Paščenko: Ukrajinski folklor i politika

Nar. umjet. 44/2, 2007, str. 207-229, J. Paenko, Folklor i politika: Iz ukrajinskog... Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 3.8.2007. Prihvaeno: 26.11.2007.

UDK 821.161.2.09:39]:32(477)

207

JEVGENIJ PAENKO Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za istonoslavenske jezike

i knjievnosti, Zagreb

FOLKLOR I POLITIKA: IZ UKRAJINSKOG POVIJESNOGA GLEDITA

Polazei od usporedbi s Krleinim opaanjima o hrvatskom politikom folkloru iz Prvoga svjetskog rata, rad upuuje na veliki fond ukrajinskog usmenog stvaralatva u kojem se izraava kritian stav prema politikim dogaajima u Ukrajini od 1918. To je stvaralatvo presjeeno rusko-sovjetskim represijama s poetka 1930-ih godina i u ukrajinskoj je etnologiji zavladalo doba socrealizma. Predoena graa dosad uglavnom nije bila interpretirana u ukrajinskoj folkloristici zbog nametnutih rigoroznih ideolokih dogmi. U radu su prikazani razliiti izrazi ukrajinske usmene knjievnosti protuboljevikoga sadraja. Taj korpus, na alost, jo uvijek nije objavljen. U doba socijalizma politiki angairano folklorno stvaralatvo zamijenila su umjetno stvarana djela, koja su bila proglaavana ukrajinskim folklorom. Kljune rijei: ukrajinska usmena knjievnost antiboljevikog

sadraja, dumy, Institut za povijest umjetnosti, folkloristike i etnologije M. T. Ryljskyj Nacionalne akademije znanosti Ukrajine

Gledano iz ukrajinske perspektive, hrvatska etnologija i folkloristika postigle su bitne i zanimljive rezultate u prouavanju suvremenosti u usporedbi s metodologijom ukrajinske znanosti u prolosti ovisne o sovjetskoj ideologiji. Vidljivom je osobinom hrvatskih istraivaa bilo izbjegavanje politikih pitanja u smislu apologije dominirajuih ideolokih postulata u doba socijalizma. Meutim, dramatini su dogaaji na postjugoslavenskom terenu, kao posljedica opega kraha komunistikog sustava, ogolili osjetljiv ivac upravo etnike prirode. (Sjetimo se samo zloglasnog etnikog ienja, tek jedne od patologija postkomunistikih raspadanja.) Jedan je od temeljnih razloga leao upravo u naglo osloboenim etnikim procesima vezanim uz nacionalne mitove, prije potiskivanima komunistikom ideologijom. Zapadna literatura o razlozima, razvoju i drugim aspektima postjugoslavenskih

Nar. umjet. 44/2, 2007, str. 207-229, J. Paenko, Folklor i politika: Iz ukrajinskog...

208

dogaaja vrlo je opsena i zanimljiva je graa za analizu, ali u tim pokuajima uvelike nedostaje upravo etnoantropoloki pristup.

Hrvatski su etnolozi i folkloristi dijagnosticiranjem sloenih meu-etnikih procesa i konfliktnih mehanizama na postkomunistikome prostoru bitno upotpunili opu analitiku sliku postjugoslavenske drame, pridonijeli promiljanju ratnih zbivanja (ale Feldman, Prica, Senjkovi 1993; Povrzanovi, Prica 1996; Vitez 1996) te upotpunili etnoloko razumijevanje (Rihtman-Augutin 2001:124) niza procesa u drutvu, zavirili u dubine mentaliteta te uputili na etnike izvore politiziranja problema. Istraivanjima ne samo ratnog razdoblja ve i prethodnih procesa koji su uvjetovali daljnji razvoj traginih dogaaja, ali i analizama postsocijalizma, hrvatska znanost bitno pridonosi srednjoeuropskomu procesu etnoantropologizacije.

Dok je hrvatska znanost, unato svim ogranienjima koja je nametao socijalistiki politiki sustav (Rihtman-Augutin 2001:155) ipak uspjela pro-biti put prema europskoj etnologiji, u sovjetskoj je zoni najlake bilo izbjei partijske normative zadubljivanjem u starine, istraivanjem arhaikih kultura, izmeu ostalog mitologije, u emu su postignuti vani rezultati (Mify narodov mira 1980, 1982. Rybakov 1981, Rybakov 1988, Paenko 1999 [20062], Pa-enko 2007). Na istoku Europe nacionalne teme su imale posebna ogranie-nja, u emu je Ukrajina izriit primjer. Ve je na samome poetku ruskoga so-cijalizma, kao opravdanje estokim protuukrajinskim represijama, stvoren mit o ideoloki opasnom ukrajinskom buroaskom nacionalizmu. Taj je politiki mit na razinama unutarnje i vanjske cenzure onemoguavao osmiljavanje na-cionalne kulture. Mnogi su nacionalni kulturnopovijesni slojevi tabuirani ili tumaeni kao izraz klasne borbe. Nacija se prema marksistikim kriterijima stvara pripadnou odreenim drutveno-ekonomskim ustrojima: promjenom drutveno-gospodarskih uvjeta mijenjali su se i etniki parametri.1 Normativi su se primjenjivali i na istraivanja suvremenosti: ukrajinska folkloristika i et-nografija morale su se drati metodolokih naela iskovanih u sovjetsko-ru-skom centru. Prema redovitim partijskim uputama o sovjetskoj kulturi, koje su bile normom znanstvenoga ivota, suvremeni su se drutveni procesi prikazivali kao izraz socijalistike obrednosti sovjetskog naroda (Svjata ta obrjady trudjayh Kyjeva 1982).

Upoznavanje zapadnoeuropskih znanstvenih tijekova bilo je onemo-gueno, komunikacija je svedena na kritiku koju su provodili provjereni kadrovi jer su samo njima bili dostupni i metodologije i dosezi zapadne (buroaske) znanosti. U neku su ruku slavistika prouavanja dijelom omoguila upoznavanje zapadnih metoda, i tu je upravo hrvatska znanost bila vanim informativnim kanalom.

1 Nastajanje nacije pripisivalo se tek raspadu feudalizma (17.-18. st.), a takvo se tumaenje

povijesti nije odnosilo samo na Ukrajinu ve i na Hrvatsku (Martynova 1988).


209

Padom reima poetkom 90-ih ukrajinska se znanost nala u tekim uvjetima, izgubivi potporu mentora drave i partije. Novonastala drava u uvjetima tranzicije i takozvane privatizacije nije podupirala akademsku zna-nost, to je dovelo do razdoblja stagnacije. Osloboenje od ideolokih stega stvorilo je vakuum balast sovjetskih dogmi nisu nadomjestili novi kriteriji. Mitologiziranje prolosti, paraznanstvene publikacije o osobitostima nacije uglavnom potjeu iz krugova graanskih entuzijasta, amatera to je opa crta tranzicijskih drutava. Ukrajinski pobornici kulta arijstva i poganstva slini su po tome apologetima hrvatskog etnikog iranizma. Jo vei valovi takve literature preplavljuju Rusiju. ini se da pad komunistike ideologije priguuje znanost i izravno uvjetuje laike procese nacionalnih mitotvorstava.

Nakon kriznoga razdoblja i unato potekoama prvih razdoblja tranzicije, ukrajinska se drutvena i humanistika znanost okrenula neko zabranjivanim temama i jaala je ponajprije u istraivanju nacionalne prolosti. Meutim, i na poetku milenija je teko govoriti o dovoljnoj upuenosti ukrajinske etnologije i folkloristike u europski znanstveni korpus, posebice u metode prouavanju suvremenih procesa. Kritiko valoriziranje donedavnog ideolokog sustava, u kojem se formirala veina sadanjeg znanstvenog kadra, jo uvijek kao da je nepoeljno. To se odnosi i na predmet koji ovdje elim prikazati ukrajinski folklor s izriitim protuboljevikim usmjerenjem. Upravo je ideoloki balast prolosti moda jednim od razloga to je ta usmenoknjievna graa iz arhiva Instituta za povijest umjetnosti, folkloristike i etnologije M. T. Ryljskyj Nacionalne akademije znanosti Ukrajine i u najnovije doba zanemarena. Rije je o zapisima folklora diljem Ukrajine s poetka 20-ih do poetka 30-ih godina minuloga stoljea. Nastankom, sadrajem i sudbinom ti su tekstovi negdje izmeu znanosti, ideologije i politike (Bokovi-Stulli 2001). Osobni dug hrvatskoj fokloristici i njezinu sluhu za stvaralatvo "maloga ovjeka" u opreci prema "velikim dogaajima i ljudima" obvezuje me aktualizirati upravo te ukrajinske zapise.

***

Poetkom 80-ih godina minuloga stoljea, dok sam prikupljao podatke za po-glavlje o hrvatskoj fokloristici u monografiji Slavenska folkloristika. Razvoj i gradivo, pripremanoj u spomenutom Institutu u Kijevu, ostao mi je u sjeanju tekst Miroslava Krlee Narodna politika lirika jeseni devetstotinaisedamna-este,2 koji je urednica M. Bokovi-Stulli ukljuila u svoj izbor studija i ogleda o usmenoj knjievnosti (Bokovi-Stulli 1971:313-315). U prikazivanju ratnoga prostora od Galicije do Venecije hrvatski se pisac divi

2 Naime, rije je o Krleinu eseju Prije trideset godina (1917-1947) (Republika, 1947, 11),

to ga je Krlea uvrstio u dnevniko-memoarsku strukturu Davnih dana (usp. Marjani 2005:363-402).


