Partizanska obaveštajna služba

7/21/2019 Partizanska obaveštajna služba

http://slidepdf.com/reader/full/partizanska-obavestajna-sluzba 1/537



BIBLIOTEKA »TAJNE SILE«

1 A

TAJNE života oko nas ne skrivaju seu dalekim, svemirskim prostranstvi-ma, u nepristupačnim prašumama ilimorskim dubinama.TAJNE o kojima, osobito ako ih neupoznamo, ovisi naša svakodnevna

sudbina, ne treba tražiti daleko odnas, one su negdje pokraj nas, aliskrivene. TAJNE su nam često nepri-stupačne, jer nam se čini da se nasne tiču. TAJNE naših sudbina nisusložene, teške zagonetke, jer iza njihčesto stoje - ljudi. TAJNE su onošto mi o tim ljudima ne znamo. TAJ-NE su ono što moramo proniknuti ra-di vlastita mira i sigurnosti.SILE ne upravljaju samo magnetskimpoljima. SILE upravljaju svijetom. SI-LE ne upravljaju samo prostim pa-dom ili kretanjem planeta. SILEupravljaju sudbinama cijelih naroda,dakle i našom osobnom sudbinom.SILE mogu biti pozitivne i negativne,dobronamjerne i zlokobne. SILE mo-gu biti opasnije, što manje o njimaznamo.

TAJNE SILE upravljaju nama, našimprecima, našim povijestima. TAJNESILE su ime straha koji obuzima čov-

ječanst vo iz po ko lj en ja u po ko lj en je.TAJNE SILE mogu se svladati samoznanjem jer više nisu ni tajne, ni silečim o njima sve znamo.TAJNE SILE naziv su biblioteke za-grebačkog Centra za informacije ipublicitet koja treba dati odgovore

na mnoga pitanja koja zanimaju su-vremenog čovjeka. »TAJNE SILE« suvaša biblioteka, koja će vam pomoćida shvatite kako mnoge TAJNE nisutajne, a kako su mnoge SILE utolikoslabije ukoliko više o njima znamo.»TAJNE SILE« razotkrivaju ne samotajne, nego i zablude, jer prije sveganude čitatelju istinu, koja mu, iz ovihili onih razloga, nije bila dostupna.



SLAVKO ODIĆ, rođen 1916. u Bihaću,student tehnike, u NOR-u borac, poli-tički komesar voda, sekretar štababrigade, politički komesar bataljona,pomoćnik komandanta mjesta i pod-ručja, komandant područja, pomoć-nik šefa obavještajnog centra štabakorpusa, član Odjeljenja zaštite naro-da pri Vrhovnom štabu NOV] . Nosilac»Partizanske spomenice 1941.«, re-zervni pukovnik. Poslije rata na raduu Ministarstvu unutrašnjih poslova,generalni konzul u Torontu, načelnikodjeljenja u DSIP-u. Objavio knjige

»Dosije bez imena«, »Neostvareniplanovi« (prva nagrada »13. maj« —1966), i »Desant na Drvar« (nagrada»22. decembar« — 1981) i mnogečlanke na temu NOR-a u stručnim ča-sopisima i publikacijama, kao i feljto-ne u dnevnoj i nedjeljnoj štampi.

SLAVKO KOMARICA, rođen 1923. uBanjaluci, učenik trg ovačke akademi-

je. U NOR-u bo rac, po li ti čk i ko mesarvoda, politički komesar čete, pomoć-nik komandanta područja, zamjenikkomandanta odreda, načelnik štababrigade, pomoćnik načelnika i načel-nika operativnog odsjeka štaba kor-pusa. Nosilac »Partizanske spomeni-ce 1941.«, rezervni potpukovnik. Po-slije rata generalni konzul u Zürichu,zatim radi u Institutu za međunarod-nu politiku i privredu, u časopisu»Međunarodna politika«, slobodninovinar. Pod pseudonimom S. Koslavobjavio (1954—1957) trilogiju o dru-gom svjetskom ratu: »Tragom nasil-nika«, »Događalo se iza kulisa« i»Generali obavještajne službe«. Umnogim dnevnim i nedjeljnim listovi-ma i periodičnim publikacijama obja-vio brojne članke i feljtone.

SLAVKO ODIĆ i SLAVKO KOMARICAzajednički su objavili više feljtona nateme NOR-a u dnevnoj štampi i knji-gu »Noć i magla — Gestapo u Jugos-laviji«.





Biblioteka »TAJNE SILE«

RedakcijaBruno Amerl, Stje pan Cer j an, Đ orđe Ličina,Konstantin Miles, Jagoda Zelić-Rukavina

Urednik

Jagoda Zelić-RukavinaRecenzentiVojislav Nikolić

Vladimir MilanovićLikovna oprema

Hinko Bohr



Slavko OdićSlavko Komarica

PARTIZANSKAOBAVJEŠTAJNA

SLUŽBA1 9 4 1 - 1 9 4 2 .

Šta se stvarno događalo

knjiga treća

CENTAR ZA INFORMACIJE I PUBLICITETZagreb, 1988.



Copyright byCentar za informacije i publicitet, Zagreb

ISBN 86-7125-032-6



OBAVJEŠTAJNA SARADNJA SMOSKVOM

»ne stidimo se svojih iluzija« — najveća čast — iz-nimka specifična uloga Rade Končara — Tito u SSSR-ui povratak u zemlju 1940 — Sovjeti su znali za »Barba-rossu« — i Churchill obavještava Staljina — sve je bilouzalud — Titov oprez — zbrka oko dislokacije njemač-kih operativnih divizija — izvještaji Moskvi preko Za-greba — direktna je veza uspostavljena — različite na-

pomene uz istu depešu — neriješena nepoznanica —sporne depeše Moskve — Vlatko Velebit stupa na duž-nost — prva obavještajna depeša Moskve — još jedna

zagonetka — novi zahtjevi »Djeda« — i detalji su važni — posljednji Titovi obavještajni izvještaji u 1942 — informacije o napadu sila Osovine na Tursku — »Enigma Bor« — prestanak ćutnje o Mustafi Golubiću — Vladi-

mir Dedijer izaziva buru — dvije knjige, feljtoni, pole-mika i novi detalji — neka pitanja, ipak, bez odgovora — potraga za radiostanicom u Beogradu — Titove de- peše »Direktoru« — putešestvije »Pavlodara« — jedan propust — sudbine — Moskva predlaže zanimljivu»obavještajnu igru« — Fjodor Mahin na sceni — ko bimogao biti »Mars« — Draža Mihailović pronalazi no-vog vođu partizana — neke teze Vladimira Dedijera —»Igra« sa »Marsom« nije izvedena



Dvadesetak godina poslije rata Josip Broz Tito je re-kao:

»Ne treba sada skrivati ili se sramiti što smosve do 1948. otvoreno i iskreno gledali u SovjetskiSavez. Ne stidimo se svojih iluzija; naprotiv, pono-simo se njima. One su bile nešto pozitivno i odra-žavale su našu duboku vjeru u progres i socijali-zam.«1

Hotimično ili ne, Tito je tim riječima parafrazirao poznatu misao velikog francuskog književnika i socio-

loga osamnaestog vijeka Charlea Montesquiea (ŠarlaMonteskijea):»Ono što je istina u jedno vrijeme u drugo vrije-

me je zabluda.«

U tokijskom zatvoru, očekujući suđenje, u martu1942, jedan od najbližih saradnika sovjetskog obavješ-tajca Richarda Sorgea (Rihard Zorge) — proglašenog

po smrtno (1964) her ojem Sovjetskog Saveza — Jugosla-ven, dopisnik »Politike«, Branko Vukelić — odlikovantakođer posmrtno (1965) sovjetskim Ordenom otadžbin-skog rata I stepena — objasnio je razloge koji su ga na-veli da deset godina prije toga (1932) u Parizu pristane

da radi za sovjetsku vojnoobavještajnu službu (organi-zaciju). To objašnjenje ostalo je zapisano u aktima ja-

panskog suda koji mu je izrekao smrtnu presudu:»Čak ako revolucija i ne može da bude ostvare-

na u naše vrijeme ipak je postojala jedna zemljakoja je uspješno položila ispite socijalizma, i kojače i dalje postojati da bi bila pobornik socijalistič-ke revolucije u budućnosti... Kada bismo mogli da

bran im o Sovjetski Savez ka ko bismo ga držali u



zaklonu od rata desetak idućih godina, ta zemlja

bi mogla da iz gra di so li da n soci jalist ički si st emna polju ekonomije, kulture i odbrane, što više nijedna kap it ali sti čka ze mlj a ne bi mogla da sruši. ..Uspjeh socijalističke izgradnje i očuvanje mira je-su dvije najvatrenije nade i najautentičnije pobu-de, koje su zasluživale da se stupi u ovu organiza-ciju... Prema onom što sam čuo u Parizu, cilj oveorganizacije bio je da brani SSSR od inostrane in-vazije — a to je bio jedan od glavnih zadataka Ko-min ter ne — i da prikup lja koris na obavještenja zataj cilj kao i za opće aktivnosti komunističkog po-kreta.«2

Mnogi komunisti, pa i pojedinci koji to nisu bili poubjedenju već su bili samo napredno orijentisani, u

predratnom su periodu ra dil i za obavještajn u sl už butada jedine socijalističke zemlje na svijetu iz istovjetnihili sličnih pobuda kao i Branko Vukelić.

Pritom treba naglasiti da se u našoj publicistici, kojase ozbiljno ili neozbiljno (što je češći slučaj) bavi proble-mati kom aktivnosti sovjetske obavještajn e službe, brka-

ju po jmov i i čes to poi stov je ćuje NKVD (N ar odn i ko me -sarijat unutrašnjih poslova) sa Obavještajnim odjelje-njem Generalštaba Crvene armije. A u čemu je riječ?

Stvarajući u godinama prije drugog svjetskog ratasvoju obavještajnu mrežu u zapadnoj Evropi, koja je do-

bil a na zi v Crve ni orkestar (naime »muzika« je ozn ača-vala radio-stanicu a ta je mreža raspolagala s više »mu-zika«!), Leopold Trepper govori o dolasku sovjetskog

oficira Viktora Sukulova u Belgiju, i to s pasošem urug-vajskog državljanina Vincenta Sierre (Vinsent Siera) i pod pseudonimom Kent :

»Sierra-Kent, koji je poput Alama nakupio svoje go di ne služ be u Šp an jo ls koj i na nekim povj er -ljivim zadacima, nije mi se činio tako pouzdanimkao njegov drug: sumnjao sam da je služio NKVD-u is to dob no kada i u vojnoj obav ješ ta jn ojslužbi. To nije bio rijedak slučaj, jer je NKVDimao loš običaj da ubacuje svoje agente u obavješ-tajnu službu Crvene armije. Crveni orkestar nije

bio nikakav izuzetak , kao što mi se to dokazalo uviše navrata.«3

Te Trepperove riječi ukazuju na činjenicu da se NKVD u in ostr anstv u ni je ba vi o obavješta jn om (infor-mativnom) nego kontraobavještajnom službom kontro-lišući rad službenika sovjetskih predstavništava i sa-mih sovjetskih obavještajaca, g rup a bjelogarde jaca kojisu željeli da prodru u SSSR radi izvođenja diverzan-



tskih akcija ili špijunaže, trockista, ili »trockista«, stvar-

nih i izmišljenih protivnika SSSR-a...U to su vrijeme sve komunističke partije svijeta bilesekcije Komunističke internacionale (Kominterne) i sto-ga su bile obavezne da provode uputstva i direktive nje-nog Izvršnog komiteta. Postupajući tako, rukovodstvakomunističkih partija stavljala su na raspolaganje sov-

jetskoj vojnoj ob av je št aj no j službi, pa i NKVD-u, i svoje birane kadr ove. Prema usta lje no m pr av il u ti su poje-dinci od tog trenutka prekidali svaku vezu s matičnom

pa rt ij om. Govoreći o tome, ru ko vodi lac također veo maznačajnog sovjetskog obavještajnog centra u Švajcar-skoj prije i u toku rata, Šandor Rado napisao je:

»...jedan je od najvažnijih principa sovjetskeobavještajne službe da ne smije imati nikakve ve-

ze s Komunističkom partijom.«4O tom aspektu odnosa KPJ — sovjetska obavještajna

služba govorio je u intervjuu objavljenom u decembru1984. u sarajevskom »Oslobođenju« i naš istaknuti poli-tički radnik i diplomat Ivo Vejvoda. Godine 1934. on jestudirao u Pragu i bio član KPJ. Jednog dana Zora Gav-rić, »jedna od glavnih aktivistkinja KPJ u Pragu«, reklamu je: »Traži te jedan odgovoran drug.«

Ono šta je uslijedilo Vejvoda opisuje ovim rije-čima:

»Preda mnom se pojavio čovjek srednjeg rasta, proće lav, ma lo prosijed... Pi tao me je što rad im ,kako živim, imam li djevojku, novaca... (tri tačke uoriginalnom tekstu — primj. autora). Tog dana mi

je rekao da odmah prekinem sve veze sa Parti- jom, i da ću ubuduće raditi isključivo s njim (istak-li autori). Nisam znao tko je taj čovjek...5

Bio je to već tada značajan sovjetski obavještajacMustafa Golubić o kome ćemo kasnije više pisati uovom poglavlju. No, vrijedi zabilježiti i ove riječi IveVejvode iz istog intervjua:

»Da sam znao ko je, u stvari, Mustafa Golubić, ja bih sebe sigu rno smatrao ar istok rato m ko mu-nističkog pokreta. Jer, raditi za sovjetsku obavješ-tajnu službu, za veliku rusku revoluciju, za Stalji-na, bila je to tada najveća čast koja je mogla dazadesi jednog komunistu.«6

Princip odvajanja obavještajnog rada za SSSR od ak-tivnosti legalnih ili ilegalnih komunističkih partija va-žio je i u miru i u ratu, premda je ponekad, iznimno,znao biti i zaobiđen.



Situacija s Komunističkom partijom Jugoslavije, zapravo s nj en im ge ne ra ln im sekr etarom Josipom Bro-zom Titom na tom je planu, naročito od trenutka nje-mačkog napada na Sovjetski Savez, bila potpuno druk-čija. Objašnjenje za to može se naći u ugledu koji je onstekao u rukovodstvu Kominterne uspješno i odlučnoizvodeći renesansu KPJ u predratnom periodu, kao i uautoritetu koji mu je, nesumnjivo, u sovjetskim vojnim,a samim time i vojnoobavještajnim vrhovima obezbije-dio brz i uspješan razvoj p artizanskog pokr eta i narod-nog ustanka na raskomadanom i okupiranom teritori-

ju Jugoslavije, pod njegovim rukovodstvom.U takvim uslovima Tito je dozvolio i drugim visokim

funkcionerima KPJ da saraduju s predstavnicima sov-

jetske obavještajne službe i da ra de za sovjetsku obav- ješt ajnu službu ne prekidajući vezu sa svojom Partijom.U poruci upućenoj Titu 25. jula 1941. iz Zag reb a u Beog-rad, Josip Kopinič je pisao o tome kako se već 22. juna,na dan njemačkog napada na SSSR, sastao s VladomPopovićem, delegatom CK KPJ pri CK KPH, i PavlomPapom Šiljom, članom CK KPJ, prenio im »riječ Molo-tova« — zapravo suštinu govora koji je komesar zainostr ane poslove Sovjetskog Saveza Vjačeslav Molotovodržao istog dana preko Radio-Moskve — i savjetovao,

pored ostaloga, i »organizaciju ob avještajne službe zaDjedu«, tj. za Izvršni komitet Kominterne.7 Potkraj jula1941. Kopinič je u objašnjenju predanom istražnoj ko-misiji CK KPJ napisao da je oko mjesec dana prije toga

»rekao Br(ki) da treba: da mi sve što je voj(nog) karak-tera) kažu da javim«.8

Br(ko) je bio Rade Končar, tada sekretar CK KPHrvatske i član Politbiroa CK KPJ. Međutim, on se poobavještajnoj liniji nije povezao samo s Kopiničem, veći s Ivanom Srebrenjakom Antonovim, rukovodiocem

jedne grane sovjetske vo jnoobavješ ta jne službe u Ju-goslaviji. Kako je i zašto do toga došlo, vidi se iz izjavekoju je Andrija Hebrang, član Operativnog rukovod-stva CK KPH, u avgustu 1941. dao Komisiji CK KPJ (Bla-goju Neškoviću i Vladi Popoviću):

«... Poslije poruke Tita, da s Antonovim treba-mo saradivati, ja sam ga u cilju te saradnje pove-zao s Brkom, koji ga do sada nije poznavao. Iz

, razgovora, koji sam poslije Titine por uke imao sAntonovim ja i ostali drugovi, smatrao sam u prvimah da bi naša saradnja mnogo koristila našojstvari.«9

Titova poruka Hebrangu »da s Antonovim treba(mo)saradivati« nije nađena, ali je najvjerovatnije uslijedila



neposredno nakon njemačkog napada na Sovjetski Sa-vez. Uz to, iz tog dokumenta proizlazi da je Hebrang i pr ije toga održavao vezu s Antonovim.

0 specifičnoj ulozi Rade Končara Brke, pa i Tita, uradu sovjetske obavještajne službe u okupiranoj Jugos-laviji, koja je djelovala i preko rukovodioca Kominter-ninog centra za vezu u Zagrebu Josipa Kopiniča te Iva-na Srebrenjaka (Antonova) rječito govori pismo koje jeKončar (Brko) 11. septembra 1941. godine poslao Kopi-niču (Vazduhu). Obojica su se tada nalazila u Zagrebu,a pismo je u cjelini doslovno glasilo:

»Druže Vazduh,Traži(o) sam prije 5—6 dana da se sastanemo,nisi ništa odgovorio. Javi ako nemaš vremena, jaću ti napisati sve šta hoću. Šaljem ti, evo, ovaj te-legram što si ga poslao Antonovu; ja sam mu gadao ali on ga ne može otvoriti, tj. rašifrovati; kažeispočetka ide a kasnije se ne slaže. Javi da li jeovaj telegram primljen na njegovu šifru, tj. da li siga odozgo primio ovako kako si ga dostavio na-ma, ili si ga, možda, ti sam šifrovao nekom šifroms kojom ti raspolažeš. Možda sam ja pogrešio,(možda je) trebalo pismo poslati prije Starom, aon da ga rašifra, pa da ga pošalje Antonovu. Kadsam od tebe primi(o) (pismo), video sam (da) piše

Antonovu'; ja sam mu (ga) poslao, međutim, onga ne može rašifrati; javi u čemu je stvar. A tako-đe (javi) kad se možemo sastati. Brko.«10

Ono »odozgo« odnosilo se, jasno, na Moskvu, a Stari je bio Tito.

Kao što vidimo, Rade Končar je u određenim trenu-cima imao i ulogu »veznika« između Vazduha i Antono-va, odnosno između Vazduha, Staroga (Tita) i Antono-va! Interesantno je još nešto: upravo citirano pismoKončar je napisao »drugu Vazduhu« nakon oštrog su-koba što ga je imao s njim u julu iste godine!

1 konačno, kada je riječ o Končarevu obavještajnomradu, treba napomenuti i to da su Talijani prilikom nje-gova hapšenja u Splitu 17. novembra 1941. godine našli

kod njega podatke koji su u to vrijeme mogli nešto zna-čiti samo za sovjetsku — a ne i partizansku — obavješ-tajnu službu. U pismu iz zatvora o svom saslušanju, go-voreći u trećem licu, on je o tome napisao:

»Donijeli su nekakve dvije cedulje, na jednojsu bili nekakvi podaci o brodogradilištu, a na dru-



goj podaci da se blizu Beča nalaze benzinski re-zervoari.«11

Logično, u istragu protiv uhapšenog Končara, čiji pr av i identi te t Ta li jani još ni su znali, odmah se uključi-la i talijanska kontraobavještajna služba!

Josip Broz Tito (Valter) je, kao funkcioner KPJ, iz-među 1935. i 1940. tri puta boravio u Sovjetskom Savezu,tj. u Moskvi: prvi put od sredine februara 1935. do sredi-ne oktobra 1936, kada je, pored ostaloga, u sastavu de-legacije KPJ prisustvovao VII kongresu Kominterne;drugi put od kraja avgusta 1938. do kraja januara 1939,ka da je, zajed no s Vladi miro m Č opičem i, pr em a nekimindicijama, s Kamilom Horvatinom, prevodio s ruskogana hrvatsko-srpski i pripremao za štampu kratki kurs

»Historije SKP/b«.U vezi s tim u Hronologiji četvrtog toma Titovih Sab-

ranih djela nailazimo na grubu nelogičnost koju je lakouočiti. Naime, pod oznakom »Vjerovatno početak ok-tobra — kraj decembra« stoji i ovo:

»... Knj iga je izašl a iz štam pe u septembru 1938.Kako su već u toku ok tob ra uhap šen i Ć opić i trećičlan redakcije, cio prevod, praktično od drugeglave Historije, pada na Tita. Na ovom poslu Tito

je an gaž ova n tr i mj es eca, prat i pre lom u št am pa -riji 'Iskra revolucije'...«12

Samo od sebe n am eće se pitanj e: ako je »knjiga izaš-la iz štampe u septembr u«, a V. Ć opić i treći član redak-

cije »bili uhapšeni već u toku oktobra«, kako je mogaoda »cio prevod, praktično od druge glave 'Historije' padne na Tita«?! Uostalom, ni poda ta k o vremenu u kojemu se to do gađ al o nikak o ni je u skl ad u s teks to m kojislijedi, jer u registru imena istog toma nalazimotvrdnju da je Vladimir Ćopić uhapšen u novembru1938, a Kamilo Horvatin još u martu iste godine!' 3

Treći Titov boravak u Moskvi trajao je od početkaseptembra do kraja novembra 1939. On se tada, kao i

pr il ik om ran ij ih boravaka u SSSR-u, viđao s Jo si pomKopiničem i razgovarao s mnogim funkcionerima Ko-minterne, ali nema podataka da je tom prilikom — arat je u Evropi već bio počeo — razgovarao s bilo kimeiz Obavještajne (Četvrte) uprave Generalštaba Crvene

armije. Međutim, logično bi bilo da se to dogodilo jer seon u maju 1941. u okupiranom Beogradu sastao sa sov-

jetskim vo jn im atašeom i predao mu va ža n izvještaj, afunkcioneri te Uprave, koji su se potpisivali sa »Direk-tor«, »Važnij« ili jed nos tav no sa »Centar«, ob raćal i su selično njemu (Valteru) s molbom da pomogne u rješava-



nju nekih problema u funkcionisanju njihove službe uJugoslaviji. Na pu tu za Jugoslaviju, s ka na ds ki m pa so šem na

ime Spiridona Mekasa, Tito se zadržao u Istanbulu odkraja novembra 1939. do sredine marta 1940! Iz tog peri-oda datira nekoliko njegovih dopisnica i pisama upuće-nih Josipu Kopiniču u Moskvu, iz kojih se nazire da je

predviđen dolazak Kopiniča u Zagreb. U f ebruaru 1940.u Istanbul stiže Kopinič i o tome se detaljno dogovara sTitom.14

Konačno, početkom marta Spiridon Mekas, tj. Tito,napušta Istanbul, dobija jugoslavensku tranzitnu vizu i13. marta prelazi grčko-jugoslavensku granicu... Petna-estog mar ta on bez prtlj aga u Zagrebu silazi iz voza i tuostaje. Prtljag uzima i u garderobi ostavlja Mira Ružićkoja je pratila Tita na putu od Istanbula...

Interes antn o je da je Tito u svojoj autobiografij i koju je u čet iri nastavk a u toku ap ril a i maj a 1952. godine objavio američki list »Life« (Lajf), govoreći o svom povrat-ku u martu 1940. godine iz SSSR-a u Jugoslaviju prekoIstanbula, napisao:

»Sjeo sam u Simplon-Orient Express, a ostalo je bilo lako. Jednos tavn o sam napust io vlak kada je stao u Beogradu.«15

O formiranju zagrebačkog centra Kominterne zavezu sa KPJ i part ijama susjednih zemalja, koje je poče-lo pod neposrednim Titovim rukovodstvom, centra koji

će odigrati značajnu ulogu i u obavještajnoj saradnjiKPJ s Moskvom, govori Vladimir Velebit:»Tito se vratio u proljeće 1940. i zatražio da mu

se javim (obavljao sam neke specijalne zadatke zanjega). Budući da sam već u to doba imao vlastituadvokatsku kancelariju, poznavao sam mnogeosobe u višim zagrebačkim krugovima, nisam biokompromitiran, pa sam bio pogodan za obavlja-nje takvih zadataka. Najprije sam mor ao nabavitiradio-stanicu. Prisjetio sam se jednog druga koji

je, po mo m mišl jenju bio simpatizer, i zamolio gada mi napravi radio-stanicu. Zatim sam uzeo uzakup vilu na Milerovu brije gu u Ć ernom ercu, ukoju je došao Josip Kopinič i njegova supruga Ste-

la. Oni su s nabavljenom stanicom uspostavili ra-dio-vezu s Kominternom. Ta radio-stanica funkci-onisala je sve do kraja rata.«16

U završnim odredbama Direktive br. 21, kojom se predviđao napad na Sovjetski Savez (»Operacija Barba-rossa«), a koju je Adolf Hitler u svojstvu vrhovnog ko-



mandanta Wehrmachta potpisao 18. decembra 1940.godine, stajalo je:

»U svim naredbama koje će biti izdavane odstrane glavnih komandanata u cilju izvršavanjaovih uputstava treba izričito naglasiti da se radi omjerama predostrožnosti za slučaj da Rusija izmi-

jen i svoj dan ašnj i s tav pre ma Njemačkoj. Broj ofi-cira koji će biti određen za izvođenje početnih pri-

pr emni h radov a tr eb a da bu de što je moguće ma-nji. Pomoćno osoblje treba obavijestiti što kasnijei isključivo u onoj mjeri koliko je potrebno za radsvakog od njih. Otkrivanje naših priprema čiji da-tum izvršenja još nije ni određen moglo bi dovestido najozbiljnijih političkih i vojnih komplikaci-

ja...«17

Unatoč svim tim mjerama, podaci o njemačkim pripremama za napad na SSSR ipak su počeli stizati uMoskvu »Direktoru«, tj. Obavještajnoj upravi general-štaba Crvene armije, već u februaru i martu 1941. godi-ne. Dostavljali su ih, koliko je do sada poznato, članovisovjetske obavještajne mreže Crveni orkestar, koji sudjelovali u Njemačkoj (Harro Schulze-Boysen), Fran-cuskoj, Belgiji i Holandiji (Leopold Trepper), u Švajcar-skoj (Aleksandor Rado, Alexander Foot), te sovjetskiobavještajci iz Japa na (Richard Sorge, Brank o Vukelić).

Ubrzo nakon potpisivanja Direktive br. 21, RichardSorge (Rihard Zorge) dostavio je Moskvi njenu kopiju.Početkom 1941. Harro Schulze-Boysen (Haro Šulce Boj-zen), zaposlen u Ministarstvu vazduhoplovstva u Berli-nu, šalje podatke o planu operacije i broju divizija kojeće učestvovati u napadu; u februaru Leopold Trepper(Treper) obavještava o broju divizija povučenih iz Fran-cuske i Belgije i upućenih na Istok; početkom maja,

prek o sovje tskog vojnog ata šea u Vichyju (Viši), Trep- pe r ša lje p lan i d at um napada — 15. maj, a ubrzo zatim javlja da je dat um izmijenjen, a na kra ju ih obavještavai o tačnom datumu; Sorge 12. maja javlja da je duž sov-

jetske gran ice konc entr is ano 150 njemačk ih divizija, a20. maja da je 22. juna »vjerovatni datum njemačkog na-

pada«.18 I Schulze-Boysen iz Berlina javlja da je za poče-tak operacija određen 22. juna.19

Maršal Golikov, od juna 1940. do jula 1941. načelnikobavještajne službe Crvene armije, napisao je 1975. go-dine u jednom sovjetskom historijskom časopisu:

»Sovjetske obavještajne službe su pravodobnosaznale rokove i datume napada na SSSR i dalesu znak za uzbunu u pravi čas... Obavještajneslužbe dostavile su točne podatke o vojnom po-



tencijalu hitlerovske Njemačke, točan broj ljud-stva, količinu naoružanja i strateške planove ko-mande Wehrmachta...«20

Početkom januara 1941. godine Sam E. Woods (SemJ. Vuds), američki trgovinski ataše u Berlinu, poslao jeState Departmentu (Stejt departmant — Ministarstvoinostranih poslova) opširan izvještaj o planu Vrhovnekomande Wehrmachta za napad na Sovjetski Savez.Woods je do tih podataka došao pomoću svojih veza unjemačkim ministarstvima, u Reichsbanci i Nacional-socijalističkoj radničkoj partiji Njemačke (NSDAP). Me-du tim njegovim vezama bio je i čovjek koji ga je redov-no obavještavao o svim razgovorima u Hitlerovu Glav-nom stanu. Državni sekretar SAD Cordell Huli (Kordel

Hal) nakon temeljitog provjeravanja Woodsovih izvješ-taja uvjerio se da su tačni i preko podsekretara SumnerWellsa (Samner Vels) obavijestio o tome 20. marta 1941.Konstantina Umanskog, sovjetskog poslanika u Was-hingtonu.21

A kada je State Department u prvoj polovini juna odsvojih predstavnika u Bukureštu i Stockholmu primioobavještenje da će Nijemci u toku narednih četrnaestdana napasti Sovjetski Savez, kopije tih izvještaja do-stavljene su poslaniku Steinhardtu (Štajnhartu) u Mos-kvu, a on ih je predao Molotovu.22

Prvih dana aprila 1941. godine ulogu sovjetskog»obavještajca« odigrao je Winston Churchill (VinstonĆerčil), premijer Velike Britanije, koja je tada, sa svojimdominionima i kolonijama, jedina bila u ratu protiv silaOsovine Rim—Berlin.

Potkraj marta 1941. centar Inteligence Servicea zaJugoistok Evrope, koji se nalazio u Bukureštu, zapravo

jed an od njegov ih rukovodi laca , Satvi Lutvi Tozan, tu r-ski državljanin porijeklom iz Hercegovine, za kojega jeChurchill napisao da je jedan »od naših najpouzdanijihizvora«, obavijestio je London o kretanju njemačkihtenkovskih jedinica željezničkom prugom Bukurešt— —Krakov.23

Na osnovi oba vj eš ten ja Satvi Lutvi Tozana , Chur -

chill je 3. aprila poslao engleskom ambasadoru u Mos-kvi Sir Staffordu Crippsu (Ser Staford Krips) telegram:»Slijedeće je od mene za g(ospodina) Staljina,

pod uslovom da mu Vi možete lično predati.Imam sigurno obavještenje od jednog pouzda-

nog agenta24 da su Nijemci, kada su mislili da suuhvatili Jugoslaviju u svoju mrežu — to jest posle



20. marta — počeli da prebacuju tri od pet oklop-nih divizija iz Rumuni je u južnu Poljsku. Ć im susaznali za srpski prevrat, taj pokret je obustav-ljen. Vaša ekselencija će lako oceniti značenje tihčinjenica.«25

Ni Sta ljin ni Molotov nisu htjeli pr imiti ambasadoraCrippsa pa je on Churchillovu ličnu poruku Staljinuipak morao da preda zamjeniku ministra spoljnih po-slova Višinskom. Učinio je to 19. aprila, a Višinski ga jetri dana kasnije pismeno obavijestio da je poruka uru-čena Staljinu.26

Pod »srpskim prevratom« Churchill je podrazumije-vao događaje koji su se odigrali u Beogradu 27. marta,tj. obaranje vlade Cvetković—Maček, koja je dva dana

pr ije toga potpisala doku me nt o pr is tu pan ju Jugoslavi- je Trojnom paktu.U drugoj polovini aprila britanski ambasador Crip-

ps obavi jes tio je Viš inskog i o tačno m datu mu početka»Pothvata Barbarossa«. Nije poznato kako, ali za to jesaznao njemački pomorski ataše u Moskvi. To potvrđu-

je njegov kratki te legr am poslan u Berlin 24. apri la1941. godine: »Engleski poslanik kaže da će rat početi22. juna.«27

Ali sve je bilo uzalud. Staljin je vjerovao da do rata s Njemačkom neće doći pr ije 1944. godine. Postupajući uskladu s njegovim shvatanjem situacije, načelnik obav-

ještajne službe Crvene ar mi je ma rša l Golikov, upozorio je 20. marta 1941. svoje po tčinjene:

»Sve dokumente po kojima navodno predstojirat, treba smatrati krivotvorinama koje potječu iz

br it ansk ih ili čak sa mih njemačkih izvora.«A »na najznačajnijim depešama koje mu šalje

Sorge, Schulze-Boysen ili Trepper, Golikov namargini dodaje: 'dvostruki agent' ili 'britanski iz-vor'.«28

Ovdje se trebamo osvrnuti i na ono što u svojim me-moarima o radu sovjetske obavještajne službe u toku

prve polov ine 1941. govori ma ršal Žukov, ta da u činugenerala armije, zamjenik narodnog komesara odbra-ne i načelnik Generalštaba Crvene armije. O poruci ko-

ju je Wins ton Churchil l poslao Staljinu pr eko am ba sa -dora Sir Stafforda Crippsa on kaže da ju je Staljin »snepovjerenjem primio«29 i dodaje:

»U proleće 1941. godine u zapadnim zemljama je po jačan o ši renje provokativnih in fo rm ac ij a ovelikim vojnim pripremama Sovjetskog Saveza



prot iv Ne ma čke. Nemačka šta mpa je na sve mo-guće načine naduvavala te informacije, žaleći seda takva saopštenja bacaju senku na sovjetsko--nemačke odnose.

— Eto vidite — govorio je J. V. Stal jin — nas pl aš e Nemc im a, a Nem ce pl aš e Sovjetsk im Save-zom. Huškaju nas jedne na druge.«30

Prema navodima Žukova, načelnik Obavještajneuprave Generalštaba Crvene armije general F. I. Goli-kov podnio je 20. marta 1941. opširan izvještaj »koji jesadržavao informacije od vanredne važnosti«.31 Te suinformacije odražavale suštinu plana »Barbarossa«, tj.»plana napada na Sovjetski Savez (koji) treba da počne,orijentaciono uzev, 20. maja«.32

Govoreći i dalje o izvještaju generala Golikova, Žu-kov doslovno kaže:»Najzad, u tom dokumentu se ističe, pozivajući

se na saopštenje našeg vojnog atašea iz Berlina,da 'treba očekivati početak rata protiv SovjetskogSaveza između 15. maja i 15. juna 1941. godine'.«33

Međutim, zaključci iz informacija navedenih uizveštaju u suštini su brisali uzev sav njihov zna-čaj, jer je na kraju svoga izveštaja general F. I. Go-likov napisao:

»... Glasine i dokumenta u kojima se govori oneizbežnosti rata protiv Sovjetskog Saveza u pro-leće ove godine treba ocenjivati kao dezinforma-ciju koja potiče od engleske, a možda čak i od ne-

mačke obaveštajne službe.«34Č ini nam se, ipak, da je poent a Žukovljeva kaziva-

nja o Staljinovu stavu prema mogućem njemačkom napadu na SSSR u ovom pasusu:

»Analizirajući i upoređujući sve razgovore koje je J. V. Staljin u mom pr isu stv u vodio s lj ud im aiz svoje okoline, došao sam do čvrstog ubeđenjada su sve njegove misli i akcije bile prožete jed-nom željom: izbeći rat! On je bio i uveren da ćemu to poći za rukom (istakli autori).«35 •I tako je to bilo sve do zadnjeg časa.Volosjuk, sovjetski vazduhoplovni ataše u predstav-

ništvu u Vichyju, poletio je iz Moskve nekoliko sati prijenego što je Wehrmacht počeo napad i u Vichy stigao 23.

ju na . Is tog se dana našao s Leopoldom Tre pp er om »Ot-tom«, šefom sovjetske obavještajne mreže Crvena kape-la i rekao mu:

«... da ga je prije odlaska pozvao načelnik i re-kao mu neka meni poruči ovo:

'Reći ćete Ottu da sam Velikome gazdi (Stalji-



nu — primj. autora) prenio informacije o predsto- jećem njemačkom napadu. Vel iki gazda čud i se,kako čovjek kao Otto, stari aktivist i obavještajac,može nasjesti engleskoj propagandi. Možete mu

ponovi ti in ti mno uv je ren je Velikog gaz de da ratas Njemačkom neće biti prije 1944'...«36

Je li u takvim uslovima i rukovodstvo KPJ, odnosnoTito, dostavljalo u Moskvu obavještenja o predstojećemnapadu Njemačke na SSSR?

Vlasnik zagrebačke tvornice »Ventilator« ing. PavaoKoporšić održavao je od jeseni 1939. vezu s Pavlom Pa-

pom Šiljom, tada ru ko vo di ocem Ce nt ral ne te hn ik e KPJa kasnije i kandidatom za člana CK KPJ, (koji se pred-stavljao kao Jovanović) i pored ostaloga dostavljao murazne obavještajne podatke. O jednom takvom slučajuKoporčić poslije rata piše:

»U kolovozu ili rujnu 1940. prisustvovao samručku hrvatskih ministara u Beogradu, koji su biliu vladi Cvetković—Maček. Na tom je ručku po-moćnik ministra vanjskih poslova strogo povjer-ljivo iznio kako je na sastanku u Berlinu saznaoda predstoji napad Hitlerove Njemačke na Sovjet-ski Savez. Nakon mog povratka u Zagreb, prili-kom prvog sastanka sa Papom rekao sam mu štosam čuo u Beogradu. Ta ga je vijest veoma zani-

mala. Nakon nekoliko dana došao je ponovo i tra-žio da mu doslovno citiram riječi koje je pomoć-nik ministra vanjskih poslova rekao na ručku. Ta-da nisam razumio zašto mu je to potrebno, a ni-sam se nikada interesirao za razloge ni za drugeslučajeve. Kasnije sam pretpostavljao da je drugTito poslao tu vijest u Moskvu, a da mu tamo nisuvjerovali, kao što nisu vjerovali ni Churchillu nidrugima, koji su Staljina upozoravali da će fašis-tička Njemačka napasti SSSR.«37

U sjećanjima na mjesece i dane prije njemačkog napada na SSSR Tito je na pi sao :

»Mi smo odmah nakon kapitulacije Jugoslavi- je počeli sa di ve rz ij am a — di za nje m raznih obje-kata u zrak, paljenjem vojnih automobila, kamio-na sa municijom, skretanjem putokaza koje su Ni-

jemci postavljal i na raskrsnic am a, zbog čeg a biobično negdje zaglavili. To im je smetalo u pokre-



tima prema Istoku. Dakle, takve diverzije smo prav il i pr ij e napada na Sovjetski Savez, za kojismo znali da će uslijediti. Jer, njemačke trupe suse neprekidno kretale sa Balkana, preko Rumuni-

je, prema Sovjetskom Savezu.Mi smo i upozoravali Sovjetski Savez. Ja sam

se, na primjer, sastao sa sovjetskim vojnim ataše-om i rekao mu da se njemačka vojska kreće pre-ma njihovoj granici i da sam siguran da će doćido napada. Imao sam informacije iz Zagreba odnekih 'slobodnih zidara', koji su bili upoznati saonim što se sprema. Sve sam mu to saopštio i ka-zao da to treba primiti ozbiljno. Ataše me obavi-

jest io da Ni jemci od njeg a tr až e da napusti Jugos-

laviju, kazao je da ga tjeraju da ide kući. Rekaosam — pa šta Vam treba više! To je bilo uoči sa-mog napada na Sovjetski Savez.«38

Postoji i druga Titova verzija uslova u kojima je uMoskvu poslao obavještenje o predstojećem njemač-kom napadu na SSSR:

«... sovjetski rukovodioci su se opet čuvali daišta učine što bi moglo da razdraži Nijemce, jer su

još uvijek vjeroval i da je nem oguće da će ih Ni- jemci napasti posl ije svega što su se s njima dogo-vorili. Ja to vrlo dobro znam, jer sam se nekolikodana prije, ne sjećam se datuma, bio sastao u Be-ogradu s jednim sovjetskim savjetnikom, to jest svojnim atašeom, kome sam rekao da mislim da

trupe koje sada kreću natrag iz Srbije prema ma-đarskoj granici, idu na Sovjetski Savez. On je re-kao da mu je to teško vjerovati.«39

Interesantno je, međutim, da u Titovu izvještaju »O po loža ju i događajima u Jugoslaviji«, pisan om u Beog-radu potkraj maja ili početkom juna 1941, nema poda-taka o pokretima njemačkih trupa prema sovjetskojgranici niti bilo kakvih drugih obavještenja koja bi uka-zivala na mogućnost njemačkog napada na SSSR. Onačinu na koji je Tito dostavio taj izvještaj u Moskvu, onu pismu poslanom Josipu Kopiniču u prvoj polovini ju-na 1941. kaže:

»Ja sam preko braće po njihovoj želji poslaoopširan izvještaj. Oni kažu za Jožu (Staljina) — pa

mislim da će ga dobiti i djeda (Kominterna).«40

»Braća« su, nesumnjivo, bili članovi sovjetskog po-slanstva u Beogradu koji su upravo odlazili u Moskvu.Zašto Tito u tom izvještaju »za Jožu«41 nije uopće spo-menuo mogućnost da njemačke trupe koje napuštajuteritorij okupirane Jugoslavije idu prema sovjetskoj



granici da bi napali SSSR? Vjerovatno je na osnovi raz-govora sa sovjetskim vojnim atašeom u Beogradu ili naneki drugi način zaključio da Staljin takva obavještenjasmatra provokacijama britanske (pa i njemačke!) obav-

ještajne službe i ni je želio da učes tvuje u toj »igri«. Ili se,možda, radilo o nečemu trećem?!

Vladimir Dedijer i u prvoj i u drugoj knjizi »Priloga za biografiju Josipa Broza Tita« piše o Titovim upozore-njima Moskvi da Nijemci pripremaju napad na SSSR. U

prvoj knj izi kaže:»... U to vreme, polovinom maja, počeli su

ubrzano da prolaze sve novi i novi nemački vojnitransporti kroz Jugoslaviju. Išli su u pravcu Ma-đarske i Rumunije. Jedan nemački viši oficir pri-čao je jednoj ruskoj emigrantkinji da Hitler spre-ma napad na Rusiju. Ovu informaciju dobio je iTito, pa je još krajem maja poslao radiogram Di-mitrovu obavještavajući ga o gornjim vestima.«42

U Ratnom dnevniku njemačke Vrhovne komandeWehrmachta nismo našli podatke o tome kojim su se

pravcima i kada nj emačke sn ag e počele povlačit i iz Ju-goslavije prema sovjetsko-njemačkoj granici. U napaduna Jugoslaviju i Grčku učestvovale su 2. i 12. armija iOklopna grupa 1, ali u početnom rasporedu snagaWehrmachta koje su 22. juna prešle u napad na SSSR

nalazila se samo Oklopna grupa 1 pod komandom ge-neral-pukovnika von Kleista (fon Klajst), u sastavu»Grupe armija Jug«.43 Neke su njemačke jedinice ubrzonakon kapitulacije jugoslavenske vojske napustile teri-torij Jugoslavije. Tako je divizija »Das Reich« već 21. ap-rila povučena na područje Temišvara, odakle je i kre-nula u napad na Jugoslaviju.44

»Polovinom maja« 1941. sa zapada, ako se pod zapa-dom razumijevaju Hrvatska i Slovenija, nisu išli nikak-vi »novi i novi nemački vojni transporti kroz Jugoslavi-

ju ... u p ravcu Mađa rske i Rumunije«. Transp or ti o koji-ma se govori da su išli kroz Jugoslaviju »polovinommaja« mogli su biti samo povlačenje dijela snaga, ug-lavnom iz Srbije, preko Rumunije i Mađarske, a ne sna-

ge koje su sa zapada transportovane »kroz Jugoslavi- ju«. Bile su to, zapravo, nj em ačk e po sa dn e divizije kojesu u Jugoslaviji zamjenjivale operativne divizije.

U KTB OKW 11. maja 1941. pribilježeno je:»U Jugoslaviji još 8 divizija — OKH (Vrhovna

komanda suhozemnih trupa — primj. autora) re-



zerva za 'Barbarossu'; zamijeniće ih 4 posadne di-vizije (704, 714, 717, 718); 718. u transportovanju.«45

Smjena njemačkih operativnih divizija posadnim di-vizijama obavljena je tek u junu 1941. godine. Tako suse jedinice 132. i 183. njemačke divizije, koje su učestvo-vale u napadu na Jugoslaviju, tek u prvoj dekadi juna počele prebac ivat i, al i ne na istok već na za pad odnos-no sjever ozapad — u Austriju, u rej one Kla gen fur ta(Celovca) i Graza. Istovremeno s povlačenjem tih divizi-

ja st izali su i prvi eš alon i posadne 718. pj eš ad ij ske divi-zije, kako je bilo i predvideno i pribilježeno u Ratnomdnevniku Vrhovne komande Wehrmachta.46

Vladimir Dedijer je tekst citiran iz prve knjige Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita u drugoj knjizi

dao malo opširnije, a i datumski podudarnije s podaci-ma iz Ratnog dnevnika Vrhovne komande OKW-a otransportu njemačkih trupa na Istok:

»Jedanaestog juna 1941. jedna moja poznani-ca, ruska emigrantkinja, Klavdija Žuhina, čula jeod jednog nemačkog višeg oficira: 'Radujte se, zadve nedelje ćemo napasti Rusiju!'

Tito je još pre toga imao informacije o pokreti-ma nemačkih trupa prema sovjetskoj granici, pase tajno sastao krajem maja s vojnim atašeomSovjetskog Saveza, koji još nije bio napustio Beog-rad, kao ni većina članova sovjetske ambasade uJugoslaviji. Tom prilikom ga je Tito obavestio daima informacije iz nekoliko krajeva naše zemlje

da se nemačke jedinice, koje su bile angažovane unapadu na Jugoslaviju, užurbano prebacuju pre-ko Mađarske i Rumunije prema sovjetskoj grani-ci.

Prema podacima Josipa Kopiniča, Tito je po-slao više telegrama Staljinu i Kominterni da će, uslučaju napada Nemačke na SSSR, on preduzetisve mere da se u Jugoslaviji diže ustanak protivokupatora.«47

No, da vidimo šta je o to me Kopinič kazivao Vjen-ceslavu Cenčiću:

»... glavni rad Centra otpočeo je sa priprema-ma za napad Hitlera na SSSR. Tada je Kopinič,već 19. februara 1941, poslao upozorenje Staljinu

o postojanju tajnog plana Wehrmachta (Vermah-ta) za prodor na Istok. Dogodilo se to samo dvamjeseca pošto je Hitler dao nalog za izradu plana'Barbarossa' za pohod na SSSR. Tokom tog i slije-dećih mjeseci uslijedila su nova Kopiničeva obav-

je šten ja 'iz pr ve ru ke' o ko nc en tr ac ij i 165 nje mač-



kih elitnih divizija uz granice SSSR-a. Staljinu suupućeni i precizan raspored ovih jedinica kao iosnovni podaci o njihovom naoružanju i bojevojspremnosti.

Prema Kopiničevom kazivanju, i Tito je raspo-lagao sličnim informacijama, mada iz drugih iz-vora. On je krajem aprila 1941. napisao informaciju o pok retu njem ačkih trupa iz Jugosl av ij e na Is-tok i pre ma sovjetskim granica ma. I nformaci ju je

prek o Kopiniča uput io Stal jinu . Uz tu informac ij uon je zamolio Dimitrova da prenese Staljinu nje-govu obavezu: da će jugoslavenski komunisti dićiustanak, i to odmah, ukoliko i kada dođe do fašis-tičkog napada na SSSR. Time će oni, pisao je Tito,

osvjetlati obraz KPJ i dokazati njenu privrženost pr vo j zemlji soci jalizma. Na ovaj tel egram J os ip Kopinič je pods je tio Ti-

ta jula 1941. godine u pismu koje mu je uputio izZagreba povodom sukoba sa CK KP Hrvatske, anakon napada Hitlera na SSSR, zbog, kako je onsmatrao, oklijevanja u organizovanju ustanka uHrvatskoj.«48

Nije ja sno kak o je Kopinič kao šef cen tra Kominter-ne upozoravao i obavještavao Staljina a ne Kominter-nu, i kako je Tito preko njega, potkraj aprila, »informa-ciju ... uputio Staljinu« te uz tu informaciju »zamolio Di-mitrova da prenese Staljinu...«?! No, sve te nelogičnostimožemo pripisati autoru Cenčiću, a ne Kopiniču, mada

je on, vj erovatno , pr ij e ob javl ji vanja pro čit ao njegov ru -kopis!Međutim, neka Kopiničeva kazivanja Vjenceslavu

Cenčiću, odnosno Cenčićevi tekstovi napisani na osno-vi tih kazivanja, zbog izvjesnih protivurječnosti i netač-nosti moraju se primiti s popriličnom predostrožnošćui rezervom. Kopinič mnogo toga govori Cenčiću, a i ina-če, ali ništa ne dokazuje. Tako on tvrdi da je u vrhovimaGestapa i Vrhovne komande Wehrmachta imao sarad-nike, ali, za razliku od drugih sovjetskih rukovodećihobavještajaca koji su djelovali uoči i u toku drugogsvjetskog rata, o tim svojim saradnicima i načinuodržavanja veze s njima, nikada nije dao ni jedan jedininajuopćeniji podatak. A ono što pripisuje tim svojim

»izvorima« informacija »iz prve ruke«, ponekad ne mo-že izdržati temeljitiju historijsku verifikaciju. I podatakda je »već 19. februara 1941. poslao upozorenje Staljinuo postojanju tajnog plana Wehrmachta za prodor na Is-tok... dva mjeseca pošto je Hitler dao nalog za izradu

plana 'Barbarossa'. ..« teško bi se moga o pr ihva ti ti bez



najosnovnijih podataka o izvoru informacija.Od svega što smo iz Cenčićeve knjige citirali moglismo kroz dokumenta provjeriti samo navode iz posljed-njeg pasusa. U Kopiničevu pismu Titu od 25. jula 1941,čiji je integralni tekst objavljen u prvoj knjizi Dokume-nata centralnih organa..., stoji rečenica:

»4) Već prve dane rata ja sam njemu (RadiKončaru Brki — primj. autora) rekao da si Ti većranije javio Djedi, da ćete u slučaju napada na Sa-vez podići oružani ustanak.«49

Da vidimo, napokon, šta kaže naša Vojna enciklope-dija o temi o kojoj je riječ:

»Informacije o pokreti ma nemačkih trup a pre-ma granici Sovjetskog Saveza dolazile su sa više

strana. Između ostalih, CK KPJ upozoravao jesovjetsku vladu o znacima predstojeće agresije.«50

Osim Titovih sjećanja i sjećanja Pavla Koporčića iVladimira Dedijera nismo pronašli nijedan dokumentkoji bi ilustrovao tvrdnju Vojne enciklopedije ili ostalenavode o obavještenjima o predstojećem njemačkomnapadu na Sovjetski Savez koja su iz Jugoslavije stizalau Moskvu.

Obavještajna saradnja CK KPJ s Moskvom (»Dje-dom«, »Direktorom«, »Centrom«) nakon njemačkog na-

pada na SSSR, u toku 1941. i 1942. godine, prema do sa-da dostupnim dokumentima, osim u dva slučaja, bila jeisključivo jednosmjerna, možda i zato što u tom vreme-nu sovjetska obavještajna služba nije raspolagala po-dacima koji bi mogli biti korisni štabovima NOP-odre-da, od nosn o NOV i PO Jugoslavije. Kasnije je uspostav-ljena saradnja u punom smislu riječi, tj. šira uzajamnarazmjena obavještajnih podataka. Uostalom, takva sa-radnja, na vojnooperativnom planu, uspostavljena je iizmeđu Vrhovnog štaba NOV i POJ i odgovarajućih us-tanova i štabova zapadnih saveznika.

U svojim depešama, pa i onim isključivo vojnoobavje štaj no g karakt era, sl at im u Moskvu pre ko cen tra zavezu Kominterne, kojim je u Zagrebu rukovodio JosipKopinič, i preko radio-stanice Vrhovnog štaba, koja je

po čela ra di ti 9. februara 1942. na os lobo đe nom teri tori - ju bl izu Foče, Tito je sk oro re do vn o naglašavao da su»za Djeda«, što je bio šifrovani naziv za Izvršni komitetKominterne, i uvijek ih je potpisivao s »Valter«. (Naziv»Djed« za IK Komin terne prvi put u našoj histor iografi -

ji naš li sm o u za bil ješ kam a Se rg ej a Krajgera s pre dav a-nja Josipa Broza Tita održanog u školi CK KPJ u febru-



aru 1940. godine u Dubravi kod Zagreba.51) Ono »za Dje-da«, bila je formalnost, jer je logično da Kominternu uisključivo vojnoobavještajnim izvještajima nisu mogliinteresovati podaci, recimo, o dislokaciji njemačkih, ta-lijanskih, domobranskih i drugih neprijateljskih trupana teritoriju Jugoslavije i slično, već ih je onaj tko ih je

primao pros lj eđ ivao na odg ov ar aju ću adr esu. U malo- bro jn im sl učajev im a Tito je i pr ek o jedne i prek o drugeradio-stanice slao i radiograme upućene izravno »za di-rektora«, tj. za Obavještajnu upravu GeneralštabaCrvene armije.

U drugom tomu Priloga za biografiju Josipa BrozaTita Vladimir Dedijer piše da je Tito »u leto 1941« slaodepeše Kominterni i primao od nje odgovore »prekosovjetskog poslanstva u Beogradu«.52

Osim toga, Dedijer napominje da se u Titovim arhi-vama još uvijek nalazi i izvjestan broj njegovih depešadostavljenih Moskvi koje nisu dešifrovane.53

Sudeći prema dosad objavljenim dokumentima, pr ve isključivo vo jn oo ba vj eš ta jn e po dat ke Tito je po-slao Moskvi 6. jula 1941, nepunih petnaest dana nakonnjemačkog napada na SSSR. Dostavljajući iz BeogradaKominterni (»Djedu«) preko Kopiniča izvještaj o aktiv-nosti KPJ za pripreme ustanka, on je u popratnom pis-mu poručio Kopiniču, oslovljavajući ga, čini se prvi i je-dini put, pseudonimom »Aleksandar«:

»Javi još to: Na aerodromu u Bgd im a st alno oko 200—300aviona i ovdje je škola za letenje za njemačke pilo-te.«54

Nije po zn at o od kog a je Tito dobio te po dat ke . Rado-mir Vujošević, koji je proveo naučna istraživanja i pri-

pr emi o za štam pu se dmi to m Titovih Sabranih djela(1979), u kojemu je objavljena citirana depeša, dodao jeuz nju sljedeću napomenu:

»Odnosi se na Zemunski aerodrom. U to vrije-me na aerodromu se nalazio mali broj aviona, avazduhoplovna škola je preseljena iz Zagreba uZemun tek početkom avgusta 1941, na zahtjev ko-mandanta Jugoistoka feldmaršala Lista.«55

Skoro identičnu napomenu uz citirani tekst Titovedepeše nalazimo i u prvom tomu Dokumenata central-nih organa KPJ NOR i revolucija 1941—1945, objavlje-nom 1985.56

Nije po zn at o ni to od ko ga je Tito dobio pod at ke do-stavljene »Djedu« istim putem 23. avgusta 1941, u sklo-



pu op šir ni jeg izvješ ta ja o borbama u Jugoslavij i:

»U Beograd su došla još tri njem ačka puk a kao poj ačan je . Sada se na la zi u Srbiji oko šest divizija Ni jemaca .«" Ni ti po da ci ni su bil i tačni.. .Uz njih je u sedmom tomu Titovih Sabranih djela R.

Vujošević dodao napomenu:»Njemačka Vrhovna komanda nije udovoljila

zahtjevu komandanta Jugoistoka, koji je bio upu-ćen početkom avgusta 1941, da se u Srbiju uputenove vojne jedinice, ali je stavila u izgled pojača-nje 562 bataljona u Beogradu u kojem bi se obra-zovale još dvije čete.«58

Skoro identičnu napomenu nalazimo i u prvoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ... -.

»Početkom avgusta 1941. komandant Jugoisto-ka, feldmaršal List, je zahtijevao od Vrhovne ko-mande da uputi u Srbiju nove vojne jedinice. Tomzahtjevu nije bilo udovoljeno, već je stavljeno u iz-gled da se pojača 562. bataljon u Beogradu, u ko-

jem bi se ob razova le još dvije čete.«59

Međutim, čini nam se da tako sročene napomenenemaju baš mnogo veze sa citiranim tekstom Titove de-

peše! Tito ne govori ni o ka kv om batalj onu već o »trinjemačka puka« odnosno o »oko šest divizija Nijema-ca«! A tada su se u Srbiji nalazile samo tri njemačke po-sadne pješadijske divizije (704, 714. i 717) petnaestog ta-lasa i nekoliko landesšicenbataljona. Tek 6. septembraiz Soluna je kao pojačanje upućen u Srbiju 125. pješadij-ski puk ojačan 220. lakim artiljerijskim divizionom, adesetak dan a kasnij e počeli su iz Francus ke da pristi-žu, na prostor Sremske Mitrovice i Rume ešaloni nje-mačke 342. pješadijske divizije, koja je 24. septembrakrenula u ofanzivu na oslobođeni teritorij zapadne Sr-

bije.Č etvrtog ja nu ar a 1942. s Romanije su, preko Sara je-

va u Zagreb otišli Ivo Lola Ribar i Josip Kopinič, koji je,na Titov poziv, desetak dana boravio u Vrhovnom šta-

bu na os lo bo đeno m te ri to ri ju is točne Bosne. Na ko n do-laska u Zagreb Lola Ribar je 12. januara 1942. godine

posl ao Titu pi sm o u ko jem u na la zim o ovo:»Sa Vazduhom odmah smo otpočeli rad. Uspe-

li smo do sada da predamo sve najosnovnije stva-ri, i to o aerodromu, zatim seriju o ofanzivi naUžize itd. koju je Stari napisao u Rog(atici), kao i

još nek e čin jenične po da tk e o Draži i englesko jmisiji koja je bila kod njega. (Iako se o tome nismo

pobliže dogovorili smatrao sam s obzi rom na nje-



gove ranije upite korisnim da ovo što hitnije dam,da bi se iskoristili dobri uslovi za rad jer smo i pri-mali i davali prosto izvanredno) (...) Č eka jući nanove depeše Starog ja ću se ograničiti da im damsamo par osnovnih činjenica o borbama i akcija-ma iz pojedinih pokrajina, koje sam izvadio iz iz-veštaja koje vam šaljem. Kao što je dogovoreno,na sve depeše potpisujem Starog.«60

»Vazduh« je nadimak Josipa Kopiniča, a Stari je po-znati nadimak Josipa Broza Tita, a upotrebljavali su gauglavnom njegovi najbliži saradnici. Interesantno je dau drugoj knjizi drugog toma Zbornika dokumenata i

podataka o NOR Jugoslavenskih naroda umjesto »saVazduhom« stoji »Sa N. N.«61, a ostali je tekst identičan

sa tekstom objavljenim u trećoj knjizi Dokumenata cen-tralnih organa KPJ... A kad je riječ o Kopiničevu pseu-donimu »Vazduh«, on nema nikakve veze s onim što suu žaru polemike s njim iznijeli pojedinci tvrdeći da ga

je dobio za to što se ponašao ka o »čovjek koji je pao izvazduha«. Naime, dobio ga je zato što je bio zadužen zaradio-vezu, tj. vazdušnu vezu s Moskvom.

Devetog fabruara 1942. godine, pomoću šifre koju jeKopinič donio Titu u Rogaticu, Vrhovni štab iz Foče na-

po kon je uspio da us po st av i dir ek tn u radio-vezu s »Dje-dom«. Od tada Titove depeše — pisane na ruskome, ane na hrvatsko-srpskom kao do tada jer ih je šifriraoKopinič koji je odlično znao ruski — više nisu išle uMoskvu preko Kopiničeve radio-stanice u Zagrebu.

U vezi s tim Tito je 20. februara u opširnijem pismu po sl ao Svetozaru Vu kma no viću u Sa raj ev o i sl jedeću poruku:

»S Djedom imamo sada vrlo dobre i neposred-ne veze. Nastojte da dobijete što više podataka iobavještenja od vojnih lica s kojima imate veze.«62

Pet dana kasnije, 25. februara, uslijedila je opširnijaTitova depeša vojnoobavještajnog sadržaja, poslana di-rektno »Djedu«:

»U Bosnu već dolazi talijanska vojska namjes-to njemačke, koja ubrzano odlazi.155 Hrvatske us-taše, zajedno s Talijanima, pripre maju novu ofan-zivu protiv nas.156 276

Imamo podataka da je izdajnik Nedić obećaoHitleru da na proljeće pošalje 50 000 srpskih vojni-



ka na istočni front.

157

Bojeći se toga, Nedićevi voj-nici dezertiraju.158 277 Pavelić je takođe obećao300 000 vojnika Hitleru, ali mobilizacija nije uspje-la. Preko 50 % odbilo je da ide u Pavelićevu vojsku.Mobilizacija je zasad zaustavljena.278

Hitler je naredio Paveliću da amnestira sve li-dere HSS-a. Takođe je iz zatvora pušten i Maček.Po Hitlerovom naređenju, Pavelić treba da podije-li vlast s Mačekom, smatrajući da će tako slomitiotpor hrvatskih seljaka protiv mobilizacije.159279«63

Očigledno se podatak o ubrzanom odlasku njemač-ke vojske iz Bosne u cjelini ili djelomično zasnivao naobavještenjima dobivenim iz Tempovih pisama iz Sara-

jeva od 2. i 22. f ebruara. U prvom je stajalo:

»Nijemci su se povratili sa Romanije i brod-skom prugom otišli ka Brodu. Više ništa ne zna-mo o njihovim namjerama. Mislim da se upućujuna istočni front.«64

A u pismu Titu od 22. februara Tempo je javljao i otome kako su neki njemački oficiri, koji su popravljalizube kod jednog simpatizera NOP-a, od njega zatražili»da im kako bilo svrši posao« jer »odmah moraju da pu-tuju za Beograd«.65

Nije, međutim, bio posrijedi odlazak svih njem ačkihtrupa iz Bosne već samo odlazak 697. puka 342. pješadij-ske divizije. On je, učestvujući u operacijama na Ozre-nu, zaostao za glavninom svoje divizije koja je već bilakrenula za Istočni front.

Podaci o odlasku njemačkih i dolasku talijanskihtrupa umjesto njih, te o talijansko-ustaškim priprema-ma za ofanzivu protiv partizana, nisu bili tačni. Do tih

priprem a doš lo je tek pos lije njemačko- ta li janskih raz-govora u Opatiji 3. marta 1942. godine. Ni podaci o Ne-diću nisu bili tačni. Ned ostaju podaci o tome od koga jeVrhovni štab dobio te informacije. Ostale podatke iz tedepeše nalazimo u pismu Edvarda Kardelja i Ive LoleRibara poslatog Titu 15. februara 1942. godine iz Zagre-

ba .Mišo Leković, priređivač devetog toma Titovih Sab-

ranih djela, koji je izišao iz štampe 1979, stavio je uz tudepešu pet napomena:

»155 Podatak o dolasku italijanskih trupa u Bos-

nu u njemačku okupacionu zonu nije bio tačan. Nako n reokupacije tzv. II i III okupacione zone utoku jeseni 1941, italijanske jedinice su se zadržaleu većem dijelu zapadne i u nekim gradovima ju-goistočne Bosne. Zbog pojačane aktivnosti parti-zana, Italijani su bili primorani da u toku decem-



b ra 1941. po vu ku svoje po sad e iz Foče, Goražda,Ć ajniča i Rudog prepusti vši ih četnicima, ali suubrzo u ta mjesta ušli partizani. Nakon odlaskanjemačke 342. divizije iz istočne Bosne, krajem ja-nuara i početkom februara 1942, nijedna italijan-ska jedinica nije došla u istočnu Bosnu. U tokufe br ua ra 1942. vršen e su pri pre me za dogovor nje-mačkih i italijanskih glavnih štabova na Balkanu(za sastanak u Opatiji) da se u proljeće izvedu za-

jedničke op erac ij e prot iv gl avni h pa rti za ns kih ob-lasti u njemačkoj okupacionoj zoni u Jugoslaviji.Vrhovni štab je dobio neka obavještenja o tim do-govorima i o namjerama da se italijanske trupekoje će učestvovati u tim operacijama prebace u

njemačku okupacionu zonu.156 Riječ je o njemačko-italijanskoj operaciji uistočnoj Bosni (operacija »Trio«), u kojoj je trebaloda učestvuju i oružane snage NDH. Sporazum otoj zajedničkoj njemačko-italijansko-ustaškoj of-anzivi sklopljen je na sastanku u Opatiji 3. marta1942.

157 Podaci o slanju kvislinških, nedićevskih trupa iz Srbije na is točni front ni su bil i tačni . Njih sudonijeli neki nedićevci koji su prebjegli. Pošto ni-su bili u stanju da sami, svojim vojnim i policij-skim snagama, obezbjeduju okupacionu upravu uSrbiji, Nijemci su pristupili intenzivnijem formi-ranju kvislinških jedinica, tzv. nedićevaca, ljotiće-

vaca i bjelogardista. Te jedinice nisu bile namije-njene za upotrebu izvan Srbije.158 Obavještenje o navodn om upućivanju

300 000 hrvatskih vojnika na istočni front Tito jedobio od Kardelja i Ribara (vidi njihov izvještaj od15. februara, A-CK SKJ, Fond CK KPJ, br.1942/70). Na istočnom frontu se već nalazio jedanlegionar ski puk NDH i nije bilo predvi deno upući-vanje novih trupa, jer je situacija u zemlji, gdje jenarodnooslobodilačka borba dobijala velike raz-mjere, zahtijevala angažovanje svih kvislinškihsnaga, uključujući i one koje su se na poligonimau Štokerauu i Delershajmu obučavale i priprema-le za angažovanje na istočnom frontu. Sve kvis-

linške trupe NDH koje su u toku 1942. i 1943. obu-čavane u Njemačkoj (legionarske divizije) biće an-gažovane u Jugoslaviji u borbi protiv narodnoos-lobodilačke vojske.

159 Maček i prvaci HSS-a nisu bili u zatvorima,već su samo bili odstranjeni iz javnog političkog



života u NDH. Da bi njih i njihove stranačke pri-stalice pridobila za svoju ustašku politiku, Paveli-čeva vlada je nastojala da ih uključi u svoj aparati iskoristi u borbi protiv narodnooslobodilačkog

pokr eta. Jedan dio str anačkih v od a je još od prvihdana stvaranja NDH pristupio ustašama. Obav-

ješt enje o na vodno m puštanju iz za tvo ra Mačeka i'svih HSS-poslanika' Tito je dobio iz Kardeljevog iRibarevog izvještaja od 15. februara 1942.«88

Uz taj Titov radiogram priređivač treće knjige Do-kumenata centralnih organa KPJ..., koja je objavljenasedam godina kasnije (1986), dr Zdravko Antonić dao jeuz istu depešu samo četiri napomene:

»27e Vrhovni štab je, nakon odlaska njemačke

342. divizije iz istočne Bosne, primio neka obavješ-tenja da se njemački i italijanski štabovi dogova-raju da oni s kolaboracionistima povedu u prolje-će 1942. zajedničku protivpartizansku ofanzivu.Cijenilo se takode da će njemačke jedinice u Bos-ni biti zamijenjene italijanskim. Međutim, o tomese na zajedničkom sastanku njemačke i italijan-ske komande u Opatiji (početkom marta 1942) nije

pre go va ra lo.277 Vijesti koje su širili bjegunci iz Srbije da će

se uputiti jače kolaboracionističke trupe iz Nedi-ćeve Srbije na Istočni front u proljeće 1942. nisu

bi le po tv rđ en e. Među tim, Nijemci su za is ta in ten-zivirali formiranje kolaboracionističkih sastava,

ali su i te nove jedinice bile namijenjene za protiv- parti zan ske aktivnos ti u Srbiji.278 Iz izvještaja E. Kardelja i I. L. Ribara od 15.

februara Tito je izveo zaključak o mobilizaciji i-upućivanju oko 300 000 vojnika za potrebe Hitlera.

279 Dr Vlatko Maček i drugi prvaci HSS nisu bili u za tvor im a, već sam o el imin is an i iz tekućih poli tičkih zbivanja.«87

Razlike, ne baš beznačajne, između Lekovićevih i Antoničevih napomena lako su uočljive za iole pažljivi- jeg čitaoca. A kada je, posebno, riječ o napomenama uzobavještajne podatke, one, razumljivo, imaju svoju po-sebnu težinu.

I još nešto o Titovoj depeši o kojoj je riječ. Iza potpisa

»Val t er«, u n joj nala zimo upozo renje za šif ra nt a (PavlaSavića):»Pisao sam ruskom azbukom a ozgor označio

latinicom šta koje slovo znači. Zdravo T.T.«88

Znači da je i ovu, kao i sve ostale depeše koje nijeslao u Moskvu preko Kopiniča (Vazduha), Tito pisao na



ruskome, a da bi šifrantu koji, očigledno, još nije najbo-lje vladao tim jezikom, olakšao posao, pomagao mu jena način koji je naveo. O svom tadašnjem znanju rus-kog jezika govori sam Pavle Savić u pismu od »16. III.42«. Ovo počinje riječima »Zdravo Stari«, i u njemu Pav-le kaže:

»Posle naše vesti o hapšenju Ant(onova) dobilismo ovu depešu koju te molim da mi prevedeš do-slovno...«69

A o Titovu potpisu »T.T.«, kojim se ponekad koristio,treba napomenuti da je, koliko smo mogli utvrditi, po-tekao od Edvarda Kardelja i da su to prva slova riječi»T(ovariš) T(ito).

U vezi s temom poglavlja interesantan je i pusus u pismu Moše Pi jade što ga je 28. marta 1942. godine po-slao Titu sa Žabljaka, gdje je očekivao dolazak sovjet-skih aviona s pošiljkom ratnog materijala:

»Cicmil mi je rekao da sa veze sa Djed(om) treba da pred e naš V(rhovni) Š(tab) na vezu saRKKA. Je li tačno? Jesi li im predložio da nam po-šalju svoje predstavnike i stručnjake za našV(rhovni) Š(tab)?«70

Riječ je o Obradu Cicmilu, predratnom članu KPJ,tada članu Štaba Durmitorskog NOP-odreda. KraticaRKKA označavala je Radničko-seljačku Crvenu armiju

iz perioda oktobarske revolucije, a M. Pijade ju je, vje-rovatno, upotrijebio kao sinonim za Generalštab Crve-ne armije. Otkud Cicmilu citirani podatak iz pisma M.Pijade Titu, nismo mogli da utvrdimo. Uostalom, Tito jesvoje radiograme vojnoobavještajnog sadržaja i daljeadresirao na »Djeda«. Tako je postupao čak i poslijeraspuštanja Kominterne (15. maja 1943. godine).

U četvrtoj knjizi Dokumenata centralnih organaKPJ... nalazi se depeša Izvršnog komiteta Komunističkeinternacionale Josipu Brozu Titu:

»21. april 1942.

(Moskva)Da bi se tačno utvrdio sastav i dislokacija okupat or ski h trupa koje se nal aze na teri tori ji Jugos-lavije, molimo da se kod zarobljenih neprijatelj-skih vojnika i oficira, koje je zarobila Narodnoos-lobodilača vojska dozna sledeče:



1) Numeracija, brojno stanje, sastav i ratne ak-cije Nemaca, Italijana, hrvatskih, ustaških i čet-ničkih jedinica koje vrše ofanzivu na Narodnoos-lobodilačku vojsku.

2) Numeracija, sastav i dislokacija okupator-skih trupa (uključujući bugarske i mađarske jedi-nice) na okupiranoj teritoriji (istakli autori).71

Međutim, na originalu te depeše nije označeno ko-me je upućena, a na njenom kraju stoji: »Potpis N 19 te-legr. N84«. Nema sumnje da je ona upućena iz MoskveTitu, samo je pitanje ko je »N 19« ili »NI 9« i zašto je Re-dakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... jednos-tavno izostavila taj potpis. Uostalom, i sa m prijevod de-

peše suviše je slobodan, pa i ne tačan , jer bi tr ebalo daglasi:

»U cilju preciziranja sastava i dislokacije okupacionih trupa.. . (st ranih?) koje se na laze na ter i-toriji Jugoslavije, molim da se izda naređenje u

pogledu zarobljenih vojnika i oficira protivnikakoje vode sa sobom jedinice nar. osi. vojske.

Objasniti:1) Numerac iju, brojn o stan je i sastav i ratn a

djejstva Nijemaca, Talijana, Hrva ta, usta ških i čet-ničkih jedinica, koje djejstvuju protiv narod(no)oslobod(ilačke) vojske;

2) numeraciju, sastav i dislokaciju trupa okupa to ra (uključno bu garsk e i ma đar ske jedinice),okupiranu teritoriju (istakli autori).

Potpis Ni9 telegr.N84«

O tome šta se odmah zatim dogodilo, svjedoči drVladimir Velebit koji je dvad esetak d an a prije, 2. april a1942. godine, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, stigao izZagreba u oslobođenu Foču.

Na pi tanje »Nakon dolaska u part izane, vi ste se od-mah priključili Vrhovnom štabu. Kakva ste zaduženjadobili?« — dr Velebit je odgovorio:

»Baš nekako kad sam došao, dobili smo izMoskve telegram da im pošaljemo podatke o ras-

po redu njemačkih jedinica . Kako nismo imali

službu koja bi prikupljala takve podatke, nismoim mogli poslati podrobnije informacije. I takome drug Tito odredio da organiziram vojnu obav-

ještajnu službu. Obilazio sa m štabove i davaoupute kako saslušavati zarobljenike, uzimati odnjih vojne knjižice i sve ostale podatke. To sam ra-



dio sve do jeseni 1942. (istakli autori).«72

Nažalost , poslije jeseni 1942. godi ne Velebitova fun-kcija i radno mjesto ponovno su ostali upražnjeni svedo 1944. godine, kada je dužnost obavještajnog oficira uVrhovnom štabu preuzeo pukovnik Vjekoslav Klišanić.

»Početkom aprila 1942« Djed je uputio Valteru (Titu) prvu dep eš u ob av je št aj no g karaktera:

»Doznali smo da je Mihailović javio Jovanovi-ću (predsjedniku jugoslovenske izbjegličke vlade — pr im j. au to ra ) u London sledeče:

'Komunisti nam smetaju u našem radu. Miimamo pozitivne dokaze da Nemci i Italijani dajukomunistima oružje, jer oni žele da se ove dve

pa rt ij e na pr oleće sud ar e. U Bosni ko mun isti su

se ujedinili sa ustašama. Učinite sve što od vas za-visi da bi(ste) ih usmerili na pravilan put.'Ovo saopštenje ne može se tekstualno iskoris-

titi javno.«73

Redakcija je uz taj telegram dodala primjedbu: »Do-kument skoro iste sadržine uputio je Draža Mihailoviću London 22. marta 1942.«74

To je obavještenje bilo potpuno tačno, ali nastao jemali nesporazum u vezi s njim. On se vidi iz Titove de-

pe še Moskvi od 7. ap rila iste godine :»Nismo razumjeli može li se ili ne javno isko-

ristiti tekst depeše koju je Mihailović uputio Jova-noviću.

Nama je veo ma potreb no da raskrinkamo to-

ga generala, koji igra tako gnusnu ulogu.«76

Odgovor Moskve nije poznat, ali je vjero vatno glasioda se depeša ne smije navoditi kao izvor obavještenja,već da se prihvati njena suština i iskoristi u određiva-nju pravca vlastite propagande.

O drugom obavještajnom izvještaju »Djeda«, dostav-ljenom Titu u toku 1942, biće riječi kada budemo govo-rili o sovjetskom obavještajcu Fjodoru Mahinu.

U aprilu 1942. godine ustaška je policija uspjela daizvrši veliku provalu među sarajevskim ilegalcima —saradnicima NOP-a. O tome je Tito (Valter) 29. aprila iz

Foče javio u Moskvu:»Ovih dana došlo je do provale medu oficiri-ma-avijatičarima u Sarajevu koji su bili naši sim-

pa tizeri . Jedan av ij at iča r uspio je da pob jegn e idošao je u naš štab. On priča o velikom nezado-voljstvu u redovima hrvatskih jedinica. On je dao



vrlo dragocjene podatke o rasporedu jedinica injema čke avijacije.«76

Ko je bio avijatičar o kome je riječ, nismo mogli ut-vrditi. Uostalom, to nisu uspjele odgonetnuti ni redakci-

je devetog to ma Titovih Sabranih djela i četvrte knjige Dokumenata centralnih organa KPJ..., u kojima je tadepeša objavljena.

Vjerovatno je »Djed« urgirao odgovor na svoj radi-ogram od 21. aprila jer je Tito (Valter) 29. maja, u jekutreće velike neprijateljske ofanzive, iz Plužina, gdje setada nalazio Vrhovni štab, javio Moskvi:

»O dislokaciji njemačkih i talijanskih jedinicau Jugoslaviji za sada još nemamo tačnih podata-ka. Trudićemo se da ih dobijemo i ovih dana ćemoizvijestiti. Talijani i Nijemci pokušavaju svim sila-ma da nas unište. U Jugoslaviji je koncentrisanooko 300 000 tal ijansk ih vojnika. U Hercegovini,Crnoj Gori i Sandžaku dejstvuje pet divizija —'Puster ija', 'Bolcano', 'Venecija', 'Đ ulija', a jedna di-vizija je zamijenila 'Mesinu', koju smo mi potpu norazbili u Crnoj Gori. Koje se divizije nalaze u Dal-maciji, Lici, Hrvatskoj i Sloveniji — nije nam po-znato. U Tirani se nalazi štab 2. talijanske armije,u Splitu štab armije nepoznate numeracije; štab 3.talijanske armije vjerovatno je u Trstu.«77

Mišo Leković, priređivač desetog toma Titovih Sab-

ranih djela, koji je izišao iz štampe 1980, uz taj dio Tito-ve depeše Moskvi dodao je napomenu:

»Podaci o italijanskim okupacionim snagamau Jugoslaviji u drugoj polovini maja 1942., kojima

je Vrhovni št ab rasp olagao , ni su bili tačni. U Her-cegovini i Boki su se tada nalazile snage 6. armij-skog korpusa, čiji je štab bio u Dubrovniku. Taj jekorpus imao u svom sastavu šest divizija: 'Kaćato-ri dele Alpi', 'Marke', 'Taurinenze', 'Murđe', 'Mesi-na' i 'Emilija'. U Crnoj Gori (bez Boke) i Sandžakunalazile su se trupe 14. armijskog korpusa (Ko-manda Trupa Crne Gore), čiji se štab nalazio naCetinju. U sastav tog korpusa ulazile su divizije:'Pusterija', 'Venecija', 'Ferara', 'Taro' i 'Alpi Graje' idijelovi divizije 'Pulja'. U Dalmaciji se nalazio 18.armijski korpus (sjedište štaba u Splitu), koji je usvom sastavu imao divizije: 'Bergamo', 'Sasari','Peruđa' i 'Zara'. U Lici, Gorskom kotaru i Hrvat-skom primorju dejstvovao je 5. armijski korpus(sjedište štaba u Crikvenici) sa svoje tri divizije:



'Re', 'Lombardija' i 'Celere' ('Brza'). U Sloveniji suse nalazile divizije 'Granatieri' i 'Izonco' 11. armij-skog korpusa (sjedište štaba u Ljubljani). Šesti, 11.i 18. korpus bili su u sastavu 2. armije (sjedište šta-

ba u Sušaku), a 14. kor pus u sas ta vu 9. ar mije (sje-dište u Tirani).«78

Redakcija pete knjige Dokumenata centralnih orga-na KPJ..., objavljene 1986, smatrala je potrebnim da uzcitirani pasus Titove depeše Moskvi od 28. maja 1942.doda samo lakonsku napomenu: »Podaci nepouzda-ni.«79

Pretpostavljajući i sam da podaci o dislokaciji talijans ki h ok up ac io ni h snaga dostavlj en i Moskvi, možda,nisu tačni, a znajući da su nepotpuni, Tito je već sutra-

dan, 29. maja ujutro, u opširnijem naređenju Operativ-nom štabu NOP-odreda za Hercegovinu i južnu Dalma-ciju, zatražio:

»5. Recite nam sve što znate o dislokaciji talija ns ki h sn ag a. U tu svr hu tamo šal je mo drugaVladimira Popovića, i nastojte da mu u svakom po gl ed u idete na ruk u. Naročito je po treb no da seispitaju pojedini zarobljenici da bismo mogli što

pr ij e pruž it i potreb ne po dat ke koje traž e na ši sa-veznici.«80

Taj dokument ne nalazimo u petoj knjizi Dokume-nata centralnih organa KPJ...«, gdje bi kronološki pripada o!

Redakcija desetog toma Titovih Sabranih djela in-tervenisala je već na istoj stranici na kojoj je objavljenoTitovo naređenje Operativnom štabu NOP-odreda zaHercegovinu i južnu Dalmaciju kratkom napomenomuz ime Vladimira Popovića: »Riječ je o Vladimiru Vele-

bitu-Red«, a Mišo Leković je u vezi s tim dod ao sl jedećunapomenu:

»Vrhovni štab nije imao tačne podatke o nu-meraciji i dislokaciji italijanskih snaga koje je, natraženje Izvršnog komiteta Kominterne, trebaloda uputi vrhovnoj komandi Crvene armije. Da bidobio što potpunije podatke, uputio je u Hercego-vinu Vladimira Velebita, kome je naložio da pu-tem saslušanja zarobljenih talijanskih vojnika(Velebit je znao nekoliko stranih jezika) i korišče-njem agenturne mreže dobije podatke o raspore-du talijanskih snaga. Zbog specifičnosti njegovemisije, odlučeno je da se ne otkrije njegov identi-tet.«81

Po svemu se čini da je M. Leković bio u pravu. Vladi-mir Popović nalazio se tada daleko od Plužina, negdje



u Lici, sa CK KP Hrvatske i Glavnim štabom NOP-odre-da Hrvatske.Pri kraju marša grupe proleterskih brigada od Ze-

lengore do Bosanske krajine Tito je 25. jula 1942. iz seladonjeg Malovana u Moskvu poslao depešu čiji je prvi

pas us glasio :»Postaraćemo se da u najbliže vrijeme damo

pod at ke o dislokacij i ta li janskih, nje mački h ihrvatskih trupa i da osiguramo redovnu informa-ciju. Veza s drugim oblastima Jugoslavije je veo-ma teška, prvo zbog toga što partizani sistematskiruše željezničke pruge, a drugo zbog toga što semi stalno nalazimo u pokretu. Vezu držimo skoroisključivo preko kurira pješaka i konjanika.«82

Uz prvu rečenicu tog pasusa Mišo Leković, Pero Mo-rača i dr Slobodan Milošević, priređivači jedanaestogtoma Titovih Sabranih djela, stavili su napomenu:

»Tito je 24. ili 25. jula primio od Izvršnog komi-teta Kominterne radiogram (koji su šifranti uspje-li samo djelimično da dešifruj u) u kome su tra ženi

po daci o 'jačini, dislokacij i i num era ci ji nj em ač-kih, italijanskih i bugarskih jedinica' i o 'prebaci-vanju njemačkih i italijanskih jedinica kroz Ju-goslaviju, Grčku i Bugarsku' (istakli autori). Tra-ženi su još neki podaci, ali tekst o tome nije mo-gao biti dešifrovan.«83

Međutim, ta je depeša doslovno glasila:»Molba:

1) Ustanoviti broj, dislokaciju i nu mer aci junjemačkih, talijanskih, mađarskih i bugarskih je-dinica 25. jula

II

3) Ustanoviti broj i karakter njemačkih i talijans ki h vojn ih transporta kroz Jugoslaviju uGrčku i Bugarsku (istakli autori). Te podatke hit-no nam poslati. Također molba

III

Fišer u Zagrebu. No. 19 i Roza pri glavnom šta-

bu Slovenije. Valdes.«Očigledna je greška u prijevodu II tačke i ona uopćenije beznačajna. Dvije prve tačke te depeše koje nisu dokra ja deši fro van e potpisao je sigur no »Djed« ili, možda,»Direktor«. U trećoj, do kraja dešifrovanoj depeši s pot-

pisom »Valdes« (Josip Kopinič), Kopinič je preko Mos-kve javljao Titu da se on (No. 19) i njegova su pr ug a radi-



otelegrafistkinja (Roza, tj. Stela) nalaze pri Glavnomštabu Slovenije. (O tome opširnije vidi u poglavlju oveknjige »Zagrebački obavještajn i centar«.)

Dvadeset dan a kasnije, 15. avgusta, nako n oslobođe-nja Livna, Tito sa planine Cincara iz predjela MaleDrežnice, u Moskvu šalje opširan radiogram:

»Medu dokumentima koje smo zaplijenili ugradu Livnu nalazi se naredba komandantaHrvatske pješadije od 28. juna 1941. godine o stva-ranju štabova 15 pukova pješadije i o njihovoj dis-lokaciji. Ovi pukovi su stvoreni od prethodnih ba-taljona pješadije.

Prvi puk ima dva bataljona: prvi bataljonsmješten je u Bjelovaru, a drugi u Varaždinu.Drugi puk ima dva bataljona i oba su smještena uZagrebu. Treći puk ima tri bataljona: prvi u Kar-lovcu, drugi u Ogulinu i treći u Delnicama. Čet-vrti puk ima dva bataljona, oba u Osijeku. Peti

puk ima dva ba ta ljon a: prvi u Slavonskoj Požegi,a drugi u Novoj Gradiški. Šesti puk ima dva bata-ljona: prvi u Vinkovcima, a drugi u Petrovaradi-nu. Sedmi puk ima tri bataljona, svi u Sarajevu.Osmi puk ima dva bataljona, oba u Tuzli. Deveti

pu k ima dva ba ta ljona, oba u Travniku. Deseti pu k ima dva ba ta ljona, oba u Banjaluci. Jed an a-esti puk ima tri bataljona: prvi u Sisku, drugi uPetrinji, treći u Bihaću. Dvanaesti puk ima dva

ba ta ljona, prvi u Otočcu, dr ug i u Gospiću. Trina-esti puk ima tri bataljona: prvi u Mostaru, drugi u

Nevesinju i treći u Mostaru. Č et rnaest i puk imatri bataljona: prvi u Trebinju, drugi u Dubrovnikui treći u Bileći. Petnaesti puk ima tri bataljona,

prvi i treći i Kninu, a dr ug i u Sinju.Jačina ovih bataljona je do 600 boraca i ofici-

ra.«84

Već je bila započela Staljingradska bitka (23. jula1942), presudna bitka drugog svjetskog rata, u kojoj jeučestvovalo više od dva miliona ljudi, 20 hiljada topova,dvije hiljade tenkova, dvije hiljade aviona... U toj situa-

ciji obavještajnu službu Crvene armije interesovao jesvaki detalj o mogućnostima Nijemaca da u borbe naistočnom frontu ubace nove snage, svoje ili bilo kogsvog saveznika. Otuda i njeno pojačano interesovanjeza stanje u domobranstvu tzv. NDH (koje ona naziva,kao i sam Tito nekoliko puta, hrvatskom vojskom) i zasituaciju u svim kra jevima Jugoslavije. Zato Moskva (tu



depešu nismo pronašli, ali je ona sigurno postojala) po-slije prijema opširnog Titova izvještaja od 15. avgustatraži još neka objašnjenja o domobranstvu, a Tito 18.avgusta, iz oslobođenog Glamoča odgovara:

»Mi smo dali informaciju o dislokaciji hrvat-ske vojske. Deveti puk ima tri bataljona i svi su uSarajevu.

Mi smo vrlo dobro organizovali našu obavješ-tajnu službu u Dalmaciji. Informacije slijede.«85

Detaljne podatke o partizanskoj obavještajnoj službiu Dalmaciji Tito je dobio od Štaba IV operativne zone, skojim je Vrhovni štab nakon dolaska grupe proleter-skih brigada na sektor Livna, uspostavio direktnu vezu.

Približno u isto vrijeme — na depeši nema datuma — Tito je iz Moskve dobio depešu :

»Kako stoje stvari s partizanskim pokretom uSrbiji?

Kakvo je stanje u Crnoj Gori? Imate li vezu sfruškogorskim partizanskim odredima? Ded N-94.«8e

Predratni član KPJ i član CK SKOJ-a Stefan Mitro-vić ostao je poslije pada »Užičke republike« u Srbiji, na po dručju Č ačka, gdje je ubrzo bio zarobljen. Uspio je,međutim, da se domogne slobode i u junu 1942. godine,najprije preko okupiranoga, a zatim preko oslobođe-nog teritorija Hrvatske, stigne u Bosansku krajinu. Saz-navši za njegov dolazak, Tito je 12. avgusta 1942. javioOperativnom štabu NOP i DV za Bosansku krajinu:

»Saopštite drugu Štefanu Mitroviću da namnapiše podrobniji izvještaj o Srbiji odnosno o sve-mu onome o čemu je razgovarao s Mihajlom (Bla-goje Nešković, sekretar PK KPJ za Srbiju) i dru-gim drugovima.«87

Dobivši Mitrovićev izvještaj, Tito (Valter) je 18. av-gusta radiogramom javio Moskvi:

»Drug koji je došao iz Srbije javlja da je od ap-rila mjeseca njemačka vojska počela da se krećeu pravcu Grčke i Bugarske. Te njemačke jedinicesastavljene su od Austrijanaca i takozvanih fol-ksdojčera. Njihov moral je veoma slab. Ima mno-go slučajeva dezerterstva i samoubistva.

Karakteristično je da su Nijemci počeli snažnoda utvrđuju gradove Kraljevo i Kragujevac. Sta-novništvo iz šest opština okoline Kraljeva Nijemcisu iselili, jer se taj kraj utvrđuje.«88

S druge strane, Ivo Lola Ribar je 20. avgusta 1942. izZagreba »za Djedu« dostavio opširnu depešu u kojoj su

bili i važni obavještajni podaci:



3. — Došli smo do autentičnih podataka o sna-zi okupatorskih trupa na teritoriji Hrvatske drža-ve. Nemci drže danas u Hrvatskoj dve pojačanedivizije: 718. pešačku diviziju sa sedištem u Saraje-vu i pojačanu 704. pešačku diviziju sa sedištem uBanja Luci. Ova druga nosi naziv 'KampfgruppeWestbosnien', nalazi se pod komandom general--majora Stahla i sastavljena je od: 721, 734, 737, 758

pe šačkog pu ka, za tim od 661 i 670 ar ti le rij sko gsklopa, te od dva odreda bornih kola, a razmešte-na je u trouglu Banja Luka — Kostajnica — Prije-dor. Pored toga, 6 bataljona pešadije i tri oklopnavoza osiguravaju prugu Zagreb — Beograd, i sta-cioniraju u Zagrebu, Brodu, Okučanima, Novoj

Gradiški, Rumi i Popovači. Italijanske trupe uHrvatskoj pripadaju II italijanskoj armiji, čiji ještab na Sušaku. Sastavljene su od jedne specijal-ne divizije 'Eugenio di Savoia' sa sedištem u Kar-lovcu, i od tri armijska korpusa. V Korpus: štab uCrikvenici, u sastavu divizije 'Lombardija' sa se-dištem u Ogulinu i 'Re' sa sedištem u Gospiću.XVIII Korpus: Štab u Splitu sastavljen od divizije'Sassari' sa sedištem u Kninu, 'Bergamo' sa sediš-tem u Sinju i specijalne grupe 'Zara' sa sedištem uZadru. VI armiski korpus: Štab u Dubrovniku,sastavljen od divizija 'Marche' sa sedištem u Mos-taru, 'Taurinense' sa sedištem u Foči i 'Pusteria'.Dakle, u svemu, 9 divizija.

5. — Mislim da gornju depešu saopštite i Wal-teru. —

Fischer.«89

I.L. Ribar je tu depešu potpisao svojim pseudoni-mom »Fischer« uprkos tome što je u pismu od 12. janua-ra 1942. javio Titu iz Zagreba da će na svim depešamaupućenim u Moskvu potpisivati njega. Međutim, u me-đuvremenu, aprila iste godine, I. Lola Ribar je boraviou oslobođenoj Foči i tada mu je Tito sigurno naredio danakon povratka u Zagreb vlastite depeše potpisuje ivlastitim pseudonimom koji je »Djedu« bio poznat.Osim toga, Tito je isto savjetovao i E. Kardelju u pismu

od 1. avgusta 1942, koje mu je pisao s planine Cincara:»Saopštio sam Djedi onaj tvoj izvještaj o pakti-ranju slovenačke reakcije preko Rima s Londo-nom i obratno. Č ini mi se da imate direk tnu vezus Djedom, pa bi bilo dobro da ga vi direktno o tak-vim stvarima uvijek informišete.«90



U arhivu CK KPJ nalazi se neadresirana Titova de- peša upuće na , sigurno, Moskvi 31. avgu sta (?) 1942, anjezin prvi dio glasi:

»U Sarajevu se nalazi Štab 718 njemačke divi-zije. Jedan puk nalazi se u Sarajevu a drugi naobezbjeđenju željezničke pruge.

Nijemci ubr za no ra de na opravci i pr oš ir en juaerodroma u Zagrebu, Beogradu a također pri-

premaj u za up ot re bu i on aj u Sara jevu.U Zagrebu se nalazi njemačka pilotska škola

za noćno letenje.U Zemunu, Beogradu i Rakovici sve fabrike

aviona rade za njemačko zrakoplovstvo. Posebno je važn a fabri(ka) 'Ikarus' u Zemunu i f abrika avi-

onskih motora u Rakovici. Valter.«91

Drugi i treći dio te depeše odnose se na Fjodora Ma-hina i ženu Ivana Srebrenjaka. Ta depeša nije objavlje-na u Titovim Sabranim djelima.

U Splitu je još od jeseni 1941. godine djelovao snažani dobro organizovan partizanski obavještajni centar (vi-di poglavlje »Splitski obavještajni centar«). Služeći se

po da cima dobij enim od tog cen tr a preko CK KP Hrvat-ske ili Štaba IV operativne zone, Tito (Valter) 19. sep-tembra 1942. godine s Mliništa dostavlja Moskvi radiog-ram:

»Iz Splita javljaju: Talijani su u avgustu i sep-tembru ponovo postavili mnogo mina u moreuzi-ma Dalmacije. Na obali prave utvrđenja i koncen-trišu sve više vojsku u srednjoj i južnoj Dalmaciji.U Splitu su istovarili mnogo buradi s otrovnimgasovima. Ženama talijanskih oficira koma nda jenaredila da napuste Split do 15. septembra. U jed-nom letku talijanska komanda ponovo poziva

pa rt iz ane da se pr edaju, produživši rok do 25. sep-tembra.«92

Uz taj pasus citirane Titove depeše obrađivači dva-naestog toma Titovih Sabranih djela Pero Morača, Mi-šo Leković i dr Slobodan Milošević dodali su napome-nu:

»Vijesti obavještajne službe iz Splita nisu bilesasvim tačne. U toku septembra 1942. na teritorijiDalmacije koju je držao 18. armijski korpus nijedošlo do brojnog povećanja okupacionih snaga.

Ni podaci o dopre man ju bu ra di s otrovnim gaso-vima nisu bili tačni.«93

U toj se napomeni, čini nam se, potkrala jedna greš-



ka. Naime, Tito nije napisao »da Talijani koncentrišusve više vojske u srednjoj i južnoj Dalmaciji« nego »sveviše vojsku«, što se, logično, odnosilo na već postojeće

jedinice 18. armijskog korp usa, a ne na neke nove kojesu dovele »do brojnog povećanja okupacionih snaga«.

Koliko je poznato, Talijani ni tada ni kasnije, nisudovozili u Split burad s otrovnim gasovima, mada se unekim sačuvanim izvještajima Splitskog partizanskogobavještajnog centra spominje mogućnost njihoveupotreb e protiv partiza na. Tako se u izvještaju od 30. ju-na 1942. kaže:

»4. Jedan tal(ijanski) oficir je izjavio da su nje-gove kolege mišljenja da se moraju upotrebiti pli-novi protiv partizana.«94

A u izvještaju od 2. septembra 1942. godine, pod tač-kom »Vijesti iz fašističkih krugova«, našao se i sljedeći pasu s:

»Mallardo je u Rimu predlagao da se upotrebi plin protiv pa rt izana. Predlog nije pr imljen ponjegovim vlastitim riječima.«95

Napokon, u izvještaju od 18. sep te mb ra 1942, podtačkom »Obavještenja iz italijanskih izvora«, potvrđujese već poslani podatak o iseljavanju žena talijanskihoficira:

»Odlazak oficirskih žena iz naših krajeva od-ređen je za 15. oktobar. Oficiri su intervenisali dase ukine ta naredba. Kao razlog toj mjeri navodise oslabljenje morala oficira zbog prisutnosti po-

rodice.«96

Najvjerovatnije odgovarajući na neko pi tanj e Mos-kve, Tito depešom od 10. oktobra 1942, petnaest dana

posli je prvog os lobođenja J ajca , javlja:»Fabrika u grad u Jajcu proizvodila je prije sve-

ga hlorni kreč i fero-silicijum. Hlornog kreča na-đeno je u velikoj količini, a fozgena i difozgenanađeno je veoma malo, što su vjerovatno bili sa-mo uzorci. Pored toga, nađena je samo jedna tubi-ca iperita. Hlor su dobijali elektrolizom iz ku-hinjske soli. Fabriku smo potpuno uništili zajednos električnom centralom i svim postrojenjima ugradu kao i s mostovima.«97

Tito (Valter) 20. oktobra 1942. ponovo prenosi Mos-kvi obavještenja dobijena od Splitskog obavještajnogcentra:

»Naša obavještajna služba iz Dalmacije javljaizmeđu ostalog: u Splitu se nalazi jedan korpus

L



od dvije pješadijske divizije — 'Bergamo' i 'Zara',koje se sastoje od četiri pješadijska puka, 2 bata-ljona crnokošuljaša, jedne artiljerijske grupe od24 topa 149 mm i 500 vojnika, 2 grupe tenkova od

po 10 tona, 200 milicionera, 300 kar abin jer a i 500graničara. Svi su oni naoružani teškim i lakimmitraljezima i puškomitraljezima. Postoji još i je-dan bataljon bersaljeraca od 500 vojnika, a naoru-žani su mitraljezima i puškomitraljezima i polj-skom artiljerijom srednjeg kalibra; jedna artilje-rijska grupa 37 mm s 300 vojnika i 200 konja, jed-na hemijska četa od 300 vojnika naoružanih mit-raljezima, puškomitraljezima i 8 baca ča plamena ,

jedna au to grupa (raggruppamento) od 500 vojni-ka i 200 automobila, naoružani mitraljezima i

puškomitra ljez ima, bacačim a pla men a i artiljerijom 37 mm, 2 bolnice svaka po 200 vojnika naoru -žanih teškim mitraljezima i malom automatskomartiljerijom. Jedna inferheria od 100 ljudi, naoru-žanih teškim mitraljezima i bombama. Fašističkafed eracij a od 600 ljudi, 400 age na ta policije naoru-žanih teškim i lakim mitraljezima, 100 vatrogasa-ca naoru žanih teškim i lakim mitraljezima. Jed nasekcija sussistenza (za snabdijevanje) od 150 vojni-ka, naoružana teškim mitraljezima, puškomitra-ljezima i s 4 topa 'pito'. Jedna sekcija 'kommissari-ate' (povjerenika) od 500 vojnika naoružanih teš-kim mitraljezima i puškomitraljezima.

