Peti ove je godine u svojstvu predsjednika strunog povjerenstva sudjelovao u ocjenjivanju srednjokolskih udbenika za nastavni predmet hrvatski jezik i knjievnost. Osim to je na poetku svoje strune karijere navedeni predmet nekoliko godina predavao u osnovnoj i srednjoj koli, Peti je i suautor Hrvatske gramatike u izdanju kolske knjige, a objavio je i vei broj znanstvenih i strunih radova iz podruja kroatistike.

U Zagrebu, 20. studenoga 2003.

Mirko PetiMirko Peti roen je 14. sijenja 1942. god. u Gornjem Bazju. Gimnaziju zavrava 1960. god. u Virovitici. Iste godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisuje studij hrvatskoga ili srpskoga jezika i jugoslavenskih knjievnosti. Ve kao gimnazijalac, a onda i kao student, surauje s knjievnim i kritikim prilozima u brojnim omladinskim, studentskim i drugim listovima i asopisima. Godinu dana obnaa dunost urednika kulturne rubrike Studentskoga lista. Studij zavrava 1965, kada se i zapoljava kao profesor hrvatskoga jezika na jednoj od osnovnih kola u Osijeku. Nakon godinu dana prelazi u Viroviticu i radi kao profesor na srednjoj koli. Nakon odsluenja vojnoga roka 1970. god. dolazi u Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, gdje radi neprekidno do danas. Zavrio je dvogodinji postdiplomski studij iz lingvistike i 1975. obranio magistarski rad pod naslovom Predikatni proirak. U Institutu radi na nekoliko leksikografskih projekata i na izradi gramatike hrvatskoga knjievnoga jezika (sintaksa) koja izlazi 1979. god. u izdanju kolske knjige pod naslovom Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog jezika. U meuvremenu struno redigira prijevod Prolegomena teoriji jezika Louisa Hjelmsleva koji izlazi 1980. u Grafikom zavodu Hrvatske. 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu brani doktorski rad pod naslovom Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku. Objavio je sedamdesetak znanstvenih i strunih radova u znanstvenim i strunim publikacijama. Trenutno radi na projektu Viesvezani rjenik hrvatskoga jezika. Samostalno je objavio ove knjige: Rasuta batina (pjesme, "Marko Maruli", Split 1971), Ispod glasa, glasa iznad (pjesme, Naprijed, Zagreb 1989), Predikatni proirak (lingvistika monografija, HFD, Zagreb 1979), Jezikom o jezik (rasprave, Antibarbarus, Zagreb 1995). U tisak su mu predane knjige: to se i kako u jeziku broji (MH) i Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku (IHJJ). Urednik je institutske biblioteke Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju i prigodne Spomenice koja se priprema u povodu 55. obljetnice postojanja Instituta, a uredio je i 28. broj institutskoga glasila Rasprave (za 2002. godinu).