210

usmenom pjesnitvu politikoga sadraja koje je bujalo u redovima hrvatskih vojnika:

O caru Karlu, Ziti, Franju Ferdinandu, Franju Josipu, o nadvojvodama, grofovima i popovima ovaj na antemuralski, graniarski narod mislio je politiki mnogo bistrije, klasno svjesnije, dijalektiki mudrije od naeg sabora, od nae tampe, od naih pjesnika i od sveukupne nae inteligencije (Krlea 1971:313-314).

Posebice su dojmljive parafraze kao Kia pada, Hrvatska propada. Vjetar piri, a grobljem se iri i druge kojima je narod lapidarno i tono opisao stanje u zemlji. Moda je samo zahvaljujui tim Krleinim biljekama iz Davnih dana (Zapisi 1914-1921) predoen folklor koji predstavlja dio ope europske panorame proturatnog stvaralatva iz doba Prvoga svjetskog rata.

Srodan je proturatni folklor nastajao u istome krugu austrougarskog imperija, u zapadnoj Ukrajini, gdje se zapravo i nalazila Galicija, vano bojite Prvoga svjetskog rata, mjesto mnogih zbivanja u Krleinu stvaralatvu. Ukrajinci su zajedno s Hrvatima prebivali na istoj bojinici, ginui za tue interese s tom razlikom to je Ukrajina bila podijeljena izmeu dvaju imperija pa su Ukrajinci ratovali na objema stranama i u austrijskoj i u ruskoj vojsci.3 Rusija je, namjeravajui kolonizirati Galiciju i Bukovinu (s tamo dominirajuom grko-katolikom crkvom), vodila estoku protuukrajinsku politiku. Ta su zbivanja odjeknula i u usmenoj knjievnosti, o emu svjedoe zapisi pjesnitva s naglaenim proturuskim sadrajem.4 Rat je doveo do pada obaju imperija, u emu je Ukrajina bila svojevrsnim katalizatorom (Mycyk 2005:326) i to je glede Rusije predvidio jo 1847. pjesnik-prorok Taras evenko. U poemi San on je, za "zlatno doba" imperija neuvenom drskou, pukim humorom, groteskno pretkazao propast cara i njegova carstva, to se i ostvarilo 1917. Ukrajina je iste godine najavila autonomiju, a zatim proglasila Ukrajinsku Narodnu Republiku na elu s istaknutim znanstvenikom i politikim djelatnikom Myhajlom Gruevsjkym. U zemlji, koja je stoljeima trpjela nemilosrdne zabrane svega nacionalnog, otpoeo je nacionalni preporod u posebno nepovoljnim uvjetima.5 Meutim,

3 U sustavu ruske vojske je bilo mobilizirano 3500000 Ukrajinaca, u sustavu austrijske

300000. 4 U arhivima spomenutog Instituta za povijest umjetnosti, folkloristike i etnologije Nacionalne

akademije znanosti Ukrajine uvaju se zapisi usmenog stvaralatva nastalog u Legionu ukrajinsjkyh siovyh striljciv. Tako su se nazivale ukrajinske vojne formacije u sustavu austrijske vojske koje su povezivale ideju o nastanku ukrajinske drave s porazom Ruskoga carstva. Ta graa, na alost, nije ni objavljena ni prouena.

5 Kanadski povjesniar ukrajinskog podrijetla Orest Subteljnyj tako prikazuje ope stanje: "Godine 1919. Ukrajinu je navodnio opi kaos. U novijoj europskoj povijesti nijedna zemlja nije doivjela takvu sveobuhvatnu anarhiju, takvu ogorenu graansku borbu, takav konani raspad vlade kao to je u to doba doivjela Ukrajina. est razliitih armija djelovalo je na njezinu teritoriju: ukrajinska, boljevika, bjelogardejska, sile Antante,


211

ideoloki sukobljene politike snage u Rusiji imale su zajedniki stav o Ukrajini nisu je prihvaale kao samostalan politiki subjekt i nastavile su davnu tradiciju ruskog protuukrajinizma.6

U borbi za Ukrajinu seljaci su sudjelovali pazei na vlastite interese i podravajui one snage koje bi zadovoljavale tenje prema neovisnu gospodarenju. Njihov doivljaj politikih prilika, poglavito sovjetske dominacije koja se postupno uvlaila u ukrajinsku sredinu i potiskivala ostale, moe se iitati i u folkloru. Korpus usmene knjievnosti s politikim sadrajima iz tih burnih i dramatinih godina (od 1918. do poetka 30-ih) nastavlja opepoznatu folklornu tradiciju reagiranja na povijesna zbivanja, posebice na ona povezana s nacionalnom egzistencijom i otporom vanjskom neprijatelju. Takvim su "folklornim historizmom" obiljeeni usmenoknjievni tekstovi koji su nastajali ve od srednjega vijeka nadalje na prostorima Ukrajine - Rus', kako ju je imenovao jo 1898. povjesniar, prvi predsjednik vlade neovisne Ukrajine akademik Myhajlo Gruevsjkyj, koji je u fundamentalnim radovima prikazao genetsku povezanost srednjovjekovne Rus' (Kijevske) s Ukrajinom7 (Gruevsjkyj 1991).

Ukrajinska povijest poznaje etiri razarajua strana osvajanja: mon-golsko i tatarsko od 1240., poljsko tijekom 16. i 17. stoljea, rusko caristiko (od polovice17. stoljea 1917.) i potom rusko-sovjetsko (1920.-1991.) te njemako-nacistiko (1941.-1945). Srednjovjekovne epske pjesme kijevskog ciklusa (bylyny) uobliavale su ratniku tradiciju onih koji su se prema starokijevskim izvorima imenovali prastarim imenom Ukrajinaca Rusii (Paenko 1997; 1999). U tom epu su predoeni simbolini likovi junaka (bogatyr), dok je otpor Tatarima u epskome pjesnitvu iskazan konkretnijim likovima. Srednjovjekovna se epska tradicija transformirala u epske oblike poznate kao dumy, povijesne pjesme. Isti su anrovi dominirali i u doba otpora poljskoj invaziji. Ruska je intervencija bila najtea i najdulja u ukrajinskoj povijesti i prototip je odnosa "srodnih" ali razliitih naroda. Takav model suodnosa susjednih naroda poznat je u razliitim svjetskim regijama i

poljska i anarhistika. U manje od godine dana Kijev je prelazio iz ruke u ruke. Mnogobrojne su bojinice dijelile jedan od drugoga gradove i cijele regije. Gotovo je potpuno prekinuta veza s vanjskim svijetom. Ispraznili su se gladni gradovi, a njihovo je stanovnitvo u potrazi za hranom krenulo na selo. Sela su se bukvalno zabarikadirala pred nepozvanim gostima" (Subteljnyj 1991:314).

6 Boljevici su izmeu 1917. i 1919. tri puta vojno intervenirali u Ukrajini da bi sprijeili njezino osamostaljivanje. Od godine 1920. postupno su uvodili svoju vladu. Ukrajinska se vojska istodobno branila i od ruskih caristikih okupatora pa takozvana Bijela garda carskoga generala Denikina u okupacijskom reimu otvoreno nije priznavala samostalnu Ukrajinu. U sovjetsko-poljskome ratu 1920. obje strane su nastojale osvojiti Ukrajinu kako bi paralizirale nacionalni otpor, posebice na selu koje nije prihvaalo ruski boljevizam. Rusi su 1921.-1923. proveli prvu represivnu kampanju istrebljenja sela prisilnim izazivanjem gladi. Lenjinovu metodu nastavit e poetkom 30-ih Staljin.

7 Anatolij ostak: "Myhajlo Gruevsjkyj prvi predsjednik Ukrajine". Kolo 3, 1997:178-182.


212

ponajee je obiljeen sukobima to je posebno zanimljivo za studije o utjecaju srodnosti na prirodu meuetnikih odnosa. Upravo su u sklopu ruskoga imperija bile unitene najvanije sastavnice ukrajinske dravnosti, vodila se estoka politika brisanja nacionalnoga identiteta, u emu su se vjerska (pravoslavna) i jezina srodnost (pripadnost istonoslavenskoj skupini slavenskih jezika) pokazale fatalnima za nacionalni opstanak.