Pored toga, ima ustaških, četničkih i domob-ranskih jedinica.U Solinu se nalazi jedan bataljon tenkista od

500 ljudi i 60 tanketa, jedna četa bacača plamenaod 200 ljudi, jedna rezervna četa od 250 ljudi, svinaoružani teškim mitraljezima i puškomitraljezi-ma, pored pušaka. Jed na artiljerijska gru pa od 12topova, 75 mm, 350 vojnika 'cavalleria a piedi' (ko-njička pješadija).

Prije nekoliko dana u gradu Rijeci održana ječetničko-talijanska konferencija na kojoj su učes-tvovali Birčanin, Jevđević, Ivaniševič, Šantić idrugi. Postignuta je puna saglasnost.«98

Bili su to zaista precizni i uglavnom tačni podaci.

Sutradan, 21. oktobra, Tito javlja u Moskvu:»Počevši od 22. oktobra davaćemo za vas dva- pu t dnevno u emis ijama meteorološke po da tke ri- ječima po međ unar odnom leginom ključu.«99

Nesumnjivo je bila riječ o po dacima po tr ebni m sovjetskoj meteorološkoj službi radi izrade vremenskih



pro gn oz a neop hodn ih u pr ije svega za ocjenu moguć-nosti djelovanja vlastite i neprijateljske avijacije, a za-tim, razumljivo, i d jelovanja na zemlji.

»U Zagreb su došle 4 divizije — 60.000 njemač-ke vojske. S tom vojskom je takođe došao veliki

broj tenkova«100

— javio je Tito Moskvi sa Oštrel ja 30. oktobra 1942.godine.

Uz taj su obavještajni podatak, objavljen u dvanaes-tom tomu Titovih Sabranih djela, Pero Morača, MišoLeković i dr Slobodan Milošević, koji su priredili tajtom za štampu, dodali napomenu:

»Podaci o dolasku u Zagreb 4 njemačke divizije nisu bili tačni. U re jon Zagreba stigla je tih da-

na iz Rajha 187. rezervna divizija, a očekivao se idolazak SS-divizije 'Princ Eugen' iz Srbije i 369. le-gionarske iz Njemačke, gdje je bila na obuci. Do-vlačenje njemačkih divizija u NDH bilo je prouz-rokovano pogoršanjem situacije uslijed velikog

po ra sta part izansk ih snag a kojima se tru pe NDHi njemačke posadne jedinice (iz 714. 718. i 717. divi-zije) nisu mogle suprotstaviti.«101

Nije na od me t dodati da su se in formac ij e iz Titovedepeše o kojoj je riječ najvjerovatnije bazirale na raz-nim glasovima o slabosti okupacionih snaga (714. 717. i718. pješadijska divizija petnaestog talasa, tj. slabijeg

br ojno g s ta nj a i sastavljene od starij ih boraca), njihovojnemoći da se uspješno bore protiv partizanskih jedini-

ca i o pojačanju tih snaga dovođenjem novih divizija iz Njemačke. Takvi su glasovi kružili u dobro obavješ te-nim vojnim krugovima u Zagrebu i za njih je mogaosaznati i Zagrebački partizanski obavještajni centar.Preciznosti radi: jedinice koje su trebale da uđu u sas-tav njemačke 187. rezervne divizije počele su se preba-civati iz Austrije posljednjih dana oktobra, a Štab divi-zije sa 45. rezervnim grenadirskim pukom stigao je uZagreb 31. oktobra. Narednih dana stigli su još neki di-

jelovi divizije.102 Transportovanje 369. legionarske divi-zije počelo je 20. decembra 1942. godine i njen 370. pukstigao je 23. decembra iz Njemačke u Zagreb. I ostale je-dinice te divizije prebacile su se do kraja decembra na

pros tori ju Sunja, Dubica, Slabinja.103 SS-dobrovoljačka

brd ska divizija »Prinz Eugen« prebacila se iz Ba na ta uHrvatsku između 7. i 17. januara 1943. godine.104 Sve tedislokacije njemačkih jedinica obavljene su u toku pri-

prema za veliku četvrtu nepr ijatel jsku ofanzivu koja je počela 20. januara 1943. godine.

Tito je 1. novembra 1942. godine javio u Moskvu:



»Dvadesetdevetog uveče i 30. oktobra preletje-lo je preko naše teritorije u pravcu Zagreb—Bi-hać—Italija više od stotinu transportnih aviona.Imamo neprovjerene podatke da su avioni nosilinjemačku vojsku u Italiju.«105

Nijemci su, dakle, znali za njihovu nam jer u!O čemu se radilo? Vjerovatno o transportu trupa i

materijala preko Italije u sjevernu Afriku, gdje su senedjelju dana kasnije, 7. novembra iste godine, iskrcaliAngloamerikanci.

Posljednji radiogram s vojnoobavještajnim podaci-ma koji je Tito dostavio Moskvi u toku 1942. nosio je da-tum 11. decembra, a odnosio se također na njemačko--talijanska reagovanja na prilike u sjevernoj Africi. Vje-

rovatno je s tim u vezi u međuvremenu bilo upita izMoskve, jer je u njemu stajalo:»Do sada još nije primijećen pokret njemačkih

trupa, već samo talijanskih, koje evakuišu mnogamjesta u Lici i Dalmaciji i odlaze za Italiju, a mož-da i u Grčku.147 Mi smo dobili vjerodostojne izvješ-taje da je do 6. januara 1943. godine građanskimlicima zabranje no kret anje željezničkim prug amau Hrvatskoj.148

Na dalmat insk oj obali za sada nem a nikakvenjema čke avijacije.«106

Obrađivač trinaestog toma Titovih Sabranih djela,Mehmedalija Bojić, uz taj radiogram daje dvije napo-mene. Prva147 glasi:

»Obavještenja o pokretima italijanskih trupa u pr avcu Italije dostavio je Vrhovnom štabu NOV iPOJ 4. i 9. decembra 1942. Štab 4. operativne zone

NOV i PO Hrvatske. Podaci su bili samo djelimič-no tačni. Radilo se, u stvari, o pripremama i pla-novima Komande italijanske 2. armije da (uslijedteškoća nastalih u vezi s iskrcavanjem Engleza iAmerikanaca na teritoriju sjeverne Afrike i očeki-vanja njihovog desanta na italijansku obalu) vratidiviziju 'Sasari' u Italiju, a sve druge snage koje suse tada nalazile u tzv. 'drugoj okupacionoj zoni' iu oblasti Karlovca (dio 'treće zone') povuče, sredi-nom januara 1943. godine, na uži obalni pojas. Taj

pl an prip rem an je pod ši fr om 'Raspored 15. janu-

ara ' ('Schieramento 15 gennaio'). No do ostvarenjatog plana nije došlo uslijed pritiska njemačkeVrhovne komande oružane sile (OKW) na italijan-sku Vrhovnu komandu da se protiv jedinica NOVi POJ najprije izvedu zimske operacije 'u cilju nji-hovog konačnog uništenja'.«107



A u drugoj (148) piše:»Zabrana kretanja građanskih lica željeznič-kim prugama je uslijedila zbog učestalih diverzija

jedinica NOV i POJ na svim prugama u Hrvat-skoj. Sem toga, prugom Zagreb—Beograd trebalo

je da se to kom decembra 1942. i januara 1943. preba ci iz Nj em ačke u Hr va ts ku 369. leg iona rska'vražja' divizija, a iz Srbije u rejon Karlovca SS-do-

br ov ol ja čka brdska divizija 'Princ Eugen' radiučešća u operacijama protiv jedinica NOV i POJna teritoriji 'Titove države' (Banije, Korduna, Likei Bosanske krajine).«108

Tako izgleda pregled do sada poznatih depeša voj-noobavještajnog sadržaja izmijenjenih između Tita i

»Djeda« u toku 1941. i 1942. godine. On je sigurno nepotpun i os taće tak av sve dok ne budu otvo rene Titove lič-ne arhive u kojima se, kako tvrdi V. Dedijer, još uvijeknalazi izvjestan broj nedešifrovanih radiograma — i

bar neke od sovjetsk ih arhi va u ko ji ma se na laz e radi -ogrami obavještajnog karaktera upućeni iz Moskve uJugoslaviju.

U prog lasu kojim se Pokrajins ki komitet KPJ za Bos-nu i Hercegovinu u avgustu 1941. obratio »radnicima,seljacima i građanima Bosne i Hercegovine« našla se irečenica:

»Njemačke pljačkaške horde već se skupljajuna granici Turske da preko nje pokore i opljačka-

ju musliman ske narode na Sred njem istoku.«108

Radomir Vujošević, koji je priredio tu knjigu doku-menata za objavljivanje, uz taj je tekst dao ovu napo-menu:

»O pripremama za napad Njemačke na Tur-sku u Glavnom štabu NOPOJ se došlo do ocjeneda je taj napad moguć. Međutim, Turska je za vri-

jeme drugog sv jetskog rata bi la van oružan og su-koba.«110

Premda je prva rečenica tog objašnjenja prilično ne- jasn a, ip ak se iz nje vid i da je Glavni šta b NOPOJ, kojise, s Titom na čelu, još uvijek nalazio u Beogradu, većtada smatrao »da je taj napad moguć«. Taj zaključak po tvr đu je i radiogram koji je Tito u ime Glavno g štab a

4. septembra 1941. godine poslao »Djedu«:»Kod Niša Nijemci spremaju veliki aerodrom.Tu dnevno prolazi vojska i municija za turskifront. Poduzete su mjere da se unište sve komuni-kacije na toj liniji.«111

Tri dana prije polaska iz Beograda na oslobođeni te-



ritorij zapadne Srbije, 13. septembra 1941, Tito je javio»Djedu« i ovo:»Č etvrtog avgus ta letjelo (je) preko Beogr ada

prema Grčkoj 300 štuka i 240 tal ijanskih bo mb ar -dera. Na Dodekanez je otpremljeno 300 000 vojni-ka. Nijemci imaju mazivnog ulja svega za dvamjeseca. Potvrđuje se stalno nagomilavanje rat-nog materijala u Bugarskoj.«"2

Radomir Vujošević, koji je pripremio i sedmi tom Ti-tovih Sabranih djela za štampu dao je uz tu Titovu de-

pešu nap ome nu :»Nije poznat izvor ove informacije, koja nije

bila tačna. Vjerovatno je Hitlerova direkt iva br .32, od 11. juna 1941, koja je predviđala i pripremu

njemačke oružane sile za prodor prema Suecu pr eko Turske nakon pobjede na istočnom frontu, pre nošen a povjerljivim prepričava nj ima i obav- ještajnim kana lima , najpos li je tr an spo nov an akao materijalan podatak, izražen u avionima ikopnenim snagama.«113

Interesantni su navodi Seke (Lepe Perovič), članaKP KPJ za BiH, koje nalazimo u njenom izvještaju do-stavljenom 24. septembra 1941. iz Mostara SvetozaruVukmanoviću Tempu, delegatu CK KPJ u BiH, nakon posjete 3. hercegovačkom ba ta ljon u:

»Koliko je u III bat(aljonu) stvar nesolidno po-stavljena najbolji je dokaz letak koga su oni tamoizdali, a koji je sav osnovan na temelju jedne ne-

pr ov je re ne komordžiske vijest i o tome da je Tur-ska ušla u rat. Evo teksta: 'Proglas svima musli-manima, Srbima i Hrvatima: Narodnooslobodi-lačka vojska djeluje na cijeloj teritoriji Jugoslavi-

je. Ulaskom Turske u ra t i stvar an jem fronta naBalkanu, situacija je takva da će oslobođenje odfašizma, Hitlerovih i Musolinijevih bandi i fran-kovačkih ubojica uslijediti vrlo brzo. Moćna sov-

jetsko-tursko-engleska ar mij a nas tu pa i ruši faši -zam na svim frontovima...'«114

Budući da ćemo o obavještajnim podacima o nje-mačko-talijanskim pripremama za napad na Tursku,koje je Tito slao u Moskvu, govoriti i na sljedećim stra-nicama, potrebno je ukazati na neke utvrđene historij-

ske činjenice.Uprkos Ugovoru o uzajamnoj pomoći, potpisanom s

Velikom Britanijom i Francuskom 19. oktobra 1939,mjesec i po dana nakon početka drugog svjetskog rata,turska je vlada, neposredno nakon kapitulacije Fran-cuske pred na letom divizija nacističke Njemačke 26. ju-



na 1940. izjavila da zauzima stav nezaraćene strane. Na por i bri tan ske diplomacij e da uoči njemačkog nap a-da na Jugoslaviju i Grčku (u aprilu 1941) nagovori Tur-sku da se odrekne neutralnosti nisu uspjeli. Napokon,četiri dana uoči njemačkog napada na Sovjetski Savez,18. juna 1941. Turska je s Njemačkom potpisala ugovoro prijateljstvu, što je poslije okupacije Jugoslavije iGrčke za Hitlerov generalštab značilo konačno obez-

bj ed en je de sno g kr il a armija koje su napale SovjetskiSavez.

Istovremeno s brzim napredovanjem njemačkogWehrmachta na teritoriju SSSR-a front u sjevernoj Af-rici se, nakon izbijanja osovinskih snaga na libijsko-egi-

pa tsku gr an ic u, stabil izovao. Pozivajući se na studije

bri tan skog his to ričar a gen eral-major a Play fai ra (Plej-fera), autori edicije »Drugi svetski rat« tvrde da su utakvo j situaciji...

... »Nemci predlagali Italijanima da angažuju jače po mor ske i vaz du šne sna ge i zau zmu Maltu,dok je italijanska Vrhovna komanda zahtevala da Nemci pr et ho dn o, pre ko Turske, okupiraju Su-ec...«115

O tome se raspravljalo i na anglo-sovjetskoj strani.O tome je britanski premijer Churchill u pismu Staljinuod 21. septembra 1941. napisao:

»Kad bismo uspjeli navesti Tursku da se us- prot ivi nj emačkom zaht jevu o propuštanju armijaili, još bolje rečeno, kad bi Turska stupila u rat na

našoj strani, ja držim da bi to bila najbrža i naje-fektivnija pomoć za Vas. Uvjeren sam da i Vi to-me pridajete odgovarajuće značenje.«118

Talijanski zahtjevi da njemački Wehrmacht, uz — podršku nj ihov ih tru pa , mi lom ili si lom prodre pr ek oTurske, Sirije i Palestine do Sueza bili su u drugoj polo-vini 1941. i prvih mjeseci 1942. tema razgovora i raspra-va u talijanskim, njemačkim, domobranskim i ustaškimštabovima.

U tim uslovima partizanskoj obavještajnoj službi nije bilo na roči to teško da uoči i re gi str uje razg ov or e oeventualnim njemačko-talijanskim planovima premaTurskoj, vodenim u domobranskim i ustaškim štabovi-ma, pa i one nerealne planove i pretjerivanja koji su iz-

nošeni u toku njih.Tako su se u izvještaju Vlade Popovića, poslanom iz

Zagreba u CK KPJ 21. decembra 1941. našle rečenice:»Preko naše obavještajne službe saznajemo da

se užurbano pripremaju Njemci za napad na Tur-sku. U tu svrhu pripremaju aerodrome kod Velike



Gorice i na 40 km od Zagreba prema Karlovcu,koji će im služiti kao baza. Kod svih mostova i sta-nica na pruzi Dobava—Zemun biće izgrađeni

bu nk er i ra di os ig ur an ja iste.«"7

Da je takvo mišljenje vladalo i u Vrhovnom štabu, po tvrđuje i pismo koje je Edvard Kardelj 2. januara1942, u ime Vrhovnog štaba NOP-odreda Jugoslavije, sBijelih Voda na Romaniji poslao Izvršnom odboru Os-vobodilne fronte slovenskog naroda:

»11. Konačno, još nekoliko opštih pit anja. U ve-zi s pobedama Crvene armije na Istočnom frontui njemačkim pripremama za napad na Tursku

bo rb a n ar oda Jugoslavije dobija još i naročiti, me-đunarodni značaj i povezaće se, bez sumnje, jače

nego sada, sa gigantskom oružanom borbom oba bloka u Evropi.«"8

A u pismu koje je Kardelj 15. januara 1942. godine poslao iz Sara jeva Titu na Romaniju, osim iscrpnih po dat ak a o pr ip re mi velike neprijatel jske ofanzive naoslobođeni teritorij istočne Bosne, stajalo je:

»6. Sprema se negde oko Sarajeva aerodromza 60 bombardera. Pošto je to za njihove bosanske

po trebe i suviše velik broj, očito je da se tu ra di oaerodromu — protiv Turske.

(...)14. O samoj svrsi ofanzive govori se sledeče: u

samoj stvari ove pripreme nisu samo protiv parti-zana, nego će se tu stvoriti baza za rat protiv Tur-

ske. Ali, oni to ne smeju govoriti, zato utoliko većugalamu prave, da bi ubedili svet kako se radi sa-mo o kaznenoj ekspediciji protiv partizana i četni-ka.

(...)

16. ... Držim da će ta ofanziva biti ozbiljnastvar baš zbog priprema protiv Turske (novine ov-de vode već uveliko kampanju protiv Turske!). Vi-di se da stvaraju tu jednu od svojih baza.«"9

I u pismu koje je CK KPJ, zapravo Tito i A. Ranko-vić, 27. januara 1942. iz oslobođene Foče poslao »za Mi-hajla«, tj. za Blagoja Neškovića, sekre tara Pokrajin skogkomiteta KPJ za Srbiju, našao se tekst o mogućnostinjemačkog napada na Tursku:

»Najnoviji uspjesi naših oružanih snaga u oko-lini Niša i Leskovca, kao i u ostalim dijelovima Sr-

bije, predstav ljaju veliku opasnost za ok upatorsk esnage, naročito u ovom prvom dijelu Srbije, gdjeone žele da stvore svoje čvrste baze, kako u ciljugušenja narodnog pokreta tako i u cilju priprema



za eventualni napad na Tursku.«120

Č udno je da se dio citiran og pisma pojavljuje u dvijeverzije: u osmom tomu Titovih Sabranih djela, objavlje-nom 1979. godine, piše: »u cilju gušenja narodnog us-tanka«, a u trećoj knjizi Dokumenata centralnih organaKPJ..., objavljenoj 1986. godine, »u cilju gušenja narod-nog pokreta«!?

Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... uztaj pasus nije stavljala nikakvu napomenu, a Mišo Le-ković, priređivač osmog toma Titovih Sabranih djelasmatrao je potrebnim da istakne:

»Početkom 1942. u Vrhovnom štabu se vjerova-lo da predstoji neposredan napad Njemačke naTurskuV21 (Potcrtano u originalu.)

Tu konstataciju indirektno, ali ipak dovoljno jasno, potv rđu je di rekt iva Vr ho vn og šta ba NOP i DVJ dostav-ljena 27. januara 1942. u 16 časova Štabu Kraljevačkog

bataljona 1. pr ol ete rske br iga de :»Obaveštenja o situaciji: Imamo izveštaj da je

oko 15.000 Nemaca prešlo pravcem: Pale—Bogovi-ći—Podromanija— Han Pijesak — ka Zvorniku. Nimi ne razumemo te njihove manevre. Verovatnose prikupljaju za odlazak na Tursku.«122

Komanda sektora Trebinje, Dubrovnik 3. februara1942. javlja Operativnom štabu NOP-odreda za Herce-govinu:

»4.) Sada vam dostavljam izvještaj od drugovaiz Dalmacije:

Znamo da čitava ona ekspedicija, koja je prije10 do 12 dana bila otišla za Mostar, sada se izMostara vraća i ukrcava na brodove. Oni pojedi-načno govore, a ta se verzija podržava, da navod-no idu za Rijeku (Fijumu), ali mi smo vidjeli dakonvoji iz Grude idu prema istoku, dakle ili na-trag u Italiju ili u Grčku, odnosno Tursku. Oni na

br od ov e krcaj u pješadiju, komoru i cijelu ratnuspremu. Juče i danas (29. i 30. januara) nije otišaonijedan konvoj, a poznato nam je da je juče bioobustavljen čitav saobraćaj, pa i lokalni.«123

Operativni štab za Hercegovinu vjerovatno je to prenio Vrh ov no m štabu, a Tito je u nek om do sa d ne- pronađenom radiogramu os novn e pod at ke o spo men u-

tim njemačko-talijanskim pripremama za napad naTurs ku poslao u Moskvu. Zatim je uslijedio njegov radi-ogram »za Djedu« od 22. februara 1942:

»Vojni izvještaj. (...) Poslije pos ljed nje neuspješ -ne ofanzive Nijemaca i ustaša u Bosni, njemačke

jedinice br zo su na pu sti le Bosnu i oti šle: jed an dio



prema Mađarskoj, a drug i prema Srbiji i tursko jgranici. Iz Srbije Nijemci takođe odlaze premaTurskoj i prema sjeveru.«124

Uz taj tekst Mišo Leković, koji je pripremio za štam- pu deveti tom Titovih Sabranih djela, dao je napomenu:

»Po završetku operacija u zapadnoj Srbiji i uistočnoj Bosni dvije njemačke divizije (113. i 342.

pješadijska) napust il e su Jugoslaviju i otišle na is-točni front, dok je 125. pješadijski puk vraćen uGrčku. Sve ostale njemačke snage ostale su u Ju-goslaviji. Obavještenja o odlasku njemačkih trupa

prema Mađarsko j i Turskoj kojima je Vrhovništab raspolagao nisu bila tačna.«125

Reakcija Moskve na Titove izvještaje, ili samo na

onaj od 22. februara 1942, brzo je uslijedila: već »krajemfebruara 1942« Tito je iz Moskve dobio nenaslovljeni,nedatirani i nepotpisani radiogram:

»Ako imate mogućnosti, molimo da date slije-deće podatke:

1) Dislokaciju i brojeve njemačkih i italij anskihdivizija u Jugoslaviji.

2) Prebacivanje italijanskih i njemačkih jedini-ca prema turskoj granici (brojevi jedinica, količi-na i datum prebacivanja).«126

U prijevodu te depeše načinjena je greška na kojumoramo upozoriti. Naime, u 2. tački traži se: » Način

pr eb ac ivan ja italijanskih i n jemačkih jedinica...« (istakliautori).

Dana 10. marta uslijedila je depeša »Djeda« upuće-na Centralnom komitetu KPJ:

»Vaša informacija o kretanju trupa na istok prema Turskoj i Grčkoj ima vrednost i. Ako izvorte informacije zaslužuje poverenje, to nastavite sadaljim podrobnijim informacijama o tom pita-nju.«Šifrant Pavle Savić (»Paja«) ispod tog teksta dopisao

je nap omen u:»P. s.: Ovaj telegram je potpisan šifrom 4 za ko-

ju nis am dobio ob jašn jenje od Valdesa.«127

Međutim, Vrhovni štab ili nije raspolagao podacimakoje je Moskva tražila potkraj februara 1942, ili nije

imao dovoljno povjerenja u izvor informacija o pokreti-ma njemačkih i talijanskih trupa prema Turskoj, pa je itelegram od 21. aprila 1942. godine, kojim je »Djed« po-novno tražio podatke o »numeraciji, brojnom stanju,sastavu i ratnim djejstvima«, ovaj put ne samo njemač-kih i talijanskih, već i bugarskih i mađarskih trupa uJugoslaviji, ostao bez odgovora!



U međuvremenu su podaci o agresivnim namjera-ma sila Osovine prema Turskoj i dalje stizali u Vrhovništab.

Ivo Lola Ribar javio je iz Zagreba 17. marta 1942. go-dine:

»Inače, primjećuje se kretanje njemačkih tran-sporata via Beograd i dalje. Izgleda da Ljubljana,Zagreb, Osijek i Beograd treba da postanu etapnigradovi za rat protiv Turske.«128

Tri dana kasnije, 20. marta, I. L. Ribar je u pismu»Mihajlu« (Blagoju Neškoviću) malo drukčije formuli-sao svoje shvaćanje zbivanja oko Turske:

»Inače, što se tiče opšte situacije — miriše sve

više, kako mi se čini, na gužvu oko Turske. Kam- panja Nemaca oko na vo dn e 'boljševizacije' Irana,gomilanje Crvene vojske na turskoj granici, razniincidenti itd. dovoljno jasno ukazuju na ceo već

poznat i meh an iz am ra tn e provokacije.«129

Desetak dana kasnije, 29. marta, nešto je slično iKardelj javio Titu iz Ljubljane:

»Inače u Ljublj(anu) je došlo nešto nemačkevojske i stalno prolazi u pravcu Karlovca. Isto ta-ko se osećaju veliki pokreti ital(ijanske) vojske. Tuse otvoreno govori u vojnim krugovima: a) da sesprema napad na Tursku i b) da su rešeni pošto--poto uništiti partizane u svim zemljama Jugosla-vije. Ljubljanski aerodrom užurbano Nemci i Itali-

jani pr oš iruju na kapacitet 500 bombardera.«

130

Č ak su se i u nedati ranome, ali očito u apri lu 1942. pi sa no m i nekom pa rt izan sk om štabu up ućen om »iz-vještaju jednog druga iz Sarajeva«, u kojeme on spomi-nje i svoj razgovor s nekim njemačkim kapetanom, na-šli reci:

»Stalno se pronose glasovi o dolasku njemač-ke vojske u Sarajevo. U tu svrhu rekvirirane su

pros tori je svih sara jevskih škola, kao i hoteli naIlidži. (...) S tim u vezi ovdje vlada mišljenje, da jeta vojska trebala da krene na istok, prema Tur-skoj, jer su također zapaženi veliki transporti nje-mačke i talijanske vojske na pruzi Zagreb—Brod.Ovi transporti išli su, prema izjavi jednog očevid-

ca — željezničara, nekoliko da na svako dva sata ukompozicijama po 30 do 40 vagona. Vojska, koja jetrebala da putuje preko Sarajeva, prema izjavitog istog njemačkog kapetana, išla bi djelomičnokroz Bosnu željeznicom, a djelomično kamionimaili pješke.«131

A zamjenik kom and ant a Kalinovačkog NOP-odreda



Vojislav Dokić izvijestio je Vrhovni štab 25. aprila 1942.godine, između ostaloga, i o radu jednog svog obavješ-tajca:

»Jučer je, 22. aprila, imao sastanak drug SavoTošić sa Mirom Bibičem natporučnikom, koman-dirom Ilidžanske stanice. Sastanak je održan podIgmanom, po želji samog nadporučnika. (...) Izjav-ljuje da se talijanske snage koncentrišu radi even-tualnog sukoba sa Turskom i da se to u oficirskimkrugovima na taj način komentariše.«132

Konačno, u radiogramu poslanom 28. maja 1942. go-dine Tito je odgovorio »Djedu« na njegova prijašnja tra-ženja podatka o neprijateljskim sn agam a u Jugoslaviji:

»O dislokaciji njemačkih i talijanskih jedinicau Jugoslaviji za sada još nemamo tačnih podata-ka. Trudićemo se da ih dobijemo i ovih dana ćemoizvijestiti.«133

U daljem tekstu depeše Tito navodi neke podatke otalijanskim trupama u Hercegovini, Crnoj Gori i San-džaku, pa, vjerovatno pod utjecajem izvještaja primlje-nih od I. L. Ribara iz Zagreba, E. Kardelja iz Ljubljane iVojislava Dokića, depešu završava tekstom:

»... Talijani mnogo žure da izvedu jedinice naistočni fro nt ili na tursk u granicu. (...) Mi na mje ra-vamo da se probijemo s nekoliko hiljada odabra-nih partizana u Srbiju, koja je vrlo važna u sluča-

ju rata s Turskom.«134

Tito je ipak navrijeme ocijenio da podaci o predsto- jećem agresivnom pothva tu Nijemaca i Tali jana protivTurske ne moraju biti tačni i da je proboj »nekoliko hi-ljada odabranih partizana u Srbiju« u datim uslovimanesvrsishodan i veoma riskantan, pa je donio jednu odsvojih najznačajnijih odluka u toku NOR-a: 22. juna1942. u šumi kod sela Vrbniče potpisao je zapovijest zamarš grupe proleterskih brigada s tromeđe Crne Gore,Bosne i Hercegovine na zapad, u — Bosansku krajinu!

Uslijedila je samo još jedna depeša Moskvi o mogu-ćim njemačko-talijanskim pripremama za napad naTursku. Međutim, tu depešu — koja je bila povezana i s

tokom roške ofanzive (vidi poglavlje »Roška ofanziva« — primj . autora) — direktno je iz Slovenije, kam o je Jo-sip Kopinič sa ženom Stelom u julu 1942. došao iz Za-greba, poslao u Moskvu »Birk«, tj. Edvard Kardelj:

»Za Djeda! — 10. 8. 42.Talijani su trenutno obustavili ofanzivu na os-

tale sektore oslobođenog područja. Dio trupa su



prebacil i u Hrvatsku, vjerovatno protiv ofanziveUdarnih brigada pod vodstvom Vrhovnog štaba.Molimo obavijestite o tome Valtera. Mi vršimokoncentraciju i napašćemo. Po izjavama talijan-skih vojnika ostali dio trupa je poslan na Turskugranicu. U zadnje vrijeme se preko teritorije Slo-venije vrše veliki vojnički transporti u pravcuHrvatske. I u Sloveniji su počeli smanjivati nekegarnizone.

Oko Ljubljane i na liniji Ljubljana—Trst Talija-ni podižu nova utvrđenja. Talijanski oficiri izjav-ljuju da su sve te pripreme usmjerene protiv Tur-ske. Ljubljanu i prugu utvrđuju protiv partizanaradi zaštite vojničkih transporta. Talijanski vojni-ci govore da će kroz petnaest dana napasti Tur-sku. Birk.«136

Tom depešom kao da je završena serija obavještenjao njemačko-talijanskim pripremama za napad na Tur-sku koja su Tito i Kardelj dostavljali Moskvi. Staljin-gradska bitka, u kojoj je Wehrmacht doživio strahovit

poraz, i bi tka kod El Alameina (u sjevernom Egiptu, 70km od Aleksandrije), koja je uslijedila i tak ođer završila

porazo m sila Osovine, definitivno će skinuti s dnevnogreda mogućnost takvog njihova pothvata. A Turska je uavgustu 1944. prekinula diplomatske odnose s Nijemci-ma, a 23. februara 1945. objavila joj je i rat. Samo, bićeto rat bez rata.

U knjizi Vjenceslava Cenčića Enigma Kopinič nala-zimo podatak da je i sam Kopinič u toku rata poslaomnogo obavještajnih depeša u Moskvu. U vezi s timopisan je i slučaj borskih rudnika bakra:

»Početkom 1942. godine iz Moskve su zatraženi precizni podaci o ru dn ic im a bak ra u Boru i Maj-danpeku. Kopinič je odlučio da ih pribavi odobavješta jaca kojima je rukovodio Stevo Krajačić.O tome kako se do njih došlo, pričao nam je Lju-devit Gerl, tadašnji artiljerijski oficir u domob-ranskim jedinicama NDH, a sada penzioner kojiživi u Opatiji. (U međuvremenu je Ljudevit Gerl

umro — primj. autora.)'Na sastanak naše grupe obavještajaca došao je i inženjer Kadić. Znali smo da on ra di za Mos-kvu. Zatražio je pod hitno podatke o proizvodnji

bakr a, zaposlenima i os ig uran ju Bora, pose bno osnagama protivavionske artiljerije.

Stevo je rekao: Lujo, ti ćeš to prikupiti.'«136



Kadić je bio Josip Kopinič, a Lujo — pseudonim Lju-devita Gerla. Pre ma Gerlovim navo dima koji slijede, on je odlučio da pre ko »jednog in že nj er a preds tav nik a'Škode' iz Praga, Č eha«, koji je radio u neko j zagr ebač-koj radionici za popravak topova dođe do podataka oBoru. To mu je, poslije izvjesnih peripetija, uspjelo.

Ponovo slijedi Ć enčićev tekst:»Izvještaj je Kopinič proslijedio Moskvi radio-

-putem. Nije prošlo ni petnaest dana, a stigla je in-formacija da na tom području partizanske jedini-ce vrše stalne diverzije, kako bi što manje bakra

Nje mačka odat le dobivala.«137

Kojim putem, kako i od koga je nakon nepunih pet-naest dana Kopiniču u Zagreb »stigla (je) informacija«

da na području Bora »partizanske jedinice vrše stalnediverzije«, na to pitanje V. Cenčić nije odgovorio. Nada-lje, nigdje, baš nigdje nismo naišli ni na jedan podatako diverzijama partizanskih jedinica na području Bora utoku prve polovine 1942. godine. Naprotiv, sačuvan jeizvještaj opunomoćenika Trećeg Rajha za privreduokupirane Srbije Franza Neuhausena (Franca Nojhau-zena) za juli 1942. godine, u kome se o Boru kaže:

»Angažovanjem svih snaga i zahvaljujući kraj-nje uspješnoj saradnji Akcionarskog društva 'Pro-sjag' i 'Mansfeld', uspelo je da se potpuno razorenkombinat u srazmerno kratkom vremenu opet

pus ti u pog on i da se pr i to me poveća i nj eg ov a pro iz vo dn a moć. Najveće po teškoće pr i to me bile

su da se, prilikom nabavki novih mašinskih ure-đaja, premoste, usled nemira i nevremena, vrlootežane mogućnosti transportovanja. Poslednjihdana oktobra 1941. godine moglo se opet započetisa eksploatacijom rude; u prvoj polovini novem-

bra 1941. topion ica je opet puštena u rad , pre sve-ga opet samo za proizvodnju bakrenca. Posle do-vršenj a novog konverter-ur edaja bilo je omoguće-no da 8. aprila 1942. godine, dakle posle tačno jed-nogodišnjeg prekida, započne sa proizvodnjom

bl is te r bakr a. Ko mbi na t danas dne vn o iskopa1500 t rude i za mesec dana proizvede 3.300 —3.600 t bakra ,..«138

Ni u to m izvješ ta ju nema ni ri ječi o »diverzijama«

koje su partizanske jedinice izvodile na području Boranakon Kopiničeva izvještaja Moskvi o situaciji na tom po dru čju!



Vladimir Dedijer je u Prilozima za biografiju Josipa Broza Tita zapisao:»Kako mi je Josip Kopinič govorio, Tito je pri-

mao početkom 1941. godine i šifrovane depeše zaKominternu, koje je pisao hercegovački revoluci-onar Mustafa Golubović, šef jedne posebne graneobaveštajne službe Kominterne.«139

Navodi Jos ip a Kopiniča vj er ov at no su tačni, sam ose Mustafa nije preživao Golubović nego Golubić (vje-rovatno je riječ o štamparskoj grešci) i nije radio za Ko-minternu već za obavještajnu službu GeneralštabaCrvene armije.

O su sre tima Tito-Golubić pisao je i novin ar — publi-cist Milomir Marić na osnovi razgovora s Kopiničem:

»Josip Kopinič negira da je Golubića bilo kadu životu video, ali dobro zna da je u činu pukovni-ka vršio specijalne zadatke za Č etvrtu uprav usovjetskog general-štaba po ćelom svetu: 'Tito mi

je o njemu do st a govorio. Sr etal i su se u Beogra-du...'«140

Da je Tito znao da se Mustafa Golubić nalazi u Be-ogradu, te da su, možda, nakon Titova dolaska u Beog-rad, maja 1941, bili i u međusobnoj vezi, indirektno go-vori i posljednji pasus pisma koje je Marko (AleksandarRanković) dostavio Titu 16. avgusta te godine preko od-govarajućih veza u njegovo sklonište na Dedinju:

»Mustafa nije streljan već samo neki njegovisaradnici. Skoro svaki dan ga saslušavaju. Možda

ga čuvaju za zamenu.«141

Očigledno je Tito usmeno pitao Marka — na sastan-ku Politbiroa CK KPJ održanom 10. avgusta, kome su,osim njih dvojice, prisustvovali Ivan Milutinović i Bla-goje Nešković142 — ili se pismeno interesovao za sudbi-nu uhapšenog Golubića, a on mu na to njegovo pitanje

pismeno odgovorio.Uz taj citat iz Markova pisma Titu — koje uopće nije

registrovano u Hronologiji sedmog toma Titovih Sabra-nih djelaf!)' 43 — priređivač prvog toma edicije Dokumen-ti centralnih organa KPJ... Radomir Vujošević stavio jenapomenu:

»Mustafa Golubić, politički radnik, član KPJod 1920, koji se iz SSSR-a ilegalno vratio u Jugos-laviju, bio je u junu 1941. uhapšen i u zatvoru svi-repo mučen. Od Golubića policija nije ništa saz-nala. Strijeljan je 29. jula 1941.«144

A ko je, zapravo, bio Mustafa Golubić?Sve do sredine šezdesetih godina njegovo se ime u

našoj štampi, publicistici i historiografiji nije spominja-



lo. Kao da je oko njega vladal a neka taja nst vena ćutnja.Iznimka je, čini nam se, donekle bila knjiga Znamenjarevolucije, objavljena u Sarajevu 1959, u kojoj je Borivo- je Nešković spo min ja o i Mustafu Golubića.145

»Posle 1960« — izjavio je sarajevski književnikSead Trhulj, autor drame »Mustafa Golubić čov-

jek bez zavičaja« — »Tito je u više navrata u raz-govoru s bosansko-hercegovačkim rukovod-stvom, uzgredno pominjao potrebu da se afirmišustari i ugledni revolucionari kao što su BlagojeParović, Ivan Krndelj, Mustafa Golubić...«146

Sredinom sedamdesetih godina, zapravo 1976. godi-ne, pojavilo se uglavnom u sarajevskoj štampi, niz na-

pi sa o Mus taf i Golubiću, a is tovr emeno je i »Borba« ob-

javila vijes t:»(Sarajevo, 17. juna). — O dbo r za obeležav anjerevolucionarnog lika i dela Mustafe Golubića, ko-ga je formiralo Predsedništvo CK SK BiH, na da-našnjoj prvoj sednici pod predsedništvom NikeMihaljevića, prihvatio je program manifestacijakojima će se u svim komunama u republici, odatidužno priznanje ovom istaknutom revoluciona-ru.«147

U većem napisu Život posvećen revoluciji, objavlje-nom u sarajevskom »Oslobođenju« 18. juna 1976, autorM. Zorabdić donosi kratku Golubićevu biografiju:

»Mustafa Golubić roden je u Stocu 1889. godi-ne (U Enciklopediji Jugoslavije navedeno je da je

roden 1891. ali neka novija istraživanja utvrdilasu da je rođen 1889). U svom đačkom periodu pripadao je na cion al -r ev oluc io na rn oj om la di ni Bos-ne i Hercegovine. Saradivao je sa Bogdanom Že-rajićem, Vladimirom Gačinovićem i drugim istak-nutim pripadnicima 'Mlade Bosne'.

1908. Nakon aneksije Bosne i Hercegovineemigrirao je u Srbiju.

1912. Kao dobrovoljac učestvuje u balkanskimratovima.

1914. Dobrovoljac u srpskoj vojsci. Učestvovao je u po vlače nj u pr ek o Albani je i bo ravio na Kr fu.

1916. Predlagao je da izvrši atentat na njemač-kog cara Viljema. 1917.

U toku 'Solunskog procesa' odbio je da lažnosvjedoči protiv pukovnika Apisa, iako je bio izlo-žen pritiscima, maltretiranju i internaciji.

1918. Nakon završetka prvog svjetskog rata bio je pod nad zo rom policije i inter niran je u Rakovi-cu i u Stolac.



1920. Emigrirao je u Beč. Tu postaje član Ko-munističke partije Jugoslavije. Shvata da je KPJ jedina prava revo luc ion ar na snag a ko ja mo že izbori ti na ci on al no i soci ja lno os lobođenje.

1925. Učestvovao je u pokretanju lista 'Srp i če-kić'. Ilegalno je u Beču napisao i izdao knjigu 'Le-njin o vojnim pitanjima'.

1926. Delegat na Drugom kongresu KPJ.1927. Odlazi u SSSR. Radio je u Kominterni.

Mnogo je putovao, obavljajući različite zadatke,obišao je cijelu Evropu, SAD, bio je u južnoj Ame-rici i Aziji.

1940. Vraća se u zemlju. (Sve istakli autori).1941. U junu ga hapsi Specijalna policija u Be-

ogradu i predaje Gestapou. Ni pod najvećim mu-kama (obje noge su mu bile slomljene) nije ništarekao.«148

Zatim »Oslobođenje« od 3, 4. i 5. jula 1976. donosifeljton Nike Mihaljevića Revolucionarni lik i djelo Mus-tafe Golubića, u čijem trećem, posljednjem nastavkunalazimo i jednu novu dimenziju, zapravo novi ugao izkojeg autor posmatra njegov lik i djelo:

»Mujka, Muja, Mujaga, Džadžinka, kako su gaod milja nazivali drugovi ili: Nikola Nenadović,Luka Đ erić, Ismet, Luka Samardžić, Gojko Tomin-džić, Ivan Ivanović, Popović, Dorđević i mnogi

ps eu do nim i kojih se ni on sam nije sjećao, kr il i suime revolucionara Mustafe Golubića, koji je sa

uspjehom obavljao brojne i često vrlo složene par-tijske zadatke po zemljama Evrope, Amerike iAzije. Iako je njegov rad, naročito posljednjih predratnih godina , manje bio di re kt no ve za n zanašu zemlju, on se svugdje, i uvijek, do kraja svogživota potvrđivao kao vjerni član Komunističke

pa rt ij e Jugoslavije.... obilježavanje lika i djela Mustafe Golubića

treba smatrati početkom jednog vrlo složenog,naučnog i politički značajnog posla, da od zabo-rava otmemo i u arsenal naših svijetlih revolucio-narnih tradicija smjestimo ovu izuzetnu i veomaznačajnu ličnost iz našeg predratnog revolucio-narnog razdoblja. Ovo tim prije jer smo svjedoci

pokušaja raz ni h in fo rm bi ro vski h, rankovićev-skih, dogmatsko-liberalističkih i nacionalističkihelemenata, da falsifikuju istoriju Komunističke

pa rt ije Jugoslavije. Takvim pok uš aj im a, u sušt ini,oni žele negirati istorijsku ulogu Komunističke

pa rt ije Jugoslavi je i do pr ino s nj eni h na jis tak nu ti -



jih članova, koji su, dajući i svoje živote, krčili pu-teve revoluciji i njenoj pobjedi u našoj zemlji i nameđunarodnom planu.«149

Č etiri da na kasnije , 9. jula 1976, »Tanjug« je iz Stocaemitovao saopćenje u kome je stajalo i ovo:

»Završna svečanost posvećena obeležavanjurevolucionarnog dela Mustafe Golubića održaćese 25. oktobra ove godine u njegovom rodnommestu Stocu, u Hercegovini, kada će biti otkrive-na bista ovog revolucionara i ustanovljene stalnenagrade za literarne i likovne radove učenika po-svećene revoluciji i revolucionarnoj borbi Musta-fe Golubića.«150

Istog dana, 9. jula, »Oslobođenje« je objavilo dopis izStoca o »zajedničkoj sjednici izvršnih tijela Republič-kog i Opštinskog odbora za obilježavanje revolucionar-nog lika Mustafe Golubića«, u kome se između ostalo-ga našao i odlomak iz govora Milana Uzelca:

»— Radi se o velikom revolucionaru i zbog to-ga je potrebno prilaziti osvjetljavanju njegovog li-ka pažljivo i svesrdno. Taj obiman i odgovoran

posao ne bi tr ebalo vezati isključivo za ovu pro-slavu i za ovu godinu. Treba nastaviti sa stalnimistraživanjima i zadatke pretvoriti u dugoročnijuaktivnost... Sredstva informisanja treba da se po-sebno angažuju, te da raspoloživim materijalima0 Mustafi Golubiću i njegovom revolucionarnom

djelu što bolje upozn aju rad ne ljude i građa ne na-še republike i Jugoslavije.«151

Kako je bilo predviđeno, tako se i dogodilo: 25. ok-tobra »Tanjug« je iz Stoca emitovao opširno saopćenjeo proslavi 32. godišnjice oslobođenja grada:

»Otkrivanje spomen-biste Mustafe Golubića inizom drugih manifestacija njegov rodni grad jedanas proslavio 32-godišnjicu oslobođenja. Od da-nas najlepši trg grada na Bregavi nosi ime ovogistaknutog revolucionara, člana KPJ od 1921. go-dine, koji je ceo život posvetio borbi za nacionalno1 socijalno oslobođenje...

Sa svečanosti u Stocu upućeno je i pozdravno pismo dr ugu Titu.«152

Godine 1981. izašla je iz štampe druga knjiga Vladi-mira Dedijera Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita. Unjoj je autor u novom svjetlu prikazao odnos najužegrukovodstva KPJ prema nekim bližim saradnicima



Mustafe Golubića. Konkretno, riječ je o Radivoju Uvaliću i Č edi Kruševcu.Uostalom, evo šta je V. Dedijer napis ao nijed nom ri

ječju ne sp om in ju ći Mustafu Golubića:»U jednom pismu Titu 13. avgusta 1941. Alek-

sandar Ranković kaže da je dobio izvještaj iz Nišada su zarobljena 'tri poznata trockističko-politič-ka agenta. (Štamparska greška: u pismu stoji'trockističko-policijska agenta' — primj. autora.)Pitaju šta će s njima. Mislim da još danas pođe ta-mo jedan drug odavde i da ih sasluša o njihovomradu i povezanosti, a naročito o listu Osvit i tipo-vima oko njega'. Na kraju pisma Ranković kaže:'Šaljem ti Osvit iza koga stoje svakako još i neki

otpaci bivše desne i leve frakcije... Utvrdićemo izasluženo će dobiti.'Iz dokumenta broj 1944-583 u Arhivu CK KPJ,

koji je napisao dr Radivoje Uvalić-Bata, vidi se dase gornja pretnja odnosi na njega, zatim na herce-govačkog revol ucion ara Č edu Kruševca i našpa nsk og borca Ratka Pavlovića-Č ička.

Rankovićevo naređenje delimično je izvršeno:Č edomir Kru ševac je mučki ubijen. On je bio jošod prvog dana ustanka u partizanskom odredu, akada je izrazio želju da pređe u rodnu Hercegovi-nu da se bori, bio je uhvaćen i streljan.

O smrti Rat ka Pavlovića Č ička nisam naš aonikakvih podataka.

Nekoliko Par ti zan a protes tova lo je zbog stre-ljanja ovih ljudi, pa su neki od njih platili glavom.To je slučaj sa advokatom Budimirom-Budom Go-runovićem, starim komunistom koji je bio ležao sEdvardom Kardeljem na robiji u Požarevcu.

Dr Radivoje Uvalić nije bio tada streljan, a po-sle je dobio odgovorne funkcije u partizanskimredovima. Posle rata bio je profesor univerzitetau Beogradu, zatim ambasador Jugoslavije u Polj-skoj i Indiji i pomoćnik sekre tar a za spoljne poslo-ve SFRJ.

U predstavci CK-u, od 15. oktobra 1944, on jeopisao kako se ova velika nepravda dogodila a zaČ edu Kruševca kaže da je bio nevin čovek 'koji je

bio vr lo po št en i oda n na šoj borbi, za čiji rad odleta 1938. pa do njegove smrti ja snosim punu od-govornost'.«153

Na jednoj od idućih str an ica Dedi je r donosi fotografiju Č ede Kruševca s potpisom »Č edo Kruševac, herce-govački revolucionar, streljan po naređenju Aleksan-



dra Rankovića 1941. godine«, a zatim i fotografiju Budi-mira Bude Gorunovića s napomenom: »Streljan jer je prot es to vao zbog mučko g ub is tva Cede Kruševca«.154

U istoj knjizi V. Dedijer je objavio i napis Lutve Ah-metovića, starog revolucionara iz Trebinja (odakle je iČ . Kruševac), člana Savjeta federaci je, s jednost avnimnaslovom »Ćedo Kruševac«. U napisu se kaže i sljedeće:

»Rođeni smo i živjeli u kući do kuće. Djetinj-stvo i mladost smo proveli zajedno. Negdje istov-remeno smo pristupili naprednom omladinskom

po kr et u.(...) Negd je 1939. go di ne pojavio se kod mene u Za-

grebu. Ispričao mi je da je bio u Parizu i spomi-

njao onda meni nepoznato ime Mustafe Golubićai govorio kako je s njim e tamo u Par izu imao ne kespecijalne zadatke. Govorio mi je kako je u Beog-radu nakon povratka iz Pariza bojkotiran od našeorganizacije, navodno radi toga što su ga smatra-li trockistom. Kleo mi se da nema nikakve veze satrockizmom i da to mora biti stvar nesporazumaili da to netko sa zlom namjerom prema njemu iPartiji širi po organizaciji u Beogradu.

(...)Poslije rata sam doznao da su ga naši drugovi

1941. godine kada je došao u partizane ubili.«155

Došlo je do bure u krugovima naših historičara. Iz-među ostaloga, održan je i Okrugli sto »Borbe«, na ko-

me je o drugoj knjizi Dedijerovih »Priloga za biografijuJosipa Broza Tita« Julijana Vrčinac rekla i ovo:

»Najzad, dolazim do onoga što je za mene naj-strašnije, što je nečasno: a to je zloupotreba doku-menata.

Dedijer prethodno donese sud o čoveku a on-da doteruje dokumenta da bi mu poslužila kaodokaz.

Donosi, na primer, dva fotosa, jedan CedeKruševca, drugi Gorunovića, predratnih komu-nista, koji, uzgred rečeno, nemaju nikakve veze sTitom.«Slijedi već navedeni tekst ispod spomenutih fotosa,

a zatim se J. Vrčinac osvrće na pismo Aleksandra Ran-kovića Titu od 13. avgusta 1941. i na predstavku Radivo-

ja Uvalića CK-u od 15. ok to bra 1944:»U knjizi, Didijer daje prilično mesta tekstu

Rankovićevog pisma, ali se iz datog teksta ne vidida se navedeno pismo sastoji iz sedam tačaka,međusobno povezanih, da je svaka tačka pisma



celina za sebe. Ne kaže ni to da je spojio tekst iztačke 2 i tačke 6 i tako dobio jednu isfabrikovanucelinu.

Evo šta Ranković piše u navedenom pismu,obaveštavajući Tita pod tačkom 2: da su kod Niša'zarobili Peruničića, Uvalića i Kruševca, poznatetrockističko-policijske agente. Pitaju šta če s nji-ma. Mislim da još danas pode tamo jedan drugodavde i da ih sasluša o njihovom radu i poveza-nosti, a naročito o listu 'Osvit' i tipovima oko nje-ga'.

Očigledno je za svakog poštenog čitaoca daRankovića u ovom pismu najviše interesuje štooni znaju o 'Osvitu'.

Dedijer donosi ovu tačku sa jednom 'sitnom'izmenom: izostavlja imena navedena u tački 2 i počinje citat: da su 'p rema izveštaju iz Niša zarob-ljena tri poznata' itd. Izmenjen je samo početak: uoriginalu stoje imena zarobljenih, u Dedijerovomtekstu oni su nepoznati.

Ranković pod tačkom 6 izveštava: 'šaljem ti'Osvit' iza koga stoje svakako još neki otpaci bivšedesne i leve frakcije (Stevan Lilić, Cvetin Mihailo-vić i neki isključeni tipovi). Utvrdićemo i zasluže-no će dobiti. Mislim da o ovom pamfletu napišeš

jednu noticu za ovaj broj 'Biltena'.Dedijer, koji je sebe proglasio Titovim biogra-

fom, ćutke prelazi preko ove poslednje rečenice

Rankovićevog pisma, on je izbacuje iz teksta. Nje-ga, 'biografa', ne interesuje da li je Tito napisaonešto o tome i kada je napisao. Dalje, on iz ovogteksta briše i imena Lilića i Mihailovića. Zašto?Ako se ovaj tekst čita u originalu onda je jasno dase rečenica 'utvrdićemo i zasluženo će dobiti' od-nosi na ljude oko 'Osvita', a ne na onu trojicu ta-kozvanih trockista! Ako ostanu imena koja Ran-ković pominje — onda će svako, ko makar malozna istoriju Partije, shvatiti da — pošto je Lilić po-ginuo 1937. u Španiji — ova rečenica ne možeimati smisao pretnje smrću kako Dedijer želi da

pro tu mači tu rečenicu. Zbog toga on iz t eksta i ov-de izbacuje imena i spaja obe tačke pisma jednom

rečenicom: da na kraju pisma Ranković piše:'Šaljem ti...' itd.Pošto je na ovaj način dobio trojicu nepozna tih

'trockista', Dedijer sada 'istražuje' ko su oni.Tu treba da mu posluži predstavka Radivoja

Uvalića od 15. oktobra 1944. koju je pisao povo-



dom svog vraćanja u Partiju. Pisao ju je onako ka-ko su se takve izjave pisale: prvenstveno o sebi iČ edi Kruševcu koji je zbog njega 1938. iskl jučen izPartije, ostala imena se uzgred pominju. I poredtoga, Dedijer se usudio da tvrdi kako se iz pred-stavke R. Uvalića 'vidi' da se 'gornja pretnja' odno-si na Uvalića, Krušev ca i Ratka Pavlovića Ć ićka!

Č itava ova mani pul acij a sa imen ima 'zaroblje-nih trockista' Dedijeru je bila potrebna da bi Ran-kovića oklevetao bar za dva ubistva: od imenova-nih u Rankovićevom pismu, Uvalić je ostao živ,Kruševac je nastradao, a za Peruničića Dedijer ni-

je zn ao o ko me se radi : o Milu Pe runičiću, kasn i- jem sek reta ru Avnoja, ili o ne kom ko je prež iveo

rat. Zato on, na ovakav nedopustiv način, ubacujeRat ka Pavlovića Ć ićka za koga zna da je poginuo.Međutim, ni iz Uvalićeve predstavke ne može

da se dobije ovakav sastav 'trojice trockista'. Zatoga Dedijer ne citira. Uvalić nigde ne govori o za-robljavanju, a o Ratku Pavloviću kaže: u junu1941. 'nalazim Ratka Pavlovića koga sam pozna-vao iz Španije. Pitam ga da li može da nas povežesa CK Partije, a on mi odgovara potvrdno (kasnijesam tek doznao da u to doba on nije uopšte biočlan Partije)'.

To je sve što Uvalić piše o Pavloviću. Pa, ipak,njihov položaj nije bio isti, što je i Uvaliću jasno.On ne kaže: on je trockista, on je zbog toga isklju-

čen iz Partije, on samo kaže da Pavlović nije uPartiji.Da je Dedijer hteo istinu o Pavloviću i njego-

vom položaju, mogao je da nade u pismu Okruž-nog komiteta za Niš od 1. avgusta 1941, upućenomPokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju.

U pismu javljaju: 'U Toplici se nalaze Uvalić iKruševac, Španci. Traže posao, nismo im dali. Neznamo šta da činimo. Pavlović Ratko iz Toplice

pok az uje se ak tiva n. Mi smo ga zaposlili. Sluša di-rektive, veli da je voljan uvek da sluša. Hoćemo lii dalje da ga zapošljavamo?' (Podv. J. B.).

Ovo pismo je rečit dokaz o različitom položajuUvalića i Kruševca, s jedne, i Pavlovića Ć ićka s

druge strane. To dokazuje podatak da je RatkoPavlović već 3. avgusta 1941. učestvovao u formi-ranju Topličkog partizanskog odreda u kome jeod početka bio u rukovodstvu, naj pre kao zame-nik, a ubrzo kao politički komesar, komandir, ko-mandant odreda.



Pošto je Dedijer na ovakav način 'utvrdio' kosu trojica kojima Ranković 'preti' smrtnom kaz-nom, on prelazi na prikaz pogibije Kruševca:zbog želje da ide u 'svoju rodnu Hercegovinu' on

je uhap šen i 'mučki ubijen '. Uzgred, Uvalić o tomegovori mnogo opširnije i verodostojnije. Onda sle-duje jedna tendenciozna kratka rečenica: 'Nisammogao da utvrdim' kako je poginuo Ratko Pavlo-vić Ć ićko. Drugim rečima, poruk a čitaocu da po-sumnja u herojsku pogibiju narodnog heroja Rat-ka Pavlovića Ć ićka: on nije pao kao heroj, on je'mučki ubijen'!

Da Dedijer pripisuje oba ubistva onoj 'pretnji'iz Rankovićevog pisma, pokazuje dalji tekst: 'na-

ređenje A. Rankovića o streljanju 'ovih ljudi' —očigledno Pavlovića i Kruševca, jer Uvalić, trećikoji se spominje u ovom tekstu, ostao je živ —izazvalo je 'proteste partizana', pa su 'mnogi to

platili glavom'!Uz ove čudovišne klevete nije mogao da nađe

ni jedan dokumenat koji bi 'doterao' da bude do-kaz, pa ne navodi, prirodno, ni imena nastrada-lih. Ubacuje samo jedno ime — Bude Gorunovića — koji je poginuo 1942. i koji nema nikakve vezeni sa Kruševcem ni sa Uvalićem. Dedijer, samimtim, i ne pokušava da 'objasni' koji su se to parti-zani 'pobunili', oni iz Topličkog, Jablaničkog iliKopaoničkog odreda, niti kada su se pobunili. Po-

što je Kruševac nastr adao novem bra, ili najkasnije početkom dece mb ra 1941, onda, ako je 'pobuna'usledila u to vreme, ne može da piše o pogibiji'ovih ljudi', a ako je to bilo posle pogibije RatkaPavlovića 26. aprila 1943, onda su dugo čekali dase bune protiv 'streljanja ovih ljudi'.

'Velikom naučniku', nije pošlo za rukom danađe nikakav dokument koji bi to potvrdio. Uosta-lom, da je Dedijer hteo istinu o pogibiji Cede Kru-ševca, on je u Uvalićevoj predstavci mogao danađe ime i prezime onoga za koga Uvalić tvrdi da

je kriv. Ali, ime koje se pominje ne predstav lj a ničlana Centralnog komiteta ni Politbiroa CK KPJ,čak ni Pokrajinskog komiteta, a Dedijeru treba da

to bude Aleksandar Ranković, član Političkog ivojnog rukovodstva revolucije, jer on očiglednoželi da ukalja sve Titove saradnike, da ih sve pro-glasi naredbodavcima pokolja.«'56

Provjerili smo: citati Julijane Vrčinac iz pisma A.Rankovića od 13. avgusta 1941. potpuno su korektni,157



premda o na s mnog o ironije V. Dedijera naziva samoz-vanim Titovim biografom i velikim naučnikom u na-vodnim znacima.

U izjavi Radivoja Uvalića od 15. oktobra 1944. nalazi-mo i ove redove:

»Po izlasku iz vojske avgusta meseca 1940. go-dine, Ć edo (Kruševac) i ja se u Beogradu sastaje-mo sa drugom Golubićem. On nam saopštava da

pi tanje odnosa KPJ prem a nama još nije definit iv-no rešeno, ali da je na dobrom putu skorog reše-nja. (,..)158

Uvalić zatim, uz podršku naprednih ljudi Beograd-skog univerziteta postaje docent na Pravn om fakult etuu Subotici, a početkom 1941, kako tvrdi, Golubić njemu

i Kruševcu saopštava da ih »KPJ ne smatra krivim«. Is-tovremeno obavještava Uvalića da je njeg a i Č edu Kru-ševca predložio »za pohađanje specijalnih kurseva«, ra-di kojih treba da idu u Moskvu...

Izbjegavši zarobljavanje u aprilskom ratu, R. Uvalićse vratio u Beograd.

»Ovde se opet sas taj em sa Č edom« — piše on usvojoj izjavi doslovno — »i nastavljamo rad sadrugom Golubićem. On nam saopštava da je sti-gao poziv meni i Č edi za odlazak u Moskvu. Kakonam je nemoguće da legalno napustimo zemlju,moramo da čekamo da bi nam stigle potrebne is-

pr av e za odlazak. Sedmog juna 1941. godine dola-zi do hapšenja prvih komunista u Beogradu, me-

du kojima i druga Golubića. U toku hapšenja, onuspeva da poruči meni i Č edi da se odmah skloni-mo u provinciju, kako nas ne bi uhapsili. U ne-zgodnom smo položaju, pošto nemamo nikakvihisprava. Odlazimo u Jagodinu, a odatle u Kruše-vac. Cilj na m je da se nekako prob ijemo do sovjet-skog poslanstva u Sofiji, koje je imalo podatke onama, odakle mislimo da bismo se lako mogli

prebacit i u SSSR. Zatiče na s ra t Nemačke protivSSSR-a. Smatramo da nam je u takvoj situacijidužnost da ostanemo u zemlji i odlučujemo da sestavimo na raspoloženje KPJ.«159

U maju 1985, u povodu izlaska biografije MustafeGolubića u privatnom izdanju publicista Borivoja Ne-škovića, beogradski NIN je donio osvrt na tu knjigu podnaslovom »Čovek zagonetka«:

»Borivoje Nešković se nije bavio neistraženomi tajnom delatnošću Golubićevom, onom 'specijal-



nom linijom', kako je zove, poslovima o kojima ne-ma podataka u otvorenim arhivama. Nije razjas-nio (nije ni mogao razjasniti) kako je Golubić, čo-vek okretan i predostrožan, vičan riziku i snalaž-ljiv u opasnostima, pao u ruke Gestapou, 6. juna1941, u Beogradu. Ali, ipak, dao je nekoliko nepoz-natih činjenica. Ispričao je, pored ostalog, i jednoČ olakovićevo prisećanje:

'Krajem 1932. god(ine) kada su se sreli na ulici,Mus taf a pozove Č olakovića, koji je tada u Moskviživeo kao emigrant i stanovao u hotelu Luks, koji

je bio rezervisan za inos trane rukovodioce, da do-đe predveče na Crveni trg. Kada su se našli, Mus-ta fa sa Č olakovićem krene na glavni ulaz u Kre-

maljski dvorac, u koji se inače nije lako ulazilo.Stražari na ulazu su ih propustili bez legitimisa-nja. Golubić je Roćka odveo u prostorije Staljino-ve žene Alilujeve na uobičajeni čaj, gde se u tovreme sas tajalo izabrano društvo sovjetskih ruko-vodilaca i njihovih porodica. Pred kraj ove čajan-ke u salon Alilujeve ušao je Staljin, pa posle po-zdrava sa prisutnima, prišao je Mustafi, koji mu

je predstavio druga Roćka. Pos le kr aćeg razgovo-ra, u kome se Staljin interesovao za 'jugosloven-ske stvari i stanje u KPJ, pozdravili su se i razišli.Drug Roćko mi je još rekao da je to bio prvi i jedi-ni put da je sa Staljinom bio u četiri oka, a što nije

bio slučaj sa Mustafom, što dovoljno pokazuje ko-

liki i kakav ugled je Mustafa uživao kod sovjet-skih rukovodilaca.«160

U broju od 26. maja iste godine NIN je najavio izla-zak iz štampe knjige sarajevskog književnika SeadaTrhulja »Mustafa Golubić, čovjek bez zavičaja«:

»Trhulj objašnjava kako je dolazio do saznanja(i pretpostavki) o životu jedne nadasve zagonetneličnosti, poverenika Kominterne i pripadnika Sta-ljinove lične obaveštajne službe.

Trhulj se bavi Golubićevom sudbinom više oddeset godina, ... u svojoj knjizi (i) citira Titove rečio Mustafi Golubiću: 'On je nama učinio izvjesnevrlo značajne usluge'. Koje usluge? Na to pitanjese, kaže Trhulj sada može odgovarati samo pret-

postavkama.«161 Najzad, septe mbra 1985. NIN je u dva na st av ka do-

nio i feljton »Mustafa Golubić — čovek zagonetka« iz per a Seada Trhulja. U nekoj vrsti redakcijskog predgo-vora tom feljtonu čitamo:

»Uskoro će beogradski izdavači 'Partizanska



knjiga' i 'Narodna knjiga' objaviti dramu SeadaTrhulja 'Mustafa Golubić — čovjek bez zavičaja'.Kako je Trhulj dolazio do podataka i pretpostavkio životu jedne nadasve tajnovite ličnosti, zavere-nika i atentatora, pa posle i generala NKVD-a, vi-sokog poverenika Kominterne, pripadnika Stalji-nove lične obaveštajne službe? Uz dramu će bitištampan i jedan opsežan tekst, neka vrsta belež-nice koja otkriva piščeva istraživanja, ali i njego-vu lektiru. Sa dozvolom autora i izdavača iz te be-ležnice objavićemo izvesne odlomke...«162

Zatim, u prvom nastavku, u tekstu autora, piše:»... najveći dio svoje revolucionarne aktivnosti

poslije 1927. godine pa do smrt i u Beogradu 1941.

Mustafa Golubić je vezao za Komunističku inter-nacionalu, odn osno za Č etvrto (obavještajno) odjeljenje Crvene armije . O tom njegovom radu ne-moguće je naći bilo kakve pismene tragove u za-tvorenim arhivama Kominterne.«163

A na kraju drugog (posljednjeg) nastavka feljtonanalazimo tekst:

»Zna se da se Mustafa Golubić u predustanič-kim danima sastajao sa Josipom Brozom Titom,koji je tada boravio u Beogradu, i sa još nekimčlanovima Politbiroa. O čemu su razgovarali, šta

je tada M us ta fa činio da pomogne akciju u koju jekretala Komunistička partija, sada je teško reći.Da li tu postoji dio objašnjenja za one Titove riječi

'on je nama učinio značajne usluge'?«164

Evo šta o tim danima priča Ivo Vej voda:»Mustafa je, kažu, želio da se vratim u Jugos-

laviju i obavljam neke poslove za njega. U Beog-radu je uoči rata vrbovao neke ljude za svoju služ-

bu. A Đ ilas i Ranković su rekl i Titu da se tu mu vaneki tip, da vrbuje ljude i da ga treba likvidirati.Tito, oprezan kakav je bio, tražio je da mu donesunjegovu fotografiju. Kada su mu je donijeli rekao

je: 'Ostavite ga na miru!'165

Imao je Mustafa Golubić mnogo mogućnostida pomogne borbu koja je počinjala: znao je mno-go podataka koje nije znao niko drugi, podataka oneprijatelju, o domaćim izdajnicima i saradnici-

ma okupatora, o mogućnostima i snagama za bo rb u u zemlji, ali i o onome što se stva rno možeočekivati od Sovjetskog Saveza. No o svemu tomemi danas pouzdano ne znamo ništa, možemo sa-mo nagađati, kao što nagađaju i neki njegovi pri-

jatelji i sa radnic i k ad se sjećaju Mu staf e iz tih da-na.«166



Poslije objavljivanja feljtona Seada Trhulja u NIN-u je us li jedi la pol em ika koja, naža lost , ni je dala od go vorana za nas ključno pitanje: koje je to značajne uslugeMustafa Golubić učinio KPJ? Sigurno su to bile uslugeobavještajnog karaktera, kako konstatuje i S. Trhulj, alikoje vrste, kada su uslijedile itd., to su i dalje ostala pi-tanja bez odgovora.

Ta je polemika samo potvrdila da kalvarija bliskihGolubićevih saradnika dozvoljava, najblaže rečeno,

pr et po sta vk u da u od no sim a iz među na jv iš eg rukovod-stva KPJ i, možda, samog Golubića ipak nije bilo sve uredu. U njezinu je toku uz to nedvosmisleno utvrđenoda Golubića nije odao njegov stanodavac Tihomir Vi-šnjevac već neko drugi. Ko? Odgovor na to pitanje, ka-

ko je rekao Borivoje Nešković «... ostaje za buduć-nost«.187

A o sudbin i R. Uvalića i Č . Kruševc a u toku pome nu-te polemike pojavile su se i dvije izjave koje zaslužuju

punu pa žn ju. Prvu je dao Vladis lav Popović:»S obzirom na to da sam 3. avgusta 1941. godi-

ne, kada je odred formiran u Ajdanovcu, bio ko-mesar Topličkog partizanskog odreda i član par-tijskog rukovodstva u odredu, dužnost mi je da iz-nesem stvarnu istinu o tom događaju. Prilikomformiranja odreda, član niškog Okružnog komi-teta Slobodan (Konrad Žilnik) saopštio mi je da suu odred došli Radivoje Uvalić i Č eda Kruševac ko-

ji su od strane na jv iš eg pa rt ij sko g ruko vo ds tv aosuđeni na smrt. (Zašto su osuđeni, o tome vero-vatno postoje dokumenti u arhivama CK Jugosla-vije i CK Srbije). Ja sam odredio dva druga u kojesam imao poverenja da neće zloupotrebiti širokoovlašćenje koje sam im dao, tj. da prate Uvalića iČ edu, i da ih, ako primet e nešto sumnjivo, likvidi-raju. Posle izvesnog vremena pomenuta dva dru-ga, jedan od njih je bio visoki funkcioner o kome

je reč, obavesti li su me da po nj ihov om uverenjune postoji ni jedan raz log da se Bata i Č eda likvi-diraju . Ja sam o tome obavestio dr ug a Žilnika, do-davši da i ja smatram da ne postoje razlozi za nji-hovu likvidaciju i da bi njihovo streljanje negativ-no delovalo na odred. Nikakve pucnjave, ni Spre-

da ni s leđa nije bilo.«168

Drugu je izjavu dala Razumenka Petrovič:»U vreme o kome je reč, ja sam bila član ni-

škog Okružnog komiteta. Dobila sam zadatak odsekretara Okružnog komiteta Mike (Sretena Mla-denovića) da otputujem u Beograd i da obavestim



Mihajla (Blagoja Neškovića), sekretara Pokrajin-skog komiteta Srbije, da, prema izveštaju članaOkružnog komiteta Konrada Žilnika, partizanineće da streljaju Radivoja Uvalića. Ja sam otputo-vala u Beograd i o tome obavestila Blagoja Ne-škovića. Nešković nije imao nikakav komentar,samo je slegnuo ramenima.«169

Ko je i zašto osudio na smrt Uvalića i Kruševca, blis-ke saradnike Mustafe Golubića?

Na to pi ta nj e ni sm o prona šli mjer odavan odgovor.

Napokon, 1987. go di ne u kn ji ža rs ki m izlozima ši romJugoslavije pojavila se knjiga koliko upornog toliko i

lucidnog novinara publicista mlađe generacije Milomi-ra Marića, s provokativnim naslovom koji ipak sam zasebe nije govorio ništa: »Deca komunizma«! U najopšir-nijem poglavlju (od 52. do 95. stranice) »Crna ruka crve-ne Internacionale« autor te knjige najviše redaka po-svećuje Mustafi Golubiću i, očigledno, na osnovi dugot-rajnih istraživanja, donosi niz veoma interesantnih de-talja zasnovanih na dokumentima i sopstvenim za-ključcima, za koje bi se ipak moglo reći, čini nam se, dasu prevashodno plod piščeve bogate mašte koja se na-

pajala tim dok um en tim a!Pošto je opširno opisao životni put Mustafe Golubi-

ća od srpskog nacionalrevolucionara i komite do »docrne ruke internacionale«, Milomir Marić, o njegovim

odnosima s KPJ i Kominternom, odnosno sovjetskomobavještajnom službom (kojom — to će do kraja ostatiotvoreno pitanje), kaže:

»Pouzdano se ne zna kada i kako je Golubićstupio u sovjetsku službu. Na viđenje, proveru, in-strukcije i usavršavanje, prvi put je u Moskvu po-zvan 1927. godine. Pretpostavlja se da je tada pro-šao kroz naročite škole.

Naivno je očekivati bliže po dat ke o njegov imkonkretnim akcijama, ovlašćenjima i zadacima, a

pogotovu za slug am a, uspe sima i napredovanju uslužbi. Vrednost bilo kog obaveštajca ceni se up-ravo po tome koliko je uspešno za sobom prebri-sao tragove.

A Mustafa Golubić, evo, nije provaljen ni sko-ro pola veka posle smrti!

Dimitriju Stanisavljeviću je u Moskvi pričao pojedine , ob avezno već z ast ar ele i bezn ačajne de-talje. Ostajući krajnje zagonetan, u dalekim aluzi-

jama st avlj ao mu je do znanja da radi čas za Ko-



minternu, čas za GPU ili Generalštab Crvene ar-mije i da se za njega — prosto svi otimaju.« 170

Na jedno je Marić, izgleda, zaboravio: na moguć-nost da je Mustafa Golubić radio prije svega za ličnuStaljinovu obavještajnu službu!

U Beograd je Golubić, po ko zna koji put, došao umartu 1940. godine i od tada je tu ostao sve do hapšenjai smrti često mijenjajući ilegalne stanove. Među malob-rojnima koji su ga tada posjećivali bio je i njegov sestrićAdem Kapetanović. On je, prema Marićevim navodi-ma, jednom prilikom saopštio Mustafi;

»Studentski aktivista Mile Šotra mu je zajedlji-vo rekao da je saznao da je Mustafa Golubić u Be-ogradu, ali da je frakcionaš. To Mujku nije mnogo

nasekiralo i uzbudilo: 'Znam dobro otkuda to do-lazi! Tebi mogu da kažem da ja nisam ni član KPJ,nego SKP(b). Sva lica koja su upoznata s mojim

bo ra vk om , pr ij av lj en a su Ce nt ra li u Moskvi. I tvoje im e je gore . Ako me uhva te , Rusi će me sig ur nozameniti. Moji drugovi u Sovjetskom Savezu kažuda je moj razvoj dijalektičan. Od nacionalnog, po-stao sam pravi proleterski revolucionar'.«171

Možda se u tom pasusu iz Marićeve knjige nalazi ili bar da na slu ti ti ra zl og zašto je A. Ranković u pi sm u Ti-tu od 16. avgusta 1941. spomenuo mogućnost da Nijem-ci čuvaju uhapšenog Golubića »za zamenu«?172

Mu st af u Golubića je 7. jun a 1941. uhap sila n jem ačka polici ja ka o podstanara Luke Đ er ića kod Tihom ira i

Smilje Višnjevac na Zvezdari, Mirijevski put broj 97. Za- jedno s nj im uhapšen je i nj egov st an od av ac . Is tr ag unad njima vodio je SS-podoficir EG Sipo i SD Adolf De-yerler (Dejerler) koji je, usput rečeno, godinu dana kas-nije, kao šef ispostave BdS Beograd u Leskovcu, imaonajagilnijeg saradnika — Veru Pešić, koju je naš publi-cista Miodrag Janković donekle s pravom nazvao »ju-goslovenska Mata Hari«!

M. Marić opširno analizira zapisnike saslušanja M.Golubića i T. Višnjevca i vjerovatno najbliž eg Golubiće-va saradnika, najprije u Parizu pa u Beogradu, profeso-ra fizike Č edom ira Popovića, uha pš eno g 9. juna 1941.

Citiraćemo samo Marićeve zaključke:»Ostalo je nerasvetljeno kako je Mustafa Golu-

bić uhapšen. Za vr em e rata to pi tanje, bar javno,nije potezano...

Hapšenje Mustafe Golubića 7. juna 1941. godi-ne u Beogradu i veo tajne oko njega nikome nije

bilo u in ter es u da is te ruje na čistinu. (...) Nikad nije sao pš te n re zu lt at is tr ag e ko ju je u



tek oslobođenom Beogradu sprovela grupa sovje tskih ob av je št aj aca, osim vrlo rasprostranjene pr iče da su oni iskopali kosti Mustafe Go lubića iekspresno ih poslali u Moskvu!?

... Aleksandar Ranković je 1948. zadužio majo-ra Udbe Boru Neškovića da ispita okolnosti okoGolubićevog hapšenja i držanja pred Gestapoom.U tom izveštaju stoji: 'Mnoga lica koja su u istovreme bila uhapšena i nalazila se u zatvoru Ges-tapoa, govore da je Golubić danima bio maltreti-ran i prebijan. Iz zatvora on je u sedečem stavu,vezan za stolicu, prenošen u sedište Gestapoa — bivši Ratnički dom. Po pov rat ku sa sas lu šan ja , pr eb ij en og i iskrvavl jenog, previjal i su ga tak ođe

zatvorenici dr Ljubomir Živković, novinar BranaMesarović i drugi. Uprkos svim mučenjima, Ges-tapo od Mustafe Golubića nije izvukao ni reći. Ut-vrđeno je da ga je Gestapo streljao posle napada Ne ma čke na Sovjetsk i Savez, za jed no sa porodi-com Višnjevac, kod koje je stanovao, i svojim naj-

bliž im saradnikom profesorom Č edom Popovi-ćem.«173

Slijedi verzija za koju bi se moglo reći da zvuči pri-lično fantastično:

»Istovremeno je niz Dunav tajnim kanalom preko Ru mun ije poseba n izveštaj o 's lučaju' Golu- bić u Moskvu po sl ao nek adašnji pre ts tav ni k KPJu Kominterni, sovjetski general i posle rata po-moćnik Hebranga i Kidriča u Planskoj komisijiMitar Despotović.

Iako je Despotović optužio rukovodstvo KPJda je 1941. godine provalilo Golubića u strahu zasopstvene pozicije u predsto jećoj borbi prot iv oku-

pa tor a, to u propagandnoj kampanji Informbiroa prot iv Ju goslav ij e ni je kori šćeno.

Despotović je ubijen prilikom pokušaja bek-stva u Mađarsku, posle nekoliko godina provede-nih na Golom Otoku.«174

I, konačno, Marićev zaključak, neka vrsta rezimeasvega što je otkrio sigurno godinama radeći na »sluča-

ju Golubić«:»Najuzbudljiviju životnu priču našeg doba či-

nilo je, zapravo, mnogo različitih života u jednom.Kao što je Mustafa Golubić za svojih pedeset go-dina života promenio na desetine imena, ideala,

poli tičkih uverenja i službi, izmišl jenih i pr av ih bi-ografija, tako je i stradao kao neko drugi. Jedanod mnogih! Gestapo je poverovao da je to zaista



neki sitni prevarant, koji s društvom nešto petlja idramatičnu situaciju prvih dana rata koristi da bidošao do para. Likvidiran je bez mnogo provere,

posle kr va ve i rut ins ke is tr age, kao i toliko drug ihsumnjivih. U sklopu odmazde sto Srba za jednogubijenog Nemca!

Sačuvani Gestapov dosije Mustafe Golubića,očigledno su dobro pročešljali Rusi, koji su do nje-ga došli u Beču, i naša UDB-a, koja ga je posle du-go skrivala od očiju javnosti. Iz njega se ne videokolnosti pod kojima je Golubić uhapšen, da li ga

je, ko ga je i zbog čeg a proval io . Ve ro va tno na os-novu sasvim precizne prijave, Gestapo ga je tere-tio samo za šverc pasoša. Nikoga nije odao, s njim

krug nije otvoren, nego zatvoren.»175

U konfliktu s Marićevim zaključkom samo je jednautvrđena historijska činjenica: odmazda od »sto Srbaza jednog ubijenog Nemca« zavedena je naredbom feld-maršala Keitela (Kajtla), načelnika OKW, od 16. sep-tembra 1941. pa se, prema tome, Mustafa Golubić, stri-

je lj an dv a i po mj es ec a prije, ni je mog ao na ći u njen om»sklopu«.

U poglavlju koje uglavnom govori o Mustafi Golubi-ću Milomir Marić piše i o životnom putu njegova do-

brog drug a, pr ij at el ja i pov rem eno saradnika PavlaBastajića koji se, razočaran u sve i svakoga, prije ratavratio u Jugoslaviju i po naređenju policije živio u svomrodnom Topuskom. Dirljiva je to priča, argumentova-na, uvjerljiva, pisana iskusnim perom, a onda na krajuMarić odjednom kao da je pobjegao (zašto?!) od stvar-nosti. Govoreći o Pavlu Bastajiću, koji se i prvih mjeseciokupacije nalazio u Topuskom, on doslovno piše:

»Medu komunistima još nije bilo reči o ustan-ku. Č ak je CKKPH ukorava o Srbe iz Like i Kordu-na, što se junače i nisu lojalni vlastima NDH.«176

Zaista bismo voljeli, da ovo Marićevo »otkriće« mo-žemo smatrati samo tvrdnjom izniklom iz »modernog«trenda da se rukovodstvu Komunističke partije Hrvat-ske iz prvih dana okupacije prikaleme i grijesi koje ononije počinilo. Uostalom, netačnost Marićevih tvrdnji ni-

je teško dokaza ti . Sačuv an je prog la s CK KPH iz sredi-ne aprila 1941. u kome stoji i ovo:

»Srbi u Hrvatskoj«(...) Ne da jte se zastraš it i kr vavi m pr og ono m, ne

nas edaj te šovinističkoj hajci!Zbijte svoje redove, udružite se u bratsku slo-

gu sa hrvatskim narodom, koji pati kao i vi, pri-



kij učite se borben im red ovima r adn ika r adi zajedn ičke bo rbe prot iv okupatora i nj ihov ih plaće-nika — frankovačke gospode. Mi se nalazimo

pred te škom i od lu čnom bo rb om , ali za jedn ički msnagama Srba i Hrvata u Hrvatskoj, zajedničkom

borbom svih po rob lj en ih naroda Jugoslavije, podvodstvom Komunističke partije, srušit ćemo ne-

pr ij at el ja , izvojevati ne samo na ci on al no oslobo-đenje Hrvata nego ćemo osigurati i nacionalnuravnopravnost Srbima u Hrvatskoj.«177

A potkraj jula 1941. godine Centralni komitet Komu-nističke partije Hrvatske u novom proglasu piše:

»Hrvatski narode!Prošlo je pet tjedana od podmuklog napadaja

krvavih fašističkih razbojnika na slobodne i kul-turne narode Sovjetskog Saveza...Srbi u Hrvatskoj! Ne dajte se terorizirati i ubi-

jat i. Ne da jt e da vam od uzm u vaše domove, krva-vo stečeno imanje, pa i same živote. Oduprite senasilju i znajte da su simpatije hrvatskog narodana vašoj strani, te će vam on u toj borbi pomo-ći.«178

Nigd je ni je dn og ukora upućenog Srbima iz Like iKorduna »što se junače i nisu lojalni vlastima NDH«!

Možda je u ovom slučaju posrijedi samo brzopleti previd , po pu t ono ga koji je učinio Milomir Mari ć napi -savši u svojoj knjizi:

»Drugi svetski rat počeo je 1. septembra 1939.

godine, tako što su nemačke i sovjetske trupebratski zaposele Poljsku."' 79 (Istakli autori.)A nepobitna historijska činjenica koju baš niko u

svijetu do sada, bez obzira na to na kojoj se strani bari-kade nalazio, nije ni pokušao da ospori glasi: drugisvjetski rat počeo je 1. septembra 1939. godine napadomnjemačkih trupa na Poljsku, što je dovelo do toga daVelika Britanija i Francuska, ispunjavajući svoje ugo-vorne obaveze prema Poljskoj, dva dana kasnije (3. sep-tembra) objave rat Njemačkoj.

Sovjetske su trupe ušle u istočne dijelove Poljske,odnosno zapadne dijelove Ukrajine i Bjelorusije (doKerzonove linije) tek 17. septembra 1939. godine!

S obzirom na zagrebački Gestapo, šef tamošnjeg EKSipo i SD SS-major Wilhelm Beissner (Vilhelm Bajsner)dostavio je 4. oktobra 1941. godine centrali Gestapa uBerlinu i šefu EG Sipo i SD u Beogradu dopis s dva pri-loga: prvi je bila kratka pribilješka njegova agenta



»6800-B«, tj. Konrada Klassera (Klasera) alias KurtaKoppela (Kopela), a drugi »Lista komunista međuna-rodnog formata evidentiranih kod zagrebačke polici-

je«. Na spo me nu to j listi, očito rad en oj na osnovi neki h

sačuvanih arhiva kraljevske jugoslavenske policije, na-šli su se podaci za više od stotinu komunista, a medunjima i:

»Golubić Mustafa, rod. 1891 u Stocu, srez Mos-tar, gd je je zavičajan, Musliman , neoženjen, prav-nik i novinar, nalazi se u inostranstvu.

Pseudonim: nepoznat.Veze: CK KPJ u Beču, gdje prima poštu na sli-

jedeće ad re se: Borian Anna , He rnal ser Haup t-strasse 83 i Ludmilla Malovac, Beč XVI, Talia-strasse 14.

Nije os uđ ivan je r se na laz i u inos transt vu , gdj e je član Kominterne.«180

Podaci su zaista bili šturi, ali, kako je stajalo u Beis-snerovu dopisu i pribilješci agenta »6800-B«, u slučaju

pot reb e mogli su biti dop un jeni . Bilo je nag laš en o i jošnešto: neka lica s liste već su likvidirana, ali njihove ne-kadašnje veze još uvijek zaslužuju pažnju.

Tri i po mjeseca kasnije, 15. januara 1942, u beograd-skom je Gestapu sačinjena zabilješka u kojoj je, izmeđuostaloga, stajalo da je »istraga zaključena«.

I nakon dolaska u Beograd, u prvoj polovini maja1941, Tito je nastavio da održava radio-vezu s Moskvomisključivo preko zagrebačke radio-stanice na kojoj suradili bračni par Josip i Stela Kopinič. Međutim, kurir-ska veza između Beograda i Zagreba bila je spora i ris-kantna i on je ubrzo počeo da preduzima mjere da bidošao do radio-stanice preko koje će održavati direk-tnu vezu s Moskvom i sa Kopiničem. To se vidi iz dvasačuvana dokumenta koji nisu objavljeni u TitovimSabranim djelima. Prvi od njih je radiogram upućen»Djedu« početkom avgusta 1941. preko Kopiniča, a ob-

javl jen je u prvoj knjizi edicije Dokumenti centralnihorgana KPJ ....-

»Emis(ionu) stanicu koju je negdje sklonio Ro-man (Mato) još nismo našli. Drugu stanicu (Braš)smo instalirali, ali se od vas niko ne javlja. Javitese!

9. VIII, 16 VIII u 12 1/2 sati sr edn jeevro psk o vrijeme, na 52 met(ru) na st ar i poziv: Inače os ta je sve



po st ar om. Ako se 16. VIII ne javite , onda važ i sva-ki drugi dan u isto vrijeme.«181

Uz taj radiogram bilo je priključeno kratko pisamce:»Valdes! Molim te da od 8. VIII u 12 uvek paziš

i kontrolišeš da li se dobro čuje naš golub na 27metara, a zvat ćemo — B.g.Z., a ti se javi sa D.o.B.na 40 metara. Zvaćemo 10 minuta. Stari.«182

Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... uuvodnoj je riječi navela da su uz pseudonime koji sespominju u dokumentima u polukružnim zagradamanavedena prava imena kada ih je Redakcija uspjelasaznati, a »istraživanjem utvrđena« prava imena i pre-zimena stavljena su u uglate zagrade. Mi smo se u oba

slučaja služili isključivo polukružnim zagradama. Uovom slučaju »Roman (Mato) je bio Matija Vidaković,»Braš« — Brašić, »Valdes« — Josip Kopinič, a »golub« — radio- st an ica!

Matija Vidaković je tada već bio mrtav (vidi poglav-lje »Zagrebačke isprepletene obavještajno-diverzantskemreže«), a kad je riječ o Brašiću, bio je to Miloš Brašić,

predratni be ogr ad ski no vi nar i sarad nik sovjetske voj-noobavještajne službe čija je radio-stanica bila instali-rana u selu Dučalovićima na Ovčar-planini. No, o nje-mu će još biti govora.

Postoji i treći dokument koji govori o Titovim daljimnaporima da dođe do, najvjerovatnije, Vidakovićeve ra-dio-stanice. To je pismo koje mu je sredinom avgusta1941. u njegovo beogradsko »sklonište« uputio Marko(Aleksandar Ranković) i u kome je stajalo:

»Do beogradskog Goluba još ne može da sedođe. Jedini čovek koji za njega zna nalazi se uCrnoj Gori...«183

Ko je bio »jedini čovek« koji je znao za »beogradskoggoluba«, nismo mogli utvrditi. Postoje samo neke mag-lovite indicije koje ukazuju da je to mogao biti FjodorMahin. A na moguće mjesto te stanice ukazuje razgo-vor koji je beogradski novinar i publicist Vasko Ivano-vić poslije oslobođenja vodio s poznatom Beograđan-kom Kristom Dorđević, kod koje je prije rata i Tito po-vremeno odsjedao:

»O' da! U mojoj kući stanovali su kraće ili duže još ne ki drugovi.Jedan od tih ilegalaca upitao me je posle rata:

šta je bilo s njihovom radio-stanicom?'Nikakve radio-stanice nije bilo u mojoj kući!'

rekla sam.'Bila je, bila! Montirali smo je na tavanu tvoje



kuće, ali ti nismo rekli da ne bi suviše brinula.'Kao što vidite, jedan delikatan čovek ume to i ta-ko da objasni.«184

Kristina Krista Đ orđević zbog mnogo razloga zaslu-žila je da navedemo bar osnovne podatke iz njene bo-gate biografije:

»Krista Dordević, kao simpatizer Partije« — pi-še Vasko Ivanović — »spada po svom porijeklu i

po ozbil jnosti s kojom je vrši la obaveze prema re-volucionarnom pokretu među izuzetne ličnosti.Porijeklom je iz Srema, iz bogate srpske porodiceŠumanovića. Kći podbana Hrvatske prije prvogsvjetskog rata, visokog vladinog funkcionera uZagrebu, supruga dr Durice Dorđevića, jednog odosnivača Medicinskog fakulteta Beogradskoguniverziteta, s kojim je došla u Beograd 1918. go-dine. U novoj sredini Krista se posvetila javnojdjelatnosti. Bila je jedan od osnivača društva zanjegovanje umjetnosti 'Cvijeta Zuzorić' i njegovnajagilniji član. Obrazovana, imućna, veoma ko-munikativna, Krista je vrlo brzo stekla veliki ug-led u beogradskoj intelektualnoj sredini, meduonim svijetom koji je prezirao ratne bogataše,skorojeviće, korumpirane političare, svu onu ša-renu družinu koja je davala ton službenom Beog-radu. U njenoj kući bilo je stjecište profesora iumjetnika...

I počela je da pomaže revolucionarni pokret. S početka materi ja lno, a ond a i razn im us lu gama .U njenoj kući stanovali su ilegalci, održavani ile-galni sastanci, pohranjiva ni su partijski materija-li, a ona same odnosila je u Pariz pisma i izvješta-

je. Za Kristu nije znala pa rt ij sk a 'tehnika'; nj u jedržao, na ličnoj vezi' Lola Ribar, koji ju (je) čuvao,samo za najpovjerljivije poslove'.«185

Pošto je u razgovoru s Ivanovićem spomenula da jePetar Stambolić bio »neko vreme ... njena partijska ve-za«, Ivanović se obratio P. Stamboliću s pitanjem:

»Sećate li se vi Kriste iz tih dana, druže PetreStamboliću?

— Da li se s ećam? — odgovorio je P. Stambolić

pi tanjem. — Ja sa m veliki prijatelj... oprostite!Krista je moj veliki prijatelj. Da li se sećam? Gove-če! Da u jednom trenutku nije bilo Kriste Dorde-vić, ničeg se više ne bih sećao. Bio bih mrtav datog časa nije bilo Kriste. (...) Krista mi je nalazila

bezbedne stanove. Č inila je to hra bro ne mis lećina opasnost i maštovito. ... koliko ja znam, nikad



nije postala član Partije.«186

Uz sve navedene vrline, Krista je bila i neobičnoskromna žena, drug i komunist i zato se i danas, poslijenjene smrti o njoj govori kao o »simpatizeru Partije«,odnosno, kako to reče P. Stambolić, da »nikad nije po-stala član Partije«.

Međutim, u članku Španija sa trideset godina uda-ljenosti dr Blagoje Nešković, u pasusu o Marku Oreško-viću, partijskom rukovodiocu bataljona »Daković«, ukojem je pomoćnik komandanta bio Vladić (Ivan Ruka-vina), pomoćnik kom es ar a Đ oko Kovačević, a Neškovićljeka r bataljo na, spomi nje i Kristu Đ orđević:

»Još prvih dana pokreta brigade, pre ulaska u bor be na se kt or u Morelje, na je dn om po čin ku po-sle pešačenja, sedeo sam na zemlji, a Marko neštoiznad mene, tako da sam ga posmatrao koso na-gore. Tada sam zapazio da ima ožiljak s leve stra-ne ispod brade. Setio sam se da sam jednom 1936.godine jula meseca video jednog druga s takvimožiljkom na sastanku Mesnog komiteta KPJ Beog-rada. On je bio partijski instruktor i bio je došaona sastanak novoformiranog mesnog komiteta,čiji je sekretar bio Nebojša Popović, a članovi,sem mene, Radovanović i Kristina Dordević, Sas-tanak smo održali na Zvezdari...«187

Dakle, prema riječima Neškovića, ratnog sekretaraPokrajinkog komiteta KPJ za Srbiju, Kristina Dordevićne samo da je bila član Partije, nego je bila i član Mjes-nog komiteta KPJ za Beograd!

U sedmom tomu Titovih Sabranih djela nalazimotekst radiograma koji je Tito iz Beograda preko Zagre-

ba, od no sno Jos ip a Kopiniča, 13. septembra 1941. godi-ne poslao u Moskvu:

»za direktora, je dn u va šu poruku predal i, šal jemo odgovor.

Brašić negdje sakrit, učiniti ćemo sve da izručimovaše poruke njemu i drugome. Valter.«188

Tu Titovu depešu, koja je odgovor na nepronadenudepešu dobivenu iz Moskve, nalazimo i u prvoj knjizi

Dokumenata centralnih organa KPJ..., ali pod datu-mom 16. septembra 1941. godine.189Sudeći po svemu, da-tum, te Titove depeše je 13. septembar jer je tog istogdana Tito poslao i odgovor na jednu poruku »direkto-ra«, a 16. septembra ujutro vozom napustio Beograd i

pr ek o St al aća i Užičke Požege ot pu tovao na slobodniteritorij zapadne Srbije.



Priređivač sedmog toma Titovih Sabranih djela Ra-domir Vujošević uz citiranu Titovu depešu »za direkto-ra« nije stavio nikakvu napomenu. Učinila je to, među-tim, Redakcija:

»Nije poznato ko su Direktor i Brašić i o kak-vim je porukama riječ.«190

Međutim, poznato je — a to je u posebnoj napomeninaveo i Mišo Leković, uređivač osmog toma TitovihSabranih djela — da je »Direktor« bila šifra Obavještaj-nog odjeljenja General-štaba Crvene armije nazivanogi »Centar« ili »Centrala«. To se jasno vidi iz mnogihsvjedočenja o aktivnosti sovjetske vojnoobavještajneslužbe u inostranstvu objavljenih poslije rata. TakoŠandor Rado, rukovodilac sovjetskog obavještajnogcentra u Švajcarskoj u svojoj knjizi Dora javlja, opisuju-ći početak svog obavještajnog rada još u godinama pri-

je ra ta , kaže :»U tom su mi razdoblju mnogo pomagali oni

savjeti, što sam ih dobivao od 'Direktora', jednogod rukovodilaca Centrale.«191

Blizak saradnik i radist Šandora Radoa AlexandarFoot (Fut) u svojim sjećanjima objavljenim u švajcar-skom dnevniku »Gazzette de Lausanne« (»Gazet de La-usan«) 1941. godine tvrdi da je u noći između 22. i 23. ju-na 1941. iz Moskve »od Centra«, odnosno »Centrale«,kako to kaže Rado, primio radiogram:

»Fašističke životinje su napale domovinu rad-

ničke klase. Od Vas se traži da ispunite svoj zada-tak protiv Njemačke najbolje što možete. Direk-tor.«192

U prvoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ..., pod istim datumom koji nosi i ci ti rani Titov radiogram»za direktora«, pod 13. septembrom 1941, nalazimo do-kument koji bi mogao objasniti Titovu rečenicu »jednuvašu poruku predali, šaljemo odgovor«. Riječ je o depe-ši koja je glasila:

»Za direktora.Zdravlja dobro(g), Ljubomir u Beču u zaroblje-

ništvu. Aktivni drugari su daleko. Radiću kakotreba. Veliki pozdrav Nikoli. Onaj iz Niša dao od-govor. Radiću kako se poručuje, treba novaca.

