Pregledni lanak UDK 165.62: 17.021.2: 141.113Primljeno 29. 12. 2005.

Milenko A. PeroviUniverzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Dr. Zorana inia 2, 21000 Novi Sad, Srbija

milenko.perovic@gmail.com

Hegelova fenomenologija volje istav pluralizma

Saetak

Analiza Hegelovog djela Filozofija prava, posebno Uvoda ( 132), otvara temeljnu mo-gunost da miljenje modernog praksisa i zasnivanje filozofije praktikog zadobije punu filo-zofsku legitimaciju iz cjelovitog koncepta fenomenologije ljudske volje. Polazimo od uvjerenjada je kod Hegela na djelu nacrt svojevrsne povijesti iskustva postajanja ljudske volje. Hegelovorazvijanje stava o povijesnosti volje, koja se odvija kroz povijesno napeti odnos forme i sa-draja volje, kroz evoluciju forme volje u momentima oposti, posebnosti i pojedinanosti, na-pokon, kroz diferenciju principa blaenstva i principa slobode, daje filozofski legitimnu osnovuza razumijevanje i utemeljenje modernog stava pluralizma kao praktiko-filozofskog, etiko-filozofskog, svjetonazornog i politikog pojma.

Kljune rijei

G. W. F. Hegel, fenomenologija, ljudska volja, pluralizam

Pluralizam kao praktiko-filozofski, filozofsko-etiki i politiki pojam, tepluralizam kao svjetonazorno-djelatni stav ini jedan od nunih toposadananjeg svijeta i dananje filozofije. Opredmeen u formama pluralizmamisaonih paradigmi u filozofiji, pluralizma svjetonazora i vrijednosti, eti-kog pluralizma, socijalnog pluralizma, religijskog pluralizma i politikogpluralizma pojam i stav pluralnosti izvorna je paradigma mogunosti op-stojanja i stalnog proizvoenja pluralnog drutva. Ideja prava na umnogo-struujuu usporednost opstojanja jednake ovlatenosti za ljudsko slobodno-voljno dranje, u duhovnim i drutvenim podrujima u kojima je takvo dra-nje mogue, ini sami sukus te paradigme.Postoji misaona sklonost da se, iz pretpostavke o nedostatku ili izriitomodbijanju ideje nadreenog jedinstva, pojam pluralizma promilja i zasnivakao nedijalektiki pojam, kao opstojanje razlike bez jedinstva. U takvom sezasnivanju obrana prava mnotva okree protiv ideje jedinstva koje tomnotvo omoguuje, a obrana prava konkurencije okree se protiv koope-racije koja omoguuje tu konkurenciju. Takvo zasnivanje stava pluralizmaima svoju osnovanost ako se dri prava na slobodno sadrajno samoodree-nje ljudske volje i ljudskih uvjerenja. Ono odbija pravo bilo koje volje,uvjerenja ili interesa da polae pravo na odreenje mjerila i obrasca jedin-stva. Obrana stava pluralizma, kojoj je u temelju obrana prava razlike, nunopoiva na delegitimiranju svakog prava na jedinstvo, koje bi se uspostavljaloiz bilo koje volje, uvjerenja, interesa itd.Meutim, neto je posve drugo ako se stav pluralizma zasniva i brani nanain apstrahiranja od forme koja daje da bude legitimirano pravo na naj-razliitije sadraje, od forme koja legitimira stav pluralizma. Osnovanostprava na raznolikost sadraja, na pluralnost sadrajnih odreenja, moguaje ako se forma jedinstva ne shvati kao neki pretpostavljeni sadraj, tj. akose neki pluralni sadraj ne hipostazira u stav jedinstva. Drugim rijeima, ne-