Meutim, u povijesti je ukrajinska sredina pruala neprekidan otpor, a folklor je odigrao bitnu ulogu u kulturi kao izraz nacionalne osobitosti i kao izvor stvaralakih inspiracija umjetnicima razliitih epoha. Ukrajinska je knjievnost, u uvjetima kolonijalne politike dvaju imperija, doivljavala puku tradiciju gotovo kao posljednje sredstvo ouvanja nacionalnog identiteta. Doba ukrajinske moderne nastojalo se distancirati od folklorizma, od realistike norme narodnjatva, ali ni markantni predstavnici esteticizma u ukrajinskoj knjievnosti na rubu stoljea nisu zazirali od usmenoknjievne estetike, cijenei i nadalje njezine vrijednosti od nacionalnih osobitosti do izraajnih mogunosti. I mona ukrajinska avangarda (u svim anrovima) na svoj nain korespondira s bogatom ukrajinskom folklornom tradicijom (usp: Ukrajinska avangarda 1910-1930. 1990-1991; Ukrajinski avangardysty jak teoretyky 2005). Spominjanje ukrajinske avangarde nastale u doba novoga nacionalnoga preporoda (sve do njegova traginog sloma poetkom 30-ih) na neki nain podcrtava vanost usmene knjievnosti nastale u istome razdoblju i nipoto nije sluajno. I nastankom i sudbinom to je ukrajinsko usmeno-knjievno stvaralatvo srodno avangardnoj kulturi bilo je represirano, zabranjivano, predano zaboravu, nepoznato sve do kraha reima koji je ve u svojim poecima doivio negativnu recepciju "maloga ovjeka". U tome je ukrajinska usmena politika lirika bila vrlo bliska spomenutim Krleinim ocjenama hrvatske puke politike lirike gotovo istoga razdoblja.

***

Poetkom 90-ih ukrajinsko je drutvo raspadom komunistikog sustava naglo suoeno s pitanjem nacionalnoga identiteta. U medijima su se pojavile rubrike i emisije pod nazivom "Tko smo?!", to se moe usporediti i s hrvatskim drutvom toga doba. Prevladavajui publicistiki anr mijeao je politike sastavnice s etnikima. U susjednoj dravi nisu ba svi bili oduevljeni osamostaljivanjem nekadanjih satelita. Pravim otkriem je bila spoznaja o posve negativnoj predodbi Ukrajinaca u susjedstvu, gdje je ponajee predoavan stereotipnom slikom prostake, seljake kulture s tradicionalnim negativnim etnografskim atributima: kozake alvare, salaste i debele sisate babe bili su obvezatni atributi etnikog identiteta Hahla kako se u ruskoj sredini podrugljivo imenovao susjedni etnos. U mnogobrojnim osporavanjima samostalnosti pozivalo se izmeu ostalog na slavensku solidarnost poput slavensko-pravoslavnoga bratstva i drugih mitova o jedinstvu kojih je bila


213

prepuna ruska ili sovjetska propaganda. Kao slavist sam u jednoj od publikacija pokuavao rastumaiti ukrajinski slavizam kao kategoriju vrlo karakteristinu za ukrajinsku kulturnu povijest, kategoriju koja se bitno razlikuje od razumijevanja slavenstva u susjednoj tradiciji. Ukrajinski su slavenofili doivljavali slavenstvo kao zajednicu ravnopravnih slavenskih naroda, kao Sjedinjene Slavenske Drave sa svojim Washingtonom (Taras evenko), a ne kao utapanje svih Slavena "u velikom ruskom moru" (Aleksandar Pukin). Kao primjer analogije ukrajinskog slavizma upuivao sam na hrvatsku tradiciju s Krianiem kao simbolom hrvatskoga slavizma (usp. Paenko 1999a).

***

Promatrajui (koliko su mi doputale slavistike spoznaje) nove teme u slavenskim zemljama, uoio sam i publiciranje zbornika o pukoj erotici. Naumio sam predoiti ukrajinsku puku kulturu iz te, u ukrajinskoj fokloristici i knjievnosti gotovo nepoznate perspektive, jer je prema socrealistikim normama erotika bila nepoeljna. U meni poznatim skromnim zbirkama ljubavnoga pjesnitva erotsko je prikazivano vrlo krto ili pak prema normama morala gdje je drugarica bila nepokolebljivo vjerna svomu drugaru. Partija nije voljela tu sferu, ljubav se javno izraavala samo prema voi, ivom ili mrtvom u mauzoleju.

U kontekstu razmiljanja o ukrajinskom nacionalnom identitetu zanimalo me je li taj slavenski narod s velikom i burnom prolou na jugozapadnom prostoru istonoslavenske vertikale doista tako suzdran u intimnome ivotu kao to je tradicionalno prikazivan? Dodue, opsean fond ukrajinske usmenoknjievne ljubavne lirike ispunjen je rafiniranim erotizmom kao i u drugih naroda. Meutim, ostajalo je pitanje to je s onim lascivnim temama (ukrajinski soromic'ki pisni) predoenima i u drugih naroda i za koje je ukrajinsko drutvo, ukidanjem cenzure, ve bilo spremno. Traganja su me dovela do arhivskih zbirki Akademijina Instituta za povijest umjetnosti, folkloristike i etnologije u Kijevu, odnosno do fascikala s neslubenim nazivom fond ogranienoga koritenja. U drutveno-politikim uvjetima prethodnoga reima ne bih mogao doi do njih, ali vremena su se promijenila. Pregledao sam nekoliko desetaka podebelih fascikala obiljeenih signaturom shvatljivom samo uvarima.8 Sadraj je obilovao leksikom, sieima i anrovima koji su predoavali bogat i dinamian fundus. Ukrajinski

8 Rukopisni fondy Instytuty mystectvoznavstva, foljkloru ta etnografiji im. M. Ryljskogo AN

URSR (1992): -40-1, -43-5, 110-121,206; 15" 29-3 97,98,92; -15, 28-3 689"264 273"274 284-288, 291,295,296; -4 23 48; 8-1 422, 1 dod. 610, -14-11 439, -42 54, -14-11 14,17; 33 24 12; 28-3 261-263; -28-3; 215"262"263"266"268"269"270" 275"38"116"385"369" 411, 569"579d.


214

puk u tim od partije skrivenim erotskim tekstovima nije zaostajao za drugim narodima svijeta. Meutim, iznenadilo me neto sasvim neoekivano: meu poutjelim sedamdesetgodinjim stranicama, ponekad na posebnim listovima, nizalo se izobilje tekstova o politikim zbivanjima. Bilo je to pravo veoma opseno skriveno blago ukrajinske usmene knjievnosti u pjesnikim i proznim oblicima s izriitom kritikom prosudbom boljevizma i sovjetskoga reima. Znaajem su tekstovi bili srodni onima koje spominje Krlea. Nije mi poznato ima li ruski folklor iz istoga razdoblja isto tako opsene sline zapise, ne znam ni kako je u drugim bivim socijalistikim zemljama, ali ukrajinski je fundus u svakom sluaju rijedak i vrijedan. Povijest tih zapisa sastavni je dio ope kulturne slike Ukrajine iz kratkoga razdoblja neovisnosti proglaene 1917. sve do njezina sloma nakon sovjetske intervencije.

Na poetku 1920-ih godina Etnografski odbor novostvorene Sveukrajinske akademije znanosti uputio je u nekoliko navrata proglas stanovnitvu Ukrajine te Ukrajincima u povijesnim zemljama, sada u Rusiji (Don, Kubanj, Kurska oblast), da prikupljaju usmenu knjievnost i da zapise alju u Kijev. Skupljai, uglavnom lanovi udruge Prosvita, nastale jo u caristiko doba, predstavnici srednje klase, obrazovana ukrajinska javnost, slali su brojne zapise s terena koji su zatim tematski rasporeivani, objavljivani, prouavani u kratkome razdoblju ukrajinske neovisnosti i u tekim uvjetima graanskih ratova. Prema svjedoenjima povjesniara, predstavnici akademske znanosti su bili iznenaeni folklornim tretiranjem politike i otrom osudom boljevizma. Zbog nesigurna vremena i sve veeg politikog pritiska boljevika ti zapisi nisu sustavno znanstveno obraeni, a i ono malo to je objavljeno uskoro je bilo zabranjeno. Represije koje su pratile prodor boljevizma u Ukrajinu morale su ugroziti i samo uvanje tih zapisa. Iznenauje injenica da su rukopisi uvani u arhivima tijekom cijeloga razdoblja sovjetske vlasti, koja je s vremena na vrijeme pravila istke u redovima ukrajinske znanosti. Pretpostavljam da je nepoudna folklorna erotika okolnih stranica spasila jo nepodobniju folklornu politiku. Sovjetska vlast nije tolerirala erotske oblike ljudskoga ponaanja jer nije mogla kontrolirati tjelesnost ljudske intime partija je zato izbjegavala erotske teme. Preutna tolerancija cijelih narataja slubenika arhivskih fondova pridonosila je uvanju tih folklornih zapisa u kojima se izravno osuuju sovjetska vlast i njezini voe.

Zapisi su sauvani u obliku u kojem su nastajali i poslani to su pojedine stranice s tekstovima pisanim olovkom, ponekad s kratkim komentarima ili bez njih. Pored tekstova s politikom tematikom ponekad su i zapisi erotskog sadraja. Oigledno su dopise pregledavali i razvrstavali znanstvenici Etnografskog odbora te su stavljeni na stranu. Iz postojeih izvora sam izdvojio zapise politikog sadraja koji bi obuhvaali zbirku s neto vie od 100 kartica teksta. Prema anru su to mali pjesniki oblici, kratke prozne prie, najee satirine, vicevi, parodiranja nekih slubenih


215

partijskih kanona, tekstovi eshatolokog sadraja, tekstovi s religijskim motivima, potom doskoice, poslovice, uzreice, zagonetke, vjerovanja.