Važnij.«193

Uz taj radiogram Redakcija prve knjige Dokumena-ta centralnih organa KPJ... objašnjava samo potpis»Važnij«, i to na sljedeći način:

»Važnij — lice koje je u Moskvi u to vrijeme primal o tel eg rame iz Ju gosl av ij e upućene IK Ko-minterne.«194



Takvo objašnjenje, posmatrano iz bilo kog ugla, unajmanju je ruku nelogično: »Važnij« — prema nekim pod ac ima Isajov!195 — mogao je biti samo pseudonimnekog od rukovodilaca sovjetske vojnoobavještajnes l u ž b e u Jugoslaviji, konkretno u Srbiji, jer je njegova

por uka , uz po mo ć Tita, koji se tada na lazi o u Beogradu ,upućena u Zagreb, odakle ju je Josip Kopinič prenioMoskvi.

Što se tiče »Ljubomira«, »Nikole« i »onog iz Niša«,nemoguće je bilo šta sigurno reći.

Možda je upravo jedan od njih vodio neku vrstudnevnika koji je pao u ruke Nijemcima. Njemački prije-vod tog dnevnika, nažalost bez prve stranice i bilo kak-vog popratnog akta ili podatka o porijeklu tog doku-

menta, nalazi se u Arhivu CK SKJ. Taj je dokument in-teresantan zbog načina na koji je pisan i teško ga je de-šifrovati. Naime, »ujak« sigurno nije bio ujak autora

pis ma u pr avom sm is lu riječi, »bolest sinovca« nije si-gurno bila bolest itd.

Uostalom, evo teksta prijevoda tog dokumenta s nje-mačkog jezika koji pažljivom čitaocu omogućuje da,uprkos svemu, mnogo toga nasluti:

18. novembar 1941.... samo sam želio da se ujak brže odluči, jer

moje zdravstveno stanje iz dana u dan postaje svekritičnije, i pored moje nade koju sam do sada ga-

jio.Od mog sinovca još uvijek nema ništa novo i

teško da će se i ubuduće u tome nešto promijeniti.22. novembar 1941.Mjesto gdje treb a da sta nuj em i koje je korisno

za moje zdravlje mora se bezuslovno ustupiti uja-ku. Stanje moga zdravl ja je zabrinj avaj uće i ostajezabrinjavajuće. Radoznao sam kako će dalje ići. Na jt eže mi je što sam pos tao ne spo soba n za rad ,mnogo nas je potresla bolest mog voljenog i cije-njenog sinovca. Ja se moram sam boriti sa svojimslabim zdravstvenim stanjem i ne računati ni skakvim uspjehom u radu. Izgleda da će tako duže

po tr aj at i. Možda uopće ništa uspješno neću moćidalje da radim i bezuslovno moram tražiti pomoćod Djeda. Kaži to ujaku, možda će to dovesti do

br že g razu mije va nja moga st an ja . Iz dana u dannailazim na teškoće, na nezdrave stambene prili-ke itd.

26. novembar 1941.Ipak od ujaka mora jednom stići očekivani od-

govor. Ako si siguran da mi s nekim možeš pomo-



ći za moje putovanje, ja bih, naravno čekao. Inačese rješavam da i bez te pomoći krenem na put, jermi teško pada duže čekanje.

Dva dobra prijatelja su me molila za visoke ci- pel e br. 40 na šnj ir an je , a kako sam ja svoje cipe lesvojevremeno dao svom dragom sinovcu, želio

bih da i sebi nabavim par ni sk ih cipe la br. 42. Mo- ji ro đaci ne tr eba da se zb og to ga ljute, sada je zanas došlo takvo vrijeme.

Kod ujaka ću se ipak malo odmoriti i oporavi-ti. Samo me žalosti to što se sa radom tako malonapreduje; rad je nekako usitnjen. Ali će i to pro-ći!

Po cio dan moram biti napolju, jer su ovdje

moji voljeni rođaci zadovoljni samo onda kad mešto manj e gledaju! Tako ide do dan-da nas! Svakogdana sam na drugom mjestu da tetke ne bi posta-le histerične, jer sam ja zaista neljubazan posjeti-lac. Možda ću uskoro sretno stići.«196

Interesantan je i radiogram od 15. septembra 1941,koji je također preko Tita morao biti poslan u Zagreb, aodatle u Moskvu:

»Za direktora. Primio sve Džin (Miša Brašić).Tekst sa grupama isposlat dalje da se hitno dosta-vi centru. Muzika četiri puta menjala mesto. Šan-ga (Rodoljub Milovanović) u Turskoj, Dojčilo (Mit-rović) u Mađarskoj, za mene se interesuje GESTA-PO, ali ne konkretno već po dostavi ljotićevaca.

To će biti, verovatno, likvidirano.Radi se do maksimuma. Ratko (Mitrović) ruko-vodi poslo m u Č ačku. Pun a opreznost! Dolaze dvakorpusa. Brašić.«197

Džin je bio pseudonim Miloša Brašića, »tekst sa gru- pam a« vje ro vatn o se od no sio na šifrovanu depešu ko ju je tre balo hi tno pos la ti centru u Moskvi; »muzika« je, ja sno, bil a ra dio-s ta ni ca ; o »Šangi« — Ro dol ju bu Milo-vanoviću — nismo našli podataka, a Dojčilo Mitrović setada nalazio blizu Subotice, priključene, kao i cijelaBačka, Mađarskoj, na imanju svog rođaka Lajča Jara-mazovića, budućeg aktivnog saradnika NOP-a, i, po-sebno, partizanske obavještajne službe. Nije jasno nakoga se odnosi upozorenje »Puna opreznost!«. U to vri-

je me ni je bi lo ni traga dolasku bi lo čijih »dvaju korpu -sa« u Srbiju. Ali možda se radilo o njihovu dolasku naistočni front!?

I nakon odlaska iz Beograda na oslobođeni teritorijzapadne Srbije (16. septembra 1941) Tito je bio prinuđenda i dalje održava radio-vezu s Moskvom preko Zagre-



ba, od no sn o pr ek o Jo sip a Kopiniča, iako je raspo lag aoBrašićevom radio-stanicom. To se vidi iz depeše koju jetim putem 28. septembra 1941. poslao iz oslobođenogKrupnja u Moskvu:

»Za DjeduVrhovni štab poseduje radiofonsku i radio-te-

legrafsku centralu. Molimo direktnu vezu sa va-ma. Potrebna nam je vaša šifra i ključ.

Emisija naše stanice daje se u 8,15 ujutro, u 2časa po podne i 8,45 časova na večer, na kratkomvalu 45—46 metara. Za Vrh(ovni) štab Valter.«198

Iz jednog dokumenta objavljenog, kao i upravo citi-rana depeša, u drugoj knjizi Dokumenata centralnihorgana KPJ... vidi se da je radio-veza Tito—Moskva čak

i u drugoj polovini decembra 1941. išla preko Zagreba:»Starom (Josipu Brozu Titu)16—17. decembar 1941.

(Moskva)Preko ranij(e)g veziste predajte (adresa, ranije

lozinke). 1) Antonov (Ivan Srebrenjak) (već preda-no). 2) Stanko Šišmanović. Saopštite vaše i Ljubo-mirovo stanje (situaciju). Šta radite vi, Sveta, ima-te li novaca? Centr

Preko ranijeg veziste predajte M(ilošu) Braš(i-ću) (adresa, lozinke iste). Radite na raciji (treba:relaciji, Redakcija) po podacima: vaši pozivniKFO, talasi 56 metara osnovni, 37 metara rezer-vni, vreme 22,30 po Griniču, to jest po Moskov-

skom 01,30. Pozivni centra EHO, talasi 55 osnovni,38 rezervni, radite sredom i subotom svakog me-seca do uspostavljanja dvostrukih veza. Posle ra-dite sredom. A spoljni zid? Bolje podešavajte

pr ed aj nik , pono vo na prav ite drugu kas kad u. Narezervnom talasu radite posle 20 minuta rada naosnovnom. Prijem ovog telegrama potvrdite. Cen-tr«199

Naslov tog dokumenta dal a je Redakcija, a St ar omga je adresirao Kopinič, dodavši u zagradi da je ono što

je po sla no za An to no va »već p redano«. Ko su bili Stan-ko Šišmanović, Ljubomir i Sveta — odgovore nismo

pro na šli . Na kraju tog radiograma na la zi se pr ib il je šk a Vlade

Popovića, delegata CK KPJ pri Centralnom komitetuKP Hrvatske, koji se nalazio u Zagrebu: »Mi primili (te-legram) 20. XII Vl(ado).»200

Međutim, ni poslije te depeše »Centra« ništa se nije pr omijen ilo: direkt na veza s Moskvom ni je mog la da bude us postavl je na . U takvoj je situaci ji, prema Titovu



naređenju, uoči nove 1942. godine u Rogaticu, gdje setrenutno nalazio Vrhovni štab, stigao iz Zagreba JosipKopinič-Vazduh...

A ko je bio Miloš Brašić o kojemu je već bilo govora ikojega »Centar« također spominje u depeši od 16—17.decembra 1941. godine?

Beogradski novinar, spoljnopolitički urednik izrazi-to režimskog i antikomunističkog dnevnika »Vreme«,dopisnik američke novinske agencije »United Press«(»Junajted pres«), referent za štampu patrijarha Srpske

pr avos lavn e crkve Varnave Miša Brašić r ad io je za sovjetsku vojnu obavještajnu službu još od 1932. godine.

Ideje komunizma prihvatio je pod uticajem dra SimeMarkovića, jednog od osnivača Komunističke partijeJugoslavije, ali se nikad a nije eksponirao. Motivi koji suga ponukali da postane »sovjetski špijun« bili su slični,ako ne i jednaki motivima Branka Vukelića, dopisnika»Politike« iz Tokija, i zato je uvijek odbijao da za svojobavještajni rad primi bilo kakvu novčanu naknadu.

»Zapravo, ja sam bio dobro situiran« — napi-sao je Brašić 1980. godine — »pošto su mi moj me-sečni dohodak kao političkog urednika lista 'Vre-me', dopisništvo 'Junajted presa' i druga honorar-na saradnja u novinarstvu, donosili prihod od oko20.000 dinara mesečno, a toliko su onda približnoiznosile dve regularne ministarske plate.»201

Do uspostavljanja sovjetsko-jugoslavenskih odnosaM. Brašić je svoje obavještajne izvještaje preko sovjet-skog poslan stva u Sofiji, a zatim preko pos lanstva u Be-ogradu dostavljao Moskvi.

Nako n okupacije i komadanja Jugoslavije članovisovjetskog poslanstva morali su da napuste Beograd.Odgađali su odlazak uz raznorazne isprike, ali su, nesvi odjedanput, to ipak morali učiniti. Tako su sredi-nom maja 1941. sovjetski vojni ataše general Samohin injegov pomoćnik pukovnik Maslov, prije polaska uSSSR predali Miši Brašiću radio-stanicu nazvanu »Pav-lodar«, šifru i detaljna uputstva za rad. Tada je, premavlastitom priznanju, on »po prvi put, primio i znatnamaterijalna sredstva u dolarskoj valuti i zlatu«. Brašić

je tada dobio konspira tivno ime Džin i zada tak da pro-širi već postojeću mrežu obavještajnih saradnika i osvemu redovno obavještava »Direktora« (»Centar«), tj.Obavještajnu (četvrtu) upravu Generalštaba Crvene ar-mije.

Uslovi rada u Beogradu ubrzo su postali suviše



opasni i zbog toga se Brašić preko svog predratnog sa-radnika, također beogradskog novinara Dojčila Mitro-vića, unatoč Samohinovu upozorenju da bez prethod-nog odobrenja »Direktora« (»Centra«) ne stupa u vezu sKPJ, povezao s njegovim bratom, studentom RatkomMitrovićem članom Okru žno g komiteta KPJ za Č ačak.U sporazumu s Ratkom, Brašić je odlučio da radio-sta-nicu prebaci k njem u u Č ačak, a da on prijeđe uVrnjačku Banju. Ratka Mitrovića je odredio za svog po-moćnika, dao mu nadimak »Lanski« i zadužio ga da

pronađe povjer lj ivog rad io -te leg raf is ta da bi mogl i što pr ij e uspostavit i red ov nu vezu s Moskvom.

Ratko Mitrović je pristao na Brašićev prijedlog damu bude pomoćnik, ali je odmah o svemu obavijestio

Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju, a on je obavijestioCK KPJ, tj. Tita. U međuvremenu je Brašić zajedno sasvojim saradnikom Batom Bugarskim, prenio »Pavlo-dar« iz Beograda u Kragujevac, odakle je prebačen uselo Mrčajevce, u kuću člana KPJ Radiše Poštića, a da-lje u Č ačak, do Ratka Mitrovića...

Saznavši za postojanje »Pavlodara«, Tito je preuzeocijeli slučaj i uz Brašićevu saglasnost preduzeo mjereda preko »Pavlodara« uspostavi vezu s Moskvom.

Iako je bio mlad (32 godine), već tada poznati nauč-nik fizičar i od 1934. do 1939. blizak saradnik dobitnika Nobelove nagrade Fre der ik a i Ir en e Jo liot -Curie (Žolio--Kiri), član KPJ dr Pavle Savić, uoči rata je po Titovunaređenju napravio radio-stanicu i smjestio je na skro-

vito mjesto u zgradi beogradskog Medicinskog fakulte-ta, gdje je radio. Ta je radio-stani ca u bom bar dov anj u 6.aprila uništena. Dr Savić je dobio specijalan zadatak. Otome je on izjavio novinaru Darku Stupariću u februa-ru 1974. godine:

»Tada me je Aleksandar Ranković (uoči 7.srpnja) uputio u Ovčar-banju zajedno s radio-sta-nicom i telegrafistom Č edom Makedoncem. Ta-mo sam živio neko vrijeme sa suprugom, sve doknije oslobođeno Užice, ka da smo se tam o premjes -tili.«202

Međutim, njegova supruga Branka Savić nekolikogodina kasnije opisuje te događaje s mnogo više pojedi-nosti:

»Prve nedelje jula meseca 1941. godine došao je ponovo kod nas drug Stari. Sad a sam i ja pri-sustvovala razgovoru. Pavlu je dao zadatak da sa

jedn im te leg ra fis to m pođe u unutraš njost Srbi jegde će organizovati rad ilegalne radio-stanice.Rekao je da će biti dobro ako pođem i ja s njim, ali



da povedemo i kćer jer bi tako delovali kao prava poro dica koj a od lazi na oporavak u se lu . An a, na-ša kći, imala je tada četiri i po godine. Bila je ved-ro, bistro i komunikativno dete... Ispričala samdrugu Starom da je dan pre toga u komšilukurekla: 'Tata i mama, kada slušaju radio, mene iz-

bace iz sobe'. Drug St ar i je odmah iz me nio pr ed -log i tako mala Ana nije otišla u partizane.

Neko liko dana kasn ije, kad sam se vra til a ku -ći, Pavle mi je rekao da te večeri putujemo...

Č ekala sam ispred železničke stanice Beogradkada se pojavio Pavle sa još jednim drugom. Drugkog a mi je Pavle predsta vio ka o Č edu i koji je uzamišljenoj kamuflaži trebalo da bude moj brat,

nije ni malo ličio na mene, a još manje na nekogakome je bio potreban planinski vazduh. Bio je iz-razito crn, okruglog lica, srednjeg rasta i snažnekonstitucije, dok sam ja bila izrazito plava i mrša-va. Putovali smo vozom za Čačak.«203

Saputnik bračnog para Savić koga su znali samokao Č edu, odnosno Č edu Makedonca, bio je zaprav o

predratni član Part ij e Se dak Kostovski, pri je ra ta nekovrijeme zaposlen kao radio-telegrafist u Agenciji »Ava-la«.204 Nak on dolask a u Č ačak, pomoću lozinke koju jePavle Savić dobio u Beogradu, oni su se povezali s obu-ćarom »majstor Mišom« u njegovoj radnji. On ih je od-veo do nekih kuća na periferiji, gdje su zbog prekinutih par ti js kih ve za os ta li ne ko liko dana, a za tim su preko

Ovčar-Banje produžili do sela Dučalovića, gdje se većnalazila radio-stanica »Pavlodar«.Kako je u izjavama Pavla i Branke Savić, o radio-

-stanici došlo do »raskoraka« veoma je logično objasni-la sama Branka:

»U našoj izjavi generalu Pajoviću, Pavle i jasmo tvrdili da smo sobom iz Beograda poneli ra-dio-stanicu u jednom malom crnom koferu. Jasa m se sećala Č ede koji u ruci drži neki oma lenkofer i verovala sam da se u njemu nalazi radio--stanica. Ostale su mi u sećanju i reči druga Sta-rog da treba sa radio-stanicom da pođemo uunutrašnjost Srbije. Pavle se seča kofera iz vozakoji na s je vozio za Č ačak. Ali su to mogl i biti ko-

feri sa našim stvarima? Danas, kada o tome raz-mišljam postaje mi jasno da nismo mi doneli ra-dio-stanicu, jer to bi bilo protivu svih pravila kon-spiracije.«205

A kako je »Pavlodar« dospio u selo Dučaloviće?To opisuje saradnik Ratka Mitrovića, predratni član



KPJ, pripadnik partijske ćelije u Dučalovićima RatkoŠibinac:»U junu me je pozvao Ratko i saopštio mi da

treba da izvršim važan zadatak. Mnogo kasnijesam saznao da je trebalo da ja obezbedim smeštajradio-stanice Glavnog štaba NOPOJ i Pavla Savi-ća, u selu Dučalovićima. U stvari, evo kako je to

bi lo: — Ratk o mi je samo na go ve st io da pred na-

šom partijskom ćelijom predstoji ozbiljan zada-tak. Ali, nije rekao kakav. Jednog dana me pozvaoda pođem u selo Rtare. Našli smo se u kući VujaPatrovića. Rek ao mi je da treb a da ide m u Č ačak,da se javim njegovoj sestri Olgi koja će mi dati

znake kako bih stupio u vezu sa čovekom koji ćedoći vozom iz Beograda. Taj čovek bio je kurirCentralnog komiteta KPJ. Sačekao sam ga saugovorenim znacima. Ja sam bio kod mlekare idržao u ruci kapu preko koje sam stavio list 'Vre-me'. Kurir je stigao, stavio mi ruku na rame, jasam izvadio crvenu olovku, a on mi je rekao: 'Našismo'. To je bio ugovoreni znak. tfa sam već bioobezbedio fijaker kojim smo se prevezli kod Rat-ka.

U prvoj polovini jula Ratko mi je poručio da pronađem zaprežna kola , u st va ri vo lovs ku za- pregu, i da određenog dana sa Timoti jem (Radoči-čićem — primj. autora) budem u Pivarskoj ulici u

Č ačku. Rekao mi je da tu treb a da prim imo nekestvari i da ih prevezemo u Dučaloviće. Kola i volo-ve sam našao kod sinovca Mijalka Šibinca. U od-ređeno vreme, oko jedan sat, Dragan Vranić, članMesn og kom itet a KPJ u Č ačku, u čeza ma je dote-rao stvari upakovane u nekoliko ranaca. Natova-rili smo ih na kola, pokrili šašom i krenuli.

Timotije i ja smo razmišljali uz put šta bi tomoglo biti upakovano u rancima. Ali, tek što smokrenuli, u vrh čaršije, izađe pred nas žandarme-rijski narednik Janković iz Mrakovice. Pitao nas

je možemo li da ga po veže mo . Timoti je i ja se zgle-dasmo. Trudili smo se da budemo hladnokrvni,da ne budemo sumnjivi. Ali počeli smo da sum-

njamo da nas je žandar dokučio, da nas je pratio.Ipak, bili smo naoružani... Sačuvali smo hladnokr-vnost. A onda, pred nama su bili Nemci... Žan-darm je seo na upakovanu radio-stanicu. [Tri tač-ke (...) u originalu ne označavaju izostavljeni tekst — pr im j. au to ra .]



Kad dodosmo do Nemaca, žandarm skoči i po-zdravi: 'Hajl, Hitler!' Prošli smo nesmetano, skri-vajući osmeh. Uz put, penjući se prema Jelici, sre-tali smo nove kolone Nemaca. Žandarm je svakičas ustajao sa radio-stanice, i pozdravljao. Kadsmo skrenuli sa glavnog druma, više nije bilo pro-

ble ma. Na to m mestu , ža ca se s nama pozdravio, pa se zahval io .

Radio-stanicu smo sakrili u Timotijevoj kući.Sutradan je Ratko Mitrović javio da će doći. Istov-remeno, iz Beograda su stigli Pavle Savić, njegovažen a Brank a i Ć eda zvani Makedonac, sa MišomZlatićem.

Sa Ratkom smo preneli radio-stanicu u napuš-

tenu popovu kuću. Tek tada, on nam je rekao ko je Pavle i št a sm o Timotije i ja prevezli iz Č ačka.Saznali smo tada da je to bila radio-stanica Glav-nog štaba NOPOJ.«206

O radu s »Pavlodarom« i o njegovoj daljoj sudbiniBranka Savić kaže:

»Šifru smo doneli mi, a Ratko nam je dao po-zivne znake, ili smo mi doneli i pozivne znake, to-ga se ne sećam.

Svako drugo veče vadili smo zakopanu radio--stanicu i Č eda je slao u etar pozivne znake. I nikonije odgovarao na njih. Ratko nas je povremenoobilazio. Posle mesec dana boravka u toj kući par-tizanske akcije su bile sve češće, počele su da se

stvaraju i prve oslobođene i poluoslobođene teri-torije. Ispod nas kroz selo Markovicu prolazili sunemački kamioni i motociklisti. Počeo je teror i

pal je nje kuća uhv aćeni h par tiz an a. Došao je Rat-ko Mitrović i mi smo svi zajedno zaključili da bitrebalo da sa stanicom pređemo na teritoriju kojukontrolišu partizani.«207

U tome Branka Savić griješi jer je i šifru i pozivne "znakove za vezu s Moskvom Ratku Mitroviću dao MišoBrašić. Uostalom, u datim okolnostima to je jedino on imogao učiniti.

Po naređenju Ratka Mitrovića, Branka Savić je kaokurir, noseći partijsku poštu, u drugoj polovini jula ot-

put ov al a u Beograd, gd je se posl ije ni za pe ri pe ti ja sas-

tala s Aleksandrom Rankovićem Markom, koji je neko-liko dana prije, 29. jula, oslobođen iz bolnice, gdje senašao poslije hapšenja i mučenja. On se složio s preba-civanjem »Pavlodara« na oslobođeni teritorij i Brankase ponovo vratila u Dučaloviće. Nakon njenog povratkaradio-stanica je prebačena u selo Lisu kod Ivanjice,



mladom seoskom učitelju Vitomiru Vuloviću. Budućida su četnici počeli upadati u to selo, odlučeno je da semjesto »Pavlodara« ponovo promijeni i on je prebačenu selo Bukovicu.

»Kada je oslobođ en Č ačak« (1. ok tobra 1941 — pr im j. au to ra ) — piše Br an ka Savić — »otišli sm ou grad i tu ostali desetak dana. Polovinom oktob-ra Ratko Mitrović nam je preneo direktivu da ide-mo u Užice. Č eda i ja išli smo do Požege a odat levozom u Užice. Pavle je išao preko planine sa na-šom desetinom iz Virova i sa sobom poneo stani-cu i šifru. Nije hteo da rizikuje prolazom kroz Po-žegu koja je bila u četničkim rukama...«208

Ni iz Dučalovića, ni iz Lise, ni iz Bukovice, ni iz Č ač-

ka, ni iz Užica, uprkos svim naporima radio-telegrafis-ta Č ede Maked onca da uspostavi vezu s Moskvom, tomu nije uspjelo. Poginuo je prilikom eksplozije u užič-koj fabrici oružja 22. novembra 1941, tužan zbog neus-

pjeh a zbog kojeg ni je mog ao biti kriv: ne št o ni je bilo uredu s pozivnim znacima ili sa šifrom. Naime kada se»Pavlodar« već nalazio u Užicu, Moskva je jedanput od-govorila na pozivni znak, ali je odmah i zaćutala...

O tome govori i Branka Savić:

»Samo su jednom, seća se Pavle, odgovorili nanaše pozivne znake, međutim, dalja veza bila je

pr ek in uta . Mnogo ka sni je sam čula da su naši po-zivni znaci u Moskvi bili uhvaćeni, ali da se radiloo nekoj specijalnoj službi koja je znala da to nije

njihova veza. Da li je to tačno ne bih mogla datvrdim. Možda su bili u pitanju pogrešno dati ra-dio-talasi i plan rada.«209

Nak on po vl ačen ja gla vn in e par ti za nskih snaga izzapadne Srbije i Užica u Sandžak, a zatim odlaska u is-točnu Bosnu, Pavle i Branka Savić i novi radio-telegra-fist Veljko Dragičević nalazili su se stalno uz Vrhovništab. Veljko je došao u Jugoslaviju kao radio-telegrafistmisije koju je uputila britanska obavještajna služba skapetanom D. D. Hudsonom (Hadson) na čelu u drugoj

polovini septem bra 1941. u Štab Draže Mihailovića. Idok su Hudson i dru ga dva člana misije — maj ori bivše

jugosl avenske vojske Ostojić i Lalatović — otišli naRavnu Goru, Veljko je izabrao drugi put. Ostao je u

partizanima i kao major NOV i POJ, šef ra di o- te le gr af -ske službe Vrhovnog štaba, poginuo u njemačkom de-santu na Drvar 25. maja 1944. godine.

Nerješ iv pro ble m veze s Moskvom primorao je Titada pozove Josipa Kopiniča da iz Zagreba dođe na oslo-

bo đe ni te ri to ri j is točne Bosne i done se svoje re ze rvn e



pozivne znakov e i šif ru . Odaz ivajući se na Titov poziv,Kopinič je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, stigao u os-lobođ enu Rogaticu u posljednjoj d ekadi de cem bra 1941.godine.

Moramo se ponovo pozvati na riječi Branke Savić:»Pavle mi je ispričao da su posle toliko truda

uspeli da uspostave vezu sa Kominternom kadasu bili u Rogatici i to tek posle dolaska Josipa Ko-

piniča-Valdesa koji je sa so bo m don eo nove poziv-ne znakove i šifre. Isto tako Pavle mi je ispričaoslučaj koji se desio odmah po uspostavljanju vezesa Kominternom i predaji jednog telegrama. Naradio-stanici, onoj istoj koju smo doneli iz Užica,zbog velike premorenosti, Pavle je napravio krat-

ki spoj i lampa je izgorela. Hteo je da se ubije, aliga je Ivo Lola Ribar u tome sprečio, zadržao ga iizveo napolje da bi ga tamo umirio. Nakon izves-nog vremena iz Zagreba su dobili novu lampu.«210

Tek uspostavljena veza s Moskvom iz Rogatice (24.decembra 1941) bila je, kako smo vidjeli, smjesta preki-nuta. A onda, nakon zamjene pregorjele lampe, dobive-ne iz Zagreba, preko radio-stanice »Pavlodar«, ovaj putiz Goražda, gdje su postojali uslovi za nje n rad, ponovo

je usp os ta vl jen a veza s Moskvom. To se dogodi lo 9. fe b-ruara 1942. godine! O tom događaju Tito je, osim Tempakoji se nalazio u Sarajevu, pismom od 24. februara oba-vijestio Edvarda Kardelja i Lolu Ribara u Zagrebu:

«... moram vam javiti vrlo veselu novost da mi

već 14 dana imamo s Djedom direktne veze, takosjajne da se bolje zamisliti ne može. Više to nijeslučajno i na sreću, već svakog dana šaljem du-gačke kobasice, što bi kod vas prosto bilo nemo-guće. Paja i Veljko prosto skaču od radosti. Mučilisu se, siromasi, mnogo na svim mjestima, ali ni-kako uspjeti. Tek kada smo ponovo osvojili cen-tralu na čijoj su struji o Božiću bili poslali onu jed-nu opširnu poruku, uspjeli smo opet uspostavitivezu.«211

Od tada do njemačkog desanta na Drvar 25. maja1944. »Pavlodar« je — osim kraćih prekida izazvanihtehničkim teškoćama, kvarovima ili marševima koji ni-su dozvoljavali njegovo instaliranje — održavao direk-

tnu vezu Tita s Moskvom. Preko te radio-stanice Tito jeu toku 1942. godine istim putem, preko Moskve, održa-vao vezu i s Kopiničem u Zagrebu i s E. Kardeljem uSloveniji.

Zašto nije uspostavljena direktna veza na tim relaci- jama?



Postoje, istina, dokumenti iz kojih se vidi da se to na-stojalo postići, pa čak i to da se i Moskva s tim složila.Međutim, na to pitanje — koje prelazi okvire naše teme — odgo vor do danas ni je dobiven. A m ožd a ga n iko ni jeni tražio!

Direktna radio-veza Vrhovnog štaba s Moskvom prvi je pu t us po sta vlj en a tek iz Rogatice 24. decembra1941, odnosno 9. februara 1942. iz Goražda. To izričitotvrdi i Branka Savić u svom članku Rad šifranata uVrhovnom štabu — uspostavljanje veza sa Kominter-nom i naše prve šifre, objavljenom u drugoj knjizi edicije Ratna sećanja, VEZE U NOB-u 1941—1945. Međutim,

u prvoj knjizi iste edicije, u članku Miloja Tomića Izslavnih dana 1941, čitamo:»Oko petnaest dana radio-stanica je bila u Bu-

kovici. Svake noći tasteri su otkucavali. Slali po-ruke. Veza sa Sovjetskim Savezom je redov no odr-žavana. Šifrovane poruke su putovale i u Užice, uVrhovni štab.«212

A u drugoj knjizi iste edicije, u članku Efima Ristov-skog, nalazimo i ove retke:

»U Užicu je uspostavljena radio-veza sa Mos-kvom. Pavle Savić se ne seća da li je veza održava-na dva puta dnevno ili svaki drugi dan. Pavle je

bio šif ran t, a Ć ed a radi o- te legraf is ta , sve do nje-gove pogibije pri eksploziji fabrike oružja, nakončega je na dužnost radio-telegrafiste došao VeljkoDragičević.«213

Zaista je u najmanju ruku čudno da Redakcija jed-nog takvog izdanja kao što su Veza u NOB-u 1941—1945nije smatrala potrebnim da upozori čitaoce — ako većnije upozorila autore — da ti navodi nisu tačni. Autorisu sigurno na osnovi svojih zapažanja da radio-telegra-fist Ć edo Makedo nac redovno ima »pune ruk e posla«vjerovali da on održava vezu s Moskvom. Nažalost, tonije bilo tačno. Ali bez upozorenja na tu činjenicu čita-lac zaista ne zna kome da vjeruje!

Ratko Mitrović je kao politički kome sar Ć ačanskog NO P- odre da posl ije po vl ačen ja Vr ho vn og štaba i glav-nine partizanskih snaga iz »Užičke republike« u San-džak ostao na terenu svog odreda. Međutim, ubrzo je

pa o u ruke čet nika koji su ga pr ed al i Ni jemcima. Obje-šen je 11. decembra 1941. u svom rodnom gradu. Imao



je tada 28 godina; prog lašen je nar od ni m hero jem.Mišo Brašić »Džin« prešao je u rano ljeto 1941. iz Be-ograda u okolinu Vrnjačke Banje, odakle je uspostaviovezu s Titom u Beogradu i od njega nekoliko puta pri-mio radiograme koji su preko Kopiniča u Zagrebu sti-zali iz Moskve s oznakom »Starom — za Brašića«. Temu je radiograme donosila Vera Dimitrijević-Herman.I on je poslije pada »Užičke republike« ostao ondje gdjese tada nalazio, u okolini Vrnjačke Banje, i nastavio sorganizovanjem svoje obavještajne mreže koja je radilaza sovjetsku i partizansku obavještajnu službu. Je li ta-da preko sovjetskog poslanstva u Sofiji ponovo uspos-tavio vezu s »Direktorom«, nije poznato. Međutim, naš

publicist Milomir Marić, koji je detaljno i poš teno is tra-

živao »slučaj Brašić«, tvrdi, premda to ničim ne dokazuje:»Brašić je tokom rata obavio niz specijalnih

zadataka za sovjetsku i našu OZN-u. Krcun Pene-zić je često govorio da je Brašićev doprinos NO-B-u otprilike ravan doprinosu jedne partizanskedivizije.«214

Ubrzo poslije oslobođenja Beograda, prema već us-taljenoj praksi, Džin je pozvan od sovjetske obavještaj-ne službe u Moskvu na refe risa nje. U opširnoj izjavi da-toj histor ijskom odjeljenju CK SKJ on kaže da mu je on-dje predbačeno što je »Pavlodar« ustupio Vrhovnom

part izansk om štabu, ali se pr eko toga prešlo jer je u pi-tanju bio Tito. Dodao je i to da mu je postavljeno pitanje

zašto se nije pridržavao instrukcija, zadataka i nalogasadržanih u depešama koje su mu slane iz Moskve pre-ko Vazduha, odnosno Kopiniča, na adresu »Starom —za Brašića«. Odgovorio je da mu te šifrovane depeše ni-ko nikada nije uručio i da za njih prvi put čuje. Kako je izašto do toga došlo — odgovora nema. Č injenica je sa-mo to da se u Arhivu CK SKJ nalazi niz nedešifrovanihdepeša upućenih iz Moskve Brašiću!

Došlo je do neminovnog sukoba Tito—Staljin, od-nosno KPJ—Informbiro, u kojemu je, u plejadi neduž-nih i krivih, stradao i Mišo Brašić Džin: jedne je noći

po tkra j 1948. godine uhap šen i odveden na Goli otok. Našavši se posli je nekoliko godina na slobodi — u

novim uslovima nastalim u jugoslavensko-sovjetskim

odnosima poslije Staljinove smrti i priznanja krivicesovjetskih rukovodilaca za izmišljene optužbe protivKPJ — Mišo Brašić se odazvao na poziv Historijskogodjeljenja CK SKJ i u granicama mogućnosti — jer sugodine i bolest, a zatim i saobraćajni udes koji je doži-vio, učinili svoje — osvijetlio mnoge pojedinosti iz svog



rada za sovjetsku obavještajnu službu. Bio je, očigled-no, ozlojeđen i uvrijeđen onim što je dotad bilo pisano o prvo j radio-st anic i Vr ho vn og šta ba a da pr ito m njegovoime uopće nije spomenuto. Ipak je, bar kad je riječ o ko-legama novinarima, pokazao razumijevanje napisavši,

bez obzi ra na du bok u st aros t, još uvijek bri tk im novi-narskim perom:

»Što se tiče dnevne štampe nisam tome prida-vao izuzetnu važnost, pošto se i u međunarodnimrazmerama često događa da u ratu, politici i dip-lomatiji prvo strada istina, bilo zbog taktike,svrsishodnosti ili samohvale. Doduše u ovakovimslučajevima novinari su dobronamerno skupljaliobaveštenja sa raznih strana, nemajući moguć-

nost da ih proveravaju, a objavljeni napisi sticalisu postepeno snagu dokumentacije. Zato mi jesvako pisanje izgledalo kao želja za neskromnim

jako za kas ne li m afirmiranjem, koje više nema ni-kakve vrednosti.«215

Te je retke Mišo Brašić napisao 25. marta 1980. godi-ne, a nekoliko godina kasnije je umro.

U trećoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ NOR i revolucija 1941—1945, objavljenoj 1986. godine,nalazi se dokument koji doslovno glasi:

»Djeda (izvršni komitet komunističkeInternacionale)

(Josipu Brozu Titu)(28. februar 1942)

MoskvaU ime Pravdina,288 razmotrite s Mahinom,289

kakve mogućnosti ima on za rad obavještajneslužbe na teritoriji okupiranoj od strane Nijemacai Italijana i kako organizovati taj rad. Pravdin imanamjeru također da iskoristi Mahina i Marsa290 zaorganizaciju slanja ljudi u susjedne zemlje radisakupljanja informacija i veza s agentima. Raz-motrite sa njim i konkretan plan u tom pogledu.Biće potrebno da Marsu date na rad ljude koje će-te vi odrediti. Zasad držite vezu s njim vi. Ako ne

nađete pogodne ljude, radio-stanicu i radistu pred ajt e mu za vezu sa sus jedima .Pri tome uzmite u obzir da, iako je Mars pro-

vjeren na radu kod susjeda, on ipak nije predstav-nik njihovih kadrova, i zbog toga je nad njim po-trebna kontrola, ali u takvoj formi da se on ne uv-rijedi.



Šifra za njega biče poslata preko vas.Razmotrite s Marsom cjelishodnost i, u pozi-tivnom slučaju, plan organizacije sastanka sa Tri-funovičem.291 Od toga sastanka mogu se očekivatiinformacije o namjerama (Dragoljuba Draže) Mi-hailoviča, o organizaciji dezorganizatorskog radamedu pristalicama Mihailovičevim i (...) hvatanjesamog Trifunoviča. Molimo da razmotrite kon-kretne prijedloge Marsa i javite vaše mišljenje.292

Djeda.«218

Oznaku (...) u tekstu Redakcija objašnjava ovako:»Riječi nečitljive.«

Uz taj radiogram koji u originalu, na ruskome, nijeadresiran ni na koga, nema oznake datuma ni mjesta

odakle je poslan, a na kraju, ispod teksta, stoji djelomič-no nečitak potpis »Ded...ju«, Zdravko Antonić, priređi-vač ove knjige Dokumenata, daje pet napomena:

»288 Pravdin je vjerovatno pseudonim jednog odrukovodilaca sovjetske obavještajne službe.

^ Fjodor Mahin, prevodilac sa ruskog jezika;na radu pri VŠNOV i DVJ. Umro 1945. godine.

290 Nije se moglo utvrdi ti o kom e je ri ječ.291 Ilija Trifunović Birčanin, četnički vojvoda.

Od septembra 1941. boravio u Splitu, sarađujućisa Italijanima. Umro 1943. u Splitu.

292Evidentni broj iz knjige primljenih radiogra-ma radio-stanice VŠNOP i DVJ.«217

Original tog dokumenta na ruskome nalazi se u Ar-hivu CK SKJ u fondu CKKPJ-KI i nosi oznaku 1942/20(stara oznaka br. 15543). Ko je i zašto označio da je»Djed« poruku »Pravdina« poslao Titu iz Moskve baš 28.

februara 1942 — nije jasno. A ta je poruka datumski ve-oma značajna upravo zato što bi bila prvi dokaz o dvos-mjernoj saradnji sovjetske i partizanske obavještajneslužbe. Naime, do tada imamo samo radiograme s po-dacima koje je sakupila partizanska obavještajna služ-

ba, a koje je Vrhovn i štab, odn os no Tito (Valter) slao uMoskvu. Uz sve to, postoji još jedan veoma značajanmomenat: ta bi »Pravdinova« poruka bila dokaz da seobavještajna služba Crvene armije nije kruto pridrža-vala zvanične linije sovjetske spoljne politike u odnosu

prema jugosl avensko j izbjegličkoj vladi u Lo ndonu injenom eksponentu u zemlji — ministru vojske i mor-narice — Draži Mihailoviću!

Međutim, čini nam se da 28. februar 1942. nikako nije pr av i datum tog do kum en ta, a uz to ni nj egov pr ije-vod nije potpuno tačan. No, ovo drugo za nas sada nije bitno... .



Drugi dio depeše napisane na ruskome, koju je Val-ter (Tito) poslao u Moskvu »31. VIII. 42«, prema našemmišljenju, datumski je prvi dokument u Arhivu CKSKJu kojemu se spominje Fjodor Mahin:

»Kod nas se od samog početka partizanskograta nalazi ruski emigrant, pukovnik Mahin. U

po čet ku on je bio u Crno j Gori, sada se on na laziu našem štabu i bavi se publicistikom.

U Crnoj Gori on je pao u četničko zarobljeniš-tvo zajedno s profesorom Miloševićem, ali naše

jedinice koje su st ig le na vr ij em e os lobodi le su ih.On se dobro drži i sada namjerava da piše

knjigu o borbama u Jugoslaviji, o Draži Mihailo-viću itd. Molim zapitati Naro(dni) kom(esarijat)

unutr(ašnjih) poslova za mišljenje o njemu i javitinam.«218 (Preveli autori)Sljedeći dokument o Mahinu jest pismo pisano nje-

govom rukom na ruskome:»Drugu PravdinuProgonjen od strane Nijemaca i bjelogardeja-

ca ja sam se 23. juna prošle godine sklonio u CrnuGoru gdje sam učestvovao u partizanskom pokre-tu od samog njegovog početka i tako se priličnokompromitovao u očima četnika Draže Mihailovi-ća. Našao sam se u njihovom zarobljeništvu parti-zani su me oslobodili i tako spriječili da budem iz-ručen Talijanim a. Poslije talijansko-četničke ofan-zive u Crnoj Gori povukao sam se s partizanima u

Bosnu i tu se pridružio Vrhovnom štabu. Od Mi-hailovićevih saradnika dobro poznajem njegovog po moćnik a Ili ju Tr if un ov ića (Birčanina) bivšeg pred sjed nika Narodne odb ra ne, čiju sam vam ka-rakteristiku, čini mi se, saopćio. Sada Trifunovićuz pomoć Talijana nastupa protiv partizana s

prav ca Splita. Po ku šaću se po sred st vom pa rti za n-skog Vrhovnog štaba, povezati s njim, i ukolikomi to pode za rukom ugovoriti s njim sastanak. Stim u vezi poželjne su Vaše direktive. Zbog nepre-kidne potrage Gestapoa za mnom sada mi je ne-moguće prebaciti se na okupirana područja. Idu-ćih dana dostaviću iscrpnu informaciju o stanjunaše sadašnje borbe. Veoma me je obradovala

mogućnost naše veze i rada. Srdačan pozdravMahin.«219 (Preveli autori.)

Ispod tog teksta Titovim je rukopisom napisano: »19.IX. 1942. Valter«. To je, očigledno, značilo da je tog danaValter (Tito) odobrio da se šifruje i preko radio-staniceVrhovnog štaba »drugu Pravdinu« dostavi citirano Ma-hinovo pismo.



Tek tada je, logično, mogla da uslijedi depeša izMoskve koju je Redakcija treće knjige Dokumenatacentralnih organa KPJ... datirala dalekim 28. februa-rom 1942. godine!

Podaci koje o Fjodoru Mahinu daje priređivač trećeknjige Dokumenata centralnih organa KPJ... ZdravkoAntonić u napomeni broj 289 uz datumski spornu depe-šu najblaže rečeno isuviše su ogoljeni ako ih uporedi-mo, recimo, s njegovom biografijom u našoj Vojno] en-ciklopediji:

»MAHIN Fjodor, Nikolajevsk-na-Amuru, Sibir,april 1882 — Beograd, 2. VI 1945, generallajtnant

JA. Pre I SR završio Vojnu kozačku školu i gene-ralštabnu akademiju u Rusiji. U Dobrudži prišaoSrpskoj dobrovoljačkoj diviziji s kojom se preba-cio na Solunski front i učestvovao u proboju fron-ta. U Jugoslaviji je od 1923. gde radi kao publicist

pišući i o Sovjetskom Savezu. Č lan je KPJ od 1939,a u NOR od 1941. Radio u Propagandnom odelje-nju VŠ NOVJ i bio načelnik Istorijskog odeljenjaGeneralštaba JA. Napisao je knjigu L'armee Rou-ge (Pariz, 1939), Kina u plamenu (Beograd, 1940), brošure Juriš na Nemačku (Beograd, 1945) i Našaregularna vojska (Beograd, 1945). Odlikovan0(rdenom)P(ariizanske)Z(vijezde) sa zlatnim ven-cem i dr.«220

Mars je zaista ličnost čiji je identitet prije otvaranjasovjetskih, a možda i nekih Titovih arhiva teško, a vje-rovatno i nemoguće utvrditi. Ako bismo zašli u domen

pretpostavki , onda b ismo je dn om od nj ih mogl i sma tr a-ti mogućnost da je »Mars« bio talijanski kapetan Vin-cenzo (Vinčenco) Marussi, obavještajni oficir divizije»Sassari«, sa štabom u Kninu, čije je pravo prezime biloVice Marušić. Dolazio je u kontakt s mnogim četničkimkom and ant im a u Dalmaciji i Lici, pa i s njihovo m perja-nicom Ilijom Trifunovićem Birčaninom, a održavao jevezu i s partizanima radi razmjene zarobljenika. TakoVicko Krstulović, komandant IV operativne zone, 4. av-gusta 1942. godine javlja Štabu 5. krajiškog odreda:

»Dne 3. VIII. 1942. preko Štaba bataljona 'Sta-

rac Vujadin' dobili smo odgovor od Vincenza Ma-russi, kojega je divizija 'Sassari' ovlastila da izvrširazmjenu. U tom dopisu, čiji vam prepis šaljemo,Vincenzo Marussi nam javlja da ćemo moći pri-stupiti razmjeni čim on od italijanskih vlasti izSplita primi popis naših rodoljuba.«221



Isto je tako moguća i pretpostavka da je »Mars« biotalijanski poručnik Mulini, za kojega se u dodatkuObavještajnom izvještaju rejonskog komiteta u Splituod 23. jula 1942. godine piše:

»Ovdje se nalazi talijanski poručnik Mulini(porijeklom Slovenac) prem ješt en iz Šibenika. Mu-lini tvrdi da je on bio branilac optuženih u za-dnjem procesu u Šibeniku. Kaže da je četvoricuspasio od smrti i td. Trebalo bi ga provjeriti, jer ontraži nekakav kontakt sa 'svojim ljudima'. M.«222

Napokon, ri ječ »mars« na ruskome ozn ačav a ko rpu,zapravo kružni koš oko katarke broda. Iz njega je udavna vremena dežurni mornar (marsovoj) osmatrao,

pa bi, prema prak si da se agentima daju ps eud on imi s

po četn im slovom nj ih ov a prezim en a ili ovisno o njiho-vim zanimanjima, »Mars« mogao biti oficir talijanskemornarice.

U ovom je slučaju mnogo značajnija činjenica da Iz-vršni komitet Kominterne (Djed), a zapravo Obavještaj-na uprava Generalštaba Crvene armije predlaže »de-zorganizatorski rad medu pristalicama Mihailovićevimi ... hvatanje samog Trifunovića«.

Međutim, iz sadržaja depeše može se zaključiti dase Mars nalazi u Jugoslaviji, a pošto je »provjeren ... naradu kod susjeda«, da je, najvjerovatnije, iz Italije.

Sam Pravdin je očigledno, kao što je rečeno u napo-meni u trećoj knjizi Dokumenata centralnih organaKPJ..., pseudonim nekog rukovodioca sovjetske obavje št ajne službe.

O predratnoj publicističkoj, a pogotovo obavještaj-noj aktivnosti Fjodora Mahina nema mnogo podataka.Bio je urednik biblioteke »Beli medved«, a prije rata ra-dio je u redakciji beogradskog »Trgovinskog glasnika«kao pomoćnik Jovana Donovića, bivšeg kraljevskog po-slanika u Tirani i veoma značajnog saradnika britan-ske obavještajne službe (SOE). Prema nekim podacima,zajedno s njim bio je upleten i u pripreme vojnog pučaod 27. marta 1941. Naime, u tom su se pothvatu poduda-rali interesi SSSR-a i Velike Britanije: ne dozvoliti Hitle-

ru da ovlada Balkanom!Uostalom, to podudaranje strateških sovjetsko-bri-tanskih interesa na Balkanu, odnosno u Jugoslaviji —

je r bi to za Nj em ačku is to vr emen o znači lo obezbjeđe-nje desnog krila u eventualnom napadu Wehrmachtana SSSR i mogućnost direktnog ugrožavanja Sueza —

ja sno se vidi iz de pe še koju je Dimitrov preko Kopiniče-



ve radio-stanice poslao Valteru (Titu) 22. marta 1941, akoja je počinjala riječima:

»Preporučujemo da se zauzme odlučan stav protiv kapi tulacije pr ed Njemačkom. Podržavati pokret za sv enarodni otpor politici ratn e najez-de.«223

Kao što smo saznali iz Mahinova pisma »druguPravdinu«, on je predratnih mjeseci, a možda i godina,saradivao s Ilijom Trifunovićem Birčaninom, predsjed-nikom Društva starih četnika, također agentom britan-ske obavještajne službe.

Vidjeli smo kada je i na koji način Mahin dospio uVrhovni štab NOV i DVJ i da se prije toga dva puta na-šao u Crnoj Gori u rukama četnika. Međutim, u radio-gramu koji je Draža Mihailović 7. maja 1942. godine do-stavio izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi u Londonu na-šli su se i ovi reci:

»Poseban izvještaj o komunistima... Pobili sumi mnogo hrabrih oficira među njima najboljegmajora Boška Todorovića. Očekuju pomoć u oruž-

ju od Rusije. Vođa im je pukovnik Mahin i neki pod lažnim imenom Tito...«224

Tako je Draža Mihailović proglasio Fjodora Mahina,a da on to nije ni znao, vodom jugoslavenskih komunis-ta, tj. partizana, a tek poslije njega bio je to i »neki podlažnim imenom Tito«!

Draža Mihailović je vrlo dobro znao da je Tito parti-

zanski vrhovni komandant, ali svjestan činjenice da br it an ska »cenzura« pomno pra ti njegovu »prepisku« s jugoslavenskom izbjegličkom vladom u Londonu, na-stojao je da i na ovaj način, prije svega Britancima, ser-vira podatak da na čelu NOP-a stoji njima poznati sov-

jetski obavještajac Fjodor Mahin!

Vladimir Dedijer je, koliko smo mogli utvrditi, prvi put sp om en uo Fjodora Mahi na u četvrtom na stav kufeljtona Draža Mihailović u mreži velikih sila, objavlje-nom u »Politici ekspres« 13. januara 1972. godine. Uči-nio je to pišući o beogradskom advokatu i književniku imogućem saradniku sovjetske obavještajne službe Dra-

giši Vasiću i njegovu dolasku na Ravnu Goru, u štabDraže Mihailovića u ljeto 1941. godine.»Značajno je« — piše doslovno V. Dedijer —

»da je s Dragišom Vasićem na Ravnu Goru otišaoi bivši saradnik beogradske 'Politike' Ratko Soti-rović. On je pripadao grup i napre dnih no vinara u'Politici', sve do 1937. godine, čak je bio postao i



član Komunističke partije, ali je odjednom pre-stao da se bavi političkim radom. Održavao je sa-mo veze sa nekim svojim rođacima, visokim ofici-rima.

Oni koji su bolje poznavali Ratka Sotirovićaznali su da on nije postao 'likvidator', to jest da ni-

je napu st io svaki politički rad u Part iji po svojojvolji. On je ostao revo lucion ar i davao je utisak da je po nečijem višem na re đen ju mo ra o da na pusti pol itički rad. Nema dok um en at a da je on takvudirektivu dobio od organa Komunističke partijeJugoslavije.

Na za pr ep aš ćen je svojih drug ova — komunis-ta, Ratko Sotirović se obreo na Ravnoj Gori kaooficir Draže Mihailovića. Kad je pisac ovih redo-va, kao komesar Kragujevačkog partizanskog od-reda, bio ranjen u Gornjem Milanovcu 1. oktobra1941. godine, Ratko Sotirović mu je poželeo s rečnerane u duhu naše narodne ratničke tradicije.

Ali, Ratko se bio zadržao i dalje na Ravnoj Go-ri i posle napada Draže Mihailovića na partizane.Jednom prilikom pisac ovih redova osudio jedržanje Ratka Sotirovića pred bivšim ruskim pu-kovnikom Fjodorom Mahinom, a kasnijim gene-ralom, koji, i pored tolikih godina života u emig-raciji, nikad nije prestajao da bude dobar ruski

patr iota . Mahin je stavio ruku na srce i slavjan-sko-serbskim jezikom rekao:

— Vladjimire, nemoj da ga kudiš . Treba da garazumeš...

Kada je opao uticaj Dragiše Vasića na RavnojGori, nes talo je i Ratka Sotirovića. Č ulo se da je1943. godine ubijen po naređenju četničkog ko-mandanta Srbije Miroslava Trifunovića-Dro-nje.«225

Na ša tr aganja za Ratkom Sotirovićem, pr ed ra tn imkomunistom i ratnim oficirom u štabu Draže Mihailo-vića, nisu dala rezultata. Naišli smo samo na poručnikaDragana Sotirovića »Mihailovićevog saradnika iz prvihdana ravnogorskog četničkog pokreta i pisca knjige'Ravnogorski narodni pokret'« objavljene u Parizu1952!226

V. Dedijer u upravo citiranom tekstu prilično otvo-reno daje »naslutiti« da je novinar Ratko Sotirović ponaređenju rukovodstva KPJ postao »likvidator« da bimogao uspješno raditi za sovjetsku obavještajnu služ-

bu, što je bilo poznato Fjodoru Mahinu!



U svojoj prvoj knjizi Priloga za biografiju Josipa Broza Tita V. Dedijer donosi odlomak iz četničkog letka pronađenog pr il ikom uništenja četničkog štaba »Kara-đorđe« u Gračacu u Lici:

»Partizane ne priznaje ni Rusija. — Oni vodusvih naših nacionalnih snaga u zemlji, generalaDražu, nazivaju izdajnikom. Oni otkazuju svaku

poslu šn os t Stal jinu (koga su u je dn om le tku osu-dili na smrt, jer je paktirao sa Engleskom i Ameri-kom), zbog toga što je naredio da se stave pod ko-mandu Dražinu i da se potčine njegovoj volji.«227

Uz taj pasus četničkog letka V. Dedijer je dao napo-menu:

»Ovo optuživanje da su partizani trockisti nijemoglo slučajno da padne na pamet seoskom po-

pu i četničkom komandantu Đ ujiću. Jedna je tustvar veoma karakteristična. Glavni savetnik i ko-ma nd an t popa Đ ujića bio je Ilija Trifunović-Birča-nin, za koga su postojale jake indicije da je bio ukontaktu sa sovjetskom obavještajnom službom.O tome postoje i izvesni dokumenti.«228

Kao što smo utvrdili, Birčaninov predratni kontaktsa sovjetskom obavještajnom službom postojao je i od-vijao se preko Fjodora Mahina.

Na Fjodora Mahi na u ratu sm o prvi pu t na iš li u sje-

ćanjima Svete Kovačevića:»U danima sloma jug(oslavenske) vojske, sre-dinom aprila 1941, u Gackom se pojavio čovjeknižeg rasta, debeljuškast s bijelom bradicom — ti-

pi čan Rus. Pretst avio se om lad inc im a u sep areu je dn og ho te la kao napredan Rus a ne bj el og ar de - jac i poklonio im je dnu svoju kn ji gu o SovjetskomSavezu s posvetom.«229

U napomeni uz Titov dopis Štabu I. proleterske na-rodnooslobodilačke udarne brigade od 2. juna 1942.230

Mišo Leković piše:»U selu Zvijerini, u zgradi osnovne škole, nala-

zila se bolnica Operativnog štaba za Hercegovinu(dvije bolesničke sobe s oko 30 kreveta), koja je

imala vlastitu kuhinju i intendanturu. U toku 29.maja 1942. ljubomirski četnici Save Kovača napalisu bolnicu i zarobili sve ranjenike i bolesnike. Ukratkom okršaju bio je ranjen ljekar dr Safet Mu-

jić. Me đu za ro bl je ni m ranjenicima su se na lazi li ineki rukovodioci: Milija Stanišić, politički kome-sar Sjevernohercegovačkog NOP odreda (koga



četnici nisu prepoznali), Rade Pravica, Jovo Lju- bibrat ić, Risto Miličević, Du šan Gr k (koji je istevečeri uspio da pobjegne), Husref Ć išić, Fjodor

Mahin (istakli autori), Bora Prodanović. U tokunoći četnici su ubili nekolicinu zarobljenika (Mili-čevića, Č išića i još petoricu), a Rad a Pravi cu i Jo-vu Ljubibratića su odveli u Trebinje, gdje su neko-liko dana kasnije ubijeni. U Zvijerini su četnici os-lobodili zarobl jene ital ijanske vojnike. U cilju spa-šavanja zarobljenih partizana Štab 1. proleterske

brigad e je 30. i 31. maja up ut io k Zvijerini dv a ba-tal jon a (4. i 6.). U nap ad u, u ko me je učestvova o i 1.hercegovački udarni bataljon (komandant LjuboKovačević, politički komesar Stevo Kovačević),

koji je imao 3 poginula i 1 ranjenog, četnici su biliodbačeni, a preživjeli ranjenici spaseni. Partizanisu 2. juna napustili Zvijerinu, evakuisavši jednukoličinu namirnica u koju su sljedećeg dana čet-nici ponovo ušli.«230

A Branka Savić je zapisala:»Fjodor Mahin, pukovnik ruske carske vojske,

došao je u Jugoslaviju kao ruski emigrant. Poznat po svojim naprednim član ci ma u predratnojštampi. Iz Beograda došao u Hercegovinu prvihdana okupacije. Pre nego što je došao u partizane,dva puta su ga hapsili četnici, ali im je on oba pu-ta pobegao. Došao je u Vrhovni štab 8. juna 1942.godine u selo Plužine.«231

Atilio Duplančić, jedan od radio-telegrafista Vrhov-nog štaba, sjeća se:

»Uz Dragićevića od radio-telegrafista je bio iJozo Butorac. Jozo je po radio-vezi bio zadužen za primanje vijesti , koje je kori st ila Reda kc ij a 'Borbe'u Drinićima, a pomagao mu je i Fjodor Mahin,Rus, prije rata urednik 'Belog Medveda' u Beogra-du, koji je ovdje primao vijesti i depeše iz Moskve,na ruskom jeziku i pripremao ih za 'Borbu'.«232

(oktobar 1942 — februar 1943).»Borba« je ponovo počela da izlazi u selu Driniću

kod Bosanskog Petrovca 8. oktobra 1942. godine233

, kada je, po logičnom sl ijedu zbivanja , iz Moskve treb al a dastigne depeša o zajedničkoj »igri« sovjetske i partizan-ske obavještajne službe u kojoj će Mars povezati Fjodo-ra Mahina s njegovim predratnim poznanikom IlijomTrifunovićem Birčaninom i, u krajnjoj liniji, organizo-



vati čak i njegovu »otmicu«. »Igra« je, pak, ukoliko je i bila započela , mo ra la biti pr ek in ut a Birčaninovom bo-lešću, a zatim i smrću u Splitu u februaru 1943. godine.



MISIJE BRITANSKE UPRAVE ZA

SPECIJALNE OPERACIJE (SOE)

prva misija SOE stiže ... među partizane — SOE os-taje bez veze s Jugoslavijom — dolaze tri nove misije —

je li »Henna« bila samo boja za kosu — zapažanja Ive Lole Ribara i neshvatljiv izvještaj Glavnog štaba Hrvat-ske — dr Jovan Marjanović o misiji Stanka Rapoteca —

podaci Gestapa i ocjena Draže Mihailovića — partizani prihvataju i »Hydru« — rezime Titova stava — dvadeseti pet dana u Foči — partizanska kontraobavještajnaslužba je izigrana — događaji koji su slijedili — perfid-na igra bez granica — kap koja je prelila čašu nepovje-

renja



Kada ]e, kako i s kojim ciljem britanska obavještaj-na služba, zapravo SOE (Special Operations Executive — Up rava za specijalne operacije), 1941. godine uspos-tavila prve veze sa štabom Draže Mihailovića — još jeuvijek predmet diskusije i medu našim i medu britan-skim histo ričarima. Č injenica je da o tim naporima ,dok su oni bili u toku, partizanska obavještajna službanije znala ništa. Međutim, dolaskom prvih misija SOEna tlo Jugoslavije, sticajem niza okolnosti, ona je upoz-nata s njihovim namjerama i zadacima prije nego Dra-

ža Mihailović!U dnevniku britanske podmornice »Triumph« (Tri- jumf), koja je 16. sep tembr a 1941. otplovila s Malte zaJadransko more, stajalo je:

»Kapetan Hudson (Hadson) i njegova tri Srbi-na otplovili su ... u veoma dobrom raspolože-nju...«'Istog dana, dok se u čast osamnaestog rođendana

jugoslavenskog kra lj a Petra II Karađorđevića, u lon-donskoj katedrali s deset dana zakašnjenj a?! održavalosvečano bogoslužen je kojemu je prisustvovao čak i Win-ston Churchill, generalni sekretar KPJ i komandantGlavnog štaba NOP-odreda Jugoslavije Josip Broz Titonalazio se na opasnom putu iz Beograda za oslobođeni

teritorij zapadne Srbije, a Adolf Hitler je, osim naredbe»Tajfun«, za osvajanje Moskve, potpisao i naredbu zaugušenje ustaničkog pokreta na jugoistoku Evrope, pri-

je svega u ok up iran oj Srbiji...Pet dana kasnije podmornica »Triumph«, prošavši

Otrantski kanal i ušavši u Jadransko more, izronila jenoću između 20. i 21. septembra između Budve i Petrov-ca na moru. Iz nje su se gumenim čamcem na obalu

prebacila četiri čovjeka s na jn už ni jo m op re mo m i sadvije radio-stanice — manjom, za rad na baterije, i ve-



ćom, za rad na struju. Bili su to britanski kapetan Dua-ne Tyrrell Hudson (Duan Tajrel Hadson) zvani »Bil« i»Marko«, majori bivše jugoslavenske vojske Mirko La-latović i Zaharije Ostojić te radio-telegrafist, rezervninar edn ik bivše jugoslavens ke vojske Veljko Dragičević.

Drugog dana nakon iskrcavanja ta je misija SOEnaišla na crnogorske partizane koji su je dopratili u se-lo Radovče, u Glavni štab NOP-odreda Crne Gore.

»Bil Hadson je bio čovek sklon lutanju i navik-nut na teškoće« — napisao je poslije rata F. W. D.Deakin (Dikin), koji je i sam 1943. došao u Jugosla-viju i boravio u njoj kao član odnosno kao šef bri-tans ke vojne misije pr i VŠ NOV i DVJ. — Ranij e je

bio rudarski in že nj er u Juž noj Africi . Još od škol-

skih dana u Engleskoj razvio se u pravog atletu i bio je bo ks er sk i šam pi on — vešt ine koje je zn ao ikoje je sa uspehom primenjivao u odgovarajućim

pr ili ka ma. Bio je to ml ad čovek izv an re dn e hr ab -rosti i nepokolebljive nezavisnosti duha. Radio jekao savetodavni rudarski inženjer u Beogradu i unekim drugim mestima u Srbiji nekoliko godina

pre izbi janja ra ta, koji ga je za tekao na radu urudnicima antimona u zapadnoj Srbiji. Kratkovreme posle toga stupio je u jugoslovenski OdsekD (prvobitno jezgro Ministarstva rata, koje je čini-lo osnovu za buduću organizaciju S. O. E.). Tečno

je govorio srp sko hr va ts ki i im ao je dragocena is-kustva iz Srbije.«2

Međutim, u nečemu se Dikin »prebacio«: Hudsonarat nije »zatekao na radu u rudnicima antimona u za-

padno j Srbiji« je r je on još potkraj 1940. zbog učeš ća usabotažnim antinjemačkim aktivnostima, morao da na-

pu st i Jugoslaviju!Interesantni su podaci koje daje narednik Veljko

Dragičević. Prema mnogim indicijama (podaci su pisa-ni 1942. i nalaze se u arhivi Vojnoistorijskog instituta),on se nakon aprilskog rata našao na Bliskom istoku, uAmanu (Jordanu). A onda:

»30. avgusta pozvan sam depešom da hitno do-đem u Kairo. Otišao sam istog dana. Javio sam seengleskoj komandi u kojoj sam se upoznao sa ra-diostanicama, kao i šiframa za rad, dakle uspeo

je moj pred lo g iz lo go ra Am an da idem za Ju gos-laviju. Ovde sam ostao do 13. septembra. Toga da-na pojavili su se majori Lalatović Mirko i OstojićZaharije kao i jedan engleski oficir. Odmah smouzeli naše najnužnije stvari i krenuli na put saavionom preko Aleksandrije za Maltu. Pre polas-



ka dobili smo novac i to svi po 100 napoleona iukupno za sve oko 450.000 dinara i talijanskih lira. Na Malti sm o se odmaral i dv a dana a od at le kre-nuli smo podmornicom za Jugoslaviju. Za vremevožnje ova dva oficira nešto su se stalno dogova-rala. Ja tome nisam pridavao nikakav značaj.«3

Opisavši ukratko iskrcavanje s podmornice i uspos-tavlj anje veze s prvim parti zanim a, V. Dragičević kaže:

»Ovde smo se odmorili i nastavili put za Glav-ni crnogorski štab. Svuda smo imali pratnju od

pa rti za na . Posmat rao sam st alno št a se rad i. Ose-tio sam da nerado gledaju partizane. Po dolaskuu Glavni crnogorski štab oni su počeli mnogo daobećavaju. Ja sam uspostavio radio vezu sa Mal-

tom. Jednog dana reče mi major Ostojić da se jamnogo družim sa partizanima i da to ne treba či-niti. Dobili smo i jednu depešu u kojoj je stajalo daodmah stupimo u vezu sa nekim pukovnikomDražom Mihailovićem, koji se nalazi na planiniSuvoboru u Srbiji. Na ovu vest je major Ostojić saengleskim oficirom odmah otputovao, a ja i majorLalatović ostali smo kod Glavnog crnogorskogštab a još nedelj u da na pa smo i mi nastavi li putza Srbiju.«4

Polazeći u Jugoslaviju, Hudson i njegovi saputnicizaista nisu znali za Dražu Mihailovića. Naređenje da seupute u njegov štab na Suvoboru (Ravna gora) dobili suod Komande SOE za Balkan, koja se nalazila u Kairu, i

to tek kada su se našli među partizanima u Crnoj Gori.I, logično, morali su da postupe po njemu. Prvi su na pu t kre nul i Hu ds on i Ostojić, a u Radovču su, s obje ra -dio-stanice ostali Lalatović i Dragičević.

Putujući zajedno s partizanskim rukovodiocima Ar-som Jovanovićem, Milovanom Dilasom i Mitrom Baki-ćem, kapetan Hudson i major Ostojić stigli su u oslobo-đeno Užice. Bilo je to oko 25. oktobra. Ostojić je odmah

pr od už io za Ra vn u goru , a Hud son se kratko za drž ao uUžicu.

»Hadson je tada sreo vodeću ličnost pokreta,koja je bila predstavljena pod konspirativnimimenom Tito« — napisao je F. W. Dikin.

»Nema dokumentovanih zapisnika sa prvog

sastanka ova dva čoveka, ali ga je mogućno pri- bl ižno rek on st ru isa ti iz odl om ak a nj ihov ih kasn i- jih sećanja.«5

Dr Jovan Marjanović o tome kaže:»U izjavi koju je dao 1974. godine pukovnik D.

T. Hadson kaže da je prilikom polaska na zadatak



u Jugoslaviju sredinom septembra 1941. dobiomašinom otkucan list hartije sa sasvim određe-nim zadacima koje treba da izvrši. Njegov osnov-ni zadatak bio je, navodno, 'da koordinira akcijesnaga otpora protiv neprijatelja'. On, dalje, tuma-či 'da je to značilo da treba svuda da putuje i darazgovara sa svakim, što bi omogućilo izvršava-nje njegovog zadatka koordinacije'. Hadson tvrdida je ovaj list hartije sa zvanično određenim nje-govim zadacima pokazao prvo Titu u Užicu, a za-tim na Ravnoj Gori D. Mihailoviću.

(Možda će se jednog dana iz britanskih arhiva pojavi ti i ovaj list ha rti je ili nj egov a kopija!).«"Sudeći po svemu navedenom, partizansko je ruko-

vodstvo, a prije svega Vrhovni komandant Tito, biloupoznato o dolasku, zadacima i nam jer ama prve misijeSOE upućene u okupiranu Jugoslaviju mnogo prije ne-go četnički vođa Draža Mihailović. A kada se tome do-da ono što je učinio radio-telegrafist te misije VeljkoDragičević, postaje jasno i to zašto je partizanskiVrhovni štab uspio da pripremi svoje jedinice oko Uži-ca da spremno dočekaju i razbiju opći četnički napadod 1. novembra 1941.

Opisujući svoj i Lalatovićev dolazak u Užice, VeljkoDragičević je zapisao:

»Došli smo u Užice gde se nalazio Vrhovni par tiz an ski štab, odmah su nam saopšt il i da semajor Ostojić nalazi kod Draže Mihailovića i da

se od svog odlaska više nije ni javljao. Na ovo je imajor Lalatović zatražio da ga sprovedu kod Dra-že na što mu je odmah izađeno u susret. Ja samostao da bi naknadno došao pošto se njemu žuri-lo. Dobro sam video šta se radi, nije prošlo ni tridana po odlasku majora Lalatovića, a oružane

bande čet nika Dr aže Mihailovića već su počelenapadati partizane s leda, s kojima su imali spo-razum o zajedničkoj borbi protiv okupatora. Ja ni-sam hteo otići kod četnika. Ostao sam kod parti-zana.

Tako su i ova dva izdajnička oficira poslanaod izbegličke vlade doprinela da se kod nas razvi-la bratoubilačka borba a okupator zaštiti od na-rodnooslobodilačke borbe.

Mene je zbog tog prelaska na stranu partiza-na, izbeglička vlada lišila čina rezervnog naredni-ka sa motivacijom da sam izdajnik i da služimgestapovcima. Ja jesam izdao one koji se celogsvog života bave raznim izdajstvima prema svom



narodu. Ja sam video da mi nije mesto tamo i pre-šao sam na stranu pravih boraca za slobodu i bo-raca za narodna prava.«7

Nema ni kakv e sumnje u to da je V. Dragičević na d-ležnim drugovima u Vrhovnom partizanskom štabu is-

pr ičao mno go više ne go što je zapisao, i na ta j na čin potpuno sv jesno od ig rao ul ogu vr lo značajnog part i-zanskog obavještajca.

Pogledajmo, napokon, što je o njemu napisala Bran-ka Savić koja je, »ispekavši zanat« kod svog suprugadra Pavla Savića, dugo bila šifrant Vrhovnog štaba:

»... Kapetan Hadson je otišao kod Draže, a Velj-ko je ostao kod nas. Veljko je bio rodoljub, video jesvoj crnogorski narod, video partizansku vojsku u

kojoj je našao i svog rođenog brata partizana. Njegov ga je brat do pr at io do Užica. Veljko nijehteo da napusti partizane, nije hteo ni da predaradio-stanicu koju su sa sobom doneli, engleskomkapetanu Hadsonu, ali mu je drug Tito naredioda to mora da učini. Tako je Veljko napustio kape-tan a Hadsona. Pošto je telegrafista Č eda Makedo-nac poginuo, drug Stari je odlučio da Veljko osta-ne pri Vrhovnom štabu kao radio-telegrafista.«8

Kapetan Hudson je stigao na Ravnu goru, gdje su seveć nalazili Ostojić i Lalatović, 25. oktobra 1941. Manja

radio-stanica još mu je ostala u Glavnom štabu NOP--odreda Crne Gore u Selu Radovču, a ona veća u Užicu, pa je vezu s Ka ir om ili Mal tom moga o da odr ža va sa-mo preko radio-stanice koja je uspostavljena na Ravnojgori za potrebe Draže Mihailovića. Da bi okončao tu zasebe neugodnu situaciju, on je 28. novembra pošao uUžice po svoju radio-stanicu. Međutim, sutradan su Ni-

jemci uš li u Užice i on se neko liko idućih dana povlačios partizanskim Vrhovnim štabom, a onda s radio-stani-com krenuo iz Sandžaka natrag u Srbiju da traži štabDraže Mihailovića. Međutim, nije imao radio-telegra-fista, a tom vještinom nije bio ovladao, pa mu je radio--stanica bila samo teret. Zbog toga ju je ostavio kod jed-nog četničkog komandanta, Bože Javorskog, u blizini

Ivanjice.U međuvremenu su, početkom decembra, dijelovi342. njemačke divizije izvršili napad na Struganik iRavnu goru, te bez ikakva otpora — kako je Mihailovići obećao na sastanku u Divcima 11. novembra — zaro-

bili oko 500 čet ni ka i zaplijenili, po re d os ta loga , radio--stanicu njihove glavne koma nde. Č etnički je vrhovni



komandant s nekoliko pratilaca uspio da pobjegne, aostali su se njegovi odredi legalizovali kao Nedićeve je-dinice.

Tako je od 5. decembra 1941. komanda SOE za Bal-kan ostala bez radio-veze s okupiranom Jugoslavijom!Moralo se nešto poduzeti.

Britanska podmornica »Thorn« zaplovila je 17. janu-ara 1942. iz Aleksandrije u pravcu Otrantskog kanala iJadranskog mora. Deset dana kasnije, u noći između27. i 28. januara, podmornica je na ostrvo Mljet iskrcaladva čovjeka s radio-stanicom i malo opreme i oružja. 9

Nastavivši podv od no krstarenje Jadranom, u noćiizmeđu 3. i 4. feb ru ar a izronila je u blizini Budve odnos-no Petrovca na moru i iskrcala još tri čovjeka, također sradio-stanicom, malo opreme i oružja.

Iduće noći, između 4. i 5. febr ua ra, iz brit ans kog avi-ona koji je poleteo s Malte padobranima su spuštenana Romaniju četiri čovjeka...

Dvojku (šifrovani naziv »Henna« — u prijevodu: boja za kosu , kna ili broć) koja se prva is krca la , na Mljet ,sačinjavali su tridesetogodišnji rezervni poručnik kra-ljevske jugoslavenske vojske Stanislav Rapotec i radio--telegrafist narednik Stjepan Šinko, predratni polica-

jac.10

U grupi koja se iskrcala kod Budve (šifrovani naziv

»Hydra« — u prijevodu: devetoglava zmija, aždaja) na-lazili su se britanski major Terence Atherton (TerensAterton), vazduhoplovni kapetan jugoslavenske vojskeRadoje Nedeljković i vodnik radio-telegrafist, Irac ponacionalnosti, Patrick O'Donovan (Patrik O'Donovan).

Treću grupu (šifrovani naziv »Disclaim« — u prije-vodu: odricanje, poricanje), koja je »na slijepo« iskočilanad Romanijom, sačinjavali su britanski major CavanEliot (Keven Eliot), jugoslavenski poručnik PavleCrnjanski, narednik — vodnik Petar Miljković i britan-ski radio-telegrafist Robert Chapman (Cepmen). Sva sučetvorica odmah nakon prizemljenja uhvaćena i odve-dena u njemačko zarobljeništvo.

Sve tri grupe SOE je uputila u saradnji s izbjeglič-

kom jugoslavenskom vladom da bi ispitale što se doga-đa u Jugoslaviji i da bi uspostavile vezu sa štabom Dra-že Mihailovića i britanskim kapetanom D. T. Hudso-nom (D. T. Hadson).11



Potkraj jula 1941. godine u Istambulu se obreo, dola-zeći iz okupirane Jugoslavije, tridesetogodišnji činov-nik ispostave Hipotekarne banke u Splitu (rođen 1911. u

blizini Trsta), re ze rv ni kral jevski jugoslavensk i po ru č-nik Stanislav Rapotec. Prema onome što je u svojim us-

pomenama zapi sa o Vasili je Trbić, nek adašnji komi tski»vojvoda veleški«, između dva rata radikalski poslaniki jedan od organizatora atentata na predsjednika vladeMilana Stojadinovića — zbog čega je 1937. godine bioosuđen na dvije godine robije — i, najzad, nakon oku-

paci je je da n od ob av ješ ta jac a SOE i kr al je vs ke jugosla-venske vlade u Turskoj, Rapotec mu je tada ispričao»da revoluciju u Srbiji izvode komunisti«, ali da na čelu

je dn og pok re ta stoji »Dragoljub Mihailović, đener al -

štabni pukovnik« s kojim on nije uspio da uspostavi ve-zu »iako je to tražio«.12

I u toku istražnog postupka i u toku suđenja DražaMihailović je naveo Rapoteca kao moguću osobu kojamu je od britanskog Intelidžens servisa, prije njemač-kog napada na SSSR, donijela »Instrukciju za jugoslo-vensku ekipu«. Bila je to, međutim, jedna od Mihailovi-ćevih hotimičnih mistifikacija.

Prema navodima Jovana Donovića, delegata izbjeg-ličke jugoslavenske vlade na Bliskom istoku, Rapotec je»iz Dalmacije stigao do Carigrada«", a njemački podacio njemu govore da je bio predratni agent IS-a.14 Đ ono-vić, međutim, ne spominje ono što se dogodilo ubrzonakon Rapotečeva dolaska. Naime, prema navodima

britans ke hi st or ičar ke Elizabete Barker , pr ed sje dn ik jugo sl avenske izbjegličke vlade general Duš an Simović je 14. av gu sta 1941. brita ns kom premijer u Wi ns to nuChurch ill u (Č erčilu) upu tio pismo u koj emu je...

»... zatraži o od Ć erčila da pošalje pod mor nicukako bi stupili u dodir 's radnim odborom za akci-

ju' u Splitu, koji im je izaslao kurir a. Ta j je odbor« — dod aj e Ba rk er ov a — »bio mož da u vezi s IlijomTrifunovićem, vođom Narodne odbrane, od kojegse moglo očekivati da će, igrati veliku ulogu u ot-

po ru ; u Spli tu je ka sni je bio njegov št ab . No nemačvrstog dokaza za to, a Simovićev prijedlog nijeostvaren.«15

Partizanska obavještajna služba veoma je brzo saz-

nala za dolazak Rapoteca i Šinka. Drago Gizdić, tadaistaknuti aktivist NOP-a u Dalmaciji, već je 1. februara1942. godine pribilježio sljedeće:

»Nedjelja, 1. februaraPrije tri dana, 29. prošlog mjeseca, navodno su

se iskrcali na Mljet — kod sela Prožur — neki ne-



poznat i ljudi. Priča se da su doš li iz inozemstva,sa sumnjivim zadatkom.«16

Odmah nakon iskrcavanja Rapotec i Šinko su zako- pali dvije radio-stanice, oružje i novac — više od tri mi-lijuna lira i 300 engleskih funt i u zlatu — te drugi mate-rijal koji su iznijeli s podmornice. Nakon dvodnevnogskrivanja sklonili su se kod seljaka Nikole Bjeline, re-kavši mu da su pobjegli iz Hercegovine, a zatim su se

prijavili tali janskim vlas tima ka o Slovenci, izbjeglice izSrbije, gdje su im Nijemci iselili porodice. Ne sum nja ju-ći u kazivanje Rapoteca, Talijani su mu dali propusnicui on se prebacio u Split, ondje se povezao sa četničkimkomandantom Ilijom Trifunovićem Birčaninom i nje-govim političkim istomišljenicima, jugoslavenskim na-

cionalistima Nikom Bartulovićem, Dankom Anđelino-vićem, Jurom Arnerićem i drugima, te s nekim predrat-nim funkcionerima Hrvatske seljačke stranke (HSS-a) iSamostalne demokratske stranke (SDS-a).

O pojavi i aktivnosti Rapoteca u Splitu partizanskiobavještajci s pseudonimima Duško i Kačić odmah su

počeli de ta ljno da obavještavaju Pokrajinsk i komitetKPH za Dalmaciju.

Duškov »Izvještaj br. 4« bez datuma ali, očito, pisan prvih dana februara 1942. godine, u pa su sim a o Rapo-tecu doslovno je glasio:

»1.) U Splitu se nalazi đeneralštabni kapetanRapotec, član đeneralštaba u Kairu. Došao je ova-mo preko Carigrada po specijalnoj misiji. Njegovi

su zadatci:a) Ispitati mogućnost desanta na Jadran. b) Stupiti u vezu sa Dražom Mihajlovićem i

četnicima u Bosni.c) Dati direktive četnicima i Draži Mihajloviću

da sarađuje sa partizanima. Svakako izbjegavati bo rb u četnika i pa rt izana, te gledati kroz sa ra d-nju četnika i partizana, vodstvo da bude stalno urukama četnika Draže Mihajlovića, zatim cijelu

bo rb u i rad bazi ra ti na nacion alnim elementima .d) U samom Splitu ima (i već počima) da stupi

u vezu s ljudima koji rade na terenu i s vojnim li-cima. Svraća kod Slovenca Špana (koji ima trgovi-nu pored Hip(otekarne) Banke). Dalje sa Radošem

činov(nikom) Hip(otekarne) Banke.Č ovjek je išao na Korčulu da se poveže sa dr.

Arnerićem i preko njega s Dr. Ivkovićem bivš(im) pod ba nom — da sazna ako je izvršen neki zada-tak (vjerovatno u vezi s oružjem, neki transport).

(Znači u Korčuli treba naći čovjeka, koji će pa-



ziti i javljati o radu Dr Ivkovića i Dr Arnerića i me-ne redovito obaveštavati, stvar je važna i tu mitreba pomoć P. K.)

Nastavak i nadopuna rani jeg.1.) Rapotec je kurir istovremeno član đeneral-

štaba u Kairu i njega je kao kurira poslao đene-ralštab u Kairu, da uspostavi vezu s Dražom Mi-hajlovićem, koja je prekinuta od sadanjeg napa-daja Njemaca na partizane i četnike u Srbiji. Sad

je Rapotec poslao kurir a p reko Splita i čeka da seveza konačno uspostavi. Kurir je sobom poneo idirektive u gore navedenom smislu. Kroz par da-na će ići i drugi kurir Draži Mihajloviću koga ša-lje Rapotec iz Splita.

2). U Mljetu se krije kurir Draže Mihajlovića savažnim materijalima i sa tri revolvera, mora sekriti jer nema ispravne dokumente.

3). Danas je otišao kurir Rapoteca u Korčulu kDr. Ivkoviću i Dr Arneriću (naš čovjek) sa slede-čim zadatkom:

a) Mora pomoći Dr. Ivkovića i Dr Arnerića dadozna od Dr Arnerića da li su ona dva predmeta(?) prebačena i smještena (vjerovatno sa Pelješcana Korčulu), ako još nisu, treba da pričekaju dokon (R-ec) ne dode sam na Korčuli.

b) Treba reći dr Arneriću da onog pravos lavca(kurir na Mljetu od D. M.) svakako prebace naKorčuli i da mu se pribave potrebni dokumenti,da se može legalno kretati po mogućnosti trebaga poslati u Splitu. Dokumente i materijal kojeima kod sebe neka donese u Korčuli a zatim pre-

bace u Split, a 3 kom(ada) revolvera n ek a se zako- pa ju na Mljetu.

4) Rapotec veli da se Jugosl(aveni) ovde sadaorganizuju i da imaju među talj(anskim) oficirimaljude koje potkupljaju isto tako i na policiji. Ustan(j)u su svakog jugosl(avena) iz policije izbavitisamo da dotični nije imao oružje. Propusnice i os-talo dobivaju potkupljivanjem.

5) Raduje se (Ra-ec) tome, da je naš pokretmnogo okrnjen našim akcijama, a ovo zatišje da

je za nj ih Jugo slavene dobro doš lo te da bi se mir-no organizovali.

7) Rapotec pr ima 40 funt i mjesečne plate — pa-re ovdje ne štedi.

(...)

Ova imena u izvještaju ili uništite ili spremiteizvještaj na sasvim sigurno mesto. Ništa se za sa-



da ne sme pisati u Izv(ještaju) o ovim stvarima, jer bi mi inače onemogućil i rad.Pozdrav Duško.«17

Ko su bili partizanski obavještajci Duško i Kačič, otome će biti riječi u ovoj knjizi, u poglavlju »Splitskiobavještajni centar«.

Očito je da je sadržaj citiranog Duškova izvještaja pisa n na osnovi po da ta ka dobivenih s nekoliko st rana ,da su podaci prikupljani u ličnom kontaktu s Rapote-com ili njegovim praćenjem! Ako ostavimo po straninesumnjivo Rapotečevo samohvalisanje kao »člana đe-neralštaba u Kairu«, ostali su podaci manje-više tačni.»Pravoslavac« je Stjepan Šinko, a kratica »Izv.« u po-sljednjoj rečenici označavala je list »Naš izvještaj«, koji

je 1941/1942. izlazio u Splitu kao ilegalno glasilo PKKPH za Dalmaciju.U »Izvještaju Br. 5«, također nedati rano me, ali s pot-

pisom Kačić, opši rno se govori o preb ac ivan ju S. Šinkai materijala koji je ostao s njim s Mljeta na Korčulu(spominju se »obavještajni materijali i 3 revolvera«!).Kurir koji je trebalo da iz Splita bude tamo upućenočigledno je saradivao s partizanskom obavještajnomslužbom jer se spominje njegov razgovor sa drom Ar-nerićem, a u »Izvještaju« je i rečenica:

»...Rapotec se žali kuriru da su Jugosl(aveni) uSplitu slabo organizovani i šta više preplašeni, jertražeći od njih da mu izvrše neki zadatak svak seskanjivao i izvlačio.«18

U Kačićevu idućem »Izvještaju br. 8« ponovo se, ovaj put m no go opširnije , govori o sa mo m Rapotecu i njego-vim planovima, a s druge strane taj izvještaj upućuje ina direktive koje je on morao dobiti prilikom polaska izKaira u Split. Možda je u svemu tome ponovo bilo hoti-mičnoga ili samohvalisavog pretjerivanja. Ne treba pritome nikako zaboravlj ati naziv njegove misije »Henna«,tj. boja za fa rb an je kose. Da li je u njemu bilo i drukčijesimbolike? Ipak — možda upravo zbog toga taj izvještajtreba pažljivo pročitati:

»1) Ra-ec odlazi u Ljubljanu a od tuda u Za-greb, u Zagreb odlazi i onaj kurir 'naš čovjek' ali

par dana docnije, tako po svoj pri lici u ponedje-

ljak. Iz razgovora sa R-com izvučena su ova nje-gova razlaganja, koja su u vezi sa njegovim dolas-kom u Split

a) Ako u proljeće (1942. godine — primj . autora)Sovjeti budu uspeli tuči Njemce, doći će neminov-no do desanta na Balkanu, desant će se izvršiti uDalmaciji ili u Grčkoj. Glavna dužnost (t. j. Ra-eca)



da ispita mogućnost desanta u Dalmaciji. U tusvrhu dobiva iz raznih strana u Dalmaciji infor-macije potrebne za to, sređuje ih, a kao glavni po-magač i stručnjak služi qiu zet suca Marovića (to

je nek i Glavinić) za ovog čov jeka veli R-ec, da jenajpovjerljivije lice u vezi s tom stvari. Preko Ju-goslavije preći će kao desa ntne tr upe Č eška i Po-ljska legija a tak ođ er i engle ske trup e. Č esi bi kre-nuli pre ma Č eškoj, a Poljaci pr em a Poljskoj, En-gleske trupe jedan deo će krenuti u pomoć Česi-ma i Poljacima, a veći deo bi ostao na Balkanu.Što se tiče transporta četa i oružja za desant R-ecsmatra da ne pretstavlja za Engleze nikakovu za-

preku talj . mornarica i vo jska . Draža Miha jlov ić

koji se sada nalazi u Istočnoj Bosni imao bi da zaovo vreme sredi i okupi četnike, da bi sa svojimaljudima, kako se R-ec izrazio 'prihvati' taj desanttj. D. Mihajlović bi trebao da digne ustanak u po-zadi ni i da očisti onaj deo teritorije kojim će prola-ziti desantna vojska i na taj način olakša prveoperacije. Draža Mihajlović ih dužan da okupi isjedini sve snage (četnika) i da ih ne izloži borbi saTalijanima tj. treba da izbjegava veće borbe sa Ta-lijanima, da bi mogao u zgodan momenat na pro-ljeće pomoći desant vojske iz Engl. Na primjedbuda četnici i onako šuruju s Talijanima on je prostoodbio i veli da su neosnovane takove tvrdnje, to je

bio samo ta kt ičk i potez. Do tzv. šurovanja došlo je

samo tamo, gdje su četnici morali da se bore pro-tiv više neprijatelja, kao na primer ustaša i nekih plj ačkaš kih banda, pro st o raz bo jn ik a, na pit anjeda ne misli sa time da su partizani »pljačkaške

ban de« on od bij a (ali izgl ed a da on i nazivaju raz- boj ničkim odredima sve one par t, odrede koji suse suprotstavili četnicima a drugo, oni na taj na-čin pripremaju javno mnjenje za slučaj desantada opravdaju postavljanje svojih ljudi na rukovo-deća upravna mesta).

On veli dalje: 'time što su se privremeno i pri-vidno priklonili Taljanima oslobodili su se trećegneprijatelja tj. Talijana. Sa ovakovim taktizira-njem četnici štede svoje ljude do desanta, koji su

jako potre bni i koji u pr vo vreme moraju osi gu ra ti prela z desanta . Na pit anje jeli možda bil a zgodnaza jedan deo desanta Crna Gora, on veli da je ne-zgodna i to zato što u Crnoj Gori nema ni jednogčetničkog odreda, tamo su — veli — samo partiza-ni. O samom mjestu desanta neće da govori, ali



nešto mnogo se susreće Makarska Pelješac, posvoj priliki on ima materijal za nekoliko položaja,a tamo Engl, će morati izabrati mesto. Na pitanje

pa kako mu ide ta j posao veli da ide vrlo dobro.Zatim on kaže da je istovremeno došao i za to

da bi video kako su Jug. organizovani i da bi im po mogao u ra du. Međutim, ka d govori o Jugosl .izražava se vrlo negativno, naziva ih da su kuka-vice i kafanski ljudi, koji se boje da ma što poduz-mu i najglavnija im je zadaća očuvati svoju kožu.Veli da se ipak na tom polju radi i da su već orga-nizovane neke grupe, koje će se širiti i priključitičetama Draže Mihajlovića kad uslijedi desant. ZaDanu Anđelinovića veli da je strahoviti kukavica i

da se boji poduzimati bilo šta.R-ec dalje kaže da osim priprema za desant na

Balkanu istovremeno se vrši priprema za velikedesante u Francuskoj, Norveškoj, svi bi ovi desan-ti morali uslediti u isto vreme.

Jugosloveni imaju stalnu vezu sa jugosloven-skom emigracijom preko radio stanice u istočnojBosni, osim toga postoji veza i preko kurira kojistalno odlaze i dolaze. Sam R-ec je vezan prekokurira koji dolaze iz Sofije. (Ja smatram da bi oovom kao i prošlom trebalo opširno izvjestiti našS. K. /t re ba CK, tj. Centralni komitet — primj. au-tora/ da nas ne bi iznenadio ovaj desant).

2) U ponedje ljak je otputovao za Korčulu novi-nar Barišić, po kakovom poslu za sada ne znam,ali je poslat preko R-eca. Ako neko ima vezu saBarišićem javite mi, ako nema gledati ću ja samnekako uspostaviti. Kao aktivni macher u ovomradu Jugosl. treba ubrojiti i dr. Mimicu.«19

Nekakvi br itansk i planovi o »desantu na Balkan« u proljeće 1942. godine »ako... Sovjeti budu uspeli tuči Njemce« nisu postojali. Isto tako u ja nua ru te godine,kada je Rapotec polazio iz Kaira za Dalmaciju, nisu po-stojale ni »desantne tru pe Ć eška i Poljska legija«. Nje-gove priče o mogućnosti nekog savezničkog desanta uDalmaciji u to vrijeme mogle su biti namijenjene samo

podizanju mor al a pr obri tans ki raspoloženih grupa i

pojedinaca. Ali, i to je nešto značilo.Podatak da se Draža Mihailović »sada nalazi u Is-točnoj Bosni« nije bio tačan. Interesantno je da su nje-mačke komande u Srbiji i partizanski Vrhovni štab ras-

polagali ist im podacima.Druga strana medalje Rapotečeve priče o mogućem

savezničkom desantu u Dalmaciji — mnogo važnija od



prve — jest njegovo tuma čenj e po trebe š ur ov an ja četni-ka s Talijanima da bi »ovakvim taktiziranjem četnicištede(li) svoje ljude do desanta«!

Priča o tome da »Jugoslaveni imaju stalnu vezu sa jugoslovenskom emigracijom preko radio stanice u is-točnoj Bosni«, gdje se navodno nalazio i Draža Mihailo-vić, bila je obična Rapotečeva izmišljotina... Vidjeli smoda su misije i Rapoteca, i Atertona, i Eliota potkraj ja-nuara i početkom februara 1942. upućene u Jugoslavijuupravo zato što je Komanda SOE za Balkan bila izgubi-la svaku vezu i s kapetanom Hudsonom i s Dražom Mi-hailovićem!

I dio Kačićeva izvještaja br. 9 također se odnosi naRapoteca:

»2) R-ec je angažovao još jednog čovjeka kaokurira, a to je neki Barišić novinar, on je već biona Korčuli kako sam Ti i ranije javio. Na pitanjezadano R-ecu, zašto ne ide u Zagreb, odgovorio jeda mu se ne žuri, da on ima 2 mjeseca vremena,ali da će uskoro ići on, onaj 'naš čovjek' i ovaj Ba-rišić bi imao da u Zagrebu stupi u vezu saH.S.S.-cima (članovima Hrvatske seljačke stranke — primj. autora) a on aj na š čovjek sa Jugos lav en -skim) nacionalistima, a instrukcije bi im davao R--ec. Znači već se ujedinj uju H.S.S.-ci i Jugosl(aveni)nacional(isti). Simptomatično je da je Jugoslaven-ski) nacionalista Grisogono u Splitu (sin bivšegministra Grisogona) dolazio kod Ant. H.S.S. biv-

šeg i predlagao mu zajednički rad, koji on trebada u Splitu provede. Do nedavna su Jugoslaven-ski) nac(ionalisti) znali samo da grde H.S.S.-ce.Trebati će paziti na ovaj novi momenat — izgledada je došla direktiva iz Londona za zajednički radJug(oslavena) i H.S.S.«20

Komentar nije potreban: jedan od Rapotecovih za-dataka bio je i taj da pomiri i poveže jugoslavenske na-cionaliste i HSS-ovce!

Sačuvan je i Kačićev »Izvještaj br. 10«, bez datuma,ali pisan početkom aprila 1942, u kojem je pored ostalo-ga pisalo:

»3). Onaj kurir kojega je iskrcala podmornica je otišao u Zagreb i Ljubljanu još se nije povra-tio.«21

To je značilo da je Rapotec računao s mogućnošćusvog povratka u Split. A možda se radilo i o njegovojhotimičnoj dezinformaciji jer do toga nije došlo.

A u »Izvještaju br. 13«, koji je Kačić pisao također uaprilu, čitamo:



»5). Rapotec je nestao jer izgleda da je na Kor-čuli pronađen neki materijal. Barišić se skriva aArandelinović je uhapšen. Izgleda da su uhapsilinekog mladića i pronašli kod njega 200.000.— lira,a izgleda da su pronašli i još neku veliku količinunovca koja je došla iz Engleske. Evo ti priloženaslika Rapoteca, on se nalazi u sredini.«22

Konačno, u »Izvještaju br. 14«, koji je također potpi-sao Kačić, a koji je pisan potk raj aprila, j edna se rečeni-ca odnosi na Rapoteca:

»8). Talijanski su na Korčuli zahvatili neka3.000.000.— lit. koja su bili prebačeni podmorni-com iz Engleske.«23

To je bilo sve što je partizanski obavještajni centar uSplitu registrovao o Stanislavu Rapotecu, odnosno svešto je napisano i sačuvano o njegovu dolasku i radu uSplitu. Svakako — ne malo!

Za razliku od Rapoteca, Talijani su posumnjali uŠinka i zadržali ga. Bio je u nekoj vrsti kućnog zatvorau hotelu »Porta Sabra«, odakle je, uz pomoć vlasnikahotela, pobjegao i prebacio se u Split. Odatle je, uz po-moć dra Jure Arnerija s Korčule, bezuspješno pokuša-vao da s Mljeta prebaci zakopane radio-stanice i drugimaterijal u Split, odnosno na Korčulu, a odatle u Split.Kasnije ga je Birčanin prebacio na sektor Knina, popuDujiću, u čijem je štabu radio pod imenom poručnikaSteve Jakovljevića.24

U Titovu pismu poslanom iz Foče Bevcu i Loli (Ed-vardu Kardelju i Ivi Loli Ribaru) u Zagreb 6. marta 1942.našli su se i podaci o dolasku misije majora Athertonau Crnu Goru, a zatim je slijedilo upozorenje:

»Oni su izjavili da se jedna njihova misija is-krcala negdje u Dalmaciji. Bilo bi dobro da skre-nete na to pažnju dalmatinskim i primorskimdrugovima da pronađu tu misiju.«25

To Titovo upozorenje bilo je nepotrebno jer je, kaošto smo vidjeli, partizanska obavještajna služba odmahsaznala za dolazak Rapoteca i Šinka i budno pratilanjihov rad i kretanje.

Izvještaji Duška, odnosno Kačića, dostavljani su Po-krajinskom komitetu KPH za Dalmaciju, koji je, besum-nje, obavještavao CK KPH Hrvatske o njihovu sadržaju.Ta su obavještenja zatim stizala do Ive Lole Ribara, kojise od početka januara 1942. godine jedno vrijeme, za-

jedno s Edvardom Kardeljem, nalazio u Zagrebu. Vrlo



su interesantna i lucidna zapažanja koja je Ivo Lola Ri- ba r, u vezi s Rapo tečevom misijom, 17. marta 1942. po-slao Titu u Foču a 20. marta 1942. i Mihajlu (Blagoju Ne-škoviću) u Beograd.

