI DODIR SA SMRĆU

novonovo se rađazvijezde padaju po meni

dođite veseljaci svih svjetovau mir moje malene sobedonesite sve svoje radostineka zamiriše smijehkao dim marihuane

izgorimo u srećineka oni što ostaju iza nasbudu malo manje tužnizbog našega sretnog nestanka

13. 6. 1991.

58

JAHAČ APOKALIPSE

tako sam lako sjeo na bijeli kristalni oblakkao na čista i bijela konjai već pomalo umoran od pomamei umiren blizinom zvijezdaomekšah

etoviše ničeg nemajoš samo ovaj ankhkojim sam dodirnuo vječnostjoš samo ovo nebo u obliku dodekaedrai odjek bukesrušenog svijetakojega sam u naletunetom ubio

3. 9. 1992.

59

SUTON

prvo je paun ubio zmijuonda sam pauna ubio jaa gladaka klizavi sluzavizmicao jedani bilo je teško ostati nepomičankada je čak i trava drhtala

u mome koraku nije bilo tajnetek tirkiz na licuod sunca na zalaskutek duboka šutnjai slika mrtve ljepoteu galeriji moje duše

12. 5. 1992.

60

RADOZNALOST

o. kako lagodno ugibajuškorpioni, sluteći skori kraj.i kako čudesno uspijevajuprepoznati slonovi svoju smrt.i kako polako progovarau nama skrivena zagonetka,tajnovita podsvijest koja znai naše vrijeme umiranja.prestanite čekati bolji sanvi drage dremljive sanjalice!probudite stoljeća ispod vasi drevne nađite odgovore;požderite pohlepno znanje svopak Bogu kažite svemogućem:gospodine preblagi Bože naš,mi evo spoznasmo podrobnostinestajanja. vidjesmo našu smrtgdje stoji bezuba. trinaesta.dodirnusmo potpuno našu bolte tako taknusmo nemoguće.Svemogući Gospode, takvi tiDođosmo u život zaljubljeni.o, ali ti nas Bože prevari.

28. 1. 1993.

61

GLEDANJE U DUBINU

sve više i mnogo ljudi akrofobičarakorača kroza iglene ušipa preko čarnihpa preko bajnih i sjajnih prevarado polja beznađaa u mome ogledalusiromašan kao KarmelinEdgar Allan Poeuporno traži riječida opiše nemogućevuče se kugla elipsookruglau ruletu vrti milenije ruglaa glave milijuna sanjaju o srećiza vrijeme buduće gospodotrebamo imati ključedolje sve krinke i odore stareza karnevale samoneka nam služejer mi smo dužeod blijedih brda žutih stranicapođimo zatopođimo preko granicaništimo erebrišimo sferepreko granicaiz tajne tajniu tajnu sjenaispred vremena

9. 6. 1992.

62

SANJARIJE

eda negda gladna Geau nedogled glad odagnaa vrela od nestrpljenjaljudska želja što bi htjelacijeli beskraj postao bivječnost i neumiranjei trajanje bez kajanjai davanje zbog davanja

što bi duša naša tada?kao pčela uvijek radaplesala bi uokrugne bi znala za starenjetavorenje i žaljenje

eh bio bih eda negdai ja s vama i u vamakao svjetlost u zvijezdama

eda negda gladna Geaeda Gea gladna negda

24. 7. 1992.

63

HVALOSPJEV ZA DUŠU

prožima nasa pokatkad se zakrivljuje u namaskrivena i zatajenajedna druga dimenzijai napinje se kao luk zategnutspreman da odapneno ne boj se dobri čovječenikad nikog nije ubiladuša se prpošnouvijek samo nudilai samo čudilaod Tigrisa preko Eufrataod Karpata preko prahrvataona je uvijek samo ljubilasamo snubilasva plamenasva božanskog sjajato nas evo još i danas spajaduša našas ljepotom beskraja

7. 11. 1992.

64

PJESMA O ČEKANJU

i prokleti uklet je ovaj pijesak vremena.ali ne radi se o tome.

“ja govorim” rekla je. oduševljena.u podne. jučer. ptica.a danas, šutljivi, vadili smo grobnicei odlučili da više nećemo umirati.ali ne radi se o tome.

trebali bi srušiti sve zakone:duhovnike pozatvarati u same njiha ove druge pustiti na slobodu.neka pate.i greda od cedra još bi trebaloi neshvatljivog još bii čudesnog.ali ne radi se o tome.

uvijek i u svemu može se pronaći ljubav.i tamo gdje ptica kljuca pijesak,i tamo gdje se oceani mrijeste.i tamo gdje je kretanje.u svemu je ljubav.i u svemu borba.ali ne radi se o tome.

3. 6. 1993.