Nekoliko tekstova-komentara donekle rasvjetljava nastanak zapisa. Je-dan od aktivista spomenute udruge Prosvita u tekstu naslovljenom O umjetni-kom stvaralatvu (S poetka revolucije) govori o djelatnosti udruge u prikup-ljanju folklora. Te inicijative stanovnitvo prihvaa uglavnom blagonaklono, posebice mlade, "osim starih, nepismenih koji ne razumiju povijest svoje zemlje ili onih koji su potpali pod utjecaj monarhijsko-slavenskih popova" (slubena ruska caristika propaganda). Naglaeni su teki uvjeti oko prikup-ljanja zapisa: osim 1917., kad je proglaeno osamostaljenje Ukrajine, naredne su godine, sve do 1922. kojom je datiran tekst, prole teko za Prosvitu, zbog politike nestabilnosti. Od 1921. do 1922. udruga je reorganizirana zbog do-laska boljevika. Ogranke Prosvite su kao sredita ukrajinske kulture, nemile i za caristike vlasti, boljevici pretvorile u izbe-italjne (rusko-sovjetski naziv za seoske kue za irenje propagande) koje nitko ne posjeuje "jer je suvremeni repertoar pretrpan agitacijsko-politikim sadrajem, a publika trai estetiku, umjetnost gdje bi se moglo vidjeti polje cvjetia. Da bi primamila publiku, sovjetska vlada uvodi slike 'kinematograf' po izbama-italjnama i seoskim domovima".

Drugi tekst prikupljaa (starog 33 godine) nazvan O rodovima pjesama, poslan 1925. iz nekoga sela, ocrtava stanje u ukrajinskom drutvu godinu dana nakon prikljuenja Ukrajine SSSR-u. Izvjeuje da su u njegovu kraju ponajvie poznate stare ukrajinske, kozake pjesme koje imenuje "kao sve one najbolje pjesme koje u Ukrajini volimo, koje smo voljeli i koje emo dugo voljeti". Te pjesme potuju i stari i mladi, pie zapisiva, meutim nastaju nove, na ruskome, koje izraavaju boljeviki prezir prema religiji, prema seoskim trudbenicima, pozivaju na nasilje. Stari ljudi se neprijateljski odnose prema tim novim tvorevinama (ovdje nazvanim mlade pjesme). Autor dalje pie: "Ne znamo kako je tamo kod vas u Kijevu, ali kod nas ovdje po selima sve ide k vragu!" Zbog ekspanzije sovjetske agitacijske propagande nacionalna se kultura istiskuje, to vodi moralnomu propadanju. U folkloru se, izmeu ostalog, ire astuki (ruski naziv za male pjesmice, doskoice, poznate i prije revolucije), ali u kojima se s novim reimom toleriraju pijanstvo, nerad, prezir prema crkvi, nasilje nad radnim seljacima kao klasnomu neprijatelju i slino. Drugi dopisnik alje 1927. sa sela komentar pod nazivom Uloga komsomola (politika organizacija Komunistiki savez omladine, koju je osnovao Lenjin nap. J. P.). Prema autorovu opaanju ta uloga u njegovu selu i drugim ukrajinskim mjestima "nije posve dobra i korisna". Autor pie da se mladi ljudi ulanjuju u Komsomol zbog vlastite koristi, karijerizma, da dobiju posao, namjetenje, pravo na studiranje i drugo. Stanovnitvo ne voli te sovjetske politike udruge, ali neke svoje ne organizira zbog opega nesigurnog stanja u zemlji.


216

Pjesniki tekstovi koji su rasuti po zapisima uglavnom su mali oblici, s po etiri retka, osim nekoliko tekstova oigledno epskog znaaja, nalik dumama. Ali, uglavnom su to anrovski male pjesme, dvostisi, koji su u mnogim nacionalnim sredinama poznati prikladni pjesniki oblici reagiranja na razliite drutvene i politike dogaaje. Ta politika lirika sudi o konkretnim politikim pojavama, ponajprije boljevizmu. U njima se najee satiriki prikazuju i ismijavaju Lenjin i Trocki, ali i drugi poznati politiari. Prikazani su kao stranci kojima je posve tua sudbina Ukrajine, kao protivnici ukrajinske neovisnosti koji su uveli politiku vojnoga komunizma, prisiljavanje na zadruge, oduzimanje proizvoda seljakoga rada. Tadanji lideri ruskoga boljevizma jo nisu odjeveni u odore "spasitelja", kako e ih kasnije prikazivati propaganda, ve su groteskni. Upravo su oni glavni krivci za nastali kaos, avanturisti koji su upropastili Ukrajinu. Takva je opa dijagnoza stanja u zemlji svojom pronicljivou dostojna onih ocjena koje je Krlea pripisao hrvatskoj pukoj politikoj lirici.

Navest u nekoliko primjera:

, Lenjin, Trocki , navarili kau, , propili, prokockali ! Ukrajinu nau!

Otvorim prozori . bosiljak miriem. , , Pomozi mi, Gospode, ! da Lenjina izbriem!

Ponajee su sadraji satirini, prikazuju se razlozi gospodarskoga kaosa, problemi s prehranom koji su umjetno izazvanom gladi ve od 1921. zapljusnuli nekadanju europsku itnicu:

Lenjin s Trockim u lugu . grizao konjsku nogu. , Fuj, kako je odvratna ! sovjetska govedina! (ovo je na jezinoj ukrajinskoruskoj mjeavini)

: Lenjin Trockoga upita: ? Gdje nakosio si ita? : Trocki je Lenjinu kazao: . U seljaka sam ukrao!

Inaice se mogu nai u zapisima iz razliitih regija, to svjedoi o raspoloenju i popularnosti takvih sadraja u seljatva. Postoje i na ruskome jeziku, a posebice su brojne one koje ismijavaju politiku oduzimanja hrane prisilnim porezom. U ukrajinski je rjenik prodirao ruski politiki leksik,


217

primjerice prodrazverstka (prehrambeni porez), to ukrajinski seljak prikazuje satirinim epizodama:

Lenjin, Trocki iu mlijeka, komunisti masla. Priekajte, moji dragi: Krave su bez bika! Kalinjin se vozika. Upitajte njega sad mori li seljaka glad?

Politiki kaos, neprekidne promjene vlasti, upadanja razliitih vojski koje su u valovima zapljuskivale Ukrajinu takoer su nale odjeka u kratkim pjesmama. U nizu je stihova prikazana seljaka lukavost: pri ulasku u selo razliitih voj-ski obiljeavanih tada kao crveni, bijeli, zeleni, anarhisti, pripadnici razlii-tih razbojnikih skupina seljaci su pjevali pjesme koje bi imponirale aktual-nom osvajau. Niz pjesma podrava oslobodilake snage ukrajinskih vojnih postrojbi na elu s liderima ija je imena kasnije, za Sovjeta, bilo po ivot opasno ak i izgovarati (Petljura, Mahno, Gruevsjkyj, kozaci, ustanici-gaj-damaky). Posebnu vrstu ine pjesme s poetkom Oj, jabluko! To su kratki oblici nastali preinakom ukrajinske narodne melodije Oj, lopnuv obru i prema kojoj su razliite snage izraavale svoju viziju politikih dogaaja. Antiboljevici bi najee pjevali:

Oj, jabuko, kamo e se kotrljati, sovjetska se vlast nee vratiti!

U tim su pjesmama ponajvie prikazivani uspjesi u otporu "komunistima" koje je porazila ukrajinska anarhistika vojska batjka Mahna ili druge postrojbe kojih je bila puna tadanja Ukrajina. Optimistiki se tvrdilo da je sovjetska vlast propala, to je doista utjecalo na razvoj dogaaja, posebice u gospodarstvu, za koje boljevici nisu imali smisla. U pjesmama se pjevalo da su seljacima dojadile rekvizicije, komuna, oduzimanje hrane, ime je iznova potvrivana nepopularnost boljevizma irom Ukrajine. Meutim, boljevici su pobjeivali zahvaljujui dobro organiziranoj Crvenoj armiji, u emu je priznata zasluga Trockoga, jednog od mnogobrojnih boljevika rodom iz Ukrajine, idovskog podrijetla. idovi, koje je kao i Ukrajince tlaio ruski carizam, sreivali su raune s ukrajinskim seljatvom zbog trajnih etnikih sukoba. Zanimljivo je da je pobjedom Sovjeta melodija pjesme Oj, jabuko, nastala u redovima antiboljevika, postala gotovo slubeno priznatom plesnom melodijom sovjetske mornarice.

Slomivi vojni otpor, sovjetska je vlast uvodila kolektivizaciju, to je izazvalo novi val izrugivanja u pjesmama istih oblika. Iz Moskve su nametnute seljake zadruge (budui kolhozi), koje nisu prihvaene u ukrajinskom selu. Autori politike na selu ismijavani su kao krivci siromatva, to potvruje komentar zapisivaa:


218

Potpuna kolektivizacija sela Dobrovillja izazvala je mnoge posljedice i zbivanja. O zadrugama su nastajale pjesme. Jedni stvaraju a drugi prenose i ue te pjesme. Sverdlov ili Voroilov u selu Dobrovillja nemaju autoritet zbog siromatva i patnje.