U prvom pismu on javlja Titu:»Prema obavještenjima dalmatinskih drugova

i tam o je stigla neka misija iz Kaira koja je navod-no nosila Draži direktivu da se 'pomiri s nama', istudirala mogućnosti za desant trupa. O ovomećemo dobiti preciznije podatke koje ću vam javiti,a izgleda da je neka ozbiljnija petljavina.«26

A u pismu Mihajlu Ivo Lola Ribar piše o »gužvi okoTurske«, pa nastavlja:

»... U vezi sa svim tim, nije bez značaja spome-

nuti ni to — za obaveštenje samo tebi — da je jed-na nova anglo-jugosl(avenska) misija stigla uDalm(aciju), gde navodno ispituje teren za 'de-sant' trupa. Draži su doneli neke direktive za 'iz-mirenje' s nama, koje ustvari samo kriju njihov

plan da osvoje rukovods tvo nad part iz (anskim) po kr et om (vidi se da su da le ko pr ev az iđ en i razvojem u zemlji).«27

Kad se uzme u obzir sve do sada rečeno o misiji Sta-nislava Rapoteca, onda zaista i sadržajno i datumskizačuđuje dopis koji je Glavni štab NOP-odreda Hrvat-ske 24. juna 1942. godine poslao Vrhovnom štabu parti-zanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije:

»Među anglofilima se u Splitu negdje u martu

pojavio neki kapetan Repetec, koj i je nav odno do-šao iz Kaira. Pričalo se da je došao s misijom daispita mogućnost iskrcavanja desanta. Pričalo seda bi u tu svrhu dolazio u obzir sektor od Splita

put Kotora. Repetec je na vod no im ao neku radio--stanicu na Korčuli, koja da je vrlo skupocjena. Nj ega je ne st al o iz Spli ta i tek je po nj egov om ne-stanku nastala velika potraga za njim. Za svog se

bo rav ka sa stao s Birčaninom, ko jega čuva ju Tali- jani . Po tome dr ugov i Da lmat inci sud e da su tal i- jans ke vlasti zn al e za njegov u misi ju. (Uzgred bu-di rečeno, Birčanin je 2. VI. otputovao iz Splita uStrmicu na tromeđi da preuzme komandu nad ta-mošnjim četnicima.)«28

U svojoj studiji Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, objavljenoj 1979, dr Jovan Marjanović priličnose namučio pokušavajući da objasni smisao i namjeremisije »Henna«, tj. misije Stanislava Rapoteca i Stjepa-na Šinka. Evo što je, između ostaloga, napisao:

»O radu misije 'Henna' nisam našao mnogo



po da taka . Izg leda da je Rapotec ostavio na MljetuŠinka sa radio-stanicom, a on otišao u Split. Tu sesvakako povezao s Ilijom Trifunovićem Birčani-nom i Srpskim komitetom, obrazovanim još rani-

je (...). Možda je up ravo S. Rapotec bio ta j čovjekkoji je Trifunoviću preneo gledišta nekih britan-skih službi o tome da četnici mogu i treba da sa-rađuju sa Italijanima i da na taj način od njih 'na-

bavl ja ju oružje'? Međutim, o tome ne ma izvornih po da taka . Uopšte, misija S. Rapoteca nije još sas-vim razjašnjena. Prema jednim izvorima, on je do-šao u vezu sa četničkim vodama u Splitu, Mosta-ru i Beogradu, kao i sa D. Mihailovićem i nadbis-kupom A. Stepincem. Pošto se sretao sa nadbisku-

po m Stepincem, znači da je bio i u Zagrebu. Rapo-tec je došao i u vezu sa Mihailovićevim opunomo-ćenikom za Sloveniju majorom Karlom Novakom.O tome ima podataka u nekim izvorima. Vraćaju-ći se iz Zagreba i Beograda za Istambul, Rapotecse u Beogradu povezao sa Mihailovićevim oba-veštajcem majorom Ž. Todorovićem. Preko njega je 25. juna 1942. javio rad io-vezom Mihailoviću da je na pu tu za Kairo. Tražio je za Kairo i London po ruk e DM 'bez po sr edov anja Engleza.' Mihailo-vić je juna 1942. već bio otišao za Crnu Goru (...) paRapotec iz Beograda nije išao da ga poseti, a da li

je Mihailović po Rapotecu poslao neke por uk e zaKairo i Lodnon — to se ne zna. U pismu jugoslo-

venskog Generalnog konzulata u Istambulu od10. jula govori se da je Rapotec stigao u Istambul ida moli da dođe u London. Poslednji pomen o Ra-

potecu u raspoloživim izvorima našli smo u pis-mu britanskog poslanika Rendela SI. Jovanoviću27. jula. Rendel u tom pismu kaže da Rapotec 'nije

bio u dodi ru sa Dražom Mihailovićem'.

Iz ovih oskudnih podataka vidi se da je Rapo-tec ovom prilikom proveo u okupiranoj Jugoslavi-

ji vr em e od kraja januara do početka jula 1942.Kretao se od Dalmacije do Hercegovine, pa prekoZagreba i Beograda do Istambula. Što je sve on zato vreme radio? Ako se uzme u obzir da je isti S.Rapotec dolazio u okupiranu Jugoslaviju i u leto

1941. (...) onda samo može da se kaže da je nesum-njivo bio obaveštajac velikog stila. Da li je i kolikoon koristio četničkom pokretu DM, moraće još dase istražuje.«29

J. Marjanović nije raspolagao citiranim izvještajimaDuška i Kačića, a pogrešio je samo u jednome: Rapotec



nije »dolazio u okupiranu Jugoslaviju i u leto 1941«, već je tada prvi pu t ot išao iz okupirane Jugos lavi je u Is tan- bul.

Gestapo je saznao za boravak Rapoteca u Jugoslavi- ji tek posl ije nj eg ov a povrat ka u Ca ri gr ad , pošto su de-šifrovani radiogrami koje je jugoslavenski generalnikonzulat u Carigradu i u njega ugrađeni obavještajnicentar s majorom Vladimirom Perićem na čelu slao iz-

bjegličkoj jugoslavensk oj vladi i od nje ih pr im ao . Po-krenuvši na osnovi toga istragu, Nijemci su ustanovilida se Rapotec na jugoslavenskom teritoriju zadržaooko pet mjeseci, do juna 1942. godine, i tom prilikom, iz-među ostalih, posjetio i nadbiskupa Stepinca i DražuMihailovića. Međutim, prema podacima iz drugih izvo-ra, koji također potvrđuju Rapotečevu posjetu Stepin-cu, on nije uspio da se sastane s Dražom Mihailovi-ćem.30

Šef četničkoga obavještajnog centra u Beogradumajor Žarko Todorović u radiogramu poslanom štabuDraže Mihailovića 16. septembra 1942. godine postavio

je i ovo pi tanj e: »Da li fun kc io ni še Rapo te cova di re ktn aveza ili ne?«

Sudeći po tome, Rapotec se prilikom prolaska krozBeograd sastao s Todorovićem i predao mu neke šifre.Međutim, Todoroviću je 15. oktobra stigla sljedeća ra-dio-depeša od Draže Mihailovića: »... Za Rapoteca znaj-te ubuduće da je on bio čisto engleski agent.«

To je Draža Mihailović ponovio i u toku suđenja re-kavši za Rapoteca:

»To je rezervni oficir koji je bio u službi Inteli-džens servisa, ali je iskorišćavao veze katoličkecrkve.«31

Trojku (»Hydra«) s britanskim majorom TerenceomAthertonom (Terens Aterton) na čelu — koji je od 1931.do 1941. živio u Jugoslaviji (Beograd, Zagreb, Novi Sad,Dubrovnik), oženio se Muslimankom iz Sarajeva, obav-ljao dužnosti dopisnika britanskog dnevnika »DailyMail« (Deili meil) i glavnog urednika »South Slav He-rald-a«, a uz to bio britanski obavještajac — odmah na-kon iskrcavanja (5. februara 1942) prihvatili su crnogor-ski partizani, a zatim je preko Štaba bataljona »JovanTomašević« i Štaba Lovćenskog NOP-odreda sprove-



den do Glavnog štaba NOP-odreda za Crnu Goru.Primivši od Glavnog štaba za Crnu Goru i Bokuobavještenje o dolasku Athertonove misije, Tito je 25.februara iz Foče uputio pismo Moši Pijadi, koji je na Ža-

bl jaku očekivao do lazak sovjetskih aviona:»Iz Glavnog crnogorskog štaba nam pišu da je

tamo stigla kod njih opet jedna englesko-jugos(la-venska) misija na isti način kao i prva, samo štosu sada došla dva Engleza, a samo jedan Jugoslo-ven. Oni traže da dođu u naš Vrhovni štab da raz-govaraju sa mnom, a osim toga da vide šta se do-godilo s njihovim prethodnikom Markom (Hud-son — primj. autora). Oni pričaju da se jedna istatakva misija iskrcala negdje u Dalmaciji. Osim to-

ga, kažu da će se ovih dana njihov avion spustitina Žabljak, pa bih te upozorio da mu ne padaš uzagrljaj misleći da je to onaj na koji mi čekamo.Ako se tako nešto dogodi, ti ga primi i onda javina ma . Ja sam po čitavom tom pitanju javio Djedi itražio od njega upute šta da radim. Ovu misiju ko-

ja dolazi k nama treb a sigurnim pu te m i bezsmetnji dovesti ovamo.«32

Pismo Glavnog crnogorskog štaba nismo pronašli,ali zna se da je pisano 13. februara;33 misija koja se »is-krcala negdje u Dalmaciji« bila je »Henna«, a avion kojiće se, kako je pisao Tito, »ovih dana ... spustiti na Ža-

bljak« najv jerovatn ije je bio ona j koji je p rebacio nesre t-nu misiju »Disclaim« do iznad Romanije.

Titova poruka Moskvi, »za Djedu«, »po čitavom tom pitanju« bila je po slat a t ak ođ er 25. febr uara , istog danakad i pismo Moši Pijadi, i glasila je:

»Ovih dana došla je podmornicom u Crnu Go-ru jedna engleska vojna misija — jedan jugosla-venski poručnik, jedan engleski oficir i radista saradiostanicom. Sada se nalaze u Crnogorskom

pa rt izan sko m štabu. Oni kažu da je jedn a n jihovamisija stigla u Dalmaciju i da će još neke stići avi-onima. Oni traže sastanak s Titom u Vrhovnomštabu. Ne znam kako da postupimo. Molimo javi-te odmah šta da radimo. Može li se u njih imati

povjerenja.«34

Već nakon tri dana, 28. februara, uslijedio je odgo-vor iz Moskve:

»Ovdje se ništa ne zna o engleskoj vojnoj misiji. Susret sa Titom u Vrhovnom štabu je cjelisho-dan. Treba, međutim, prilikom razgovora sačuva-ti dvostruku opreznost. Ne odavati nikakve svojetajn e. Truditi se da se objasne pravi ciljevi i zadaci



misije. Molimo da nas držite u kursu ovog po-sla.«35

Taj odgovor Moskve Tito je u pismu Moši Pijadi od 5.marta prokomentarisao riječima:

»Djeda mi je odgovorio da je cjelishodno daengleska misija dođe do mene i da razgovaram snjome, ali da moram biti oprezan i izmamiti štooni zapravo hoće. Dalje, traži da ga stalno držimu kursu stvari.

Osim ostaloga Djeda mi odgovara da njemunije ništa poznato o odlasku te misije u Jugoslavi-

ju. Iz toga se po pri lic i vidi i vj era u toga savezni-ka. Č im dođu , pošalj i ih.«36

A u pismu dostavljenom sutradan, 6. marta, Bevcu i

Loli (Edvardu Kardelju i Ivi Ribaru) u Zagreb Tito piše:»Dalje nam javlja Štab crnogorskih partizan-skih odreda da je tamo kod njih stigla, na isti na-čin kao i prošli put, jedna engleska misija od dvaengleska oficira i jednog jugoslovenskog poručni-ka. (...) Na moje pi tan je kod Djede da li je ta mis ijadošla s njihovim znanjem, odgovorio je da njimato nije poznato i da budemo na oprezu. Ali je pre-

poručio da ja razgov ar am s njom, jer je ta misija,čim je stigla, izjavila da želi razgovarati saT(itom), odnosno sa mnom. Sada očekujemo tegoste da vidimo šta hoće. Ali ja se ničemu dobromne nadam od njihove strane, i bićemo ovog putana oprezu.«37

Na Titovo nar eđ enj e da se Atherton, Nedeljković iO'Donovan upute u Vrhovni štab, član Vrhovnog štabai CK KPJ Ivan Milutinović, koji se nalazio u Glavnomštabu za Crnu Goru i Boku, poslao je Titu 7. marta slje-deću poruku:

»Engleze upućujemo vama, ali želimo da vamnaglasimo da za cijelo vrijeme koliko su bili kodnas nijesu uspjeli da uspostave vezu. Iako su ne-koliko puta predavali depeše, nama nijesu reklida li su ma kakav odgovor dobijali na njih. Nama

je sumnjivo, a oni sami ne mogu da ob jasn e zaštone mogu da uspostave vezu. Mi nećemo ponavlja-ti naše ranije gledište, ali smatramo da treba bitivrlo obazriv prema njima, tj. major Englez, koji

vrlo dobro poznaje prilike u zemljama Jugoslavi- je, čak i ljude — jes te čovjek vrlo pr ep re de n. Srbi- janac izgleda vrlo sumnjiv i up lašen. Mi smo vamu ranijem jednom pismu tražili jedno opšte uput-stvo daljeg držanja prema ovakvim gostima.«38

U međuvremenu, Tito je 12. marta još jedanput pi-sao Moši Pijadi:



»... hitno mi poradi na tome da ta engleska mi-sija već jednom dođe ovamo. Poruči drugovimada mi jamče svojom glavom da mi ta misija stigneovamo čitava, jer hoću da jedanput već tu stvar is-tjeram na čistac, a i sam Djeda to traži.«39

Kada je Athertonova grupa stigla do Mose Pijade,on je 15. marta poslao Titu još jedno pismo:

»Jutros sam malo razgovarao sa poručnikom Nedeljkovićem. On mi veli da cela misija dolaziod engl(eske) vlade a ne od jugoslovenske, pa i onsam. I engleski kapetan govori dobro srpski — ži-veo je u Beogradu i seća se da me je viđao kod'Milanovića' (poznata beogradska kafana — pri-mj. autora), a pošto mi je pomenuo neke Jevreje

novinare, svoje prijatelje, dobio sam utisak da znas kim ima posla.(...)Vuku priličan prtljag. Akumulatori idu za nji-

ma, i Milutin (Ivan Milutinović — primj. autora)im (je) rekao da će ih dobiti na Žabljaku za četiridana, te da tu čekaju. Ja sam opet pritisnuo nanjih da odu što pre tebi, jer da ih ti očekuješ i ne-ma smisla da su oni u zemlji već mesec i po a da

još nisu ta mo kod tebe. Doista, ti slabo izdržavaju pu tovanje peške po ovim st ra šn im pr tina ma , kojesu doista ubistvene, ali sam ih nagovorio da sut-ra, 16-og krenu tebi. Biće važno da im se pokažu

jasni dokazi o 'gospodinu mini st ru vojske'. Naduse u vrlo neugodnom položaju kad ih pitaš: zar ta-mo u Londonu tako slabo poznaju situaciju da su

baš nje ga odredili za minist ra . U svakom sluča jutreba na misiju ostaviti najjači utisak, dokazati imda je naš partizanski pokret jedina patriotska voj-ska. Ja sam kapetana pitao: što nas ništa dosadnisu pomagali oružjem i municijom. Veli da bi tomoglo biti. Ti ćeš već biti u lakšem položaju da is-teraš načisto zbog čega su došli i šta hoće. Pitalisu me nisu li možda kakve njihove kolege stigle uŽabljak.

Vladamo se prema njima korektno i po Čvor-kovoj (Ivana Milutinovića — pr imj. autora) p repo-ruci ne pravimo s njima glupe viceve.«40

Sutradan, 16. marta, M. Pijade ponovo piše Titu, iz-među ostaloga:

»Misija polazi odavde 17. III u 6 sati izjutra. (...)Sigurno mogu biti kod tebe tek 19-og po podne.

Oni vele da im je (radio-)stanica jaka 6 volti ida je dovoljno jaka za Maltu. Ali imaju kratku an-



tenu, pa da oni nisu primali ništa, niti im je po-tvrđen prijem njihovih depeša, ali veruju da sunjihovi izveštaji primljeni. Izrazio sam im čuđenjekako to da sami nisu tražili od Milutina (Ivana Mi-lutinovića) da ih pošalje tebi; oni vele da jesu, alida je Milutin odlagao, nekiput zbog snega, neki-

put zbog kuri ra , a možda zato što se koristio nji-hovim radio-aparatom, dok je Milutinov bio po-kvaren.

Iako znam da znaš šta ćeš s njima i kako, mis-lim ovo: Dolaze od engl(eske) vlade i imaju jasnoda kažu zašto su došli i da pokažu mandat. Akosu došli da sarađuju i budu neka kontrola, ondaim treba reći da mi rado primamo predstavnike

saveznika, ali ne jednostrano, nego neka svi sa-veznici — Engl(eska), USA i SSSR pošalju pred-stavnike vojne i političke k nama kao zajedničko

predstavništvo. Drugi zahtev: bez obzira jesu lidošli da sarađuju ili da nas nagovaraju na sarad-nju sa Dražom (Mihailovićem — primj. autora),

postaviti zahtev: da se Draža ima izbaciti iz ju-goslavenske) vlade kao izdajnik i prizna naša

partiz(anska) vojska i n aš V(rhovni) š(tab) kao jedi-na patriotska vojska i jedino rukovodstvo ustan-ka; da prestane Lond(onski) radio da popularišeDražu.

Kapetan (treba: major Atherton — primj. auto-ra) mi kaže da je lond(onska) vlada slabo obaveš-tena o situaciji u Jugosl(aviji) i da je jugoslaven-ska) vlada imenovanjem Draže htela da pokaže

pre d engl(eskom) vladom da on a nije čisto izbeg-lička vlada, nego da ima i jednog ministra i nekusnagu na terenu. Rekao sam mu da će se dovoljnouveriti da taj ministar radi sa okupatorima.«41

Dan nakon dolaska misije »Hydra« u Foču, 20. mar-ta 1942, Tito je poslao (neadresiranu) depešu u Moskvu:

»Devetnaestog marta u Štab je došla engleskamisija — major Terens Aterton, jedan vojnik ra-dista i jugoslovenski avijatičar poručnik Nedelj-ković.

Aterton je prije rata bio u Jugoslaviji kao dopisnik 'Dej li Mela' i kao organiza tor Intelidžens--servisa. Na moje pitanje zašto su došli, odgovara-

ju: 'Da se in fo rm iš u o situacij i u Jugoslaviji i da pom og nu da se dođe do sp or az um a s Dražom Mi-hailovićem'. Mi smo pokazali originalne doku-mente o tome da Draža Mihailović sarađuje sokupatorima zaklonjen Nedićem kao paravanom,



i da se osim nas niko više ne bori protiv okupato-ra. Oni kažu da u jugoslovenskoj vladi u Londonunije sve u redu i da su oni bili pogrešno informi-sani o onome što se kod nas događa. Kažu da smomi sami krivi što ne obraćamo više pažnje propa-giranju naše borbe u inostranstvu.«42

Dana 24. marta uslijedila je nova Titova depeša »zaDjedu«:

»Engleska misija se uvjerila iz dokumenata dasvi četnici neposredno i posredno sarađuju s oku-

pat orima. Misija još nema veze sa svojom vl ad omi traže našu pomoć da bi je obavijestila o pravojsituaciji kod nas.

Zbog izdaje Draže Mihailovića jugoslovenskavlada u Londonu potpuno se kompromitovala pred narodima Jugoslavije. Ako on a bude na sta -vila da podržava Dražu Mihailovića, mi ćemo mo-rati otvoreno da istupimo protiv vlade u Londonu.

Smatramo za potrebno da se obrazuje novavlada od demokratskih elemenata u zemlji i inos-transtvu, koja bi izdala proglas s pozivom narodi-ma Jugoslavije da se odlučno bore protiv okupa-tora i javno žigosala izdajnike — saradnike oku-

pato ra.O ovome smo obavijestili misiju i ona se složi-

la da o tome javi u London. Molimo za vaše miš-ljenje.«43

Sačuvana je i nepotpuna Titova depeša dostavljenau Moskvu »oko 6. aprila 1942.«:»... (jer Englezi gledaju samo svoje interese, a

međusobni građanski rat odgovara ciljevima En-gleza). (Radoje) Nedeljković smatra da Englezi

pripremaju tere n za isk rc av an je svojih grupa uDalmaciji čim Italija ostavi Hitlera i pođe na spo-razum s Englezima.

Pošto mi smatramo da je nemoguće sporazu-meti se sa Dražom Mihailovićem zato što se onsasvim kompromitovao pred narodom time štosa ra đu je s okupat oro m i bori se protiv nas, Nedelj-ković smatra da je potrebno da Mihailović da os-tavk u i javnu deklar aciju o svojoj grešci. Potreb no

je, ka že Nedeljković, da se nađe ta kva forma dase jugoslovenska i engleska vlada ne nađu u ne-zgodnoj situaciji.

(...)«"Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ,

NOR i revolucija 1941 —1945. tvrdi da u toj depeši nedos-taju prva i druga stranica te kraj. Međutim, iz nje se



ipak jasno nazire da je član Athertonove misije poruč-nik Nedeljkovič, bar u jednom trenutku počeo da igraulogu parti zans kog obavještajca. Ć ini se da je to ipaksamo privid. Naime, član Vrhovnog štaba Sreten Žujo-vić Crni, koji ga je dobro upoznao, napisao je o Nedelj-koviću da je bio »čudan čovek, nervozan i, čini mi se,

bolestan, koji je za vreme razgovora sa mno m pla-kao.«45

Dvadesetak dana nakon dolaska Athertona i Nedelj-kovića u Foču, nakon niza razgovora s njima, a sigurnoi na osnovi iskustva s Hudsonom, Ostojićem i Lalatovi-

ćem te nakon nekih naknadno dobivenih obavještenja,Tito je u pismu posla nom 8. apri la »drugovima iz hrvat-skog Ć aće«, tj. CK-u KP Hrvatske, napi sao i retke u koji-ma je rezimirao svoj stav prema tadašnjoj politici u Ju-goslaviji:

»Radi vašega ravnanja, ali ne za širu publika-ciju, mi smo dužni da vas obavijestimo o vrlo inte-resantnim stvarima koje smo nepobitno utvrdili. Naime, mi zn am o pozitivno da Engleska u Jugos-laviji preko svojih agenata ne podržava nas, nego,naprotiv, raspiruje sukobe između nas i nekihgrupa kao što su vojni četnici itd. Ona podržavarazne četničke bande isto tako kao i Nijemci, s timda nas napadaju. Engleskoj politici je stalo, i miza to imamo dokaza, da u Jugoslaviji što više za-muti, da kompromituje narodnooslobodilačku

borb u i da u mo me nt u kada za to bu de zgod na si-tuacija, tj. kada se Italija presaldumi u njeno na-ručje i ostavi Hitlera, iskrca svoje trupe u Dalma-ciju i druga mjesta, da se pojavi ovdje kao spasi-lac i da izvede zemlju iz haosa. U tu svrhu već jedošlo u Jugoslaviju oko 10 njenih tzv. 'vojnih misi-

ja', koje sa da po ra zn im mjes tima Jugoslavije vršesvoju prljavu rabotu. Jedna od takvih misija stigla

je u n aš štab, jedna se iskrcala u Dalmaciju, a dru-ge se nalaz e na d rugi m teritorij ama, tak o da miza njih ne znamo, ali po onome što se dogodilo nanekim mjestima, kao u Kolašinu itd., gdje su se

odjednom stvorile jake četničke bande, dobro na-oružane i uglavnom vođene od londonskih prista-lica, jasno se vidi da je to njihovo djelo zajedno stalijanskim okupatorom, koji ovo isto pomaže izsvojih interesa. Te četničke bande napale su našecrnogorske partizane kod Kolašina, zauzele Kola-



šin i prolile mnogo krvi naših najboljih boraca. Visami znate da u Crnoj Gori nije bilo druge vojskeosim partiz ana. Ali odj edn om po čitavoj Crnoj Go-ri počele su se pojavljivati četničke bande, koje suvodili petokolonaši i pristalice Londona. Dakle,ovdje je jasno, bez obzira na to što talijanski oku-

pator vr lo vješto radi , da ni je mo gu će da su svioni koji su pristalice Londona i koji su do juče išlis nama, preko noći ustali protiv nas po nalogu ta-lijanskog okupatora, već je sigurno da su dobilimig iz Londona.

U vezi sa svim tim, vi u Hrvatskoj morate bitivrlo oprezni. Ako se pojave takve misije, pazite davam ne napakoste. Na neki način gledajte da ih

izolirate od masa i da ih držite pod kontrolom.Svaka takva misija ima sa sobom i radio-stanicu.One neposredno stoje (u vezi) sa svojom glavnomorganizacijom — Intelidžens servisom. Svaki po-kušaj četničkog napada na vašoj teritoriji morateodmah u klici ugušiti. U vojnim uputama imatetačno kazano šta trebate preduzeti s vojničkestr ane za učvršćenje na še vojne moći. Ove engles-ke misije u Hrvatskoj vjerovatno će se povezati sHSS-ovcima, SDS-ovcima i jugoslovenskim nacio-nalistima, pomoću kojih će nastojati da razbijunašu narodnooslobodilačku borbu i naš uticaj. Nag laš ava mo da sve ovo ni je za objavl jivanje, aliizvjesne stvari moraju znati naši rukovodeći par-

tijski i vojni kadrovi.«46

Mišo Leković, koji je pripremio za štampu ovu knji-gu Titovih Sabranih djela, uz citirani je tekst stavio dvi-

je bi tn e napom en e. U pr voj je rečeno:»Tito nije bio obaviješten o tačnom broju 'voj-

nih misija' koje su britanske obavještajne službeupućivale u Jugoslaviju.«47

Kao što smo vidjeli, SOE je do aprila 1942. u Jugosla-viju uputio ukupno četiri svoje misije.

Druga Lekovićeva napomena glasi:»U Vrhovnom štabu se na temelju aktivnosti

jugoslovenske em igran tske vlade i podr ške koju je ona už ivala u Engleskoj s nepovjerenjem i zazi-ranjem gledalo na dolazak britanskih vojnih misi-

ja u Jugoslaviju koje su upućivane da uhvate vezus Dražom Mihailovićem. Njihov dolazak i aktiv-nost su dovođeni u vezu s pojačanom aktivnošćučetnika u borbi protiv narodnooslobodilačkog po-kreta, s mučkim napadima i pučevima koje su čet-nici izazivali u partizanskim jedinicama i s pove-



zivanjem četničkih štabova s okupatorima.«

48

(Is-takli autori.)Č ini na m se da dr ug a Lekovičeva na po me na na iz-

vjestan način, sigurno ne hotimično, ublažava Titove postavke iznijete u pismu »drugovima iz hr va ts kog Ć a-će«. To se odnosi prije svega na rečenice:

»...mi znamo da Engleska u Jugoslaviji ne podr- žava nas, nego, naprotiv, raspiruje sukobe izme-đu nas i nekih grupa kao što su vojni četnici itd.(...) Engleskoj politici je stalo i mi za to imamo do-kaze, da u Jugoslaviji što više zamuti...« (Istakliautori.)Istina, kapetan Hudson nije bio osoba koja je Draži

Mihailoviću donijela uputstva da napadne partizane,

ali učinili su to njegovi saputnici, članovi njegove misijeSOE, majori Ostojić i Lalatović! A taj isti Hudson, upr-kos svemu što je vidio, saznao i doživio u toku osammjeseci boravka u Jugoslaviji, napisao je 11. juna 1942.Draži Mihailoviću pokajničko pismo u kojemu je dao

punu podršku njegovoj politici. U tom pismu naš le suse i rečenice:

»Stalo mi je do toga da Vas još jednom izves-tim da Vam se stavljam potpuno na Vaše raspolo-ženje, ako smatrate da mogu koristiti Vašoj orga-nizaciji.« — Hudson zatim traži da se sastane sacrnogorskim četničkim kom anda nti ma Đ uriši-ćem i Stanišićem i »ostalim vodama koji su se ta-ko uspešno borili protiv komunista i oslobodili

svoje krajeve od njih«.»Ja mislim« — nastavlja on — »da bi možda po mogl o kad bi h nj ima lično saopšt io, da je Veli-ka Britanija rešena da stoprocentno pomaže Vasza ujedinjenje svih nacionalnih snaga u zem-lji...«!49

Stanislav Rapotec sa svojim istupima i potezima,onako kako ih je registrovala partizanska obavještajnaslužba, nikako nije ostavljao mjesta postavkama koje bidovodile u pitanje Titove zaključke.

Athertonova misija provela je u Foči punih 25 dana,od 20. marta do 15. aprila 1942. godine. Iz tog vremen-skog perioda sačuvano je još nekoliko dokumenata kojidirektno ili indirektno govore o njezinoj aktivnosti. Je-dan od njih vrijedan je da bude registrovan. To je Tito-va depeša Moskvi od 1. aprila 1942. godine:

»HitnoEngleska vojna misija do sad nije uspjela da



uspostavi vezu s komandom na Malti. Ona moliza našu pomoć da bi poslala depešu o stvarnoj si-tuaciji kod nas. Molimo da javite može li se datitakva pomoć.

Pavle, ovo je hitno i molim te da otpremiš čim prije.«50

Posljednja rečenica, napisana na hrvatsko-srpskom jeziku bila je na mij en je na šifra ntu Vrhovnog št ab aPavlu Saviću.

Medu važne dokumente pripada i pasus iz Titova pi sm a pos lanog 7. ap ri la Moši Pijadi . U n je mu je stajaloi OVO:

»S Englezima nešto nije u redu. Oni se svađajumeđusobno, ali još nismo uspjeli prokljuviti o če-

mu se radi. Svađa je došla tako daleko da onajnaš poručnik dolazi posebno za ručak i uopće vi-še ne idu zajedno. Englez nam priča da oni nema-

ju baš po vjeren ja u jugoslovensku vladu, a ja gu-ram da se ta vlada skine, jer je to u interesu sa-veznika u današnjoj borbi. Javio sam i Djedi dasmatram potrebnim stvoriti jednu novu, narodnuvladu, čiji će članovi biti većim dijelom u zemlji ikoja će izdati jedan proglas u kome bi pozvala na-rod na energičnu oružanu borbu protiv okupato-ra. To sam kazao i Englezima. Djeda mi još ništanije na to odgovorio.«51

Boravak Athertonove misije i generala Novakovićau Foči kao da je najupečatljivije ostao u sjećanju Luki

Božoviću, koji je o tome zapisao:»Pored razgovora sa Atertonom, drug Tito ga je vodio i na fr on to ve da se uvjeri o akci jama pa r-tizana i izdaji četnika Draže Mihailovića. Vjerova-lo se da će misija pomoći da se raskrinka Draža i

pro dre u svijet is tina o tome ko vodi na rodnooslo- bodi lačku bor bu u Jugoslaviji .

U to doba u Foči se nalazio i general bivše, ju-goslovenske vojske Ljubo Novaković. U januaru1942. on je bio u okolini Sarajeva i počeo da okup-lja četnike oko sebe i pored prisus tva naših jedini-ca na tom terenu. Zbog toga ga je 4. (kraljevački)

ba ta ljon 1. proleter ske bri gade sproveo do Vrhov-nog š taba u Foči. Ovdje je imao punu slobodu kre-

tanja. General Novaković se u Srbiji izjašnjavao protiv ok up ator a i na pu st io je Kostu Pećanca. Alikad je došao u istočnu Bosnu uspostavio je vezusa četnicima Draže Mihailovića. U Foči je izraža-vao svoju lojalnost partizanskom pokretu i pre-dao Vrhovnom štabu neke svoje napise za izbjeg-



ličku vladu u Londonu, koji su govorili o stanjuoslobodilačke borbe u zemlji. Cesto je razgovaraosa seljacima koji su dolazili u Foču. Iz Jahorin-skog dobrovoljačkog odreda dolazili su mu u po-sjetu komandant bataljona Mile Radović i koman-dir čete Vlado Blagojević, koje je Novaković po-znavao,dok je bio na terenu Jahorine. On se čestosastajao sa članovima engleske misije, a najčešćesa majorom Atertonom. Na sve to nije se obraćalavelika pažnja.«52

O vođenju majora Athertona »i na frontove«, Valter(Tito) je u jednom opširnijem izvještaju obavijestio iMoskvu:

»Ja se nalazim s engleskom misijom na pred-

njim položajima da bi se ona uvjerila u to ko se bori.«53

Sve je na prvi pogled izgledalo normalno. Odnosi saAthertonom i Nedeljkovićem bili su uglavnom korek-tni. A onda je 16. aprila 1942. Valter (Tito) bio prinuđenda u Moskvu, »za Djedu«, pošalje depešu:

»Noću 14. aprila bez traga je nestala Engleskamisija sa svojom stanicom i generalom Novakovi-ćem, koji je živeo kod nas i kome smo tri puta spa-savali život jer je bio osuđen na smrt od Mihailo-vića, Pećanca i Javorskog. General Novaković jeostavio jedno veoma bezobrazno pismo za naš

štab.Smatramo da je ta podlost delo Intelidžens-

-servisa i to nam razotkriva mračnu rabotu i cilje-ve ovih agenata. Učinićemo sve da uhvatimo tehulje, koji su se koristili našim gostoprimstvom,

jer smo ih mi smatr ali za saveznike.«54

Uz tekst te depeše, napisane na ruskome, Tito je zašifranta Vrhovnog štaba Pavla Savića na hrvatsko--srpskome dopisao rečenicu:

»Kako vidiš, druže Pajo, gosti odleteli i malo jeverovatnosti da ćemo ih dobiti.«55

Tako je i bilo.Svi drugi izvori osim te Titove depeše govore da su

britanska voj na mis ij a »Hydra« i gene ral Novaković ne-stali iz Foče u noći između 15. i 16. aprila, a ne »noću 14.aprila«. Tito je tada načinio datumsku grešku. Uosta-lom, to se vidi i iz pisma koje je 16. aprila iz Foče poslao»drugu Didi« (Milovanu Đ ilasu):

»Engleski gosti pripremili su nam veliko izne-nađenje. Ove noći (istakli autori) nestali su bez



traga sva trojica, zajedno sa starom lopužom ge-neralom Novakovićem i s još par civilnih lica. Jasve mislim da su oni krenuli ili prema Sandžakuili prema Crnoj Gori, iako je ona stara generalskalopuža ostavila u svom stanu pismo u kome nam

pr ij et i s neki h 5000 bo san skih Srba . Pre duz mi tesve i sa svoje strane da ih se zadrži ako se pojavena vašoj teritoriji.«58

To isto — samo ponovo s pogrešnom naznakom da-tuma — javio je Tito sutradan, 17. aprila, i »drugu Šiki-

ju« (Moši Pijadi):»Juče naveče su nam engleski gosti priredili

veliko iznenađenje. Tokom noći su nestali u neiz-vjesnom pravcu, ostavivši sve svoje stvari, pa i ra-

dio-stanicu. Zajedno s njima je nestao i ona staralopuža general Novaković i još neka civilna lica.Mi smo preduzeli sve mjere da se pronađu i, kakoizgleda, krenuli su prema Srbiji.«57

No, vr at im o se ponovo teks tu Luke Božovića:»16. aprila 1942, Engleska misija je otišla iz Fo-

če, a sa njom i general Novaković. S njima su otiš-li i Radovan Blagojević i njegova kćerka Jela, kodkojih je Engleska misija stanovala. Pretpostavlja-lo se da su pobjegli ili prema Jahorini ili premaČ elebiću. Sumnjal o se da su general u Novakovi-ću poslužili kao veza sa četnicima, M. Radović iliV. Blagojević iz Jahor ins kog dobrovo ljačkog odre-da. Prvih d an a ma ja dobij ena su obavje štenj a da

se kriju u pećini kod s(ela) Grdijevića, odakle sučetnici povremeno napadali transporte žita za Pi-vu. Jedn a četa 3. (kragujevačkog) batal jon a 1. pro-leterske brigade pretresla je taj teren ali ih nije

pronašla.«58

Vladimir Dedijer je u Dnevniku, koji je tada redovnovodio, pod datumom »Ponedeljak, 20. april«, zapisao iovu rečenicu:

»Krcun i Jurica se vratili bez begunaca.«59

Krcun — Slobodan Penezić — prema nekim podaci-ma, bio je i u Foči, kao i u Užicu, od Vrhovnog štaba za-dužen za kontraobavještajni rad. (To donekle potvrđujei ono što je V. Dedijer zapisao u svom Dnevniku pod da-tumom »28. mart, subota... Svratio sam kod Krcuna u

kancelariju da mi da 'Novo vreme' koje su donela triHercegov ca koji putu ju još iz Beograda. Krcu n mi je po-nudio da razgovaram sa njima.«60)

Jurica je bio mladi brat Ive Lole Ribara i radio je uagitpropu pri Vrhovnom štabu.

Moša Pijade (Šiki) na sebi svojstven način proko-



mentarisao je ono što se dogodilo s majorom Atherto-nom i generalom Novakovićem u pismu Titu od 25. ap-rila:

»Č udim se da se moglo dogoditi da vam gosti ionaj matori lopov klisnu. Trebalo je da Komfan-da) mesta bude budnija, a i V(rhovni) štab je mo-rao imati za njih posebnu kontrolu. Treba pročač-kati sve kuće koje je Novaković posećivao (i knji-žara, jer tamo je od početka zalazio; onda ima inekih crnogorskih petokolonaških porodica). Sla-

ba je ve rov at noća za nj ihovo hv at an je, je r su si-gurno imali dobre kanale, ali ove treba otkriti.Upozoriti hrvatski Gl(avni) štab na one njihove.Kako sad u svetlosti tog zajedničkog bekstva iz-

gleda raskid između poručnika Nedelj(kovića) iengl(eskog) majora i cela njegova priča?«61

Zapažanja Moše Pijade bila su potpuno ispravna.Samo, poslije boja... Pod »matorim lopovom« Pijade jerazumijevao generala Ljubu Novakovića, a »raskid iz-među poručnika Nedelj(kovića) i engl(eskog) majora icela njegova priča« — o kojoj smo već govorili kao osumnjivoj prividnoj ulozi Nedeljkovića kao partizan-skog obavještajca — pokazao se zaista kao uspješna ob-mana. Sve u svemu, konačan zaključak koji treba izvu-ći iz »slučaja Atherton« glasi: bio je to klasičan primjer

poraza pa rtiz an ske ko ntr aob av ješ taj ne službe!

Međutim, nije to bila samo obmana partizanskekontraobavještajne službe ni nesmetano prikupljanje

niza vojnih tajni do kojih su Atherton, Nedeljković i No-vaković nesumnjivo došli ne birajući metode djelova-nja. Atherton je još u Crnoj Gori dao Ivanu Milutinovi-ću »kao neku vrstu pomoći za borbu protiv okupatora«,kak o piše Jova n Marjanović, i znos od 250 000 lira,62 azatim dodaje:

»Izgleda kao da se ovoj misiji nije mnogo žuri-lo ili je bila toliko zabavljena svim onim što je vi-dela, da nije mogla da se snađe i radi prema za-dacima koje je u Kairu dobila. Izvori govore daova misija 'iz tehničkih razloga' nije mogla uspos-taviti radio-vezu sa svojom komandom. Tito nijedozvolio da se koristi njegova radio-stanica. Očig-ledno da je Tito bio prema ovoj misiji vrlo nepo-

verljiv, a i s pravom. Ona nije ni bila upu ćena nje-mu, već Mihailoviću.«63

F.W.D. Deakin, koji se kao član britanske vojne misije padobranom sp us ti o u Crnu Goru u jeku pe te nepr i- ja te lj ske o fa nz iv e (27. m aja 1943), a za tim, poslije pogibije kapetana Stuarta (Stjuart) , pre uze o du žnos t šefa te



misije pri Vrhovnom štabu NOV i POJ, posvetio je, usvojoj knjizi Bojovna planina (The Embattled Mounta-in), objavljenoj u Londonu 1971, prilično mnogo prosto-ra misiji »Hydra«, odnosno slučaju majora Athertona.Govoreći o prvom susretu s Titom, on kaže:

»Prvim rečima koje nam je uputio otkrio je os-novu svojih sumnji. Smatrao je da Britanci nećeviše dolaziti u njegovu komandu posle nestankamajora Atertona (Atherton) iz privremenog glav-nog partizanskog sedišta u bosanskoj varoši Foči

prethodne godine . Pr etpo st av lj ao je da Br itancismatraju da je on odgovoran za iznenadni nesta-nak ovog oficira i za njegovo ubistvo. Aterton jenapustio Foču noću, ne davši nikakvo objašnjenje

za svoj nagli odlazak. Tito je mogao samo doći dozaključka da je to bilo po naređenju pretpostavlje-nih i da je Aterton izveštavao nepovoljno o parti-zanskom pokretu.«64

Deakin zatim spominje i slučaj kapetana Hudsona,koji je također napustio — istina, javno — partizanskiVrhovni štab i vratio se u štab Draže Mihailovića, te do-daje:

»Međutim, od odlaska Hadsona i nestankaAtertona Britanci nisu davali nikakvog znaka oslanju emisara u područja koja su držali partiza-ni. Štaviše, odali smo javno priznanje i dali podr-šku, i u pogledu vojnog snabdevanja i u propa-gandi preko B.B.C.-a, Mihailoviću kao jedinom

pr eds tav nik u jugoslovenskog po kre ta ot po ra . Dali je naša Misija samo ponavljanje ovih ranijih do-dira, ili smo možda određeni da vršimo slabo pri-krivenu špijunažu da bismo upoznali ciljeve i voj-nu snagu partizanskog pokreta, koji nismo nikadni priznali, da bismo napravili upoređenje saonim što je Tito pretpostav ljao da smo mor ali zna-ti, sa stanjem kod četnika, i možda u onim pod-ručjima u kojima operišu partizanske snage i gdesu obim četničkog prisustva i priroda njihovih ak-tivnosti bili nepoznati?«65

Kapetan Hudson, koji se ponovo nalazio u štabuDraže Mihailovića, dobio je od centrale SOE za Balkannaređenje da ispita što se dogodilo s misijom »Hydra«.

Istovremeno je po naređenju iz Londona i Draža Mihai-lović poduzeo korake u tom pravcu. Sve to F.W. Deakinrezimira ovako:

»Kratak pregled rezultata ovog istraživanjaHadson je poslao Kairu. Prema ovoj poruci, Ater-ton i njeg ova gr up a pobegli su iz Foče noću 15. ap-



rila 'u pratnji četničkog vođe Spasoja Dakića'...Grupa se sedam dana krila u pećini blizu selaČ elebića, na reci Drini. Dvadeset drugog aprila,

prema Hadsonovim te legramima, Aterton, 'čijistav prema bekstvu nije bio poznat', odlučio je dase prebaci dalje u Srbiju posle svađe s Nedelj kovi-ćem i Novakovićem...-

Aterton i njegov radio-telegrafista O'Donovannapust ili su Č elebić 22. apr ila i pošli ka selu Tata-rovini. Deo puta pratio ih je Dekić. Posle toga nikoih više nije video. Dakić, koji se docnije pojavio uMihailovićevom štabu sa Atertonovim dvogledomi noseći njegove čizme, verovatno je obojicu ubio,uzevši veliku količinu zlatnih fun ti koje je Aterton

nosio sa sobom.«66

Uz taj tekst Deakin daje napomenu:»Aterton je nosio milion lira i blizu 2000 zlat-

nih funti. Njegova sudbina poslužila je kao poukaza buduće misije, koje nikad nisu bile snabdevenetolikim novcem.«67

Sačuvano je i pismo koje je Atherton 21. aprila, šestdana nakon bjekstva iz Foče, poslao Spasoju Dakiću:

»Želim uoči moga odlaska za Srbiju radi sas-tanka sa Vašim vođom đeneralom Draža Mihailo-vić, da Vam ovde izrazim, u ime moje i moje misi-

je, naš u iskren u zahvalnost , za pomoć koju ste Viukazali nam u našoj neugodnoj prilici nedavno u

Foči.«68

Odgovarajući na pismo komandanta Kalinovičkog NOP-odreda Rade Hamovića od 20. apri la 1942, Tito mu je dva dan a kasnije napi sao i ovo:

»Opasnog špijuna i razbijača narodne borbeMila Radovića moraš nam živog, svezanog spro-vesti što hitnije u Foču. On je organizovao bjek-stvo generala Novakovića i njegove pratnje zajed-no s onom engleskom misijom. Moraš razviti izvi-đačku i obavještajnu službu da se slučajno ne na-laze na tom terenu.«69

Međutim, Mile Radović se tada nije nalazio u ruka-ma partizana. On je uskoro postao komandant bataljo-na u četničkoj brigadi i poginuo je tek u julu 1945. godi-ne kao odmetnik.

Interesantno je i donekle neshvatljivo zašto je»Djed« 3. maja 1942. poslao Titu depešu:

»Mi nemamo nikakve izveštaje o odašiljanju uJugoslaviju Engleske misije, a imena o kojima Vi

javljate, postaraćem o se da proverimo. U svakom



slučaju čitava ta istorija je dosta sumnjiva. Zbogtoga vam preporučujemo najveću opreznost i sa-vesno proveravanje na licu mesta. Ne dajte timljudima nikakve podatke o vašim planovima iuopšte o vašim unutrašnjim stvarima. Molimo danas redovno držite u kursu te stvari.«70

Mjesec dana kasnije, 6. juna, iz Moskve je CK-u KPJupu ćena depeša — nepotpun o dešifrir ana — u kojoj sekaže da »londonski izvor javlja« (istakli autori) da unu-tar Osvobodilne fronte Slovenije nema jedinstva, da»njome diktira komunistička grupa, zagađena trockisti-ma i agentima Gestapoa«, da »u Srbiji partizanski po-kret skoro ne postoji« itd. Posljednja rečenica depeše

glasi: »Javljamo vam sve ovo radi vašeg upravljanja.Po pojedinim tačkama dajte vaše objašnjenje. Ja-vite takođe šta se desilo sa tom Engleskom misi-

jom ko ja je bi la u partiza nskom št ab u i ko ja je iš-čezla bez traga.«71

Tito je sutradan, 7. juna, reagirao na tu depešu upu-tivši iz sela Plužine u Moskvu, Izvršnom komitetu Ko-munističke internacionale, ovaj odgovor:

»Molimo da ponovo pregledate šifru vaše po-sljednje depeše od ... Može se samo naslutiti da setu radi o jugoslovenskoj vladi i klevetanju našeg

parti zan skog pok reta u Jugoslavij i. Mi sm o ra -zumjeli samo nekoliko posljednjih riječi, na koje

odgovaramo. Naša istr ag a u vezi s En glesko m misi jom ot-

krila je sljedeće: Engleska misija; Aterton, Patrik, Nedeljković, jugoslovenski po ručni k u službi Inte-lidžens servisa, i general Novaković otišli su za-

jedn o s 3 člana po ro dice kod koje j e g eneral Nova-ković bio nastanjen. To su priznali žena i sin Bla-gojevića, sopstvenika stana generala Novakovića.

Mi smo u vezi s tim uhapsili nekoliko četnič-kih elemenata iz Jahorinskog dobrovoljačkog od-reda, koji su pomagali da se organizuje bjekstvogenerala i misije. Istraga je takođe otkrila da jegeneral pomoću tih elemenata pripremao pobu-nu u Jahorinskom dobrovoljačkom odredu. Onisu htjeli da ubiju sve rukovodeće drugove tog od-reda, koji je držao najvažnije položaje kod Saraje-va. Jedan od zavjerenika napustio je svoju jedini-cu bez odobrenja komande i došao u Foču kod ge-nerala Novakovića. To je bilo 2 dana prije bjek-stva misije. Taj čovjek je pri pov ratku bio uh ap še n



zato što nije imao dokumenta. General je to do-znao, uplašio se da ova zavjera ne bude otkrivenai zato je prije vremena pobjegao zajedno sa misi-

jom. General i mi si ja bili su dugo vreme sa kriven iu rejo nu Č elebića. Mi smo otkrili ku ću u kojoj jeon živio, ali nismo uspjeli da ga uhvatimo. O sve-mu tome imamo dokumente i svjedoke. Ne znamozašto je pobjegla misija, koja je uživala svu našu

pomoć koja je mogla sl ob odn o da ode kuda hoće.Smatramo da je podmuklo djelo Intelidžens servi-sa sračunato na kompromitovanje našeg Vrhov-nog štaba. A možda je to bilo i djelo generala, kojise uplašio za sebe i nešto izmislio da bi misiju po-vukao sa sobom. U svakom slučaju, nama takve

misije nisu više potrebne, jer one imaju namjeruda nas kompromituju. Ovdje je svakome jasno da je engleska mi si ja igrala mračn u ulo gu.

Priča se da se sin genarala Novakovića od sa-mog početka ustanka nalazi u službi talijanskihokupatora u Danilovgradu, u Crnoj Gori, a mismo otkrili prepisku generalovu sa sinom.«72

Uz posljednju rečenicu te depeše Mladen Stefano-vić, koji je za štampu priredio petu knjigu Dokumenatacentralnih organa... dopisao je napomenu:

»Odnosi se na Jakšu Novakovića, kapetanavojske Kraljevine Jugoslavije, sinu generala Lju-

be Novakovića. Kao četnički of ic ir u jed inic am a pukovnika Baj a Staniš ića , bio je u služ bi ital ijan-

skog okupatora u Danilovgradu.«73

Citirana Titova depeša, i u onom dijelu u kojemu go-vori o zavjeri što ju je organizovao general Novaković uJahorinskome dobrovoljačkom odredu, i u posljednjojrečenici iz koje se, istina ne vidi kada je otkrivena nje-gova prepiska sa sinom, još više ističe opravdanost za-ključaka koji smo već dali: cijeli slučaj Atherton — No-vaković dokazuje krajnje nemaran odnos partizanskekontraobavještajne službe prema svojim zadacima. Atakav je odnos imao i teške posljedice na međunarod-nome propagandnom polju.

Uprkos tome što je vrlo dobro znao kakvu su sudbi-nu doživjeli Atherton i O'Donovan, Draža Mihailović jeu svojoj perfidnoj igri bez granica, kada je bilo u pita-nju uništavanje ili kompromitovanje partizana, lansi-rao u svijet vijest da su ih partizani pobili. Ponovo daje-mo riječ F.W. Deakinu:

»Mihailovićevo prvo reagovanje na ove doga-



daje bilo je da, kao pronicljiv propagandni potez,natukne Londonu da su članove britanske grupeubili partizani. On je ovo izjavio u jednoj poruci,datiranoj 27. maja, u trenutku kada su on i britan-ske vojne vlasti u Kairu imale razloga da verujuda je Aterton bio živ. Na kraju ove poruke Mihai-lović je obznanio da je on zbog ovih ubistava, 'ob-

javio otvo ren rat svim partizanima'.«74

Deakin se zatim čudi kako to da je »sličan izvještajstigao i od vode grupe 'Henna', poručnika Rapoteca,koji je »stigao (je) početkom jula 1942, s lažnim italijan-skim pasošem, u Carigrad, gde su ga saslušali britan-ski službenici«75.

Premda posljednji tekst o saslušanju Rapoteca od

bri ta ns kih sl užbe nika u Carigradu zvuči ne samo popr il ično nai vn o već je u potpunom nes klad u s on im što je sam Deak in u is tom pasusu svoje kn jige rek ao o nje-mu (kako su »britanski službenici« u Carigradu moglida saslušavaju vođu jedne misije SOE?!). Pogledajmo,ipak, što Deakin o tome kaže:

»Rapotecova izjava bila je prva od nekolikosličnih, iz četničkih izvora, koje su optuživale par-tizane za Atertonov nestanak. Ova kampanja do-stigla je vrhunac u jednom pismu jugoslovenskog

predsed nika vlade u Londonu, profesora Jo vano-vića, britanskom Ministarstvu inostranih poslova,s datumom od 31. jula 1942, u kome se tvrdi da su,

prema je dn om izveštaju iz Madrida , 'Atertona,

brata je dn og labu ri st ičk og pe ra, ubil i pa rt iz an i,koji su se dokopali njegovog novca namenjenogMihailoviću' ,..«76

Zatim:»U jednom članku u Njujork tajmsu (New York

Timesj u februaru 1943, koji pominje Dedijer usvom dnevniku, od dopisnika iz Londona Salcber-gera (C. L. Sulzberger), tvrdilo se da su, partizani

pr ošl e godine st re ljal i neko liko engl eskih of ic ira,među njim a i engleskog koresp ondenta u Beogra-du Atertona'.«77

I, konačno, zaključak:»Elemenat tajanstvenosti još okružuje pojedi-

nosti o iščezavanju Atertona i O'Donovana. Među-

tim, postoje jaki dokazi da ih je ubio Dakić, koji je pog inu o 1946. go dine pr il ik om 'speci jaln ih op er a-cija' koje su Titove snage bezbednosti preduzele

prot iv os ta tk a Mihailovićevih jedinica.«78

Poručnik Nedeljković je napustio Mihailovićev štabi obreo se, iz nepoznatih razloga, u Beogradu. Tu su ga



slučajno, u jednoj raciji, 1. januara 1943. uhapsili Nijem-ci, saslušavali ga i otpremili u logor, gdje mu se izgubiotrag. General Novaković je u toku druge polovine 1942.i 1943. godine često boravio u svome rodnom selu i ak-tivno saradivao s četnicima u Crnoj Gori sve dok pono-vo, ko zna koji put, nije pao pa rti zan ima u ruke. Tada jeosuđen na smrt i strijeljan.

Tito je 4. februara 1943, u jeku četvrte velike neprija-teljske ofanzive, iz sela Tušnice kod Livna poslao uMoskvu depešu:

»U 'Njujork Tajmsu' londonski dopisnik Sals- be rg er objavio je saopštenje da su pa rt izan i pro-

šle godine tobože strijeljali nekoliko engleskihoficira koji su htjeli da se priključe Draži Mihailo-viću, među kojima i engleskog dopisnika u Beog-radu Atertona. Mi odgovaramo da je to jedna odmnogih kleveta i izmišljotina jugoslovenske gos-

pode iz Londona, sk lepana zajedno s Dražom Mi-hailovićem, i koja ima za cilj da kompromituje ju-goslovenske partizane pred svjetskom javnošću, a

pr ije svega pr ed engleskim naro dom. Ponavlja-mo: Salsbergerovo saopštenje je obična izmišljoti-na i kleveta. Što se tiče Atertona koji je stvarnodošao u naš Štab zajedno s jugoslovenskim poruč-nikom Nedeljkovićem i narednikom Patrikom,oni su isto tako slobodno otišli kako su i došli: tom

prilikom nj ihova ulog a bila je veoma mr ačn a, isamo naše obaveze prema Saveznicima primora-vaju nas da ćutimo o Atertonovoj ulozi. Njihovslučaj je potpuno razjašnjen i tek po svršetku ratamoći će o tome da se govori.«7"»Slučaj Atherton« kao da je bio kap koja je prelila

čašu opravdanoga Titova nepovjerenja u namjere, za-datke i težnje britanskih vojnih misija koje su stizale uJugoslaviju. Te su se misije, uprkos svemu što su vidjelei saznale, priključivale četnicima, prećutno ili otvorenoodobravale njihovu »taktičku« saradnju sa okupatori-ma — i Talijanima i Nijemcima — nedićevcima i usta-šam a. Č ak i više od toga: kao da je sve više izbijalo navidjelo da su one inicijatori te i takve politike, zapravo

politike u kojoj je sve dozvoljeno samo ako vodi unište-nju partizana i NOP-a. Pri svemu tome treba imati naumu i činjenicu da se poslije bjekstva misije »Hydra« izFoče u četničku Vrhovnu komandu i niže njihove ko-mande (Sandžak, Suvobor, Majevica, Hercegovina, Ko-

paonik...) samo u toku 1942. godine — od k raja apr il a do



kraja septembra-spustilo još devet britanskih vojnihmisija! Istovremeno su znatno povećane britanske ispo-ruke oružja, municije, sanitetskog materijala i novcačetnicima Draže Mihailovića. Partizanska je obavještaj-na služba za neke od tih britanskih »pothvata« sazna-vala, a za neke nije... Međutim, i ono što je uspijevalada registruje — uz perspektivu iskrcavanja britanskihtr upa na tlo Jugoslavije — bilo je dovoljno za donošen jeocjene da četnici Draže Mihailovića predstavljaju po-tencijalno glavnu opasnost za ciljeve i tekovine narod-nooslobodilačke borbe, te da je, ako se ti ciljevi i tekovi-ne žele odbraniti i sačuvati, potrebno prije svega njimananijeti smrtonos an udarac. Č ini nam se da ponajpri jekroz tu prizmu treba gledati na neke privremene kom-

bina ci je do kojih je došlo u sk lopu pr eg ovo ra s Nijemci-ma oko »livanjske razmjene« (septembar — novembar1942), a zatim i »martovske razmjene« 1943. godine.



RAZMJENE - MAČ SA DVIJE OŠTRICE

1941. godina — dva specifična slučaja — neuspjeli pokušaji i izvršene razmjene — opravdani strah, ali... —telegram poslanika Kaschea i izjava SS-majora Her-bsta

1942. godina — pregovori i razmjene se nastavljaju — neuspjeli pokušaji razmjene Rade Končara — mora-lo se razmjenjivati i civilno stanovništvo — prva raz-mjena na Kordunu — posljednje razmjene 1942. godine

livanjska razmjena (avgust-septembar 1942) — prva partizanska lista za razmjenu — ko se nalazio na ustaš-ko-njemačkoj listi — inž. Ott i Marijan Stilinović odlaze

u Zagreb — Titova depeša Moskvi — general Horste-nau insistirao na nastavljanju pregovora — zbrka okonove liste i zagonetne depeše — dvije izjave — Tito orazgovoru sa inž. Ottom — nekoliko verzija razmjenekod Studenih Vrela — Titovo pismo Centralnom komi-tetu KP Hrvatske i jedna ispuštena rečenica — obavješ-tajna komponenta »livanjske razmjene« — Titov obav-

ještajni izvještaj Moskvi — ko su bili gestapovci s radio-stanicama u Jajcu

slavonska razmjena (23 septembra 1942) — zaroblja-vanje Vutuca i Wagnera — zašto se ustašama žurilo —

partizani traže Hebranga i četrnaest drugih aktivista NOP-a — jedna interna ustaška depeša — ko je sve raz-

mijenjen za Vutuca i Wagnera — potjernica za zamije-njenim uhapšenicima i logorašima

ponovo u Bosanskoj krajini — oslobođenje Jajca inestanak rukovodilaca 3. ( (sandžačke) proleterske bri-gade — na sceni su ponovo Kasche i general Horste-



nau — komplikacije oko razmjene — pripreme sastan-ka od 17. novembra 1942 — poseban značaj pregovoraod 17. novembra 1942 — nije se radilo o pismu Vrhov-nog štaba — jedina četiri dokumenta — još jedna raz-mjena i prekid pregovora



Tragajući za obavještajnim aspektima problemarazmjene zarobljenih partizana i uhapšenih aktivista NOP-a na okupiranom te ri to ri ju u toku NOR-a za za-robljene pripadnike njemačkih, talijanskih i kvislinškihoružanih snaga, morali smo, prije svega, da kronološ-kim redom registrujemo sve razmjene na koje smo uobilju dokumenata, studija, monografija, svjedočenja ičlanaka nailazili u bilo kojem kraju naše zemlje. Sluča-

jevima koji su u cjelin i ili ne ki m kar ak ter is ti čnim poje-dinostima upućivali na njihovo uklapanje u obavještaj-ni rad neprijatelja ili u partizansku obavještajnu služ-

bu, logično, pr id av al i smo veću pa žn ju .Radeći ovo poglavlje, naišli smo na niz neprijatel-

jskih dokumen at a, ugla vno m njem ačke provenij enci je ,koji osvjetljavaju metode i domete neprijateljskog obavje št aj no g rada u sk lopu raz mje na , a is to vr em en o poka-zuju i slabosti partizanske kontraobavještajne službe,

po seb no u čuvan ju vojn ih ta jn i. Stoga smo po je dine odnjih citirali u širim izvodima, imajući pri tome na umu iulogu razmjena u nekim aspektima razvoja NOR-a, po-sebno na planu borbe za priznavanje NOV i POJ — barde facto — za zaraćenu stranu.

1941. godinaRazmjena ratnih zarobljenika između zaraćenih

strana poznata je još iz srednjeg vijeka.1 Do specifičnogoblika prve razm jene zaro bljenika u drugo m svjetskomratu, koja je bila povezana s jugoslavenskim teritori-

jem, došlo je, odmah nakon za vr šet ka ap ri ls ko g rata1941. godine. Zbila se između sila Osovine i KraljevineJugoslavije. Prema navodima britanskog obavještajcaBasila Davidsona (Bezil Dejvidson), članovi britanskog



pos lan stv a u Beogradu , medu ko jima se našao i on, načelu s poslanikom Sir Ronaldom Campbellom (ser Ro-nald Kembel), pali su u Herceg-Novom u ruke Talijana.Odvedeni su zatim u Albaniju, pa preko Italije, francus-ke rivijere i Španije pre bačeni u Lisabon, gdje su razmi-

jenjen i za ta li ja ns ko g vojvodu Amadea od Aoste, ko gasu Britanci zarobili u Etiopiji.2

U vezi s tim interesantni su i podaci koji se nalaze unedatiranom pismu Prvislava Grizogona, poslanom,najvjerovatnije, u drugoj polovini maja 1941. iz Beogra-da Iliji Šumenkoviću, kraljevskom jugoslavenskom am-

basadoru u Anka ri :»Vreme je vraćeno bratu Stojadinovića. Ne iz-

lazi još. Govori se da će za koji dan doći Stojadino-

vić, koji da će biti zamenjen za Kembela.« 3Riječ je o beogradskom dnevniku »Vreme« i o Mila-

nu Stojadinoviću, bivšem predsjedniku kraljevske ju-goslavenske vlade (1935—1939), koji je tada kao britan-ski zatočenik bio interniran na Seyshelskim (Sejšel-skim) ostrvima u Indijskom okeanu.

Kakve je podatke o svemu što su doživjeli i zapazili bri tanska ob av je šta jna slu žb a dobi la od Cam pbe ll a injegovih saradnika, a talijanska obavještajna služba odvojvode od Aoste — nije poznato. Može se, međutim, pr etpost av it i da ti podaci u dat im us lovima ni su bili beznačajn i.

Suprotno međunarodnim obavezama Nijemci na-kon izbijanja aprilskog rata nisu dozvolili jugoslaven-skom diplomatsko-konzularnom osoblju da napusti te-ritorij Trećeg Reicha niti zemlje koje su oni okupirali.To je osoblje, s kraljevskim jugoslavenskim poslanikomu Berlinu Ivom Andrićem na čelu, sprovedeno u Beog-rad, gdje je odmah nakon dolaska znatnim dijelom po-hapšeno i vraćeno u Njemačku. Protiv njih je povedenaistraga pod optužbom da su se bavili špijunažom protivTrećega Reicha. Saznavši preko poslanstava u Vatika-nu, Bernu, Madridu i Ankari za sudbinu svojih diplo-matsko-konzularnih službenika, pa i onih koji su ostaliu Beogradu pod policijskom kontrolom, kraljevska ju-goslavenska vlada u izbjeglištvu preduzela je akciju zanjihovu razmjenu. Predviđajući brz ulazak SjedinjenihAmeričkih Država u rat protiv Njemačke, vojni izasla-

nik pri poslanstvu u Ankari, potpukovnik Milan Pro-sen, pisao je 23. jula 1941. »gospodinu ministru vojske imornarice«, koji se nalazio u Kairu:

»Mišljenja sam da bi bila potrebna energičnaintervencija (možda preko Vatikana?) da se naši

pret st avnici oslobode. Sj edin jene države mo gl e bi



u tom pogledu da nam pomognu, ako bi uspeleda neke nemačke pretstavnike zadrže kao taoce,naravno pod uslovom da se pretstavnici Sjedinje-nih država prethodno, tj. pre prekida odnosa, iz-vuku. Konačno bi se nemački pretstavnici moglizarobiti i posle napuštanja teritorije Sjedinjenihdržava.

Svakako smatram da bi trebalo preduzeti ne-što i to što pre.«4

I sama je jugoslavenska vlada ubrzo preduzela dip-lomatske korake da se njeno spomenuto diplomatsko--konzularno osoblje zamijeni za njemačke diplomat-sko-konzularne službenike koji su pri ulasku britan-skih i sovjetskih trupa u Iran, potkraj avgusta 1941. go-dine pali Britancima u ruke.5

Međutim, od svega toga nije bilo ništa.

Nakon izbi janja usta nka u Jugoslaviji prv a razmje-na zarobljenika između partizana i Nijemaca pokuša-na je potkraj jula i početkom avgusta 1941. godine. Dije-lovi Valjevskog NOP-odreda napali su 27. jula, na cestiUžice-Valjevo, dva njemačka vojna policajca (fildžan-dara); jedan je ubijen, a drugi zarobljen. Štab odreda

poslao je pismo njemačkoj ko man dan tu ri u Valjevo s pr ijedlogom da se zarobljeni na re dn ik Schmidt (Šmit)razmijeni za svršenog pravnika Stanišića, koji je bio utamošnjem zatvoru. Međutim, Nijemci na taj prijedlognisu odgovorili, a zarobljeni je narednik 18. avgusta us-

pio da pobjegne.6

U međuvremenu, u avgustu 1941, ipak je obavljena pr va ra zm jena . O tome je u ediciji Čačanski kraj u NOBzapisano:

»8. avgust... — NEVADE. Na putu između G(or-njeg) Milanovca i Nevada, kod Divljake, grupa bo-raca Takovske partizanske čete napala je nemač-ku patrolu, ubila dvojicu vojnika i zarobila jednog

podoficira, koga su part izan i zameni li za šestuhapšenih pripadnika NOP-a.«7

U Hronologiji nalazimo podatak da su jedinice Ča-čanskog NOP-odreda 16. avgusta zarobile jednog nje-mačkog vojnika kod Gornjeg Milanovca i kasnije ga za-mijenile za šest zarobljenih partizana." Nismo pronašlidetaljnije podatke o toj razmjeni: ni kada je, ni gdje jeizvršena, niti koji su zarobljeni partizani tada dobijeniu zamjenu za zarobljenog Nijemca. Najvjerovatnije jeriječ o istom događaju koji je u ediciji Čačanski kraj u

NOB registrovan pod datumom 8. avgusta 1941.



Na području Kozare kao preg ov arač za ra zm je nu pojavljuje se ustanički org an vlasti, a ne pa rt iz an sk akomanda. Grupa folksdojčera, koja je prvih dana us-tanka pobjegla iz sela Vranovca u Bosansku Dubicu,uspostavila je vezu sa svojim dotadašnjim komšijama i

po ku ša la da se vrat i u selo da bi pokupila svoju imovi-nu i porodice. O čemu se radilo, vidimo iz pisma koje je»Odbor« sela Mlječanice 10. avgusta 1941. godine po-slao »gospodinu S.S. Okružnom vođi (44)« u BosanskuDubicu:

»Poštovani gospodine!Primili smo pismo, koje ste Vi i Vaši sunarod-

njaci iz Vranovca uputili g(ospodinu) Perovićudne 8/VIII s tim da pustimo Vašu djecu, a i mar vuu Bos(ansku) Dubicu.

Mi smo u načelu za to, ali tražimo u zamjenuda nam oslobodite sve naše ljude koji se nalazetamo u zatvoru, pa bilo to građani ili seljaci, biloda su ih odavle otjerali Ustaše ili koji su sami otiš-li u grad i zadržani od strane ustaške vlasti.

Naš pr ijedlog glede izmjene je ovako: Neka g(ospodin) Johan He lf inger sa još 3 čov-

jeka Vr anov čan a (Njemca) dođe po dijecu i bl agosutra u 8 sati na Mlječanicu gdje će ih naši ljudidočekati i sprovesti do kuće, omaće pokupiti svoje

blago u vrijednosti od 500 Din. i 50 kg stvari poosobi.

Naše ljude, koji su uhapšeni , dovedite sa so- bo m a i građ an e koji žele da dođu ovamo.

To su naši uslovi od kojih ne rfiožemo odstupi-ti, upozorujemo Vas da vojne pratnje ne vodite,

jer nije opo rtun o — t.j. Okružni vođa može sa pra-tiocima da dođe, ali samo do Mlječanice.

Odgovor pošaljite još danas.«9

Nismo našli do ku me nte iz kojih bismo saznal i kakosu ti pregovori završeni, ali je interesantno da »OdborMlječanice« stavlja »Švabama« do znanja da mogu »po-kupiti svoje blago u vrijednosti od 500 Din. i 50 kg stvari

po osobi«, jer su i us ta še Srbima, pris ilno iseljavanim snjihovih ognjišta, dozvoljavale ponijeti samo 500 din arai 30 kg stvari po osobi!10

Đ oko Jovanić, jedan od organizato ra us tan ka u Licii član Štaba gerilskih odreda u Lapcu, pribilježio je usvojim Ratnim sjećanjima i ovo:

»... čujem da su, 14. avgusta, na Drenovači, za-robljena dva Nijemca, inženjera, koji su tamo išliautomobilom iz Bihaća. Pošli su da izvide željez-ničku prugu Gospić-Knin i da predvide daljnje ra-



dove na njoj. Dovedeni su u Lapac. Otišao sam daih vidim. Bili su tridesetih godina, više zbunjeninego uplašeni. Znatiželjno su promatrali sve štose oko njih događa. Smjestili su ih u jednu sobu, ukamenoj kući nedaleko od Štaba, ispred koje su

postavil i stražu.«11

Zarobljenici su iz Lapca sprovedeni u Drvar, gdje jeistragom ustanovljeno da je, navodno, riječ o »njemač-kim obavještajcima, a ne inženjerima«.12

Nj em ačko po sl anstvo u Zag reb u pr ed uze lo je u sep-tembru 1941. godine mjere da dvojicu zarobljenih pri-

padnika Or ga ni zaci je »Todt« (Tot), jer se rad il o o nj im a,oslobodi uz pomoć Talijana. Pr emd a su Talijani obećalida će posredovati, njiho vi pokušaji u tom e nisu uspjeli.

Organizacija »Todt« ili, kako su je kraće nazivali OT bi la je za pr av o njemačka te hn ička sl už ba ko ja je takonazvana po svom osnivaču i organizatoru Fritzu Todtu(Fric Tot), a izvodila je razne građevinske radove za po-trebe njemačke države i, naročito za potrebe njemačkihoružanih snaga u Reichu i okupiranim zemljama Evro-

pe. Ne po sr ed no po tčinj en a Mi ni sta rs tv u naoružanja iratne proizvodnje, bila je to poluvojnička nacistička or-ganizacija čiji su pripadnici početkom drugog svjetskograta dobili i jednoobrazne uniforme, kao i nazive (čino-ve) koji su odgovarali njihovim funkcijama (nadzornik, pa li r, upr av nik grad nj e, viši upravnik gradnje itd.).

Na akci ju Nj em ačkog po sl an stv a za spas av anj e za-robljenih pripadnika Organizacije »Todt« nadovezalase, kako je to i kasnije praktikovano, aktivnost same or-ganizacije »Todt«. O tome svjedoči naš poznati književ-nik Ervin Šinko u svom Drvarskom dnevniku, opisujućidogađaje koji su se tih dana odigravali u Kninu, kamo

je on po bj egao iz Dr va ra , pod ka kvu- takv u zašt itu Tali- jana , plašeći se usta ški h re pr es al ija prot iv Židova:

»... ispred 'Hotela Grand' pojavila su se elegan-tna kola iz kojih je izašao jedan gojazan, kolikomlad — toliko i debeo nemački oficir. (...) Još istogdana mi je kapetan Pući ukazao na ovu upadljivu

po ja vu — 'sad će se, kroz dva-tr i dana , već sigur-no odlučiti o sudbini Drvara' — rekao mi je, jer jezbog toga došao i ovaj nemački oficir iz jedinice'Todt'. Još na samom početku ustanka, ustanici suuhvatili dva nemačka oficira iz ove jedinice — izbog njih sada ovaj debeli Nemac požuruje Italija-ne, očekuje njihovo oslobađanje. Debeli se posle,svaki drugi-treći dan, pojavljivao sa svojim koli-ma u Kninu.«13

U vezi s tim slučajem interesantan je detalj iz pisma



jednog aktiv ista i obavješ tajca NOP-a iz Knina, potpisa-nog pseudonimom Bili. Bili 1. septembra, piše nekomkom and iru (»Druže komandire«) u Dalmaciju i izvješta-va ga o broju Talijana u Kninu te dodaje:

»Reče mi jedan komesar iz blizine ovdje, da suuhvaćena 2 njemačka oficira GPU, mislim da ćeih strijeljati u Drvaru.«14

Bili je, očigledno, pod terminom »GPU« razumijevaoGestapo, odnosno njemačke špijune, a u stvari se radilo0 pripadnicima organizacije »Todt« koji su, i to nerijet-ko, radili i za njemačku obavještajnu službu.

Gru pa bana tskih bor aca zarob ila je 22. avgusta 1941.godine njemačkog komesara vršidbe u Mokrinu i zami-

jenila ga za jednog uhap šen og simpatizera NOP-a.15

Zbog »zaoštravanja situacije« Kika Damjanović iDorde Doka Jovanović Jarac, španski borac, otišli su uime Kosmajskog NOP-odreda, potkraj av gusta ili počet-kom septembra 1941. u selo Junkovac na pregovore s

pred rat nim jugoslavenskim genera lom Ljubom Nova-kovićem i Pećančevim četničkim »vojvodom« Nikčevi-ćem.

»Primili su nas, ali rezervisano i formalno ni-su odbili saradnju« — bilježi Kika Damjanović ka-zivan je Draže Markovića. — »Ali su govorili o pro-glasu Pećanca, koji i njih obavezuje. To je bio po-slednji susret posle prethodno održanih sastana-ka i zajedničkih zborova. Međutim, sutradan su

već zarobili dva naša partizana, među njima iJanka Sekulića. Srećom, odmah posle toga mi za-robismo grupu četnika i medu njima sina vojvode Nikčevića. Izvršili smo raz men u i uskoro prekinu-li svaku saradnju.«16

Ozrenski su ustanici 24. avgusta 1941. godine sače-kali u zasjedi kod Lipca kamion i zarobili devet tuzlan-skih ustaša, medu kojima i braću Zvonka i Tomu Pipala1 sut radan, 25. avgusta, sproveli ih u ustanički štab u se-lo Brezike, gdje ih je Luka Lazarević, komandir kurira,zatvorio u školski podrum.

»Toga dana« — napisao je tadašnji komandantOzrenskog partizanskog odreda Todor Vujasino-vić — »doprla je do njega (do Lazarevića — primj.

autora) panika koju su pronele neke izbeglice. On je na brz in u odredio da se st re ljaju onih devet us-taša, među kojima i Pipale.«17

Da bi saznali za sudbinu braće Pipal i eventualno ihspasili iz ustaničkog zarobljeništva, tuzlanski su ustaše2. septembra po sekretaru općine Bosansko Petrovo Se-lo poslali ustanicima sljedeći dopis:



»Pobunjeničkom taboru OzrenGrađani grada Tuzle potražuju tri civila, to

jest Zvonko Pipal kao i br at mu Tomo Pipal kao injihov šofer. Imenovani su zarobljeni u automobi-lu 4 km pred Dobojem na glavnoj državnoj cesti asa njima i šest ustaša. Sprovedeni su preko selaOsiječane i mi po svemu sudeći smatramo, da ni-su ubijeni nego zadržani kod vas kao taoci, tevam ovim putem dajemo prilike da se izjasnite po tpuno jasno kako u pogledu dotičnih deveterozarobljenih tako isto za uopšte smirenje.

Smatrajući ovo za častan pregovor, želimo dase nam pošalje odgovor ujedno poštivajući među-

narodne odredbe to molimo da se s našim dostav-ljačem ovog pregovora najfinije postupa.«Ispod tog teksta stajalo je samo: »Građanin grada

Tuzle«, bez ikakva potpisa, i žig »Nezavisna državaHrvatska, opštinsko poglavarstvo Bosansko PetrovoSelo Kotar Gračanica«.18

Budući da na taj dopis nisu dobili nikakav odgovor,ustaše su ustanicima poslale svoje parlamentare.

»Istih dana« — da ponovno citiramo T. Vujasi-novića — »tuzlanske ustaše uputile su nam trgov-ca Peru Jokanovića i kazandžiju Ć edu Popovićada nam preko njih ponude zamenu zarobljenikatražeći da im pustimo Pipale. Naravno da su sevratili neobavljena posla.«19

Premda taj prvi pokušaj razmjene zar obljenika nijeuspio — braća Pipal su, kao što smo rekli, već bili strije-ljani — na području Ozrena ipak je malo kasnije došlodo razmjene zarobljenih Nijemaca za zarobljene parti-zane i uhapšene pripadnike NOP-a. Ustaški su, pak, mi-licioneri nekoliko puta zamjenjivani za — vreću soli.20

Prema pisanju Grge Milašinčića, člana Štaba parti-zanskog odreda »Debela Kosa«, na Kordunu je u Svi-njarici, selu nedaleko od Krnjaka, 12. septembra 1941.zarobljen talijanski poručnik, obavještajac, GiuseppeBlasi (Duzepe Blaži), rodom iz Rijeke, učesnik u ratovi-ma protiv Abesinije (danas Etiopija), Albanije i Grčke.Blasi je, zahvaljujući znanju hrvatsko-srpskog jezika,širio po kordunaškim selima propagandu protiv usta-

nika.Stanko Opačić Ć anica poslao je istog da na u ime»komande odreda« talijanskoj komandi u Karlovcu do-

pis:»Komandi okupatorske talijanske vojske Kar-

lovac. Dana 12. IX u 18 sati, upao je na teren podkontrolom odreda 'Debela Kosa' oficir iz vaše ko-



mande, poručnik Duzepe Blaži. Obavještavamovas da ćemo zbog nedopuštene propagande i voj-ne djelatnosti zadržati vašeg oficira u zarobljeniš-tvu. Za njegovo oslobođenje tražimo da nam u ro-ku od 24 sata uputite na isto mjesto 2 puškomitra-ljeza, 10 vojnih pušaka i 10.000 puščano-mitraljes-kih metaka. U očekivanju vašeg odgovora Smrtfašizmu — sloboda narodu!«21

Talijanska je komanda odmah odgovorila »koman-diru neredovite čete koja operiše u zoni Krnjaka«, nu-deći za Blazija novac, talijanske lire ili njemačke mar-ke, i završila pismo prijetnjom:

»Ukoliko vaša komanda ne oslobodi poručni-ka Đ uzepea Blazija, naš e oružane snage će svom

silom poduzeti odgovarajuće mjere za oslobođe-nje našeg oficira.«22

Primivši takav odgovor, komanda odreda prebacila je Blasija u logor Crna lokva u Petrovoj gori. Dan-dvakasnije Talijani su prodrli u Petrovu goru. U blizini lo-gora odreda »Debela Kosa« došlo je do borbe u kojoj je

po ginuo i tali janski poručnik Blasi!23

Instruktor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju pri jagodinskom Okružnom komitetu Bošnjak (Petar Stam- bolić — pr imj. autora) 12. sep temb ra 1941. obavještavaPokrajinski komitet o stanju partijske organizacije, padodaje i ovo:

»Beličkana putu Krag(ujevac)—Jag(odina) nadužini od 1 km, zajedno sa seljacima dva sela, po-sečeni su tel(efonski) stubovi i spaljeni. Na istom

pu tu zarobl jeno je 7 Nemaca, zarobl jen izvanre-dan sanitetski materijal, l luksuzni automobil,mnogo aleve paprike, salame i slanine. Zapaljenatri kamiona, jedan sa hranom, jer nisu mogli po-neti, iako su im seljaci pomagali. Nudili smo za-menu za zarobljene Nemce. Medu njima ima je-dan lekar, koji nam je operisao jednog ranjenogdruga. Ako ne dođe do zamene, Nemce ćemo stre-ljati.«24

Jesu li Nijemci pristali na razmjenu ili na ponudunisu uopće odgovorili? O tome, kao ni o sudbini zarob-ljenika, nismo našli podatke.

U izvještaju Pokrajinskom komitetu od 21. septembra 1941. godine »OK i Ć ora«, tj. Okružni komitet KPJza požarevački okrug i instruktor Pokrajinskog komite-ta za taj okrug Moma Marković, izvještavaju i o aktiv-nosti Požarevačkog NOP-odreda:

»20. septembra u 6 sati ujutro naš odred udario je na Vel(iko) Gradiš te i posle jake bo rb e koja je



trajala 3 i po sata savladan je otpor. (...) Zarobilismo 7 nem(ačkih) oficira, komandanta mesta, dvakulturbundovca... Posle toga održan je veliki zbori naši su se povukli iz Gradišta. (...) ostavljena jevrlo mala patrola na mostu... Kad su Nemci naiš-li, patrola je pucala, ali slabo, — povukla se. (...) Nemci ... doš li su u Gradiš te ... tražili da gr ađ an iintervenišu kod partizana i najzad oni poslali pre-govarače. Naši su odbili da pregovaraju i Nemcisu se povukli iz Gradišta u Rumuniju. (...) Ranomzorom oni su opet poslali pregovarača sa kojimsu naši pristali da pregovaraju...«I što se dalje dogodilo?

»Da naglasimo samo« — stoji u izvještaju —»da su pregovori sa Nemcima vođeni bez konsul-tovanja nas, rukovodstva, i da smo ih zbog togaoštro kritikovali...«25

U sjećanjima objavljenim 1987. godine MomaMarković kaže:

»Štab Odreda je prihvatio pregovore, ali samse ja tome usprotivio... Kad sam kasnije slušao otajnim pregovorima vođenim marta-aprila 1943.između predstavnika nemačke vrhovne komandena teritoriji NDH i predstavnika Vrhovnog štaba

NOVJ, setio sam se svog uskog gle dan ja na pre-govore sa neprijateljem i propuštene prilike da nataj način bar spasemo neke uhapšene drugo-ve...«26

Noću između 9. i 10. ok tobra J ast reb ačka i Pasjačkačeta Topličkog i Jablanička četa Kukavičkog NOP-od-reda zauzele su Prokuplje — tvrđavu Koste Pećanca,razoružale četnike i povukle se s bogatim plijenom. Bio

je to težak u darac na koji je Pećanac brzo reag irao : mo- b i l i s e je oko 3000 ljudi i već 12. ok tobra s nekoliko ko-lona krenuo u napad na partizane u širem rejonu pla-nine Pasjače.

Istog dana krenuli su iz Niša u Toplički partizanskiodred beogradski ilegalci Rakić Mirko, Srba Andreje-vić i Živa Č iklovan. U selu Žitorađu upali su u četničkuzasjedu i zarobljeni su.

Poslije trodnevnih borbi partizani su potpuno razbi-li četnike: poginulo ih je oko 50, a zarobljeno više od400, uglavnom prisilno mobilisanih seljaka. Neke za-robljene četnike partizani su 15. oktobra zamijenili zauhapšene beogradske ilegalce.25

U borbi na Jelinu dubu 19. oktobra 1941. jediniceZetskog partizanskog odreda zarobile su 44 talijanskavojnika i 20 oficira i podoficira. Glavni štab NOP-odre-



da za Crnu Goru i Boku, prema već ustaljenom običaju, pust io je 20. ok to br a na sl obodu za ro bl je ne vojn ike po-slavši po njima talijanskoj komandi u Nikšiću pismenu

ponudu da se za ro bl jeni of ic ir i i podofici ri za mij en e za»20 Crnogoraca koji su najmanje tri mjeseca u zatvo-ru«.28 Neke su uhapšenike i poimenice tražili, a međunjima i doktoricu Sašu Božović. Dva viša talijanska ofi-cira došla su 26. oktobra u Martiniće na pregovore sBlažom Jovanovićem i Pekom Dapčevićem. Ubrzo za-tim, 6. novembra, obavljena je i razmjena. Među zami-

je nj en im a bi la je i dr Saš a Božović, ko ja se dotada na la -zila u Albaniji, u koncentracionom logoru u Kavaji. Naoslobođeni je teritorij stigla sa svojom, tih dana u logo-ru rođenom djevojčicom — Dolores!29

Komandant Romanijskog partizanskog odreda Sla-viša Vajner Ciča pismeno je predložio domobranskojkomandi u Sarajevu, u oktobru 1941. godine, zamjenuzarobljenih domobranskih oficira za pohapšene pri-

padnike NOP-a: Živka Joši la , Mlad ena Kneževića, LuluFrkovića, Ib ru Ć engića, Veru Kušec... Dom obr ans ka jekomanda prihvatila ponudu i potpukovnik Rajnman je3. novembra krenuo limuzinom u kojoj su se, osim nje-ga i ađutanta, nalazili i uhapšeni pripadnici NOP-a Ve-ra Kušec, studentica medicine, koja je do hapšenjaobavj eštaj no radil a za NOP u Visokom, i Ibro Č engić,koji je treb ao da obavi raz mje nu. Radi sigurnosti, uklju-čili su se u dugačku kolonu kamiona s domobranima,oružjem i municijom, koja je krenula u selo Mokro da

smijeni tamošnju posadu. Na drugom ki lome tr u od Sa ra jeva , kod Kozje ćupri -

je, ko lo nu je saček al a partizanska zasj eda. Pošto su do-mobranima u pomoć stigla dva njemačka tenka, zasje-da je probijena i kolona je produžila, ali su je nedalekood sela Bulozi sa svih strana ponovo napali partizanitako da je tek u sumrak stigla na odredište — u Mokro.

Do uspostave veze sa Štabom Romanijskog NOP-od-reda prošla su tri dana i razmjena je najzad ugovorenai tek 6. novembra obavljena. Tog dana oko 17 sati došlo

je do sastanka na Cr veni m st ij enam a, gd je su u sumrakstigli partizani i u fijakeru dovezli zarobljene domobra-ne.

»Vi ste nama doveli na razmjenu samo dvoje — rekao je pa rt iz an sk i parlamentar Moric MitaFliker — a ugovorili smo desetoro!

Ostali su u logoru — odgovorio je potpukovnikRaj nma n. — Ovo dvoje je bilo u Sarajevu . I dru gećemo vam dovesti, čim ih pronađemo.«30

Da bi izvršio obećanje njemačkoj komandi, a hvalio



se da može »u svako doba skupiti dovoljan broj četnikada očisti Jablanicu (u Srbiji) od partizana«, bivši minis-tar Miloš Dragović 1. novembra 1941. godine krenuo jeu uniformi pukovnika na teren. Međutim, prije negošto je uspio da okupi četnike našao se u rukama boracaLeskovačkog partizanskog odreda. Osam dana kasnije,9. novembra, Nijemci su, pod komandom zloglasnogmajora Königa (Kenig), organizatora jednog od najstra-vičnijih zločina iz drugog svjetskog rata, pokolja u Kra-gujevcu (20. oktobra 1941. godine), zajedno s nedićevci-ma i četnicima, poduzeli ofanzivu protiv Leskovačkog iJablaničkog partizanskog odreda. Udruž ene neprijatelj-ske snage pretrpjele su osjetne gubitke, a poginuo je imajor König. Podoficir iz njegove pratnje je zarobljen.

»Nedićevska komanda iz Leskovca i Niša jezbog toga poslala delegaciju kod partizana u Jab-lanicu da pregovara o puštanju na slobodu sena-tora Miloša Dragovića, zarobljenog nemačkognarednika i 11 nedićevaca« — svjedoči VujadinBlečić, borac Leskovačkog partizanskog odreda. — »Na čelu naše de legaci je bio je Voj in BajovićVuk (komandir Pasjačke čete iz Topličkog odre-da). — Nemačka komanda nije htela da osloboditri zarobljena partizana, pa su ovi pregovori i za-vršili bez uspeha.«31

Poslije neuspjelog napada na Pljevlja (1. decembra1941), u toku kojeg su Talijani zarobili pedesetak uglav-nom ranjenih partizana, Štab Durmitorskog NOP-odre-da, u čijem su se zarobljeništvu nalazila 73 Talijana,

pred ložio je generalu Giovanni ju Esspos itu (Đ ovani Es- pozito), komandantu divizije »Pusteria«, razmjenu za-robljenika na principu jedan za jednoga. Primivši 14.decembra 1941. partizansku ponudu, Talijani su odgo-vorili da oni nemaju partizanskih zarobljenika. U stva-ri, oni su već desetak dana prije toga zarobljene parti-zane, a među njima i ranjenike, strijeljali!

Prepiska između štaba Durmitorskog NOP-odreda igenerala Essposita oko zarobljenih Talijana nastavlje-na je, ali bez rezultata...32

Upoznavš i se s Titovim pis mom od 2. dece mb ra 1941,u kojemu se nalazila i poruka:

»Očekujemo da će vaši napo ri oko oslob ođenjaBrke (Rade Končara) uspjeti. Poradite sve, ne žali-te truda, on se mora osloboditi...«33

Centralni komitet KP Hrvatske odmah je preduzeoodgovarajuće postupke. Istoga je dana Titovu poruku

^ doslovno prenio Pokrajinskom komitetu KPH za Dal-maciju.34 Rezultat tih mjera sigurno je bio i izvještaj



Glavnog štaba Hrvatske Vrhovnom štabu od 15. decembra, u kome se kaže da je na savjetovanju s »predstav-nicima Like i Korduna«, održanom dva dana prije toga — 13. decem br a — osim os ta loga zakl jučeno:

»Hvatati oficire kao taoce za izmjenu sa našimhapšenim drugovima.«35

Dana 24. decembra 1941. godine izdana je »NaredbaBr. 3 Komandanta Narodno-oslobodilačkih Partizan-skih Odreda Hrvatske«, koju su potpisali »polit(ički) ko-mesar V. Katić« (Vladimir Bakarić) i »komandant IvoVladić« (Ivo Rukavina) i dostavili »na znanje Vrhovnomštabu Jugoslavije«, a »na znanje i postupak« Ličkoj gru-

pi pa rt izansk ih odreda , Kord unaško m pa rt izan sk omodredu i Primorsko-goranskom partizanskom odredu.

U toj je naredbi pod tačkom II pisalo:»U posljednje vrijeme je uspjelo protivniku da

uhvati nekoliko naših istaknutih boraca. Postojemogućnosti da te drugove oslobodimo vršeći za-mjenu za zarobljene visoke ličnosti talijanske, us-taške ili domobranske vojske. Zbog toga je potreb-no da se organizuju specijalne zasjede ili upadi umjesta za hvatanje i zarobljavanje pogodnih ne-

pr ijatel jskih ličnosti . Pr em a tome, ako ubu dućekoja jedinica zarobi višeg oficira, neće ga odmahstrijeljati nego će ga držati u zarobljeništvu i oba-vijestiti o tomu ovaj štab, koji će već prema potre- bi dati nare đen je za daljnj i postupak.«36

Premda se u citiranim dokumentima ne spominjeRade Končar, očigledno je da su najavljene mjere prijesvega bile povezane s planovima za njegovu razmjenu.

Potkraj decembra 1941. Ivan (Srećko) Manola, ko-mandant partizanskih odreda Korduna i Banije, poslao

je komandantu do mo br an sk e posade u Karlovcu slje-deće pismo:

»U mom logoru zarobljenika nalaze se: Kriz-manić Josip, domobranski pričuvni poručnik... iDevošić Frane, stožerni narednik:

Voljan sam izvršiti razmjenu ove dvojice za-robljenika za slijedeća lica, naše drugove, kojesmatram ratnim zarobljenicima, zarobljenim naneprijateljskom teritoriju, a što je u potpunoj sug-lasnosti s međunarodnim ratnim pravom i među-narodnim ratnim uzusima. Ta lica jesu slijedeća:Zvonko Držić, zarobljen 16. X. o. g. u Karlovcu odKarlovačke policije, po agentu Saletu, a sada senalazi zatočen u Zagrebu;

Vera Novak, zarobljena 16. X o. g. u Karlovcu



na kolodvoru od činovnika policije Ivaniša, sadazatočena u Zagrebu.«37

Istoga je dana Srećko Manola pismeno obavijestio i porodicu zarobl jenog Krizmanića:

»Poštovanoj obitelji Krizmanić, Zagreb.Šaljem Vam pismo Vašeg sina Josipa Krizma-

nića, domobranskog pričuvnog poručnika, koji senalazi u mom logoru zarobljenika i bit će zadržansve dok današnje vlasti ne pristanu na izmjenukoju tražim. (...)

Sigurnost života Vašeg sina je potpuna, jer nije naš običaj 'i savršeno je daleko od na ši h shvaća-nja i odnosa medu ljudima rđav postupak premarat nim zarobljenicima. Borba koju vodimo i cilj te

bo rbe jeste bolji život i više prav a za sve Hrvate iSrbe, jasno ne za one koji su svoje ruke uprljalikrvlju nevine djece, žena i staraca srpskog naro-da, a Vaš sin nije u tome učestvovao niti se upr-ljao nedužnom krvlju...«38

Glavni štab narodnooslobodilačkih partizanskih od-reda Hrvatske javio je 16. januara 1942. godine »koman-dantu Kordunaškog partizanskog odreda«:

»Pismo vašeg zarobljenika Krizmanića uputilismo njegovoj porodici. Popratno pismo koman-danta Kordunaškog partizanskog odreda smo za-ustavili. (...)

Odobravamo prijedlog za izmjenu zarobljeni-ka, a koji je komandant Kordunaškog partizan-skog odreda uputio domobranskom zapovjednikuu Karlovac.«39

Međutim, zamjena M arijana Č avića Grge, sekr etaraMjesnog komiteta KPH u Karlovcu i člana Operativnog

pa rt ij skog rukovods tva Okružnog komiteta KPH — jerto je bilo pravo ime Zvonka Držića — i Marice Pataki,zagrebačke studentice, kurira Okružnog komiteta KPHKarlovac — koja je imala isprave na ime Vera Novak —nije obavljena. Ustaše su ih oboje ubili.

Tako su izgledali prvi neuspjeli pokušaji i prve uspjele ra zm je ne zarobljenika , odnosno uh ap šen ih pripad nik a NOP-a u gradovima, između Nijemaca, Tali ja-na, Pećančevih četnika i domobrana tzv. NDH, s jedne,te partizana, s druge strane, preduzimane u toku 1941.godine. Pri tome je, jasno, svaka strana imala svoju ra-čunicu.



Od prvih dana ustanka postavljalo se pitanje postu- panja sa za ro bl jeni m ok up at or ski m i kvis linškim vojni-cima, podoficirima i oficirima. S tim u vezi interesan-tno je svjedočenje dvojice ličko-krajiških prvob ora ca —Milana Majstorovića i Miče Medića. Pišući o borbi pro-tiv domobranske kolone 19. avgusta 1941. na cesti Gra-čac—Gornji Lapac—Kulen Vakuf, u kojoj je zarobl jeno90 neprijateljskih vojnika, oni kažu i ovo:

»...U to vrijeme zarobljenici su za nas predstav-ljali izvjestan problem. Nismo znali što bi s njima.Bojali smo se da ih pustimo. Računali smo da bineprijatelj pomoću njih mogao štošta da dozna onama i to onoga što mi nismo željeli da on zna (is-

takli autori). Ubiti zarobljene neprijateljske vojni-ke bilo je u suprotnosti s našim nastojanjima dase osujeti plan neprijatelja u izazivanju bratoubi-lačkog rata.

U našim redovima tada je još bilo i onih kojinisu krili da najbolje rješenje vide u tome da za-robljenici ostanu tu gdje su i zarobljeni, a da seštabu pošalje izvještaj da zarobljenih uopće nema.Ali, što smo se više odmicali od početka ustanka,takva gledanja sve više su pripadala prošlosti. Ja-čala je uloga i utjecaj Partije. (...)

Tako je 23. dan ustanka u ovom kraju bio obi-lježen velikom pobjedom... Ona nije bila samo u

bro ju ub ij en ih ne pr ij at el js ki h vojnika, u količini

otetog oružja, nego posebno u tome što su zarob-ljeni neprijateljski vojnici po svim zakonima rata bil i pred at i višem št abu. (...) Nako n de se tak danazarobljenici su pušteni svojim kućama.«40

Strah ustanika da će oslobođeni zarobljenici biti iz-vor obavještenja za neprijatelja bio je opravdan, ali to

je bilo neizbježno. To se po kazal o i pr il ikom razmjenazarobljenika. Međutim, značaj obavještenja što su ihzamijenjeni zarobljenici prenijeli uvelike je zavisio orazvijenosti i umješnosti kontraobavještajne službe onestrane u čijim su se rukama nalazili.

Podaci dobiveni od razmijenjenih ratnih zarobljeni-ka ni za okupatora ni za kvislinge nisu imali primarnoznačenje, osim ako neki od njih već otprije nije bio is-kusni obavještajac. Mnogo važnija, naročito za Nijem-ce, bila su zapažanja njihovih pregovarača i mogućnostda se putem razmjena u partizanske redove ubaci ne-

pr ij at el jski ag en t. Ci ti raćemo dv a dokumenta koji, bez



obzira na datume, objašnjavaju o čemu se radilo od prvih do posl jedn jih dana rat a.Kada je potkraj marta 1943. godine ministar spolj-

njih poslova Trećega Reicha von Ribbentrop (fon Ri- bentrop) doveo u pi tan je sv rs is hodnos t nj em ačk o- pa rt i-zanskih pregovora o razmjeni zarobljenika, koji su up-ravo bili u toku, njemački poslanik u »Nezavisnoj Drža-vi Hrvatskoj« Siegfried Kasche (Zigfrid Kaše) odgovorio

je (30. ma rt a) depešo m, u kojoj je pisa lo :»Lično poznavanje prilika kod partizana, što

ga je Ott (Ot) tom prilikom stekao, stvorilo nam jespomenute mogućnosti razmjene zarobljenika iobezbijedilo uvid u unutrašnje i u vojne prilikekod partizana što do sada nije bilo moguće niko-

jim drugim putem. Već radi toga molim da se ne zabrani održavanje ove veze koja nas ni na šta neobavezuje(Istakli autori.)

Inž. Hans Ott bio je njemački pregovarač u pregovo-rima o razmjeni zarobljenika, odnosno uhapšenika, uavgustu 1942. godine u Livnu i Glamoču.