dijalektiki pojam pluralizma teko je argumentativno obraniti od prigovoraza apsolutizaciju (apsolutni pluralizam) i bestemeljnost, ako se u tom poj-mu apstrahira od forme koja daje mogunost i legitimnost pluralizmu sa-draja. Teko ga je braniti ako u njemu izostaje formalni princip jedinstva, iliako se on izriito odbija.Implicitnu kritiku takvog pojma pluralizma mogue je postaviti na tezi dastanovite obrane stava mnotva ne implicira nuno rtvovanje komplemen-tarnog pojma jedinstva, posebno ako se jedinstvo misli kao formalni principjedinstva, a sam taj princip kao pravo doputenja, legitimnosti i uzajamnogpriznanja razlike voljnih, interesnih i misaonih sadraja. Princip jedinstvanije mogue izloiti na nain jednostavne i samorazumljive formule. On jeosnova koja se protee kroz sve filozofske, duhovne i drutvene forme da-nanjeg svijeta dijelom kao realizirano stanje svijeta, dijelom kao stanjekojemu slobodni svijet tei.Zbog toga formalni princip jedinstva u opem stavu pluralnosti moemo ra-zumjeti kao proces forme pluralnosti. Taj se proces moe misaono reflektiratis najrazliitijih polazinih toaka. ini mi se jo uvijek misaono vrlo plodo-tvornim promiljati ga kao fenomenologiju slobodne volje, kako je ona unekim bitnim misaonim elementima izloena u Uvodu Hegelove Filozofijeprava ( 132).Kao to je poznato, u Fenomenologiji duha Hegel provodi kompleksno is-traivanje povijesti iskustva svijesti, u kojemu se potonja i najvia stanicaiskustva svijesti, apsolutno znanje, pojavljuje kao mo svijesti da samusebe reflektira, mo svijesti da bude filozofina. Praktiko-filozofski analo-gon fenomenolokog istraivanja povijesti iskustva svijesti prua Hegelovnacrt povijesti iskustva slobodne volje u Filozofiji prava. U njoj se kao naj-via stanica iskustva volje uzima moderno stanovite ljudske djelatne sa-mosvijesti. To je stanovite zadobiveno tematskim ispitivanjem procesa po-stajanja slobodne volje kao posebnog naina miljenja, tj. praktikog dra-nja slobodne inteligencije u vlastitu povijesno-praktikom svijetu. Njegov jepovijesni temelj ono stanje svijeta u kojemu se odvija borba za priznanjeprava slobodne volje na samoodreenje. Hegelovo ispitivanje izuzetno jekompleksno, jer proces volje promatra u trostrukoj perspektivi: (1) kao filo-genetski proces ope rodne kultivizacije ljudske volje od stanja prirodne dostanja slobodne volje; (2) kao ontogenetski proces postajanja individualnevolje iz prirodnih nagona; i (3) kao djelatno-situacijski proces individualnogi kolektivnog djelovanja u svakodnevici slobodno-voljnog djelanja.Spregnutost trostruke perspektive promatranja procesa volje poiva na He-gelovoj pretpostavci o strukturalno srodnim tokovima filogenetskog, onto-genetskog i situacijskog (habitualnog) naina postajanja ljudske slobodnevolje. Srodnost tokova ulijeva se u jedinstveni tok djelovanja i miljenja slo-bodne individue. Iako to Hegel izrijekom ne kae, taj slobodni jedinstvenitok korijen je mogunosti suvremenog pluraliteta. Taj jedinstveni tok dina-miki je proces forme jedinstva postajanja pluraliteta i jedinstva opeg pra-va na pluralitet, kojemu unutranju ivotnost prava na razliku osiguravaupravo slobodna volja. U samom pojmu slobodne volje poiva mogunostsamopostavljanja najrazliitijih sadraja htijenja. Slobodna volja rodno jemjesto svakog pluralizma. Povijesno kultivirano pravo na slobodnu indi-vidualnost volje, individualno kultivirana mo slobodne individualne volje idjelatno habitualno ozbiljenje slobodne individualnosti ine troperspek-tivnu jedinstvenu osnovu stava pluralnosti. Jednim slovom, slobodna indi-vidualnost jest proces jedinstva forme stava pluralnosti. Bez njega ne bi bilo

24FILOZOFSKA ISTRAIVANJA M. A. Perovi, Hegelova fenomenologija101 God. 26 (2006) Sv. 1 (2326) volje i stav pluralizma

mogue legitimirati bilo koje pravo na pluralnost, razliku, kooperaciju, pa iuzajamnu indiferentnost pluralistikih paradigmi ivota.Hegel, dakle, proces slobodne individualnosti ispituje trostruko. S jednestrane, on se filogenetski osvjetljava kao proces postajanja modernog stano-vita slobodne volje. Kultiviranje volje, za Hegela, povijesni je proces s vrlosloenom antitetikom strukturom oposti volje, posebnosti volje i pojedi-nanosti volje. Da bi se volja uope povijesno mogla roditi kao ljudska volja,nuan je sloeni proces unutranje kultivizacije pukih prirodnih htijenja, na-gona, nagnua itd. Posredovani nagon jest volja, tj. stavljenost odreenogprirodnog htijenja pod svrhovito vodstvo fronetikih moi ljudske svijesti.(1) Kada je fronetika mo slaba, tj. kada u sebi ne pribire sasvim odreenesvrhe djelovanja, svaki motivacijski sadraj moe biti svrha koja pokreedjelovanje. (2) Slabost fronetike moi moe voditi i odricanju od svih svrha,tj. dranju ljudske svijesti koja nee nita uzeti kao djelatnu svrhu. (3) Na-pokon, slobodna volja moe sebe drati otvorenom pred mogunostima svihsvojih izbora. U sva tri oblika na djelu je opost volje. Ona je latentna, ali iaktualna mo ljudske volje da se protegne na sve mogue svrhe, ili da odbijesve svrhe. Prelazei u aktualnost, ona ne gubi svoju latentnost. Takva jeopost na djelu u starim civilizacijama, ali i u kasnijim fanatizmima reli-gijskih i politikih pokreta.Posebnost volje, njezin prijelaz iz latentnosti u aktualnost, donosi isticanjeodreenog prava protiv ope volje, odreenih posebnih svrha, tj. izlaenjevolje iz nediferencirane neodreenosti. Stanovite posebnosti volje donosidualizam njezine beskonanosti i konanosti (a njegov paradigmatski oblikformuliran je u Kantovoj i Fichteovoj filozofiji).Napokon, pojedinanost volje jedinstvo je oba prethodna momenta volje,kao pravo samoodreenje onoga Ja. Takvo samoodreenje moe nastupitiako se beskonanost moguih samoodreenja volj ukonai u odreenimsadrajima i svrhama, u kojima volja jedino moe biti djelatna. Mogunostda se opost volje uposebi donosi konkretnost i pojedinanost djelovanja.Kantovo htijenje da ideju slobode kao princip djelovanja spasi od njezinaodjelovljenja u onom konkretnom i pojedinanom tako to e je zadra-vati u oposti i neodreenosti volje kao htijenje potpuno je aporetsko.Zbog njega Kant ne moe deducirati modernu sloenu konstituciju prak-sisa. Po Hegelovu sudu, sloboda ne lei ni u neodreenosti, niti u odree-nosti, nego je oboje; ona nije ni ista mogunost, niti mogunost koja jepala u posebnosti neslobodnog svijeta, nego je jedinstvo tih mogunosti.To jedinstvo daje sloenu skalu modernih objektivacij slobode na nainprava, morala, porodice, graanskog drutva i drave.Srodni ontogenetski proces postajanja pojedinane djelatne volje, kao svo-jevrsna skraena i saeta pedagogija, u osnovi je postajanja individualnogdjelatnog ovjeka slobodnim biem, koje svoju slobodnu individualnost is-poljuje u svim poljima djelovanja koja ovise o njegovim znanjima, uvjeren-jima i interesima. Isto tako, habitualni karakter slobodne individualnosti udjelatnim situacijama dovodi do toga da slobodna individua u sebi reprodu-cira proces kretanja od ope do pojedinane volje, da bi uope dola do dje-latne odluke.U sva tri tijeka na djelu je proces obrazovanja forme volje. O samomkarakteru procesa oblikovanja forme volje ovisi oblikovanje sadraja volje.On ini odreenje djelatne svrhe koju volja sebi postavlja kao ono to e udjelovanju slijediti. Kantov obrat u razumijevanje onoga to pokree dje-