Lenjinovu je smrt popratila snana propaganda, emu je posluilo i tjeranje naroda na masovno hodoae njegovoj mumiji u mauzoleju. Postupno se stvarao, ne bez aktivnog sudjelovanja knjievnih autoriteta (Majakovski, Gorki, Jesenjin i dr.) kult pravednoga voe koji je htio siromanima dobro, dok su oni drugi, zli, iznevjerili i prodali ideale. Takav je model polazio od socijalno-utopijskih usmenih predaja o dobrom i pravednom vladaru i njegovim zlim suradnicima. Sline su predaje poznate u folkloru mnogih naroda, a posebice su este u mutnim povijesnim vremenima. Usmjerenost komunistike ideologije "irokim masama" dovela je do neminovnog propagandnog recikliranja folklornih modela u socrealistikoj masovnoj kulturi. Bogati su ukrajinski ratari (koji su znali da je uvjet dobroga ivota neumoran rad) postupno likvidirani, a siromani su seljaci teko gospodarsko stanje povezivali s nestankom dobrih prolih vremena, sa smru dobroga vladara. U folklornim se pjesmama mrtvi Lenjin poziva da ustane jer su ljudi izmueni petoljetkama. Takvi su tekstovi nerijetko na ruskome jeziku, mada ih ima i ukrajinskih, pod ruskim utjecajem:

Ustani, Voloa, pogledaj do kuda smo pali: ni krave ni svinje samo je Staljin na zidu u okviru.

Ukrajinske pjesme pitoreskno predoavaju bijedu. Umjesto simbola sitoga ivota (bor, slanina, kobasice, pivo, dobra kua) oslikano je siromatvo, ali su u kui zato zvijezda, srp i eki. U tekstovima je ve manje humora i ironije iz prvih godina sovjetske vlasti, a sve je vie ozlojeenosti, ekspresivnih izraza, psovki. Proli ivot, za vrijeme svrgnutoga cara, nije idealiziran, doivljava se negativno ali nove su vlasti jo puno gore. Neke od pjesama (oigledno zapisane u gradovima) izruguju nove vladare koji su prije pripadali niim slojevima, a sad su postali komesarima. U pjesmama ima i podrugivanja propagandi, betonskim spomenicima koji su prikazivali boljevike na mjestu nekadanjih spomenika ruskomu caru s caricom, ne manje omraenim u ukrajinskom puanstvu.

Posebnu skupinu ine pjesme o enskom moralu, o ponaanju ena u novim uvjetima. U revolucionarnim se zbivanjima javlja lik agresivne ene, koja svoju budunost vidi u apologiji boljevizma. Poneki su enski likovi ak obiljeeni vampirskim crtama, kao u tekstu na ruskome jeziku:

, Ja sam komunistica, . crnih obrva.


219

elim se napiti ! burujske krvi!

Sovjetska se ena prikazuje kao sotona, ona vidi svoj prosperitet u braku s najpoznatijima: s Lenjinom, Trockim, komesarima, komsomolcima, partij-cima, ponajprije zbog materijalnih interesa:

ruski: , Sada vie nisam tvoja, . niti Senjina, na grudi sam stavila ! druga Lenjina!

ukrajinski: , -, Zavoljela sam Kolju ja, Kolju komunista. - , . Pila-jela to sam htjela, i hodala ista.

, , !

(stahanovka udarnica rada prema Stahanovu, propagandnom liku uspjenog radnika-rudara)

, Karla Marksa itam, i. Sirjoa ni slova ne shvaam, ! pa to onda? (ukrajinsko ruska mjeavina: ukrajinski izgovor, ruski tekst)

U ponekim se pjesmama s rezignacijom priznaje da u hram je zaboravljen put, to svjedoi o dekristijanizaciji drutva.

Dramatini dogaaji, teko politiko stanje u Ukrajini, koja je postala metom osvajanja sa svih strana osim boljevike Rusije za njom su posezali i sa zapada Njemaka, Poljska, te europske zemlje udruene u takozvanim silama Antante nalaze odjek i u epskoj tradiciji. Meu zapisima ima i fragmenata starih epskih pjesama u kojima se oplakuje sudbina Ukrajine poslije njezina povezivanja s carskom Rusijom godine 1654. Zapisi upuuju da su se varijacije tih starih epskih duma i povijesne pjesme, recitativne meditacije nevezanoga stiha, pjevale i u doba sloma ukrajinske neovisnosti 1930-tih godina. U njima se razmilja o traginoj sudbini Ukrajine, opljakane, unitene, okupirane snagama koje ne ele dobro ukrajinskom puku. Te su pjesme pjevali po selima ponajee starci-slijepci, kakvi su zapravo bili ukrajinski kobzari, izvoai epskih duma.

Prozni su zapisi u obliku kratke prie nastali u isto vrijeme te variraju sline motive, ali su siejno razraeniji. Niz je tekstova proet zazivanjem Boga zbog tekoga ivota na zemlji. U tekstu koji je zapisiva (1925.) naslo-vio Kako su kulebovci Boga pohaali priopava se da je pripovjeda sve to


220

"uo ljeti od jedne babe iz sela Kulebovka i koja je to, kae, vidjela svojim oima".

Naime, ojaeni potekoama nastalim dolaskom komunista, mjetani sela odluie krenuti Bogu i upitati kako dalje ivjeti. Porazmislivi kako e tamo, odluili su ii aeroplanom. Dugo su letjeli (bilo je petero ili estero), stigli su do neba, ali Boga nigdje. Odjednom zauju grmljavinu, okrenu se, a to prorok Ilija. Pozdravili su se i zamolili Iliju da im pokae put do Boga. Kad je Iljko (tako ga puk naziva) to pouo, razgnjevio se, nazvavi ih pijunima. Zna se da su na zemlji raspinjali svece, a sada, eto, valjda ele i samoga Boga odvesti dolje! Ilija ih je stoga gurnuo natrag na zemlju! Jadni su letjeli, letjeli pa u strahu udarili o zemlju, aeroplan se raspao na komade, a oni nesretnici jedva ostali ivi!

Prie o posjetu siromanih ukrajinskih seljaka Bogu zbog stanja na zemlji imaju katkad i sretan zavretak, kao to je bilo s djedom Grycykom, kojega je 1927. u snu (kako svjedoi zapis iz iste godine) Bog dobro primio. Bog ga je stavio u kolica i dovezao do neba. Tamo je djed vidio due ljudske u malim kutijama, i sve anele i svece. Na oprotaju je Bog poruio da se ljudi ne ulanjuju u komune jer e uskoro biti Strani sud. Na molbu djeda Grycyka Bog mu dade tu poruku zlatnim slovima na bijelome papiru. Taj je papir djed doista pronaao kad se probudio, odnio ga u crkvu, gdje su proitali ljudima, a pop je predloio pokropiti njegovu kuu. "Sve je to bila istina, Bog je svjedok. Ja sam tad ila kuu svetiti" zakljuuje pripovjedaica.

Nekoliko je desetaka tekstova koji kazuju o Bogu, svecima i boljevicima u kojima se prikazuje isti odnos snaga. S jedne su strane vjerski likovi koji osuuju zlo, a s druge predstavnici zla: boljevici, komunisti, komsomolci to su uglavnom stranci (Moskalji odavna puk naziva Ruse), oni potjeu od neastivog, protiv Boga su, donose zlo. U mnogim se priama prikazuje neminovno kanjavanje zla, pripovijeda se o tajanstvenim doga-ajima, ukazanju Majke Boje ili svetaca u selima s porukama da se ljudi ne priklone zlu. est je motiv udo, krv na propucanom Kristovu raspelu. To su primjerice legendarne prie i pjesme o tzv. Kalynjivskom udu o raspelu u koje je kraj sela Kalynjivka, u regiji Podillja, pucao neki Moskalj-boljevik i raspelo je prokrvarilo. Prie i hodoaa na to mjesto bili su toliko popularni da su vlasti organizirale posebnu protureligijsku kampanju: u boljevikome tisku su prikazivali protagoniste uda kao neprijatelje revolucije (u jednom od novinskih napisa koji je zapisiva poslao to su mjesni sveenik, ena, navodno prostitutka i drugi organizatori "uda").

este su i prie o posljedicama boljevikih grijeha: o udovinim tje-lesnim deformacijama i o meteorolokim anomalijama. U zapisu iz 1923. itamo:


221

U Kijevu je neka komunistica rodila dijete s konjskim nogama i krilima. I eto, tu su komunisticu pohaali ljudi i kau da ju je Bog kaznio jer se nije vjenala u crkvi.

Treega dana dola nam je neka ena zabrinuta to nema kie, a onda je rekla: Pa otkuda bi kia, kad eto, uli ste to se u Kijevu zbilo!

Jedan je od zapisa (1931.) skuplja je nazvao Proroanstva o Lenjinu. U komentaru kae da je dao "zadatak uenicima prikupiti u selu meu kolhoznicima materijal o Vladimiru Iljiu" te alje tonu kopiju jednoga zapisa kao "dosta originalnog apokaliptikog djela":

Jedna je baba, oko 80 godina stara, pismena, vjeruje u Boga, proitala da je godine 1900. (!) bio jedan svim ljudima neprijatelj sam po sebi je bio neprijatelj i ljudima, i zvijerima, i pticama. I njegovo se prezime moe sastaviti od 15 ibica, a ispada prezime Lenjin!