Odgovarajući na pitanje isljednika Uprave državne bezb jednos ti — UDB-e, šef Od jel jen ja IV (Gestapo) Dje-latne grupe »E« Policije sigurnosti i službe sigurnosti(Einsatzgruppe »E« Sipo und des SD) za tzv. NDH SS--major Fridrich Herbst (Fridrih Herbst) na saslušanjuod 14. decembra 1948. godine, objašnjavajući mjesto iulogu svog pretpostavljenog SS-pukovnika Günthera

Herrmanna (Ginter Herman) u razmjeni zarobljenikaizmeđu Nijemaca i partizana, doslovno je rekao i ovo:»Nisu mi poznate pojedinosti koje su rukovodi-

le Herrmanna da se toliko naglašeno angažuje urazmjenama koje su, po svom vanjskom izgledu,

pr ed sta vl ja le prv en st ve no vo jn ičku stvar, a pol i-tički bile obojene samo utoliko što su ljudi za raz-mjenu pretežno smatrani političkim zatvorenici-ma. Nisam upoznat dogovorom Herrmanna s ge-neralom Glaiseom Horstenauom (Glez Horste-nau). Međutim, vjerujem da on nije htio propustiti

priliku da razmjene iskoristi u obavještajne svrhe. Način na koji su se razmjene praktično odvijaleomogućavao je da se vrlo lako ubace agenti. Par-

tizani su, doduše, poimenično tražili lica, ali te nji-hove želje nisu potpuno ispunjavane, i umjestonekih traženih nuđena su druga lica i partizanisu ih prihvatili.«42 (Istakli autori.)U posmatranju obavještajnog aspekta razmjene za-

robljenika uvijek treba imati na umu i ono što je Kas-



che napisao Ribbentropu, kao i ono što je Herbst izjavioisljedniku. Nije sporno da su i Nijemci, i Talijani, i us ta še od

svojih pregovarača, a zatim i od razmijenjenih zaroblje-nika, tražili i dobivali detaljne izvještaje o svemu što sudoživjeli, čuli i vidjeli za vrijeme bora vka me đu par tiza-nima, i na taj način ponekad dolazili i do dragocjenih

po da taka . Nasuprot , tome i pa rt izan i su, sa sluš avajućineprijateljske zarobljenike, nastojali, pa ponekad i us-

pijevali, da od nj ih dobiju po da tke koji su im mogli ko-ristiti, dok su njihovi pregovarači usmeno podnosilisvojim štabovima izvještaje o svojim zapažanjima.

Međutim, Herbstove navode treba shvatiti kao po-tvrdu o postojanju zaista velikog raskoraka između

Herrmannovih želja i stvarnih mogućnosti. U sačuva-nim ratnim arhivima nismo naišli na dokumente nisvjedočenja o tome da je bilo koja neprijateljska obav-

je št ajna služba u sklopu ra zm je na zarobl jenika u toku1941. godine pokušala, da u partizanske redove ubacisvog agenta. Isti je slučaj i s partizanskom obavještaj-nom službom. Uostalom, u toku cijelog rata njene mo-gućnosti na tom planu bile su minimalne, osim u sluča-

ju pri pa dni ka do mo br an st va tzv. NDH i četnika DražeMihailovića, a oni su uglavnom puštani na slobodu bezrazmjena. Među njima je partizanska obavještajnaslužba tražila i nalazila svoje buduće saradnike, ali tonije tema ovog poglavlja (vidi poglavlje »Partizanskaofanzivna obavještajna služba«),

A kada su u toku idućih godina — 1942, a pogotovo1943, 1944. i 1945. — razmjene zarobljenika na tlu Jugos-lavije dobile neuspored ivo širi zamah , i Nijemci i Talija-ni, i ustaše pokušali su da tim putem u partizanske re-dove ubace i svoje agente. Bilo je to novo iskušenje za

pa rt izan sku ko nt raob av ješt ajnu službu!

1942. godinaŠtab Drugog krajiškog (kozarskog) NOP-odreda na-

mjerav ao je da mijenja zarobljene oficire za pohap šene pr ip ad ni ke NOP-a u gradovima. To se vidi iz njegova»Izvještaja o vojno-političkim akcijama... od 10. XII. 1941.do 20. XII. 1941. godine«, u kojemu se navodi da su jedi-nice odreda u izvještajnom periodu zarobile 126 do-mobrana i tri oficira, te da su »svi (su) hr(vatski) vojnici

pu št en i ku ćama. Oficiri zadržani za zamjenu«.43

U prvom broju biltena »Partizan iz Kozare«, izda-nom l. januara 1942. godine, navodi se da je u akcija-ma...



»... na Draksenić, Svodnu, Podgradce, Grbav-ce, Mrakovicu, Turjak, Donju Dragotinu, Jelićku,Umetaljku i dr(ugdje), zarobljeno (je) ukupno 430vojnika i podoficira, 6 oficira, 23 žandara i 1 lje-kar. Osim tri ofici ra i jednog podoficir a koji su za-držani za razmjenu sa našim pohapšenim drugo-vima i taocima po gradovima, svi ostali su puštenisvojim kućama...«44

Nismo našl i doku me nte koji bi potvrdili da su Ko-zarčani bilo gdje izvršili razmjenu zarobljenih domob-ranskih oficira.

Grupa hercegovačkih i crnogorskih partizana napa-

la je 6. januara 1942. godine na cesti Trebinje—Bileće,kod sela Panika, talijansku motorizovanu kolonu: za-robljen je jedan oficir i stotinu talijanskih vojnika, me-đu kojima je bilo i ranjenika. Sutradan, 7. januara, Pri-vremeni operativni štab NOP-odreda za Hercegovinu poslao je tali janskoj ko mand i zahtjev da p re uz me svojeranjenike i nadoknadi za njih utrošeni sanitetski mate-rijal, ponudivši istovremeno i razmjenu ostalih zarob-ljenika za internirane članove partizanskih porodica iaktivista NOP-a.

Prvom zahtjevu Talijani su odmah udovoljili, a raz-govori o razmjeni obavljeni su 12. januara između Las-tve, gdje se nalazilo sjedište Operativnog štaba, i Arsla-nagić-Mosta. Partizanski pregovarači (Sava Kovačević,

Petar Ilić Drapšin, Savo Orović, Vlado Šegrt i još neki) predal i su jednom ka pet anu i dvojici por učni ka iz Šta- ba 32. pješadijske divizije »Marche« (»Marke«) spisakosoba koje su tražili u razmjeni. Međutim, na tome jesve i završilo: Talijani nisu pristali na razmjenu svojihvojnika u Hercegovini, čiji se broj u međuvremenu po-

peo na oko 250. O tome stevo G. Kovačević kaže:»Uzalud se pokušavalo više puta uspostaviti kontakt

sa italijanskim vojnim vlastima, da bi se olakšala ishra-na oko 250 italijansk ih zarobljenika. Oni su radij e žrtvo-vali svoje vojnike i oficire nego što bi priznal i partizanekao ravnopravnu zaraćenu stranu.«45

U blizini Stoca (Hercegovina) na vrelu Bregave nala-zila se talijanska posada od dvadesetak vojnika, koja ječuvala vodovodne instalacije. Borci jedne čete Stolač-kog partizanskog bataljona napali su 13. februara 1942.tu posadu i razoružali je. Ubrzo je iz Stoca naišlo neko-liko kamiona s talijanskim vojnicima pa su i oni napad-nuti i većina ih je zarobljena. Tako se u rukama boracaStolačkog partizanskog bataljona našlo više od 70 tali-



janskih vojnika. O onome što se zatim d ogađalo pr ičajuVojo Erceg i Lazo Galija:»Sutradan smo jednog zarobljenika uputili u

Stolac, sa zahtjevom da odmah iz njihovog garni-zona šalju hranu zarobljenim Italijanima. Prekoovog 'emisara' Italijani su od nas tražili pregovo-re. Nakon 5—6 da na pregovori su i održani u kućiTripka Brkića u Dolu. Našu stranu su predstavlja-li šestorica drugova među kojima su bili DušanGrk, Miro Popara, Gojko Mihić, Todor Škrba i La-zo Galija. Ugovoreno je da na mjesto pregovoradođe šest Italijana, ali bez oružja. Niže od zakaza-nog mjesta prezidali smo cestu da nas ne bi izne-nadili prodorom motorizacije.

Kad su počeli pregovori, italijanski major nam je predložio da mi ne napadamo Italijane, pa nioni nas neće napadati. Na to im je Miro odlučnorekao:

'O tome nema ni razgovora! Možda ćemo vasnoćas napasti u Stocu i goniti dok vas ne istjera-mo iz naše zemlje!'

Tražili smo da šalju sljedovanje zarobljenici-ma. Major je rekao da oni to neće i da svako trebada hran i svoje zarobljenike. Miro im je odgovorio:

'Mi ih nemamo čime hraniti, jer su nam Italija-ni sve opljačkali.'

Bilo je onako kako smo zahtijevali. Tako jeosam dana jedan Italijan, svaki dan na mazgi, do-gonio hranu za njihove ljude u našem zarobljeniš-tvu, što je imalo jakog političkog odraza na mase.Kako nismo imali hrane za zarobljene Italijane,dodijelili smo ih, po jednog ili dvojicu, imućnijimseljacima — da ih hra ne a da im oni rade . Tako suMusolinijevi vojnici ovdje ostali sve do tzv. trećeneprij ateljske ofanzive.«46

Očigledno je major koji je istupao u ime talijanskekomande pokušao da pregovore o razmjeni, vođene ukući Tripe Brkića u Dolu, iskoristi za druge ciljeve, alito mu nije uspjelo.

U zapisniku sa prve oblasne konferencije KPJ zaBosansku krajinu, održane 21, 22. i 23. februara 1942.godine u Skender-Vakufu (srednja Bosna), nalazimo inekoliko rečenica o jednom neuspjelom pokušaju raz-mjene zarobljenika na sektoru Jajca:

»Drug Kasim (Hadžić) greška je što se zaroblje-nici dovode u školu kod Pljevlja (treba Pljeve —

pr imj. autora) gdje je na jc rn je . Kada se uputilo pismo za razm je nu Hrvatskim vlas tima obavi jes -



tili smo i drugove u Jajcu da organizuju uticaj navojne vlasti.Drug Nemanja, milicioneri iz Janja upućeni su

u svoje jedinice. Potvrđuje da je komisija za hrvat-ske vojnike stvorena od najgorih boraca, da je rokod 8 dana za razmjenu a poslije je produžena jošdva dana, Šolaj a je potpao pod uticaj harangera ivojnici su streljani. Razmjena svakako ne bi upali-la jer Pavelić je nije dozvolio.?47

Drug Kasim (Hadžić) bio je tada sekretar Okružnogkomiteta Jajce, drug Nemanja (Vlatković) bio je zamje-nik političkog komesara 3. krajiškog NOP-odreda a Šo-laja (Simela) komandant 2. bataljona 3. KNOP-odreda.Kada i gdje su »hrvatski vojnici« o kojima je riječ zarob-ljeni, koliko ih je bilo i za koje je osobe tražena njihovarazmjena, nismo uspjeli utvrditi.

Sedmog marta 1942. godine Ivan Milutinović je uime Glavnog štaba NOP-odreda za Crnu Goru i Boku

javio Vrhovnom štabu:»Kao što smo vas ranije obavijestili, Lovćenski

odred imao je u toku januara 48 zarobljenika —Talijana, pa je odmah ponudio pregovore za raz-mjenu okupatoru na Cetinju, pa je ovaj odmah tousvojio. Mi smo u tim razmjenama oslobodili 48naših interniranih drugova, a medu njima i 35članova Partije. Mi ćemo pokušati da tražimo raz-mjenu i za ostale zarobljenike koji se nalaze na te-ritorijama raznih odreda.«48

Mada je na terenu Lovćenskog NOP-odreda bilo pri-lično mnogo zarobljenih pripadnika talijanskih oruža-nih snaga — jedno se vrijeme u Crmnici nalazio i svo-

jevrsni sabi rni logor za njih — u ovom se slučaju, naj-vjerovatnije, r adilo o 46 talijanskih vojnika koje su dije-lovi Lovćenskog NOP-odreda i Orjenski bataljon Ni-kšićkog NOP-odreda 4. decembra 1941. godine zarobiliu selu Dragalju kod Grahova.49 Prepiska između ŠtabaLovćenskog NOP-odreda i talijanske komande u Ceti-nju vođena je dulje vremena i razmjena je obavljenatek l. marta 1942. godine, ali tada nisu zamijenjene 48,već samo 32 osobe sa svake strane. To potvrđuju i za-vršni dokumenti iz prepiske o toj razmjeni. Štab Lov-

ćenskog NOP-odreda uputio je grupu zarobljenih Tali- jana u Cetinje s dopisom:

»Na osnovu vašeg pisma od 28. februara 1942.godine upućujemo vam 32 zarobljena vojnika, zakoje tražimo da nam danas, posle podne uputitenaše sugrađane.«



Talijanska komanda u Cetinju odgovorila je istogdana:»Danas 1. mar ta 1942. godi ne u 15 časova stigla

su u Cetinje 32 naša vojnika, stoga vam se u zame-nu upućuju 32 vaša građanina.«50

U »Izvještaju obavještajne službe« Štaba NOP-odre-da za Liku, upućenom 2. marta 1942. godine komandan-tu Glavnog štaba Hrvatske i potpisanom od »političkogobav ješta jnog oficira« Pere (Grubora) pod tačkom 4. na-lazimo ove retke:

»Izvještavamo vas o toku i rezultatu razgovoras neprijateljem po pitanju razmjene zarobljeni-ka... Razgovori su se vodili na Ljubovu. Predstav-nici Talijanske komande otpočeli su razgovore o

miru, umjesto o razmjeni zarobljenika. Pitali sunas: 1) Pod kojim bi uslovima pristali da obustavi-mo neprijat eljstva; 2. da li bi možda htjeli promj e-nu vlade i 3) da li bi komanda njihove II armijemogla doći u kontakt s našom Vrhovnom koman-dom. Mi smo im odgovorili da nismo došli da raz-govaramo s njima o miru nego o razmjeni zarob-ljenika. Rekli smo da smo mi neprijatelji, izmeđukojih ne može biti mira dok ne napuste našu zem-lju. Što se tiče promjene vlade, odgovorili smo imda mi ne priznajemo ni njihovu okupatorsku vlastni Pavelićevu vladu. Na treće pitanje odgovorilismo im da ako hoće dodir s našom Vrhovnom ko-mandom po pitanju mira, da je besmisleno, jer da

o miru ne može biti ni riječi. Zatim su nam posta-vili pitanje pod kojim uvjetom bi Štab grupe do-zvolio da se njihova vojska evakuiše iz Korenice iUdbine. Mi smo im odgovorili: jedino pod uvjetomda nam predaju svo oružje i municiju u potpunoispravnom stanju.

Po pitanju razmjene zarobljenika mi smo osta-li pri našem ranijem stanovištu. Razgovori su sezavršili tim da će talijanski delegati saopštiti svo-

joj komandi naše mi šl jenj e i naš e uvjete.«51

Postavljajući partizanskim parlamentarima prvadva pitanja, Talijani su, očigledno, željeli da steknu sli-ku o stepenu njihove odlučnosti da istraju u oružanoj

bo rbi i prot iv nj ih ka o okup at or a, i prot iv us ta ške NDH.S obzirom na treće pitanje, njihova je namjera vjerovat-no bila da utvrde postoje li i kako funkcionišu veze iz-među Štaba NOP-odreda za Liku i najvišeg partizan-skog štaba.

Odgovori na prva dva pitanja bili su onakvi kakvisu morali biti, jer ih nije bilo mogućno izbjeći; na osno-



vi njih Talijanima je, konačno, postalo jasno da u ličkim parti za nim a imaju bes komp romi snog pr ot iv ni ka s kojim o ne kom modusu vivendi ne mo že biti ni riječi . Aodgovor na treće pitanje? Pa i on je bio onak av kakav jemorao biti: iz njega Talijani nisu, zapravo, mogli ništada zaključe!

I partizanska je strana na temelju pitanja koja su postavil i ta li janski parlamentari mogl a da izvuče odgo-varajuće zaključke o daljim namjerama Talijana u od-nosu prema ustanicima, kao i o stavu prema Paveliće-voj vladi!

Pošto je prva faza pregovora završena, uslijedila jedruga. O tome Pero Grubor u istoj tački navedenog iz-vještaja piše:

»Desetak dana posle toga obavijestila nas jetalijanska komanda da pristaje na naše uvjeterazmjene zarobljenika, tj. na paritet, i da će pri-stupiti razmjeni čim se vrijeme poboljša i čim na-

prav e sp isak naših ljudi koj i se nala ze u nj ihov imrukama.«52

U Splitu je 17. novembra 1941. uhapšen sekretar CKKPH i član Politbiroa CK KPJ Rade Končar Brko i o to-me je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izvijestioĆ aću:

»Drug Brko nalazi se u bolnici. Koristimo sva-ku priliku, da dođemo do njega, ali bilo nam jenemoguće. Odredi u Lici i Dalmaciji smatraju datreba zarobiti nekoliko talijanskih oficira i u za-

mjenu za njih tražiti Brku. Mišljenja smo, da gane možemo osloboditi pomoću oružane akcije.«53

Usvajajući mišljenje i sugestiju Pokrajinskog komi-teta KPH za Dalmaciju i primivši »Izvještaj obavještajneslužbe« Štaba NOP-odreda za Liku od 2. marta, o kome

je uprav o bi la riječ, Glavni št ab Hr va ts ke je 13. martanaredio komandantu i političkom komesaru Ličke gru-

pe pa rti za nsk ih odr ed a:»Budući da ste stupili u vezu s talijanskom voj-

skom zbog izmjene zarobljenika, ispitajte pod kojim bi us lovi ma oni pr is ta li na izmjenu druga Ra-de Končara. Prihvatite ponudu makar i za sve za-robljene talijanske oficire, a mogli bi se s njimanagađati i oko toga da im za druga Radu Končara

pr op us ti te op sj ed nut u posadu Korenice.«54

Međutim, sva nastojanja da se Rade Končar razmijeni os ta la su be zu spj eš na : Ta li jani su ga osudil i nasmrt i 20. maja 1942. godine strijeljali u Šibeniku.



Primivši Titovu sugestiju da pohapšene drugove po-kušaju spasiti razmjenom za zarobljene talijanske ofici-re, Glavni štab NOP-odreda Slovenije uputio je 21. mar-ta 1942. »Dnevnu zapovest br. 1 svim komandantima

par ti za ns kih ba ta lj on a i četa«:»Za zamenu nekih zatvorenih drugova, Gl(av-

nom) štabu je potreban veći broj viših oficira zataoce. Naređuje se četama da brzo pohvataju ne-koliko oficira i odmah jave. Oficire treba da čuva

ja ka st raža , po st up at i s njima dostojno. Predložitiim da i sami pišu svojim komandama za izmenu.Pisma tačno pregledati i na drugom mestu preda-ti na poštu.«55

Nije po zn at o da je u to ku 1942. na te ri to ri ju Slovenije

došlo do pregovora ili do razmjene zarobljenika.

U akciji izvedenoj 11. marta 1942. godine 4. bataljon»Budućnost« Trećeg krajiškog NOP-odreda razoružao

je ustaš ku st ra žu ko ja je obezbjeđivala pilan u i ml in uokolici Glamoča, uništio postrojenja, a znatan dio žita i

brašna što ga je za te ka o u mlinu evak ui sa o uz po moćmobilisanih seljaka i njihovih zaprega. Kada je ujutroiz Glamoča prema pilani krenulo talijansko skijaškoodjeljenje, četa koja je obezbjeđiv ala taj pravac sačeka-la ga je, nani jela mu gubitk e i zarobil a nekoliko vojnikai jednog potporučnika.

»Za svoje zarobljene vojnike i oficire« — pišeSimo Lončar, jedan od učesnika te akcije — »Tali- jani su in te rven isal i pr ek o neki h građana kod pa rt iza na, zaht ij evajući da ih pa rt iz an i odmah os-lobode. Za svaki slučaj pokupili su nekoliko selja-ka u selima oko grada kao taoce i prijetili da će ih

pobi ti ak o pa rt izani odmah ne os lobode nj ihovezarobljene vojnike. Partizani su prihvatili zamje-nu za seljake taoce, pod uslovom da im Talijanidoznače izvjesne količine sanitetskog materijala.Tako je, nakon izvjesnog natezanja, najzad postig-nut sporazum. Talijani su pristali na partizanskiuslov i razmjena je bila izvršena.«56

Posljednjih dana decembra 1941. godine bataljon»Marko Orešković« iz sastava Ličke grupe NOP-odredadržao je pod opsadom talijanski garnizon u Korenici. Unj emu je bilo i ustaš a i domob ran a. Prvog jan ua ra 1942.godine u pomoć im je krenulo oko 250 Talijana, ali su ihLičani sačekali na serpentinama ceste Vrhovine—Ko-renica, razbili ih i 125 njih zarobili. Nakon toga se broj



zarobljenih Talijana popeo na nekoliko stotina. Budućida su zbog problema prehrane bili veliko opterećenje iza narod i za partizanske jedinice, jednoga su ih danasve sproveli do Počivala i odatle uputili u Korenicu. Uzarobljeništvu je radi razmjene zadržano samo osamviših i nižih oficira.

O njihovoj zamjeni govori Jovan Kokotović:»Dobio sam zadatak da preko kurira-civila vo-

dim pregovore s italijanskom komandom u Gos- piću, gdje su bil i naši zarobl jeni drugovi.

Za 8 zarobljenih oficira pristali smo da zame-ne 13 naših terenskih radnika. Bili su medu njimaJoco Levnaić, Stevo Dugandžija, otac Perice Kleu-ta, nekoliko žena iz AFŽ i još neki drugi.

Trajalo je to neko vreme dok smo se sporazu-meli.Zakazali smo sastanak za 15. mart u Podovima

kraj Široke Kule... Dobio sam detaljne instrukcijeod druga Jakova Blaževića...

Oko 8 sati ujutro stigli su u Podove i italijanski pregovarači. Bila su dva kapet an a i jedan poruč-nik. Uz njih je bio i jedan ustaša kao tumač s tra-kom Crvenog križa oko rukava.«57

Želeći da razgovaraju i o drugim pitanjima, talijan-ski su parlamentari predložili da odu na pregovore uŠiroku Kulu, što je Kokotović prihvatio. Naravno, svi

po kuša ji Tali jana da se razg ov ar a o pr imir ju , nen ap a-danju i sličnim temama, nisu u Kokotoviću našli za-

hvalnog sagovornika i on se nakon izvršene razmjeneiz Široke Kule vratio na partizanski teritorij.

U izvještaju Koče Popovića, komandanta Proleter-ske operativne grupe (1. i 2. proleterska brigada), formi-rane početkom marta, Vrhovnom štabu, nalazimo isljedeći pasus o akcijama grupe u istočnoj Bosni od 21.marta 1942. godine:

»U toku poslednjih dana zarobljena su 55 čet-nika. Oni četnici u Vlasenici i u Milićima sami suse predali, a medu ovim zarobljenim je i Račićeveskadron sa konjima. Osuđeno 15 na smrt, alikazna nije izvršena nego smo uspeli da ih zame-nimo za šest drugova iz Užičkog bataljona, kojesu četnici zarobili kod Han Pijeska.«58

Dragoslav Račić, koji se spominje u izvještaju, bio jekomandant Cerskog četničkog odreda i još prije prveneprijateljske ofanzive na Mačvu i Pocerinu sabotirao

je bo rb u protiv ok up at or a (napad na Šabac i dr.)Ismet Dilberović, borac 1. čete Konjičkog (Mostar-

skog) partizanskog odreda (bataljona), koja je u prvoj



polovini 1942. godine d ržala po ložaje iznad Konjica, pri -ča:

»... 21. marta izvršena je razmjena trojice za-robljenih italijanskih oficira za Franca Novaka i

porodicu Pere Bilića, koji su se do ta da nalazili uzatvoru. Tih dana, prije nego što se obavila raz-mjena, u četi je vladala posebna atmosfera. Odab-rana je desetina koja će izvršiti razmjenu, na čelusa komandirom Radom Špancem. S obzirom nato da je u četi vladalo šarenilo i raznolikost u po-gledu odjeće i obuće, on je naredio da borci dese-tine budu jednoobrazno i, što je moguće više voj-nički obučeni. Dio čete koji je ostao na položaji-ma, trebalo je da bude spreman za slučaj da se

nešto neočekivano dogodi. Prilikom susreta, nafašistički pozdrav italijanskog oficira i njegovihvojnika, Rade Španac i naši borci odgovorili sunašim partizanskim pozdravom stisnutim pesni-cama.«58

U borbi protiv njemačke motorizovane kolone, vo-denoj 10. marta 1942. godine na Badrljačama, na cestiLjubinje—Stolac (opširnije o tome u drugoj knjizi, u po-glavlju »Ofanzivna /informativna/ obavještajna službau akciji«) partizanske jedinice Komande sektora Ljubi-nje—Stolac zarobile su 46 njemačkih vojnika i preko ta-lijanskog komandanta garnizona u Stocu ponudile nji-hovu razmjenu. Više o tome saznajemo iz izvještaja Ve-like župe Dubrava, sa sjedištem u Dubrovniku, posla-nog 18. aprila 1942. Ministarstvu unutrašnjih poslovatzv. NDH u Zagrebu:

»Kotarski predstojnik u Stocu dostavio je prijepis pi sm a koje su pa rt izan i uputil i t al ijanskom zapovjedniku Štoca maj oru Barteleu. Iz ovog pi smase vidi da partizani, prema sporazumu zaključe-nom između majora Bartelea i političkog komesa-ra Branka Šotre, 25. III tek(uće) god(ine) predlažurazmjenu italijanskih i njemačkih vojnika sagrkoistočnjacima-komunistima koji se nalaze unašim, italijanskim i njemačkim logorima i zatvo-rima. Uz ovo pismo poslali su tri iskaza svojih lju-di, od kojih jedan sadrži imena 58 muškaraca,drugi imena 63 žene i djevojke, a treći imena 10komunista koje je uhapsila italijanska vojna ko-manda u Stocu 11. III 1942. godine i odvela u Met-ković.

Italijansko zapovjedništvo u Stocu poslalo jeovo pismo svojoj pretpostavljenoj vlasti, a o tome

je bila obaviješ tena i nje mačka vojna komanda u



Mostaru. Njemačkih zarobljenika kod partizanaima 43. U pomenutom pismu navodi se da su par-tizani strijeljali 11 italijanskih zarobljenika (10 voj-nika i jedan časnik), a kao razlog navode to što su

bile pal je ne ku će nj ihovog mirnog i ned užnog sta-novništva.«60

O samom toku partizansko-talijanskih pregovora i po sti gn ut om sporaz umu svjedoči Simo Radić, je da n odučesnika tih događaja:

»Major Barteleo pristao je na pregovore i naugovoreno mjesto došao sa tumačem — profeso-rom iz Stoca. Pregovore su ispred naših jedinicavodili Mirko Sikimić i Branko Šotra. Major je se-dam dana zadržan u Komandi sektora, gdje su se

utvrdili svi uslovi pregovora o razmjeni zaroblje-nika, preuzimanju poginulih njemačkih vojnika idruge pojedinosti. Jedan od uslova istaknut na

pre gov ori ma bio je da se ne smije vrši ti ni ka kv aodmazda nad stanovništvom, jer će, u protivnom,svi zarobljeni biti strijeljani. Tok pregovora i ut-vrđene uslove neprestano je prenosio njemačkivojnik u ulozi kurira, krećući se na motociklu i sa bi jelom zastavom. Ma jo r Bart el eo pr ih va ti o je (poodobrenju nj emačke koman de iz Mostara) postav-ljene zahtjeve o isporuci hrane, sanitetskog mate-rijala i druge pomoći, jedino nije htio prihvatititraženu isporuku municije partizanima, jer su muto zabranili Nijemci.

Kada su pregovori okončani, izvršena je raz-mje na u kojoj je izvedeno 18 zatvore nih naš ih gra-đana. Po uhapšenike u Stocu dobrovoljno je po-šao komandir Vlahovičke čete Milan Domazet. Ti-me je ta razmjena završena.«61

Prilikom napada na ustašku posadu u selu Turijikod Puračića noću između 12. i 13. januara 1942. godinezarobljena su tri borca Ozrenskog partizanskog odre-da: Cvetko Arsenić, Aleksa Evđević i Petar Stepanović.Saznavši sredinom marta da se oni nalaze u Tuzli i daim se sprema javno suđenje, a znajući da ih ustaše nećehtjeti zamijeniti za zarobljene domobrane, čak ni za do-mobranske oficire ili ustaške milicionere, Štab Odredanaredio je jedinicama koje su djelovale na željezničkoj

pr uzi Sara jevo—Bosansk i Brod da za ro be nekoliko Ni- jemaca. To je i uči nj eno.

»Već 29. marta« — piše komandant Ozrenskog NOP- odreda Tošo Vujasinović — »zarobili sm o je dnog nemačkog po do fi ci ra i tr i vojn ika. (...) Iz-vršili smo još nekoliko napada na vozove, a 4 ap-



rila, na sam katolički Uskrs ... (zarobili smo) jed-nog nemačkog vojnika... i nekoliko maglajskihmilicionera.«62

(Katolički Uskrs je 1942. bio 5. aprila — primj. auto-ra.)

Tako su se već prvih dana aprila 1942. u rukama bo-raca Ozrenskog NOP-odreda našla četiri njemačka voj-nika i jedan podoficir. Tada je Štab Odreda ponudionjemačkoj komandi u Tuzli njihovu razmjenu za trojicusvojih boraca zarobljenih kod Turije i dva uhapšenikakoja su bila u tuzlanskom zatvoru. Nekoliko dana kas-nije na Ozren je stigao Č edo Popović, kaza ndž ija iz Tuz-le, kojega su ustaše još u avgustu 1941. slali da posredu-

je u razm jen i za ro bl je ni h usta ša. Pomoću njega je uta-

načeno da se razmjena obavi 9. aprila, što je i učinjeno.Tom je prilikom njemački major, očigledno pripad-

nik Abwehra, koji je odlično govorio naš jezik, pokušaoda pridobije za saradn ju »šefa« partizans kih parlame n-tara Todora Panića, zamjenika komandanta Ozren-skog NOP-odreda. Pozivao se pritom na majora Jezdi-mira Dangića, pokazivao mu njegovu sliku s posvetom,tražio ponovni sastanak — ali uzalud.

Međutim, u toku pregovora za tu razmjenu dogodi-lo se nešto potpu no drugo : Č edo Popović, kojega su iustaše i Nijemci smatrali svojim čovjekom i agentom,uspješno je odigrao ulogu partizanskog obavještajca! Otome govori tadašnji komandant Ozrenskog NOP-odre-da Todor Tošo Vujasinović:

»Dok se Č edo kod mene bavio, uspeo sam dasaznam dosta interesantnih novosti. Tako sam, iz-među ostaloga, saznao da u Tuzli borave tri tajan-stvene ličnosti. Č edo je smatr ao da su to gestapov-ci, medu kojima i neki dr Ivo Kolić. Taj Kolić ga jei poslao da dođe do nas. On se negde, pred nekimdomobranskim oficirima, hvalio da njih trojica

pripremaju kraj Ustan ka u Bosni. Č edo mi je pri-čao da su ta trojica pre nekoliko dana išla sa trojanemačka borna kola na Majevicu i da su tamo samajevičkim četnicima i njihovim vojvodom Kero-vićem utvrdili primirje. Kolić je tvrdio da će to po-stići i na ostalim područjima, jer da on svagdeima svoje ljude preko kojih radi. Uveravao je daće se ustanici uskoro početi da kolju sami izmeđusebe. Č edo me je upozora vao da tre ba da bud emovrlo oprezni, jer da je gestapo sigurno već uhvationeke veze i kod nas.«63

Podac i koje je Č edo Popović dao Todoru Vujasinovi-ću bili su tačni i dragocjeni.



»Tri tajanstvene ličnosti... medu kojima i neki dr IvoKolić« nisu bili gestapovci. »Dr Ivo Kolić« bio je pripad-nik njemačke vojnoobavještajne službe (Abwehra), od-nosno njenog centra u Beogradu. Služio se pseudoni-mom Ivan Kolić, pa se tako i potpisivao, čak i u službe-noj prepisci. Inače se zvao Hans Kohl i kao zastupnikneke njemačke firme prije rata je živio u Srbiji i dobro

je zn ao naš jezik. Nep os red no je bio podređen kap et a-nu dru Matlu, šefu odsjeka beogradskog Asta (Abwehr-stelle), koji je lično dolazio i u štab Draže Mihailovićana Ravnoj gori da bi pripremio njegove pregovore snjemačkom komandom, do kojih je i došlo 11. novem-

bra 1941. godine u se lu Divcima. Nak on po vla čenj a pa r-tizanskih snaga iz Užica u Sandžak, dr Mati je u Užicu

formirao, ispostavu beogradskog Asta — MeldekopfUžice — a za šefa postavio Hansa Kohla, alias IvanaKolića.

Vidjeli smo da je u akciji izvedenoj 4. aprila osimnjemačkog vojnika bilo zarobljeno i »nekoliko maglaj-skih milicionera«. U vezi s njima Štab 1. bataljona Oz-renskog NOP-odreda (komandant Jovo Bajkanović, po-litički komesar Fikret Dedić) obratio se 5. aprila »ko-mandantu hrvatske vojske Maglaj«:

»Na dan 4. ovog meseca zarobljeni su od stra-ne naše vojske: jedan domobran, četiri stražaraželjezničke straže i tri vojnika iz Maglaja, milicije

pomen ute vojske. Vrat ićemo toj komandi pod us-lovom da za svakog zarobljenog pošaljete po 50kg soli. So uputite jablaničkim putem civilnim li-cima.«64

I ta je razmjena obavljena po već ustaljenoj praksi!U pismu dostavljenom sa Žabljaka Titu u Foču 14. apri-la 1942. Šiki (Moša Pijade) između ostaloga piše i sljede-će:

»Za Fatija (Andriju Hebranga) mi je jako teško. Ne bi li se moglo pr ek o He rceg ovačk og šta ba raz-meniti za zarobljene Nemce? Imaju ih pedesetak.Ovi naši pametnjaci postreljali su sve zarobljeneitalijanske oficire, pa sad ne možemo da vršimozamenu i drugove nam ubijaju na čiju su zamenuveć pristali.«65

0 razm jeni Andrije He bra nga opširnije se govori u poglavlju »Slavonska razm jena«, al i o za mje ni na kojusu Talijani »već pristali«, a koja nije mogla biti izvršena

jer su svi ta li jans ki of ic ir i post ri je ljani, ni sm o mogl i ni-šta pobliže da utvrdimo.

1 na Baniji je pripr eman a razm jena zarobljenog do-mobranskog poručnika za zarobljenog pozadinskog



polit ičkog ra dn ik a NOP-a Jan ka Šušn ja ra . Međutim,razloge zbog kojih ta razmjena nije obavljena objašnja-va Ranko Mitić, politički komesar Odreda:

»Tada smo kod sebe držali zarobljenog do-mobranskog poručnika iz Mrakove jedinice. Na-mjeravali smo ga mijenjati za Janka Šuš njara, ko-

ji je bio uhvaćen kao terenski radnik. Kada smočuli za pogibiju Gaćešinu, izdali smo naređenjeda se odmah likvidira poručnik, jer je na nas pu-cao do posljednjeg metka. Sada su O(kružni)K(omitet) KPH za Baniju i Štab Partizanskog odre-da donijeli odluku: mjesec dana osvete za našega

prvog komandan ta Vasilja Gaćešu.«66

Vasilj Gaćeša bio je jedan od najpopularnijih orga-

nizatora ustanka na Baniji. Kada je formiran Štab Kor-duna i Banije, postao je njegov član, a u oktobru 1941. ičlan Glavnog štaba NOP-odreda Hrvatske. U decembru

je postavljen za koman danta Banije. Poginuo je 29. ap-rila 1942. godine u selu Brubnom probijajući se s vo-dom boraca iz ustaškog obruča. Proglašen je narod nimherojem.

Komande 1. južnodalmatinske i Neretvanske čete poslale su 9. maj a 1942. godine Štabu Dinarsko-dalma-tinskih NOP-odreda zajednički izvještaj o borb i vođenoj6. maja na sektoru ušća Neretve, u kojoj su zarobili jed-nog poručnika i 17 vojnika.

»Dana 7 t.m.« — stajalo je u izvještaju o ovoj borb i — »zarobljenike smo saslušali i uputili jed-nog podoficira zarobljenika kao kurira sa pis-mom italijanskoj 6. Compagni a Chimica Posta Mi-litare 4 — Metković.

Prilažemo tekst pomenutog pisma.«Uz citirani dio izvještaja Redakcija druge knjige

Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941—1945, Zbornik dokumenata dala je dvije napomene. U prvoj jeriječ o prijevodu naziva talijanske jedinice: »Šesta ke-mijska četa, vojna pošta 39«, a u drugoj Redakcija napo-minje da su u pismu data imena, prezimena i ostali po-daci o zarobljenicima, pa zatim doslovno citira dio pis-ma:

»'Za poručnika Flavio Setin i cap(orale = kap-

lar — primj. autora) Parma Enzo (Enco) koji su te-že ranjeni, a koji trebaju hitnu bolničku njegu,tražimo u zamjenu naša dva partizana: CvitanićAntu i Lovrića, koji su uhapšeni 5. maja t. g. izjut-ra na ušću rijeke Neretve, skupa sa njihovimoružjem. Osim toga za istu razmjenu dostavitenam sanitetski materijal, koji je utrošen sa naše



strane za vaše ranjenike i to kako slijedi: 2 koma-da 'kaliko' zavoja, 12 mull-zavoja, 3 kutije jodo-form gaze, 50 grama jodne tincture, 3 komada bu-rovih obloga, 50 grama hydrogena, deset gramalyzola, 20 dec. gr. vate, jednu kutiju od 3 metraflastera, jednu tubu streptazol tablete, 1 kutiju

bor vazelina, 1 kutiju alb vazelina...'Za zamjenu za ostala tri ranjena vojnika traže-

na je obuća ili hrana i sanitetski materijal.Dalje, za zarob ljene zdrave vojnike piše: 'Kako

je napr ijed izneseno ostal i su zdravi, te ih zadrža-vamo uz zahtjev, da im dostavite hranu za jedanmjesec dana, kako im pripada. Ove zdrave Vaševojnike zadržavamo kao taoce, pa se nadamo, da

će na račun života vaših vojnika prestati zločinač-ka pljačka imovine i paljenje kuća poštenih i slo-

bodoljubivih se ljaka ovog kraja'.«67

Šta se dalje događalo, je li obavljena predloženarazmjena — nismo mogli utvrditi.

Prva južnodalmatinska četa napala je 13. maja 1942. posli je podne dijelove ta li janske divizije »Messina«(»Mesina«) — kolonu od 300 vojnika i jednim tenko m —na cesti Rogotin—Gradac kod Striževa, tj. kod zaseokaBaćine. Ubijeno je pet vojnika i dva oficira, a zarobljeno15 vojnika i pet oficira.

Kada su se Talijani povukli u selo Rogotin, Koman-da čete predložila je da im ranjene zarobljenike predau zamjenu za sanitetski materijal. Talijanska je koman-da prihvatila prijedlog i sutradan su u oslobođeni Gra-dac uplovila tri talijanska broda. Međutim, kada su ra-njenici ukrcani, brodovi su otvorili artiljerijsku vatru

po selu: raz rušen a je 21 kuća i više oštećeno, poginulesu tri žene, a tri su ranjene.68

Štab Grupe NOP-odreda za Liku postigao je prvihdana jula 1942. sporazum s predstavnikom generalaRaffaella Peligrea (Rafaelo Peligre), komandanta divi-zije »Re«, čije je sjedište bilo u Gospiću, o razmjeni nji-hovih zarobljenih oficira za osmoricu pripadnika na-rodnooslobodilačkog pokreta koji su se nalazili u njiho-vim zatvorima: Juru Blaževića iz Gospića (oca JakovaBlaževića), Katu Rubčić-Brkljačić i Ružu Brkljačić izLešća, Josipa Hadelana, Franju Šuka i Franju Vadlja izZagreba, Janju Kuprešanin i Mirka Oklobdžiju iz Met-ka.

Dogovoreno je da se razmjena obavi blizu sela Vu-kave kod Široke Kule, 9. jula 1942. godine u 11 sati. I sve

je počelo kako je dogovoreno, ali, nažalost , završilo sekako nitko nije očekivao.



O tome što se dogodilo, piše dr Nikola Rubčić:»... Osobito me je obradovalo pismo sekretara

Otočačkog komiteta... u kojem mi javlja Brico dasu moja majka i sestra puštene iz zatvora u Vrho-vinama i da su prebačene u Gospić radi zamjene.(...) 9. srpnja 1942. (...) bila je ugovorena zamjena.(...) Talijani je trebalo da dovedu i predaju ŠtabuGrupe osmoricu interniraca: ...Oni su dovedeni uŠiroku Kulu velikim talijanskim autom Crvenogkriža. Pred tim autom vozio se kao prethodnicamotociklist, a iza njega u osobnom automobilu ta-lijanski oficir, svećenik — tu mač — i vozač pod bi-

jelom zastavom i zastavom Crvenog križa. Auto-mobili su čekali nedaleko od žandarmerijske sta-nice u Širokoj Kuli dok se između parlamentarane odredi mjesto zamjene i druge formalnosti. Us-taše su, međutim, odlučile da te ljude pobiju prijenego se izvrši zamjena. Poznati ustaški krvnik

bojnik Ivan Devčić Pivac, zapovjednik V ličke boj-ne, odmah je organizirao dobrovoljce... i uputio ihna mjesto nedaleko od Kule. A kad je auto s prat-njom krenuo, sačekali su ga i zatražili od talijan-ske posade da izađe iz automobila. Talijani su toučinili bez ikakva protesta i otpora. Na to su usta-še otvorile vrata automobila i naložile zarobljeni-cima da izađu i da se postave na desnoj ivici ceste.Sedam ih je izišlo iz kola, dok se Oklobdžija skrioiza vrata i tamo ostao. Ustaše su otvorile vatru iz

strojnica i ubile Juru Blaževića, Ružu Brkljačić,Franju Šuk i Franju Vadlja, dok je Kata Brkljačić pa la teško ra nje na . Samo dvoje je uspjelo pobjeći:Josip Hadelan i Janja Kuprešanin.«69

Jedna od metoda talijanskih okupatora u borbi pro-tiv partizana bila je odvođenje manjih ili većih grupacivila u zatvore i logore. To se događalo i na sektoruBosanskog Grahova. Tako se polovinom 1942. godine utalijanskom zatvoru u Kninskoj fortici nalazilo više odstotinu zatvorenika.

»Sa mnom je bilo« — piše David Mandić —»oko 100 zatvorenika u jednoj tjesnoj i mračnoj

prostori ji. Hranil i su na s sa 50 gram a hlj eba i polalitre vode dnevno.«70

Kako se u partizanskom zarobljeništvu nalazilo višetalijanskih vojnika, partizanska je komanda odlučilada ih zamijeni za one iz kninskog zatvora i u vezi s tim



polovinom av gu sta 1942. godine s tal ija ns kom kom an -dom u Bosanskom Grahovu ugovorila sastanak u seluBorovači, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Bo-sanskog Grahova. Talijansku je koman du zastupao ma-

jor (?) Marušić, ob av je šta jn i of ic ir div izije »Sassari«, a par tiz ans ki su parlamentari bili Nikola Kotle, pomoć-nik političkog komesara Petog krajiškog NOP-odreda i Niko Durić.

Dok je D. Mandiću ostalo u sječanju da su avgusta1942. godine »zamjenili (su nas) 75 zatvorenika za 35 Ta-lijana«, Niko Durić, jedan od partizanskih parlamenta-ra, daje malo drukčije brojke zamijenjenih:

»...Dogovorili (smo se) da za svaka 3 naša za-tvorenika damo jednog njihovog vojnika« — kaže

Niko Durić. — »Sjećam se da sm o tada razm je ni li36 italijanskih vojnika za naših 108 interniraca,medu kojima je bilo i žena, djece i staraca.

(...)Utanačili smo ... da se zamjena izvrši na mostu

kod kuće Jovandića u Borovači. I zaista poslije ne-koliko dana javili su dan zamjene, koja je zaistaizvršena na ugovorenom mjestu, uz obostranoobezbjedenje.

Naši in te rn ir ci su bil i ve oma iscrpl jeni , takoda mnogi nisu mogli sići sa kamiona nego su ih

po dvojica pr id rža va li i jedva su hodali . Ital ijan isu, međutim, bili debeli kao praščići, samo što ni-su bili u uniformi nego u našim civilnim seljač-kim odjelima; bili su veseli kao i obično.«71

U Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu na-lazi se vrlo interesantan dokument o pregovorima prirazmjenama. To je dopis koji je »Štab XIV n(arodno)o(slobodilačke) udarne brigade« 2. septembra 1942. go-dine poslao »komandi pešadijske divizije — Mostar zakap eta na g(ospodina) Berlingeri Giulio« (Berlinđeri Đ u-lio). Dajemo ga u cjelini:

»Kao što vam je poznato nalazi se u našem za-robljeništvu veći broj talijanskih vojnika, podofi-cira i lekara. Na osnovu vašeg dopisa upućenogovoj komandi na inicijativu gospodina Otta, dalismo raspis svim našim vojnim komandama u Ju-goslaviji za prikupljanje podataka o zarobljenimTalijanima. Pošto je tu stvar uzela u svoje rukenaša vrhovna komanda, nadamo se u najskorijevreme dobiti sve potrebne podatke. Ali smatramoda se razmena može vršiti i po grupama, ne čeka-

jući po dat ke o ce lok up nom br oj u za robl jeni ka . To bi ol akša lo i teh ničku stranu raz mene .



Budući da ste voljni vršiti razmenu predlaže-mo prvu grupu od četrdeset i jednog zarobljenika.U prilogu dostavljamo spisak zarobljenih talijan-skih vojnika.

Istovremeno šaljemo vam spisak onih 109 ro-doljuba koje želimo dobiti u razmenu za gornjugrupu vaših vojnika. Rodoljube, koje isključivotražimo, navodimo onim redom kojim želimo da

budu uzimani u obzir.Predlažemo da se zamena zarobljenih izvrši

8-X-1942 negde u blizini Grahova.Po našem parlamentarcu dostavite vašu ko-

načnu odluku i predloge u pogledu tehničke stra-ne razmene. Pored toga dostavite nam i spisak

naših rodoljuba koji se nalaze kod vaših vojnih,civilnih i sudskih vlasti. Taj spisak ćemo iskoristitiza odabiranje naših ljudi u razmenu za sledećegrupe.«72

Po svemu sudeći, citirano je pismo mogao poslatisamo Štab 10. hercegovačke brigade, jer u to vrijeme usastavu NOV i DVJ uopće nije postojala brigada s red-nim brojem XIV. (U toku 1942. jedina brigada s tim bro-

jem bi la je 14. pr imorsko-goranska , ali ona je fo rm ir a-na tek 26. novembra 1942. godine!) Prema tome, moglose raditi samo o namjernoj upotrebi netačnog nazivazbog »čuvanja vojne tajne« i dezinformisanja talijanskevojno-obavještajne službe.

Popis koji je talijanska komanda poslala iz Mostara»na inicijativu gospodina Otta«, najvjerovatnije je inž.Hans Ott donio i lično predao Štabu Brigade. Naime,on je u avgustu — poslije zarobljavanja u Livnu — u ve-zi s pregovorima o svojoj razmjeni i razmjeni svojih sa-radnika, u prvo vrijeme postao parlamentar, i to parti-zanski i njemački. O toj njegovoj ulozi više ćemo govori-ti u poglavlju »Livanjska razmjena«. U sklopu pregovo-ra o razmjeni livanjskih zarobljenika njega je put doZagreba i natrag uvijek vodio preko Mostara, a s ko-mandom talijanskih trupa u Mostaru morao je da us-

postavi i održava ti jesnu vezu i sara dn ju već i zato štose u talijanskim logorima i zatvorima nalazila većinaosoba koje su partizani u početku pregovora tražili uzamjenu. Put ga je vodio preko teritorija koji je kontro-lisala 10. hercegovačka brigada, a i veza s Vrhovnimštabom uspostavljana je preko Štaba te brigade.

Interesantno je, međutim, da je inž. Ott, očigledno izvlastitih pobuda i radi vlastitih obavještajnih kombina-cija, ne samo pokušao već i napravio prve korake da seu razmjene zarobljenika između talijanskih i partizan-



skih komandi unese više »reda« i postigne načelan spo-razum na višem nivou.Možda je druga rečenica dopisa Štaba 10. alias 14.

hercegovačke brigade — »dali smo raspis svim našimvojnim komandama u Jugoslaviji« — samo nespretnoformulisana. Takvo tumačenje sugerira i sljedeća reče-nica da je »tu stvar uzela u svoje ruk e naša Vrhovna ko-manda«. Ipak, postoji mogućnost da je takva formulacija na neki način su ge ri ra la da će se i da ljnj i tok razgo-vora i pregovora o razmjenama, bar privremeno, voditi

preko št ab a br igade.Da su poslije prvog koraka nastavljeni pregovori o

talijansko-partizanskim raz mje nam a u okvirima koje jeŠtab Brigade sugerirao citiranim dopisom, potvrđujusačuvani, mada nepotpuni, dokumenti: spisak 109 oso-

ba koje su se nalazile po tali janskim logorima i zatvori-ma što ga je štab talijanskih trupa poslao iz MostaraŠtabu 10. hercegovačke, odnosno »XIV n. o. udarne bri-gade« i »spisak italijanskih zarob ljenika koje vam šalje-mo za razmjenu«, koji je Štab Brigade poslao talijan-skoj komandi. Ti spiskovi nemaju popratnih dopisa, bez

pečata su, bez potpisa i bez da tuma !Spisak od 109 osoba73 ima rubrike: prezime i ime,

ime oca, ime i djevojačko prezime majke, mjesto i da-tum rođenja. Bilo je tu osoba iz raznih dalmatinskih i

bosanskih nase lja: Žrnovice, Bosanskog Grahova, Bite-lića, Tiškovca, Sinja, Otoka, Zabrišića, Livna, Drvara,Korita, Kninskog Polja, Kazanaca...

Od spiska zarobljenih Talijana sačuvana su samodva lista: jedan s redni m brojevima 1 — 7, a drugi s red-nim brojevima 36 — 41, a zarobljenici su pripadali 3. ba-taljonu 152. puka divizije »Sassari«.74

Nismo naš li doku mente o izvršenoj razmjeni . Među-tim, svjedočenja Davida Mandića i Nike Durića o raz-mjeni izvršenoj u selu Borovači kod Bosanskog Graho-va dozvoljavaju pretpostavku da je ta razmjena bila re-zultat opisanih pregovora, jer je obavljena »u bliziniGrahova«, kako je Štab Brigade predložio, a prema na-vodima N. Durića, tom je prilikom zamijenjeno »naših108 interniraca«. U brigadnom dopisu govori se o »109rodoljuba«, ali je jedan od razmijenjenih ostao u Kninu.Dakle, razlika je samo u datumu: Štab Brigade dopi-

som od 2. septembra 1942. predlaže da se razmjena »iz-vrši 8-X. 1942«, a D. Mandiću i N. Duriću ostalo je u sje-ćanju da je razmjena izvršena polovinom avgusta. Vje-rovatno ih vara sjećanje.



Početkom novembra 1942. po naređenju Štaba 4.operativne zone NOP-odreda Hrvatske Bračka se parti-zanska četa od oko 80 boraca prebacila, ponajprijezbog teškoća u prehrani, na planinu Biokovo. Na os-trvu je ostao samo jedan njen vod. A onda...

... »Po odlasku čete Talijani su uspjeli da uhap-se uoči godišnjice Oktobarske revolucije dva dru-ga — Jozu Bodlovića i Andriju Jugovića... Parti-zanski vod i naši aktivisti brzo su reagirali i od-mah postavili zasjedu na moru i na kopnu. U za-sjedu je upao talijanski kamion, u kom se nalazionitko drugi već komandant talijanske vojske naBraču sa svojom pratnjom od 13 vojnika. Svi suoni zarobljeni. Da bi oslobodili uhapšene drugo-

ve, naši su Talijanima ponudili zamjenu. Talijanisu je odmah prihvatili, a zatim je i izvršena kodPražnice.«75

Uz taj pasus aut or knjige Dalmacija 1942 Drago Giz-dić dao je napomenu:

»1) J. Bodlović bio je tada član O(kružnog)K(omiteta) za Brač—Hvar. Poginuo u avgustu1943. prilikom oslobođenja Bola.

2) A. Jugović nalazio se na dužnosti predsjed-nika NOO-a Bol.

3) Talijani su kasnije iz zatvora pustili sve (oko20) drugova Bračana, koji su se nalazili u zatvori-ma na Braču, kao i one u Splitu i Šibeniku, koje su

pa rt izan i tražili.«

78

Bila je to uspješna razmjena. Samo je pitanje jesu li br ački pa rt izan i postupil i po direktivi nekog višeg šta- ba ili samoinici jat ivno.

Prilikom akcije na Sitnicu, južno od Banjaluke, kojusu uspješno izvela četiri bataljona 1. proleterske NOU

br igade je dna je četa 3. bat al jo na 4. k ra jiške bri gade no-ću između 19. i 20. novembra 1942. godine sačekala dije-love neprijateljske posade (jednu satniju domobrana)koji su se povlačili i zarobila 65 domobrana. Tri Nijem-ca i tri domobrana uspjela su pobjeći, ali ih je kasnije,uz pomoć seljaka iz sela Sokolova, uhvatio obav ještajnioficir 7. krajiške polubrigade.77

O tome je Štab 4. krajiške br igade 21. nov emb ra izvijestio Štab 1. udarnog NOU kor pu sa i Štab 5. NOU divi-zije:

»Zarobljene domobr ane smo uputili u Bos. Pet-rovac Komandi područja da ih uputi njihovim ku-ćama. Dva oficira i tri Nijemca uputili smo istoKomandi područja da ih stavi Vrhovnom štabu



na raspolaganje, ukoliko bi bili potrebni za raz-mjenu.«78

Z a r o b l j e n i c i su priključeni već postojećoj grupi za-r o b l j e n i h Nijemaca o čijoj je razmjeni Vrhovni štab pre-g o v a r a o . Međutim, njihova je razmjena obavljena tek um a r t u 1943- godine, u toku četvrte neprijateljske ofanzi-ve.

U izvještaju Štaba 3. operativn e zone Glavnom štabu NOP- odreda Hr va ts ke od 20. novembra 1942. godi ne na -šao se i podatak da je jedan bataljon I. slavonske na-rodnooslobodilačke partizanske udarne brigade...

... »postavio zasjedu 200 metara od ulaza u No-vu Gradišku«, na koju je »naišao jedan civilni au-

to ... U automobilu se je nalazila jedna šumarskakomisija koja (je) zarobljena i dopremljena u štabZone ... Zarobljenici su 4 inžinjera, od njih dva sučinovnici Ministarstva šuma i ruda, a druga dvoji-ca namještenici šumske uprave u Novoj Gradiški(Sada vodimo pregovore o razmjeni), o čemu će

biti ri ječi u poli tičkom i in formativ nom izvješta- ju.«79

Mada nismo našli dokumente Štaba 3. operativnezone koji se odnose na pregovore o razmjeni četvoriceinženjera, sudeći po svemu, Štab zone poslao je lugaraJovana Bakarca u Novu Gradišku s ponudom za raz-mjenu. To indirektno potvrđuje telegram Drage Jileka,tadašnjeg zapovjednika UNS-a, poslan u Novu Gradiš-

ku »Župskoj redarstvenoj oblasti na ruke upravitelja g.Wagnera« 2. novembra 1942. godine. Dajemo ga doslov-no:

»Lugaru Jovanu Bakarcu dozvoliti i omogućiti pr eg ov or e sa par ti za ns kim odredima u po gl edu puštanja na sl obodu za rob lj en ih in ži nje ra Kf no tiLoger Knez i Škopac. Rezultat pr egov ora lu ga r ćeobavješćavati Redarstvenu oblast u Novoj Gradiš-ki a ova će o svemu najžurnije dostavljati istim

putem izvješća po tp is an om . Bez prethodnogodobrenja neka redarstvena oblast ništa ne pre-duzima.«80

Deset dana kasnije, 12. novembra 1942, »pročelnik« pro tu ko mu ni sti čkog »Odjela III Ur eda I UNS-a« dr

Aleksandar Benak obraća se, u vezi sa zarobljenim in-ženjerima, po Jilekovu naređenju, Župskoj redarstve-noj oblasti u Novoj Gradiški s pitanjem:

»... da li se vode pregovori sa partizanima o nji-hovom izručenju bilo sa kojom oblasti. Broj:80148.«81

U međuvremenu je uspostavljena veza između Šta-



ba 3. operat ivne zone i Župske re da rs tven e oblas ti u Novoj Gradiški. Štab Zone je za zarobl jene inženjere,očigledno, u zamjenu tražio više uhapšenih pripadnika

NOP-a, dok je zapovjednik UNS-a Jilek insist irao na br oj čan om reciprocitetu poslavši Župskoj reda rs tvenojoblasti u Novoj Gradiški 25. novembra sljedeća uput-stva i naređenja:

»U predmetu ing. Škopca i drugova jedino jenaslov ovlašten za vođenje pregovora. Partizani-ma odgovoriti da pristajemo na izmjenu jedino naosnovici 4:4. Partizani neka dostave popis dvade-setorice od kojih ćemo mi izabrati četvoricu. Po-trebno je istima diktirati da se sačuva autoritetvlasti. Broj 88813.«82

Zapovjednik UNS-a Drago Jilek, očigledno, nije bionaročito zainteresovan za razmjenu četvorice inženje-ra: znao je da oni nemaju pojma o radu ustaške obav-

ješt ajne službe i nj en ih age nat a u pa rt izansk im redovi-ma ili u redovima ilegalnog NOP-a, njihova radnamjesta nije bilo teško popuniti, a njihovo »radno pod-ručje« — šume i rude — ionako je bilo pod partizan-skom kontrolom.

Ponudu Štaba 3. operativne zone za njihovu razmje-nu Jilek je ipak prihvatio ne želeći da prekine uspostav-ljenu vezu — zlu ne trebalo! Upozorenje o lišavanjuŽupskog redarstva u Novoj Gradiški bilo kakvih kom-

pe tencija u pregovorima, uz izričito nar eđ en je da »bez pre th od nog odobrenja... ništa ne preduzima«, bilo je po-sljedica već izdane »okružnice o zabrani bilo kakvih

pr egov or a sa partizanima«.83

Štab Zone nije pristao na ustašku ucjenu o dostav-ljanju »popisa dvadesetorice od kojih će... (ustaše) izab-rati četvoricu« i pregovori su prolongirani. Budući dasu ustaše insistirale na reciprocitetu 4 :4, naglašavajućida »to nije priedlog nego zahtjev«,84 Štab Zone je pri-hvatio taj reciprocitet i dopisom od 17. decembra 1942,koji je potpisao politički komesar zone Marijan Stilino-vić, u zamjenu za zarobljene inženjere tražio Zlatu Šeg-vić Noru, Anu Pavelić Hanu, Maru Šeatović i SvetozaraBosjerčića. Župska redarstvena oblast je 6. januara1943. odgovorila da je »Ana Pavelić umrla 2. 9. 1942«,»Zlata Šegvić 14. 9. 1942«...85

Pregovori su nastavljeni i završeni tek 8. februara1943. kada su razmjenom zarobljenih inženjera dobive-ni Ljubica Buba Jančić, Ljudevit Belošević, Marija Smi-ljanić i Anka Ličina.86



Druga lička i 4. kordunaška brigada 24. oktobra1942. godine napale su i likvidirale jako neprijateljskouporište Tušilović — Brezova Glava, zarobivši 427 ne-p r i j a t e l j s k i h vojnika. Medu zarobljenima su se nalazilai dva ustaška potporučnika iz 1. klase ustaške vojneakademije u Zagrebu: Tomislav Stilinović i Božidar Ma-tić. Uplašeni za život, pokušali su, na zaista naivan na-čin. da prevare partizanske rukovodioce i prikažu se

pr is ta li ca ma i ak tivist ima nar od noo slo bo di la čkog po-kreta. Prema navodima Ignjatija Gnjace Perica, tadaš-njeg načelnika Komande Kordunaškog područja, Stili-nović je tvrdio da je »učestvovao u građanskom ratu uŠpaniji«, a Matić »da je učestvovao u akciji kojom je oš-tećena glavna pošta i transformator u Zagrebu«!

Providni pokušaji dvojice ustaških oficira da se laž-no predstave brzo su i lako razobličeni i utvrđen je nji-hov pravi identitet. Poslije istrage obojica su pr eba čenau zatvor Kordunaškog vojnog područja.

Glavni štab Hrvatske odlučio je da zarobljene ustaš-ke oficire zamijeni za komuniste Jerka Bakovića i JožuHorvata, koji su bili u ustaškim logorima. Baković jesvojevremeno bio s Radom Končarom i Stipom Ugar-kovićem u partijskoj ćeliji koja je rukovodila tehnikomCentralnog komiteta KP Hrvatske. Kada je zagrebačkaustaška policija uhapsila Milana Huperta, on je, poredostalih, provalio i Bakovića, koji je zato završio u logo-ru Jasenovac. Joža Horvat, pekarski radnik, pao je u

ruke ustaške policije početkom 1942. godine, poslije jed-ne diverzantske akcije i završio je u logoru Stara Gra-diška.

Prepiska o toj razmjeni trajala je cijeli novembar ina kraju je dogovorena za 1. decembra 1942. godine.Tog su dana u 10 sati prije podne na most preko rijekeKorane kod sela Barilovića stigli ustaški parlamentaris ustaškim šefom policije u Karlovcu Prohaskom na če-lu, a preko Kosijerskog sela došao je partizanski parla-mentar Ignjatije Gnjaco Perić. Pošto su jedan drugome

pokaza li svoja pu no moćja , obav lj ena je raz mjen a. Bila je to pr va razmjena ratnih za rob lj en ik a na Kordunu!87

Misleći da su Ignjatije Perić, kako je pisalo u njego-vu punomoćju, i Gnjaco Perić dva čovjeka, Prohaska je»izrazio želju da bi hteo da se sastane sa Gnjacom«, našto je on pristao i o svemu tome napisao:

»U 12 časova zvanični deo zadatka bio je za-vršen, pa smo svi zajedno... krenuli u Kosijersko



Selo. Partizani i narod su i dalje pred licem čitaveneprijateljske posade i ustaških rukovodilaca izKarlovca manifestovali i slavili.

Odmakli smo se od mosta jedno stotinjak me-tara. Nalazili smo se na slobodnoj teritoriji Kor-duna, a Prohaska je i dalje pitao da li će stvarnoimati sreću da se sastane sa Gnjacom Perićem. Tonjegovo često ponavljanje jednog te istog bilo mi

je dosadi lo . I — ak o još ni smo bil i s tupi li na sigur-nije tlo, okren uo sa m se Prohask i i ostalima i izne-nadno im saopštio da sam ja Gnjaco Perić. Ovosaznanje iznenadilo je prisutne a posebno Pro-hasku. On mi je kasnije priznao da je očekivaosusret s jednim starijim, snažnijim i oštrijim čove-

kom, čovekom koji je od početka ustanka 1941.krstario svojom jedinicom po Kordunu i češće do-lazio u blizinu njihovih garnizona u Karlovcu,Skakavcu, Vukmanoviću i Bariloviću. 'Pa na kon-cu na ovom terenu Vi ste imali i zapaženih uspje-ha', cinično je izjavio Prohaska, 'Eto zbog čegasam želio da se sastanem s Vama'. (...)

Dolaskom u Kosijersko Selo borci i narod osta-li su na svojim mestima. Samo mi je komandir če-te prišao i raportirao da je stanje redovno, madanije bio obavezan na taj raport. Za vreme raportaiznenadno se pojavio na belom konju Milić Deja-nović, komesar odreda, što je za ustaše bio još je-dan veliki događaj, jer su želele da se susretnu i s

je dn im poli tičkim ko mes ar om. Prohaska je, ona-ko policijskim očima, sve to posebno, dobro pratioi nastojao da što više živih slika i događaja dobro

zapamti kako bi po povratku u Karlovac mogaošto bolje i vernije ispričati svojim pretpostavlje-nim starešinama šta je sve video (istakli autori).Pre nego što se vratio u Barilović, zamolio me jeza dozvolu da se sa mnom i Dejanovićem fotogra-fiše kako bismo mi i on imali trajnu uspomenu nadan našeg prvog sastanka. (...) Nakon dva mesecaPro has ka je po jednoj ženi, koja se vraćala iz Kar-lovca na Kordun, poslao obećane fotografije.«88

Bilo je, eto, i takvih situacija kada se smatralo um jesn im čak i jednom funkcioneru us taš ke policije dozvoliti da osmotri što se događa na slobodnom partizanskom teritoriju, i da se »za uspomenu na taj dogadaj« fotografiše s partizanskim obavještajcem i političkim komesarom!

Poslije oslobođenja Bihaća 4. novembra 1942. godine, 4. divizija 1. bosanskog udarnog korpusa orijentisa



la je svoje snage prema utvrđenoj neprijateljskoj linijiB o s a n s k i Novi — Ljubija, tzv. odbrambenom pojasu Ju-gozapad, i u borbama koje su počele 18. novembra na-nijela neprijate lju teške gubitke: 6. ustaška bojna i dvijedomobranske satnije bile su razbijene, a jedna bojna 1.domobranske pukovnije — oko 600 ljudi — zarobljena.Jedinice 4. divizije počele su nak on proboja utvrđen e li-nije i razbijanja neprijateljskih snaga pročešljavati te-ren, hvatati i zarobljavati manje grupice raspršenih ne-

prijatel jskih jedinica.89 Pritom su naišle na grob svogadruga Ilije Maleša, komandira voda u 3. bataljonu 6.krajiške brigade. Njegova je jedinica napadala uporištena trigonometru »Pošta« na Novskoj planini, ali ga nijeuspjela zauzeti. Izgubivši, međutim, susjedni položaj na

Veljkiča-brdu, neprijatelj je ipak bio prisiljen da se po-vuče. Došavši sutradan na taj položaj, borci su »zatekli(smo) na brisanom prostoru ispred mitraljeskog gnijez-da svježu humku sa krstom od dasaka, na kojem je ne-ko od neprijateljskih vojnika napisao 'Slava palom ju-naku Iliji Malešu i dvojici nepoznatih drugova«.90

O tom pročešljavanju terena politički komesar 4. di-vizije Dimitrije Bajalica Baja izvijestio je 19. novembraŠtab 1. bosanskog korpusa »da su očišćeni Dolovljani

prema Ekićima (Bosanski Novi — primj. autora), zarob-ljeno desetak domobrana, jedan pukovnik i jedan na-tporučnik«.91

Bili su to u stvari potpukovnik Ivan Severović, ko-mandant neprijateljske odbrambene linije Javorak--Brajića Tavan, i natporučnik Teufik Pletelić.

Durica Labović i Milan Basta u knjizi Partizani za pregovaračkim stolom 1941—1945. pišu da je...

... »Desetak da na poslije njihova zarob ljavanja,kad su pomno ispitani svi zarobljenici, 2. decem-

bra 1942. godine, št ab 4. divizije, kojom su koman-dirali Josip Mažar Šoša i Milinko Kušić, predložio(je) ustaško-domobranskoj komandi da se izvrširazmjena domobranskih oficira za zatvorene pri-

padn ik e narodnooslobodilačkog pokreta.«Autori dalje navode da su ustaše »vrlo brzo« odgo-

vorile na prijedlog Štaba 4. divizije, a zatim citiraju tajodgovor:

»U spoju vašeg pisma od 2. decembra 1942. go-

dine (istakli autori) pod brojem 6199, saopćavavam se da su za zamjenu zarobljenog potpukovni-ka Ivana Severovića i natporučnika Teufika Plete-lića zatražene osobe, tj. Mubera Karabegović i Je-lica Herceg. Zatražene su od zapovjedništva ba-njalučkog zdruga u Banjaluci, i tamo su na raspo-



laganju. Treća zatražena ženska Zaga Umićevićnije još mogla biti pronađena kod odnosnog čet-ničkog zapovjedništva, te će vam se također saop-ćiti čim bude nađena. Kako se ova zamjena ne biotegla, predlažemo da zamjenu izvršimo odmah,a navedena Umićević uputit će vam se naknadno,a ukoliko ne bude pronađena imenujte vi jednuodgovarajuću osobu koja će vam se uputiti...«82

Citirani dokument u verziji D. Labovića i M. Bastezbog neshvatljivih se razloga poprilično razlikuje odoriginala. To će čitalac lako uočiti upoređujući njihovtekst s tekstom originala:

»U spoju našeg pisma od 2. om. pod Oč(evid-nik) br(oj) 6199, poslatogpreko naših kurira (istak-li autori) pravcem Glina—Maja—Klasnić, koje stevaljda primili saopćava Vam se, da Vam za za-mjenu za zarobljenog potpukovnika Ivana Seve-rovića i natporučnika Teufika Pletelića zatraženeosobe t.j. Mubera Karabegović i Jelica Herceg sto-

je kod Zapoviedničtva Banjalučkog Zd ru ga u Ba-nja Luci na raspolaganju. Treća zatražena ženskaZaga Umićević nije još mogla biti pronađena kododnosnog četničkog zapovjedničtva, te će Vam setakođer ustupiti čim bude moguće.

Kako se ova zamjena nebi otegla predlažemda zamjenu izvršimo odmah a navedena Umiće-vić uputiti će Vam se naknadno a u koliko ne bu-de pronađena imenujte Vi jednu odgovarajućuosobu koja će Vam se uputiti.

O tome je obaviješteno Zapovjedničtvo Banja-lučkog Zdruga kao i Vaše Vrhovno zapovjednič-tvo preko zrakoplova u Lušci Palanci.«93

Zbog sintagme vašeg pisma umjesto našeg pisma,koju su sami napravili, autori su i datum dopisa »Minis-tarstva hrvatskog domobranstva« (2. decembra) navelikao datum dopisa Štaba 4. krajiške divizije.

No, nije sve u tome. Vratimo se na početak događa- ja. Potpukovnik Severović i na tporučn ik Pletelić zarob-ljeni su 18. novembra 1942. godine kod Suhače. Tri danakasnije, 21. novembra (a ne 2. decembra!) Štab 1. bosan-skog NOU korpusa (a ne Štab 4. divizije!) šalje dopis pod

br ojem 597 »gospodinu pukovniku Slavku Pe tr uha ru —Bosanski Novi«, nudeći zamjenu zarobljenih domob-ranskih oficira...

... »za Zagu Umićević, koja je zarobljena izme-đu 16. i 17. oktobra t.g. u Srbcu od strane četnikaVelimira Banjca, a bila je na saslušanju u štabučetničkog bataljona 'Knez Arsen' u Ilovi, a zatim



vjerovatno poslata na saslušanje u Jošavku, i Ber-ku Karabegović ko ja se danas po obavješ ten j imasa kojima mi raspolažemo nalazi u logoru Bos.Gradiška , Jasenovac i l i ban ja lučki za tvor , i Je l icuErceg rodom iz Bos. Novog, koja se nalazi u za-grebačkom zatvoru .«94

Dopis je potpisao komandant 1. bosanskog NOUkorpusa Košta Nad, i to svojim imenom, kao što se uvi-

jek potpisivao.Iz Bosanskog Novog pismo je stiglo u Zagreb, u kan-

celariju »Glavnog stožera Ministarstva Hrvatskog Do-mobranstva«, koji je prihvatio ponudu razmjene zarob-ljenika i svoj odgovor od 2. decembra poslao »Posad-

nom zapovjedničtvu« u Glini, s popratnim dopisom:»Priloženo žurno pismo sa uputama za zamje-nu kod partizana zarobljenih častnika a koje jeupućeno zapoviedniku I. Bosanskog NO UdarnogKorpusa Kosti imade se preko jednog povjerljivogseljaka iz sela Maje predati u selu Klasnić odgo-varajućoj osobi u svrhu da se odnese najbližem

part izansk om zapovjedničtvu posredstvom sel ja-ka iz sela Klasnić, kojima je poznato gdje se nala-ze partizanski postavi.

Dotično partizansko zapovjedničtvo umoliti,da pismo bude žurno predano njihovu zapovjed-ničtvu područja u s(elu) Žirovac odnosno da dodeu ruke zapoviednika Koste.«95

Gornji dopis nije datiran, ali se iz već citiranog do-kumenta vidi da je pisan 2. decembra 1942. godine, a nanjemu se nalazi i potvrda »Zapovjedničtva Petrinjskogzdruga«, da je »po prednjem postupljeno«, uz naznaku»Br.: 1605/Taj., Glina, 5. XII. 1942. god.«.

Iz dopisa od 2. decembra vidi se da je Glavni stožerdomobranstva obavijestio Štab 1. bosanskog NOU kor-

pusa , odnosno pa rt izansko »Vrhovno zapovjedničtvo pr eko zrakoplova u Lušci Palanci« da pr ihvaća ponuđe-nu razmjenu. U arhivi Vojnoistorijskog instituta u Be-ogradu o pismu bačenom iz aviona nismo našli pisme-ne tragove. Vjerovatno je to bilo 1. decemb ra jer Glavnistožer domobranstva navodi taj datum i kao dan obav-

ještenja Štaba Korpusa i kao dan kad a je izdao na ređe-nje »Zapovjedničtvu Banjalučkog zdruga« da od »od-nosnog četničkog zapovjedničtva« traži puštanje ZageUmićević na slobodu.96 »Zapovjedničtvo« je 16. decem-

bra 1942. izvijest ilo »Glavni stožer domobranstva« da je15. decembra »zamjenik četničkog vođe Luka Radić bio(je) osobno u Banja Luci« i da je tom prilikom od njega



zatraženo puštanje Zage Umičević na slobodu, ali da jeon izjavio da...

...« ne može sigurno obećati, jer se imenovanasada nalazi kod svoje tetke u banji Vrućici kodTeslića a Teslić je sada odsječen od četničkih sna-ga pošto su ovim krajem ovladali partizani.«97

U međuvremenu Berka Karabegović i Jelica Hercegsu, po naređenju Ustaške nadzorne službe od 4. decem-

bra 1942. godine , pr eb ačen e iz us taškog logora prekoZagreba , Banja luke i Prijedora u Sanski Most i 9. janua-ra u okolini Starog Majdana izvršena je razmjena.

Nakon povratka iz zarobl jeništva potpukovnik IvanSeverović je u svojoj pismenoj izjavi datoj na zahtjev

Glavnog stožera domobranstva pri opisu razmjene daoi sljedeći pasus:»Prešavši preko Grmeča još istu večer stigli

smo do štaba Korpusa, gdje su nas zadržali sve do9. siječnja, koga smo dana krenuli radi razmjene

prema Starom Majdanu. Kad smo došli na mjestorazmjene ustanovljeno je da su na zamjenu sa na-še strane stigle samo dvije osobe, dok su trebalestići tri. Partizani zbog toga nisu htjeli pustiti nat-

po ru čni ka Pletelića i vratili su ga nat rag s tim daće ga pustiti čim se pronađe osoba, koju su onitražili, odnosno jedna druga čije su ime dali...«98

Zaga Umičević, sekretar Okružnog komiteta KPJ zasre dnj u Bosnu tom prilikom nije, a nije ni mogla biti za-

mijen jena. Ona je već bila na slobodi: kada su se jedini-ce 1. proleterske i 3. krajiške brigade pojavile na pod-ručju Teslića i 28. decembra zauzele Gusti Teslić, ZagaUmičević im se pridružila. Pridružila im se i četničkačeta s tog terena, čiji je komandir Nedo Nedić štitio Za-gu i u kojoj su utočište i zaštitu u najtežim dan ima našli

još neki komunisti.Uskoro je otpočela i četvrta neprijateljska ofanziva

na slobodni teritorij pa zamjena natporučnika Pletelićanije obavljena. Sticajem okolnosti našao se među parti-zanima kao zarobljenik, a zatim je vlastitom odlukomostao s njima kao saborac. Zalaganjem na radu i hrab-rošću u borbi brzo se je snašao u novoj sredini. Kasnije

je postao načelnik Štaba 8. krajiške br igade.

U prvoj polovini decembra 1942. nekoliko su putaobavljene razmjene s Talijanima u selu Rakićima, šest i

po ki lome tara sjeveroistočno od široke Kule. Za razlikuod ličkih partizanskih jedinica, koje nikada nisu osku-



dijevale zarobljenim talijanskim vojnicima, talijanskesu jedinice malokad uspijevale da zarobe nekog parti-zana. Interesantno je kakvim su se sredstvima služiletalijanske ko man de da bi obezbijedile »zarobljenike« zarazmjenu. O tome nalazimo podatke u izvještaju Oruž-ničke postaje Gospić od 12. decembra 1942. godine, ukojemu doslovno piše:

»Dne 8 prosinca u noću Kraljevski ItalijanskiKarabinjer u Gospiću, postaje 93, u saradnji saoružnikom ove postaje Stjepanom Crnogorcom iovdašnjim redarstvenim organima iz Gospićauhitili su niže navedene osobe pod sumnjom dasu komunisti i stavili ih u ovdašnji italijanski za-

tvor i tO:...«Pošto je poimenice naveo imena i prezimena 19muškaraca i 15 žena, »zapovjednik narednik Petar Sab-ljak« nastavlja svoj izvještaj:

»Sve napred navedene osobe uhićene su i stav-ljene u talijanski zatvor, a za koje se ima podata-ka da će sve biti zamjenjene za zarobljenike tali-

janske kod partizana.«99

A Oružnička postaja Široka Kula dopisom broj484/taj. od 14. decembra 1942. godine izvještava »Zapov-

jedničtvo 2. oružničkog krila« u Gospiću:»Dne 9, 10 i 11 prosinca 1942. došla su 2 talijan-

ska vojnička samovoza teretna i jedan luksuzni, izGospića u Široku Kulu, u kojim samovozima suTalijani 9. o. mj. dovezli 24 osobe navodno zarob-ljene partizane što muških što ženskih i iste od-vezli u selo Rakići... i tamo ih zamijenili za svojezarobljene častnike i vojnike kod partizana.

(...)11. o. mj. opetovano su Talijani dovezli iz Gos-

pića više gra đan ski h osoba i odvezli ih u selo Ra-kići, gdje su dobili 6 talijanskih vojnika, a u zamje-nu dali 6 građanskih osoba.«100

Č ini se da Talijani taj put nisu uspjeli baš sve pohap-šene Gospićane da zamijene, jer u citiranom izvještajugospićke »oružničke postaje« nalazimo i ovaj pasus:

»Dne 11. ov. mjeseca Talijanske vlasti zaista sunekuda prema Širokoj Kuli odvezli na samovozunekoliko navedeni pritvorenika navodno u zamje-nu ali su iste povratili nazad, navodno da ih parti-zani nisu htjeli primiti jer da nisu njihovi pripad-nici.

(...)Istina je »— završava zapovjednik gospićke žan-



darmeri jske stanice —« ima i takovi koji uopće ne-maju pojma za ništa.101

U borbi u selu Trijebovu kod Mrkonjić—Grada de-cembra 1942. godine četnici su zarobili Krstu Šegrta idvije partizanke, borce 10. hercegovačke brigade. Me-đutim, njih troje ubrzo su, vjerovatno još u decembru,zamijenjeni, jer u izvještaju Štaba Operativnog sektoraJajce—Mrkonjić-Grad Vrhovnom Štabu od 4. januara1943. godine nalazimo i ove retke:

»Zarobljene drugove dobili smo od četnika. Za-mjenu smo izvršili za njihove taoce. Jednu su namdru gar icu ubili koja je bila počela bježati. Tukli suih i maltretirali.«102

Tako bi, u najkraćim crtama, izgledao pregled po-kušanih i obavljenih razmjena aktivista NOP-a i zarob-ljenih partizana iz kvislinških i talijanskih zatvora ililogora te onih koji su se našli u četničkim rukama zazarobljene pripadnike neprijateljskih formacija u toku1942. godine.

Ono što je rečeno za 1941. vrijedi i za 1942. godinu:obje su strane u toku pregovora i razmjene dolazile doviše ili manje vrijednih obavještajnih podataka o pro-tivniku, ali koliko smo mogli da utvrdimo, pritom jošnije bilo ubacivanja vrbovanih agenata u protivničkeredove.

Iz ovog pregleda razmjena u 1942. godini izdvojilismo samo dvije: tzv. slavonsku razmjenu (avgust-sep-tembar 1942), u kojoj je razmijenjen i Andrija Hebrang,te »livanjsku razmjenu«, koja se vremenski približno

podud aral a s prvom i kojom je de facto rukovodioVrhovni štab NOV i DVJ. Pregovori oko tih razmjena ispreple li su se. »Slavonska« je izvršena, ali je vjerodos-tojnost nekih dokumenata, objavljenih u literaturi o tojrazmjeni, posljednjih godina dovedena u sumnju. »Li-vanjska« je, pak, označila uvod u napore partizanskogVrhovnog štaba da za svoje jedinice izbori status zara-ćene strane, a istovremeno i početak dalekosežne voj-no-diplomatske »igre« koja će se nastaviti u martu 1943.godine. Ako čitalac pronađe još neki razlog zašto smo

»slavonsku« i »livanjsku« razmjenu izdvojili iz kontek-sta ostalih razmjena izvršenih u 1942. godini, onda će to bit i s amo dokaz njegove pronicl jivosti ili sklonosti kom- bi naci jama koje nisu zasnovane na baš čvrs tim temelji-ma.



Livanjska razmjena (avgust—septembar 1942)U maršu prema Bosanskoj krajini grupa udarnih br igada pod nep osrednom komandom Vr ho vno g šta baoslobodila je 7. avgusta 1942. godine Livno. Tom je prili-kom u partizansko zarobljeništvo pala i grupa Nijema-ca: direktor livanjskog biroa berlinske firme »HansaLeichtmetall A. G.« (Hanza Lajhtmetal A. G.) Anton Jor-go i ekipa za geološko istraživan je — pet bušačkih maj-stora s inž. Hansom Ottom (Ot) na čelu. Bila je tu i Jor-gova supruga. Svi su oni, premda civili, zajedno s gru-

po m ustaša i domobrana, pr už al i ot po r iz ut vrđen ezgrade biroa »Hansa Leichtmetall« (kuća dra Mitrovi-ća) do posljednje mogućnosti. Tek kada su partizani ot-vorili artiljerijsku vatru na zgradu, istakli su bijelu za-

stavu jer se u zgradi nalazilo četiri hiljade kilogramaeksploziva.»Iz zgrade je izašla jedna žena koja je poslata

kao parlamentarac, da čuje naše uslove. Mi smozatražili bezuslovnu predaju svih i sveg oružja idruge opreme« — pribilježio je Paško Romac, po-litički komesar Omladinske čete 1. proleterske

br igade u svojim sjećanjima.— »... Komanda odbrane u Mitrovićevoj kući pri sta la j e na naše uslo-ve. U dogovoreno vreme počeli su izlaziti iz kućedignutih ruku iznad glave.«103

Prema njemačkim dokumentima, partizanska je ko-manda garantovala Nijemcima da će ih tretirati po me-đunarodnom zakonu — kao zarobljene oficire, a ostali-

ma, dom obra nima i ustašama, garan tovan o je vojničkozarobljeništvo. I jednima i drugima je, prema jednomnjemačkom dokumentu, najavljena mogućnost zamje-ne za zarobljene partizane. Opkoljeni su se tada preda-li i nakon toga su odvedeni u manastir Goricu, u bliziniLivna, gdje se nalazio Štab 1. pro leter ske brig ade i gdjesu podvrgnuti istrazi104 koju je vodio dr Vladimir Vele-

bit , šef vo jno-suds kog odsj eka Vr ho vn og št ab a.»U jesen 1942. ispitivao sam skupinu njemač-

kih zarobljenika« — izjavio je dr V. Velebit u jed-nom poslijeratnom intervjuu. — »Jedan zaroblje-ni njemački inženjer predložio mi je da pokušamorazmjenu zarobljenika s Nijemcima. Ponudio jeda säm ode do njemačkih jedinica, uvjeravajućinas kako će organizovati razmjenu. Savjetovaosam se s drugom Titom i on je pristao na taj ek-speriment, premda je postojala opasnost da se tajinženjer više ne vrati.«105



Inicijativa za razmjenu zarobljenika došla je i od za-robljenog livanjskog kotarskog predstojnika M arka Ša-kića, koji je predložio da se on i »nekoliko građana, ma-hom pripadnika ustaške pripremne bojne«, zamijene»za 22 lica iz Livna, koji su sprovedeni u Mostar dana26. VIII. 1942«, a među kojima su bili aktivisti NOP-a An-to Krezo, Dragutin Morović i dr.106

I njegov je prijedlog prihvaćen.Tako su počeli »livanjski pregovori« koji će dovesti

do prve razmjene zarobljenika u neposrednoj »režiji«Vrhovnog štaba NOV i DV Jugoslavije.

»Danas smo, u sporazumu sa drugom Mar-kom« — javio je komandant 1. proleterske briga-de Koča Popović 12. avgusta Titu — »uputili u

Mostar jednog ovdašnjeg građan ina i jednog Nem-ca da posreduje u razmeni zarobljenika.«107

Drug Marko bio je Aleksandar Ranković, »jedan ov-dašnji građanin« — livanjski trgovac Jakov Kaić, a »je-dan Nemac« — inž. Hans Ott.

Inž. Hans Ott nosio je spisak jedanaestorice partiza-na koje je Vrhovni štab tražio u zamjenu za njega i gru-

pu Nijemaqa, a Jakov Kaić je nosio pismo »Marka Šaki-ća, bivšeg kotarskog predstojnika u Livnu«, pisano 11.avgusta i upućeno »zapovjedniku 6 pješačke divizije naime glavara Stožera (načelnika štaba) podpukovnikaKlišanića (Vjekoslava)«. (Kasnije se V. Klišanić našao uredovima partizana i u prvoj polovini 1944. godine po-stao šef vojno-obavještajnog odsjeka Vrhovnog štaba

NOV i POJ!)Pismo Marka Šakića počinje rečenicom:

»Jao što vam je poznato Livno se nalazi u ru-kama partizana od noći 4/5 o. m.«Č italac ne mora znati psihoanalizu da bi shvatio

grešku: u pismu zaista stoji »Jao« umjesto »Kao«! No, zanas je mnogo interesantniji onaj dio pisma Marka Šaki-ća koji se odnosi na sam prijedlog razmjene:

»Ja se nalazim u zarobljeništvu, kao i nekolikonaših građana, kod partizanskih vlasti, a poredtoga sam i ranjen. Partizanske vlasti su prihvatilemoj predlog da se izvrši zamjena moja i tih neko-liko građana za 22 lica iz Livna...

Molim vas da se odmah, najažurnije stavite usporazum sa Župskom redarstvenom oblasti uMostaru, te da ustanovite da li se ti ljudi tamo na-laze. Ukoliko se nalaze tamo, da odmah telefo-nom izvjestite generala g. Lukića da on traži tele-fonom od ministra g. Artukovića da istim putemodobri da se razmjena izvrši.«



General Mihajlo Lukić bio je zapovjednik III domob-ranskog zbora, u čijem su sastavu bile 5. i 6. pješačkadivizija, a Andrija Artuković — ministar unutrašnjih

poslova tzv. NDH.S Markom Šakičem vodeni su detaljni razgovori i o

tehničkoj strani realizacije razmjene. To potvrđuje daljitekst njegova pisma Klišaniću:

»Po ishođenju odobrenja, molim vas javiti pokuriru koga dana i u koliko sati će biti kamion satim licima kod oružničke postaje Studena Vrela.Tu neka se iskrca Dragutin Morović, a ostali neka

pr oduže napr ij ed dok ne sret nu grupu sa na šimljudima. Ja u toj grupi neću biti, jer ću ostat kao

jams tvo da će se razmjena po št en o izvršiti . Ka da

se ove dvije grupe razmjene, onda ćemo se razmi- jeniti i Drag(utin) Morović i ja.Ukoliko navedena lica ne budu u Mostaru, ne-

go su otpremljena za Sarajevo ili Jajce, onda mo-lim ustanovite gdje su, pa ih potom, kad g. minis-tar odobri razmjenu, dopremite hitno u Mostar idalje postupite kao naprijed.

Na jnu žn ij e je, na ro čit o obzi rom na mo ju ran u, pa va s molim da stva r svršite po mo gu ćnos ti u to-ku jednog dana.

Prilažem osobnu ispravu radi identifikacije potpisa.«108

Inž. Hans Ott i Jakov Kaić krenuli su iz Livna auto-mobilom do Podhuma, odakle su pješice produžili doAržana, gdje su prenoćili u nekoj gostionici. Sutradan,13. avgusta, stigli su preko Imotskoga u Mostar s ovlaš-ćenjem partizanskog »komandanta Livno«, zapravo ko-mandanta 1. proleterske brigade Koče Popovića, darazgovaraju o razmjeni zarobljenih Nijemaca i ustaš-kih funkcionera za zarobljene partizane i u Livnu po-hapšene pripadnike ilegalnog NOP-a.

Je li inž. Ott u sporazumu s partizanima prije polas-ka iz Livna poslao kurira do prvog neprijateljskog upo-rišta s molbom da ono obavijesti zainteresovane u Mos-taru o mogućnosti njihove zamjene za zarobljene parti-zane, ili je to obavio telefonski — nije nam poznato. Me-đutim da je to na neki način učinjeno, potvrđuje dopismostarske filijale »Organizacije Todt« (»OrganizacijaTot«, skraćeno OT) pretpostavljenoj komandi u Zagrebod 12. avgusta u 10,55 sati, kojim je ta komanda obavi-

je št ena da je »u izgledu (je) zamjena Ni je maca zarobl je -nih u Livnu za zarobljene partizane«. Tu prvu informa-



ciju o mogućnosti razmjene njemački poslanik u Zagre- bu Siegfr ied Kasche (Zigfrid Kaše) prenio je istog dan asvom ministarstvu inostranih poslova.'09

»Gospodin Kaić Jakov... donio je danas u 8,45sati pismo ustaškog predstojnika u Livnu Šakić

Marka« — izvijestio je 13. avgusta 'velikog županaVelike župe Hum' Petra Zlatara zapovjednik 6. pješačke divizije pukovnik Fran jo Pacak . Istovre-meno mu je uputio i Kaića »radi daljeg uredova-nja ... pošto se radi o građanskim osobama«.110

Istog je dana veliki župan telegrafski obavijestio»gospodina ministra Benaka u Sarajevu« o Šakićevu

pismu. Su tradan , 14. avgusta, st igao je Benakov odgo-vor:

»Prihvaća se predlog o zamjeni i biti će izruče-ni 22 pritvorenika koji se sada nalaze u Sarajevuuz uvjet, da se nijednoj pritvorenoj osobi u Livnuništa ne dogodi« — te da će se razmjena obaviti zanekoliko dana, »kad stigne pismeni odgovor izMinistarstva u Zagrebu«.111

I pukovnik Pacak je »kod domobranskih mjerodav-nih vlasti pokrenuo pitanje zamjene zarobljenih častni-ka u Livnu« zatraživši 15. avgusta šifrovanim telegra-mom od »Glavnog stana Poglavnika« obavještenje »dali se mogu i smiju povesti pregovori o zamjeni zaroblje-nih častnika«.112

Odgovor je stigao tek 19. avgusta i bio je vrlokratak: »Vojskovođa (Slavko Kvaternik — primj.autora) nije usvojio predlog za pregovore sa parti-zanima.«113

Trinaestog avgusta naveče inž. Ott doletio je avio-nom u Zagreb i sutradan, 14. avgusta, prijepodne raz-govarao s njemačkim generalom u Zagrebu Edmun-dom Glaise von Horstenauom (Glez fon Horstenau) injemačkim poslanikom Kascheom. Poslije razgovora sOttom, Kasche je razgovarao s »hrvatskom vladom«, a

pr eko gen er al a Glaisea obratio se i komandantu talijanske 2. armi je ge ne ra lu Mariu Roatti (Mario Roata)sljedećom depešom:

»Ekselencijo! Prilikom pada Livna palo je par-tizanima u ruke osam njemačkih državljana. Načasnu riječ gospodina Otta, oni su ga danas posla-li kao pregovarača. Partizani nude oslobođenjedržavljana Reicha (Rajha) ako im predamo zarob-ljene partizane: Dragicu Pravicu, studenticu, sku-

pa s njen im bratom, Č edomira Plećevića, Miru



Popovića, Latifić Šefika, Barić Jozu, Alku Č ičmi-ća, Sp ahu Grgića, Ivicu Vujanovića, Arif a Č efu i Niku Mihajlovića (pravilno: Miha ljevića — pr im j.autora).

Najveći br oj ovih part izana na vo dno su uh ap -sile vaše trupe i otpremile u Zadar. Ja ću ove ljudeizručiti kada budu u njemačkim rukama, a o to-me ću razgovarati i s hrvatskom vladom. MolimVas da oslobodite za razmjenu zarobljenike kojise nalaze kod Vaših trupa. Predlažem da se oslo-

bođe ni za robl jenici upute Vašoj diviziji u Mos-tar...«"4

Pismo identičnog teksta Kasche je poslao i talijan-skom poslaniku u Zagrebu Raffaelu Casertanu (Rafael

Kazertano) zamolivši ga da »u interesu spasavanja nje-mačkih državljana u Livnu, pruži sa svoje strane po-dršku mjerama za njihovo oslobođenje«. U 17,05 sati is-tog dana o tome je obavijestio i Ministarstvo vanjskih

poslova Reicha, s mo lb om da najkraćim putem s ti meupozna talijansku vladu da bi ona mogla dati uputstvada se razmjena što brže provede.

U toku 14. avgusta Kasche je razgovarao s predstav-nikom ustaške vlade o razmjeni zarobljenih njemačkihdržavljana u Livnu za »zarobljene partizane«. O svemutome njemački je vojnoprivredni oficir u Zagrebu, pot-

pukovn ik Sc ha rdt (Šart), 14. avg usta u 20,30 sati radio-gramom obavijestio potčinjenog oficira u Mostaru, ka-

petana Heyssa (Hej s), i na re di o mu da »poslove oko raz-

mjene pripremi i sprovede u dogovoru s Ottom koji ćese vratiti avionom, vjerovatno, u nedjelju 16. avgusta«,te da se radi toga poveže s tamošnjim ustaškim velikimžupanom župe Hum i talijanskom divizijom u Mosta-ru."5

Iz citiranih njemačkih dokumenata proizlazi da se utoku boravka Hansa Otta u Zagrebu, od 13. do 16. av-gusta 1942, razgovaralo samo o razmjeni jedanaest ak-tivista NOP-a čija imena poslanik Kasche navodi u svo-

jim depešama! Poslanik Kasche je i s predstavnicimatzv. NDH razgovarao samo o njima, što se vidi i iz depe-še potpukovnika Schardta od 21. avgusta:

»Hrvatska vlada nedvo jbeno izjavljuje da se je-danaest partizana, koje je komandant brigadeLivno poimenice naveo i koje traži, ne nalaze uhrvatskom zatvoru.«"6

O osobama koje je »komandant brigade Livno« tra-žio za razmjenu pri Ottovu odlasku u Zagreb nema na-šeg dokumenta, kao ni podataka o tome zašto su traže-ne baš te, a ne neke druge osobe. Prema V. Velebitu, ci-



jela je akcija smatrana »eksperimentom«, pa je i sam izbor ljudi, vjerovatno, bio uslovljen neizvjesnošću isho-da razmjene.

A tko su bile osobe sa spiska za razmjenu?Dragica Pravica (1919), studentica filozofije, i njen

bra t Rade, rodom iz Trebinja, bili su pre dra tn i članoviPartije. Dragica je obavljala razne partijske funkcije —od dužnosti sekretara SKOJ-a u Trebinju do člana Ob-lasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, a Rade je bio po-litički komesar Štaba sektora Trebinje—Dubrovnik ičlan Sreskog komiteta KPJ Trebinje. Oboje su zarobiličetnici 27. juna 1942. godine. Rade je jedno vrijeme bio iu talijansk om zatvoru u Trebinju. Za Č edu Plećevićageneral Roatta je javio Kascheu da se ne nalazi kod

njega. Interesantno je, međutim, da su mu Talijani zna-li i zanimanje i mjesto odakle je: pravnik iz Aranđelov-ca!"7 Za njegovu sudbinu saznajemo iz Titove depešeMoskvi, poslane iz Glamoča 12. septembra 1942. godine:

»Javiti preko 'Slobodne Jugoslavije': u junuuputili smo u Srbiju poznatog političkog radnikaDemokratske stranke Čedu Plećevića i Žiku Kosti-ća zajedno s nekoliko izbjeglica iz Srbije. Kod Ka-linovika četnici Draže Mihailovića su ih uhvatili iodveli u Gacko, gdje su ih strijeljali.«118

Pero Morača, Mišo Leković i dr Slobodan Milosevicu napomeni broj 50 uz dvanaesti tom Titovih Sabranihdjela za Cedu Plećevića i Žiku Kostića kažu da su iz Fo-če krenuli u Srbiju, da su ih na tom putu uhvatili četni-

ci i predali Talijanima, koji su ih 24. juna 1942. godinestrijeljali u Nevesinju.119

Ostale osobe sa spiska, među kojima je bilo i pred-ratnih članova Partije, ustaše su pohapsile u Livnu po-četkom marta 1942. godine. Kasnije su preko Sinja, Spli-ta i Zadra, prebačeni u talijanski koncentracioni logor»Lazaret« na otoku Ošljaku kod Zadra. Šefik Latifić bio

je sek ret ar Okru žnog komite ta KPJ u Livnu, a MirkoMiro Popović i Niko Mihaljević članovi OK KPJ. JozoBarić je bio predratni član KPJ.120

Postigavši načelnu saglasnost njemačkih organa iosoba mjerodavnih za razmjenu (mada Nijemci do nje-gova odlaska od Talijana još nisu bili obaviješteni o re-zultatima traganja za osobama koje su partizani tražili)inž. Ott je, s obzirom na ugovoreni rok povratka, vjero-vatno odletio 16. avgusta dopodne u Mostar, odakle je produžio preko Ljubuškog, Imotskog i Č itluka u Livno,da bi izvijestio predstavnike Narodnooslobodilačkih

pa rt izansk ih od re da i DVJ o rezultat ima zagrebačkihrazgovora.121



Njemački je poslanik iz Zagreba 17. avgusta, pr ek ozagrebačke Organizacije Todt, poslao kapetanu Heys-su u Mostar radiogram:

»Hrvatska vlada je spremna da za razmjenu uLivnu stavi na raspolaganje jedanaest partizanaiz zarobljeničkog logora u Sarajevu, koji su iz iste

pa rt izansk e akcije (zapravo su uh ap šen i u istojakciji kao i oni koje su partizani tražili — primj.autora). Poimenični spisak biće poslan neposred-no Direkciji policije Velike župe u Mostaru. Mo-lim vas, ako je to još moguće, da o tome obavijesti-te Otta i da se angažuje veliki župan.«122

Posljednja rečenica potvrđuje da je inž. Ott napustioZagreb najkasnije 16. avgusta!