25FILOZOFSKA ISTRAIVANJA M. A. Perovi, Hegelova fenomenologija101 God. 26 (2006) Sv. 1 (2326) volje i stav pluralizma

latnu volju otvara polje slobodnih i pluralnih djelatnih paradigmi. U osnovi,to pokretako, kao djelatni princip, moe biti neto empirijsko ili sama slo-boda pretoena u predodbu trebanja. Za Hegela gledano u povijesnoj,ali i u individualnoj perspektivi mogua su dva principa djelovanja, kojiodreuju sadraje djelatne volje: princip blaenstva i princip slobode. Upredgraanskim epohama, prvi je princip bio odreujui kao pokreta ilisvrha, ili pak sadraj djelatne moralne volje. Kantova je filozofija otvorilamogunost da se princip slobode postavi kao forma i kao sadraj dje-lovanja. Hegel u bitnome smislu slijedi tu veliku Kantovu ideju jedinstvaforme i sadraja slobode. Kod njega ona dobiva odreenje slobodne voljekoja imanentno hoe samu sebe kao slobodnu volju. Zbog toga se ona nemoe izgubiti u pluralnim odreenjima sebe same, jer sebe zna u toj plu-ralnosti.

Da zakljuimo, zajedno s Hegelom: topos svake pluralnosti jest slobodnaindividualnost i njezino pravo da samoj sebi, po vlastitoj slobodi, postavi sa-draj u kojem e se opredmeivati.

Milenko A. Perovi

Hegels Phnomenologie des Willens undder Standpunkt des Pluralismus

Zusammenfassung

Die Analyse von Hegels Werk Grundlinien der Philosophie des Rechts, und insbesondere derVorrede ( 132) erffnet die Mglichkeit, dass dem Denken der modernen Praxis und der Be-grndung der praktischen Philosophie aus dem gesamten Konzept der Phnomenologie desmenschlichen Willens heraus eine volle philosophische Legitimierung verliehen wird. Wir gehenvon der berzeugung aus, dass bei Hegel das Konzept einer einzigartigen Geschichte der Erfahrungder Entstehung des menschlichen Willens am Werk ist. Hegels Entwicklung des Standpunktes vonder Geschichtlichkeit des Willens, die durch das historisch angespannte Verhltnis zwischen derForm und dem Inhalt des Willens, durch die Evolution der Form des Willens in Momenten der All-gemeinheit, Besonderheit und Einzelheit, schlielich aber auch durch die Differenzierung des Prin-zips der Seligkeit und des Prinzips der Freiheit vonstatten geht, bildet eine philosophisch legitimeGrundlage fr das Verstehen und Begrnden der modernen Auffassung vom Pluralismus als prak-tisch-philosophischer, ethisch-philosophischer, weltanschaulicher und politischer Begriff.

Schlsselwrter

G. W. F. Hegel, Phnomenologie, menschlicher Wille, Pluralismus

26FILOZOFSKA ISTRAIVANJA M. A. Perovi, Hegelova fenomenologija101 God. 26 (2006) Sv. 1 (2326) volje i stav pluralizma