Zapisi govore o bitnoj crti ukrajinskog seljatva naglaenoj pobonosti u vremenima utvrivanja sovjetske vlasti. Oni su odgovor na nasilne promjene, ruenje crkava i unitavanje cijelih stalea. Meutim, osim fatalistikih raspoloenja mnogo je vie humora, ismijavanja te iste gospodarski nesposobne vlasti koja je Ukrajinu potpuno osiromaila. U priama i anegdotama se javljaju predstavnici vlasti od predsjednika kolhoza do onih u Kremlju, ukljuujui i Staljina. Prikazivani su u grotesknim situacijama, negativno, kao oni koji ne znaju raditi, ne donose ljudima dobro, smijeni su i objekt su poruge prema normama pukoga morala. Moskovija, Moskovi i Moskoviti se ismijavaju i ironiziraju na tradicijski nain, bez agresije, kao susjedi ali zapravo stranci. Postojala je svijest o odvojenosti od toga tueg naroda: zapisana su i vjerovanja prema kojima je mjesec ukazivao da e se Ukrajina odvojiti od Moskovije

Politiki je folklor toga razdoblja posebice vaan jer povijesno prethodi desetljeima estokih represija totalitarnoga sovjetskog reima u Ukrajini (Paenko 2005). Teror se razvijao postupno i poslije prethodnih etapa prvi je put kulminirao 1932. upravo na selu, koje nije prihvaalo boljevizam. Smiljenom strategijom izgladnjivanja nastojalo se istrijebiti seljatvo kao klasni neprijatelj i sredite nacionalne svijesti i jezika (gradovi su bili uglavnom rusificirani). Oduzimanjem hrane i sjemena za usjeve, spreavanjem bijega u gradove i prikupljanjem svega jestivog s polja ili iz prirode tijekom 1932. i 1933. proveden je golodomor, genocid isplaniran u Kremlju (vie o tome: Paenko 2007).

Upravo poetkom 30-ih godina prestaje i slanje folklornih zapisa u Kijev iz Ukrajine pod sovjetskom vlau (zapadna je Ukrajina bila pod Poljskom). Meutim, indikativan je drugi izvor zapisi nastali poslije Drugoga svjetskoga rata i poslani u Institut 1947., a skupljani u povijesnim ukrajinskim zemljama, u sjevernoj regiji Kurskoj oblasti prikljuenoj


222

Ruskoj Federaciji.9 Taj dokument opovrgava tvrdnje onih koji osporavaju golodomor kao genocid, tvrdei da je gladi bio posvuda. Zapisi govore o ukrajinskome seljatvu izvan ukrajinskog teritorija blokiranog golodomorom. Sedam svezaka usmene proze sadri i tekstove politikoga sadraja. I oni su zavrili u fondu ogranienoga pristupa, a svjedoe o postupnoj asimilaciji ukrajinskog stanovnitva prekidanjem veza s matinim prostorom podvrgnutim novim valovima represija. Represija je podrazumijevala i stvaranje "novoga folklora" u Ukrajini uz preuivanje stvarnoga stanja u tradicijskoj kulturi. To je dovelo i do "bunkeriranja" fonda ogranienoga pristupa, do iskljuenja tih zapisa iz polja znanstvenoga istraivanja. U ukrajinskoj je fokloristici zapoelo novo, socrealistiko razdoblje: prisilna "izgradnja" nove kulture.

***

Poput mnogih ideologija i pokreta u prolosti socijalistiki ideoloki sustav nastojao je uvesti svoje nove obiaje i svoje nove simbole, potirui simbole i obiaje prethodnog povijesnog razdoblja ili barem prethodnog reima (Rihtman-Augutin 2001:146).

To ukljuuje potiranje religije (opijuma za narod prema Lenjinu). Bila je to varijacija prastare metode poganskih osvajaa: ako eli pobijediti neprijatelja, srui mu oltar i na istome mjestu podigni svoj! Dekristijanizacija je provoena na golemom socijalistikom prostoru ruenjem kranskih hramova i izgradnjom kultnih sredita novih idola: voe ili heroja. Komunistiko je politiko idolopoklonstvo na svoj nain nastavljalo i tradiciju kulta cara iz prethodnog reima: na sruenim temeljima ideologije ruskoga carizma gradio se novi, socijalistiki imperij. Povezanost ruskoga komunizma s ruskim carizmom uvjerljivo je prikazao jo 1937. ruski filozof u progonstvu Nikolaj Berdjajev (Berdjajev 1990).

Proces dekristijanizacije narodne kulture i iskorjenjivanja puke pobonosti (Rihtman-Augutin 2001:166) zapoeo je u Ukrajini jo 1920-ih, a irenjem sovjetske ideologije preuzet je uvelike i na junoslavenskim prostorima, unato izjavama jugoslavenskih partijaca o izgradnji neega drugoga u odnosu na SSSR.

Pojmovi narod i narodnost kao sustavni dio rusko-caristike velikodravne ideologije iznova su aktualizirani, ali najprije u smislu "jedinstva naroda i partije", stvaranja politikoga mita u svim strukturama drutvene misli pa tako i u pukoj kulturi i etnologiji. Folklor je kao izraz ukrajinske nacionalne posebnosti neminovno postao objektom ideoloke

9 Zbirnyk etnografinyh materialiv Pavla Tarasevsjkogo, selo Kondratovka Bilovsjkogo

rajonu Kursjkoji oblasti. 1948. (7 rukop. zytkiv, 1947).


223

intervencije. To je bila druga faza koloniziranja Ukrajine: drutvene su znanosti (pa tako i folkloristika) ideologizirane i politizirane, primorane na proizvodnju novog politikog mita.

Ukrajinski protuboljeviki folklor o kojemu svjedoi fond ogranieno-ga pristupa pokazuje pravi odnos "velikih" i "malih" ljudi, ocrtava stvarne po-litike sastavnice puke kulture. Folkloristika sovjetskoga usmjerenja je te po-litike sastavnice zabranjivala ili kritizirala, kasnije preuivala.10 Ni o kak-vom pluralizmu nije moglo biti ni govora niti pomisli. Rezultat je bio ovjek bez povijesti (Gross 1996), ovjek s nametnutom povijeu. Kao zamjena je nametnut reimski pseudofolklor politikog sadraja, stvaralatvo "velikih" o "velikome" (bratu, voi). Predstavnik partijske teorije knjievnosti, ukrajinski filolog A. Beleckij, tu prisilnu zamjenu opravdava ovako:

Stare su pjesnike napjeve, popularne u masama, obrastali novim rjeima i novim sadrajem; pjesme suradnika kolhoznih zidnih novina su se preuzimale, mijenjale, postajale masovnim stvaralatvom; kvalificirani pjesnici stvarali su pjesnika djela sukladna raspolo-enjima masa: ta su djela s novinskih stupaca prelazila u svakidanjicu, povezivala se s odreenim napjevom, prenosila se usmenom predajom i pretvarala u folklorna djela (Beleckij 1939).

Kao primjeri se navode pjesme nekih bivih predstavnika ukrajinske moderne nasilno preruenih u partijske pjesnike. Poslije represija poznatih kao Streljana renesansa nekoliko je pisaca bilo prisiljeno stvarati uzorke ukrajinskog socrealizma, proreimske tekstove koji su propagandom proglaavani "narodnima". Beleckij ih poimence navodi: Pjesma traktoristice P. Tyyne, Pjesma o Staljinu M. Ryljskog, pjesme L. Pervomajskog, V. 10 Indikativan je prikaz tog razdoblja iz pera jednoga od predstavnika partijske kritike, budueg

akademika A. Beleckog, u jednom od enciklopedijskih izdanja SSSR u Moskvi: "Ukrajinski folklor iz doba velike Oktobarske socijalistike revolucije u usporedbi s folklorom drugih bratskih naroda SSSR ima neke neobine crte jer je Ukrajina sve do 1920. bila placdarmom na kojem se, voena partijom i njezinim vodovima, odigravala herojska borba Crvene armije s nacionalistikom kontrarevolucijom, bjelogardejtinom, interventima i banditizmom. Folklor epohe graanskoga rata, prikupljen u cjelini, pruit e buduem povjesniaru neprocjenjivu grau za povijest klasne borbe oruem koje je i sam bio. Iznimno se iroko folklorom koristili klasni neprijatelji proletarijata. Oni nisu djelovali samo mitraljezom (), pucnjavom banditskom pukom iza ugla nego i kontrarevolucionarnom astukom (kratkom pjesmicom) s motivom popularnoga jabloka i slinoga sadraja, anegdotom (). U razdoblju gospodarskoga sloma u Ukrajini se nairoko, mada i ne zadugo, u velikim sreditima razrastao folklor gradske ulice stvaralatvo sitnoga graanstva, beskunika, sitnih kriminalaca i sl. Sve je to ipak bilo prolaznom pojavom vie nego dvojbene umjetnike vrijednosti. Prvih godina ivota SSSR-a kontrarevolucionarni folklor je bio predmetom posebne pozornosti nacionalista-etnografa, koji nisu eljeli vidjeti postanak sovjetskoga folklora i koji su u svojim izdanjima pruali mjesto ili iz ivota bespovratno odlazeim 'starinama' ili radnim masama neprijateljskoj 'suvremenosti'" (Beleckij 1939:527). Ovaj citat zakljuuje razdoblje ukrajinskog protuboljevistikog folklora kao "kontrarevolu-cionarnog" i poinje partijsko doba ukrajinske folkloristike.