Šef političkog odsjeka Njemačkog poslanstva u Za-grebu dr Kreiner pribilježio je 20. avgusta da ga je Mi-roslav Fulanović, »glavni pobočnik« Ustaške nadzorneslužbe, obavijestio da je 19. avgusta sarajevskoj policijinaređeno da »jedanaest partizana koji se nalaze u Sa-rajevu u zatvoru odmah sprovede u Mostar radi zamje-ne za njemačke državljane u Livnu« i da je, prema iz-vještaju iz Sarajeva, to već učinjeno.123 Dr Kreiner je usvojoj zabilješci naveo netačan datum. Ko je pogriješio — M. Fulanović ili dr Kreiner — ne znamo, ali na re đe-nje o kojemu je riječ Zaštitno redarstvo za grad Saraje-vo i Župu Vrhbosnu primilo je dan ranije, 18. avgusta iistog dana poslalo u Mostar »Velikoj župi Hum, na ru-ke g. Velikog župana Petra Zlatara osobno« (istaknuto

u originalu) sljedeći dopis:»Savezno sa brzoglasnim nalogom od danas(istakli autori) Upravitelja Ureda I Ustaške nad-zorne službe u Zagrebu g. Vjekoslava Pavera, pre-

pra ćuju Vam se 22 par ti za na kojih popis imena pri leži , zarobl jenih po našim vlas tima u Livnu, ti-me, da 11 partizana od pomenutog broja izvolitezamijeniti prvenstveno (istaknuto u originalu) za8 Njemaca iz Livna, koji se nalaze u partizanskomrobstvu, a ostalih 11 partizana izvolite zamienitiza što veći broj partizanskih zarobljenika, Hrvataiz Livna u prvom redu svakako za kotarskog

predstojnika iz Livna, g. Ma rk a Šakića, gvardija-na samostana i dalje redom za ostale Hrvate.

Ukoliko će partizani za spomenutu osmoricu Njemaca tražiti za zamienu dr ug e pa rt izane za-robljenike, izvolite im saobćiti, da Hrvatske vlastiosim spomenute 22-jice ne raspolažu drugim par-tizanima zarobljenicima.

Ujedno se umoljavate, da prema gore spome-



nutom nalogu, izvolite nastojati, da se izmiena iz-vrši ako već ne u samom gradu Mostaru, a onosvakako na području, koje je u potpunom doma-šaju Hrvatskih vlasti.«124

U ustaškim dokumentima koji se odnose na livanj-ske pregovore o razmjeni susrećemo se s neuobičaje-nim formulacijama: »22 partizana... zarobljena po na-šim vlastima u Livnu«. Riječ je, međutim, o Livnjacima,članovima Partije i SKOJ-a, pohapšenim 21. jula 1942.godine, koji su poslije hapšenja otjerani u Mostar, u za-tvor Ć elovinu, a zatim u Sarajevo, u Belediju.125 Bili suto Luka Milanović, radnik; Ibrahim Hodžić, činovnik;Muhamed Šeremet (Meho, Mehmed), tehničar; JufoKrezo (Jure, Juko) i Ante Krezo, tkalci; Drago Sučić

(Darko), stolar; Nurija Halapić, novinar; Dane Mioč, penzioner; Nazif Brkić (Zifo), brijač; Ib rahim Seferće-hajić (Ibrica), slastičar; Tomislav Džalto i Perica Džalto,krojači; Kasim Borić, automehaničar; Ante Vidović, će-

bedžija ; Ljuba Propalo (Propadalo), krojačica; MehmedĆ efo (Ćebo), električar; Muh amed Huskić (Muharem),

posjednik; Marko Jazvo, obućar; Stipo Tustović, kožar;Isak Zirko (Iskan Dirlo), obućar — svi iz Livna, te Bosilj-ko Mioč, stolar iz Cazina i Dragutin Morović (Šime), ag-ronom iz Filip-Jakova kod Biograda na Moru. 126

Rafael Brčić i Mile Bogovac u knjizi Livanjski kraj urevolucionarnom radničkom pokretu i NOB medu po-hapšenima ne navode Luku Milanovića, a imena i pre-zimena koja oni donose, verovatno tačna, na odgovara-

jućim su mjes tima na ved en a u za gr ad am a. Na spisku pohapš en ih Livnjaka što ga je Velika žu- pa Hum pr ipre mi la za po trebe ra zm jene nalazi se i imeLuke Milanovića, a dati su i detaljniji podaci o svakom

pojedincu (mjesto i godina rođenja, ime oca, zanima-nje). Razlike su minimalne: za braću Juku i Antu Krezonavodi se da su mutabdžije — zanatlije koji od kostrijetiizrađuju konjske pokrove, vreće i slične predmete — ato, ipak, nije tkalački posao! Za Nuriju Halapića navodise da je općinski činovnik; za Ljubu da se zvala LjubicaPropadalo, čime se potvrđuje da je posljednji oblik nje-zina prezimena tačan za Isak, Iskan — pravilan je oblikIshan, a upotrebljava se i oblik Isak. Tačno prezimeglasi Dirlo.127

Stavljajući 22 pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta uhap šena u Livnu na ra sp olaga nje za razmje-nu, ustaše nisu mislile na razmjenu svih njih za zarob-ljene Nijemce, već, kako se iz citiranog dopisa vidi, i narazmjenu za »naše«, to jest njihove funkcionere Livnja-ke koji su bili u rukama partizana i za koje su bili zain-



teresovani. O tome je Vjekoslav Paver, »upravitelj Ure-da I Ustaške nadzorne službe«, još 13. avgusta u 19,24sata, dakle prije nego što se inž. Ott s Butmira kod Sa-rajeva avionom prebacio u Zagreb, Zaštitnom redar-stvu u Sarajevu poslao telegram:

»U vezi Vašeg današnjeg brzojava Taj. 97/42odmah javiti koji su to ugledniji taoci iz Livna za-robljeni po partizanima. Javiti Vaše mišljenje ugornjem predmetu o zahtjevima partizana.«128

Unatoč intervencijama na najvišim nivoima ispremnosti generala Roatte da izide Nijemcima u sus-ret, traganje za »partizanima« koji su bili u talijanskomzarobljeništvu odvijalo se prilično sporo:

»2. talijanska armija« — javio je potpukovnikSchardt kapetanu Heyssu 21. avgusta — »izjavila

je da je načelno spremna da sprovede i stavi naraspolaganje talijanskoj komandi u Mostaru par-tizane koje su zarobili Talijani, a koji bi poimenič-no bili traženi, čim ih pronađe«, s tim da je obavi-

jest i »koje su od 11 pa rt izana, koje br igad ir Livna po imenično navodi Tal ijani zarobili ka da i gdje, igdje se sada nalaze«.129

Očigledno, ti zahtjevi Talijana nisu obećali da će setraganje za »partizanima« s popisa brzo okončati i po-slanik Kasche se dogovorio s ustašama da partizane

nedvosmisleno obavijeste da Nijemci prihvataju prego-vore o razmjeni i da su spremni ispuniti partizanske za-htjeve u granicama stvarnih mogućnosti. A da bi se do-

bilo na vre men u — jer Ott se mo ra o vratit i u Livno — Nijemci su bili sp re mn i da umjesto tražen ih po nu de»erzac-partizane«. Bilo je čak i prijedloga da Eugen Di-do Kvaternik naredi hapšenje izvjesnog broja »sumnji-vih lica« i da ih zadrži za razmjenu, a da se u Mostaru po haps i 150 »komunista« i par ti za ni ma zaprijet i da će po hapš en i biti stri jeljani ako se ne obavi razmjena.130

Nakon po vr atka inž. Otta na os lobođeni teri tori j na-stavljeni su razgovori i pripreme za razmjenu, u toku

kojih je postepeno razjašnjavano i reducirano mnoštvo pr obl em a i ne jasnoća . Poslovi oko ra zm je ne Ni jemaca po tpun o su odvojeni od poslova oko ra zm je ne osoba zakoje su bile zainteresovane tzv. vlasti NDH i za svakuod te dvije grupe bio je zadužen poseban parlamentar:za prvu inž. Ott, a za drugu Jakov Kaić. Poslanik Kas-



che stalno je insistirao na tome da se zamjena jednih idru gih obavi istovremeno, te da i 22 »partizana« iz sarajevskog zatvora prvens tveno bu du iskorištena za za-mjenu njemačkih državljana, ako bude potrebno.131

U Mostar su prebačena 22 »partizana« iz sarajev-skog zatvora, a i Talijani su s otoka Ošlja prebacili šes-toricu svojih »partizana«.132 Premda je kapetan Heyss

javio pukovniku Scha rd tu da je »preostalih pet navod-no stradalo u talijanskom zarobljeništvu«, to ipak nije

bilo tačno. Naime, pošto su Jozo Barić, Arif Ć efo, ŠefikLatifić, Niko Mihaljević, Miro Popovič i Ivica Vujanovič

pr eb ačeni u Mostar, gene ra l Roatta je javio poslanikuKascheu da su pronađena još dvojica: »Cismic Alia po-kojnog Bodira, rođen u Livnu 1900, učitelj, musliman« i

»Gagić Jafet pokojnog Mahmura, rođen u Livnu 1922,student , musliman«, zamolivši ga za obavještenje jesu liCicmic Alko i Gagić Spaho, koje je on tražio, identični sosobama koje su kod njega registrovane kao Alia Cis-mic (Alija Č izmić) i Gagić Jaf et (Safet).133

Kasche je dokumentaciju koja se odnosila na to pi-tanje predao potpukovniku Schardtu da on to sve raš-čisti i sredi sa Štabom talijanske divizije »Murge«(»Murđe«) u Mostaru, ali nedostaju podaci jesu li AlijaĆ izmić i Safet Gagić priključeni grupi za razmje nu i je-su li tada razmijenjeni.134

S obzirom na to da su inž. Ott i Kaić bili na partizan-skom teritoriju, a u Mostaru je sve bilo spremno za raz-mjenu, kapetan Heyss je 21. avgusta, sporazumno s ve-likim županom i komandantom divizije »Murge«, po-slao u Livno neidentificiranog parlamentara da obavi

po tr eb ne fo rm alno st i i dobije saglasnost pa rt izansk ekomande da se razmjena izvrši, ili, ukoliko u tome neuspije, da pozove inž. Otta i Kaića da bi se o svemu mo-gao informisati iz prve ruke i obavijestiti poslanikaKaschea, koji je sve to forsirao.135

Budući da su razgovori u Glamoču bili uglavnomveć završeni, primivši Heyssovu poruku, inž. Ott i Klaićotputovali su u Mostar.

U međuvremenu su partizanske jedinice zauzele Po-sušje (17. avgusta) i Stude na Vrela (19. avgusta). Kako suse njemačko-partizanski pregovarači kretali tim prav-cem, neke su pojedinosti o tome sačuvane u pribilježe-nim sjećanjima mještanki Posušja Ande Durišić, IvuleJukić i Drage Jukić: «

»Dok su vođene borbe oko Posušja, došlo je uStudenim Vrilima (ikavski oblik — pr imj. auto ra) ido raz mjene zarobljenih njemačkih oficira za pri-

pa dn ik e pa rt izansk ih jedinica i komunis ta , koji su



se nalazili po zatvorima. Budući da je most na Ri-čini bio porušen, prevoz pregovarača oko zamje-ne vršen je u dvije etape: pregovarač iz Livna, poimenu Kajić, dovezao se do mosta na Ričini, a tu

je pr eš ao u ko la Šimenka Bakule , koji ga je odatle prevozio do Mo sta ra i na trag . Prevoz je izvršen u po tp un om red u i na zadovoljstvo pregovaračkihstrana.«136

Što se u međuvremenu događalo u Glamoču?U Vrhovnom štabu sastavljen je spisak od 15 člano-

va KPJ koji su se nalazili u us taškim zatvor ima i logori-

ma. Odlučeno je da se oni traže u zamjenu za zaroblje-ne Nijemce i da inž. Ott, u pratnji partizanskog parla-mentara, ponovo otputuje u Zagreb i da nastavi prego-vore. Za partizanskog parlamentara određen je pred-ratni komunist i robijaš Marijan Stilinović, koji je za tu

priliku uzeo pseu doni m Srećko Šušnjarević.137 Taj će senjegov pseudonim u njemačkim dokumentima najčeš-će pojavljivati u raznim izvitoperenim oblicima: Šunje-varić, Žunarević, Šunjevarević i si.

U svom ratnom dnevniku Marijan Stilinović je poddatumom 22. augusta, subota, zapisao:

»Glamoč — Uveče su me pozvali drugovi Stari,Marko, Crni, Dido i Milutin (Josip Broz Tito, Alek-sandar Ranković, Sreten Žujović, Milovan Dilas,

Ivan Milutinović — primj. autora) i pitali da li samvoljan da pođem u Zagreb na pregovore s Nijem-cima radi razmjene zarobljenika. Mi smo u Livnuzarobili 8 Nijemaca, dva inženjera i šest radnika, i

predložil i n jemačkoj ko mand i da ih razmijeni. Ni- jemci su pris tali i sa da je valjalo ugovoriti s nj imao licima koja mi tražimo i o samoj proceduri. Po-red toga Nijemci bi željeli da razgovaraju o još ne-kim drugim pitanjima (istakli autori). Pristao samodmah da pođem u Zagreb koji nisam vidio većskoro devet godina.

23. august, nedjeljaStudena Vrela — Ujutro u 6 sati krenuo sam

autom s Nijemcem Ottom iz Glamoča. Došli smou Livno i dogovorili se s komandantom I brigadeKočom o svim pitanjima razmjene. Kod naših na-stalo je veliko interesiranje za tu razmjenu i svi sečude kako ću da putujem u Zagreb, mnogi kimajuglavom i kažu da se oni ne bi usudili da pođu natakav put. Oko 10 sati krenul i smo za Duvno i on-



da preko Duvanjskog polja do Studenih vrelagdje je bio štab naše Hercegovačke brigade. S na-ma je putovao i trgovac i hotelijer iz Livna Kaićkojeg smo uzeli kao taoca za onih 22 Livnjana ko-

je su us ta še pohaps il i i odveli sa sobom u Mostar.Sada on putuje s nama da uredi s velikim župa-nom to pitanje njihove razmjene.«138

Da na putu do Mostara i prilikom ulaska u grad ne bi imao nepril ika s us ta šk im i tali janskim st ražarima ,Stilinović je, na prijedlog Vlade Šegrta, komandanta 10.herceg ovačke brigade, poslao inž. Otta i Kaića po kape-tana Heyssa, da ga on uvede u Mostar.

Što se dalje događalo, opisuje Milinko Okiljević, ko-mandir l. čete 1. bataljona 10. hercegovačke brigade:

»Dušan (Grk, zamjenik komandanta 1. bataljo-na — primj. autora) je 24. avgusta odvezao VladaŠegrta i Vasa Miškina (zamjenika političkog ko-mesara brigade — primj. autora) u Duvno na za-kazani sastanak. Ubrzo su se vratili u StudenaVrela.

Toga dana je nagoviješteno da će jedan nje-mački oficir posjetiti štab brigade. On dolazi izMostara radi pregovora oko zamjene njemačkihvojnika zarobljenih prilikom borbi za oslobođenjeLivna.

Parlamentarci su došli do kafane Pila Petrića.Cesta je bila prekopana, pa se automobilom daljenije moglo. Njemačkog oficira je pratio jedan

mještanin iz Mostara. Patrola druge čete dovelaih je u selo Doci.Oficir je stigao u štab 1. bataljona. (...)Predstavio se: doktor Ot. Dobro je govorio

srpskohrvatski. Drugovi su ga počastili hercego-vačkim duhanom i crnom kafom. Očito je bio za-dovoljan takvim gostoprimstvom.

Priča da je prije rata često dolazio u Mostar ida se dugo u njemu zadržavao. Sklapao je ugovo-re o eksploataciji boksita. Dobro poznaje hercego-vački narod.

Produžio je za štab brigade. Pratio ga je Du-šan. Na putu ih je dočekao Vlado Šegrt. Ubrzo sukrenuli za Studena Vrela. Vozio ih je Dušan. (...)

U štabu brigade je odlučeno da se zamjena iz-vrši 5. septembra kod kafane Pila Petrića.«139

Nakon toga su M. Stilinović, inž. Ott i kap eta n Heysskrenuli automobilom preko Posušja, Kočerina i Širo-kog Brijega (danas Listića — primj. autora) i oko devetsati naveče stigli u Mostar. Odsjeli su u njemačkoj ko-



mandi za eksploataciju boksita i sutradan, 25. avgusta,oko 14 sati produžili automobilom prema Sarajevu.Oko 18 sati stigli su na aerodrom Butmir, odakle su seza sat i 15 minuta prebacili u Zagreb. Inž. Ott odsjeo jeu luksuznom zagrebačkom hotelu »Esplanade«, a Mari-

jan Stilinović, koji je na pu t krenuo u pa rti za nsk oj uni-formi s crvenom petokrakom na kapi i pištoljem o poja-su, bio je za vrijeme boravka na okupiranom teritoriju

pod nje mačkom zašt itom i stoga je odsjeo u nj em ačko jFeldkommandi. »Redarstveni poručnik-izvidnik naslužbi kod nadzora hotela« obavijestio je sutradan, 26.avgusta u devet sati prije podne Redarstvo o dolasku irazlozima dolaska inž. Otta i partizanskog parlamenta-ra u Zagreb, ali ime posljednjeg nikad neće saznati.140

Što se događalo sutradan, 26. avgusta, zapisao je Sti-linović u svom dnevniku:

»... U Tuškancu stanuju samo njemački oficiri,ustaše i gestapovci. Stadosmo pred jednom vilom.Kasnije sam saznao da je to bio stan potpukovni-ka Schardta.

Kod pregovora su bili prisutni: oberst (pukov-nik — primj. autora) von Funk, Oberstleutnant(potpukovnik — primj. autora) Schäfer, Oberst-leutnant Schardt, major von Pott, dr Kreiner iznjemačkog poslanstva, kapetan Heiss i inž. Ott.Uz tursku kavu i rakiju razgovara se o svemu isvačemu, pričaju se otrcani vicevi — krava travu

pase i tome slično. Star i au st ri js ki of ic ir Sch äf er ,koji govori pomalo naški, gurka dr Kreinera da

povede ra zgov or sa mnom o pit anj ima ko ja nj ihnajviše interesiraju. Kreiner ne zna kako da po-čne. Konačno započinju razgovori o razmjeni i

br zo se za vr šav aj u. Oni su sporazumni sa naš im pr ijedlozima , al i ni su si gu rn i da će dobi ti one lju-de koje mi tražimo, jer ipak to je 'nezavisna drža-va' i oni ne mogu njoj da diktiraju i da se miješajuu njezine unutrašnje stvari.«141

Ko su bili Stilinovićevi partneri u zagrebačkim raz-govorima i koga su predstavljali?

Erwin dr Kreiner (Ervin Krajner), šef političkog od-sjeka poslanstva bio je predstavnik njemačkog poslani-ka Siegfrieda Kaschea, glavnog organizatora razmje-ne. Pukovnik baron von Funck (fon Funk) i major ba-ron Eugen von Pott (fon Pot) predstavljali su štab nje-mačkog generala u Zagrebu Glaisea von Horstenaua.Prvi je bio načelnik štaba i u toku rada oko razmjene

po du zi ma o je sve što je bilo po treb no pr ek o njem ačkogoficir a za vezu u Štabu talijans ke 2. armije, zati m preko



Eugena Dide Kvaternika i potpukovnika Schardta.Drugi, Austrijanac von Pott, bivši bankovni činovnik,obavljao je dužnost obavještajnog oficira. PotpukovnikErich Schäfer (Erih Šefer), Austrijanac i dobar pozna-valac prilika u Jugoslaviji, bio je šef teritorijalne orga-nizacije vojne obavještajne službe (Abwehra) u tzv. NDH, tzv. Ra tn e orga nizaci je (Kriegso rgan is at ion —KO), kako su Nijemci nazivali Abwehrstelle (Abverštele — Ast) u neutralnim i savezničkim drž av am a.

Kapetan Heyss, s čijim se imenom ponajviše sreće-mo u vezi s razmjenama, bio je u ispostavi ustanove»njemačkog vojnoprivrednog oficira« potpukovnikaSchardta u Mostaru obavještajni oficir. S njim je Stili-nović putovao od Studenih Vrela do Mostara i u Mosta-

ru razgo vara o do »3 sata ujutro«, pribilježivši o nje mu usvoj dnevnik:»Ovaj kapetan dobro govori naš jezik. On je

Austrijanac, sudjelovao je u prošlom ratu, živiodugo u našim krajevima i školovao se u Ljubljani. Na sv ršetku 1918. pr ot je ral i su ga u Aust ri ju izLjubljane kao Nijemca. Zanimanje mu je geo-det.«142

Neposr ed ni povod za nj em ačko-p ar tiz ans ke razgo-vore s njemačke strane stvarno je bila želja da se spaseživoti i iz zarobljeništva oslobode stručnjaci važni zanjemačku ratnu industriju. Međutim, kada je veza već

bi la uspo stav lje na i kad je došlo do pr eg ov or a, nj em ač-ki se partneri nisu ograničili samo na tu, trenutno ak-tuelnu temu, već su željeli da vezu uspostavljenu sVrhovnim štabom stave u širi okvir njemačkih interesai u razgovorima u tom smislu »ispitaju« teren. Društvou navedenom sastavu sigurno se nije moralo sastajatiradi same razmjene. To je i bio razlog što se »razgovorio razmjeni (se) brzo završavaju« i što se prelazi na dru-ge teme, za Nijemce mnogo interesantnije. O tome jeStilinović u svoj dnevnik pribilježio:

»Po završetku tog dijela razgovora započinjedr Kreiner okolišnim putem govoriti kako nemasmisla da se uništavaju ljudi međusobno, kako bitrebalo uspostaviti red u NDH i kako ćemo usko-ro vidjeti uspostavljen red u čitavoj Evropi. Posta-vio sam mu pitanje s kime bi se mi to trebali spo-razumjeti, zar u NDH ima nekoga s kime bismomogli razgovarati. Kreiner i ostali odmah potvrdi-še da takvih ljudi ima i da su oni spremni da raz-govaraju s nama. Nakon izvjesnog natezanja, da

bi h saz nao što oni za pr av o hoće takv im razgovo-rima, ispostavilo se da Nijemci žele da u Bosni ek-



sploatiraju naše rudnike, naročito boksit, i ako bismo im mi omogućili tu eksploataciju i tr an-sport, tada mi možemo sa svoje strane postaviti

pr ijedloge kako da se ur ed i NDH, i kako da se ri- ješi srpsko pitanje. 'Mi, zaboga, nismo okupator i' — kaže potpukovnik Sc häf fe r — 'i nem am o naBalkanu, a specijalno u Jugoslaviji, nikakvih voj-nih ni političkih interesa, nego samo nešto malo

pr ivrednih'. Rekao sam im da nemam nikakvogmandata da pregovaram o tim stvarima nego mi

je jedino dat na log da se in for mi ram o čemu se tuzapravo radi.

Tako su se i završili naši razgovori.«143

Stilinović se u objavljenom dijelu dnevnika nijeupuštao u pojedinosti o predmetu razgovora. Tako jeon pribilježio da su mu u Vrhovnom štabu rekli da bi

Nijemci, osim o razmjeni , »željeli da razg ov ar aju o jošnekim drugim pitanjimaAli koja su ta »druga pita-nja«, o tome samo poneš to saznajem o iz pribilješke o iz-laganjima dra Kreinera (Krajner) i potpukovnikaSchäffera (Šefer), mada je logično pretpostaviti da jeinž. Ott nakon povratka iz Zagreba morao prenijetiVrhovnom štabu mnogo više pojedinosti o onome o če-mu Nijemci žele da razgovaraju s partizanskim parla-mentarom, pa prema tome i Vrhovni štab njega o tomedetaljnije informisati.

Marijan Stilinović o zagrebačkim razgovorima u

svom dnevniku više nije pribilježio ni jedne jedine rije-či, i s posljednjom rečenicom: »Tako su se završili naširazgovori« završio je i dnevnik. Mada je teško povjero-vati da je on nakon te rečenice prestao da bilježi svojeratne doživljaje i uspomene, Stilinović nikada više o tojtemi nije objavio ni jednu jedinu riječ.

A da su u razgovorima vodenim u vili u Tuškancurazmatrana i razna druga pitanja i da su bar neka odnjih nailazila na »razumijevanje« njemačkih sagovorni-ka, potvrđuje i pasus iz pisma što ga je dr Gojko Niko-liš, šef saniteta Vrhovnoga štaba 14. septembra 1942.godine poslao Titu iz Bosanskog Petrovca.

»Druže Tito,Učinili smo znatan propust što nismo dali ni-

kakva uputstva drugu Marijanu (Stilinoviću — primj. autora) , povodom njegove mis ije u Zagre- bu, u pogledu na ba vk e nekojih van red no važnihstvari za sanitet. On priča da je imao neograniče-ne mogućnosti za to (istakli autori).

Pošto sam saznao da je u planu još jedna izme-na, i to zarobljenika-avijatičara, molim Te da se



ovaj priloženi spisak preda našem eventualnom'parlamentarcu' s nalogom da ove stvari pod sva-ku cenu nabavi.«144

O razgovorima u Zagrebu Tito je 25 dana poslijeobavljene livanjske razmjene, 30. septembra 1942. godi-ne, s Mliništa javio Moskvi:

»Jedan naš drug, koji je putovao u Mostar i Za-greb po molbi zarobljenih njemačkih građana ra-di njihovog zamjenjivanja za naše drugove koji senalaze u kandžama Gestapoa, ustaša i Talijana,donio je važna obavještenja. (Istakli autori.) Nje-mačke vojne vlasti htjele su da iskoriste ovaj slu-čaj za...«145

Nažalost , tu je de peš a pr ek in uta , a Reda kc ij a Tito-vih Sabranih djela u napomeni konstatuje:

»Kraj depeše nije sačuvan. U tekstu koji slijedivjerovatno je riječ o želji njemačkih vlasti da odr-žavaju kontakte s Vrhovnim štabom u cilju na-stavljanja pregovora o razmjeni zarobljenika.«146

Međutim, to je objašnjenje, čini se, samo djelomičnotačno jer se nije radilo samo o »održavanju kontakata«i samo o »pregovorima o razmjeni zarobljenika«!

O čemu se, zapravo, moglo raditi u nesačuvanomdijelu depeše?

Djelomičan odgovor na to pitanje nalazimo u Tito-voj depeši Moskvi poslanoj sa Oštrelja 14. oktobra 1942.godine. Prenoseći u njoj svoj dijalog sa inž. Ottom, onga završava pasusom:

»Ovaj Nijemac je donio iz Zagreba prijedlogeza pregovore predstavnika našeg štaba i jednognjemačkog opunomoćenog generala (Glaisea vonHorstenaua — primj. autora). Oni su to ponavljalinekoliko puta, ali smo mi odbacili svake pregovo-re.«147

Mada je potpukovnik Schäfer poentu svog dijelarazgovora u Tuškancu stavljao na »samo nešto malo

pr iv re dni h interesa«, gar nirajući ih i njemačkom zain-

teresovanošću »da se riješi srpsko pitanje« (!), želje i pla-novi Nijemaca bili su neusporedivo dalekosežniji! Po-tvrdu za to nalazimo u tački 11. pribilješke — podsjetni-ka generala Glaisea von Horstenaua za »razgovor svrhovnim komandantom (njemačkih oružanih snagana Balkanu — primj. autora) gospodinom Löhrom (Ler)U Sofiji 17. 9. 1942«:



»Partizanski parlamentari su u posljednje vrijeme, u toku us pj eš nih preg ov ora o razm je ni nje-mačkih državljana koji su pali u njihovo zaroblje-ništvo, prenijeli njemačkom generalu (Glaiseu —

pr im j. au to ra ) že lju da do đe do ra zg ovo ra njego-vog opunomoćenika s partizanskim komandan-tom u Bosni, poznatim pod pseudonimom Tito.Takav razgovor, doduše, u nikom slučaju ne bimogao dovesti do sporazuma, ali bi uvijek pružaouvid u buduće namj ere pa rtiz ana i razjasnio pret-

po st avke pod ko ji ma bi mo gl o doći do obus tavl ja -nja njihovog otpora. Molim uputstva za dalji po-stupak na ovom području.«148

Glaise piše i o »želji« partizana

da »dođe do razgovo-ra njegovog opunomoćenika s ... Titom«. Mada se u sva-kom pojedinom slučaju ne može sigurno ustanoviti očijoj se inicijativi i prijedlogu radilo, partizanskome ilinjemačkome, što najčešće nije ni imalo osobitu speci-fičnu težinu, u nizu slučajeva, kada je neosporno bilariječ o njemačkim inicijativama i prijedlozima, generalGlaise von Horstenau i poslanik Kasche u svojim su ihizvještajima uvijek pripisivali partizanima. Bila je to, snjihove strane, mjera predostrožnosti i »samozaštite«

pre d višim instancama i komandama zbog po zna togHitlerova stava da se s pobunjenicima ne smije prego-varati, da njih treba strijeljati. Na to ćemo se pitanje op-širnije osvrnuti malo kasnije.

Ni u naš im ni u nj em ačkim do sad pronađenim do-kumentima nema podataka o čemu je Tito želio da raz-govara s opunomoćenikom njemačkog generala Glai-sea, kako je Glaise Horstenau naveo u pribilješci od 17.septembra o temama za razgovor s Löhrom, odnosno,kakve je inž. Ott »prijedloge za pregovore predstavnikanašeg štaba (Vrhovnog štaba — primj. autora) i jednognjemačkog opunomoćenog generala« — »donio iz Za-greba«, kako Tito javlja Moskvi s Oštrelja 14. oktobra1942. godine.

Interesantno je, međutim, da se medu partizanimaotvoreno pričalo ne samo o odlasku inž. Otta i Marija-na Stilinovića u Zagreb, nego i o sadržini ondje vodenihrazgovora. O tome svjedoči »Izvješće kotarskog upravi-telja Marka Šakića o pregovorima između Njemaca i

pa rt iz ana« , koje je on poslije sept embar ske razmjenesamoinicijativno podnio u Zagrebu 14. oktobra »Glav-nom stanu Ministarstva Hrvatskog Domobranstva«:



»Kako je poznato bio sam prilikom napada part izana na Livno od istih zarobl jen, te sam se urobstvu nalazio od 7 kolovoza do 5 rujna o. g. ...Kao kurir Nijemaca iz Livna ... g. Ott ... je tri putaiz Livna išao u Mostar, a dapače i u Zagreb. Kada

je g. Ott treći pu t doša o na pr egov or e o zamjeni, pošao je sa nji me i pa rti zan Mar ij an Šu nj ev ar ić u par ti za nsk oj uniformi sa cr veno m pet okrako mzviezdom na kapi i pod oružjem. (...) Šunjevarić jenavodno imao od partizana odriešene ruke usvrhu priegovora sa Njemcima, i nakon šest dosedam dana se je povratio u Livno sa utvrđenimdatumom razmjene i sa iskazom lica koja će se zazarobljene Nijemce zamieniti.

Kako je moja rana u posliednje dane robstvase bila pogoršala, jer je bila nastupila flegmona(trovanje), to su me partizani prebacili iz zatvora,u Glamoču, gdje sam se do tada nalazio u bolniciu Livno i tu sam se nalazio zadnjih šest dana predrazmienu. U bolnici sam ležao zajedno sa ostalimranjenim partizanima te sam i pored toga što jekod mene bila neprekidno straža, imao prilike, darazgovaram sa mnogim ranjenim partizanima,

pa i nj ihovim vodećim ličnost ima, koje su dolaz i-le, da ranjenike obilaze. Po povratku g. Otta i Ma-rijana Šunjevarića iz Zagreba, Partizani jedno-glasno svi su govorili o tome, kako je njihov 'drug'išao u uniformi i pod njihovim znacima u Zagreb

i da je u Njemačkom poslanstvu u Zagrebu prego-varao sa jednim Njemačkim generalom, koji je usvrhu tih pregovora doletio krilašem iz Njemač-ke. Pregovori o zamjeni zarobljenih Njemaca dasu poslužili samo kao maska drugim pregovori-ma. U tim pregovorima koje je Šunjevarić vodionavodno sa Njemačkim generalom, Nijemci su

partizanima nudi li jedn u te ri tori ju , da se oni ka o'najjača' vojna snaga Balkana primire, da će ih Nijemci to le ri ra ti i na da to j teri tori ji , da će part i-zani biti suvereni, Nijemci su navodno jedino tra-žili, da im partizani dozvole, da izvoze za Njemač-ku rude i ostale zemaljske proizvode. Šunjevarićnavo dno je ovaj nje mački priedlo g donio u Livno i

tamo ga predao Vrhovnom Štabu koji se nalazinegdje oko Glamoča i Livna...)

Na ove verzije koje su ko la le medu pa rt iz an i-ma, izjavljivali su mi skoro svi partizani jednodu š-no, da oni ne mogu pristati na predloge Njemaca

je r je nj ihov cilj, da sa ci jelog po dr učja bivše Ju -



goslavije protjeraju okupatora, a oni neće, da sestave u položaj vazala Njemačke, kao što su toučinili Nedić i Draža Mihajlović, za koga tvrde, dase nalazi u Beogradu i da saraduje sa Nedićemodnosno sa Njemcima.«149

»Izvješće* Marka Šakića upućuje na zaključak da jeu stvari inž. Ott nakon svog prvog povratka iz ZagrebaVrhovnom štabu prenio želju i prijedlog njemačkih us-tanova da razgovaraju s predstavnikom Vrhovnog šta-

ba i o »drugim pitanjima«, a ne samo o ko nkre tnoj raz-mjeni, kao i to u čemu je suština tih »drugih pitanja«, teda je to i bio osnovni razlog odlaska Marijana Stilinovi-ća u Zagreb. Nadalje, što je za našu temu, s obzirom narazne poslijeratne verzije o tim pregovorima, naročitovažno, iz Šakićeva »Izvješća« se nedvojbeno vidi da ti

pregovori nisu bili nikakva t ajna za na jš ir i borački sas-tav oko Vrhovnog štaba, kao i to da uopće nisu dovodiliu pitanje osnovni cilj i zadatak NOV i POJ »da sa cije-log područja bivše Jugoslavije protjeraju okupatora«!

Međutim, u vezi s »Izvješćem« Marka Šakića ipakmoramo istaknuti poraznu činjenicu za partizanskukontraobavještajnu službu: više od godinu dana od po-četka ustanka partizanski borci pa i njihovi rukovodio-ci još uvijek nisu bili shvatili značenje čuvanja vojnetajne! Biće, nažalost, pogotovo u vezi s razmjenama, još

pr im je ra koji će to ilustrovati.

U svakom slučaju, bez obzira na pripisivanje parti-zanima nekih vlastitih inicijativa, Glaise Horstenau na-stojao je da dobije saglasnost za prolongiranje konta-kata s partizanima ne samo od komandanta njemačkihoružanih snaga na Jugoistoku, general-pukovnikaAleksandera Lohra, već i u Vrhovnoj komandi Weh-rmachta. Spremajući se za odlazak s Kascheom i Pave-lićem u Hitlerov Glavni stan u Vinici (Ukrajina), on je u

pribilješci — pods jetniku o kojim pi tanj ima treba darazgovara pod 3. tačkom pribilježio: »Tito-Popović-Liv-no«. Nismo naišli na dokumentarne podatke o razgovo-ru na tu temu, ali već i sama činjenica da su partizan-sko-njemački razgovori o razmjenama nastavljeni i po-slije sastanka kod Hitlera (23. septembra 1942) sama zasebe govori dovoljno. O tome je inž. Hans Ott poslije ra-ta izjavio jugoslavenskim istražnim organima:

»S Glaiseom Horstenauom sam imao važandogovor u njegovom stanu (u Zagrebu — primj.autora)... General mi je pričao o svojoj posjeti Fire-



rovom Glavnom stanu i o svom razgovoru s gene-ralfeldmaršalom Keitelom (Kajtel) na osnovi iz-vještaja koje sam mu ja dao. (...) General je kodKeitela tako daleko došao da više nije morao da

pre kin e započet e pr eg ov or e o razmjenama.. .«150

U pismu poslanom godinu dana kasnije, 9. novembra 1943. godine, inž. Hermannu Neubac heru (Herma-nu Nojbaheru), opunomoćenom ministru i specijalnomopunomoćeniku Ministarstva spoljnih poslova TrećegReicha za Jugoistok, general Glaise svoj stav premarazmjenama precizno obrazlaže:

»Dragi prijatelju!... Mi već dulje vremena pregovaramo s Tito-

vim ljudima o razmjeni zarobljenika. (...) ovi pre-govori nisu samo u interesu razmjene ranjenika izarobl jenika i stoga ih tre ba i dalje voditi. Kontak-ti s prominentnim ljudima protivnika omoguća-vaju interesantan uvid u odnose u neprijatelj-skom taboru, a često mogu pružiti i koristan ma-terijal o shvatanju njihovih sljedbenika koji su na-cionalno orijentisani i nisu inficirani komuniz-mom i njihovom pridobijanju.«161

Događaji će pokazati da će se kasniji razgovori od-nositi i na ta pitanja. Njemački policijski ataše u Zagre-

bu SS-major Han s He lm o to me j e poslije rata izjavio is-ljedniku Ozne:

»... Poslanik je češće vodio dulje razgovore s

ing. Ottom, te zastupao mišljenje da se veze s par-tizanskim pokretom preko njega ne smiju preki-nuti, jer bi u daljnjem slučaju mogle biti korisne.Osim toga poslanik je zadržao isključivo pravo darazgovara s ing. Ottom, odnosno da mu daje nalo-ge. Č isto vojni dio prego vora obavljao je ing. Ott

po di rek ti va ma njem ačkog generala (Glaisea vonHorstenaua — primj. autora). Sjećam se još da jeOtt bio u vezi i s Abwehrstelle. I mene je obavješ-tavao o svojim razgovorima s partizanskim ko-mandantima...«152

O svemu tome još ćemo govoriti.

Ni u dn ev ni ku Marijan a Stilinovića, niti u dok ume n-tima njemačke provenijencije, pa čak ni u objavljenomsjećanju bilo kojeg direktnog učesnika događaja o koji-ma je riječ ne spominje se poimenični sastav druge listeosoba koje su partizani tražili za zamjenu, već samobrojke uhapšenih aktivista NOP-a koji se traže ili nudeu zamjenu za zarobljene Nijemce.

Te brojke nalazimo u »Zabilješci za policijskog ata-



šea« Hansa Helma koju je 27. avgusta 1942. godine napi-sao dr Anderssen (Andersen):»Pošto su partizani postavili nove zahtjeve za

15 poimenice navedenih partizana, za njihovu za-mjenu mogu doći u obzir šestorica partizana kojesu prvi put tražili, a koji se nalaze u Mostaru, i 8

partizana s drugog sp iska im ena, dok se, premaveć navedenom objašnjenju, spomenuta grupa od22 partizana u Mostaru ne može koristiti za nje-mačku akciju razmjene.

Jutros mi je, poslije poziva dra Vidalija (Dan-ko, »glavni pobočnik«, tj. pomoćnik Eugena DideKvaternika — primj. autora), predana priloženalista od 22 čovjeka, u čijem hrvatskom uvodnom

tekstu u stvari stoji da su ovi partizani na raspola-ganju za razmjenu za 'naše' /tj. Hrvate/. (Iznadliste imena stajao je tekst: »Popis zarobljenih par-tizana koji su prepraćeni od strane ovog Zaštit-nog redarstva Velikoj župi Hum u Mostar, radizamjene sa našim koji se nalaze zarobljeni u Liv-nu« — primj. autora.

Izgleda da je potrebno razjasnisti kako stvaristoje, pri čemu bi, po mom mišljenju, pored bez-uvjetno potrebne istovremenosti akcija razmjene,odnosno prvenstva njemačke akcije razmjene,trebalo nastojati da za njemačku akciju stoji naraspolaganju što veći broj imena partizana, poštose zasad još ne može predvidjeti da li će se 15 ljudis nove liste i daljih 8 ljudi moći pronaći. — U vezis ovim, po mom mišljenju, bilo bi naročito požel-

jno ako bi i 22 part izan a s pr il ož ene liste u dat omslučaju, mogli biti, kao 'erzacpartizani' stavljenina raspolaganje za njemačku akciju razmjene.«153

Kako vidimo, s prve poimenično navedene liste osoba koje su par ti za ni traž il i Ta li jani su pro na šli šestori-cu i oni su se 27. avgusta već nalazili u Mostaru radirazmjene. Rafael Brčić i Mile Bogovac u svojoj već spo-minjanoj knjizi navode da su svi pohapšeni Livnjaci »bi-li zamijenjeni za zarobljene Nijemce firme 'Hansa Leic-htmetall' i nekoliko ustaških oficira (zarobljenih — pri-mj. autora) prilikom borbi u samom gradu«.154 Iako se unjemačkim dokumentima govori o šestorici, njih sed-moricu — sve osim Dragice i Rade Pravice, Č ede Pleće-vića i Alije Č izmića — srećemo kasn ije ili kao borce pa rti za ns kih jedinica, ili ka o pa rt ij ske fu nkc io ner e!

Druga je lista (spisak) obuhvaćala 11 također u Liv-nu uhapšenih pristalica NOP-a koje su ustaše predloži-li kao »erzacpartizane«. Dok se za onima s prve liste još



tragalo, i oni su uključeni u treću listu od 22 uhapšeni-ka i svi su poimenično poznati. O tome zašto je 11 »er-zacpartizana« sa spiska reducirano na osam, nedostajeobjašnjenje.

Imena osoba s nove, četvrte liste od 15 ljudi koje su pa rt izan i tražil i u za mj en u za zarobl jene Nijemce na-kon povratka Otta iz Zagreba nalazimo samo u knjiziMile Milatovića Slučaj Andrije Hebranga, ali ne u tek-stu, već u priloženom faksimilu depeše koju je »glavni

pobočnik zapovjednika Ustaške na dz orn e službe« drViđali 27. avgusta u 10 sati i 10 minuta poslao »Poslan-stvu Nezavisne Države Hrvatske, Povjereniku Ustaškenadzorne službe« u Berlinu:

»U Livnu se od partizana nalazi uhićeno osamnjemaca od toga dva ingeniera točka Dvadeset-šestog na večer njemačko poslanstvo zatražilo dase za te Niemce preda partizanima petnaest čla-nova kompartije većina centrkom i to AndrijaHebrang, Mladen Iveković, Zlata Šegvić, VladoLončarić, Heinrich Žnidaršić, Olga Nakić, HannaPavelić, Vanda Mates, Beba Ević, Dr Bocak, DrGasparini, Hanna Osmo i Ružica Marković točkaBez obzira da su već većina strieljani napomi-njem da u koliko bi se izručili partizanima rezul-tat ciele protukom borbe u Hrvatskoj bio bi iluzo-ran točka Posjetite Grup pen füh rer a Müllera (gru-

pe nf irer , šef IV up ra ve RSHA, tj. Gestapa — pri-mj. autora) i izjavite mu da je sav redarstveni rad

nemoguć točka«.155

Analizirajući faksimil te ustaške depeše (jezik, nazi-ve ustaških funkcionera i njihove nadležnosti, uobiča-

jene administ ra tivne na zn ak e na ak tima Ustaške nad-zorne službe itd.), Zvonko Ivanković Vonta osporavaautentičnost tog dokumenta,159 ali se ne zadržava na pi-tanju je li par lame ntar Vrhovnog štaba Marijan Stilino-vić prilikom pregovora i razgovora vodenih 26. avgusta1942. godine u Tuškancu za razmjenu zaista tražio oso-

be na ve de ne u toj depeši .

Mile Milatović se, osim na Hebrangu, ne zadržavani na jednoj drugoj osobi navedenoj u faksimilu Vidali-

jeve depeše, nit i se poziva na neke drug e do ku me nte ili

izvore. Ipak su se na spisku od 15 osoba koje je MarijanStilinović tražio nakon dolaska u Zagreb vjerovatno na-lazile ako ne sve, a ono bar neke iz tog faks imila.

Pada u oči brojčana nepodudarnost na koju upozo-rava Zvonko Ivanković Vonta, između partizanskogspiska osoba traženih u zamjenu za zarobljene Nijemce



(15) i spiska koji daje »glavni pobočnik zapov jedn ika Us-taške nadzorne službe« dr Viđali (13).Mada ustaški predstavnik nije učestvovao u razgo-

vorima u vili u Tuškancu, Viđali je možda mogao i saz-nati da partizani traže 15 osoba. Koje osobe poimenič-no traže, sigurno je saznao jer su ih Nijemci od organatzv. NDH poimenično i tražili. U tome je čudnovata sa-mo njegova formulacija u depeši dostavljenoj 27. av-gusta u Berlin da je »dvadesetšestog na večer njemačko

poslanstvo zatražilo da se za te Niemce preda partiza-nima petnaest članova kompartije« (istakli autori), jer Njemačko pos lans tvo od n jega niti je moglo nit i je traži-lo petnaest uhapšenih komunista!

O čemu se radilo?Samo za dvije osobe sigurno znamo da su bile na

pa rt izansk om spisku od 15 osoba, jer su o tome sačuva-ni podaci u njemačkoj arhivi. Bile su to Vanda Novosel--Mates i dr Olga Dedijer. Budući da se dr Olga Dedijer,

prem a podacima što su ih pa rt izan i dostavil i Nijemci-ma, nalazila u Beogradu, ili u zatvoru ili u logoru, onanije mogla biti tražena, a nije ju tražila ni ustaška poli-cija.

Ni preds tavnik n jema čke policije, tj. n jemačkog poli-cijskog atašea u Zagrebu, nije prisustvovao sastanku uTuškancu. A budući da je u neposrednoj saradnji s us-taškom policijom trebalo obaviti sve poslove oko pri-

kupljanja osoba koje su partizani tražili i koje su se na-lazile po ustaškim zatvorima ili logorima, poslanikKasche je taj dio poslova oko razmj ene sutradan, 27. av-gusta, prenio na policijskog cltciSBä SS-majora HansaHelma. Helm je pak taj zad atak povjerio svom potčinje-nom, kriminalističkom sekretaru, SS-potporučniku He-inzu Stüweu (Hajnc Stive), koji je, u vezi s intervencijomdra Svetislava Popovića, ministra u penziji, kod BdS-aBeograd da mu se kćerka dr Olga Dedijer oslobodi, i

prepiske u vezi s tim, 21. no vembr a 1942. godine napi-sao »zabilješku za gospodina dr Kreinera iz Političkogodsjeka Poslanstva« u Zagrebu, u kojoj je pisalo:

»Ustanova policijskog atašea je 27. 8. 42. dobilanalog (istakli autori) od gospodina poslanika dase u saradnji s hrvatskom policijom pobrine da se

pr ikupe i bu du na ra sp olagan ju 15 uh ap še nih ko-munista, koje su ustanici poimenično naveli. Pre-ma listi ustanika treba da se svi nalaze u zatvoru.

Olga Dedijer, na listi pod rednim brojem 15, prema poda cima us tanika trebalo je da se nalazi



u Beogradu, ili u zatvoru ili u koncentracionomlogoru. Telegram kojeg je poslanik potpisao, po-slan je 27. 8. 42. Njemačkom poslanstvu u Beogra-du, s molbom da se D. u cilju razm jene zarobl jeni-ka odmah sprovede.

Na ko n toga je BdS u Beog ra du 31. 8. 42. OlguDedijer prebacio u Zagreb, odakle ju je Wehrmac-ht, u cilju daljeg transporta, sproveo, navodno, uSarajevo.

Ustanova policijskog atašea je iz telegrama Nj em ačk og po sla ns tv a u Beogradu , upućenog 2.9. 42. Njemačkom poslanstvu u Zagrebu, saznalada je otac D. nadležnim ustanovama u Beogradu

pi sa o da nj egov a kćerka vodi brako raz vodnu pa r-

nicu i da neće više da zna za svoje komunističkoopredjeljenje i uvjerenje. Nadalje, prenesena jeočeva želja da mu se njegova kćerka što je mogu-će prije oslobodi.

Prije prijema ove depeše nije bilo poznato dase D. u Beogradu nije nalazila u zatvoru nego naslobodi i da je zbog ovdašnje razmjene zarobljeni-ka morala biti ponovno uhapšena.«157

U svjetlu zabilješke SS-potporučnika Stüwea čudno-vata je i Vidalijeva konstatacija u citiranoj depeši da je»dvadesetšestog na večer njemačko poslanstvo zatraži-lo da se... preda partizanima petnaest članova kompar-tije«. Iako nedostaju precizniji podaci u koliko je sati

počeo i završio sastanak u Scha rd tovo j vili u Tu škancu ,

malo je vjerovatno da je Njemačko poslanstvo 26. av-gusta bilo što poduzimalo poslije onoga »na večer«, iz

jed no sta vn og raz lo ga što ta j zad atak poslans tv o ni je niobavljalo direktno već ustanova policijskog atašea. A

prema zabilješci SS -potporučni ka Stüwea, njima je tajzadatak povjeren sutradan, 27. avgusta! No, kao štosmo već rekli, ne može se isključiti ni mogućnost da suustaše na neki način bile obavještene, a budući da tajdetalj za našu temu nema poseban značaj, na njemu senećemo ni zadržavati.

O ostalim osobama s partizanske liste od 15 ljudi zarazmjenu u njemačkim dokumentima nismo naišli na

bilo kakav t ra g, a ni Mar ij an Sti linović, ka ko smo na po -menuli, nije nigdje ništa objavio ni o njima ni o daljemtoku i rezultatima pregovora i razgovora vodenih u Za-grebu poslije sastanka u tuškanačkoj vili 26. avgustanaveče. Isto se tako tačno ne zna koliko se on zadrža-vao u Zagrebu, kada ga je i kako napustio i kada je sti-gao natrag u Vrhovni štab.

Sudeći po svemu, inž. Hans Ott i Marijan Stilinović



napustili su Zagreb 31. avgusta ili 1. septembra prije podne jer su za pu t Zagreb—Sarajevo—Mostar—Livno bila potr eb na dva da na , a Ott je nepo sredn o poslije ra-ta na saslušanju isljedniku Ozne izjavio:

»Prvog ili 2. septembra došli smo u Livno kodPopovića (Koče) i odvezli se odmah dalje u Gla-moč, gdje sam čuo, od drugih ljudi, da je došaokomandant partizana Tito. Trećeg septembrauveče pozvan sam na razgovor. U jednoj nuspros-toriji nalazilo se 4 do 5 osoba, a medu njima i Pet-rovič (Velebit), Dedijer i Lola Ribar. Razgovor jevodio plećat, snažan čovjek od nekih 45 godina,visok 175 cm. Kada mi je ponudio cigaretu primi-

jetio sa m tra g povrede na kažiprstu desne ruke.Petrovič mi je kasnije rekao da je to bio Tito. On jeodobravao razmjenu i tom prilikom se, uopće, za-držao sa mnom u razgovoru. Pokazivao je vrlo do-

bar uvid u njem ačk e odnose, naročito u un ut ra š-nju strukturu stare austrijske vojske.«158

U svom vrlo opširnom »Izvještaju o 28-dnevnom par-tizanskom raju«, u kojemu je kronološki opisala doga-đaje na putu od Jablanice — gdje su njen muž i onaimali pilanu i gdje su ih part izan i uhapsili — do Glamo-ča, gdje su oboje bili priključeni grupi u Livnu zaroblje-nih Nijemaca, Emma Szedressy (Erna Sedresi) registro-vala je i ovaj Titov razgovor s inž. Ottom:

»Sljedećeg dana, 1. septembra, povezli smo se

dalje do komande u Glamoču, gdje smo stigli u 8sati ujutro... Drugog septembra premješteni smou drugu, veću sobu gdje se nalazilo sedam Nije-maca iz Hans Leichtmetallwerke. (...) Nakon štosmo legli došlo je 6 ili 8 visokih partizanskih fun-kcionera, među njima, kako smo kasnije saznali, ivrhovni komandant partizana s imenom ili na-dimkom Tito. On se upustio u dulji politički razgo-vor s gospodinom Jorgom na njemačkom jeziku.Razgovor je završio izjavom: 'Najzad, mi ćemoipak morati gledati da se vi svi uskoro vratite ku-ći.' Ubrzo poslije toga pozvan je gospodin Ott ivratio se vrlo kasno. Sutradan, 3. septembra, gospodin Ott je cijelo pr ijepodne ra zgov arao s part i-

zanima o predstojećoj razmjeni 4. septembra.«159

Pošto je inž. Ott o tim događaj ima sas luša van poslijerata, a Emma Szedressy je o njima pisala 10. septembra1942. godine, s obzirom na datum, prednost treba datinjenom izvještaju, prema kojemu je inž. Ott 2. septem-bra već bio u Glamoču.



I Tito je poslije rata, 15. decembra 1947. godine, evo-cirao svoja sjećanja na te dane. Pribilježio ih je Vladi-mir Dedijer i objavio u drugoj knjizi Novih priloga zabiografiju Josipa Broza Tita pod naslovom »Prvi Titovrazgovor s Hansom Otom«:

»U Glamoču, gdje sam došao noću, ]& sam lič-no saslušao jednog u Livnu zarobljenog njemač-kog pukovnika. Zvao se Oto, bio je Nijemac iz Vest-falije, inženjer-geolog. Na mene je ostavio utisakvrlo pametnog čovjeka. Pozvao sam ga i upitaošta je radio ovdje. Odgovorio je da je istraživao te-ren, u namjeri da otkrije rude. Pitao sam ga šta jei on je odgovorio da je inženjer. Odgovarao je od-mah i tačno. Na pitanje zašto je toliko krvi proli-

veno u Livnu, rekao je: 'Ja sam Nijemac.' 'A zaštose niste predali?' — upitao sam ga ja i objasniomu da mi ne ubijamo zarobljenike i ne radimoono što oni rade . (Tada sam ja ponovo bio nared ioda se ne ubijaju zarobljeni Nijemci, a u to vrijeme

još nismo znali šta su oni uradil i sa naš im a naZlatiboru). Zatim sam ga upitao, zar misli da ćeoni dobiti rat. Odgovorio je: 'Dobićemo'. 'A na os-novu čega dolazite do tog zaključka?' — pitaosam ja dalje. 'Pa evo, u Rusiji idemo naprijed'. 'Da,ali zapelo je kod Staljingrada i to će biti kraj' —rekao sam mu ja, iako mi nismo znali šta se tamodogađa, iako je i nama bilo tada vrlo teško baš za-to, što nismo znali kako je tamo. Zatim sam mu

rekao da on, iako inženjer, nije ništa više vrijedannego običan naš čovjek koji je u njemačkim kan-džama. 'Zato ćemo vas mijenjati' — rekao sammu. Dotle je bilo 10 naših za jednog njihovog, alisam mu ja rekao ipak da ćemo mi za njega tražitiviše. 'Kako to više?' — pi tao je on. 'Tako, ako hoće-te da spasite glavu i da odete kući, napišite pis-mo!' On je to uradio i mi smo za njega dobili pri-lično veliku grupu naših ljudi iz logora.

No, in te resa ntno je da su ta da svi zarobl jeni Nijemci na čelu s njim, kada sam ja došao, stalimirno. 'Pazi, boga mu, on je odmah znao da sam

ja Tito'.«160

Interesantan je još jedan detalj iz Titova razgovora sinž. Ottom, koji je pribilježio SS-major dr Heinrich, šefsarajevskog Gestapa, na osnovi razgovora s Ottom po-slije njegove razmjene:

»Na rastanku Tito je Nijemca upitao šta mislida radi poslije razmjene i kamo misli da krene. Na njegov odgovor da to zavisi od naređenja fir-



me, Tito mu je dobronamjerno savjetovao da sene zadržava južno od Save i Kupe, jer bi, inače,možda, mogao uskoro proslaviti ponovno vide-nje.«16'Događaji su ipak krenuli tim tokom i poslovi su inž.

Otta ponovno doveli »južno od Save i Kupe«, na slobod-ni partizanski teritorij, ali kao parlamentara u njemač-ko-partizanskim pregovorima, a tu je ulogu on obav-ljao do kraja rata. A o tome ponešto govori i Tito u pro-dužetku citiranog sjećanja:

»Taj Nijemac htio je poslije da igra neku po-sredničku ulogu, osjećao se nekako obavezan pre-ma nama. I kad se na Neretvi dogodilo ono opko-ljavanje, poručio nam je: Ako je Tito tamo, nekase čuva! Može da nastrada, jer se ovdje spremastrašan napad i opkoljavanje'. Javio nam je ondakad sam ja već bio doneo rješenje o prelazu, a uzto nas je obavijestio da će još biti velikih i stalnihnapada avijacije, kojih treba da se čuvamo. Ne-sumnjivo, bila je potrebna velika odvažnost da setako nešto uradi. Tada su se, dakle, oni već malokolebali u uvjerenju da će pobijediti.«162

S obzirom na to da je razmjena zarobljenika bila do-govorena za 5. septembar, grupa zarobljenih Nijemacai domobrana krenula je dan prije iz Glamoča na mjesto

dogovoreno za razmjenu. Pojedinosti o tome, do sadaneobjavljivane, sačuvan e su u već spo men utom »Izvješ-taju o 28-dnevnom partizanskom raju«, nekoj vrstidnevnika Emme Szedressy, što ga je ona, nakon izvrše-ne razmjene, pedantno rekonstruirala od dana do da-na i predala dru Heinrichu, šefu Gestapa u Sarajevo:

»U petak 4. septembra put za Livno, odaklesmo oko jedan sat poslije podne pošli s dva omni-

busa za Duvno. Osim nas 10 Nijemaca (s gospo-dom Jorgo) bilo je još 12 hrvatskih oficira, koji su

pr idoš li iz Livna, i oko 12 domaćih ljudi iz Glamo-ča i Livna. Č etiri hrv ats ka avijatičara su u gla-močkom zatvoru. U Duvnu je čitavo društvo pre-noćilo u dvije velike sobe. S jelom smo bili obilno

opskrbljeni. (Istakli autori.)Petog septembra ujutro produžili smo k mjes-

tu razmjene (Studena Vrela). Vozili smo se okodva sata au tom i zaustavili kod neke gostionice uzcestu. Gospodin Ott je otišao još ranije u isturenu

par tiz an sku komandu. (...) Nak on dv os at no g čeka-



nja kod gostionice, gospodin Ott se vratio s bije-lom zastavom, jašući na konju. Dogovoreno mjes-to razmjene je otpalo jer su ga u međuvremenuzaposjeli ustaše. (...) Gospodin Ott je zatim odja-hao dalje kao parlementar. U jedan sat poslije-

podn e pošli smo i mi pješice. Nakon što smo pje-šačili pet kilometara ponovno smo stali. Poslijedvosatnog čekanja, s brda na kojem su bile po-stavljene straže, dat je znak da dolazi protivnagrupa. Mi smo tada produžili, pješačili oko jedankilometar i stigli na veliku livadu, gdje je došla i

pr ot ivna gr up a. Ko mandan ti obadviju grupa sas-tali su se u sredini. S njemačke strane je to bio ka-

pet an Heyss. Tada su bila proči tana imen a i raz-

mjena je započela. Nijemci su bili zamjen jivan i poključu 1 : 2, a ostali 1:1. Zatim je uslijedio rasta-nak i odlazak u oba pravca.«183

Dr Vladimir Velebit, jedan od aktera te razmjene,napisao je o njoj poslije rata ove retke:

»... Kad su pregovori uspješno okončani, dogo-voreno je tačno mjesto i vrijeme gdje će se razmje-na obaviti.

Bilo je to na jednom kamenitom ćuviku, po-kraj same ceste Duvno—Studena Vrela—Posušje.Dotle se pružala naša, partizanska teritorija. Jedi-nice Desete hercegovačke brigade nalazile su sena toj graničnoj liniji prema neprijatelju. Naši

borc i bdjeli su na svom tvrdom, st jenovitom polo-žaju, a ja sam sa komesar om brigade Č edom Ka-

po ro m i još nekim drugov ima iz štaba, u ugovore-no vrijeme izišao na određeno mjesto. Vodili smo

Nijemce zarobl jene u Livnu. U isto vri jeme, s dru-ge strane, pojavila su se dva njemačka oficira (ka-

peta n u un if orm i organizacije 'Tot' i poručnik, zapovjednik tog sektora), u pr at nj i nekolicine vojni-ka koji su sprovodili grupu ljudi i žena u civilnimodijelima. I mi i neprijatelj ski vojnici bili smo podoružjem. Jedan njemački vojnik nosio je podignu-tu bijelu zastavu.

Vrlo kratko je trajala formalnost. Njemačkioficir je pročitao spisak lica koje su doveli, poziva-

jući ih redom, a mi smo zatim predal i njihove. Svestrogo zvanično. Nijemac je saopštio da se međudvadeset tri dovedena lica ne nalazi Vanda Novo-sel. (Istakli autori.)

— Bolesna je od t if usa i kasnije ćemo je dat i —objasnio je. (Tada sam mislio da je posredi neka



obmana, ali moram reći da sam se kasnije obra-dovao kada sam čuo da su i nju pustili). Naši drugovi, is crpeni i izgladnjel i u nj em ač-

kim i ustaškim mučionicama i logorima, smjestilisu se u dva autobusa i odmah smo krenuli ces-tom, nazad, da bismo se malo kasnije zaustavilikod štaba brigade, na Studenim Vrelima, gdje im

je pr ipremljen o nešto za jelo.«164

Koliko je aktivista narodnooslobodilačkog pokretastvarno dobiveno za zarobljene Nijemce, hrvatske ofici-re i »domaće ljude« iz Glamoča i Livna?

Ako su tačni navodi Emme Szedressy o ključu raz-mjene, a čini se da jesu, onda su tom prilikom zamije-njena (oko) 42 pripadnika narodnooslobodilačkog po-

kreta koji su se nalazili u ustaškim i talijanskim zatvo-rima i koncentracionim logorima.

Naime, dr Š. Balić, pod žu pa n, dao je 3. septem bra punomoć kapetanu Heyssu »da preuzme(te ) iz kaznio -ne sudbenog stola u Mostaru« 22 poimenice navedenauhapšenika:

»Sva ova lica« — stajalo je u punomoćju — »ov-lašteni ste izmieniti za isto toliko lica koja se nala-ze u zarobljeništvu partizanskih odreda i to u su-

bo tu 5. rujna (septembra) 1942. u 16 sati na mje stukod razrušenog mosta 3 km. sjeverno od Posušjana glavnoj cesti koja vodi u Tomislav-grad (Duvno — p ri mj . autora).«165

A u izvještaju Ministarstvu unutarnjih poslova od 7.septembra podžupan dr Š. Balić javlja da su »6. septem-

bra iz mj en jen a (su) sl iedeća lica sa isto tolikim bro jem par tiz ans ki h zarobl jenika«, navodeći za tim po im en icedevet'osoba iz Livna i četiri osobe iz Glamoča. 166

S obzirom na te podatke, u partizanskom zaroblje-ništvu nije bilo »12 hrvatskih oficira« i »oko 12 domaćihiz Glamoča i Livna«, kako je ostalo u sjećanju EmmiSzedressy, već trinaest Livnjaka i Glamočana te devet»hrvatskih oficira«!

U Prilozima za biografiju Josipa Broza Tita Vladi-mir Dedijer o toj razmjeni piše:

»Kada je 1942. godine izvršena prva razmenazarobljenih nemačkih oficira i naših drugova utamnicama, u grupi od 38 partizana i partizankikoji su tada došli na osnovu razmene na oslobo-đenu teritoriju, nalazila se i moja supruga OlgaDedijer. Kasnije sam bio obavešten da su ideju dase Olgino ime stavi na spisak osoba koje smo mitražili za razmenu, dali Tito i Aleksandar Ranko-vić.«167 (Istakli autori.)



U svojim sjećanjima Ivica Kranželić opisuje kako je,kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Zagrebu,uhapšen početkom jula 1942. godine, a zatim kaže:

»... Agenti su me odveli na Trg N (sadašnji Trgžrtava fašizma) i ispitivali. Poslije svih tortura

pr eb ačen sam u zatvor na Savsku ces tu. Nakon nekog vr eme na grupu dr ug ar ica i dru-

gova, u koju je bila uključena i dr Olga Dedijer iz beogra ds kog zatvora, doveli su u njema čku ko-mandu u Gajevoj ulici. Odatle su nas odveli navlak. Nismo znali što smjeraju s nama i, naravno, pomišljali smo na na jgore. Kada smo došli u Sa-rajevo, doznali smo da idemo na razmjenu za nje-

mačke zarobljenike. Grupu su činili: Olga Kova-čić, dr Olga Dedijer, Marica Zastavniković, Krun-ka Zastavniković (Maričina kči), Ana Vučetić, Na da Novosel, (sestra dra Ozrena Novosela), Ma-rijana Novosel (Ozrenova supruga), Beba Kraja-čić, Vlado Radošević, Nikola Cvitaš, Pavao Daski-

jević, ja i drug i čijih se im en a ne sjećam. Ubrzo jeizvršena zamjena kod Duvna u prisutnosti pred-stavnika Vrhovnog štaba...«168

Pet dana poslije razmjene kod Studenih Vrela, 10.septembra 1942, Tito je iz Glamoča poslao Centralnomkomitetu Komunističke partije Hrvatske sljedeće pis-mo:

»Dragi drugovi,Ovih dan a izvršena je razm jena njema čke gru-

pe zarobl jenika za dvadeset naših drugova (od kojih 6 Livnjaka) iz logora i policijskih zatvora. Kakosu skoro svi ovi drugovi s vaše teritorije, to vasobavještavamo o njihovom držanju na policiji i ulogorima kao i o njihovom rasporedu. (Istakli au-tori.)

Pavao Daskijević, svršio srednju poljoprivred-nu školu, star 22 godine, stupio u Partiju martamjeseca o. g. i bio član jedne terenske ćelije u Za-grebu. Na policiji se držao izdajnički. Priznavaoterećenja, teretio i provalio Ferdu Mandića i Stje-

pana Bubanića, koji se sad a na laze ne gdje u par-tizanima, zatim provalio Vjekoslava Dolinčića, sa-da u policiji. Odlukom CK KPJ od 8. o. m. isklju-čen iz KP zbog izdajničkog drž anj a i ras por eđe n uI proletersku n(arodnooslobodilačku) u(darnu)

br igadu.



2. Nikola Cvitaš, radnik iz Garešnice, star 30godina, u Partiju stupio maja 1940. u Zagrebu. Pri- jem mu saopštio Ivan Burija koji se sad nalazi ulogoru. Uhapšen 7. VII 1942 u kući svoga bratagdje je bila smještena štamparija na kojoj su rađe-ni partijski materijali Mjesnog i Centralnog komi-teta. Na taj posao došao je kao rejonski tehničar.Teretila ga Cincipinka, a prije toga je priznaočlanstvo i provalio Daskijevića, Dolinčića i isklju-čenog iz Partije Antona Rihtnera, koji se sada na-lazi u logoru. Odlukom CK KPJ isključen je iz Par-tije zbog izdajničkog držanja na policiji. Upućujese vama radi rasporeda.

3. Vladimir Radošević, auto-mehaničar iz Za-

greba, star 17 godina, nije bio član Partije nitiSKOJ-a. Nešto je radio u omladini. Učestvovao u pa lj en ju njemačk og slagališ ta benz ina i prilikom polaska u pa rt izane bio uh ap še n. U vezi s izvrše-nom akcijom teretio je Ivana Kranželića i još jed-nog druga. Šalje se vama na dalji raspored.

4. Anton Alaber student agronomije iz Sla-vonskog Broda, st ar 21 godinu . U Partiju stupio 8.

juna na Braču a 9. juna uhap šen u istom mjes tuzbog održavanja veze s partizanima i s poznatimkomunistima. Kako na Braču, tako i na ustaškomredarstvu u Zagrebu nije ništa priznavao. Upućenu PK KP za Dalmaciju radi daljeg rasporeda.

5. Ivan Kranželić, obućarski radnik iz Donje

Stubice, star 22 godine. Stupio u Partiju marta1940. Prijem mu je saopštio Jovo Stričević, koji jesada vjerovatno u partizanima. Prije i poslije stu-

panja u Part iju radio aktivno u sindikat ima i me-đu omladinom. Uhapšen je kao sekretar Mjesnogkomiteta SKOJ-a u Zagrebu naletivši na policij-sku zasjedu u radionici Martina Pribanića. Tere-ćen je od više njih, ali nije ništa priznavao, nikogateretio ni provaljivao. Odlukom CK KPJ određen

je za Politodjel , tj. po skojevskoj liniji.6. Mira Paut, srednjoškolka iz Zagreba, stara

16 godina. Od osnivanja NDH počela aktivno ra-diti u SKOJ-u. Prvog jula o. g. uhapšena zbog vezas partizanima, odašiljanja sanitetskog materijalai drugih potreba. Po svoj prilici bila je i kurir iz-među nekih drugova u Zagrebu. Bila je tučena,ali nije nikog teretila niti provaljivala. Upućuje sevama na raspored.

7. Marica Zastavniković, činovnica u Držav-nom tajništvu za promidžbu, iz Rume, st ara 45 go-



dina. Nije član Partije. Prije nego što je uspostavi-la veze s našim drugovima bila je tajnica Kotar-ske organizacije HSS-a u Zagrebu, tj. prije kapitu-lacije Jugoslavije. Provaljena i terećena od Mari-ne Gregorić. Nije ništa priznavala. Zadržana priVrhovnom štabu.

8. Krunka Zastavniković, činovnica iz Zagre- ba, sta ra 22 godine. U Partiju stupila m arta mjese-ca o. g. Prijem joj saopštili drugovi Milovan Č ub-ranović i Ivan Karlić, koji se sada nalaze u logoru,

prvi teško bolestan. Uh ap še na 14. jula. Terećenaod Marine Gregorić, Cincipinke, partizana Daso-vića i Vladimira Lončarića. Nije ništa priznavalaniti koga teretila.

9. Marijana Novosel, profesor iz Zagreba, sta-ra 30 godina. U Partiju bila primljena 1937. u Za-grebu, a isključena 1939. odlukom CK KPJ kao ne-

part ijni elemenat . Od ta da neaktivna, slučajnouhapšena. Upućuje se vama na dalji raspored.

10. Nada Brnčić, student iz Zagreba, stara 24godine. U Partiju bila primljena 1940. godine i od-mah se pasivizirala. Nije član Partije. Upućuje sevama na dalji raspored. Uhapšena slučajno.

11. Anka Vučetić, učiteljica iz Brinja, stara 47godina. Nije član Partije. Uhapšena 15. marta o. g.i sprovedena u logor u Bakru kod Talijana, odak-le je puštena i ponovno uhapšena 24. juna. Upuću-

je se vama radi određivanja nekog posla.

12. Bosiljka Krajačić-Ević, privatna namješte-nica iz Zagreba, stara 29 godina, stupila u Partiju1935. u zagrebačkoj organizaciji. Uhapš ena slučaj-no na ulici i ispitivana o poslovanju knjižare'Svjetlost'. Dobro se držala. Odlukom CK KPJ od-ređena za Politodjel.

13. Olga Kovačić, privatna činovnica iz Zagre- ba, sta ra 29 godina. Stupila u Partiju 1935. Uhap-šena 28. juna pod sumnjom da održava veze s Be-

bo m (Bosiljkom Krajačić — primj. autora) i Baka-rićem i da je član Partije. Nije ništa priznavala.Odlukom CK KPJ određena u Politodjel.

Po obavještenju mnogih drugova Vlado Lonča-rić se drži izdajnički, tereti i provaljuje drugove,

osim toga dao je policiji i nacrt o s truk turi Partije.(U Titovim Sabranim djelima taj je pasus izostav-ljen i umjesto njega stavljene tri tačke — primj.autora.)

Danas smo uputili predstavku Ministarstvudomobranstva za razmjenu zarobljene grupe avi-



jatičara za drugove Hebranga Andriju, Zlatu Šeg-vić, Lavčević-Lucić Ivana, Pavelić Anu i NovoselOzrena, koji se prema naknadnim obavještenjimanalaze na policiji i u logoru. (Istakli autori.)

Drugaricu Vandu Mates dobićemo za koji danza vjerenicu jednog razmijenjenog Nijemca kojase nalazi u Livnu.

S drugarskim pozdravomSMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

10. IX. 1942. M. P. Tito, s.r .P.S. Šaljite nam redovno podatke o drugovima

koji se nalaze u logorima i u policijskim zatvori-ma.«189

Pero Morača i dr Slobodan Milošević, koji su radilinapomene za dvanaesti tom Titovih Sabranih djela, unapomeni 39 uz citirano Titovo pismo CK-u KPH pišu»pušteno je iz zatvora 49 pripadnika NOP-a, među koji-ma 21 (a ne 6) iz Livna«,170 pri čemu, očigledno, greše. Izdokumenata se vidi da je zamijenjenih Livnjaka bilodvadeset osam: 22 koje su ustaše dovele iz sarajevskogzatvora i priložili njihov poimenični spisak, te šest kojesu Talijani doveli sa Ošljaka. Tito spominje samo njihšest jer su oni mijenjani za »njemačku grupu zaroblje-nika«, a ne spominje grupu zamijenjenu za neke mješ-tane i funkcionere ustaške vlasti, zarobljene u Livnu i

Glamoču.Pero Morača i dr Slobodan Milošević vjerovatno suse koristili podacima Rafaela Brčića i Mile Bogovca,koji na 236. stranici svoje knjige pišu da je »pet Nijema-ca — službenika fir me 'Hans a Leichtmetall' bilo zamije-njeno za 49 pripadnika NOP-a, koji su se nalazili u raz-nim ustaškim i okupatorskim zatvorima i logorima«, ana stranicama 39—40 da je »49 pripadnika NOP-a... za-mijenjeno za pet Nijemaca... i četiri-pet oficira NDH (us-taše emigranti Vodopija i Perajica, i domobranski boj-nik Križanec i još neki«, uz objašnjenje da je riječ o pri-stalicama NOP-a u logoru Ošljak (a odatle ih je bilo —6!) i u sarajevskom zatvoru (gdje su bila — 22!).171

U prvom slučaju Brčić i Bogovac se za navedenu

brojku (49) pozivaju na Arhiv Vojnoistorij skog instituta, Njemačka arhiva, mikroteka, London, rol na 19, snimci308811 — 308830, a u drugom u napomeni samo poime-nično navode 21 (a ne 49) pohapšenih pa zamijenjenihLivnjaka, pozivajući se pritom na s jećanja nekih preživ-

jelih iz te grupe.



Kada je riječ o brojkama, greške ponekad nastaju prilikom pr ek uc av an ja teks ta ili njegova slagan ja uštampariji, i može se shvatiti da se umjesto tačne rolne(16) pojavila netačna, (19). Međutim, ničim se ne možeopravdati činjenica da se navedena brojka (49) ne može

pr onaći ni na jednoj od trideset u na po me ni navedenihstranica mikrofilma, pa čak ni u cijeloj rolni od 286 sni-maka, kao ni u drugim rolnama (16, 17, 18. i 20), u koji-ma se nalaze neki dokumenti o tim događajima!

Osim ustaškog dokumenta faksimil kojega je objav-ljen u knjizi Mile Milatovića, ne postoji, ili bar dosad ni-

je poznato da postoji , or ig inalan spisak 15 osoba koje jeVrhovni štab tražio za razmjenu, niti dokument bilo či-

je provenijencije u kojemu bi se te osobe poimenično

spominjale. Mile Milatović — kao što smo već napome-nuli — tom spisku uopće nije pridao nikakvu pažnju, pa čak ni dvanaestor ici iz us tašk e depeše, nit i je naveoneke druge izvore. Svu je pažnju koncentrisao isključi-vo na Hebranga. Ipak se izvjesni zaključci mogu indi-rektno izvući.

Da rezimiramo: razmjeni 5. septembra zamijenjenisu sljedeći pripadnici NOP-a koji su se nalazili po us-taškim zatvorima i logorima: Anton Alaber, Nikola Cvi-taš, Pavao Daskijević, dr Olga Dedijer, Olga Kovačić,Bosiljka Beba Krajačić-Ević, Ivica Ivan Kranželić, Mari-

ja na Novosel, Nada Novosel-Brnčić, Va nd a Novosel--Mates (ostala u Zagrebu u bolnici i naknadno izruče-na), Mira Paut, Vladimir Vlado Radošević, Anka AnčaVučetić, Krunka Zastavniković i Marica Zastavniković.U ustaškoj depeši spominju se: dr Bocak, dr Gasparini,Andrija Hebrang, Mladen Iveković, Ević Beba (KrajačićBosiljka), Vlado Lončarić, Ružica Marković, Vanda Ma-tes, Olga Nakić, Hanna Osmo, Zlata Šegvić i HeinrichZnidaršić.

Kako vidimo, na oba se spiska pojavljuju samo dvijeiste osobe: Bosiljka Beba Krajačić-Ević i Vanda Mates(Novosel). Na osnovi svjedočenja i Titova pisma CK-uKPH od 10. septembra 1942. godine, može se smatratida su na partizanskoj listi od 15 osoba bili i dr JuricaBocak, Andrija Hebrang, Mladen Iveković, Hanna AnaPavelić i Zlata Šegvić.

Mladen Iveković u knjizi Nepokorena zemlja, objav-ljenoj 1945. godine, piše i o »livanjskoj razmjeni« i o po-stupku ustaša prema uhapšenicima koje su Nijemcitražili radi zamjene. On kaže da su oni znali ponekad

jednos tavno izvijestit i Nijemce da neke osobe koje su part izani tražili za ra zm jenu nisu više žive ili da se na-laze na slobodi, ali ih je nemoguće pronaći. Uz to, dr



Iveković tvrdi da su ustaše i ubijale neke aktiviste NO-P-a čim bi saznali da ih partizani traže, a dodaje i ovo:

»To je npr. utvrđeno za Zlatu Šegvić, koja je izlogora nestala nekako u isto doba, kad ju jeVrhovni štab tražio. Nije isključeno, da je i dr Ju-nca Bocak ubijen tada, kad je zatražen za izmje-nu. Nekoliko dana prije, nego što su mene za iz-mjenu tražili slavonski partizani, tražio me je, uime Vrhovnog štaba, Marijan Stilinović (koji jekao izaslanik V Š došao u Zagreb). Ustaše su Ni-

jemcima poručili, da me ne mogu pronaći . A ustvari su me isti dan, t.j. 27. avgusta 1942., potajnoiz zagrebačkog zatvora po drugi put prebacili u

jasenovački logor, gd je su me držali tri t je dna potpu no izolirano od sviju, u jednoj od šest logorskihsamica ili tzv. ćelija smrti.

Sigurno su postojali neki razlozi, što nisam bioodmah ubijen. Ali kad su me već u to vrijeme os-tavili na životu, onda je to vjerovatno bilo zato, štosu me istodobno tražili za izmjenu slavnoski par-tizani. Ustaše su me tako ja mislim — lakše dalinašim Slavoncima, jer su oni imali u šakama Vu-tuca i Wagnera, dakle dvojicu ustaških glavešina,do kojih im je bilo zaista mnogo stalo. A poštosam i ja, kao Andrija (Hebrang — primj. autora),

bio jedan od rijetkih logoraša, koji smo ostal i naživotu, dok su drugi, koje su partizani tražili, svi

odreda bili pobijeni, ustaše su odmah pristali dame predaju, samo da bi bar koliko-toliko udovolji-li zahtjevima partizana. I ja mislim, da je samo taokolnost, što su me nekako u isto vrijeme tražili iVrhovni štab i Štab III. op(erativne) zone (Slavon-ci), učinila, da sam ostao na životu i da sam zami-

jenjen.«172

Ivekovićevi su podaci o postupku ustaša s traženimkomunistima tačni. Ustaše nisu mogle odbiti zahtjevsvojih saveznika Nijemaca da im za zamjenu daju po-treban broj komunista, ali su na različite načine izbje-gavale da im izruče značajnije partijske funkcionere iaktiviste NOP-a. Pritom se mora imati na umu i činjeni-ca da oni nisu bili neposredno zainteresovani za »nje-

mačke razmjene«. O njihovim makinacijama u tomsmislu još ćemo govoriti u vezi s Ozrenom Novoselom,Vandom Novosel-Mates i drugim uhapšenim komunis-tima i zarobljenim partizanima koji su kasnije traženiza razmjenu.

Iz citiranog teksta Mladena Ivekovića vidimo da se i



dr Jurica Bocak mogao nalaziti na partizanskoj »livanjskoj listi« od 15 osoba tražen ih za razm jenu .A kada je razmjena izvršena 5. septembra kod Stu-

denih Vrela i zamijenjeni drugovi i drugarice prebače-ni u Glamoč, gdje se nalazio Vrhovni štab, oni su dali

po da tk e o ko munist ima za koje su znali da su još uvijekživi u zatvoru ili logoru. Tako je Marica Zastavnikovićispričala kako je saznala da je Andrija Hebrang živ i da

je iz za tvora u Zagrebu prebače n u koncentracioni lo-gor u Staroj Gradiški, a i ostali su dali podatke o drugi-ma.173

Na osnovi tih poda taka , Vrhovni štab, odnosno Štab1. proleterske NOU brigade tražio je od Ministarstvadomobranstva razmjenu zarobljenih avijatičara za An-driju Hebranga, Ivana Lavčevića-Lucića, Anu Pavelić,Zlatu Šegvić i Ozrena Novosela, »koji se prema na-knadnim obavještenjima nalaze na policiji i u logorukako je Tito 10. septembra 1942. godine pisao CK-uKPH.174

Prema tome, na »livanjskoj listi« vjerovatno su semogli nalaziti i dr Jurica Bocak. Andrija Hebrang, Mla-den Iveković, Beba Krajačić, Ivan Lavčević-Lucić, Oz-ren Novosel, Vanda Novosel-Mates, Hanna Ana Pave-lić, Zlata Šegvić i dr Olga Dedijer.

Podaci o trinaest aktivista NOP-a navedeni u Titovu pi smu CK-u KP Hrvatske nesumnjivo su bili rezultat pa rt ij ske is trage prov edene poslije njihove razmjene . A

ta je istraga, pored ostalog, trebala da spriječi i eventu-alni pokušaj protivničke strane da tom prilikom u par-tijske i partizanske redove ubaci svoje agente.

Međutim, čini nam se da drugovi koji su vodili tu is-tragu nisu imali na umu, ili bar nisu u konkretnom slu-čaju dovoljno dobro ocijenili činjenicu da je us taška po-licija sračunato širila glasine po zatvorima i logorima,a i izvan njih, o »lošem držanju« pojedinih uhapšenihaktivista NOP-a, o tome kako odaju sve što znaju, kakoterete ovoga ili onoga, da bi privolili i neke druge uhap-šenike da pođu »njihovim putem«, a među aktivistima

NOP-a na slobodi unijeli nemir, nesigurnos t, demorali-zaciju i m eđuso bna sumnjičenja.

Pasus iz Titova pisma CK-u KP Hrvatske koji se od-nosi na Vladu Lončarića u Titovim Sabranim djelima,kao što smo napomenuli izostavljen je i naznačen tač-kama. Ne bez razloga, mada ga je, prema našem shva-tanju trebalo ostaviti i dati potrebno objašnjenje! Lon-čarić je zamijenjen istoga mjeseca u tzv. slavonskoj raz-mjeni i pokazalo se da su prvotni podaci o njemu bili



netačni, a on je iz rata izašao kao general Jugoslaven-ske armije!

Kontakti oko razmjena omogućavali su i jednoj idrugoj strani da »opipava puls« protivnika, utvrđujestepen njegove odlučnosti i borbenosti, sazna ili naslu-ti, os ma tr an je m koje je često bilo nem ogu će spriječiti iliu razgovorima, mnogo toga o namjerama u neprijatel-

jsko m ta boru. Dogodi lo se to i u sl učaju »l ivanjskih za-robljenika«.

Već pri prvom dolasku iz zarobljeništva u Zagreb, pošto je iznio svoj a z apažanja i sadržaj razgovora vođe-nih s partizanskim rukovodiocima, inž. Ott je naišao na

puno razumijevanje i podršku na jv iš ih njemačkih voj-nih i političkih predstavnika — poslanika Trećeg Reic-ha u tzv. NDH Siegfrieda Kaschea i njema čkog genera -la u Zagrebu Edmunda Glaise von Horstenaua.

Veoma inteligentan i vispren, general Glaise vonHorstenau je od prvog trenutka nastojao da, pored os-taloga, uz pomoć Otta, dođe i do obavještajnih podata-ka o partizanskom vrhovnom komandantu, o njegovimnajbližim saradnicima, njihovim pogledima na zbiva-nja u svijetu i na području okupirane i raskomadaneJugoslavije. Smatrajući ustaški režim osnovnim uzroč-nikom situacije nastale na teritoriji tzv. NDH, smatrao

je da se ta si tu ac ij a ne mo že izmi jeni ti primjenom samovojne sile protiv narodnooslobodilačkog pokreta, već

kombinacijom te sile s određenim političkim mjerama.A za takve mu je poteze bio neophodan mnogo boljiuvid u odnose i zbivanja u partizanskom taboru negošto ga je dotada imao.

A upravo je inž. Ott bio obavještajac takvog profila iformata kakav je generalu Glaiseu von Horstenau od-govarao i on je ubrzo postao njegov najbolji i najsigur-niju informator o partizanima uopće, a posebno o par-tizanskom rukovodstvu, uključivši i članove Vrhovnogštaba. Inž. Ott bio je čovjek, znatiželjan i zainteresovanza sve što se oko njega događalo, vrlo obrazovan i inte-ligentan, komunikativan i nenametljiv, izvanrednoizoštrenog zapažanja, sposoban da iz mnoštva sitnih

podataka napravi se lekc iju sporednoga od bit noga te

analizom dođe do zaključaka o situaciji i vjerovatnom pravcu raz vo ja događaja u dogl edn oj ili da ljoj buduć-nosti. Nije se gubio u trčkaranju za izvorima informaci-

ja, al i je uvijek znao da se po st av i i nađe ondje gd je ćeone naići na njega!

Hans Ott je potekao iz radničke porodice. U Brohlu



(Brolu) na Rajni proveo je djetinjstvo, a gimnaziju je po-hađao i završio u Koblenzu (Koblenc). Poslije prvogsvjetskog rata, koji je proveo na zapadnom frontu, za-

poslio se u Er ke lenzu (Erkelenc), u konce rnu za iz ra dumašina i bušačkih garnitura, pohađajući istovremenotehničku školu u obližnjem Aachenu (Ahen). Školova-nje je zaokružio 1928. godine diplomom rudarske aka-demije i tehničkog fakulteta, kao specijalist za rudar-ska istraživanja. S takvim zadacima firma ga šalje naJavu, a zatim u Brazil. Nakon povratka angažovan jena »ruskim poslovima«, tj. na njemačkim liferacijamaSSSR-u. Nakon dolaska nacista na vlast postao je član

NSDAP-a. Početkom 1938. odlazi u Egipat radi istraživa-nja rudišta bakra, a zatim ga Wehrmacht angažuje na

istraživanju nalazišta vode u njemačkom zapadnomodbrambenom bedemu, tzv. Siegfriedovoj liniji (Zig-frid). Potkraj juna 1941. firma ga šalje da za potrebe nje-mačke ratne privrede istraži područje Livna.

Rajnlanđanin Ott uvijek je znao spretno i okretno pr ilazit i i na jt ež im pr oblem ima pre d koje ga je životstavljao. Znao se prilagoditi svakoj situaciji i s nevjero-vatnom se upornošću boriti za ostvarenje postavljenogcilja, što ubjedljivo potvrđuje cijela njegova biografija.Od zanatlije je postao inženjer i stručnjak koji je i za vi-sokorazvijenu i industrijalizovanu Njemačku značio ci-

je nje nu i pože ljnu ličnost. Upornost i vedr in u, os novnecrte svog temperamenta, znao je unijeti u svaki posaokoji bi ga zainteresovao.

Stigavši u Jugoslaviju s određenim zadacima, Ott jenakon dolaska u Zagreb uspostavio vezu s direktoromzagrebačke filijale »Hansa Leichtmetall« i s vojnopriv-rednim oficirom potpukovnikom Schardtom. Upoznav-ši se kod njih detaljnije sa zadatkom i prilikama na te-renu na kojemu je trebao da istražuje, Ott je otputovaou Livno, gdje se upoznao s mjesnim rukovodiocem kan-celarije »Hansa Leichtmetall«, direktorom Jorgom, iopunomoćenikom vojnoprivrednog oficira za Hrvatskuu Mostaru, kapetanom Heyssom te 17. oktobra 1941. po-čeo istraživanje opremljen sa šest bušilica.

Ott je prije snježnih mećava, kada je prekinuo rado-ve, postigao dobre rezultate u području Tušnice, ali is-

pi ti va nj a u Polju ni su is pu ni la očekivanja. Prol je tne i

rane ljetne radove onemogućio mu je prodor proleter-skih jedinica u to područje, a završio je oslobođenjemLivna i Ottovim zarobljavanjem od partizana, s kojima

je otpočela njeg ova sja jna ob av je šta jna karijera čije surezultate visoko cijenile i najviše i najkompetentnijenjemačke ličnosti i ustanove. Postao je stručnjak za



parti zan ska pi ta nj a, zbog čeg a su ga u Št ab u Zapovjed-nika Wehrmachta na Jugoistoku zvali »partizanskomštukom« (Partisanenhecht).

O Ottovu uspješnom obavještajnom radu svjedoči i pr ib il je ška ko ju je dr Kr eine r na pi sao o svom razgovo-ru s njim u njemačkom poslanstvu 15. avgusta 1942, pri-likom njegova prvog dolaska u Zagreb kao parlamen-tara. Zabilješka s naslovom »Situacija u Livnu« u cjeliniopisuje držanje Talijana i njihovo povlačenje iz Livna(29. juna 1942), koje je doprinijelo padu tog grada u ruke

part izana.175 Poslije zamjene inž. Ott je tu kratku infor-maciju 26. septembra 1942. dopunio opširnim izvješta-

jem o od no su ta li jans kih trupa prema njem ačkim is tra-živanjima koja je on obavljao u području Livna, o njiho-vu odnosu prema četnicima i o drugim pitanjima.178

Nak on pov ratk a s pr vog boravka u Zag reb u u svoj-stvu parlamentara, inž. Ott je svoja zapažanja saopćioHeyssu. Sačuvana je depeša koju je kapetan Heyss 18.avgusta 1942. u 18,30 sati poslao »njemačkom vojnopriv-rednom oficiru« u Zagrebu, potpukovniku Schardtu, aon ju je 20. avgusta proslijedio Glaiseu. Ona svjedoči oOttovoj obavještajnoj aktivnosti tih dana:

»Direktor Ott iz Hansa Leichtmetall A. G., koji je ovdje bio ka o pos re dn ik u Livnu za robl jenih,već izvještava da partizani namjeravaju da nadi-ru prema Mostaru, da se to vidi i iz pravca njiho-vog nastupanja prema Širokom Brijegu, i da oni

nastoje da tu namjeru prilično brzo ostvare — pa pred la že vo jn op ri vr ed no m of ic ir u u Zag reb u daobezbijedi, ne samo preko Njemačkog štaba zavezu kod 2. talijanske armije, već i preko Zapov-

jedn ik a oruža nih snaga na Ju go is toku , i ta li jan-skog Operativnog štaba, da Talijani bezuslovnodrže liniju zapadno od Kočerina. Uspiju li partiza-ni da ipak prodru preko Kočerina i zauzmu bok-sitne rudnike zapadno od Širokog Brijega, tada će

pr op as ti izvoz boks it a iz čitavog mos tar skog baze-na. Pošto se prema postojećem programu 25%

pr oizvod nje aluminijuma u Reichu treba da po-kriva hrvatskim boksitom, teško se može i procije-niti značaj mostarskog boksitnog područja za nje-

mačke ratnoprivredne interese.«177

Nak on dol as ka grupe raz mi je nj en ih Ni je ma ca u Sa-rajevo, s inž. Ottom i Antonom Jorgom razgovarao je,zapravo ih je saslušavao, zapovjednik tamošnje Djelat-



ne komande Sipo i SD SS-major dr Alfred Heinrich(Hajnrih). Na osnovi tih razgovora — saslušanja, Hein-rich je napisao opširan izvještaj »Partizani na područjuProzor—Glamoč—Ključ, izgradnja, organizacija, nao-ružanje i jačina«, koji je 10. septembra poslao Obavješ-tajnom odjeljenju (Ic) Štaba njemačke 718. pješadijskedivizije u Sarajevu, i svojim neposredno pretpostavlje-nim: zapovjedniku policije bezbjednosti i SD (BdS) u Be-ogr adu SS-pukovniku dru Emmanuelu Schaf eru (Ema-nuel Šefer) i policijskom atašeu pri njemačkom poslan-stvu u Zagrebu SS-majoru Hansu Helmu. Između osta-loga, SS-major Heinrich javljao je da dva njemačkadržavljanina, koja su prilikom napada partizana naLivno zajedno s ostalim namještenicima »Hansa Leic-

htmetallwerke« pali u njihovo zarobljeništvo, iznosesljedeća svoja zapažanja:»Pojedine brigade nose imena mjesta iz kojih

je ljudstvo regrutovano, odnosno mj es ta gdje su bile fo rm ir an e. Ra tna jačina br igade je oko 2500dobro naoružanih vojnika, s tim da svaka deseti-na ima po jedan laki mitraljez... Naoružanje je go-tovo isključivo talijanskog i jugoslavenskog pori-

jekla. Njemačke mašinske piš tol je šma js er e —(automate — primj. autora) imaju samo pojedincii to komandanti; nije se moglo ustanoviti da imajunjemačke mitraljeze. Može se pretpostaviti da jeukupna jačina oko 25.000 dobro naoružanih parti-zana, od kojih se, razumljivo, samo dio njih možesmatrati pravim komunistima.«Istakavši da su poslije zauzimanja Livna i Varcar-

-Vakufa (Mrkonjić-Grada — primj. autora) partizaniobjavili podatke o plijenu koji je ukupno iznosio više od1000 pušaka, 30 lakih mitraljeza itd., »dva njemačkadržavljanina« primjećuju:

»Naravno da će se poslije ovog bogatog plijenau oružju i municiji borbena snaga partizana znat-no pojačati na štetu hrvatskih vojnih jedinica.

Nada lje se moglo us tanoviti da su br ig ad e u posl jednje vr ijeme rasp olag ale većim brojemtransportnih vozila. Videna su slijedeća vozila: 2velika i 2 mala Mercedes omnibusa, 2 Mercedesa

teretn jaka i 2 Magirus teretnjaka, 1 Deutz traktors prikolicom, 1 mali Chevrolet transporter, 1 Hor-ch-cisterna, l osobni automobil komandanta Tita,1 osobni auto DKW i 1 stari Ford kao sanitetskakola. Osim toga partizani s ovog područja raspo-lažu kompletnom talijanskom divizijskom bolni-com, uključivši i potrebna joj transportna vozila.



O borbenoj snazi partizanskih jedinica trebareći da njihovu borbenu vrijednost treba znatnoviše cijeniti nego domobranskih i ustaških jedini-ca. Događaji prilikom napada na Livno to su ne-dvojbeno dokazali...

Vrhovni štab partizana nalazi se sada u Gla-moču, gdje je i sjedište vrhovnog komandanta Ti-ta. Sve pripreme ukazuju na namjeru partizanada se tamo na dulje vrijeme domaćinski smjeste. Na čitavom po dručju uspostavljene su te lefonskelinije s centralom u Glamoču, a u Glamoču se us-

postavlja i prav i magazin ma te ri ja la i zaliha. Ko-mandant jedne brigade je jednom prilikom saop-ćio, odnosno primijetio, da će drug i front , ukoliko

ne uspije na zapadu, tada biti stvoren na ovom području. (...)Jedan od dvojice njemačkih državljana imao

je pr iliku da duže razgovora s ko man dan to m Ti-tom, kojeg je opisao r iječima: sta r oko 42—45 godi-na, energičnih crta lica s isturenom bradom, nakažiprstu desne ruke nema pola nokta. Tito je s Nijemcem opši rno razgov ar ao o organizaciji biv-še austrijske vojske i o svjetskom ratu. Pritom je

pokazao dobro st ru čno zn an je i bespri jekornovladanje njemačkim jezikom, tako da se može pretpostavit i da je Tito bio aust ri jski ofici r. Međuostalim Tito je rekao da je partizanima lako da seuspješno bore protiv domobrana, ustaša i Talija-

na. A ako bi Nijemci htjeli da se uspješno bore protiv pa rt iz an a morali bi angažova ti deset brdskih divizija, koje oni u sadaš nj em tr en ut kuteško da će moći imati na raspolaganju.(...)

Podnosioci izvještaja s naročitim naglašava-njem ističu da se s njima za vrijeme zarobljeniš-tva, u svakom pogledu korektno postupalo i da suse čudili kako im se često puštala upravo velikasloboda. Samoj toj okolnosti može se zahvaliti dasu se sprijateljili s dijelom pridodate im straže, teda su inače imali mogućnost da u sjedištu štabamnogo promatraju, što je od veće vojničke vrijed-nosti (istakli autori). Imao se utisak da se ovaj veli-kodušni postupak svodio na to da i dio partizana

koji odlučuje, po svom uvjerenju nije komunistič-ki orijentisan, nego je samo protiv sadašnjeghrvatskog režima. Oni dapače djelomično tražeoslonac na Nijemce, a dolazilo je do izražaja i nji-hovo neprijateljstvo prema Engleskoj i Draži Mi-hailoviću.