Kvantifikacija u hrvatskome jezikuKnjiga Ljiljane ari Kvantifikacija u hrvatskome jeziku lingvistika je monografija o jednom od slabo istraenih i u nas gotovo potpuno zanemarenih podruja prouavanja jezika. To je podruje kvantifikacije. Kvantifikacija u najirem smislu rijei obuhvaa koliinske odnose. Ti su odnosi dosada primarno bili predmet prouavanja logike i filozofije, a u novije vrijeme zanimanje za njih pokazuje i lingvistika. Nije stoga sluajno to se i u ovoj knjizi vei dio prostora posveuje teoretskom razmatranju kvantifikacije u logikofilozofskom kontekstu, a tek manji dio nainu njezina izraavanja u prirodnim jezicima, u ovom sluaju u hrvatskome jeziku. U knjizi je ve na prvi pogled uoljiv nesrazmjer izmeu logikofilozofskoga i lingvistikoga udjela u istraivanju, na tetu ovoga posljednjega. U teoretskom se dijelu izlaganja potee naime golema specijalizirana aparatura formalne logike koja u deskripciji konkretnih koliinskih odnosa u hrvatskom jeziku ne nalazi uvijek svoju adekvatnu primjenu. Pri takvu stanju stvari naelno se otvara problem svrhovitosti tako golema pojmovnog aparata u usporedbi s rezultatima do kojih se njime dolazi. Pitanje je koliko od toga profitira sam lingvistiki opis. Uz uvodni i zakljuni dio knjiga je podijeljena na etiri poglavlja. U prvome i najopsenijem daje se iscrpan pregled razliitih pristupa problematici kvantifikacije, od kvantifikacijske teorije njemakoga filozofa Gottloba Fregea iz druge polovine 19. st. do semantike teorije igara. U drugom poglavlju govori se o kvantifikaciji u logici prema kvantifikaciji u prirodnom jeziku. U treem se poglavlju obrauju vrste kvantifikacije, eksplicitna, implicitna, proporcijska i druge, i nabrajaju se kvantifikacijske jedinice kao sintagmatski strukturirani jezini izrazi za koliinu u hrvatskome jeziku. U etvrtom se poglavlju govori o determinatorima i kvantifikatorima, razlici meu njima i svojstvima koja ih karakteriziraju. Na kraju, u dodatku, daje se objanjenje vanijih opih pojmova koritenih u radu. Za prouavanje logiko-semantikih odnosa u hrvatskome jeziku svakako je najvanije tree poglavlje knjige. U njemu su skupljeni, po kvantifikacijskim kriterijima razvrstani i s logikoga gledita opisani manje-vie svi relevantni jezini izrazi za iskazivanje eksplicitne kvantifikacije. Ti se izrazi u gramatikama hrvatskoga jezika navode i obrauju pod razliitim vrstama rijei, i prouavateljima gramatike strukture toga jezika nisu nepoznati. Novost je meutim u tome to ih se ovdje objedinjuje u posebnu skupinu, da bi ih se definiralo i protumailo s potpuno novoga gledita, kao izraze za razliite koliinske odnose, tj. kao eksplicitne kvantifikatore. U novoj vizuri izbijaju u prvi plan i nova, dotada gotovo nepoznata znaenja tih izraza, pogotovo iz usporedbe jednih s drugima pri upotrebi u istim ili razliitim logikim kontekstima. Ta nam znaenja iz dosadanjega tradicionalnog opisa tih izraza nisu bila dovoljno prezentna.Izraze za koliinske odnose u eksplicitnoj kvantifikaciji autorica pokuava povezati s problematikom kolektivnosti, distributivnosti, odreenosti i neodreenosti. Kvantifikatori koji se odnose na skupove kao cjeline kolektivni su kvantifikatori, npr. svi ljudi. Kvantifikatori koji se odnose na elemente skupa kao zasebne cjeline distributivni su kvantifikatori, npr. svaki ovjek. Postoje i sluajevi u kojima se kolektivna i distributivna kvantifikacija preklapaju. Tada je nuno dodatno kontekstualno tumaenje iskaza. Brojevi kao kvantifikacijske jedinice u ovoj se knjizi ne obrauju. Obrazloeno je to izuzetnom sloenou problematike koju kao izrazi za koliinu sobom nameu i sukladno tome potrebom njihove obrade u posebnoj knjizi.Budui da je o kvantifikaciji u kroatistici pisano vrlo malo, ova knjiga ve samim pokuajem sustavnoga pristupa toj problematici u nas predstavlja posebnu vrijednost. Unato fragmentarnosti opisa, koja se s obzirom na temu teko i mogla izbjei, u knjizi Ljiljane ari problematika se kvantifikacije u hrvatskom jeziku izlae sustavnije i opsenije nego i u jednom dosada objavljenom radu u nas. Stoga e svaki budui prouavatelj izraz za koliinske odnose u hrvatskom jeziku morati posegnuti za njom.