224

Sosjure i drugih pjesnika Sovjetske Ukrajine. Kao uzor se istie Taras evenko. Sovjetska je ideologija proglasila evenka primjerom pjesnika-demokrata koji je "preuzimao stvaralatvo masa, uzdizao ga na vii stupanj i ponovno vraao masama". U tome se vidio pozitivan proces "brisanja granica izmeu folklora i literature kao neizbjean i radostan rezultat naega kretanja prema komunistikom drutvu" (Beleckij 1939:527).

Ukrajinska sredina, ista ona koje je osudila boljevizam kao zlo, primorana je promijeniti miljenje i slaviti dojueranjeg zlotvora. Meutim, svakodnevica se drastino razlikovala od novoga mita: strane represije, masovno istrebljenje seljatva glau, protjerivanja u GULAG sve je to u drutvenoj svijesti bilo otvorenom ranom. Umjetni novostvoreni politiki folklorizam imenovan je autentinim folklorom, toboe legitimnim nastavkom tradicije, temeljem za gradnju ideolokog mita. Novostvoreni nametnuti "folklor" ulazi u zbirke i postaje predmetom "znanstvenih istraivanja". Prema Beleckiju, krug motiva i tema ukrajinskog sovjetskog folklora sve se vie i vie iri:

Cijela povijest graanskoga rata, u narodnom stvaralatvu neprekidno povezana s likom druga Staljina, svi dogaaji epohe socijalistike izgradnje, novi ivot kolhoznoga sela, novi oblici rada, stahanovski pokret (udarnik rada Stahanov J. P.), osloboenje ene, grandiozne perspektive slobodnog i radosnog ivota otkrivene Staljinovim Osnovnim zakonom sve je to pronalo odraz u pjesmama i pripovijetkama, najprije u pjesmama koje su postale dominantnim oblikom folklora. Posebno mjesto u folkloru SSSR zauzima lik velikog stvaratelja naega ivota, druga Staljina (Beleckij 1939:527).

Objektom preinake je postao i najznaajniji anr ukrajinske junake epike, spomenute dumy. Te su lirsko-epske pjesme iz povijesnoga ivota Ukrajine 16.-17. stoljea, poznate i kao kozaki ep, nastajale u burnim dogaajima na-cionalnog preporoda i otpora vanjskim neprijateljima. Od romantizma nadalje doivljavale su se kao izraz ukrajinske nacionalne osobitosti, riznica junatva, simbol neovisnosti. U tu je simboliku ukljuivan i lik izvoaa starca koji slae te izvodi pjesme o junakoj prolosti uz banduru, kobzu (opet izriiti simbol ukrajinske kulture i povijesti). Taras evenko je svoju prvu pjesniku zbirku (1840.), koja je izmeu ostalog dokazivala postojanje ukrajinskog knji-evnog jezika (a ne maloruskoga narjeja kako je ga imenovala caristika propaganda), nazvao Kobzar. Posve je logino da su ukrajinski ep i njegov iz-voa, taj svojevrstan amblem ukrajinstva, iskoriteni za politizirane tvorevine.

Duma postaje anrom za slavljenje onih koji su bili ismijani u usmenoj knjievnosti prethodnoga razdoblja. U procesu evolucije epske tradicije u


225

Ukrajini od doba Kijevske srednjovjekovne dravnosti11 dume su jezino i sadrajem dio ukrajinske kulturne batine. Rusko-sovjetska znanost nije mogla prisvojiti taj anr u duhu lansirane socrealistike teorije o srednjovjekovnoj kulturi Ukrajine kao "kolijevci triju bratskih naroda".12 Kao i u knjievnome ivotu, stvaranju novokomponiranoga "folklora" prethodila je likvidacija nacionalnih kadrova. Preostali kobzari i banduristi morali su izvoditi nove dume o Lenjinu, Staljinu, herojima Crvene armije i drugim likovima ideolokog repertoara. Ta praksa nailazi na pohvale novih prosovjetskih kadrova u ukrajinskoj fokloristici (Goldberg 1937). Poslije Drugoga svjetskog rata (ali i prije) stvara se pseudofolklor, sovjetske dume kao rezultat vanjskih poticaja i politikih pritisaka te politike uporabe epa. Sadrajem i nazivima (izmeu mnogobrojnih: O Lenjinu i Staljinu i o trojici brae, Ajmo, momci, komsomolci, Pjesma o Harkovskom traktorskom kombinatu Ordonikidze, Pjesma o Ernstu Telmanu, Revolucionarna pjesma maarskih rudara, Pjesma o "pacifikaciji" i slino) te su tvorevine bile proizvod partijske djelatnosti. U opsenu Akademijinu zborniku ukrajinske epike novokomponirana je produkcija ak bila brojnija od one iz "predrevolucionarnih" vremena (Ukrajinski narodni dumy 1955). Folklorni su se modeli upotrebljavali u opoj politici sovjetiziranja drutva i narodnog miljenja.13 Time se negirala bit epskoga pjesnitva koje samo po sebi nije ni politiko ni ideoloko (Bokovi-Stulli 2002:281), ali se istodobno ruio i nacionalni spomenik, opasan simbol ukrajinstva. Bilo je to samo jedno od sredstava u politici zatiranja ukrajinskog identiteta. Ukrajinski su seljaci preseljavani u Rusiju, a doseljavano je rusko stanovnitvo, ponajvie u istone krajeve, u gradove s industrijskim gigantima. Rusko ili rusificirano stanovnitvo trebalo je postati jezgrom nove napredne radnike klase.

Moe se ipak postaviti pitanje o mogunosti tolerantnijega stava prema tim likovima Lenjinu, Staljinu, boljevicima. Propaganda ih je pretvarala u osloboditelje koji su doli i rijeili osnovne drutvene probleme. Mitologemi socrealistike ideologije prenosili su se i na Zapad, gdje se komunistiki Istok 11 Naziv Kijevska Rusija je uvela ruska caristika znanost s obrazloenjem da je ta stara

Ukrajina iz doba kijevske dravnosti dio ope Rusije sa sreditem u Moskovskoj Rusiji. Prema tim tumaenjima sredite se premjestilo iz Kijeva u Moskvu, kad je takozvana Kijevska Rusija pala zbog navale Mongola i Tatara. Starokijevska se drava, imenovana u Ljetopisu Nestorovu kao Rus'ka zemlja, poslije povlaenja Rusa-starosjedilaca u matrinu zemlju Moskoviju, koja je kasnije nastala od Kijevske drave, poela naseljavati "pridolicama" iz karpatske Ukrajine, potisnuvi starosjedioce. (Vie o tome: Paenko 1997, 1999, 2006a.)

12 U jugoslavenskoj je varijanti slian ideoloki mitologem kasnije nastao kao bratstvo i jedinstvo.

13 U kontekstu predoenoga posve konfuzno izgleda publiciranje broure s poglavljima kao Dume naih dana, gdje se podrazumijeva "revolucionarna 1917. godina" (tiskana 2007. !?), s tekstom Dume o Lenjinu i drugim komentarima sa zastarjelim metodolokim stavovima (Poljak-Makaruha 2007).


226

u uvjetima jaanja nacizma, ratova i kasnijih drutvenih kriza doivljavao mitologizirano. Upravo u takvu ozraju Krlea predoava Lenjinov lik u antiratnim novelama. Pisac kroz psihologiju hrvatskog seljaka zasienog ratom doarava ozraje potpune bezizlaznosti u kojoj hrvatski domobrani "razgovaraju o Lenjinu" kao spasitelju s dalekoga slavenskoga istoka. Takvoj je folklornoj svijesti blizak i Vladimir Nazor, govorei o partizanskom oekivanju dolaska Ilije Muromca (Staljina), legendarnoga epskog junaka s istoka (Paenko 1983:232-238). Dolazak osloboditelja je sastavnica socijalno-utopijskih predaja u tekim vremenima. Meutim, za razliku od takve razumljive "daljinske" mitologizacije, ukrajinski seljak nije imao razloga za matu, ona se razbijala u sudaru s krutom zbiljom svakodnevice. Ukrajinsko je selo suoeno s ruskim boljevizmom bez mitologiziranja i spoznavalo ga je kao zlo, nasilje, ideoloki posve tue Ukrajini i Ukrajincu na svim drutveno-politikim razinama. Prava je prosudba ruskog boljevizma iskazana u predoenom folkloru, kasnije zabranjivanom i skrivanom. Represijom je nametnuta lana prosudba. Lenjin je doista uao u ukrajinski folklor, ali vidjeli smo kao objekt podrugivanja, kao negativac. Kasnije je gotovo svugdje u selima i gradovima postavljen Lenjinov kip.14

NAVEDENA LITERATURA I IZVORI

Beleckij, Aleksandr. 1939. "Ukrainskaja literatuara". U Literaturnaja enciklopedija. Moskva, tom 11. feb-web.ru/feb/litenc/encyclop/leb/leb-5091.htm - 222k, www.bestreferat.ru/referat-like-11269-9.html - 97k

Berdjajev, Nikolaj. 1990. Istoki i smysl russkogo kommunizma. (Reprint izdanja iz 1955. Pariz: YMCA-PRESS. Moskva: Nauka)

Bokovi-Stulli, Maja. 1971. Usmena knjievnost. Izbor studija i ogleda. Zagreb: kolska knjiga.