Lojalan postupak u štabu išao je dapače takodaleko da su Nijemci u nedjelju bili pozvani naručak. Stol je bio prekriven bijelim stolnjakom, a

posluženje je bilo kao u pr vo ra zr edno m hotelu.Također je i redoslijed jela tome odgovarao.«178

Iz sadržaja tog izvještaja jasno proizlazi zaključakda su Heinrichovi sagovornici, Hans Ott i Anton Jorgo,

bili iskusni obavještajc i. Jedan od njih — on aj koji jeimao priliku da »duže razgovara« s Titom — bio jeHans Ott.

SS-major Heinrich citiranom je izvještaju istoga da-na, 10. septembra 1942, priključio nadopunu u kojoj su

se našli podaci dobiveni od ostalih razmijenjenih Nije-maca, a iz koje vrijedi navesti:

»O postupku za vrijeme zarobljeništva, Nijem-ci izjavljuju da njihova lična sloboda gotovo nijebila ograničena. Bili su internirani u Glamoču ukuću u glavnoj ulici, mogli su se sami snabdijeva-ti i kupovati. U zarobljeništvu su imali mogućnostda razgovaraju sa stražarskim osobljem i prilikuda razgovaraju i s pojedinim partizanskim fun-kcionerima...« (Istakli autori.)Dr Heinrich zatim ponovo govori o nekim navod-

nim izjavama »partizanskog vrhovnog komandanta«datim »prilikom razgovora s jednim Nijemcem« (najvje-rovatnije inž. Ottom) o tome kako se saznalo »da je onnakon raspuštanja Komunističke partije Jugoslavije,

bio ilegalni opunomoćenik te part ije u Jugoslaviji«, azatim u jednome od idućih pasusa dodaje:

»Tito radi svoje stroge discipline uživa velikiugled u jedinicama.

U razgovoru s drugim licima saznalo se daljeda partizani žele da uspostave vezu s dalmatin-skom obalom i da se, po mogućnosti, dočepaju

po dr učj a južno od Save i Kupe, te da se u ciljusprovodenja aktivnog uznemiravan ja i vršen ja sa-

bo taža prije nekog vre men a već uputili u Reich1200 Slovenaca kao udarnu grupu. Ove udarne je-dinice su se, navodno, pod komandom jednog biv-šeg talijanskog tenkovskog oficira (Istranina, Slo-venca) probile preko talijanskog područja u Reichi već aktivno djeluju.«178

Navodi da je u Reich već ubačeno 1200 Slovenacakao udarna jedinica bili su prilično tačni. U našoj Voj-noj enciklopediji, u odrednici »Pohodi na Štajersku«,stoji:



»Polovinom juna 1942. Glavni štab Slovenijenaredio je da se 2. grupa odreda iz Dolenjskog

prebaci preko Notran jskog prvo u Gorenjsko, azatim u Štajersku. Grupa je 20. juna krenula iz re-

jona Muljava, Stična (Dolenjsko) sa četir i bataljo-na (... 541 borac)...«180

Gorenjsko i Štajerska tada su bili u sastavu TrećegReicha. I dalje u Vojno] enciklopediji stoji:

»Posle dolaska u Gorenjsko štab 2. grupe je plan ir ao da za jedno s jedinicama 1. gru pe od re daoslobodi Poljansku dolinu. Međutim, u to vreme uGorenjskom je počela nemačka ofanziva. (Nemcisu tada imali u Gorenjskom preko 20 000 vojnika).Posle teških borbi u rejonu s. Lučine, Gabrška go-ra, Pasja ravan od 13. do 17. jula, jedinice 2. grupeodreda po delovima probile su se na područjeBlegoška (k. 1562) i Mladog vrha, i zatim prešle unapad na nemačka uporišta u Poljanskoj i Selškojdolini.«181

Komandant 2. grupe odreda bio je Franz Rozman(Stane Mlinar), rođen u Ljubljani 1911, njegov zamjenikPetar Skante (Ivan Skalar), rođen 1914. u Celju, a poli-tički komesar Dušan Kveder (Tomaž Poljanec), rođen uŠentjurukod Celja 1915. godine, tako dajenetačan poda-tak da je »bivši talijanski oficir Istranin, Slovenac« ko-mandovao partizanskim jedinicama koje su prodrle uReich. Međutim, sve drugo u Heinrichovim navodima o

prod or u slovenskih pa rt iz an a u Reich bilo je ug lavnomtačno. Postavlja se pitanje bez odgovora: kako su poda-ci o zbivanjima u Sloveniji dospjeli do Nijemaca zarob-ljenih u Livnu?

Supruga vlasnika parne pilane u Doljanima kodJablanice Emma Szedressy, koja se s mužem Fritzomnašla u partizanskom zarobljeništvu i bila razmijenje-na zajedno s Nijemcima zarobljenim u Livnu, već odra-nije Heinrichova poznanica i informator, napisala mu

je u Jablan ic i 10. sep te mbra pomalo lirski naslovljen inapisan »Izvještaj o 28-dnevnom partizanskom raju«.

Prije nego što prijeđemo na citiranje veoma intere-

santnih i, kao što smo već rekli, do sada, koliko nam je poznato, neobjavl jenih dijelova njez ina izvještaja, po-trebno je napomenuti da su se ona i njezin muž Fritzuspješno angažovali u spasavanju Srba koje su ustaše

pohaps ile 3. av gust a 1941. u Jablanici s n amje rom da ih poubijaju. O tom dog ađ aju p red rat ni aktivist radn ičkog po kreta u Jablanic i Ibro Ć ilić napi sa o je i ove re tke:



»U Jablanici su živjeli od prije rata vlasnici parne pi lane 'Prenj ' Fric i Emma Sedres ki (pravi l-no: Sedreši — primj. autora), inače porijeklomAustrijanci. Preko njih, a uz pomoć najuglednijihJablaničana, zatraženo je od njemačke komandeu Sarajevu da se spriječi likvidacija zatvorenika. Izaista, već u toku večeri stigao je njemački auto-mobil sa dva oficira koji su, pošto su se smjestili ukafanu Muhe Tahirovića obišli logor i u kasarni

popi sa li i fo tog raf isali sve za tvoren ike. Pošto sustavili do znanja ustašama da se likvidacija nesmije izvršiti, sutradan su njemački oficiri napus-tili Jablanicu.

Iz logora je pušte na jedna gru pa za Srbiju, doksu jednu poveću grupu u žicu vezane, ustašestrpale u voz i otpremile u pravcu Sarajeva. Na-kon nekoliko dana, iz logora su vezani, na željez-ničku stanicu dotjerani ostali zatvorenici i trans-

portom upućeni u pr av cu Sa ra je va , gd je im se za-meo dalji trag.«182

Jedan od dvojice njemačkih oficira bio je dr Hein-rich, šef sarajevskog Gestapa.

Emma Szedressy možda i nije bila Heinrichov agentu uobičajenom smislu te riječi. Ali kao Njemica odnos-no Austrijanka, smatrala je svojom dužnošću da ga»prijateljski« obavještava o svemu što sazna naslovlja-vajući čak i svoj »partizanski dnevnik« izvještajem zadra Heinricha. Vjerovatno joj to i nije bio prvi, ali jest

jed an od posl jedn jih. Ona je nakon pov ratk a iz pa rt i-zanskog zarobljeništva u Jablanicu 8. septembra 1942.godine sestri ili rodaki Idi Hefer u Graz (Mein liebstesIderl!) napisala: »Naš gestapomajor (dr Heinrich — pri-mj. autora) učinio je za nas sve što je mogao.«

S obzirom na njene bliske odnose s Heinrichom,sumnje u njenu saradnju s Gestapoom imale su realnu

po dlog u i bile povod nj ez in u saslušavan ju o to me odstrane partizanskih kontraobavještajaca. Međutim,zbog njezina angažovanja na spasavanju Srba u Jabla-nici 3. avgusta 1941. te zbog namjere da se zamijeni zaneke zarobljene partizane, prema njoj je primijenjen

jed na k po stu pa k kao i prema os ta lim nje mački m za-robljenicima, što joj je, s obzirom na njeno poznavanje

pr il ik a i ve likog broja ljudi s tog te re na , u Mos ta ru idjelomično u Sarajevu omogućavalo da prikupi bitne

pod at ke ko ri sn e nje ma čkoj ob av je št ajno j službi.Opisujući kako je zajedno s mužem dospjela u parti-

zansko zarobljeništvo, ona u osnovnim crtama kaže:»Jedne lijepe sunčane nedjelje, 9. avgusta 1942.



oko 18 sati, iznenada se kod pilane pojavila banda part izana. .. Moj muž i ja smo bili kod kuće... 5 ili 6ih je ušlo unutra, sjeli su i tražili vode. Vjerovat-nog komandira grupe oslovljavali su sa 'doktor'.Učinio mi se jako poznat i na moje pitanje rekaoda smo se vidjeli u Mostaru. Možda se zove Pintolili slično (Ahmet Pintul, rođen u Mostaru 1923,član SKOJ-a od 1940. Poginuo u decembru 1943.kod Bradine. Narodni heroj — primj. autora.) ...Tražio je naše puške. (...) Predala sam im obje puš-ke, nakon čega mi je rečeno da se vratim u raniju

pros tori ju, na ra vno pod st ražom. Vraćajući se vi-djela sam ing. Josefa Kiltza (Jožef Kile), iz Šumskedirekcije u Mostaru , koji je upravo došao da bi oz-

načio drvo za rudnik. Sjedio je na panju s HusomKurtom, jednim od naših radnika, i jednim parti-zanom (Safet Alagić, prošle godine ustaša i kaotakav bio je aktivan u Jablanici u poznatoj akciji3. avgusta 1941. Od tada on i poznaje SS-majoradra Heinricha). (...) Tada se pojavio, vjerovatno,komandant bande (kako sam kasnije saznala po-litički komesar Aziz Koluder iz Mostara) i do me-ne su doprle njegove riječi da on više ne čeka niminutu. Zatim sam čula povik 'komora', nakon če-ga su sve poslovne knjige bile odnesene u pilanu izavršene pripreme za njeno paljenje (polivanje

petrolejem). Nas troje smo ta da svezani i odvede-ni. Nakon kraćeg pješačenja put nam je osvjetlja-

vao plamen zapaljene pilane. Kasnije sam sazna-la da je stvarni komandant ove bande bio Leo Bruck (Bruk) iz Mostara, bivši činovnik Rudnika uMostaru. Njegov otac je bio učitelj u Dubrovniku,

po vlastitom pr ičanju nj emačk og porijekla... Dio plijena, naročito ćilime i jorgane, koman dan t ba-taljona Salko Fejić iz Mostara (njegov otac je uMostaru, svojevremeno je bio gradonačelnik ovoggrada) podijelio je kao nagradu vlasnicima tovar-nih konja... U selu Pidrišu pozdravilo nas je neko-liko ranijih poznanika, medu njima i Ejub Omera-gić, bivši frizer iz Jablanice, Salko Zeba iz Jabla-nice (njegov otac je mesar u Jablanici), MustafaČiber, bravar na željeznici u Jablanici, Branko

Andrijić (braća u Jablanici), Hasan Begović —radnik u kamenolomu u Jablanici, Salko Beribak — bivši br ijač u Jablanici, i još neki poznanici, čijasam imena, nažalost, zaboravila. (...) U četvrtakujutro inžinjer Kiltz je odveden na saslušanje i na-kon toga pušten. Poslije njega bio je saslušan moj



muž Fritz, a onda sam ja došla na red. Prisutni su bili in žinjer Faslo Alikalpić (Fazlija Alikalfić —primj. autora), bivši šumarski in žinjer u Šum-skoj direkciji u Mostaru, kao poručnik bio mobili-san u hrvatsku vojsku iz koje je prešao k partiza-nima; još i sada nosi hrvatsku uniformu. Njegova

po ro di ca se na lazi u Mo st aru. Kod partizana onvjerovatno fungira u neku ruku kao generalšta-

bac —, Salko Fejić (već ranije spomenut), pravnik,komandant Konjičkog bataljona, i Smajo Grcić

politički ko mesar (bivši advoka tski pr ipr avn ikkod advokata dra Spuževića u Mostaru)... Prije od-laska iz Pidriša sreli smo se još s brigadirom Pete

brigad e (Savo Kovačević, Crnogorac) i morali da

izdržimo dulje političko predavanje, a osim toga injegova pitanja: kakvo je raspoloženje u Zagrebu,gdje su Nijemci, koliko je Talijana bilo u Jablani-ci...

Onda smo napustili Pidriš u pratnji jednog partizana (Sabita Delalića iz Ostrošca, učenikgrađanske škole, prošle godine je bio ustaša)...Saslušavao je komandant mjesta u Prozoru (Joco)s dvojicom pomoćnika. Svi su bili izraziti zločinač-ki tipovi. Nakon kraćeg vremena mi je bila jasnaglavna tema tog saslušavanja — 'Gestapo' — ka-da, gdje i kako sam se upoznala s drom Heinric-hom, koliko je on puta bio u Jablanici i kod nas, ukakvom sam ja odnosu s njim. Pokušavano je nasvaki način da mi se dokaže tajna pripadnost Ges-tapou. Nakon što u tome uopće nisu uspjeli, pro-glasili su me izvanrednom glumicom. (...) 14. av-gusta vidjela sam kroz prozor poznata lica iz Jab-lanice i Doljana, među njima i mladog šumskogčuvara (Asima ZećuJ, čiji su rođaci u Jablanici.Htio mi je kroz prozor dati kutiju cigareta, štosam ja odbila. Kako sam kasnije čula radi toga je

bio sum nji čen da mi je ht io pren ij et i ta jnu p orukuGestapoa. Sljedeća dva dana proučavali smo par-tizanski život u Prozoru, koliko se to moglo iz na-šeg malog vidokruga... Mala soba, u crnoj tapeci-ranoj fotelji sjedio je komesar čije ime, nažalost,nisam mogla saznati (primjedba Štefana Zonsa:

mogao bi biti R. Babić, koji se na pismu, koje samdobio od partizana, potpisao kao politički kome-sar). (...) Preds jedava jući mi se obratio riječima: 'Vise nalazite pred partizanskim ratnim sudom' ...morala sam da opišem čitav život od rođenja dodana kad sam došla u partizanski raj. Sva ostala



pitan ja ponovo su se kr etal a isključivo oko Gesta- poa... Gl av na tema čitavog unakrsnog sa sl uš ava-nja bio je opet dr Heinrich i bila sam začudenakako imaju tačne podatke o njemu. Osim tačnogimena i njegov stan u Sarajevu, njegova putova-nja, a i ime Elle Bart (Ela Bart) im je dobro pozna-to...

Slijedećeg dana (18. 8.) oko 10 sati dopodne ja imoj muž smo ponovo pozvani u štab. (...) Vrativšise u našu sobu bili smo mirni do 6 sati popodne,kada sam ja bila opet odvedena gospodi. Prisutnasu bila ista dvojica kao i prijepodne. Saslušavaome mladi, mislim da se on zove Branko Jovano-

vić. U svakom slučaju on je bio jedan od rijetkihkoji je inteligentno i mirno saslušavao... Naravno,opet je glavna tema bio Gestapo. (...) On je htiomoje čisto, duboko prijateljstvo s drom Heinric-hom da povlači po blatu i svede na intimne odno-se.-183

Saznavši da se Emma i Fritz Szedressy nalaze u par-tizanskom zatvoru u Prozoru, Nijemci su poduzeli mje-re za njihovo oslobođenje iz zarobljeništva i radi togasu u Prozor slali tri deputacije.

»Posljednja — radnička deputacija otišla je uProzor 19. 8.« — piše Stephan Sonns, službenik.Szedres sijeve pil ane. — »Osim dvojice svi ostali suse sutradan vratili. S njima je došao i inžinjer Kil-tz (Kile). Od njega sam saznao da je oslobođenjezarobljenika — Emme i Fritza Szedressy jako ne-izvjesno. I dvojica zadržanih ljudi iz radničke de-

pu taci je do šl a su 21. 8. Donijeli su od partizanadva pisma: jedno je bilo upućeno talijanskoj oku-

pacion oj komandi u Ja bl an ic i a drugo meni . Me-ne su obavijestili o sadržaju pisma poslatog tali-

jans ko j ko man di , prema ko jem je par tiz ans ki ra t-ni sud osudio zarobljenog Fritza i Emmu na smrtstrijeljanjem kao agente Gestapoa. Ali partizanisu bili spremni da ih oboje zamijene za četvoricu

po ime ni čno nav ed eni h part izana koji se nal az e utalijanskom zarobljeništvu. Odmah sam im odgo-vorio da su Talijani spremni da navedene partiza-

ne izruče, ukoliko ih budu mogli naći. Ali to nije bio slučaj. Sve je ovo rađeno u punom sporazumus talijanskom okupacionom komandom u Jabla-nici. O svemu sam obavijestio SS-majora Heinric-ha, koji je također došao 21. 8. u Jablanicu i uMostar, gdje je kod talijanske komande interveni-



sao radi pronalaženja i izručenja tražene četvori-ce partizana.«184

Do zamjene bračnog para Szedressy za četvoricu part izana nije došlo jer su troj ica od nj ih već bi la»umrla u talijanskom zarobljeništvu« i stoga se SS-ma-

jor Heinrich......»dogovorio s gospodinom kapetanom Heis-

som, koji je radio na zamjeni njemačkih državlja-na iz firme Hansa-Leichtmetall u Livnu, da vlas-nika pilane i njegovu suprugu Emmu uključi uovu razmjenu...«185

Poslije te intervencije kapetan Heyss je predložio partizanima da se i br ačni par Szedressy pr ik ljuči gr u- pi Hansa Otta, nakon čeg a je i Emmi Szedre ssy saopće-no da će biti prebačena u Livno radi razmjene. O da-ljem toku događaja ona je u svom »Izvještaju« pribilježi-la:

»...31. 8. kamion je konačno bio osposobljen zavožnju i mi smo se s našim pratiocima Muhame-dom i Rabijom Ljubinčićem odvezli u Livno. Prati-oci su bili vrlo ljubazni i pričali su mi da imaju na-ređenje da nas odvezu u Livno radi razmjene. (...)oko 11 sati stigli smo u Duvno... nakon dvosatnogzad rža van ja produžili smo za Livno, gdje smo saz-nali da moramo dalje u Glamoč. U Livnu smo pre-noćili i o nama je u svakom pogledu vodena bri-ga. Sutradan, 1. 9. rano, povezli smo se dalje dokomande u Glamoču, gdje smo stigli u 8 sati ujut-ro. (...) Tu su se nalazila i 4 hrvatska avijatičaraoficira, medu njima jedan major čiji je avion prijekraćeg vremena (10 dana) bio srušen kod Kupresa

puščanim me cima .2. 9. poslije podne došao je u našu sobu, navod-

no, komandant Glamoča... Poslije toga bili smo pr em ješ ten i u dr ug u, prostranu sobu, gd je se na -lazilo 7 Nijemaca iz Hansa Leichtmetallwerke...

pojavilo se 6 ili 8 visokih par ti za nskih fun kc ion e-ra, medu njima, kako smo kasnije saznali, i vrhov-ni komandant partizana, po imenu, ili nadimku,'Tito'. On se upustio u dulji politički razgovor sgospodinom Jorgom na njemačkom jeziku. Raz-govor je završio izjavom vrhovnog komandanta:'Mi ćemo ipak morati gledati da se vi svi uskorovratite kući.' Ubrzo zatim bio je pozvan gospodinOtt. Vratio se vrlo kasno. Sljedećeg dana, 3. 9, gos-

po di n Ott je raz go var ao čitavo pri jep od ne s part i-zanima i vratio se s veselom viješću o predstojećojrazmjeni na 5. 9. (...) Sljedećeg jutra u 8 sati odvez-



la nas je OT u Mostar. Tamo smo morali da od ta-lijanske komande pribavimo putnice i tom prili-kom talijanski komandant grada je pozvao mogmuža i on mu je kratko opisao postupak partiza-na, njihov broj, jačinu, naoružanje itd.

U Jablanicu smo stigli oko 5 sati poslijepod-ne...«186

Sutradan, 11. septembra, na izvještaj Emme Szed-ressy svoje je primjedbe, zapravo dopunu, dao službe-nik pilane u Doljanima, očigledno stari Heinrichovagent Stephan Sonns (Stefan Zons). Ta je dopuna poči-

njala pasusom:»Na dan napada na pilanu slučajno sam bioodsutan i za napad sam saznao tek narednog da-na. Kad sam se vratio u Jabla nicu opisali su mi či-tav tok napada. Ponavljanje je suvišno jer je tajopis sadržan u prethodnom izvještaju. Mogao bihsamo dodati da je Muho Tahirović, naš obavješta-

jac (Vertrauensmann) u Jablanic i dobio od part i-zana koji su izvršili napad jednu cedulju kojommu je bilo naređeno da odmah podijeli radnicima

pi lane u Jablan ici postojeće životne namirnice,koje su oni krvavo zaradili. U protivnom slučajuda će ga zadesiti ista sudbina kao i vlasnika pila-ne. Na cedulji je bio potpisan Leon. Kako sam kas-

nije mogao utvrditi to je Leon Bruck,«187

O svom angažovanju u razmjeni Emme i FritzaSzedressy SS-major Heinrich je 15. septembra 1942.obavijestio SS-pukovnika dra Schäfera, šefa BdS-a uBeogradu, i policijskog atašea Hansa Helma u Zagre-

bu :»Skupa s njemačkim državljanima iz Livna za-

mijenjeni su i vlasnik pilane u Doljanima i njego-va supruga Emma, njemački državljani iz Graza...Do zamjene je došlo nakon što sam se dogovorio sTalijanima da oslobode četiri partizana. Do ove,

prvobitno predviđene zamjene, na ravn o, nije do-šlo jer su trojica partizana koje je trebalo zamije-niti umrla u talijanskom zarobljeništvu. Stogasam se dogovorio s gospodinom kapetanom Heys-som, koji je radio na razmjeni njemačkih državlja-na iz firm e Leichtmetall u Livnu, da vlasnika pila-ne i njegovu suprugu Emmu uključi u ovu razmje-



nu, tim prije što je kapetan Heyss, zbog predos-trožnosti već raspolagao s nekoliko partizana višeza razmjenu.«188

Emma Szedressy je smatrala da treba da nadopunisvoj izvještaj dru Heinrichu, pa je 12. 9. napisala krataktekst s naslovom »Utisci o partizanstvu«:

»U toku 28-dnevnog putešestvija i promjenamjesta, studirala sam život partizana iako je tajstudij često bio vrlo ograničen malim prostorija-ma u kojima sam bila prisiljena da boravim. Pomom mišljenju pripadnost partizanstvu je troja-ka. Inteligencija je pritom, uglavnom, zadojenafanatizmom, osjećajem bezrezervne pripadnostiRusiji i Engleskoj, duboko uvjerena da ove silemoraju da pobjede, i ispunjena mržnjom slaven-stva prema Njemačkoj. Oni s oduševljenjem pje-vaju svoje pjesme 'dole Hitler, Musolini', svi zidovikuća i soba ispisani su parolama smrt fašizmu,itd. — Drugi dio partizana je sastavljen od ljudiželjnih osveta, ljudi koji su prije godinu dana ugrozotama ustaških akcija izgubili svoje rođake imorali da gledaju kako im kolju muža, brata, že-nu i djecu i kojima je jedino preostalo da prihvate

pušku da b i živjeli za osvetu. — Treći dio je sast av-ljen od poluodraslih mladića, koji svrhu života

pr ij e svega gl ed aj u u to me da ne moraju niš ta ra -diti, koji su ponosni što nose pušku, i da dobiju do-voljno za jelo. Ovi posljednji su najgori za zarob-ljenike jer nemaju nikakvog ljudskog osjećanja.Ova tri dijela uzeta zajedno na svaki način dajuskupinu čiji se porast ne može sagledati i koja

pr ed sta vl ja veliku op asnost . Disc iplina im se nemože poreći, njihovi zakoni su vrlo strogi. Ko se onjih ogriješi kažnjava se vrlo strogo. Imala samdvaput priliku da se u to uvjerim. Drugarstvo jevrlo veliko, naročito što se tiče žena, kojima semoral ne može poreći. Uveče sjede svi zajedno,

predavanja i pje sma ih sj ed in ju ju — ta ko da semora reći da postoji neki stanovit smisao u tojstvari. Na svaki način smatraju se pozvanima daspasavaju narod i uvjereni su u to da nije dalekodan kada će mir, rad i blagostanje sve bratski sje-diniti, kada će oni ono što danas uništavaju po-novno izgraditi i kada će plug zamijeniti pušku.

Jadni zaslijepljeni ljud! — to su moji lični utis-ci.«189

Ko je bio »jadan« i »zaslijepljen«, pokazao je Razvoj



događaja, a Emma Szedressy je u Grazu imala dostavremena da o svemu tome ponovo razmišlja.

Iako je SS-majoru dru Heinrichu, došavši poslijerazmjene u Studenim Vrelima (5. 9. 1942) u Sarajevo,dao iscrpne podatke o partizanskim jedinicama, inž.Ott je o toj temi vodio razgovore i nakon dolaska u Za-greb, ne zaboravljajući pritom ni na ljude na koje se os-lanjao u svom radu u Livnu. Interesantna je u tomsmislu »Zabilješka« dra Kreinera od 12. septembra 1942.godine:

»Gospodin Ott mi je saopćio da je Petar Ženik,

upravnik pošte u Livnu, bio vrlo revnostan nasvojoj dužnosti za vrijeme partizanskog napadana grad i da je na radnom mjestu izdržao do kra-

ja. Kad a je mj es to već bilo nep osred no ugrože nood partizana, odnosno djelomično već zauzeto, on

je još uvijek od rž av ao vezu za te le fo ns ke razgovo-re biroa 'Hansa Leichtmetall-Werke' u Livnu. Tek

pošto su par tiz an i zauzel i grad on je po bj eg ao isad se nalazi u Zagrebu kod ing. Borovskog uGundulićevoj 56. Sada je na raspoloženju i nije do-

bio novo radno mjesto.«190

Bila je to nenametljivo podnesena molba inž. Ottanjemačkom poslanstvu da se pobrine za njegova čovje-ka u novoj sredini, a o rezultatu govori pribilješka na

istom dokumentu od 17. septembra da se s predmetomupozna ustaški ministar dr Vjekoslav Vrančić.

Č ak i najp ovrš nija analiz a citiranih, inače vrlo op-širnih i detaljnih izvještaja, kako parlamentara inž. Ot-ta, tako i zamijenjenih njemačkih državljana, pokazujeda su oni sadržavali dragocjene podatke za njemačkuobavještajnu službu. Osim toga — i to moramo ponovonaglasiti — ta analiza nedvosmisleno pokazuje nedos-tatke, pa čak dovodi u pitanje i samo postojanje organi-zovane partizanske kontraobavještajne službe koja je ugranicama svojih mogućnosti morala, i direktno i indi-

rektno, da sprečava dospijevanje vojnih tajni i drugihobavještenja u ruke neprijatelja, koje on, sigurno, nije pro pu st io da it ekako do br o iskorist i.

Tako dr Heinrich u već citiranom izvještaju od 15.septembra 1942. javlja SS-pukovniku Schäfern i SS-ma-

jo ru He lm u:»Preduzećemo mjere da se osobe, koje se u iz-



vješ taju (Emme Szedressy — primj. autora) poime-nično spominju, i njihovi rođaci, pronađu i da seda podsticaj (Talijanima i ustašama — primj. au-tora) za njihovo hapšenje.«191

Talijanima i ustašama trebalo je dati »podsticaj« za-to što je većina ljudi o kojima su Emma Szedressy i os-tali dali podatke živjela na talijanskom okupacionom području tzv. NDH, gdje nje ma čka egzekutiva ni je mog-la djelovati!

Što se tiče parti zans ke obavještajne (ofanzivne) služ- be, i on a je, više-manje st icajem okolnost i, pu te m raz-,mjene livanjskih zarobljenika došla do niza podataka,naročito onih koji su bolje i više osvjetljavali odnose iz-među Nijemaca, ustaša i Talijana!

Ne ma su mn je da je Mari jan Stilinović svoje utiske izapažanja nakon povratka na oslobođeni teritorij op-širno prenio prije svega Titu. Osim njega sigurno su iKoča Popović i Vladimir Velebit, kao i drugi koji su bilislužbeno zaduženi za razgovore s inž. Ottom i ostalimnjemačkim zarobljenicima i njemačkim parlamentari-ma, u tim razgovorima dolazili do dragocjenih obavješ-tenja. Međutim, oni nisu ostavili pisani trag o svojimzapažanjima, ili ih bar dosad nisu objavili. Ali Tito je naosnovi vlastitog razgovora s inž. Ottom i obavještenjakoja je dobio od Stilinovića, Velebita, Popovića i ostalih,napisao detaljan, veoma značajan obavještajni izvještajkoji je 14. oktobra 1942. godine poslao u Moskvu:

»Za vrijeme razmjene zarobljenih njemačkihslužbenika iz Gering-verke (Herman Göring Wer-ke) u gradu Livnu saznali smo od njih neke deta-lje o odnosu s Talijanima i drugo. Jedan od njih,Ot, koji je putovao u Zagreb u vezi s razmjenom,odgovorio je sljedeće na naše pitanje:

1) Kakvi su odnosi između Njemačke i Italije?Odgovor: Talijani su naši saveznici kao što su

Englezi vaši.2) Zašto?

Zato što mi znamo da nam Talijani u Jugosla-viji stalno čine smetnje i nastoje da pod svoj uticajstave što veću teritoriju i s tim ciljem sada koriste

• četnike Draže Mihailovića u Dalmaciji, Hercego-

vini i Bosni. Znamo da u Italiji struja princa Um-berta ima snažan uticaj u vojsci i u pozadini i dasu povezani s Engleskom i s raznim krugovimaokupiranih zemalja Evrope.

3) Šta Njemačka preduzima protiv toga? Mi pažljivo pratimo tok dogadaja i u slučaju

potrebe postupićemo energično u Italiji. Treba da



znate — dodaje taj Nijemac — da bi u Njemačkojbio veoma popularan rat protiv Italije.4) Vjerujete li vi u Njemačkoj u pobjedu nad

Rusijom?Vjerujemo da će se rat protiv Rusije uskoro za-

vršiti kompromisom, jer Njemačka treba da obra-čuna s Engleskom.

5) Da li u Njemačkoj ima političkih i vojnihkrugova koji su nezadovoljni Hitlerovom politi-kom?

Ima. To su katolički centar Bjuninga, koji sara-đuje s engleskim krugovima i predstavlja opas-nost. Osim toga, postoje krugovi u oficirskom ko-ru, vjerovatno s Rundštetom na čelu, koji neće do-

zvoliti da Hitler sasvim pokopa Njemačku. Dalje, postoje komunisti, koji takode mogu u kritičnommomentu spasti Njemačku.

6) Kakvo je ras položenje n aro dnih ma sa u Njemačkoj?

Veoma loše. Naročito je pogoršano u posljed-nje vrijeme. Narod u Njemačkoj kaže: zašto na

front ne idu mladi nacisti i gestapovci koji šetajustotinama hiljada siti u njemačkim gradovima iterorišu narod?

7) Kakav je odnos Njemačke prema Hrvatskojustaškoj vladi Pavelića?

Mi bismo ih poslali do đavola sve i objesili kad

bismo mogli u Hrvatskoj da nađemo druge adek-vatne ličnosti zbog toga što su sve budale svojomkrvožednom politikom podigle na ustanak većinunaroda i izazvale nezadovoljstvo.

8) Kakve su vaše namjere u Jugoslaviji? Nemamo nikakvih teritorijalnih pretenzija,

nama su potrebne samo određene komunikacije isirovine.

Ovaj Nijemac je donio iz Zagreba prijedloge za pregovore pr edst avnika na šeg št aba i jednog nje-mačkog opunomoćenog generala. Oni su to po-navljali nekoliko puta, ali mi smo odbacili svake

pregovore. Napomena . — Ovaj Nijemac nas je pi tao zašto

naše jedinice nisu zauzele Imotski od Talijanakad su već došle do samog grada. Nama se činida vi nemate nekakav sporazum s Talijanima —dodao je taj Nijemac. Iz ovoga se vidi da su savez-nici veoma nepovjerljivi jedan prema drugome. UJajcu smo otkrili dva njemačka gestapovca s ra-



dio-stanicama, koji su nam priznali da su imalizadatak da kontrolišu Talijane i njihove agente uBosni itd. Oni su prikupljene podatke slali direk-tno u Njemačku.

Molimo vas da nam javite svoje mišljenje oovome i da ne objavljujete izvor.«192 (Sve istaknutou originalu.)Je li Moskva javila Titu svoje mišljenje o podacima

koje je dao Ott — to nismo mogli utvrditi.

Što se tiče »dva njemačka gestapovca s radio-stani-cama« otkrivena u Jajcu, za jednog od njih podatke da-

je Milovan Đ okanović, ta da vojnik u 4. b atal jonu 2. pro-leterske NOU brigade, koja je učestvovala u oslobađa-nju grada, a čiji je vod nakon toga dobio zadatak daobezbjeđuje zatvor:

»U zatvoru se« — piše Milovan Đ okanović —»pored deset-petnaest ustaša , nalazio i nek i Lazić.Prilikom blokade grada nađen je sa radio-stani-com u jednoj kafani. Bio je rodom iz Slavonije, pozanimanju berberin, Srbin po narodnosti. Njegasu gestapovci zavrbovali, a zatim školovali zaobavještajni rad i borbu protiv partizana. Njegov

je za da tak bio da se ubaci u svako os lobođenomesto u Bosni i odatle radio-vezom da dostavlja

pot reb na obaveš tenja Gestapou. Izvršavajući rev-

nosno svoj izdajnički zadatak, on se našao u oslobo đe no m Ja jc u gotovo istog dana kad a je u gr adstigao i Vrhovni štab sa drugom Titom. Brzo jeuhvaćen.«193

To je bio Branko Lazić, agent Abwehra a ne Gesta- pa. Bio je bra t Boška Lazića, kojega je is tureni centar bečkog Asta nj emačk e vojnoobavješ ta jne službe (Ab-wehr) u Celovcu (Klagenfurtu) vrbovao prije rata, kada

je kao žand arme ri jski na re dn ik bio na dužnos ti u Celju.Celovački centar bečkog Asta, zakamufliran pod

firmom »Arhiv Wehrmachta« (Wehrmachtsarchiv), podneposrednim rukovodstvom Andreasa Zitzelsbergera(Andreas Cicelsberger), alias dra Webera (Veber), na-kon okupacije Jugoslavije preselio je u Celje i nastavios obavještajnim radom na području tzv. NDH, nezavis-no od svih ostalih organa i organizacija njemačkeobavještajne službe. Među najaktivnije saradnike draWebera u tzv. NDH za vrijeme rata pripadao je BoškoLazić, koji je za Weberovu obavještajnu mrežu, osimmnogih drugih ljudi i žena, vrbovao i vlastitu ženu, ses-



tru, brata, kuma... Pripadnici te njemačke obavještajnemreže bili su snabdjeveni radio-stanicama velikog do-meta smještenim u putničke kofere (Kofergerät), pomo-ću kojih su održavali radio-vezu sa stanicom bečkogAsta.

Premda je Hitler zabranio obavještajni rad protivItalije, dr Weber je preko svoje agenture, pod izlikomobrade ustaša, četnika i, naravno partizana, u talijan-skoj okupacionoj zoni tzv. NDH intenzivno prikupljao i

poda tke o tali jansko-ustaškim i tali jansko-četničkimodnosima i saradnji, odnosno trvenjima i sukobima.

Podatke o drugom gestapovcu nalazimo u post-skriptumu dopisa komandanta l. proleterske brigadeKoče Popovića upućenog »komandi njemačkih vojnihsnaga« u Banjaluci 25. oktobra 1942. u vezi s razmjenomčetvorice Nijemaca zarobljenih u Jajcu, o čemu ćemogovoriti malo kasnije:

»Napominjemo da je Otto Bayer (Oto Bajer) bio ag en t dra We ber a iz Slovenije i da je posjedo-vao radiostanicu tajne obavještajne službe.«1"4

Slavonska razmjena (29. septembra 1942)Dvadeset i sedmog avgusta 1942. godine prije podne,

drugog dana nakon dolaska partizanskog parlamenta-ra Srećka Šunjevarića (Marijana Stilinovića) i inženjeraHansa Otta iz Livna u Zagreb (25. avgusta naveče), zbio

se u Slavoniji događaj koji je doveo do novih, ovaj putneposrednih partizansko-ustaških pregovora o razmje-ni. O tom je događaju politički komesar 3. operativnezone NOP-odreda Hrvatske Karlo Mrazović Gašpar 29.avgusta popodne napisao komandantu zone Grgi Jan-kesu, koji se tih dana nije nalazio u Štabu:

»... jedna naša jedinica koja je sastavni dio II. batal jo na I. odreda, 27. o.mj. postavila je zasjeduna cesti Okučani—Lipik. Zasjeda je apsolutno us-

pjela. Ubi jeno je 5 bandi ta a 2 su uh va ćena živa.Uništena su dva luksuzna automobila, zapljenjen1 puškomitraljez sa 6 pištolja i 2 karabina te8.292,— Kune.

Poginuli banditi su slijedeći: Holšuk Fric, vođanjemačke narodne skupine iz Vinkovaca, Hof-man N., okružni vođa njemačke narodne skupine,Cvizak Franjo, zloglasni agent i dvojica šofera. Je-dan od šofera je Josip Budisavljević.

Živi su uhvaćeni Vutuc Mirko, natporučnik us-taške nadzorne službe i Wagner Karlo, upravitelj



župskog redarstva u Novoj Gradiški. Zapljenjenisu neki spisi koji se nalaze pri ovom štabu.«195

Ustaške vlasti u Novoj Gradiški reagirale su i brzo, ineuob ičajeno. Već sut rada n, 28. avgusta, posl ale su Šta-

bu 3. op er at iv ne zo ne NOP-odr ed a Hr va ts ke ponudu zarazmjenu Vutuca i Wagnera.

Ko su bili zarobljeni ustaški funkcioneri i zbog čega je nj ihovo za ro bl ja va nje izazvalo ta kvu reakc ij u u us-taškim vrhovima?

Sigurno će njihove biografije malo bolje osvjetliti tedogađaje.

Mirko Vutuc rođen je u Koprivnici (1913), u siromaš-noj zemljoradničkoj porodici s osmero djece: četiri sinai četiri kćerke. U rodnome mjestu pohađao je i završioosnovnu školu i gimnaziju, a zatim se 1934. godine upi-sao na Pravni fakultet Zagrebačkog sveučilišta. Još dok

je pohađao šesti razr ed gi mn az ij e u Koprivnicu su bil i protjerani f ran kovački om la dinc i Mijo Bzik i Vlado Sin-ger, s kojima se Vutuc, već prononsirani frankovac,sprijateljio i preko njih se upoznao i povezao s mnogimčlanovima ilegalnog ustaškog pokreta: Zlatkom Frais-smannom (Frajsman), Nikolom Jasinskim, Ivom Heren-čićem, Antom Moškovom, Erikom Lisakom, IvanomGrgićem i drugima, koji su za vrijeme okupacije veći-nom bili na rukovodećim položajima u tzv. NDH.1"8

Mijo Bzik je emigrirao i postao »izvršni tajnik Glav-nog ustaškog stana (GUS)«. Učestvovao je, zajedno s Eu-genom Didom Kvaternikom i Antom Godinom, 1934.godine u izboru atentatora na kralja Aleksandra Kara-đorđevića. A kada je Ante Pavelić 1940. obnovio GUS, unjega su, osim Eugena Dide Kvaternika, Godine, He-renčića i drugih provjerenih i starih ustaša, ušli i MijoBzik i Vladimir Singer sa zadatkom: »uspostaviti kana-le sa zemljom, uhvatiti vezu sa istomišljenicima i izvrši-ti pripreme za upad u Hrvatsku radi prekidanja veze iz-međ u Zagr eba i Beograda«.197 Martin Nemec, koji je Vu-tucu, skupa s Mijom Bzikom, s Janka Puste donosio us-taške listove »Ustašu« i »Grič«, postao je u tzv. NDHzapovjednik prvog koncentracionog logora, osnovanog

po tkra j ap rila 1941. godine u Koprivnici, koji se zvao»Danica«, po tvornici kemijskih proizvoda u čijim je pr ostorij ama bio sm ješten.

Govoreći u svojoj autobiografiji, o svojim predrat-nim vezama i poznanstvima u ustaškom ilegalnom po-kretu, Mirko Vutuc, želeći, očigledno, da im ne prida



veći značaj, za Herenčića, Moškova, Lisaka i Grgića ka-že da je s njima bio »samo upoznat i to s Moškovom kadse skrivao pred redarstvom u stanu moje sestre a s Li-sakom u njegovom stanu dan prije ili isti dan, kad jeodlazio u emigraciju«. A zatim nastavlja:

»Preko mene (istakli autori) bila je s imenova-nim i s pok(ojnim) Begovičem upoznata i mojasest ra Marija, a Singer, Kostelac i Jasinsk y (Jasin-ski) su i stanovali kod br at a Đ ure u Martićevojul(ici) 8., gdje je opet sestra bila pazikuća odnosnonjen muž podvornik 'Dunava' čija je bila ujedno izgrada. Kostelac i Jasinsky otišli su u zatvor i ro-

biju, Singe ru je us pjelo pobjeći u emig raci ju , akasnije je u vezi s Orebom i Begovićem i to 17.

pr os inc a ot išla u za tvor i ses tr a Mar ij a i šogor(Stjepan Pušić — primj. autora), a trebao sam na-vodno i ja, ali sam ipak ostao. Šogor je bio čini mise nakon 3 mjeseca pušten, a sestra je nakon za-grebačkog redarstvenog tavana (policijsko muči-lište — primj. autora) bila predana sudu i 1934osuđena na 10 god(ina) robije.«198

Petar Oreb i Joso Begović uhapšeni su u decembru1933. zbog pripremanja atentata na kralja AleksandraKaradorđevića u Zagrebu, 1934. osuđeni na smrt i obje-šeni, a treći je član te atentatorske grupe, Ivo Herenčić,uspio da pobjegne u inostranstvo.

Na ko n proglaš en ja tzv. NDH, već u maju 1941. Sin-ger je zaposlio Vutuca u Ravnateljstvu za javni red i si-gurnost (Ravsigur), odakle je, nakon osnivanja »Ustaš-ke nadzorne službe« (UNS) povučen i postavljen za vrši-oca dužnosti šefa »Ureda I UNS-a«. U februaru ga je natoj dužnosti zamijenio dr Vukosav, a on je otišao k maj-ci u Koprivnicu, odakle se potkraj marta vratio u Za-greb i ostao, kako je sam doslovno napisao...

...»mjesec dva bez ikakve udjelbe (zaduženja — pr im j. autora).. . Onda je Kvaternik ht io osnovatiglavno nadzorništvo s ulogom disciplinskog nad-zora nad osobljem. Postavio je za glavnog nadzor-nika Herenčića, a mene dodijelio kao zamjenika.Kad je to načinio, došlo je do imenovanja Heren-čića zapovjednikom Željezničke ustaške vojnice i

ja sam os tao sam u tako nerođenom Gl av nomnadzorništvu i to do danas bez određenog posla.Kako ne postoji ured Glavnog nadzorništva niosoblje, ja sam radio do danas na istragama ste-govnim (disciplinskim — primj. autora) kad (je)tko načinio kakav prekršaj.

To je moja služba.«199



Bili bi to kratki biografski podaci uzeti iz »zapisnikasas tav ljen og dne 30. kolovoza 1942. god(ine) u pred me tusaslušanja Mirka Vutuca zamjenika Glavnog nadzorni-ka Ustaške službe u Zagrebu«, tj. dan nakon njegovadovođenja u Štab 3. operativne zone.

Bez obzira na citirano zaglavlje zapisnika, očigled-no to nije bilo saslušanje već je Mirku Vutucu dato dasam napiše svoju biografiju. Budući da je to uradioobavještajni oficir Štaba 3. operativne zone NOV Hrvat-ske, Vladimir Majder Kurt je za neka pitanja, koja jenajvjerovatnije pismeno formulisao, tražio nadopune

jer su odgovori na ta pit an ja ozna čen i sa »Ad 1).«, »Ad2).«, »Ad 3)« i » Dodatak na Ad 2)«.

Zašto je bilo tako, vidjećemo kasnije. Na ovom je mjes tu po tr eb no navest i i poda tak da su

u vrijeme zarobljavanja Mirka Vutuca njegove sestreMarija i Anica radile u kartoteci Ustaške nadzorneslužbe!

Franjo Wagner, roden u Travniku, imao je s Mostar-kom Marijom, rođenom Fischer, dvoje djece. U Saraje-vu, gdje je bio knjigovođa u pivovari, rodio mu se sinKarlo. Tu je završio osnovnu školu i dva razreda gim-nazije. U Brodu, kamo mu je premješten otac, nastavio

je i završi o gi mnaz ij u. Za vr ij eme ško lo va nj a Wagner usvojoj biografiji, pisanoj u istim uslovima kao i Vutuc,kaže:

»Politikom se nisam bavio niti sam imao bilokakovo političko uvjerenje, vjerovatno zato što sume kod kuće uvijek odvraćali od političkih te-m . . 20 0

ma...« Na ko n završ et ka gi mn az ij e 1933. go dine K. Wagner

se upisao na Pravni fakultet Zagrebačkog sveučilišta.Prema svemu sudeći, Karlo Wagner je i kao đak i

kao student bio aktivan u redovima desničarskoga,frankovačkog omladinskog i studentskog pokreta, ma-da mu se može vjerovati da se nakon završetka studija

poli tički pasivizirao, im aj ući na umu po naj prij e sebe isvoju karijeru.

Završivši 1938. pravo, otišao je na odsluženje vojnogroka, a zatim se u decembru 1939. zaposlio u gradskomredarstvu u »Brodu n/S«. U ljeto 1940. premješten je »za

v(ršioca) d(užnosti) predstojnika kotarske ispostave B.Brod«. Na toj je dužnosti ostao i poslije aprilskog rata istvaranja tzv. NDH, sve do 21. juna 1941, kada je dobiorješenje o premještaju u Sisak.201

»Istog dana je došao nalog« — piše K. Wagner — »iz Z ag re ba da se imad u po haps it i svi evidenti-rani komunisti što su organi redarstva Sisak, po-



kušali izvesti ali im to nije podpuno uspjelo jer suse neki pod vodstvom Janić Vlade sakrili i odmet-nuli.«202

Iz Siska je Wagner u maju 1942. godine premještenu Novu Gradišku za upravitelja Župske redarstvene ob-lasti. Svoj »zapisnik spisan dne 30. VIII. 1942« završio jeriječima:

»Na put sam krenuo po nalogu g. Mirka Vutu-ca radi istrage u Siraču, a na tom putu sam zarob-ljen.«203 (Istakli autori.)

Dvadeset i četvrtog septembra 1942, dan nakon po-vratka iz partizanskog zarobljeništva, Mirko Vutuc jedao opširnu izjavu o svome i Wagnerovu zarobljavanjui o svemu što je doživio i zapazio za vrijeme svoga, sti-cajem okolnosti, kao i u slučaju Emme Szedressy, tako-đer 28-dnevnog boravka u partizanskom zarobljeniš-tvu. Izjava je data nekoj njemačkoj ustanovi uz pomoćtumača i pribilježena je na njemačkom jeziku. Na saču-vanom primjerku, objavljenom u trećoj knjizi Građe zahistoriju narodnooslobodilačkog pokreta u Slavoniji,kojim smo se koristili (do originala nismo uspjeli da do-đemo), nema potpisa ni osobe kojoj je Vutuc dao izjavu,ni Vutucova vlastitog potpisa, ni potpisa tumača, nitizaglavlja akta, pa samim time ni oznake u kojoj je usta-novi izjava data!204 Logično bi bilo pretpostaviti, s obzi-rom na Vutucovu funkciju zamjenika glavnog nadzor-nika »Glavnog nadzorništva Ustaške nadzorne službe — UNS-a«, i njemačko-us taške odnose, da je Vutuc biozamoljen lično ili preko svog pretpostavljenog, EugenaDide Kvaternika, kojemu je »Glavno nadzorničtvoUNS-a« bilo neposredno potčinjeno, da posjeti Njemač-ko poslanstvo u čijem je sastavu bio i policijski atašeHans Helm. Mada u literaturi susrećemo podatak da jeriječ o »zapisniku sastavljenom kod Gestapoa 24. 9.1942«,205 gotovo je nevjerovatno da bi iz Helmove kance-larije mogao izaći takav dokument bez ikakvih oznaka.Osim toga, na tim je pitanjima kod Helma radio SS-pot-

poru čnik Stüwe, iza kojega je ostalo mnogo zabilježaka,ali nijedna slična ovoj ni po načinu pravljenja, ni po je-ziku, ni po rečeničnim konstrukcijama! Sama zabilješ-

ka počinje riječima: »Pozvan pojavi se Mirko Vutuc...«(Bestellt erscheint Mirko Vutuc...), a njen sadržaj ponizu elemenata podsjeća na izjave uzimane u Ic odjelje-njima njemačkih operativnih jedinica!

M. Vutuc je detaljno opisao svoje i Wagnerovo za-robljavanje:



»Kad smo 27. 8. prolaz ili kroz Okučane , policij-ski agent (Franjo Cvizek — primj. autora) je upi-tao tamošnju oružničku stražu da li je slobodan

pu t prema Lipiku. Odgovorili su mu da je pu t slobodan i da je baš ma lo pr ij e jeda n ustaša do šao izLipika na motorkotaču... Produžili smo vožnju. IzaCaga morali smo usporiti pošto se iznenada predautom pojavila krava, a i put se dalje vijugao userpentinama. Potpuno neočekivano otvorena jena nas vatra sa svih strana. Viknuo sam: 'Gas!'Već smo skoro prošli zasjedu kada je na nas otvo-rena puškomitraljeska vatra s leđa. Meni je me-tak okrznuo krvni sud na lijevoj podlaktici. Šofer

(Josip Budisavljević — primj. autora) i policijskiagent su bili teško ranjeni. Auto je odletio u jarak.(...) Partizani su nas već opkolili na cesti s bajone-tama na puškama. Morali smo se predati. U tomtrenutku pristizao je i drugi auto. Imali smo uti-sak da je htio da se okrene. (...) Partizani su sad ot-vorili vatru na drugi auto. Već smo čuli naredbuda se oba automobila zapale. Partizani su se jakožurili pošto su se bojali da će ih napasti ustaše izOkučana ili Bijele Stijene. Ukupno je bilo preko40—50 partizana s 2 puškomitraljeza...«206

Prema Vutucovu opisu događaja, u prvom su se au-tomobilu nalazili on i Karlo Wagner sa šoferom Josi-

po m Budisavl jevićem i polici jskim ag entom Fra njo mCvizekom, a u drugom Ludwig Ritz (Ludvik Ric), okruž-ni vođa njemačke narodne skupine, koji je vozio, SS-ofi-cir Hof man n (Hof man) i Fr itz Ho lzschuh (Fric Holcšu),vođa Njemačke narodne skupine okruga Sava—Dunav.Osim Wagnera i Vutuca, ostali su poginuli ili su teškoranjeni.

Istog dana kada su Vutuc i Wagner zarobljeni, 27.avgusta, njemačkom poslaniku i njemačkom opunomo-ćenom generalu u Zagrebu, Siegfriedu Kascheu i Ed-mundu von Glaise-Horstenau, dostavljena je zabilješ-ka:

»Gospodin Stüwe, SS-potporučnik kod policij-skog čltčlSGčl, telefonirao mi je da je automobil

pred sje dn ika policije Ka rla Wagnera ju tros izme-đu 10 i 11 sati bio napadnut pred naseljem Kerna-kovo (treba: Trnakovac — primj. autora). Pred-sjednik policije je mrtav, tako đer i zamjenik Euge-na Kvaternika, poimenice Mirko Butez, i jedandetektiv iz Nove Gradiške.«207

Pored ostalih, ni podaci o sudbini Wagnera i Vutuca



u ovoj zabilješci nisu bili tačni, ali je ta greška brzo is- prav ljena.

Vutuc u svojoj izjavi datoj u nepoznatoj njemačkojustanovi ili štabu dalje navodi da su ih partizani s mjes-ta zasjede odmah odveli u šumu i pošto su se udaljili300—400 metara od ceste, svezali.

»Jedno dva sata smo išli stalno kroz šumu« —kaže on — »ne nailazeći nigdje na selo. (...) Prvi

pu t su nas kod jednog po toka saslušavali posve primitivni part izani. Dalje su na s sprovodila četiristražara u pratnji trojice kurira. Kod jedne uzvisi-ne, već se bilo smrklo, jedan kurir je otišao napri-

jed. Nakon sat vre men a došao je koma ndan t s

dva širita i jednom zvijezdom. I on nas je kratkosaslušao. Pitao nas je samo za ime i položaj, neulazeći u pojedinosti. Tada smo krenuli nazad u

pravcu Bobare. Već je bilo 11 sati uveče. Prenoćilismo na poljani, u blizini sela, pod vedrim nebom.Seljaci su donijeli mlijeka. Bili smo zajedno veza-ni. Tu smo ostali do su tra dan u 10 sati prije podne.Tada je došao neki drugi komandant s jednim ši-ritom i jednom zvijezdom. On nam je uzeo prste-ne i nalivpera. Marširali smo nakon toga čitavdan i čitavu noć.«208

U to vrijeme u NOP i DVJ nisu postojali činovi većsamo oznake zvanja i funkcija. »Komandant s dva širi-ta i jednom zvijezdom« koji je »kratko saslušao« Vutuca

i Wagnera mogao je biti komandir čete (ako su širiti narukavu bili uspravni) ili zamjenik komandanta bataljo-na (ako su širiti bili vodoravni). »Drugi komandant s

jednim širitom i j ednom zvijezdom« bio je zamjen ik ko-mandira čete.209

»Slijedećeg jutra« (29. avgusta — primj. autra) — nastav lj a Vutuc — »došli smo u Cicvare (12 kmistočno-sjevero-istočno od Lipika). Tu je jedan ku-rir otišao i doveo komandanta Groma (Uroš Popa-ra, zamjenik komandanta 1. odreda — primj. au-tora). I on nas je kratko saslušao. Odavde smo

produžili šumskom pr ug om preko Bučja i Budića(24 i 26 km sjeverno od Nove Gradiške) i dalje doštaba u blizini Zajle (32 km sjeverno od Nove Gra-diške) i Zvečeva (34 km sjeverno od Nove Gradiš-ke).

Tu smo stigli 29. avgusta. Tačno mjesto ne mo-gu reći. Tu je velika livada kroz koju protiče po-tok. Uz livadu je bila šuma u kojoj su se nalaziledvije barake. U njima je bio Glavni štab (Štab 3.



operativne zone — primj. autora). Osim baraka tuse nalazio i šator. U blizini nije bilo kuća.«210

Vidjeli smo da su se u toku 1941. i sve do avgusta1942. godine, s više ili manje uspjeha, vodili pregovori orazmjeni zarobljenika i s njemačkim, a naročito s tali-

jans kim vojnim ko ma nd am a. Međutim, naišli smo sa-mo na dva slučaja pregovora s ustaškim vlastima. Bio

je to po ku ša j tuzlansk ih us tašk ih vlasti da razmijene braću Pipale i ša ra jevsko-romanij ska raz mje na zarob-ljenih domobranskih oficira. U prvoj se kao pokretač

preg ov ora nisu pojavile us tašk e vlasti već »građaniTuzle«, a u drugom slučaju pokretač je bio štab Roma-nijskog NOP-odreda, a pregovore je prihvatila domob-ran ska kom anda u Sarajevu. Nismo našli dokumen te iz

kojih bismo saznali da li je u posljednjem slučaju to bi-la razmjena sa znanjem i odobrenjem Ministarstva do-mobranstva tzv. NDH. Međutim, koliko nam je pozna-to, bila je to prva i jedina razmjena s organima ustašketzv. NDH, ne računajući lokalne razmjene zarobljenihmilicionera u Bosni za vreću soli.

Č ini se da su se ustaške vlasti odlučile na razmjeneu vlastitoj režiji tek kada su od njih, u sklopu livanjskerazmjene, pomoć zatražili najviši predstavnici TrećegaReicha u tzv. NDH: njemački pos lanik Kasche i njemač-ki general u Zagrebu Glaise-Horstenau.

Za razliku od partizanskih jedinica u mnogim dru-gim krajevima Jugoslavije, slavonski partizani nisu ni

pokušavali razmjenj ivat i zarobl jenike za po ha pš en eaktiviste NOP-a u gradovima ili za zarobljene partiza-ne. Na njihovu sektoru u tom smislu nije bilo inicijativeni od strane njemačkih ni od strane ustaških vlasti. To

po tvrđ uju i dva dok umenta . Prvi je izvještaj Velike župeBaranja, poslan ustaškom Ministarstvu unutarnjih po-slova:

»Dana 14. kolovoza o. g. (1942 — primj. autora)u 4,35 sati jedna grupa od oko 100—150 naoruža-nih partizana napala je osobni vlak broj 1346 na

pruz i Zagreb—Osiek na želj(ezničkoj) postaji Vu-kosavljevići, 10 kim zapadno od Virovitice i to ka-da je vlak na postaji stao. — Partizanski napadačisu sve putnike istjerali iz vlaka, a među putnici-

ma bilo je članova ustaša, ustaških časnika i čar-kara i jedan viši njemački dužnostnik te 20 do-mobrana. — Domobrane su partizani razoružali iskinuli im odore te ih potom pustili, dok su sve us-taše i njemačkog političkog dužnostnika razoru-žali, povezali i otjerali sa sobom u šumu. — Meduustašama nalazio se je i zamjenik stožernika Veli-



ke župe Baranja a prijašnji stožernik g. AntonHamš, koji je po partizanima također povezan iotjeran u šumu. Za sudbinu odvedenih još se dosada ne zna, a potjeru za napadačima i potraguza odvedenim ustašama vodi na terenu stožernikove Velike župe g. Ć iril Kralj sa ustašama.«211

Stigavši u Zagreb istoga dana, 13. avgusta naveče,kao partizanski parlamentar inž. Ott je vodio razgovo-re s njemačkim poslanikom Kascheom i njemačkim ge-neralom Glaise-Horstenauom o razmjeni Nijemaca za-robljenih u Livnu!

Zašto ni ustaške vlasti ni Nijemci nisu tražili niti iz-razili spremnost da razmijene svoje poprilično visokefunkcionere zarobljene u Slavoniji za aktiviste NOP-a

koji su se nalazili u njihovim zatvorima i logorima? Nato pitanje nema odgovora.A u izvještaju Glavnog štaba NOP-odreda Hrvatske

Vrhovnom štabu NOP i DVJ od 7. oktobra 1942. godinenalazimo i sljedeću rečenicu:

»Slavonski su drugovi, prilikom svojih akcija, pohvatali zn ata n broj is taknutij ih us tašk ih fu n-kcionera, koji su najvećim dijelom likvidirani.«Tek poslije te konstatacije Glavni štab Hrvatske oba-

vijestio je Vrhovni štab o prvoj ponudi ustaških vlastiza razmjenu njihovih zarobljenika u Slavoniji:

»Nedavno su pak zarobili (»slavonski drugovi« — primj. autora) dvojicu viših us taških funkcione-ra, Karla Wagnera, upravitelja župske redarstve-ne oblasti i Mirka Vutuca, nadporučnika ustaškenadzorne službe i glavnog zamjenika nadzornikaU.N.S, za koje je sa strane župske redarstvene ob-lasti u Novo] Gradiški zatražena zamjena.«212 (Is-takli autori.)Već na početku ovog poglavlja citirani izvještaj do-

stavljen Grgi Jankesu, komandantu 3. operativne zone,o zarobljavanju Vutuca i Wagnera, politički komesar

zone Karlo Mrazović Gašpar završio je riječima-.»Dana 29. VIII. o.g. točno u 12 sati primili smo

dopis iz Nove Gradiške pisan 28. kolovoza u komenam ustaške vlasti predlažu pregovore po pred-metu zamjene za neke naše drugove. U listu onine navode imena već nam pružaju mogućnost dastavimo svoje predloge. Akt potpisan od stranestožernika velike župe Livac—Zapolje, zamjenikavelikog podžupana X. (tj. nepoznatog imena i pre-zimena — primj. autora) kotarskog predstojnika iupravitelja u zamjeni župskog redarstva. (Sve is-takli autori.)



Mi smo u tom smislu poduzeli neke korake, t.j.napisali smo im jedan dopis u kome ne spominje-mo njihov dopis.

Tvoj dolaza k kao i dolazak drug a Kurta očeku- jemo čim prije.«213

Predratni komunist i španski borac Vladimir Maj-der Kurt bio je obavještajni oficir Štaba 3. operativnezone.

Dopis predstavnika ustaških vlasti iz Nove Gradiš-ke, o kojemu je riječ, donio je u Štab zone aktivist NO-P-a Milan Krnjajić, koji je radi toga pušten iz novogra-diškog zatovra. On je krenuo iz Nove Gradiške 28. av-gusta oko 10 sati prije podne i stigao u Štab zone sutra-dan »točno u 12 satu. Tog istog dana u Štab zone stigli

su i Wagner i Vutuc, ali se ni iz pisma Karla Mrazovićani iz kazivanja Vutuca ne vidi je li se to dogodilo prijeili poslije dolaska Milana Krnjajića. Međutim, spisi za-

pl ij en jeni pr il ikom nj ihov a zar ob lja va nja već su bil i tu!Dopis ustaških vlasti koji je donio M. Krnjajić bio je

adresiran i upućen Štabu partizanskog odreda u Psu-nju i nosio je četiri pečata i četiri potpisa: ustaškog sto-žern ika inž. Milivoja Sažunića, za mjen ika velikog župa-na Velike župe Livac—Zapolje podžupana Zlatara, ko-tarskog predstojnika Ivana Bertolovića i zamjenika up-ravitelja Župskog redarstva Dragutina Draženovića!Konstatujući da je dan prije toga, 27. avgusta oko 11 sa-ti, partizanski odred kod sela Trnakovca sačekao dvaautomobila i »tom prilikom putnike poubijao, a dvojicu

sobom odveo«, oni su, ne spominjući ni imena ni fun-kcije Vutuca i Wagnera, pisali:

»Mi želimo da Vi ovu dvojicu zarobljenika pus-tite na slobodu u koju svrhu Vam nudimo pušta-nje na slobodu stanovitog broja Vaših drugova,koji se nalaze u zatvoru. Radi toga Vam šaljemoiz zatvora ovog Vašeg druga donosioca pisma daVam isto preda i da nam od Vas donese pismeni pr ot up ri je dl og i us love za ev en tu al no pre go var a-nje naročito u pogledu vremena i mjesta pregova-ranja u koliko su odvedeni još u životu. (Istakli au-tori.) U koliko mi odmah prihvatimo Vaš pismeni

pr otu pr ij ed lo g saobćit ćem o Vam to po ovom is-tom donosiocu pisma i staviti prijedloge u pogle-

du vremena i mjesta izmjene zarobljenika, a zaslučaj da Vaš pismeni prijedlog ne bismo mogliodmah prihvatiti predvidite u Vašem pismenom

pr ot up rij ed lo gu mo gu ćnos t pregovaranja ka kosmo gore naveli.

Slobodno predvidite sve mjere opreza u Vašim



pr otu pr ij ed loz im a za pregovaran je u pog le du si-gurnosti Vaših izaslanika kao što ćemo i mi pred-uzeti potrebne mjere opreza iako Vam možemoreći da nas pri tome ne vodi nikakova zakulisnamisao nego poštena namjera da izvršimo ponu-đen Vam posao.

Kako bi se izbjeglo nepotrebno odugovlačenje preg ov ora pr ed lažemo , da iz aber ete vr ij eme imjesto pregovaranja koje bi bilo jednako pogod-no za sigurnost pregovarača obiju strana.«214

Što je navelo Sažunića, Zlatara, Bertolovića i Draže-

novića da tako brzo i tako širokogrudo ponude »pušta-nje na slobodu stanovitog broja« pohapšenih komunis-ta u zamjenu za puštanje na slobodu »dvojice zaroblje-nika«?

Oni su, nesumnjivo, postupili po naređenju dobive-nom s najvišeg mjesta iz Zagreba, a tom najvišem mjes-tu, odno sno lično zapovjed niku UNS-a i ravn atel ju Rav-nateljstva za javni red i sigurnost Eugenu Didi Kvater-niku bilo je dobro poznato da su slavonski partizani dotada strijeljali sve zarobljene ustaše. A Vutuc i njegova

po rodica , otac, braća i sest re , pri pa da li su među naj už ikrug najzaslužnijih pripadnika ustaškog pokreta još iz

prvih go di na nak on Pavelićeva od la ska u em ig raci ju .Osim toga, logično je pretpostaviti da je Kvaternik ra-

čunao i s tim da bi partizani primjenom »oštrog saslu-šavanja« mogli dobiti, prije svega od Vutuca, a zatim iod Wagnera, podatke koji im nikako nisu smjeli dospje-ti u ruke. Radilo se, vjerovatno, o ustaškim agentimaubačenim u partizanske redove ili među ilegalce, akti-viste NOP-a u okupiranim gradovima!

Ovo posljednje samo je logična pretpostavka za koju u raspolož iv im ust aš kim dokumen tima nis mo našl iizravne dokaze, premda je u tom smislu prilično indi-kativna i »dešifrirana brzojavka iz Nove Gradiške,

predana 5—VIII u 10,10 sati«, koju je »upravitel j red ar -stva Wagner« poslao Ustaškoj nadzornoj službi, UreduI, u Zagrebu, tri nedjelje prije nego što je pao u parti-zansko zarobljeništvo:

»S tajnim poslovima potrebit mi je dolazak uZagreb. Tajni broj 1855.«215

Uostalom, Vutuc je nakon povratka iz zarobljeniš-tva izjavio:

»Naročito su se interesovali (partizani — pri-



mj. autora) da li mi imamo špijuna u njihovim re-dovima, o čemu ja ipak nisam ništa znao.«216

To da Vutuc o tome nije »ništa znao«, ne zvuči nima-lo ubjedljivo! Bila je to informacija namijenjena, očig-ledno, Nijemcima, kojima je davao tu izjavu.

I strijeljanje zarobljenog Vutuca i Wagn era te njiho-ve nepoželjne izjave na saslušanju mogli su se spriječitisamo brzim uspostavljanjem veze s partizanskim šta-

bom i po nu do m za mj en e zarobl jenika za komunist e i part ij ske fu nkc io ne re iz us tašk ih zatvora i logora.

Ne spominjući, iz nama nepoznat ih razloga, pr ijemdopisa predstavnika ustaških vlasti iz Nove Gradiške,

politički kom es ar 3. opertivne zone Karlo MrazovićGašpar poslao je po svom kuriru Veljku Markoviću

Grgi iz sela Crevara istoga dana, 29. avgusta popodne, pismo us tašk im vlas tima u Novoj Gradiški. U nj em u jezahtijevao da se ne provode represalije nad civilnimstanovništvom zbog akcije u kojoj su zarobljeni Vutuc iWagner — navodeći i njihove funkcije — te izraziospremnos t za zamjenu »spomenute zarobljene gospodeza one rukovodeće borce Narodnooslobodilačke frontekoji se nalaze u rukama ustaških vlasti«.217

Pismu poslanom ustaškim vlastima u Novu Gradiš-ku K. Mrazović je priložio i privat na pisma Mirka Vutu-ca i Karla Wagnera njihovim suprugama, najvjerovat-nije napisana na sugestiju Štaba zone, s naglaskom dase izbjegavaju represalije zbog njihova zarobljavanja.Oba pisma nose datum 29. kolovoza 1942. godine.

Mirko Vutuc se kratko obratio supruzi Jagodi riječi-ma:

»Javljam Ti toliko, da sam potpuno zdrav i mo-lim Te da o tome obavijestiš Didu (Kvaternika —

primj. autora) i da ga molim, da u vezi s našim za-robljivanjem spriječi svaku represaliju, jer bi sena taj način položaj samo pogoršao. Kako postoje

preduvje ti da se vratim, a o čemu će i on dobit i pr ijedlog na jbol je (je) pustiti (da) stvar ide svojim(tokom) i (da se) završi korisnim posljedkom.«218

(Tekst u zagradama dodali su autori.)Karlo Wagner je bio malo opširniji. Jedno je pismo

napisao »dragoj i ljubljenoj mojoj ženici«, a drugo »Žup-skoj redarstvenoj oblasti — Nova Gradiška«.

Supruzi piše:»Nalazim se živ, zdrav i neranjen u robstvu

kod partizana. Postupak je zaista u svakom pogle-du ispravan, a hrana veoma dobra.

Javio sam danas na Žup(sku) red(arstvenu) ob-last u Novu Gradišku, da obaviesti sve potrebne



faktore, da se ne poduzimaju nikakove protuakci- je, jer će se za mene i za g(ospodina) Mi rka Vutu-ca biti stavljen priedlog za izmjenu, t.j. tražiti ćeza zamjenu neki partizani.

(...)

Odmah nazovi Ivu na telefon 7352 Zgb i obavjesti ga o tome, a on nek a obavjesti g.g. Ra vn at el jaKvatern ika i Minis tra Artukovića, time da ovaj za-dnji obavjesti Poglavnika.«U pismu svojoj ustanovi, koje je i potpisao kao njen

upravitelj, stajalo je:»Kako je naslovu već poznato potpisani je za-

pao u robs tvo par ti za na. Po st up ak prema po tpisa-nome je lijep u svakom pogledu. Budući će biti po-

stavljen prijedlog za zamjenu potpisanoga sa kojeg uh ićen ik om ko ga pa rt iza ni žele dobiti, molim,da se ne poduzimlja nikakova sredstva odmazdeza učinjeno djelo, jer bi to moglo samo pogoršatimogućnost povratka potpisanog.

Sa potpisanim se nalazi ovdje g. Mirko Vutuczamjenik glavnog nadzornika U.N.S. za kojeg ćetakođer biti stavljen ovakav priedlog. Obojicasmo potpuno zdravi bez rana.«Poslije ovog dijela pisma, koje je potpisao uz nazna-

ku svoje funkcije , Karlo Wa gn er je u produžetku , u svo- jevrsnom pos ts kri pt umu što ga je po tp is ao samo sa»Karlo«, nastavio:

»Ovo dostaviti odmah putem teklića (kurira — pr im j. au to ra ) na pr ie pi su 1.) Eu genu Kvat er ni kuzapovjedniku UNS i R Z J (Ravnateljstvo za javnired i sigurnost primj. autora) 2.) g. Mirko Luburi-ću Ust(aškom) bojniku. 3.) Mili Oreškoviću ustaš-kom) Nadporučniku. (4.) Ustaškom zdrugu Lipik5.) Zapovjedniku mjesta Nova Gradiška, Kopar-skim) oblast(ima) 1—8, time da o tome obavjestisve područne oružane jedinice.«219

Nismo ras pol ag al i or ig in alom ci ti ranih dokumena-ta već ovjerovljenim prijepisom, a u njemu su posebna

pi sma — porodici i Župskoj re dar st ve noj ob la st i — na j-vjerovatnije data jedno u produžetku drugoga.

Na kraju ob aj u dokumenata, na lijevoj strani na la zise tekst: »F. d. R. Buämer«, što znači da je dotični »Buä-mer« te dokumente prepisao te za potrebe neke nje-mačke komande ili ustanove, ili ih je, eventualno, pre-

pi sa o ne tko drug i, a on samo ovjerio ta čnos t pr ij ep is a(Für die Richtigkeit). Ne može se sigurno znati ni tko jenapravio greške pri prijepisu — naši prepisivači ili Bu-



ämer, jer je malo čudnovat oblik tog njemačkog prezi-mena i vjerojatnije mu je pravi oblik Bäumer. No, sve je to u gra nic am a pretpostavki, a nije ni bit-

no. Uglavnom, pisma su data tačno onako kako glaseovjerovljeni prijepisi što se nalaze u arhivi CK SKHrvatske. Za naše je razmatranje zapravo značajan

po da tak da su Vutuc i W ag ner ta pi sma slali istog danakad a su kao zarobljenici stigli u Štab zone. Drugim rije-čima, odlu ka o njihovoj zamjeni uslovljavala je i odnos i

po stup ak prem a nj im a od prvog susr eta u Štabu zone.A posljedica uspostavljanja takvih odnosa bila je da suoni sutradan dobili pisaće mašine ili daktilografkinjekojima su diktirali tekstove svojih zapisnika o sasluša-nju, zapravo autobiografije koje smo već citirali.

Odgovor ustaških vlasti iz Nove Gradiške — koji jeovaj put potpisao samo zamjenik upravitelja Župske re-darstvene oblasti Dragutin Draženović — uslijedio jeveć sutradan, 30. avgusta a u njemu je stajalo:

»... Pismo koje je naslov uputio ovoj oblasti da-na 29. VIII 1942. pod Str. pov. brojem 167—1942 pri-mljeno je po donosiocu.

Savezno sa tim Vašim pismom odgovaramonaslovu u pogledu zarobljenika Vutuc Mirka nad-

poru čni ka U.N.S. i glavnog z amjenika na dz or ni kaU.N.S. i Wagner Karla upravitelja Župske redar-

stvene oblasti, da do danas nismo upotrebljavalinikakve represalije na cielom području ove žup-ske redarstvene oblasti, u tom smo smislu upozo-rili sve područne Ustaške i redarstvene oblasti dase nebi dogodile nikakve represalije protiv parti-zanskih zarobljenika.

Pripravni smo da stupimo u pregovore sa izas-lanicima naslova po pitanju zamjene zarobljeni-ka. U tom smo smislu uputili naslovu još u petakdne 28. VIII. 1942. pismo kojega u prijepisu prila-žemo po jednom od Vaših suboraca. Prema tomemože se vidjeti, da imamo najozbiljnije i najpošte-nije namjere, jer smo to pismo uputili po jednomod uglednih članova partizana.

Pregovori koji će se voditi između Vaših i na-ših izaslanika odobreni su od Zapovjedništva Us-taške nadzorne službe te se mogu smatrati služ-

benim. (,..)«22°Slijedilo je zakazivanje mjesta i vremena sastanka

izaslanika (2. septembra u 10 sati prije podne), a da pri-



tom ponovno nisu bili spomenuti ni broj ni imena osoba koje bi došle u obzir za raz mjenu.Kada je citirano Draženovićevo pismo od 30. avgus-

ta stiglo u Štab 3. operativne zone, tu se već nalazio ikomandant zone Grga Jankes, pa su on i Karlo Mrazo-vić 1. septembra odgovorili »Župskoj redarstvenoj ob-lasti u Novoj Gradiški«:

»U vezi sa Vašim dopisom broj V. T. 35/1942 od30. kolovoza 1942 g. koji je upućen nama istog da-na u 13 sati, odgovaramo slijedeće,

Štab III. Operativne zone N.O.P.O. Hrvatskespreman je da stupi u službene pregovore sa

pre dl ože no m od Vaše strane de legaci jom o pred -

metu izmjene zarobljenika i zatvorenika.U pogledu izmjene predlažemo da nam se zag. Mirka Vutuca natporučnika U.N.S. i zamjenikaglavnog nadzornika U.N.S. i Karla Wagnera up-ravitelja župske redarstvene oblasati izruče slje-deći narodni borci:

1). Andrija Hebra ng, privatni namješ tenik,roden u Bačevcu mjeseca veljače ili početkomožujka, točnije uhapšen u Stenjevcu.

2) Henrik Žnidarić (možda Žnidarčić ili Žni-daršić) mjernik rođen u Splitu, uhapšen u Zagre-

bu u ožujku mj es ecu o.g.3). Mirko Bukovac, tvornički radnik u I.Hrv.

tvornici ulja rođen u Nedelišću, Međumurju,

uhapšen u ljeto 1940. g. u Zagrebu i otjeran ukonc. logor u Lepoglavu, gdje ga je zatekla okupa-cija naše Domovine. Sada se navodno nalazi ukonc. logoru u Staroj Gradiški.

4). Marijan Kraječić, student arhitekture, na-stanjen u Zagrebu, uhapšen i otpremljen u Lepog-lavu u konc. logor zajedno sa Mirkom Bukovcem.Sada se navodno nalazi u konc. logoru u StarojGradiški.

5). Dr. Mladen Iveković, nastanjen u Zagre- bu , uhapšen mje se ca ve ljače o. g. u Zag re bu .

6) Ivana Komar, stud ent agro nomi je na za-grebačkom sveučilištu, uhapšena mjeseca svibnjao. g. u Vrbovcu i sprovedena u Zagreb.

7). Dana Popović, učiteljica u Ljeskovici, gdje je uhapšena mjes eca sv ibnja o. g. Na lazi se ukonc. logoru navodno u Staroj Gradiški.

8). Julius Eker, obućar iz Bjelovara, uhapšenljeti 1941. g. poznati pristalica HSS.

9). Pero Prodanović, učitelj iz Bujavice, srez



Pakrac, uhapšen u proljeće o. g. u Bujavici i spro-veden u Pakrac.10). Vlado Lončar ing. šumarstva iz Pakraca,

uhapšen mjeseca prosinca 1941. god. Navodno senalazi u konc. logoru u St(aroj) Gradiški.

11). Bogdanka Podunavac iz Pakraca, student prava, uhap šen a mjeseca pros inca 1941. g. u To-mašu kraj Bjelovara i sprovedena u Pakrac. Nala-zi se u konc. logoru navodno u Staroj Gradiški.

12). Prof Sarajdžić iz Osijeka, tamo uhapšenmjeseca prosinca 1941. Nalazi se navodno u konc.logoru u Staroj Gradiški ili Jasenovcu.

13). Stevo Šabić, umirovljeni časnik nastanjenu Daruvaru uhapšen u Bjelovaru ljeti 1941 g.

14). Olga Kohn iz Pakraca, supruga trgovca izPakraca, uhapšena mjeseca prosinca u Pakracu.15). Milan Torbica, .učitelj u Kukunjevcu, tamo

uhapšen mjeseca travnja o.g.Vaš prijedlog o mjestu pregovora ne možemo

prihvati ti jer n am isti ne pr už a dovoljno ga ranc ij eda pregovori neće biti smetani sa Vaše strane izato Vam predlažemo kao mjesto pregovoramjesto na cesti Bučko—Kamensko—Voćin kodmlina Joce Šejatovića kod porušenog mosta nacesti. Mi Vam predlažemo da pregovori otpočnu5. rujna o. g. u 10 sati prije podne.

Na mjes to pregov ora obje stran e dolaze sa bijelom zastavom vel ičine 1 :0,50 m. Pregov arajuće

strane moraju biti u sastavu od po dva lica. Odmjesta pregovora 3 km u poluprečniku ne smije bit i nikakovih or užanih sna ga ni sa jedne st rane .

Uvjeravamo Vas da su naši prijedlozi najiskre-niji i jamčimo Vam da sa naše strane neće biti ni-kakovih ispada ili provokacija.

Izvolite nam odgovoriti i obavijestiti nas o Va-šem stavu naprama gore navedenim prijedlozimašto hitnije na adresu, koju smo Vam dostavili unaše m prvom dopisu od 29. VIII. o. g. Str. pov. broj167/1942. Na pregovore dolazimo samo u slučaju,ako dobijemo od Vas pismeni odgovor.«221

U prezimenima Marijana Krajačića, Ive Sarajčića iVlade Lončarića vjerovatno je riječ o greškama dakti-

lografa.Izuzevši prijedlog Moše Pijade Titu od 14. aprila

1942. godine o tome da se Hebranga pokuša zamijenitiza pedesetak Nijemaca zarobljenih u Hercegovini, citi-rano pismo Štaba 3. operativne zone, koje je Grga Jan-kes potpisao samo svojim imenom, koliko nam je po-



znato, datumski je prvi dokument u kome se spominjeime Andrije Hebranga u vezi s njegovom razmjenom.

Uslijedili su dalji pregovori između Štaba 3. opera-tivne zone i Župske redarstvene oblasti Nova Gradiška,odnosno zastupnika »Ustaške nadzorne službe« draAleksandra Benaka, pročelnika protukomunističkog»Odjela III Ureda I UNS-a«. Ustaška je nadzorna služba15. septembra 1942. godine šifriranom depešom obavi-

jest ila Žups ku redar stven u ob last Nova Gra di ška da»... za izmjenu gg Vutuca i Wagnera stoje na

raspolaganju dolje navedena lica koja se nalaze uzatvoru Zaštitnog redarstva: Šoštarić Vilma,stud(ent), agron(omije), Komar Ivanka stud(ent)agronom(ije), Tuhtan Aleksandra drž(avni) činov-nik, Dejanović Dušan, Poljak Pavao, Poslek Vi-ktor, krojač(ki) pomoćnik, Vinovrški Dragutin up-ravljač samovoza, Dasović Stjepan čin(ovnik)min(istarstva) zdravstva, Lončarić Vlado, zvan»Nos«, posebnički čin(ovnik), Pribanić Martin,sekretar III. raj(onskog) komiteta u Zagrebu, Ar-vaj Lili, Gerovac Ana, Husenik Josip, kroj(ački) po-moćnik), Bahun Tomislav, trg(ovački) pomoć(nik),Vaks Paula, kućanica, Gabrielić Miloje, posebnik,Ljubić Ivan, veterinar, Maglajlić Ekrem, veteri-nar, Šolić Stjepan, Zderić Mihajlo, posebnik, Lab-

čević Stojan, posebnik, Bakarčin Eugen, trgovač-ki) pomoć(nik), Matker Mirko, posebnik, Francetić Nikola, posebnik , Weis Pana , ku ćan ic a, GottlichMiroslav, Špoljarić Josip, posebnik, TucakovićStanko, posebnik, Dostičić Petar, trg(ovački) po-moćnik), Presi Ivan, električar, Mesarić Ivan,trg(ovački) pomoć(nik), Č ana k Jovan, Simović Ni-kola, željezničar, Moguš Franjo, posebnik, GrbnićVilko, posebnik i Kajin Adolfina, kućanica i SlarićJosip, trg(ovački) pomoć(nik).«222

Depešu je za »Ured I UNS-a« potpisao Ivan Šaban,upravitelj »Ureda II UNS-a« (ustaška obavještajna služ-

ba).U citiranoj depeši — riječ je o kopiji — oblici nekih

imena i prezimena nisu sigurno tačni, jer njenu desnuivicu nije pokrivao indigo-papir, pa u večini redaka ne-dostaje po jedno ili dva slova. To su sljedeća prezimena,odnosno imena:

G..nić. Nije jasno je li drugo slovo »e« ili »r« ili je to»er« odnosno »re«, jer su slova »e« i »r« otkucana jedno



pr eko drugoga. Od trećeg slova u kopiji vidi se samovertikala (vjerovatno) slova »b«, tako da prezime može biti Gebnić, Grbnić ili Grebnić. U drug om spisku od 21.septembra, o kome ćemo još govoriti, pojavljuje se »Kr-

benić Vinko«. Vjerovatno je u pi tanju ista osoba. Meduaktivistima NOP-a u Zagrebu i široj okolini susrećemoosobe s prezimenima Grbenić, Grbinić i Grdenić, te i»Vinko«, odnosno »Vilko« najvjerovatnije ima jedno odtih prezimena. Sličan je slučaj i sa Franjom Mogušem.Takvo prezime ne susrećemo, ali postoji oblik »Mogus«i vjerovatno je i Franj ino prez ime takvo. Sličan je slučaji s osobom prezimena »Weis«. Na kraju retka vide sesamo slova »Pa« i početak, vjerovatno slova »u«, a usljedećem retku nastavak »na«. U istoj se depeši pojav-

ljuje i »Vaks Paula«. I za jednu i za drugu navodi se dasu »kućanice«, tj. domaćice. Vjerovatno je riječ o istojosobi. U drugom se spisku ne pojavljuje ni »Vaks Pau-la« ni »Weis Pa.na« (možda Paulina?). Poslije »MaglajlićEkrema, veterinara«, nalazio se »Kovačević Stjepan«,ali je znakom »x« precrtan.

Pri popisu zanimanja termin »posebnik« ima znače-nje privatnik. To se vidi i iz zanimanja Vlade Lončarića,za koga je navedeno da je »posebnički čin(ovnik)«, to

jest pr ivatni činovnik. Za os tale osobe »posebnike« mo-gao bi se upotrijebiti izraz »privatnik«, ali ni s tim zani-manje nije ništa određenije.

Na tom se us ta škom do ku ment u našlo, dakle, 37 od-nosno, ako su Weis Pa.na i Vaks Paula ista osoba, 36ljudi. Međutim, među njima su bili samo dvoje: Ivan(k)aKomar i Lončar(ić) Vlado s liste od 15 aktivista NOP-akoje je tražio Štab 3. operativne zone pismom od 1. sep-tembra!

Na st ra ni cama teks ta »Iz koncentracionog logora k part izanima«, što ga je »napisao (sam) 1942. godine u Bi-haću za dnevnik Vladimira Dedijera« dr Mladen Iveko-vić, koji se u septembru 1942. godine nalazio u ćelijismrti logora Jasenovac, piše i ovo:

»17. septembra 1942., poslije podne, dolazi Civi-dini: 'Uzmite sve stvari, brzo, brzo:' Pokupio samstvari i izišao. Napolju su čekali najgori ustaškikrvnici: Matković, zamjenik Luburićev, Majstoro-vić, zapovjednik logora, i Ljubo Miloš, natporuč-nik-krvnik. Ova su trojica svojim rukama poklalihiljade ljudi.

Sada je na meni red.Ljubo Miloš veže mi ruke lancima. Želim, da

sve to što brže svrši. Ali napolju čeka auto. Strpa- ju me un ut ra . Kraj mene sjeda dželat Matijević,



naprijed Matković. Putujemo, nepoznato kuda;dakle zasada me ne namjeravaju ubiti...Svi šute. Putem me Matijević pokriva nekom

po nj av om pr ek o glave. Ne smijem, dakle, znati,kojim putem se vozimo.

Kad smo ušli na vrata logora Stara Gradiška, bio sam uv je ren, da su me ovamo doveli radi pre-slušanja. Kad je Matković u kancelariji naredio,da se pozove Andrija Hebrang, bio sam siguran,da sam upleten u neku novu provalu zajedno sAndrijom.

Padala su, međutim, naređenja: 'Pripravi dva-deset najboljih ustaša i teretni auto!' Zaključujem,da se ima još nešto izvanredno dogoditi. Doveli su

Andriju i Olgu Kohn, koju nisam poznavao. An-drija se bio nekako usitnio, mnogo je oslabio, pus-tio je brkove.

Odveli su nas i strpali u veliki kamion. Sjelismo na pod vezani lancima. Oko nas do zubi nao-ružani ustaše, naprijed puškomitraljez. Kad smokrenuli, zapitao sam šapatom Andriju, da li su gazbog mene presl ušali. Nisu! On ništa ne zna. Sum-njivo nam je bilo i to, što su nas posadili zajedno išto možemo razgovarati. Spremaju nam neke ve-će stvari, ubiti nas odmah ne će. Tako kombinira-mo.

Stigosmo u Novu Gradišku pred Župsko re-darstvo. Skidaju nas i vode u kancelariju, gdjenam jasenovački krvnici skidaju lance. Predanismo na čuvanje dvojici agenata, koji su preko sva-kog očekivanja ljubazni. — Nude nas cigaretama,oslovljavaju nas sa 'gospodo'. Snebivali smo se,što treba da znači takav nagli preokret. Spremase, očito neka zamka!

Gladan sam. Andrija vadi jedan čitav kruh, koji sam s velikim ap et it om počeo un iš tava ti . Aliagent mi kaže, da ne jedem puno, jer da će stići izgostione večera. Kakve to on nama burgije priča!Večera iz gostione, tko da mu to vjeruje?

Ali večera je zaista došla. I to kakva večera!Zagonetka postaje sve zamršenija. Na pitanja, štasve to ima da znači i šta će biti s nama, agenti ta-

jans tv eno od go va ra ju , da će 'sve biti dobro' , bolje,nego što se možemo i nadati.

Tko da još agentu vjeruje!Sjedili smo tako do kasno uveče. Onda su An-

driju i mene strpali u jednu ćeliju, Olgu u drugu. Na rastanku nam još ag en t kaže, da sm o bliže slo-



bodi, nego što se i n adam o. Ne vjerujemo, razumije se, ni u jednu njegovu riječ. Ali zagone tka je po-stala to veća, što su Andriju zatvorili zajedno samnom. Znači, ne će nas preslušavati po zajednič-koj stvari, jer imamo priliku, da se o svemu dogo-vorimo. Bit će nešto drugo.

Baš smo se te noći od srca narazgovarali An-drija i ja. Te kako je bilo ovo, te kako je bilo ono,šta je bilo poslije našeg rastanka u Zagrebu, šta jes ovim drugom, šta je s onim... Nikad kraja. Stoti-nu smo kombinacija prodiskutirali o tome, šta će

biti s na ma . Hoće li biti p ri jeki sud ili predaja Ges-tapou ili prosto ubistvo, kojem treba zamesti sva-ki trag, ili nešto deseto.

U razgov oru smo t ako dočekali jutro ne riješiv-ši zagonetku.

Ni slutili, dakle, nismo, kakvo nam iznenađe-nje ustaše spremaju...

Kad se Andrija — nakon što su nas odveli ukancelariju — vratio iz sobe Draženovića, zamje-nika ravnatelja Župskog redarstva, i kad nam jerekao, da 'stvari ne stoje tako loše', jer da smoovamo dovedeni zato, da budemo zamijenjeni Žadvojicu ustaških glavešina, koje su zarobili sla-vonski partizani, našem iznenađenju nije bilokraja.«223 (Tri točkice na dva mjesta citiranog tek-sta nalaze se u originalu i ne označavaju izostav-ljeni tekst — primj. autora.)

Istog dana, 18. septembra, kada je Hebrang saopćioMladenu Ivekoviću da će njih dvojica i Olga Kohn bitizamijenjeni za dvojicu zarobljenih ustaških funkcione-ra, Župska redarstvena oblast Nova Gradiška poslala

je »Štabu III. Operativne zone nar(odno) os lobodi lač-kih) partizanskih odreda Hrvatske« sljedeći dopis:

»Savezno sa dopisom ove oblasti od 17. rujna1942. broj gornji kao i savezno dopisom Naslovaod 16. o. mj. Str, Pov. bb. izvješćujemo da su nastu-

pile promjene , prema kojima smo pri nuđ eni sta-viti novi priedlog glede izmjene zarobljenika.

Prema nalogu predpostavljenih nam oblastimoramo izmjenu izvršiti tako, da se u isti čas

pr ed aju naši uhićenici odnosno zatočenici za za-robljenike gg. Vutuca i Wagnera, a ne da se iz-mjenu vrši po skupinama.

Prema tome voljni smo odmah predati sljede-će osobe:



1.— Andriju Hebranga,2.— Dr. Mladena Ivekovića,3.— Bogdanku Podunavac,4.— Olgu Kohn,5.— Lončarić Vladimira,6.— Komar Ivanku, t.j. one osobe koje je Na-

slov sa svoje strane predložio i za koje ne postojitehnička zaprieka da ih se izruči.—

Za ostale osobe koje su navedene u dopisu Na-slova od 1. rujna 1942 broj Str. Pov. 206/42 nismo ustanju izmjeniti jer se ne nalaze na životu.—

Prema tome u savezu sa našim ranijim ponu-dama voljni smo predati osobe koje su kvalitativ-

no donekle isto tako vrijedne kao i po Vama po-nuđene, a povrh toga dajemo daljnjih 15 osobakoje prema svojem dosadašnjem radu u partijiodnosno za partiju mogu Naslovu poslužiti mož-da i bolje nego oni kojih nema.—

Navodimo popis tih osoba:7.— Šoštarić Vilma, studentica agronomije,

veza sa redn im br(ojem) 6.8.— Tuhtan Aleksander, činovnik simpatizer

komunizma,9.— Deanović Dušan, činovnik, simpatizer

kom(unizma)10.— Ljubetić Juraj, član M(jesnog) K(omiteta)

Daruvar

11.— Pavlović Dušanka, uhićena zajedno sared(nim) br(ojem) 412.— Wagner Ana, uhićena zajedno sa jed-

nim) br(ojem) 4 i 3.13.— Poslek Viktor, krojački pomoćnik Zagreb,

glavna veza K(omunističke) P(artije) H(rvatske) i par ti zan skih od re da .

14.— Dasović Stjepan, čin(ovnik) min(istarstva)zdravstva, kandidat za C(entralni) K(omitet) članK.P.H. komunista iz vremena Jugoslavije.

15.— Pribanić Martin iz Zagreba, sekretar IIIrajonskog komiteta.—

16.— Gerovac Anka, glavna veza između Za-greba i Štaba I Zone, sestra poginule partizanke

Dušanke, čije ime nosi III. bat(aljon) I. operativnezone

17.— Bakačić Eugen, trg(ovački) pomoćnikčlan K.P.H.

18.— Schrempf Franjo, osuđivan za vrijemeJugoslavije radi komunizma, iz Osjeka.



19.— Miletić Stjepan, glavni član rukovodstvaS.K.O.J.20.— Salihodžić Safet iz Brčkog, komunista iz

vremena Jugoslavije, osuđivan 1932 god(ine)21.— Mažić Stjepan, komunista još iz vremena

Jugoslavije.22.— Šimić Rudolf, Španjolski dobrovoljac,

glavni org(anizator) URS-a23.— Jarec Stjepan, Španjolski dobrovoljac,24.— Špoljarić Josip iz Zagreba član K.P.H.25.— Mesarić Ivan, trg(ovački) pomoćnik iz Za-

greba član udarne grupe26.— Č anak Jovan , trg(ovački) pomoćnik iz Za-

greba, član udarne grupe

27.— Šimović Nikola, željezničar, član ruko-vodstva na želj(eznici) u Zagrebu.28.— Mokus Stjepan, privatnik, simpatizer ko-

munizma,29.— Grbenić Vinko, privatnik, simpatizer ko-

munizma, i30.— Slarić Josip, privatnik, simpatizer komu-

nizma.—«"4

Dakle, ustaše su u međuvremenu »pronašle« šestosoba koje je Štab 3. operativne zone tražio svojim dopi-som od 1. septembra 1942, a osim njih u zamjenu zaWagnera i Vutuca ponudili su još 24 osobe.

Tu je, najzad, i depeša UNS-a (ponovo s potpisom»Ured I Upravitelj u.z. Šaban«) poslata 21. septembra

1942. Župskoj redarstvenoj oblasti Nova Gradiška:»Danas je izdat nalog zapovjedničtvu sabirnihLogora Jasenovcu i Zaštitnom redarstvu u Zagre-

bu da naslovu radi izmjene Vutuca i Wagnera pre pr at i sliedeće uhićenike: Lončarić VladimiraKomar Ivanku Šoštarić Vilima Tuhtan Aleksan-dra Deanović Dušan Ljubetić Juraj Pavlović Du-šanka Vagner Ana Poslek Viktor Dasović StjepanPribanić Martin Gerovac Anka Bakarčić EugenSchrenpf Franjo Miletić Stjepan Salihodžić SafetMažić Stjepan Šimić Rudolf Jarec Stjepan Špolja-rić Ivan Mesarić Ivan Č ana k Jovan Simović Niko-la Mokus Stjepan Krbenić Vinko Slarić Josip.Gornje se dostavlja na znanje i postupak.«225

Dakle, iz logora Jasenovac i zagrebačkih zatvora pr eb ače no je (na depeši stoji na pome na »Provedeno«,uz nečitak potpis), najvjerovatnije 22. septembra, Žup-skoj redarstvenoj oblasti u Novoj Gradiški 26 osoba.

Uz pretpostavku da su osobe u jednoj listi navedenekao Dejanović, Grbenić Vinko, Moguš Franjo i Špolja-



rić Josip identične osobama navedenim u drugoj listikao Deanović, Krbenić Vinko, Mokus Stjepan (u ovomslučaju je slovo »g« ispravljeno u »k«!) i Špoljarić Ivan,onda je s liste od 37, odnosno 36 osoba iz depeše od 15.septembra nedostajalo sljedećih dvadeset osoba: ArvajLili, Bahun Tomislav, Dostičić Petar, Francetić Nikola,Fresl Ivan, Gabrielić Miloje, Gottlich Miroslav, HusenikJosip, Kajin Adolfina, Labčević Stojan, Ljubić Ivan,Maglajlić Ekrem, Matkar Mirko, Poljak Pavao, ŠolićStjepan, Tucaković Stanko, Vaks Paula, Vinovrški Dra-gutin, Weis Paulina (Pauna?) i Zderić Mihailo.

Međutim, na listi od 28 osoba pojavljuje se devetonih koje se nisu nalazile na listi od 37, odnosno 36, i to:Jarec Stjepan, Ljubetić Juraj, Mažić Stjepan, Miletić

Stjepan, Pavlović Dušanka, Salihodžić Safet, SchrempfFranjo, Šimić Rudolf i Vagner Ana.O toku pregovora između Štaba 3. operativne zone i

ustaških vlasti dr Pavle Gregorić Brzi, tada član Povje-renstva KPH za Slavoniju, napisao je u jednom nedati-ranom pismu Dragutinu Sailiju, također članu Povje-renstva CK KPJ koji se nalazio na radu u Zagrebu:

»Dragi Korla!Stvari su sa izmjenom tekle ovako:

(...)