Peti ove je godine u svojstvu predsjednika strunog povjerenstva sudjelovao u ocjenjivanju srednjokolskih udbenika za nastavni predmet hrvatski jezik i knjievnost. Osim to je na poetku svoje strune karijere navedeni predmet nekoliko godina predavao u osnovnoj i srednjoj koli, Peti je i suautor Hrvatske gramatike u izdanju kolske knjige, a objavio je i vei broj znanstvenih i strunih radova iz podruja kroatistike.

U Zagrebu, 20. studenoga 2003.

Mirko PetiMirko Peti roen je 14. sijenja 1942. god. u Gornjem Bazju. Gimnaziju zavrava 1960. god. u Virovitici. Iste godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisuje studij hrvatskoga ili srpskoga jezika i jugoslavenskih knjievnosti. Ve kao gimnazijalac, a onda i kao student, surauje s knjievnim i kritikim prilozima u brojnim omladinskim, studentskim i drugim listovima i asopisima. Godinu dana obnaa dunost urednika kulturne rubrike Studentskoga lista. Studij zavrava 1965, kada se i zapoljava kao profesor hrvatskoga jezika na jednoj od osnovnih kola u Osijeku. Nakon godinu dana prelazi u Viroviticu i radi kao profesor na srednjoj koli. Nakon odsluenja vojnoga roka 1970. god. dolazi u Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, gdje radi neprekidno do danas. Zavrio je dvogodinji postdiplomski studij iz lingvistike i 1975. obranio magistarski rad pod naslovom Predikatni proirak. U Institutu radi na nekoliko leksikografskih projekata i na izradi gramatike hrvatskoga knjievnoga jezika (sintaksa) koja izlazi 1979. god. u izdanju kolske knjige pod naslovom Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog jezika. U meuvremenu struno redigira prijevod Prolegomena teoriji jezika Louisa Hjelmsleva koji izlazi 1980. u Grafikom zavodu Hrvatske. 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu brani doktorski rad pod naslovom Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku. Objavio je sedamdesetak znanstvenih i strunih radova u znanstvenim i strunim publikacijama. Trenutno radi na projektu Viesvezani rjenik hrvatskoga jezika. Samostalno je objavio ove knjige: Rasuta batina (pjesme, "Marko Maruli", Split 1971), Ispod glasa, glasa iznad (pjesme, Naprijed, Zagreb 1989), Predikatni proirak (lingvistika monografija, HFD, Zagreb 1979), Jezikom o jezik (rasprave, Antibarbarus, Zagreb 1995). U tisak su mu predane knjige: to se i kako u jeziku broji (MH) i Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku (IHJJ). Urednik je institutske biblioteke Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju i prigodne Spomenice koja se priprema u povodu 55. obljetnice postojanja Instituta, a uredio je i 28. broj institutskoga glasila Rasprave (za 2002. godinu).