65

KAKO SAM POSTAO G

ovi me odnosi odnosei vidimkako bi druge dušeu moju dušu ušlei njuše mea nisam cvijećei neću da mirišem na ovoono je većekad nisam obojenpostojan sam ondai raznobojan kao ton gi kao zvuk zvona srebrnoggeometrija ja sami vrata iz Kefer – Yesefanedokučiva sfinga Kerfenovai pijesak rijeke Gangesajesami znam da morate doćinad mojim noćimavaše će oči bdjetijer vama trebaju riječivama je potrebna utjehajezera zvijezdai rijeke beskrajavama je potreban slivi spoznajai vi ćete doćijer ja samja taj sjaj onkrajajer ja sam to ušće koje spaja

66

1. 1. 1993.

67

SLIJEPAC

izveo sam psa u šetnjumalenoga uhatogajedinoga moga psićaizveo sam psa u šetnju

ne pucajte o svatovisubota je za neženježivžukajte prolaznicičudite se pokornici

utaman (jer nema pravde)psić moj glad već svoju glođeal’ dobar je dobro mojemalo cvili pa ga prođe

izveo sam psa u šetnjumalenoga uhatogajedinoga moga psićaizveo sam psa u šetnju

11. 7. 1993.

68

PJESMA O PTICI KOJA SE NE VRAĆA

olako sam priznajem stvorio ovaj svijeti lakom kao prijevarapromjenjiv kao ćudi lijep kao zamamanarugah se zvijezdama:eto i vi mi morate sjati

o ljudidao sam vam kao dobar dobrimamisleći ako imate sveda ćete bogati bitii praveći vas na svoju slikusebe sam kanio popravitinourlik mi se ote

tada sam spoznao sve svoje moćipotom ispijao sulude noćistvarao odvažne da bi ih žderaožarovit i žestoka tako utažendugo i duboko dugo sam patioo djeco mojaa onda sam shvatio:sve ću da se vratiopet na početaku alnou astralnou jaje kristalnou kuglu skarabeja…i crn kao ništani velik kao vrijemeispočetka kao vrijeme

69

ispočetka opetnebeske ću pticepripremit za letu poletu ludomčudo će se zbitii tek na trenutakotkrit ću vam lice…učinit ću novi drugačiji svijeta onda ću statii krišom se skritiu glas prepelice

16. 10. 1993.

70

DVADESETO STOLJEĆE

probudim se iu ulicu uđemu huku zvuk uuuuuu križu krugunezvjerenu ulicu uđem ispotaknem se iposrnemi padnem

na ulicu.ptice dolete, goluboviiskrvave meiskljuju, ispiju iistinu o sebi izgubim.

u ulicu uđemposrnem i padnemptice me ispijui istinu izgubim aa glas mi mrmor postane iu samome sebi izgubljenproklinjem.

14. 2. 1993.

71

Kemal Mujičić Artnam

Rođen 1960. u mjestu Turbe kod Travnika. Poslije završene srednje škole u Travniku, 1980.g. dolazi u Zagreb gdje studira na Tehnološko-tekstilnom fakultetu. Nakon niza nastupa naknjiževnim tribinama i objavljivanja u značajnim književnim časopisima, 1994. godineobjelodanjuje svoju prvu zbirku pjesama. Od tada se redovito javlja novim radovima na III.programu radija, domaćim i inozemnim književnim festivalima, i raznim kulturnimpriredbama. Pjesme su mu uvrštene u petnaestak antologija te nekoliko zbornika i pregledasuvremene hrvatske poezije, a pojedine priče u nekoliko knjiga sačinjenih od radovaodbranih autora.

Koncem 2009. godine na III. programu hrvatskog radija izveden mu je radio-roman Petlitara benzina a za roman Vrijeme za ljubav dobiva nagradu Put u središte Europe na 16.Međunarodnom susretu izdavača. Sudjelovao na nekoliko međunarodnih festivala kaopredstavnik Hrvatske. Pojedine pjesme i priče prevođene su na njemački, engleski,španjolski, poljski, češki, mađarski, slovenski, kineski i makedonski jezik. Statussamostalnog umjetnika ostvaruje 2003. godine. Živi u Zagrebu.

Objavio: Petkom poslije ribe (pjesme, 1994, 2009); Ples (pjesme, 1996); Zona zoo (pjesme,2000); Ubrzanje (pjesme u prozi, 2002); Rad na crno (priče, 2004); Pet litara benzina(roman, 2006); Vrijeme za ljubav (roman, 2010); Iz nevremena (ratni dnevnik) (2012); Sjaj ibijeda ponedjeljka (pjesme, 2012); Sarina druga ljubav (roman, 2014).

72

Biblioteka Onlineknjiga 69

Kemal Mujičić ArtnamPETKOM POSLIJE RIBE

© 2009 Kemal Mujičić Artnam© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2009, 2015, 2016

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© Domagoj Lozina

ISBN 978-953-7669-10-2 (HTML)ISBN 978-953-345-282-1 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-283-8 (PDF)ISBN 978-953-345-284-5 (MOBI)

Prvo izdanjeMeandar, Zagreb, 1994.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

73

74