Bokovi-Stulli, Maja. 2002. O usmenoj tradiciji i o ivotu. Zagreb: Konzor. Bokovi-Stulli, Maja. 2005. Od bugartice do svakidanjice. Zagreb: Konzor. ale Feldman, Lada, Ines Prica i Reana Senjkovi, ur. 1993. Fear, Death and

Resistance: An Ethnography of War: Croatia 1991-1992. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore Research.

Devijacije i promaaji. Etnografija domaeg socijalizma. 2006. Lada ale Feldman i Ines Prica, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.

14 Na primjer, Hreatyk, glavna ulica u Kijevu, na duini od jednoga kilometra imala je ak

tri Lenjinova spomenika (ukljuujui onaj monumentalni u Lenjinovu muzeju). U uem sreditu Kijeva, u Ulici Lenjin se nalazio metro Lenjin, nagraen Lenjinovim ordenom, koji je istodobno imao stanicu Lenjin s Lenjinovim monumentalnim bareljefom, dok bi nas na narednoj stanici doekivao jo jedan Lenjinov monument itd.


227

Goldberg Daniil Isaakovi. 1937. "Lenin i Stalin v narodnom tvorestve Ukrainy". U Lit. kritik 3. Moskva. www.bestreferat.ru/referat-like-11269-9.html - 97k

Gross, Marijana. 1966. "Susret historije i antropologije". Narodna umjetnost 33/12:71-86.

Gruevsjka, Kateryna. 1927. Ukrajinski narodni dumy. yjiv. Gruevsjkyj, Myhajlo. 1991. Istorija Ukrajiny-Rusi. V odynadcjaty tomah,

dvanadcjaty knygah. Kyjiv: Naukova dumka. (reprint izdanja iz 1913.). Krlea, Miroslav. 1971. "Narodna politika lirika jeseni devetstotinaisedamnaeste". U

Usmena knjievnost. Maja Bokovi-Stulli, ur. Zagreb: kolska knjiga, 313- -315.

Martynova, Marina. 1988. Horvaty. Etnieskaja istorija VII-XIX vv. Moskva: Nauka.

Mify narodov mira. V dvux tomax. Enciklopedija. 1980, 1982. Moskva: Izdateljstvo "Sovetskaja enciklopedija".

Mycyk, Jurij. A., Oleksandr Baan i Volodymyr Vlasov. 2005. Istorija Ukrajiny. Kyjiv: Kyjevo-Mogyljansjka akademija.

Paenko Evgen N. 1983. V. Nazor i foljklorizm v horvatskoj literature. Kijev: Naukova dumka.

Paenko, Jevgenij. 1997. "Povijesni ritmovi Ukrajine". Kolo 3, jesen:183-195. Paenko, Evgen. 1999. Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine.

Zagreb: Meditor. (22006. Podrijetlo Hrvata i Ukrajina. Rijeka: Maveda) Paenko Eugen, 1999a. "Ideje slavizma u ukrajinskoj i hrvatskoj knjievnosti XIX.

stoljea". U Komparativna povijest hrvatske knjievnosti. Zbornik radova I. (XIX. stoljee) sa znanstvenog skupa odranog 28. i 29. rujna 1998. godine u Splitu. Split: Knjievni krug, 7-24.

Paenko, Jevgenij. 2005. "Virtualnost i realnost 'tridesetih godina', u ukrajinskom kontekstu". U Komparativna povijest hrvatske knjievnosti. Zbornik radova VII. (Hrvatska knjievnost tridesetih godina dvadesetog stoljea) sa znanstvenog skupa odranog od 30. rujna do 1. listopada 2004. godine u Splitu. Split: Knjievni krug, 62-86.

Paenko, Jevgenij. 2006. "Nacionalna knjievnost u totalitarizmu". U Komparativna povijest hrvatske knjievnosti. Zbornik radova VIII. Hrvatska knjievnost prema europskim (emisija i recepcija) 1940-1970. sa znanstvenog skupa odranog 22-23 rujna 2005. u Splitu. Split: Knjievni krug, 96-127.

Paenko, Jevgenij. 2006a. "Kulturna batina Ukrajine". Hrvatska revija 4/2:19-33. Paenko Jevgenij. 2007. "Golodomor u Ukrajini kao genocid". Novi list (zagrebako

izdanje), 10.03:65. Paenko, Jevgenij. "Vladimir Nikolajevi Toporov". Folia Onomastica Croatica 15

(u tisku).


228

Poljak-Makaruha, Dubravka. 2007. Ukrajinske usmene dume. Antologija s uvodnom rijei i pojanjenima. Zagreb: Iproz.

Povrzanovi, Maja i Ines Prica, ur. 1996. War, Exile, Everyday Life: Cultural Perspectives. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore Research.

Rihtman-Augutin, Dunja. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: Naklada publica. Rukopysni fondy Instytutu mystectvoznavstva, foljkloru ta etnografiji im. M. Ryljskogo

AN URSR (1992): -40-1, -43-5, 110-121,206; 15" 29-3 97,98,92; -15, 28-3 689"264 273"274 284-288, 291,295,296; -4 23 48; 8-1 422, 1 . 610, -14-11 439, -42 54, -14-11 14,17; 33 24 12; 28-3 261-263; - -28-3; 215"262"263"266"268"269"270"275"38"116"385"369" 411,569"579,

Rybakov, Boris. 1981. Jazyestvo drevnih slavjan. Moskva: Izdateljstvo "Nauka". Rybakov, Boris. 1988. Jazysestvo drevnej Rusi. Moskva: Izdateljstvo "Nauka". Subteljnyj, Orest. 1991. Ukrajina. Istorija. Kyjiv: Lybidj. Svjata ta obrjady trudjayh Kyjeva. 1982. Kyjiv: Naukova dumka. Ukrajinska avangarda 1910-1930. 1990-1991. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti. Ukrajins'ki avangardysty jak teoretyky publicysty. 2005. Kyjiv: RVA "Triumf". Ukrajins'ki narodni dumy ta istoryni pisni. 1955. Kyjiv: Vydavnyctvo Akademiji

nauk Ukrajnsjkoji RSR. Vitez, Zorica. 1996. "Slike ratnog vremena: Stradalnici i nada". Narodna umjetnost

33/2:285-310. Zbirnyk etnografinyh materialv Pavla Tarasevsjkogo, selo Kondratovka Bilovsjkogo

rajonu Kursjkoji oblasti. 1948. (7 rukop. zytkiv, 1947). ani, Ivo. 1988. Prevarena povijest. Zagreb: Durieux. ani, Ivo. 2007. Flag on the Mountain: A Political Antropology of War in Croatia

and Bosnia. London: SAQI in association with The Bosnian Institute.

FOLKLORE AND POLITICS: FROM THE UKRAINIAN HISTORICAL VIEWPOINT

SUMMARY

Starting out from comparison with Krlea's observations on Croatian political folklore from World War I, the paper points to the large fund of Ukrainian oral creativity expressing a critical stance towards the political events in Ukraine from 1918 onwards. At the very beginning of Russian socialism, a myth was created about the ideologically dangerous Ukrainian bourgeois nationalism as justification for the harsh anti-Ukrainian repressions. By way of internal and external censorship, that political myth prevented the meaningful organisation of national culture. Because of ideological dogmas, Ukrainian ethnology developed under political dogmas that ignored the creativity of the ordinary man and his attitude towards politics. From the beginning of Ukrainian independence in 1918 right up until the repressions of 1932, folklore


229

with political content and pronouncedly anti-Bolshevik stances developed throughout the Ukraine. That material was long kept in limited access funds of the Ukrainian M.T. Rylski Academy of Sciences Institute of Art Studies, Folklore and Ethnology in Kiev.

The notations were accumulated in response to a call for collection of folklore from the Ukraine from the beginning of the 1920s. Their study was prevented at the beginning of the dogmatic period in Ukrainian ethnology and this state of affairs lasted right up until the regime was brought down at the beginning of the 1990s. Unfortunately, the material was not published, due to scholarly inertia. The various forms and content of that creativity are demonstrated in the paper. An era of soc-realism took hold in Ukrainian ethnology after the 1930s, and it was to continue. The folklore of the preceding period that is presented in the paper was passed over in silence and banned. Authorial folklore constructs were introduced as an expression of solidarity with the people and with the Party. The Ukrainian epic corpus known as dumy, which became forms for the creation of a fictitious epic, was particularly affected. Ideological pressure deformed Ukrainian folklore. Unfortunately, certain authors adopted those forms and misrepresented them as actual, original Ukrainian popular creativity.

Key words: Ukrainian oral literature of anti-Bolshevik content, dumy, the Ukrainian M.T. Rylski National Academy of Sciences Institute of Art Studies, Folklore and Ethnology

Documents

Paščenko: Ukrajinski folklor i politika