Kvantifikacija u hrvatskome jezikuKnjiga Ljiljane ari Kvantifikacija u hrvatskome jeziku lingvistika je monografija o jednom od slabo istraenih i u nas gotovo potpuno zanemarenih podruja prouavanja jezika. To je podruje kvantifikacije. Kvantifikacija u najirem smislu rijei obuhvaa koliinske odnose. Ti su odnosi dosada primarno bili predmet prouavanja logike i filozofije, a u novije vrijeme zanimanje za njih pokazuje i lingvistika. Nije stoga sluajno to se i u ovoj knjizi vei dio prostora posveuje teoretskom razmatranju kvantifikacije u logikofilozofskom kontekstu, a tek manji dio nainu njezina izraavanja u prirodnim jezicima, u ovom sluaju u hrvatskome jeziku. U knjizi je ve na prvi pogled uoljiv nesrazmjer izmeu logikofilozofskoga i lingvistikoga udjela u istraivanju, na tetu ovoga posljednjega. U teoretskom se dijelu izlaganja potee naime golema specijalizirana aparatura formalne logike koja u deskripciji konkretnih koliinskih odnosa u hrvatskom jeziku ne nalazi uvijek svoju adekvatnu primjenu. Pri takvu stanju stvari naelno se otvara problem svrhovitosti tako golema pojmovnog aparata u usporedbi s rezultatima do kojih se njime dolazi. Pitanje je koliko od toga profitira sam lingvistiki opis. Uz uvodni i zakljuni dio knjiga je podijeljena na etiri poglavlja. U prvome i najopsenijem daje se iscrpan pregled razliitih pristupa problematici kvantifikacije, od kvantifikacijske teorije njemakoga filozofa Gottloba Fregea iz druge polovine 19. st. do semantike teorije igara. U drugom poglavlju govori se o kvantifikaciji u logici prema kvantifikaciji u prirodnom jeziku. U treem se poglavlju obrauju vrste kvantifikacije, eksplicitna, implicitna, proporcijska i druge, i nabrajaju se kvantifikacijske jedinice kao sintagmatski strukturirani jezini izrazi za koliinu u hrvatskome jeziku. U etvrtom se poglavlju govori o determinatorima i kvantifikatorima, razlici meu njima i svojstvima koja ih karakteriziraju. Na kraju, u dodatku, daje se objanjenje vanijih opih pojmova koritenih u radu. Za prouavanje logiko-semantikih odnosa u hrvatskome jeziku svakako je najvanije tree poglavlje knjige. U njemu su skupljeni, po kvantifikacijskim kriterijima razvrstani i s logikoga gledita opisani manje-vie svi relevantni jezini izrazi za iskazivanje eksplicitne kvantifikacije. Ti se izrazi u gramatikama hrvatskoga jezika navode i obrauju pod razliitim vrstama rijei, i prouavateljima gramatike strukture toga jezika nisu nepoznati. Novost je meutim u tome to ih se ovdje objedinjuje u posebnu skupinu, da bi ih se definiralo i protumailo s potpuno novoga gledita, kao izraze za razliite koliinske odnose, tj. kao eksplicitne kvantifikatore. U novoj vizuri izbijaju u prvi plan i nova, dotada gotovo nepoznata znaenja tih izraza, pogotovo iz usporedbe jednih s drugima pri upotrebi u istim ili razliitim logikim kontekstima. Ta nam znaenja iz dosadanjega tradicionalnog opisa tih izraza nisu bila dovoljno prezentna.Izraze za koliinske odnose u eksplicitnoj kvantifikaciji autorica pokuava povezati s problematikom kolektivnosti, distributivnosti, odreenosti i neodreenosti. Kvantifikatori koji se odnose na skupove kao cjeline kolektivni su kvantifikatori, npr. svi ljudi. Kvantifikatori koji se odnose na elemente skupa kao zasebne cjeline distributivni su kvantifikatori, npr. svaki ovjek. Postoje i sluajevi u kojima se kolektivna i distributivna kvantifikacija preklapaju. Tada je nuno dodatno kontekstualno tumaenje iskaza. Brojevi kao kvantifikacijske jedinice u ovoj se knjizi ne obrauju. Obrazloeno je to izuzetnom sloenou problematike koju kao izrazi za koliinu sobom nameu i sukladno tome potrebom njihove obrade u posebnoj knjizi.Budui da je o kvantifikaciji u kroatistici pisano vrlo malo, ova knjiga ve samim pokuajem sustavnoga pristupa toj problematici u nas predstavlja posebnu vrijednost. Unato fragmentarnosti opisa, koja se s obzirom na temu teko i mogla izbjei, u knjizi Ljiljane ari problematika se kvantifikacije u hrvatskom jeziku izlae sustavnije i opsenije nego i u jednom dosada objavljenom radu u nas. Stoga e svaki budui prouavatelj izraz za koliinske odnose u hrvatskom jeziku morati posegnuti za njom.