... Pregovori su započeli preko Nove Gradiške. Najpri je su us ta še nudili u za mj en u za svoje za-robljene funkcionere desetak seljaka za koje surekli da su partizani. Štab III Operativne zone tra-

žio je da mu se isporuče 15 drugova i drugarica izzatvora i koncentracionih logora. Popis ovih dru-gova i drugarica dajem na kraju ovog dopisa. Us-taše su, međutim, odgovorili da iz tehničkih razlo-ga ne mogu izručiti sve zatražene, nego samo čet-voricu, jer da se ostali ne nalaze više u životu. Bilisu spremni izručiti slijedeću četvoricu sa kojimasu još raspolagali.

Andriju Hebranga, Mladena Ivekovića, OlguKohn i Bogdanku Podunavac, a za ostale koje su

poubijal i ponudili su novu 26-toricu, tako da je br oj za izmjenu određenih drug ova i dru gar ic anarastao na 30. Nakon podužih pregovora o iz-mjeni i mjestu izmjene i nakon toga što su ustaše

zaprijetili da će primijeniti represalije protiv dru-gova koji su bili određeni za izmjenu, Štab je pri-hvatio ponudu pa je dne 23. IX 1942. kod mjestaCage došlo do izmjene zarobljenika sa našim dru-govima.

Dokumente o izmjeni, prepisku i ostalo u vezi



s time šalje Štab III Operativne zone Glavnom šta- bu . Ovo toliko da si informiran Ti i dr ug ov i u Za-grebu. Znaš i sam kako je to veliki uspjeh za sla-vonske partizane i kako se oni tim svojim podvi-gom ponose.«226

U jednom drugom pismu Dragutinu Sailiju, posla-nom u Zagreb također poslije zamjene Vutuca i Wag-nera, 21. oktobra 1942. godine, dr Pavle Gregorić Brzikaže:

»10) Ovo je bio spisak narodnih boraca kojesmo mi predlag ali za izmjenu: 1. Fra njo Šrempf , 2.dr Stjepan Policer, 3. Rudolf Hrozniček, 4. Elizabe-ta Pelzl, 5. dr. Pavletić, 6. Mila Herzog, 7. VeljkoMaletić, 8. Stanisavljević Piljo, 9. Marko Pauković,

10. Lida Zlatić, 11. Mirko Sukić, 12. Milutin MićoPodunavac, 13. Stjepan Funarić, 14. Rudolf Doma-nji, 15. Nikola Basić, 16. Erih Druker. Zatim smotražili posebnim dopisom Andriju Hebranga,Henrika Znidarića, Mirka Bukovca, MarijanaKrajačića, Mladena Ivekovića, Ivanu Komar, Da-nu Popović, Juliusa Eckera, Peru Prodanovića,Vladu Lončara, Bogdanku Podunavac, proceso-ra), Sarajčića, Stevu Šabića, Olgu Kohn, MilanaTorbicu. Dobili smo one koje smo Vam već spo-menuli, za ostale su nam javili da nisu na životuiako to ne odgovara stvarnosti bar za jedan diospomenutih.«227

Iz dopisa Župske redarstvene oblasti Nova GradiškaŠtabu 3. operativne zone od 18. septembra vidi se da jeu prethodnim pregovorima bilo govora o razmjeni pogrupama, jer ustaše u zahtijevanom roku nisu mogleda »pronađu« sve tražene uhapšenike. Međutim, Žup-ska je redarstvena oblast, »po nalogu predpostavlje-nih«, morala izvršiti razmjenu »u isti čas... a ne da se iz-mjena vrši po skupinama«. Zato dr Pavle Gregorić i pi-še o dvije grupe osoba traženih za razmjenu: o prvoj,koja je tražena »posebnim dopisom« (riječ je o već citi-ranom dopisu Štaba 3. operativne zone od 1. septem-

bra), a z at im o dr ugoj , u kojoj se na lazi lo 16 osob a i koje je dr Pavle Gr eg or ić u ci ti ra nom dopisu po im en ičn onaveo.

Kojim je dopisom i kada Štab 3. operativne zone us-taškim vlastima poslao spisak od 16 »narodnih boracakoje smo mi predlagali za izmjenu«, nismo mogli ut-vrditi.



Postoji i verzija toka pregovora oko razmjene zarob-ljenog Vutuca i Wagnera , koju je 13. novembra 1972. go-dine beogradskim publicistima Draganu Markoviću iSavi Kržavcu dao sam Grga Jankes, nekadašnji ko-mandant 3. operativne zone Hrvatske:

»U zasedi uhvatili smo dvojicu ustaških oficirau automobilima. Jedan je bio Pavelićev savetnikdr Vutuc, a drugi funkcioner okružnog redarstvadr Vagner. Naši su ih dočekali u zasedi i ostalečlanove komisije i njihovu pratnju pobili. Vutuc iVagner su digli ruke i predali se. Vutuc je bio lak-še ranjen u šaku, kuršum ga je samo ogrebao.

Nekoliko dana posle toga, kod me ne je došao jedan do mobr ansk i oficir sa po nu do m za razme-nu zarobljenih ustaša za naše ljude koji su čamiliu ustaškim logorima i zatvorima. Poslali su ga izustaške komande. Rekao sam mu da smo sprem-ni na razmenu, ali je trebalo utvrditi uslove, pasam ugovorio i drugi susret. To je bila naša prvarazmena, dotle nismo imali nekih iskustava u tom

pogledu. Sve se to dogodilo početkom av gusta1942. godine.

U međuvremenu smo napravili spisak drugo-va koje ćemo tražiti. U spisku je bilo nekoliko čla-nova CK KP Hrvatske, među ostalima i imenaMirka Bukovca, Antuna Č ešnjaka, Rika Znidarši-ča, pa i samoga Andrije Hebranga.

(...)Kad smo ustašama dali prvi spisak za razme-nu, odgovorili su nam da neki koje tražimo — Bu-kovac, Č ešnjak, Znidaršič — nisu živi. Tada smomislili da ubacimo imena drugih naših poznatihkomunista, ali nismo znali pod kojim su imenimauhapšeni, pa smo se plašili da ih ne gurnemo jošu veću nevolju.

Tri puta je spisak menjan i dopunjavan. Ko-načno sam poslao svoga kurira u Staru Gradiškusa spiskom. Tražili smo petnaestoricu drugova.Oni su nam dali trideset troje, jer su nam umestonekih drugova koje smo tražili, a nije ih bilo, dali

po dvojicu-t rojicu više. Razm ena je izvršena 23.

septembra 1942. godine.«228

Dokumenti koji bi potvrdili navode Grge Jankesa unizu detalja koji nisu u skladu s onim što je rečeno o to-ku pregovora o razmjeni Vutuca i Wagnera — nismo

pronaš li . Isto tako nigd je nismo naišli na po datak da jeŠtab 3. operativne zone tražio i Antu na Č ešnjaka. Govo-



reći o predr atnom partijs kom komitetu za Č etvrti za-grebački rajon, Antun Biber Tehek kaže:

»Za sekre tara je izab ran Antun Č ešnjak, a začlanove Nada Heiligstein (Hajligštajn), MihajloMartinović, Jelka Simenić (Suknaić) i Antun Bi-

ber. Antun Č ešnjak je ujed no bio i član MK. Pogi-nuo je poslije napada na SSSR. Na ulici ga je pre-

poznao jedan us taški agent, koji je na nj eg a pu-cao kod Švarcova doma i ranio ga, a kasnije su gana policiji ubili.«229

Dogodilo se to 1941. godine.Međutim, podatak Grge Jankesa o 33 (a ne 30) akti-

vista NOP-a dobivena za Wagnera i Vutuca potvrđuje i»Politički izvještaj za period od 14. septembra do za-ključno 8. oktobra 1942. god(ine)«, što ga je Štab 3. ope-rativne zone NOP-odreda Hrvatske 8. oktobra 1942. go-dine dostavio Glavnom štabu Hrvatske:

»Nazad dvije nedjelje izvršili smo razmjenu po hapš en ih us taških ba nd it a za naše drugove koji su se nalazili u us taškim zatvorima i konc. logo-rima. Za dva zarobljena ustaška dužnostnika do-

bili smo 33 druga i drugarice. (Istakli autori.) Ovosmatramo za veliki uspjeh pošto smo našeg kru-tog neprijatelja primorali da pregovara s namakao sa jednim moćnim faktorom, kao i da popustii kapitulira pred našim zahtjevima. Ujedno vam

prilažemo prepise cjelokupne prepiske sa us taš-kim vlastima prilikom ove razmjene, iz koje će tevidjeti razvoj rada oko razmjene.«230

Postoji jedan interesantan detalj o razmjeni izvrše-noj 23. septembra. Naime, još 1. jula 1941. godine »Rav-nateljstvo za javni red i sigurnost za Nezavisnu DržavuHrvatsku« dostavilo je svim župskim redarstvenim rav-nateljstvima akt kojim se »raspisuje potraga za slijede-ćim komunistima u bjegu«:

»1.) Dr Pavao Wertheim (Verthajm)...2.) Zdenko Štambuk...3.) Petar Grubor...4.) Andrija Hebrang, rod(en) 21. X 1899. u Ba-

čevcu, opć(ina) Gradina, kotar Virovitica, sin An-drije i Cecilije r(ođene) Strasser, neož(enjen),r(imo)k(a)t(olik), trg(ovački) putnik.«231

Slijede podaci o Radi Končaru, dru Pavlu Gregori-ću, a onda tekst:

»U slučaju pronalaska imadu se navedeni podsigurnom stražom uputiti redarstvenom ravnatel-



jstvu u Zagrebu pozivom na broj 7396/41. Za domspremni. Predstojnik političkog odsjeka Vutuc." 232

Tu potjernicu, na kojoj se nalazi i ime Andrije Heb-ranga, potpisao je onaj isti Mirko Vutuc, kojega su par-tizani četrnaest mjeseci kasnije zarobili i zatim zamije-nili, medu ostalima i za tog istog Andriju Hebranga!

Kada je riječ o razmjeni Vutuca i Wagnera, pažnjuzaslužuju još neki reci dra Mladena Ivekovića, zapisaniu Bihaću 1942. godine, dva mjeseca poslije zamjene:

»Šest dana ostali smo u Novoj Gradiški. Šestdana postupali su s nama dželati kao sa svojim

dragocjenim gostima. Hrana je i dalje dolazila izgostione, svaka nam je želja bila odmah ispunje-na. Neki ustaški poručnik bio nam je dodijeljenna službu.

Ali noge su nam ipak vezali lancima. Bili smosada zajedn o u jednoj dvorišnoj ćeliji: Andrija, Ol-ga, Seka Podunavac i ja.

Međutim su trajali pregovori između slavon-skih partizana i ustaša. Partizani su zarobili Vutu-ca, zamjenika ravnatelja Ustaške nadzorne služ-

be, i Wagnera, šefa Župskog redarstva iz Gradiš-ke. Partizani su tražili 15 drugova u zamjenu. Odtražene petnaestorice samo nas četvoro bili smona životu. Drugi su bili poubijani u logorima i za-

tvorima. Ustaše su u zamjenu ponudili tridesetori-cu logoraša, i nakon pregovora od nekoliko dana pa rt izan i p ri st aju na pon uđ en u lis tu. Bilo je tu ne-koliko potpuno nepoznatih lica.

Iz Zagreba i logora stigli su u Gradišku oni,koji treba da se zamijene. Bio je tu i Vlado Lonča-rić, Ehrem Maglajlić, Puba Schrempf, Maja Ko-mar, Dasović... (točkice su i u originalu — primj.autora)

23. septembra, vezani po dvojica, prebačenismo najprije željeznicom do Okučana, a poslijekamionom do Caga, mjesta zamjene.

Na br daš cu je, prem a ut anače nju, lepr ša la bi- jela zastava. Uz cestu bile su post ro jene njemačk ečete. Gore, na brdašcu, sigurno osiguravaju naši

pa rt izan i sve putove.Polazimo u koloni prema bijeloj zastavi. Tamo

su se već pojavili zarobljenici Vutuc i Wagner s jednim pa rt izanom pregovaračem. Stoji nas tride-set prema dvojici. Kod bijele zastave! Zarobljenici



se smješkaju. Prvi partizan, kojega smo vidjeli,Slobodan, politkom. II. batal jona I. slavonskog od-reda, vodi s agentom, koji nas je doveo na brdaš-ce, posljednje pregovore o načinu izmjene.

Sada nam tek odvezuj u ruke.Slobodni! Krećemo brzim koracima dalje uz-

brdo. Kad sam se osvrnuo, vidio sa m Vutuca iWagnera, kako su iz svih sila potrčali nizbrdo, prema cesti, gdje su ih čekali us taše i Švabe.

(...)Ustaški su banditi poslali za nama drugog da-

na avione u potjeru. Sva sela, kojima smo prolazi-li, bila su bombardirana, ali sa zakašnjenjem...«233

O povratku iz partizanskog zarobljeništva M.

Vutuc je u izjavi datoj Nijemcima rekao i ovo:»Grga (Jankes — primj. autora) nam je 20. sep-

tembra održao na rastanku govor. Napomenuo jeda nećemo moći reći, kada se vratimo svojima, dasu partizani s nama loše postupali, te da se u sva-ko doba možemo vratiti partizanima. (...) Krenulismo nazad. Ponovo smo išli preko Bučja i Cicva-ra. Na Papuku smo prošli kroz još dva sela. Da lisu to bili Zajle i Zvečevo — ne mogu reći. Nakontoga smo prošli kraj sela Bjeljajci, Budići, Bobarei Rogolji. Kretali smo se uglavnom noću i noću

prolazili kr aj naselja. U Budićima smo bili da nju.Mogle su se primijetiti seoske straže. Prema Ca-gama, gdje je trebalo da budemo zamijenjeni,

prat ilo nas je 20 ljudi. Osim njih, lijevo i desno,kretale su se razne grupe kao osiguranje, kojesam ja samo povremeno mogao da vidim. Moglose raditi o 2—300 ljudi.«234

Kasnije, u partizanima, kao član Izvršnog odboraAVNOJ-a, dr Mladen Iveković vodio je dnevnik, pa je

pod da tu mo m 31. mar ta 1943. komentar išući pregovorekoji su tada vodeni s Nijemcima o razmjeni, zapisao iOVO:

»Oni dakako pristaju na sve naše zahtjeve, ali je nepril ika u tome, što u Hrvatskoj nema ju onizatvore i logore u rukama, nego ih imaju ustaše.Ustaše pak sabotiraju predaju zatvorenika ili lo-goraš a, i to na vrlo jednostavan način. Prosto izvi-

jeste Nijemce, da ta j ili ta j (koji je od na še st ran ezatražen) nije više na životu, da je umro, ili čak da

je na slobodi, ali da se ne može pronaći. I ne samoto, nego je utvrđeno, da su oni odmah ubili nekenaše drugove, koje su partizani tražili za izmjenu.



To je na pr. utvrđeno za Zlatu Šegvić, koja je iz lo-gora nestala nekako u isto doba, kad ju je Vrhov-ni štab tražio. Nije isključeno, da je i dr Jurica Bo-cak ubijen tada, kad je zatražen za izmjenu. Neko-liko dana prije, nego što su mene za izmjenu tra-žili slavonski partizani, tražio me je, u ime Vrhov-nog štaba, Marijan Stilinović (koji je kao izaslanikV Š došao u Zagreb). Ustaše su Nijemcima poruči-li, da me ne mogu pronaći. A u stvari su me istidan, t.j. 27. augusta 1942., potajno iz zagrebačkogzatvora po drugi put prebacili u jasenovački lo-gor, gdje su me držali tri tjedna potpuno izoliranood sviju, u jednoj od šest logorskih samica ili tzv.ćelija smrti. Sigurno su postojali neki razlozi, što

nisam bio odmah ubijen. Ali kad su me već u tovrijeme ostavili na životu, onda je to vjerovatno bi lo zato, što su me is todobn o tražil i za iz mje nuslavonski partizani. Ustaše su me — tako ja mis-lim — lakše dali našim Slavoncima, jer su oniimali u šakama Vutuca i Wagnera, dakle dvojicuustaških glavešina, do kojih im je bilo zaista mno-go stalo. A pošto sam i ja, kao i Andrija, bio jedanod rijetkih logoraša, koji smo ostali na životu, doksu drugi, koje su partizani tražili, svi odreda bili

pobijeni , us taš e su odmah pr is ta li da me pr edaj u,samo da bi bar koliko-toliko udovoljili zahtjevima

pa rtiz an a. I ja mislim, da je sam o ta okolnost , štosu me nekako u isto vrijeme tražili i Vrhovni štab

i Štab III. op(erativne) zone (Slavonci), učinila, dasam ostao na životu i da sam zamijenjen.«235

Podno šenje z ahtjev a za raz mje nu Zlate Šegvić, o kojoj govori dr Ml ad en Iveković, spo mi nj e i Tito u svom pismu Ce nt raln om ko mi te tu KP Hr va ts ke od 10. sep-tembra 1942. O dru Juriju Bocaku, predratnom članuzagrebačke sveučilišne ćelije KPH poznato je samo toda je uhapšen u prvoj polovini 1942. i ubijen u logoruJasenovac.236

Ko se sve nalazio medu zatvorenicima i logorašimadobivenim 23. septembra 1942. godine u zamjenu za Vu-tuca i Wagnera? O tome u sjećanjima (pa i u dokumen-tima!) nalazimo različite podatke.

Dr Pavle Gregorić u svojim sjećanjima piše:»Zamjena je izvršena 23. septembra. Ustaške

vlasti nisu nam predale dobar dio drugova i dru-garica koje smo tražili, jer su već bili ubijeni (Mir-ko Bukovac, Marijan Krajačić, Julius Eker, Pero



Prodanović, Vlado Lončar, Stevo Šabić, MilanTorbica, Dana Popović). Prof(esor) Ivo Sarajčić iRudi Šimić bili su otpremljeni u logor u Austriji(Wiener-Neustadt), odakle su pobjegli i stigli uSlavoniju gdje su se odmah povezali s oslobodi-lačkim pokretom.

(...)Za zamjenu ustaške su nam vlasti uputile 35

logoraša od kojih smo samo Andriju Hebranga,Mladena Ivekovića, Bogdanku Podunavac, OlguKohn i Ivanku Komar mi tražili. Ostale su namuputili kao 'naknadu' za one koje smo tražili, a bi-li su već ubijeni.«237

S obzirom na Vladu Lončara, zapravo Lončarića, drPavle Gregorić griješi: on nije bio ubijen, već se nalaziomeđu logorašima i zatvorenicima zamijenjenim za Vu-tuca i Wagnera. Pri formiranju 1. slavonske NOU bri-gade i reorganizacije postojećih partizanskih odreda11. oktobra 1942. Vlado Lončarić, kao iskusan španski

bo rac, postavl je n j e za op er at iv no g of ic ir a Š tab a I odre-da 3. operat ivne zone, a kra j r Qta dočekao je kao politič-ki komesar 28. slavonske divizije.238

I Grga Jankes i ostali autori brojku 33 objašnjavajunavodom da su ustaše umjesto nekih ljudi koje nisumogli pronaći za svakog od njih dali po dvojicu drugih.S obzirom na izvještaj Štaba 3. operativne zone Glav-nom štabu Hrvatske od 8. oktobra, iako se u njemu neobrazlaže brojka 33, ni ta se cifra ne može isključiti kaokonačan broj pristalica NOP-a oslobođenih iz ustaškihzatvora i logora.

Ured I Ustaške nadzorne službe poslao je 23. sep-tembra 1942. godine pod »Taj. BROJ: 68360-III/1942.«svim župskim redarstvenim oblastima ovakav dopis:

»Dana 23. rujna 1942. izvršena je od strane na-ših vlasti predaja sliedećih zatočenika-partizani-ma — i to: 1) Vladimir Lončarić, rođ(en) 12. VI.1908. u Selcima, kotar Crikvenica, rkt. (rimokato-lik — primj. autora), sin Nikole i Katarine,trg(ovački) pomoćnik; 2) Ivanka Komar, rođ(ena)14. VI. 1920. u Gospiću, rkt, kći Alojza i Marije, slu-šačica agronomije; 3) Aleksandar Tuhtan, rođ(en)27. II. 1907. u Koparu, Istra, sin Josipa i Marije, či-novnik državne riznice; 4) Stjepan Dasović,rođ(en) 28. VIII. 1919. u Podlapcu, kotar Udbina,sin Petra i Kate, rkt. činovnik higijenskog zavodau Zagrebu; 5) Martin Pribanić, rođ(en) 29. IX. 1909.u Bukovlju, kotar Garešnica, sin Ivana i Mande,rkt. krojač; 6) Ana Gerovac, rođ(ena) 25. II. 1915. u



Jezeranama, kotar Brinje, kći Mile i Anke, rkt.,krojačka pomoćnica; 7) Eugen Bakarčić, rod(en)21. II. 1916. u Sušaku, sin Eugena i Katice, rkt., slu-šač medicine; 8) Stjepan Miletić, rod 26. XII. 1922. uŽupanji, sin Ivana i Jane, rkt., đak; 9) Franjo Mo-kus, rod., 2. VI. 1905. u Škarevici, kotar Jastrebar-sko, sin Dure i Kate, rkt.; 10) Vilko Grbenić, rod.26. VII. 1909. u Brestovcu, kotar Daruvar, sin Stje-

pana i Ane, rkt., postolar; 11) Josip Solarić, rod. 5.III. 1917. u Potoku, kotar Kutina sin Mije i Marije,rkt., stolarski pomoćnik; 12) Dušan Dejanović, rod.29. XII. 1922. u Karlovcu, sin Rade i Bare, vjere

pravos lavne; 13) Viktor Poslek, rod. 13. III. 1920. uDesiniću, kotar Pregrada, sin Antuna i Vere, rkt.,

kroj(ački) pomoćnik; 14) Schrempf Franjj, rod.1917. u Fiumi, sin Franje i Magde, rkt. mehaničar;15) Salihodžić Safet, rod. 1906. u Brčkom, sin

pok(ojnog) Fehima i Hamife, is lamske vjere, sto-lar; 16) Stjepan Jarec, rod. 21. III. 1912. u Sv. IvanZelina, rkt., mesarski pomoćnik; 17) Jovan Čanak,rod. 1922. u Medarima, pravoslavac; 18) Mladendr. Iveković, rod. 1903. sin Bogdana i Zdenke, či-novnik obrtne komore u Zagrebu- 19) Olga Kohn,rod. 1913. u Pakracu, žena Markova, domaćica, Ži-dovka; 20) Bogdanka Podunavac, rod. 1922. u Pak-racu, kći pok(ojnog) Danila, domaćica, vjere pra-voslavne; 21) Ana Wagner, rod. 1918. u Pakracu,žena Alojzijeva, domaćica, vjere grko-istočne; 22)

Vilma Šoštarić; 23) Juraj Ljubetić; 24) DušankaPavlović; 25) Andrija Hebrang; 26) Stjepan Mažić;27) Nikola Simović; 28) Rudolf Šimić; 29) Josip Špo-ljarić i 30) Ivan Mesarić.

Predaja je izvršena kod Okućana u zamjenuza gg. Vutuc Mirka, Zamjenika glavnog nadzorni-ka redarstva u Hrvatskoj i Wagner Karla, upravi-telja Župske redarstvene oblasti u Novoj Gradiš-ki, koji su po partizanima bili zarobljeni.

Kako postoji mogućnost da gore navedeni ko-munisti, medu kojima imade vrlo opasnih, napus-te partizansko područje i nastave svojim ilegal-nim radom, to se naslov upozorava, da svojim

po dr učni m v last ima izda po tr eb na uputstva , kako bi se navedeni komunisti, prilikom možebi tnog pr ie laza na po dručj e te oblasti, uhiti li i pr epra ti liZaštitnom redarstvu za grad Zagreb i Veliku žu-

pu Prigorje.«239

Po nalogu upravitelja Ureda I UNS-a taj je raspis potpisao dr Alek sand ar Benak, pročelnik protukomu-



nističkog Odjela III, neposredno potčinjenog Uredu IUNS-a.

Jesu li s gornjeg spiska tri osobe »otpale« pa zamije-njene sa šest drugih i ako jesu, koji su to poimenice »ot-

pali« a koji um je sto nj ih unes eni u novu listu zami jenje-nih — nismo mogli utvrditi.

Mirko Vutuc je u dopuni svoje biografije, pisane u par tiza nskom zarobl jeništvu , na veo da su us ta ški agen-ti u ilegalnom NOP-u Cincipinka, Hupert i bivši špan-ski borac Bobi (to je bio Štetner) jer je znao da su njiho-ve izdaje i služenje ustašama bili partizanima već pood-avno poznati. Međutim, s njim su sigurno vođeni razgo-vori o raznim temama, naravno s težištem na području

njegove djelatnosti. Vjerovatno su o tim razgovorimanapravljene i zabilješke jer Glavni štab NOP-odredaHrvatske, izvještavajući 7. oktobra 1942. godine Vrhovništab o »slavonskoj razmjeni«, piše: »... šaljemo i zapisni-ke saslušanja Wagnera i Vutuca koji pretstavljaju inte-resantne dokumente«. Saslušanja koja su Vutuc i Wag-ner sami pisali nisu naročito »interesantna dokumen-ta«,240 međutim, druga saslušanja nismo uspjeli da pro-nađemo!

Za vrijeme boravka u partizanskom zarobljeništvuVutuc je imao priliku da upozna ne samo članove Šta- ba 3. op erat iv ne zone, već i niz ljudi koj i su u pr iš tap-skim službama obavljali razne dužnosti, te neke člano-ve komandnog kadra odreda koji su dolazili u Štab zo-ne ili su nailazili s drugih područja. On je u svom saslu-šanju u neidentifikovanoj njemačkoj ustanovi, odnosnokomandi, za dvadesetak rukovodilaca različitog nivoanaveo kratke podatke, uglavnom njihove nadimke ifunkcije. Pod pravim imenom spomenuo je samo Ža-rko viča, »ranije lij ečnika u Novoj Gradiški« (dr Gru jica,šef saniteta 3. operativne zone), Zmajića, »studenta ag-ronomije« (Josip, sekretar Povjerenstva PK SKOJ-a zaSlavoniju), Gezu Bogdanovića, »bivšeg žandarmerij-skog vodnika u vrijeme Jugoslavije« (Gedeon, operativ-ni oficir 3. bataljona 1. odreda 3. operativne zone), i Ma-zalicu, »nazvanog Killer, koji se prema nama (Vutucu iWagneru — primj. autora) naročito pristojno ponašao,a osjećao se više velikosrbinom nego komunistom«.Tačnost te Vutucove ocjene Nikole Mazalice Killera,komandira voda, potvrđuje i napomena Redakcije tre-će knjige zbornika Građe za historiju narodnooslobodi-lačkog pokreta u Slavoniji da je Mazalica »potajno sa-



radivao s četnicima na Motajici radi čega su ga partiza-ni strijeljali«.»S nam a je pos tupa no vrlo dobro« — izjavio je

Vutuc. — »Bezuvjetno su nas htjeli pridobiti i čaksu nam nudili visok položaj. Šta više, bilo nam je

po nu đe no da bu de mo ljudi za vezu s dr ugim par-tizanskim grupama u Njemačkoj i dalje u Fran-cuskoj. Gašpar (Karlo Mrazović — primj. autora)vrlo dobro je ocijenio moju biografiju i smatraoda je šteta što nismo u njihovim redovima. Hranusmo dobivali tri puta dnevno. I inače je hrana uGlavnom štabu bila dobra. Svakog dana je bilomesa. Na ishranu se ne može požaliti. Na nas seizrazito htjelo ostaviti dobar utisak.

(...) Nas je saslušavao neki 'Vladimir'. Izgleda da jetamo rukovodio policijskom službom i vodio istra-ge i saslušavao. Došao je u februaru-martu iz Nje-mačke. Pokazao mi je pasoš iz Njemačke. Tek leti-mično sam vidio ime Kurt. Biće da je i to lažnoime.«241

Citirani pasus, u kome M. Vutuc, očigledno, izmišljatvrdnje kojima želi da istakne svoju i Wagnerovu nepo-kolebljivu privrženost ustaškom pokretu, on dopunjava

podacima o čemu je sve bio saslušavan: o talijanskim injemačkim rukovodećim ljudima u Zagrebu, o brojnomstanju njemačkih, ustaških i domobranskih trupa te oorganizaciji obavještajne službe u Zagrebu, o Gestapu i

ustaškim špijunima u partizanskim redovima, da bi nakraju naglasio kako su partizani »s naročitim zadovolj-stvom pokazali pasoš s pečatom hrvatskog poslanstvau Beču i uopće falsifikovane pasoše«.

Vutuc je u svom saslušanju pred Nijemcima, poredostaloga, nastojao i da isključi svaku primisao o ustaš-koj odgovornosti za pogibiju dvojice rukovodilaca nje-mačke narodnosne skupine u tzv. NDH. U tom skloputreba posmatrati i sljedeću njegovu izjavu:

»Pretpostavljam da su partizani bili obaviješte-ni o našem nailasku. To sam kasnije saznao od'Kurta', koji mi je rekao da, kada treba nekamo dase vozimo, ne treba noću o tome telefonski razgo-varati. Stvarno, noć ranije, oko 23,30 sati, gospo-din Holzschuh je o putu u Lipik telefonski razgo-varao s gospodinom Wagnerom. S druge straneizjavili su da su oni propustili jednu pticu (mislilisu na ustašu na motorkotaču) da bi nas mogli na-

pasti.«242

U to vrijeme partizanska obavještajna služba nije



pr ak tik ov al a uk lj uči vanj e ni ti je raspolagal a sredstvi-ma i znanjem za uključivanje na međugradske i uopćeneprijateljske telefonske linije. U materijalima o zasje-di u kojoj su Vutuc i Wagner zarobljeni nigdje se ni jed-nom jedinom riječju ne spominje nešto slično! A što setiče propuštanja »jedne ptice«, opće je pravilo svake za-sjede bilo da prethodnicu propusti i sačeka glavninukolone. Ako je ta glavnina bila nesrazmjerno jača i,eventualno, motorizovana, trebalo je da propusti i nju inapadne začelje!

Nakon izvršene razm jen e formirana je par ti js ka ko-

misija sa zadatkom da tačno utvrdi prošlost i držanjelogoraša i zatvorenika razmijenjenih za Vutuca i Wag-nera na policiji, jer, kako je napisao dr Mladen Iveko-vić, »bilo je tu nekoliko potpuno nepoznatih lica«. Tre-

ba lo je za sve nj ih is tra go m us tanovi ti kada su, zašto,gdje i kako uhapšeni, kako su se držali u toku istrageitd.

Komisiju su sačinjavali Andrij a Hebrang, Pavle Gre-gorić i Vladimir M aj der Kurt, obavj eštajni oficir 3. ope-rativne zone. Već samo prisustvo Vladimira Kurta ukomisiji upozoravalo je na to da je jedan od njenihglavnih zadataka bio da ne dozvoli da ustaše putem terazmjene u partijske redove ubace svog agenta.

Prema podacima Mile Milatovića, na osnovi nalaza

komisije, »trojica su odmah streljani, i to dvojica zbogizdajničkog držanja na ustaškoj policiji, i jedan kaoubačeni agent UNS-a — Stipe Dasović«.243

Stipe Dasović bio je sekretar partijske ćelije u zagreba čkom Higi jens kom zavodu na Zvijezdi.244 Prvih mje-seci okupacije član Mjesnog komiteta KPH u ZagrebuVojo Kovačević održavao je s njim vezu preko svoje vje-renice Božene Brlečić.245 Kada su Kovačevića 2. septem-

bra 1941. go dine uha ps ile us taš e i kad je ne odavši niko-ga, ubijen, Božena Brlečić se povezala s Andrijom Heb-rangom i služila mu, osim sa ostalima, kao kurirska ve-za i sa Stipom Dasovićem,248 sve do Hebrangova hapše-nja. Malo kasnije uhapšen je i Dasović.

Stipe Dasović je, najvjerovatnije, identičan s »parti-zanom Dasovićem«, za koga Tito u 3vom pismu Cen-tralnom komitetu KPH od 10. septembra 1942. navodida je u policijskoj istrazi teretio Krunku Zastavniković,koja je bila zamijenjena u »livanjskoj razmjeni«.247

Grga Jankes je u već spomenutom razgovoru s be-ogradskim publicistima Draganom Markovićem i Sa-



vom Kržavcem, vodenim 13. novembra 1972. godine, re-kao i OVO:

»Komisiju su sačinjavali Karlo Mrazović Gaš- pa r, komes ar Treće oper at iv ne zone, za ti m VladoKurt — obaveštajni oficir u štabu Zone, Pajo Gre-gorić, koji nije ostao do završetka rada komisije iAndrija Hebrang.

(...)

Komisija je donela odluku da se strelja jedandrug, sekretar Sreskog komiteta KP iz GorskogKotara. Rekli su da se izdajnički držao i da su gaustaše podmetnule kao svoga špijuna. Kazali suda je izdao neke drugove i nacrtao položaj parti-zanske bolnice.«248

Karko Mrazović Gašpar nije bio član komisijekoja je ispitivala razmijenjene aktiviste NOP-a, akako se zvao »sekretar Sreskog komiteta KP izGorskog Kotara«, o kojemu govori Grga Jankes,nismo mogli da utvrdimo. Isto tako ni u jednomsačuvanom dokumentu, ustaškom ili njemačkom,nismo naišli na trag o tome da je pri razmjeni iz-vršenoj 23. septembra 1942. godine kod sela Cageu Slavoniji u partizanske redove ubačen nekiagent.

U izvještaju koji je 21. oktobra 1942. u ime Po-vjerenstva CK KPH za Slavoniju i Srijem Central-nom komitetu uputio Pavle Gregorić Brzi našli suse i reci:

»VI. Na sjednici Povjerenstva koja je bila odr-žan a 14. X. 42. pret res ano je pitan je drž anj a na po-liciji i u konc. logorima članova Partije i SKOJ-akoji su stigli u Štab zone kao zamjena za dva us-taška bandita.«249

Umjesto teksta koji bi se mogao očekivati i koji bimalo bolje osvijetlio rezultate i zaključke izvedene naosnovi razmatranja »držanja na policiji i u konc. logori-ma« zamijenjenih komunista, autor je stavio samo tritačke.

Ni mi ne mož em o učiniti ni št a dr ug o.

Ponovno u Bosansko] krajiniPošto je 5. septembra u Studenim Vrelima izvršena

razmjena i Vrhovni štab saslušavanjem razmijenjenih pripad nika NOP-a saz nao da su neki od traž en ih ali ne-razmijenjenih komunista, suprotno ustaškim tvrdnja-ma da više nisu živi, ipak živi i da se nalaze u ustaškim



zatvorima i logorima, naredio je Štabu 1. proleterske NOU br igade da predloži neprijatel ju ra zm jen u do-mobranskih avijatičara zarobljenih prilikom obaranjanjihova aviona nad oslobođenim teritorijem kod Kup-resa za pet komunista koji su se nalazili u zatvorima ilogorima. Postupajući po tom naređenju, Štab 1. prole-terske NOU brigade 10. septembra 1942. poslao je Mi-nistarstvu domobranstva u Zagrebu i Velikoj župi Humu Mostaru dopis:

»Kao što vam je poznato nalazi se u našem za-robljeništvu posada jednog oborenog bombarde-ra, koja se sastoji od pilota Romea Aduma zra-koplovnog bojnika, Božidara Bagnera zrakoplov-nog poručnika izviđača, mehaničar a Č engića

Franje stožernog narednika i mehaničara Džemi-ra Kažnića stožernog narednika.Budući da ste nedavno bili voljni da vršite iz-

menu zarobljenika, koja je usledila dne 5 ovogmeseca, to vam predlažemo da izvršimo zamenu

po nama zarobl jenih avia tičara za sledeća lica koja se na laze u zatvoru kod vaših pol icijskih vlasti:

1. Hebr ang Andrija, uhapš en u Zagrebu i sadase nalazi na Ustaškom redarstvu.

2. Šegvić Zlata, uhapšena u Zagrebu i sada senalazi u logoru u Gradišci

3. Lavčević-Lucić Ivan, uh apšen u Splitu4. Pavelić Ana, uhapšena u Zagrebu sada u lo-

goru u Gradišci.5. Novosel Ozren, uhapšen u Zagrebu, sada ulogoru u Gradišci.

Prema tačnim obaveštenjima kojima raspola-žemo sva se gore navedena lica nalaze na životuu navedenim zatvorima i logorima.

U pogledu vršenja izmene zarobljenika pred-lažemo da ova usledi na isti način, kao i ona od 5.o. m. O mestu i vremenu izvolite nam staviti kon-kretne predloge preko našeg izaslanika.

10-IX-1942Komandant I proleterske n. o. u. brigade

P. S. Naši izaslanici čekaće 5 dana u Mostaruna pristanak vaših vlasti u načelu. Posle ovog ro-ka oni se imaju vratiti sa konkretnim vašim pred-logom. Od današnjeg dana pa do dana razmenene sme proći više od 10 dana.«250

Još u toku pregovora o razmjeni livanjskih ustaškihfunkcionera za pohapšene Livnjake, pristalice NOP-a,Stožer 6. pješačke divizije u Mostaru je »pokrenuo pita-



nje zamjene zarobljenih častnika u Livnu, kod mjero-davnih domobranskih vlasti«, ali je 14. avgusta »primioobaviest da priedlog stožera za pregovore sa partizani-ma od mjerodavnih nije odobren«.251 Očigledno je Us-taška nadzorna služba sve poslove oko njihove razmje-ne zadržala isključivo u svojoj nadležnosti, tako da je idopis Štaba 1. proleterske NOU brigade od 10. septem-

bra Ministarstvu do mo br anst va i Velikoj župi Hum uMostaru sigurno završio u centrali Ustaške nadzorneslužbe. Međutim, odgovor te centrale na ponuđenu raz-mjenu zarobljene posade oborenog aviona nije stigao.

U međuvremenu su proleterske i krajiške brigade25. septembra 1942. godine oslobodile Jajce. Tada im je,osim bogatog plijena, »naoružanje i oprema dva ojača-na bataljona«252 palo u ruke i osoblje preduzeća »Elek-tro-Bosna«, koje je radilo za njemačku ratnu industriju:dipl. inž. Othmar Siegelhuber (Otmar Ziglhuber), OttoBayer (Oto Bajer), trgovac-optičar, inž. Franz Lein-schütz (Franc Lajnšic) i Theresa Reza Mehr (TerezaMer), činovnica i sekretarica folksdojčerske organizaci-

je.253

Neprijatel j je nastojao da što prije vrat i Ja jce. To jedovelo do žestokih borbi jedinica NOV protiv njemač-kih, ustaških, domobranskih i četničkih snaga na tom

pros toru . Prodirući s d ije lovima 714. pješadijske divizije

od Mrkonjić-Grada, a dijelova 718. divizije od DonjegVakufa, Nijemci su 4. oktobra ponovo zauzeli Jajce. Pri- je od stu pan ja pa rt izansk e su snage uništile tvornička po st ro jenja i elektr ičnu centra lu, a folksdojčere Siegel-hubera, Bayera, Leinschütza i Theresu Mehr kao taocesproveli u Glamoč, odakle su ih potkraj oktobra preba-cili u Drvar, a zatim potkraj novembra u Bosanski Pet-rovac.254

U toku spomenutih borbi nestali su komandant 3.(sandžačke) proleterske brigade Vladimir Knežević Vo-lođa, zamjenik političkog komesara te brigade, RifatBurdžović Trša i komandant njenog 4. bataljona TomašŽižić. Međutim, tek je kasnije utvrđeno da su svu troji-cu četnici zarobili noću između 2. i 3. oktob ra 1942. godi-

ne u selu, Trnovu kod Mrkonjić-Grada, zaklali ih i ba-cali u Grujića jamu na Baraćkom brdu.255

Nakon od laska Tita i Vrhovnog št aba te Cent ra ln ogkomiteta KPJ iz Glamoča na Mliništa (14. septembra1942), Aleksandar Ranković je ostao u Glamoču, odakle

je održavao vezu i s Titom i s jedinicama, br inući isto-



vremeno i o zarobljenim Nijemcima i o domobranskimoficirima te o pitanjima njihove razmjene.Č ini se da prvi podaci o nestanku Kneževića, Bur-

džovića i Žižića nisu isključivali mogućnost da su ih za-robili Nijemci. Zato je A. Ranković 9. oktobra poslao Ti-tu kratko pismo.-

»Druže Stari,Predlažem da se preduzmu hitne mere za raz-

menu: 4 Nemca, 4 avijatičara i 7 domobranskihoficira koji se nalaze ovde (u Glamoču — primj.autora) u zarobljeništvu. Pored ostalih za Nemce

bi t ražili još i Mošu Tomića (Momir — primj. auto-ra), člana P(okrajinskog) K(omiteta), biv(šeg) sek-re tar a Okr(užnog) K(omite)-ta u Č ačku i kandida-

ta CK KPJ koji se još od kapitulacije nalazi u ne-mačkom zarobljeništvu kao jugoslovenski voj-nik.«258

Dan prije toga, 8. ok tobra ujut ro, Tito je s članovimaVrhovnog štaba i CK KPJ napustio Mliništa i automobi-lom se prebacio preko Rora, Prekaje i Drvara na Oš-trelj, gdje je ostao sve do 25. novembra 1942. godine.257

Sa Oštrelja je A. Ranković primio pismo (»DružeMarko«) koje je uglavnom govorilo o rasporedu briga-da, borbama i situaciji na pojedinim sektorima, obez-

bjed enju pojedinih pravaca, evakuaciji ran jen ik a i ma-terijala itd., ali u kojemu se nalazio i pasus koji je bioodgovor na njegovo pismo Titu od 9. oktobra:

»Što se tiče razmjene, potrebno je da se dogo-vorite koga tre ba mijenjati. Drug Stari (Josip BrozTito — primj. autora) kaže da treba tražiti od Nije-maca Tršu i Volođu za Nijemce. Drugovi Heb-rang, Iveković i Lončarić su zaista zamijenjeni uSlavoniji, što je potvrđeno od hrvatskog G(lavnog)štaba.«259

Pismo je pisano u Oštrelju oktobra 1942. bez oznakedatuma, a prema istraživanjima Pere Morače, Miše Le-kovića i dra Slobodana Miloševića »po nalogu Tita ovo

pismo je napi sao Arso Jovanović«.259 S obzirom na to da je Glavni štab NOPO Hrvatske u svom »Operativnomizvještaju br. 19« od 7. oktobra izvijestio o zamjeni dru-gova koje Tito spominje, te da se u pismu (»Druže Mar-ko«) navodi da je jedna četa 2. dalmatinske brigade »uPeuljama, 9. oktobra napadnuta od Talijana i četnika izGrahova«, i ovaj je dopis Rankoviću pisan poslije prije-ma njegova dopisa od 9. oktobra. Nakon toga pokrećese već uhodani mehanizam: Štab 1. proleterske briga-de, koji je i u »livanjskoj razmjeni« bio potpisnik prijed-loga za zamjenu, ponovo kreće u akciju. Koča Popović



25. oktobra šalje Komandi njemačkih vojnih snaga uBanjaluci dopis:»U našem zarobljeništvu nalaze se četvorica

građana njemačke narodnosti (Volksdeutsche) itO:

1) Siegelhuber Otmar sin Georga, rodom izTešnja, elektroinžinjer, po zanimanju direktorfabrike 'Elektro-Bosna' u Jajcu.

2) Leinschütz Franz sin Franza, rodom iz Mari- bora , po za ni man ju inžinjer u fabr ic i 'Elektro--Bosna' u Jajcu.

3) Bayer Otto sin Emanuela rodom iz Jajca,gdje je bio časovničar i trgovac.

4) Mehi Terezija kći Petra rodom iz Vinkovaca, pr iv at na činovnica u fabr ic i 'Elekt ro-Bosna ' u Ja j-cu.

Predlažemo vam da se izvrši razmena ovih za-robljenika sa licima koja se nalaze u vašem za-robljeništvu i tO:

1) Knežević Vladimira2) Burdžović Rifata, partizana III. proleterske

N. O. U. br igade, koji su zarobl jeni između Mrko-njić grada i Jajca

3) Obradović Milene4) Rudić Milene5) Tuštić Zorke6) Jurišević Lenke7) Šutić Jelke, partizanki III. proleterske N. O.

U. brigade zarobljene na Manjači8) Žižić Tomaš, partizan III. proleterske N. O.

U. brigade, zarobljen između Mrkonjić grada iJajca

9) Brat Stipe Bilana iz Jajca.Svi se ovi zarobljenici nalaze ili u Travniku ili

Banjoj Luci.10) Tomić Momir krojački radnik iz Prijevora

kod Č ačka, zarob ljen je kao jugoslavenski vojniku aprilu prošle godine i otpremljen u Njemačku uzarobljenički logor, otkuda se je i javljao svojoj

porodici . Izgleda da se u spisku zarobl jenika vodi pod drug im imenom, te je stoga po trebno da se potraži po svim logorima i pr i tome naglas i da gase traži radi razmene.

11) Novosel Ozren, lekar iz Zagreba, nalazi seu zatvoru kod ustaške policije

12) Kokot Stjepan, krojač iz Zagreba, nalazi seu zatvoru kod ustaške policije ili u nekom logoru.

Napominjemo da nj emačk e vojne vlasti nisu u



celosti izvršile obvezu preuzetu prilikom prošlerazmene zarobljenika kada su zamenjeni direktorJorgo i Hans Ott. Tom prilikom predali smo ne-mačkim vojnim vlastima direktora Jorgu uz oba-vezu da nam naknadno pošalju i predaju Novo-sel-Mattes Vandu iz Zagreba, koja se nalazi kodustaške policije u Zagrebu. Ovoj obvezi međutimnije do danas udovoljeno, pa prema tome tražimoda se ona kao trinajsta pridruži ostalima kodobavljanja ove razmene.

Po izaslaniku ing. Leinschütz Franzu predloži-te nam mesto i vreme razmene, a sama razmenaneka se vrši na isti način kao i prošli put.

Za vršenje ove razmene predvideli smo rok od

10 dana, u kom se mora povratiti poslati izasla-nik.Za komandanta«290

Tu je doslovno citirana kopija dopisa upućenog Ko-mandi njemačkih vojnih snaga, koja nije potpisana, analazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogra-du. U njemačkom prijevodu originala tog dopisa nalazise potpis Koče Popovića i ispod njega napomena kojena ovoj kopiji nema. Riječ je o napomeni iz koje se vidida je drugi njemački agent koji je zarobljen u Jajcu sradio-stanicom bio Otto Bayer i da...

...»Postoji mogućnost da su Knežević Vladimir,Burdžović Rifat i Žižić Tomaš (na listi pod rednim

brojevima 1, 2 i 8) pali u ru ke Drenovićevim četni-

cima te ih stoga treba i tamo tražiti.«261Vrhovni štab je, dakle, zauzeo stav da se razmjena

obavlja po ključu 1 :3! Međutim, Nijemci nisu htjeli pri-hvatiti taj ključ (premda je Otto Bayer bio značajanagent njemačke vojnoobavještajne službe) jer se radilo0 civilima, a ne o vojnim osobama, a i ustaše su bile zarazmjenu 1:1.

Franz Leinschütz, kojega Štab 1. proleterske briga-de pogrešno naziva inženjerom, bio je knjigovođa u»Elektro-Bosni«. Iako rođeni Mariborčanin (1901), nije

bio folksdojčer već njemački državljanin. Bio je oženjen1 imao je dvoje djece.

Po zadatku Štaba brigade Leinschütz je krenuo uBanjaluku 31. oktobra262 i predao pismeni prijedlog zarazmjenu Štabu 714. pješadijske divizije. U gradu na Vr-

ba su nije se dugo zadržavao, ali obavještajni of icir divi-zije ipak nije propustio da pribilježi svoja zapažanja na

pa rt izansk om teritori ju i u pa rt izansk om zarobljeniš-tvu. Na drugom saslušanju, čiju je kopiju štab njemač-ke divizije 9. novembra poslao Poslanstvu Trećeg Reic-



ha u Zagrebu, pa je zato i sačuvana, dopunjavajući po-datke o svom razgovoru sa partizanskim funkcione-rom Vladom, očigledno date već na prvom saslušanju,Leinschütz je izjavio:

»Kada sam upitao Vladu kako treba da postu- pim ak o neki od po im en ično na ved en ih part izan aviše nije živ, Vlado mi je odgovorio da su oni tač-no obavješteni da li je neko živ ili nije.

Marko se prema kazivanju partizana ne nala-zi u Drvaru nego u Vrhovnom štabu. Njegovoj pratnji je dano pi smo da ga po nese do Srne ti ce itamo preda da bi ga proslijedili Marku. Pretpos-tavljam da se Vrhovni štab partizana, koji se rani-

je na lazio 18 km od Gla moča u pr av cu Mliniš ta,

sad mora nalazti u okolini Srnetice.Kad sam još u Jajcu bio, u Komandi područja,sa mnom su u sobi bili i neki nepoznati mi do-mobranski oficiri. U razgovoru sam saznao da su

pr il ikom za robl jav anj a u Vincu pr imijet il i da su pa rti zan i jako raspoloženi, a uz ro k to me je bi la po ja va je dnog nj ihovog ku ri ra , koji je st igao di-rektno iz Zagreba. Jedan domobranski oficir jerekao da nije nikakvo čudo što partizani postižuuspjehe kada u Zagrebu imaju svoje obavještajces kojima stalno održavaju kurirske veze.

Nepoznat i mi politički ko mesar izjavio je uDrvaru da oni sada imaju svoje ljude u Zagrebu uvrhovima hrvatskih nadleštava, ustaša i domob-,

ranstva.«263

O Vladi i Marku Leinschütz je vjerovatno dao is-crpnije podatke u prvom saslušanju jer se radilo o Vla-dimiru Velebitu i Aleksandru Rankoviću, koji su u tovrijeme pripremali razmjenu folksdojčera zarobljenihu Jajcu. A tekst o partizanskom kuriru »koji je stigao di-rektno iz Zagreba« i bio »uzrok da su partizani jako ras-

položeni«, na jv je rov atni je se odnosi na Iv an a StevuKrajačića. Naime, on je, zajedno s Ivom Lolom Ribaromi njegovim ocem Ivanom, budućim predsjednikom AV- NOJ-a, doša o iz Zag reb a u Vrhovn i št ab na Ml in iš ta po-sljednjih dana septembra 1942. godine i odmah zatim

posjetio os lobođeno Ja jce.

Od pet traženih par tizan ki iz 3. (sandžačke) proleter-ske NOU brigade u zarobljeništvu njemačke 714. pješa-dijske divizije nalazile su se četiri i Štab divizije bio jespreman da ih ponudi za razmjenu. Međutim, kasnijese u dokumentima sreće samo ime Jelke Šutić, ali i nju



traže u lo goru Jasenovac . Vjerovat no je Štab divizije za-robljene partizanke poslije saslušanja predao ustaškimvlastima, kao što je bilo i dotada uobičajeno.

Štab 714. pješadijske divizije je o dolasku Leinschüt-za s partizanskom ponudom za razmjenu jajačkih fol-ksdojčera istog dana obavijestio generala Glaisea vonHorstenaua. To potvrđuje zabilješka H. Skale, činovni-ka Privrednog odsjeka Njemačkog poslanstva, napisa-na za savjetnika Poslanstva dra Kreinera 9. novembra1942. godine:

»U vezi s razmjenom pripadnika 'Elektro-Bos-ne' koje su partizani zarobili prilikom napada naJajce, stupio sam u subotu, 31. prošlog mjeseca, uvezu s majorom Pottom. On mi je saopćio da je

već poduzeo potrebne mjere, da divizija radi natome, a da su se i Hrvati (pukovnik Tomljenović)uključili u taj posao, preduzeli odgovarajuće ko-rake i već pronašli neke partizanke koji se traže uzamjenu. Uostalom, čeka se na dolazak folks-dojčera Franza Leinschiitza koji je iz Banjalukeotišao dalje i treba da stigne ovamo 2. ili 3. novem-

bra.«264

Leinschütz je iz Banjaluke otputovao u Sara jevo i ta-mošnji je njemački konzul Gördes (Gerdes) 2. novem-

bra javio pos la ni ku Kascheu da se on »još na la zi u Sa-rajevu«, ali da Štab 718. divizije »dosada nije imao ni-kakve mogućnosti da uspostavi vezu s partizanima Ti-tove grupe radi razmjene«.285

Č etvrtog novem bra konzul Gördes je telegr amomobavijestio Poslanstvo da trojica s partiz ansk e liste kojesu četnici zarobili »po svoj prilici više nisu u životu«; dasu ustaše nedavno odvele Zvonka Bilana iz Sarajeva uJasenovac; da je Ozren Novosel vjerovatno u zatvoruzagrebačke ustaške policije, a Stjepan Kokot ili u poli-cijskom zatvoru, ili u logoru.286

Na jza d je Le inschütz 5. novem bra st igao iz Sar aj ev au Zagreb, u ustanovu Glaisea von Horstenaua, koja ga

je upu tila polici jskom ata šeu Posl anst va Han su He lm us pismom:

»Donosioca ovog pisma, gospodina Franza Le-inschütza, komunisti su opunomoćili da pripremirazmjenu folksdojčera zarobljenih u Jajcu za za-robljene partizane.

Molim Vas da gospodinu Leinschützu pružite po dršku u radu na ovom zada tk u, da bi se zarob-ljeni folksdojčeri mogli osloboditi.«287

Č etiri dan a prij e toga, 1. nov embr a 1942. godine,Glaise von Horstenau obavijestio je »vrlo poštovanog



Poglavnika« da ga je »Führer i vrhovni komandant sdanašnjim danom postavio za 'njemačkog opunomoće-nog generala u Hrvatskoj' (dotada je bio samo 'njemač-ki general u Zagrebu' — primj. autora) u ran gu koman-dujućeg gener ala i sa zadacima i punomoćjima koman-danta vojnog okruga««, te da će »u smislu Hitlerove di-rektive ubuduće (njegova) isključiva dužnost biti da kodhrvatske vlade i hrvatskog vojnog rukovodstva za-stupam) interese njemačkog Wehrmachta i potrebecjelokupnog vodenja rata«.268 Stoga i gornji dopis poli-cijskom atašeu SS-majoru Hansu Helmu pripada medu

prve ak te »njemačkog opunomoćenog ge ner ala uHrvatskoj«! Zastupajući načeln ika Štaba, potpisao ga jemajor Eugen von Pott.

Istoga dana, 5 novembra, dr Kreiner je napravioovu zabilješku:

»Danas kasno poslije podne, gospodin Lein-schütz se pojavio s priloženim pismom, upućenim

policijskom atašeu, a zatim pre ad re sir ani m naPolitički odsjek Poslanstva i saopćio slijedeće:

Od dvanaest osoba koje su partizani tražili zarazmjenu dosada su spremne za razmjenu samočetiri. Radi se o četiri komunistkinje koje se nala-ze u zatvoru naše divizije u Banjaluci. Dvojica ko-munista treba da se nalaze u logoru Jasenovac.Brat partizanskog komandanta Bilana, koji je nalisti za razmjenu naveden na prvom mjestu (Zvon-ko Bilan je bio deveti na listi — primj. autora),

prem a obavještenju us tašk ih polici jskih vlasti uSarajevu, preba čen je 31. prošlog ili 1. ov.mj. iz Sa-rajeva u Jasenovac. Leinschützu su potrebni tačni

podaci o mjes tu bo ravk a ove trojice komunista,koji se navodn o nalaze u Jasenovcu, i zbog toga jedanas došao avionom iz Sarajeva. Iz ustanove nje-mačkog generala (Kreiner još ne upotrebljava no-vu titulu Glaisea von Horstenaua — primj. auto-ra) upućen je Poslanstvu. On moli da se ubrza po-stupak pošto se već sutra ujutro vraća avionom uSarajevo, jer se partizanima mora javiti u subotu,najkasni je u nedjelju.«269 (Dana 7. ili 8. novembra — primj. autora.)

Leinschütz je Njemačkom poslanstvu predao nje-mački prijevod partizanskog dopisa potpisanog »za ko-mandanta« i dostavljenog Komandi njemačkih vojnihsnaga u Banjaluci — bio je to zapravo dopis Štaba 1.

proleterske brigade — i obavijestio ga da Štab 714. divi-zije ima malo više od 18 zarobljenika koji bi mogli bitistavljeni na raspolaganje za razmjene, ali da bi partiza-



ni najviše četvoricu prihvatili. S obzirom na MomiraTomića, koji je na listi traženih za razmjenu bio podrednim brojem 10, sve njemačke vojne ustanove smat-rale su da je bezizgledno bilo kakvo tragan je za njim ponjemačkim zarobljeničkim logorima kad mu se ne zna

pravo ime i prezime.270

U vezi sa zahtjevom Štaba 1. proleterske brigade dase izvrši »obaveza preuzeta prilikom prošle razmenezarobljenika kada su zamenjeni direktor Jorgo i HansOtt«271 i da se NOVJ izruči Vanda Novosel-Mates, Ni-

jemci su 5. no ve mbra — istoga dana kad a je Leinschützstigao u Zagreb s dopisom Štaba 1. proleterske brigade

— poduzeli odgovarajuće mjere.»Provjeravanja u Zagrebu i Banjaluci pokaza-la su« — izvijestio je policijski ataše Hans Helm11. januara 1943. godine dra Kreinera — »da je

podoficir Har ner s još jednim pr ipadnikom Vojnežandarmerije, po nar eđen ju maj ora Knehe (Knee)iz Feldko mman danture Zagreb, 5. novem bra 1942.godine odvezao Mattesovu iz Infektivne bolnicena Zelenom Brijegu i prebacio u Sarajevo u za-tvor 718. pješadijske divizije.«272

O svom putovanju iz zagrebačke bolnice do parti-zanskog slobodnog teritorija Vanda Novosel je ispriča-la:

»Iz bolnice su me direktno odvezli na željez-

ničku stanicu i zatim vozom do Sarajeva u nje-mački zatvor. Tu sam bila u istoj ćeliji s majkomBilana iz Jajca. Zatvor je bio pun političkih uhap-šenika. Dvaput su me saslušavali: jednom samoformalno — generalije, a drugi put u vezi Koči-nog pisma koje je donio neki Nijemac. Pitali sume da li poznajem Koču Popovića, da li želim da

bu dem razmijen jena, gdje mi je muž itd. Ponašalisu se vrlo pristojno. Pet-šest puta su me na mojetraženje stražarno vodili do liječnika radi oprav-ke zuba. Hrana je bila odlična.

U Sarajevu sam ostala najmanje petnaest da-na, a zatim krenula s Nijemcem koji je došao sKočinim pismom vozom preko Bosanskog Broda

do Sanskog Mosta, odakle smo produljili pješicedo štaba neke naše brigade. Tu smo dobili volov-ska kola i s njima se odvezli u Bosanski Petrovac,gdje sam zatekla Koču Popovića. Oko 12,00 sati doKoče su stigli kolima Lola, Dedijer i Vlatko, pasam poslije toga otišla na Oštrelj do Tita. Njih su



dvojica razmatrali plan napada na Jajce. Oko20,00 sati vratili smo se u Bosanski Petrovac.«273

S obzirom na podatak da su Tito i Koča Popović»razmatrali plan napada na Jajce«, te da je Jajce oslo-

bođe no 26. novembra , tačni su navodi Vande Novoselda je »u Sarajevu (sam) ostala najmanje petnaest dana«.

Iako je još u avgustu postignuta saglasnost o izruče-nju Vande Novosel-Mates partizanima u sklopu »livan-

jske razmjene«, nj en »nestanak« iz zagr ebačk e Infektiv-ne bolnice izazvao je reakciju ustaške policije pa je Mi-nistarstvo vanjskih poslova tzv. NDH uputilo 12. decem-

bra Njemačkom poslanstvu notu, u kojoj je, posli je uo- bičajenih uvodnih fraz a, stajalo:

»Prema saopćenju Glavnog ravnateljstva za

javni red i sigurnos t dvojica vojnika Vojne žan-darmerije potražili su 5. novembra 1942. u 18,00sati u Infektivnoj bolnici na Zelenom Briegu u Za-grebu uhapšenicu Vandu Mates, koja se tamo na-lazila pod policijskom kontrolom, i automobilom

ju odvezli. Navodno tr eb a da se nalazi u Felkom-mandanturi u Banjaluci.

Napominj emo da se u slučaju Vande Mates ra-di o evidentiranoj komunistkinji koja je osuđenana šest mjeseci prisilnog boravka u logoru StaraGradiška, a koja joj je kazna zbog njenog ponaša-nja u logoru morala biti produžena za još šestmjeseci.

Prethodni dogovor njemačkih vojnih organa sodgovarajućim hrvatskim ustanovama mora usvakom slučaju biti stalan i MIP se ne može uz-držati a da od Njemačkog poslanstva ne traži dau ovom slučaju posreduje na odgovarajućemmjestu.«274

Nakon što su policijski at aše SS-major Ha ns Helm ikom anda nt mjesta majo r Knehe o slučaju Vande Novo-sel-Mates podnijeli izvještaje, Kasche je ustaškom Mi-nistarstvu vanjskih poslova nakon mjesec i po dana, 28.

januara 1943, uzvratio notom da je »Vanda Mates u to-ku akcije za razmjenu njemačkih državljana koje su ko-munističke bande svojevremeno zarobile, bila traženaza razmjenu« i da je do te akcije došlo u saradnji s od-govarajućim ustaškim policijskim ustanovama, te da,

prema tome, »nije postojala namjera da se im en ov an aodvede radi razmjene bez znanja tih ustanova«.275

Nakon Leinschützova do lask a u Zagreb Njemačko poslanstvo, odnosno SS-poručnik Stüwe, koji je u usta-



novi policijskog čltčlSGčl Hansa Helma bio zadužen zaodržavanje veze s Ustaškom nadzornom službom(UNS) i forsirao predaju uhapšenika Ozrena Novosela,Stjepana Kokota, Zvonka Bilana i Jelke Šutić, prihvatiose odmah posla. Međutim, već prvih dana »traganja« zaimenovanima u Banjaluci, Sarajevu i Zagrebu, Lein-schütz i Stüwe su stekli utisak da njemačke vojne usta-nove nisu pokazale zainteresovanost za taj posao: bilesu neodlučne i izbjegavale su ga.

Bila je to, sigurno, posljedica načelno g distancir anjaVrhovne komande Wehrmachta od pregovora s parti-zanima zbog Hitlerova stava prema tom pitanju. Nismonašli dokument kojim je taj stav prenesen štabovimanjemačkih divizija u tzv. NDH, ali da su oni s takvim

stavom bili upoznati, usmeno ili pismeno, može se za-ključiti i iz izvještaja SS-majora dra Heinricha, šefa sa-rajevskog Gestapa, o pregovorima za zamjenu posadeoborenog ustaškog aviona, poslanog BdS-u u Beograd24. novembra. U njemu doslovno piše:

»Pregovori za zamjenu preduzeti su prije ne-koliko nedjelja po izričitoj želji ovdašnje 718. pje-šadijske divizije. A sada kada su pregovori došli uodlučujući stadij, divizija se povlači i izjavljuje da

bi u dalj im pregov orima treb ao da se an ga žu jekonzul Goerdes u Sarajevu, jer se radi o zamjenicivilnih lica. Obavještajni oficir divizije je izjaviomeni lično, a i kapetanu Heyssu, da je zamjenastradalih hrvatskih avijatičara naročito poželjna

jer su oni let jel i prilikom njemačkih akcija protivTitove grupe na području Jajca. Osim toga navod-no se radi o stvarno pouzdanim i provjerenim avi-

ja tičar ima. Zašto 718. pješadijska divizija odjed-nom odustaje od pregovora i pokazuje svoju neza-interesovanost za njih — nije poznato.«276

A što se tiče UNS-a, s razmjenama je bilo još gore!Stüwe je tek 9. novembra uspio da uspostavi kontakt

sa zapovjednikom UNS-a Dragom Jilekom, koji je na tojdužnosti naslijedio smijenjenog Eugena Didu Kvaterni-ka. Zamolio ga je da radi razmjene iz logora prebaciOzrena Novosela, Stjepana Kokota, Zvonka Bilana iJelku Šutić.

»Zabilješka« o razgovoru s Jilekom i njegovim sa-radnicima, koju je Stüwe napravio 12. novembra i pre-dao Helmu i Kascheu, vrlo reljefno ilustruje odnos us-taških policijskih funkcionera Drage Jileka, dra Alek-sandra Benaka, »pročelnika III (protukomunističkog)odjela« Ureda I UNS-a, Dragutina Gregorića, upravite-lja Zaštitnog redarstva za grad Zagreb i Veliku župu



Prigorje, dra Zvonimira Petrušćaka, njegova zamjenikai drugih prema razmjenama u njemačkoj režiji, te nji-hovu ulogu u tim razmjenama, pa ćemo je zbog togadati u širim izvodima:

»Po Jilekovom naređenju dr Benak me je 11.11. 42. obavijestio da su Novosel i Kokot prebačeniiz Jasenovca i da se nalaze u zatvoru UNS-a naraspolaganju ustanovi policijskog atašea. Podrednim brojem 3) navedeni Bilan, za kojeg su u

početku javili da se na lazi u Jasenovcu, po na-knadnom Benakovom obavještenju sada je tako-đer na raspolaganju i biće najkasnije do 12. 11. 42.

prebače n u Zagreb. Pod 4) na ve de na Šutić do sadanije mogla biti pronađena u Jasenovcu. Njeno sa-

dašnje boravište je npoznato.Po Jilekovom naređenju dr Benak me je 12. 11.42. ponovno nazvao i saopćio mi da su ga upravosad telegrafski obavijestili da je Zvonko Bilan,

prema izvještaju upr av e logora, 26. 10. 42. umro. Na moju pr im jedb u da mi ta stvar izgleda ne kakočudnovato, pošto je Bilanov dolazak u Zagreb već

bio najavl jen, dr Benak je bio istog mišljenja, ali jerekao da poduzimanje daljnjih koraka ne obeća-va uspjeh pošto je u telegramu izričito navedenoda je Bilan 26. 10. 42. umro.

Poslije razgovora s Benakom dogovoreno je sJilekom da se trojica drugih ustanika stave naraspolaganje za razmjenu. Radilo se o slijedećimzarobljenicima koji se sad nalaze u Jasenovcu:

1) Momić Milan, r ođen 1895. u Laktaš ima,zemljoradnik, oženjen, otac troje djece, uhapšen10. 8. 42. u Laktašima kao partizanski kurir:

2) Mihajlović Predrag iz Vukosavaca, rođe n1922, zemljoradnik, oženjen, izbjeglica iz Srbije.Uhapšen pred otprilike 3 mjeseca u okolini Više-grada;

3) Paprić Dorđe iz Č epina, rođen 1921, zemljo-radnik, neoženjen, uhapšen pred oko 2 mjeseca,za vrijeme akcije u Bjelovaru.«2"Ć ini se da je dr Kreiner u međuvr emenu bio obav-

ješten da se 12. no vembr a može očekivati prebacivan je Novosela i Kokota iz UNS-ova zatvora u zatvor zagreba čke Fe ld ko mma nd an tu re 725, gdje će biti na raspola-ganju Političkom odsjeku Poslanstva.

Što se dalje događalo, pribilježio je 13. novembra SS--poručnik Stüwe:

»12. 11. 1942. u 17 sati krenuli smo ja i tumač No nn em acher (Nonemaher) u UNS-ov zatvor, da



bismo, kako je pre th od no bilo dogovoreno s dr omBenakom, od nadležnog š efa odjeljenja Gregorića preuzeli uhapšenike . U pr isus tvu Gregorića, koji je trebalo da bu de obavješten o naš em dolasku, pr ed me t je bio pr eda n njegovom za mj en iku druPetrušćaku. Petrušćak je izjavio da nema nikakvouputstvo u pogledu puštanja iz zatvora Novosela iKokota i da ih stoga ne može ni predati. On nam

je ta da pokazao lis tu o pr ispjeću uha pšen ik a i naosnovu nje tvrdio da je dotični krojački pomoćnikStjepan Kokot prebačen iz Jasenovca ovamo i dase, prema zabilješci, mora nalaziti u zatvoru Us-taške nadzorne službe. Raspitujući se nakon togaza Novosela u kućnom zatvoru UNS-a i u zatvoru

na Savskoj cesti, dr Petrušćak je bio obaviještenda je prebačeni Kokot 12. 11. 42. ujutro, po pisme-nom naređenju šefa odjeljenja Pavera, Ravnatelj-stvo za javni red i sigurnost (Ured I), bio pušten naslobodu, a da uhapšenik Novosel dosada još nije

pre ba čen u Zagreb. Dr Petrušćak je tad a u mom pr isus tvu i u pr isus tvu tu mača No nne ma che ra pročitao n ar eđ enje koje je Paver potpisao 9. 11. 42,a koje je glasilo da se uhapšenici Novosel, Kokot,Bilan i Šutić, po prebacivanju iz logora Jasenovacu zatvor UNS-a u Zagrebu, po dolasku u Zagrebodmah puste na slobodu. Kokot je bio jedini odnavedenih lica koji je dosada bio prebačen u Za-greb, i prema toj naredbi navodno je bio pušten.

Kokot je potpisom otpusnice potvrdio svoje pušta-nje na slobodu i naveo da će otputovati roditelji-ma u Dugo Selo. Ja sam poslije toga odmah poku-šao da telefonski razgovaram s drom Benakom,odnosno Jilekom, ali nijednog nisam mogao dobi-ti. Tada sam zamolio dra Petrušćaka da neodlož-no preduzme potrebne korake da se Kokot ponov-no uhapsi. To mi je obećao. Na kraju obavijestiosam majora Helma o stanju stvari. Nakon toga suHelm i potpisani podnijeli izvještaj poslaniku. Da

bi se razjasni lo kako stvari stoje gospodin posla-nik je naredio da se o predmetu raspravi s upravi-teljem UNS-a Jilekom, a u slučaju da ishod razgo-vora ne bude zadovoljavajući, da treba razgova-

rati s drom Zimpermannom (Cimperman). 13. 11.42. dopodne nije se moglo dobiti ni Jileka ni Zim- per mannna. Obojica su navodn o bili pozvani narazgovor kod Pavelića. Usljed službenog puta ot-

pali su daljnj i pokuša ji da dođe do razgovora.Helm je informisao poslanika o svemu i poslanik



je zamolio da mu se pošalje pribilješka.«278Benak je 13. 11. 1942. obavijestio Helma da je Kokot

zabunom pušten i da bi ga trebalo ponovno uhapsiti istaviti na raspolaganje za razmjenu.279

Dr Kreiner je 12. 12. 1942. pribilježio da nijedan odtrojice traženih za razmjenu (Bilan, Kokot, Novesel), zakoje je već javljeno da stoje na raspolaganju, prema po-sljednjem obavještenju stvarno nisu bili na raspolaga-nju i da ustaše umjesto njih nude drugu trojicu, konsta-tujući da je riječ o sabotaži razmjene i da su o tomeobaviješteni Konzulat u Sarajevu i general Glaise vonHorstenau, a poslanik iscrpno. Primivši 13. 11. 1942. tu

Kreinerovu zabilješku, Kasche je na njoj pribilježio:»Helm me je 12. 11. informisao. Rekao sam muda razgovara sa zamjenikom šefa UNS-a Jilekom,a zatim i sa šefom policije Zimpermannom. Ja ćuse sresti s Z(impermannom) u subotu.«280

Nismo našli pi smene tragove o Kascheovu razgovo-ru s drom Zimpermannom, koji je poslije smjenjivanjaEugena Dide Kvaternika preuzeo jednu od njegovihfunkcija — dužnost ravnatelja Ravnateljstva za javnired i sigurnost, ali već sam povod da se njih dvojicanadu u subotu, 14. novembra 1942, jasno govori o čemusu sve mogli razgovarati.

Dva dana kasnije, 16. novembra, Stüwe je razgova-rao sa šefom UNS-a Jilekom i sa Benakom te skrenuoJileku pažnju da »dr Novosel još uvijek nije stigao u Za-greb« mada mu je »bilo saopćeno da je on iz Jasenovcaveć prebačen u Zagreb«. Šef UNS-a mu je na to odgovo-rio da je već četiri puta razgovarao s Jasenovcem, alida uprava logora s tim odugovlači i izbjegava njegovoupućivanje u Zagreb. A da bi Stüweu dokazao svojuspremnost da izruči Novosela, on je pred Jilekom po-novno nazvao Jasenovac i naredio da Novosela odmahsprovedu u Zagreb.281

Na Stüweovo insist iranje da se ub rz a pr ikup lj an jeljudi koje partizani traže za razmjenu, a i da bi sebiobezbijedio manevarski prostor, Jilek je 16. novembraza poslove razmjene zadužio dra Aleksandra Benaka.282

Istoga dana, 16. novembra, u 19,30 sati Kokot je preba čen iz us taškog zatvora u zatvor Fe ldkomm andantu-re 725 u Vilsonovoj kasarni, »kao uhapšenik policijskogatašea«, i po naređenju dra Kreinera trebalo ga je pre-

bacit i diviziji u Sarajevo.283

Međutim, sve je to bio dio vrlo providne ustaške igrezavaravanja i otezanja, da bi se dobilo neophodno po-



trebno vrijeme i da se pokaže »dobra volja«, a slučaj Novosela defini tivno skine s dnevnog reda . Međutim,kako ustaše više nisu mogle da nastave svoju »igru« sOzrenom Novoselom, dr Benak je »po naređenju za-

povjednika UNS-a« Drage J ileka sut ra dan, 17. 11, obavijest io SS-poručnika Stüwea da je od kom an de koncen-tracionog logora Jasenovac primio dopis sljedećeg sadr-žaja:

»U vezi s naredbom naslova da se dr Ozren Novosel od ma h pust i iz logora, odnosno da sesprovede Zaštitnom redarstvu za grad Zagreb iVeliku župu Prigorje, izvještavam vas da je potom naređenju odmah postupljeno i imenovaniupućen na stanicu. Prilikom sprovodenja imeno-

vani je pokušao pobjeći i da bi se to spriječilo stra-ža je otvorila na njega vatru i ubila ga.«284

»Prema tome« — pribilježio je Stüwe — »posta-lo je jasno da je uprava logora Jasenovac, da li sazna nje m ili bez znanj a Jileka, nasilno spriječila iz-ručenje Novosela. Ovu sumnju podijelio je samnom i dr Benak.«285

Koliko su i na koji način ustaše bezočno lagale i izbjegavale izručiti tr ažene komuniste, dokazuje i Stüwe-ova pribilješka od 25. 11, u kojoj navodi da mu je dr Be-nak 18. 11. saopćio da ga je Uprava logora Jasenovacobavijestila da su od tri osobe koje su prije uzete u ob-zir za razmjenu (Novosel, Kokot, Bilan) dvije u među-vremenu umrle, ali da je Uprava logora propustila da otome ranije obavijesti Centralnu kartoteku UNS-a u Za-grebu.286

Benak je tada napomenuo Stüweu da se može raču-nati s tim da će Uprava logora javiti da je i treći umro,te mu predložio da se umjesto navedene trojice za raz-mjenu uzmu Viktor Kučan, Grdiša Stjepan i MarkoEčim, koji se nalaze u Zagrebu u zatvoru.287

Sutradan, 19. 11. 1942, dr Benak je javio Stüweu daza razmjenu s partiz anima iz Zaštitnog redarstv a može

preuzeti Viktora Kučana, uha pš en og u se ptembru 1942.u Bjelovaru zbog veze s partizanima, Stjepana Grdišu,

stolara iz Klinča-Sela (Jastrebarsko), uhapšenog tako-đer u septembru 1942. zbog veze s partizanima i MarkaEčima (1912), zemljoradnika iz sela Dvorišta, uhapše-nog u akciji na Kozaru.288

Benakova je ponuda prih vaćena i 20. 11. 1942. ViktorKučan, Stjepan Grdiša i Marko Ečim prebačeni su izustaškog zatvora na Savskoj cesti u zatvor Feldkom-



mandanture 725. Helm je o tome prije toga obavijestioFeldkommandanta majora Knehea, skrenuvši mu paž-nju da se »bez saglasnosti Njemačkog poslanstva u Za-grebu uhapšenici ne smiju niti pustiti niti nekoj drugojustanovi staviti na raspolaganje«.289

Budući da je veza s partizanima održavana prekoŠtaba 718. pješadijske divizije u Sarajevu, Njemačko je

poslanstvo 21. 11. te legram om obavijest ilo Konzulat uSarajevu da Bilan i Novosel više nisu u životu, da se Ko-kot nalazi u zatvoru Feldkommandanture 725, te da suustaše kao zamjenu za Bilana, Novosela i Šutićku po-nudili Kučana, Grdišu i Ečima te da se te četiri osobemogu upititi u Sarajevo kada budu pozvane.290

»Već razmjena u Livnu zarobljenih njemačkih

drža vljana iz Hansa-Leichtmetall« — pribilježio jeStüwe 25. novembra 1942. godine — »pokazala jeda ustaška policija nerado pristaje da izruči traže-ne rukovodioce bandita, odnosno komunističkefunkcionere. Ovakav stav, uslovljen policijskom

bo rbom protiv an tidržavnih elemenata, i sadaš-njim stanjem ustanka, potpuno je razumljiv. Prili-kom razgovora s referentom Vaškom 19. 11. 42. uvezi s jajačkom razmjenom, on je ponovno uka-zao na štetne posljedice ovakvih razmjena. ZaVaška i činovnike njegovog referenta bilo je svo-

jevremeno neshvatljivo da se tada pr is ta lo na tra-ženje ustanika i medu ostalima bio im izručen je-dan član CK, (Andrija Hebrang — primj. autora)

te još jedan koji je također vrlo vjerovatno biočlan CK (dr Mladen Iveković — primj. autora). Njegovi ljudi, to je Vaško naglasio, nisu bili dale-ko od toga da dignu ruke od svog posla, odnosnoda se pobune. Naročito se mora voditi računa otome da često tek nakon sitnog i mnogostrukograda koji godinama traje tek slučajno pođe za ru-kom da se uhapse ljudi iz CK. A poslije toga činov-nici odgovarajućeg referata imaju priliku da tak-ve funkcionere danima i nedjeljama saslušava-

ju.«291

Upravo citirana Stüweova interpretacija razgovoras Tiborom Vaškom demantuje ne samo Vaškove navo-de date u toku poslijeratnih saslušanja pred organimaOZN-e, nego i sve ono što je Vjekoslav Cenčić u knjiziEnigma Kopinič, pa i neki drugi autori napisali o nje-mu i, posebno o njegovoj ulozi u »slučaju Hebrang«.

Vaško je, prema Stüweovim navodima, govorio za-tim i o ključu razmjene, rekavši mu da ustanici za Ni-

jemce traže omje r l :3, a da su u slučaju Wagner — Vu-



tue za jednoga tražili 16 svojih i da je taj njihov uslov is- punjen (»slavonska razmjena«),

»Nedavno su ustanici ponudili razmjenu dvoji-ce ustaških zastavnika, zarobljenih kod Karlovca,za 30 poimenice navedenih bandita. S ponudom

je, po izjavi dr Benaka , u za dn joj in st an ci upo zn atPoglavnik, koji ju je odlučno odbio. U budućim

pr eg ov or im a o razmjenama, na vo dn o po na ređ e-nju Poglavnika, može se primijeniti samo odnos1:1.«

U ovom je slučaju riječ o dvojici ustaških potporuč-nika — Tomislavu Stilinoviću i Božidaru Matiću — o či-

joj je raz mjeni (1. dece mbra 1942) već bilo govora .»Za dosadašnji postupak hrvatske policije mo-

ra se reći« — zabilježio je dalje Stüwe — »da jesramotan. Unatoč toga što je Jilek dao svoju riječ,

pr oc es iz ru čiv an ja uhapšenika koji su pr vo regis-trovani kao pronađena lica, ili je uprava logoraJasenovac kasnije javljala da su strijeljani, odnos-no da su umrli, ili ih je upravitelj ureda Paver pokratkom postupku puštao iz zatvora (slučaj Ko-kot).«292

U nadležnost Njemačkog poslanstva pripadali susamo poslovi koji su se odnosili na prikupljanje uhap-šenika, čiju su razmjenu partizani nudili njemačkimkomandama. Poslanstvo je te poslove preko ustaških

polici jskih vlasti obavlj alo sporaz umno s polici jskimatašeom SS-majorom Helmom. Operativni dio tih po-slova bio je povjeren Helmovu službeniku Stüweu, asam Helm i pojedini funkcioneri Poslanstva, a ponekadi lično poslanik Kasche, angažovali su se na odgovara-

ju ćem nivou. Na ra vn o, po sl an ik je snosio i odgo vorn os tza eventualne političke reperkusije razmjena. Među-tim, sama razmjena, od trenutka kada se osobe predvi-đene za razmjenu nađu u Vilsonovoj kasarni, u zatvoruFeldkommandanture 725, pa do njihova izručenja parti-zanima, pripadala je u nadležnost njemačkih vojnih us-tanova, odnosno njemačkog opunomoćenog generalau Hrvatskoj Glaisea von Horstenaua i štabova pojedi-nih divizija.

I kada su na kraju jednomjesečnog natezanja, zavla-

čenja, izbjegavanja i sabotiranja izručenja traženih ko-munista iz ustaških zatvora i logora partizanima, i kadsu, najzad, bila obezbijeđena četvorica pripadnika NOP-a za raz mjen u, na sceni se, u zavr šn oj fazi , poja-vio predstavnik Njemačkog poslanstva. Bio je to savjet-nik Herb ert von Troll-Obergfell (fon Trol-Obergfel), ne-kadašnji austrijski generalni konzul koji je dobro po-



znavao prilike u Jugoslaviji i govorio srpsko-hrvatski.On je 1. decembra 1942. obavijestio generala von Hor-stenaua da su nadležne ustaške vlasti od osoba traže-nih za razmjenu dosada pronašle žive samo StjepanaKokota, a umjesto ostalih ponudile Viktora Kučana,Stjepana Grdišu i Marka Ečima, te da su njih četvorica19. odnosno 20. novembra prebačena u zatvor Feldkom-mandanture 725 u Vilsonovoj kasarni. Von Troll-Ober-gfell moli Glaisea da se ti uhapšenici ubrzo u određe-nom vremenskom roku, u sporazumu s Političkim od-sjekom Njemačkog poslanstva, prebace diviziji u Sara-

jevo.Istovremeno von Troll-Obergfell obavještava Glai-

sea von Horstenaua da je o svemu tome obaviještenKonzulat u Sarajevu, ali da do sada iz Sarajeva još nijestigao zahtjev da se ti uhapšenici upute tamo.

Von Troll-Obergfell svoj dopis završava pasusom:»Pri iznalaženju i obezbjeđenju osoba traženih

za razmjenu u saobraćaju s nadležnim hrvatskim polic ijskim vlas tima dolazi do velikih teškoća. Da bi se ub ud uće slične poteškoće izbjegle biće Weh-rmachtu predloženo da dio svojih zarobljenika uofanzivnim operacijama zadrži za razmjenu, a dahrvatskoj policiji obezbijedi njihovo saslušanje.Da bi se u pojedinim slučajevima ipak spriječiloizručenje važnih komunističkih funkcionera, iz-gleda da je potrebno, a i razumno uključivanje Njemačkog poslanstva — policijskog atašea.«294

Iako je sve bilo spremno za razmjenu navedenih pr ip ad nika NOP-a, ona se zbila tek u martu 1943. godi-ne!

Na pi sm enu ponu du Vrhovnog št aba od 10. septembra 1942. godine, po sl anu pr eko Štaba 1. proleterske br igad e Ministarstvu do mobr an stva u Zagrebu da sezarobljena posada aviona zamijeni za uhapšene Andri-

ju Hebran ga , Zlatu Šegvić, Ivana Lavčevića Lučića,Anu Pavelić i Ozrena Novosela, odgovor nije stizao.Stoga je članovima posade aviona sugerirano da samiintervenišu. Bojnik Romeo Adum je, »koristeći se odob-

renjem vrhovnog suca istražitelja partizanske vojskeda mu se ovim putem javi«, 15. oktobra pisao potpukov-niku Rogulji, zapovjedniku 2. zrakoplovne luke u Raj-lovcu, da »pregovori oko njihove razmjene do sada nisuurodili plodom«, pa ga moli da se zauzme za njihovurazmjenu, naglasivši mu da je »najvažnije da se u Za-grebu za razmjenu dadu osobe koje se odavde traže jer



će inače pregovori da se produže u beskonačnost a po-stoji mogućnost i da se sasvim prekinu«.

Istovremeno je odlučeno da se jedan od članova po-sade uputi u Zagreb. Bojnik R. Adum piše potpukovni-ku Rogulji:

»Sutra ili prekosutra (znači: 16. ili 17. oktobra — pr im j. au to ra) jed an od nas četvorice (vjerovat-no stožerni narednik Kažinić) odlazi kao kurir uZagreb radi nastavljanja pregovora. Dali će istiimati mogućnosti da navrati u Rajlovac ne zna-mo, jer nam još nije poznato put i pravac kojim ćeisti krenuti. Zato koristimo priliku da Vam poša-ljemo ovo pismo po zrakopl(ovnom) pričuvnomnatporučniku Ivanu Božiću, koji odavde odlazi uRajlovac... Nadalje Vas molim da našem kuriruostavite na raspolaganje zrakoplov kao prevoznosredstvo radi što bržeg obavljanja posla...«294

Osim dopisa potpukovnika Rogulje od 27. oktobra1942, kojim je proslijedio prijepis Adumova pisma »IIIDomobranskom području u Sarajevu«,295 nismo pronaš-li dokumente iz kojih bismo saznali je li Kažinić puto-vao u Zagreb i koliko je ta intervencija uopće dala nekirezultat. Najvjerovatnije se sve svelo na to da kapetanHeyss povede s partizanskom komandom pregovore i onjihovoj razmjeni.

Vidjeli smo da je njemački konzul Gördes u toku preg ovora o raz mjen i Ni je mac a za ro bl je nih u Jajc u 2.

novembra 1942. godine javio iz Sarajeva Njemačkom po sla ns tv u u Za gr eb u da Štab 718. pj ešad ij sk e divizije»dosada nije imao nikakve mogućnosti da uspostavi ve-zu s partizanima Titove grupe radi razmjene«.296 Nedos-taju podaci o tome na koji je način ta veza ipak uspos-tavljena, ali nije isključeno da su u tome neku ulogumogli imati Adumovo pismo potpukovniku Rogulji, od-nosno »pričuvni natporučnik Ivan Božić«, ili stožerninarednik Kažinić, ukoliko je otputovao iz Glamoča uZagreb. Sigurnih podataka o tome nema, ali činjenica

je da je veza us po stavlj en a i da je sastan ak njemačkih i pa rti za nski h par lamentara bio zak aza n za 17. novembra 1942. godine u okolini Livna, koje su ne pr ij at el js kesnage u međuvremenu, 24. oktobra, ponovno zauzele.

Nje ma čku stranu na to m sas tan ku za stu pa li su kapetan Heyss i inž. Ott , a pr id ruž io im se, u uniformi kapetana Wehrmachta i pod pseu do ni mom Kulich (Ku-lih) i SS-major dr Alfred Heinrich, šef sarajevskog Ges-tapa, vrlo iskusan i sposoban obavještajac. On je na-



mjeravao da upozna partizanske pregovarače i u raz-govoru s njima stekne vlastite utiske i saznanja o nji-ma, o partizanima i njihovu vojnom i političkom ruko-vodstvu uopće. Partizanski su parlamentari bili dr Vla-dimir Velebit, koji se u kontaktu s Nijemcima služio

ps eudonimom dr Petrovič, i ka pe tan Mihovil Tartal jaMišo.

Kapetan Heyss, inž. Ott i SS-major dr Heinrich kre-nuli su 17. novembra automobilom iz Livna prema Gla-moču i nakon nekoliko kilometara vožnje naišli naškolsku zgradu koju su partizani prilikom povlačenjazapalili da se neprijatelj ne bi mogao u njoj utvrditi.Produživši još nekoliko kilometara, naišli su na parti-zansku stražu koja ih je očekivala i zaustavila da biobavijestila partizansku komandu o njihovu dolasku, azatim su prešli i posljednjih nekoliko stotina metara domjesta ugovorenog za sastanak.

Međutim, kada su tamo stigli, partizanskog parla-mentara nije bilo. Stigao je nakon pola sata i izvinio sezbog zakašnjenja, objasnivši da je još juče bio u Bihaćui da se sinoć, djelomično jašeći, djelomično pješačeći,vratio u Glamoč, gdje je saznao da je za danas zakazansastanak...

Na osnovi Velebi tova opravd anja , SS-major dr He-inrich pogrešno je zaključio da se Vrhovni štab još uvi-

jek nalazi u Glamoču, a ne u Drvaru, kako je on 13. no-vembra, izvijestio Schäfera i Helma, napomenuvši da

ni podaci njemačke i ustaške vojske o tome nisu bilitačni.

Ubrzo su prešli na »dnevni red«. Dr Velebit je pred-ložio da se razgovara o razmjeni:

— četvorice avijat ičara — gr upe Nijemaca zarobl jenih u Ja jcu — 19 do mobransk ih of icira i 860 do mobra na zarob-

ljenih u Bihaću i — gr upe us tašk ih fu nk ci on er a, tako đer zarobl jenih

u Bihaću.Pošto se u međuvremenu saznalo da je Andrija Heb-

rang razmijenjen u Slavoniji, a da Ivan Lavčević Lučić,

Zlata Šegvić i Ana Pavelić više nisu živi, dr Velebit je uzamjenu za avijatičare tražio »10 djevojaka na čelu saOlgom Nakić, koje se nalaze na dobrovoljnom radu u

Neukirchenu kr aj Beča, Dr Ozrena Novosela i još jed-nog čovjeka, ako nema Dr. Novosela onda traže nekogKokota«.297

Olga Nakić, supruga Svetozara Vukmanovića Tem-



pa, jer očigledno je o njoj riječ, bila je uhapšena u veli-koj provali sarajevske partijske organizacije. Kojih jedevet djevojaka radilo »na dobrovoljnom radu u Neu-kirchenu kraj Beča«, nismo mogli ustanoviti.

Za Nijemce zarobljene u Jajcu pregovori o razmjeniveć su bili u toku i moglo se samo tražiti da se sav po-stupak ubrza i završi.

Za razmjenu ustaških funkcionera iz Bihaća traže-no je: za podžupana dra Saliha Hadžialića 10 ljudi, zastožernika Rokonjića 10 ljudi, za logornika 5 ljudi i zaravnatelja redarstva i njegova zamjenika po jednogčovjeka.

Za oficire, podoficire i ostale civile iz Bihaća ponu-đena je razmjena u odnosu 1:1, s tim da se iz razmjeneizuzme 4—5 oficira koji su izrazili želju da ostanu u

pa rt izansk im redovima. U sluča ju povoljnog ishoda pr egov or a i ako se ra zm je na obavi, dr Velebit je izjavioda su partizani spremni da puste zarobljene domobra-ne bez ikakve zamjene.298

U ime njemačkih par lam ent ara glavnu je riječ vodiokapetan Heyss. On je bio za to da se pregovori ograničena grupu avijatičara i grupu jajačkih Nijemaca o koji-ma su pregovori preko Leinschütza već bili pokrenuti. Nije htio da pr ihvati ra zm je nu 1:3, objasnivši da nije ri- ječ o Nijemcima »borcima«, već o pr ivatnim osobama,civilima, i da je za njih prihvatljiva samo razmjena uomjeru 1:1. Velebit o tom pitanju nije mnogo rasprav-ljao jer je takav omjer već bio prihvaćen i u pregovori-ma vođenim preko Leinschütza u Zagrebu. Prihvatio jeHeyssov prijedlog, ali pod uslovom da Nijemci obezbi-

jede razm je nu onih osoba koje pa rt izan i traže.Tako su se i pregovori sveli na razmjenu devet za-

robljenika: pet Nijemaca iz Jajca i četiri avijatičara, a budući da je pr ihvaćen i om je r ra zm jene 1:1, na spiskuosoba koje su partizanski parlamentari tražili za raz-mjenu moglo se naći samo devet osoba.

Kojih se devet »komunista«, odnosno »pripadnikaTitove ustaničke grupe« našlo na tom spisku?

Č ini se da se pri razmjen i jajačkih Nijemaca ostalou granicama razgovora vođenih preko Leinschütza uZagrebu, a o razmjen i posade domobr anskog aviona dr

Heinrich je pribilježio da je »za hrvatske avijatičare prot ivna stran a tražila dvije od ređene ženske osobe koje se sad a na laze na ra du u Njemačkoj, ukoliko su istespremne da se dobrovoljno vrate«.299

Koje su to dvije žene bile, nismo mogli ustanoviti.»Protivna strana« — da ponovo citiramo dra

Heinricha — »vodila je pregovore u svakom po-



gledu s predusretljivošću i stvarni dogovor, s kon-kretnim prijedlozima, bio je za pola sata pismeno formulisan. (Istakli autori.) Č udnovato je bilo ka-ko je dr Petrovič bio dobro obavješten o držanju

pojedinih hr vats kih us tanova, kako je bio mno-gostruko bolje obaviješten kada su i gdje Hrvatinetačno odgovorili na naša traženja određenihosoba. On je pokazao originalna pisma hrvatskihustanova s kojima je dokazao svoje navode. Poredostaloga on je, na primjer, prigovorio gospodinuOttu: 'Ja sam prije osam dana lično razgovarao sčovjekom za koga ste mi vi prilikom posljednjerazmjene kazali da više nije u životu. Prije nekoli-ko nedjelja njega su ustaše sami ponudili za raz-

mjenu.'«300

Iako dr Heinrich u svom izvještaju ne navodi imečovjeka s kojim je dr Velebit »prije osam dana lično raz-govarao«, a za kojeg mu je prilikom »livanjske razmje-ne« inž. Ott izjavio da »više nije u životu«, očigledno jeto bio Andrija Hebrang. Pismo koje je Tito 10. novem-

bra poslao sa Oštrel ja Cent ra lnom komitetu KPH poči-nje riječima: »Prilikom dolaska Andrije (Hebranga)...kod nas...«301 što bi odgovaralo navodu dra Velebita dase s Andrijom Heb ran gom sreo »prije osam dana«. A dase zaista radilo o Andriji Hebrangu, jer se i Mladen Ive-ković u to vrijeme mogao nalaziti u Bihaću, potvrđujunam još neki podaci. Naime, Mile Milatović je o prvim

pregovor ima Ma ri jana Stilinovića u Zagrebu, napisao:

»Pod pritiskom pregovarača koji uporno doka-zuju da je Andrija Hebrang živ i da se nalazi u lo-goru, nemački poslanik Kasche lično odlazi kodPavelića da interveniše. Pavelić se Kascheu izvi-njava da se tu ne može ništa učiniti, pošto je Heb-rang mrtav.«302

A u pismu »Zapovjedničtva 6. pješačke divizije Glav-nom stožeru domobranstva« u vezi »razmjene zaroblje-nika«, poslanom 26. novembra 1942, »glavar stožeraglavnostožerni satnik Šimoković« koji je »po naređenjuzapovjednika« potpisao taj dopis, pripisuje kapetanuHeyssu, koji ga je poslije sastanka s partizanskim par-lamentarima 17. novembra u okolini Livna, posjetio uMostaru, sljedeće riječi:

»Po slučaju zadnje razmjene naših i njemačkihzarobljenika kod partizana u Livnu, Poglavnik jenjemačkom poklisaru, preuzvišenom g(ospodinu)Kasche izjavio, da su osobe koje su partizani tra-žili u zamjenu za njemačke zarobljenike, streljaneodnosno da ih nema. Međutim, dne 21. IX. prigo-



dom izvršenja razmjene zarobljenika, te iste osobe zami jenjene su od na ši h vlasti za na še zarob-ljenike kod partizana. Pri ovome se ograđuje (ka-

pet an Heyss — primj. autora) i iztiče, da je Poglav-nik sigurno obmanut od mjerodanih dao takvuizjavu njemačkom poklisaru.«303

Navedeni izvodi iz dok ume nat a pokazuju, dakle, skojim je čovjekom Velebit »prije osam dana lično raz-govarao« i koje je dokumente pokazao kapetanu Heys-su, a istovremeno potvrđuju činjenicu da je na parti-zanskoj listi od 15 osoba traženih za razmjenu u avgus-tu 1942. godine bio i Andrija Hebrang!

Nako n što su pregovori o razmjeni završeni i part i-zanski prijedlozi pismeno formulisani, preostalo je da

kapetan Heyss preko nadležnih ustanova, zapravo pre-ko njemačkog poslanika i njemačkog opunomoćenoggenerala u Hrvatskoj pronađe i prikupi osobe koje su

pa rt izan i tražili, pa da se obavi raz mj en a na mjes tu koje će bit i naknadno sp or az um no određeno . S obziromna nastale zimske prilike, bolje reći neprilike, dr Vele-

bit je predložio da se mjes to za ra zm jenu izabere u bli-zini Zagreba, jer su glavni pokreti i koncentracije parti-zanskih snaga bili u sjevernom pravcu.304

Pregovori vodeni 17. novembra 1942. imaju posebanznačaj, s obzirom na to da su tijesno povezani s kasni-

jim do gađa jima , a naročito s part izansk o-njemačkim

pregov or ima koji su se vodili u mar tu 1943. godine. Ta-da su se u Štabu njemačke 717. pješadijske divizije uGornjem Vakufu pojavili partizanski parlamentari Mi-lovan Dilas, Koča Popović i Vladimir Velebit. Oni su bi-li opunomoćeni da pregovaraju s Nijemcima:

»1. O razmen i zarobljenika,2. O pitanju primen e među naro dnih ra tnih

prav ila u odnosu prem a Narodno-OslobodilačkojVojsci Jugoslavije sa strane nemačkih vojnih vlas-ti,

3. O svim ostalim pitanjima koja će postavitiova delegacija a o kojima je već bilo reći sa gos-

podinom) ka petan om Hej som prilikom poslednjerazmene zarobljenika u Livnu 17. novembra 1942.

gfodine).«305 (Istakli autori.)U sas tavlj anju punomoći, očigledno, nije učestvovao

dr Velebit, jer se u tom slučaju ne bi potkrale greške unjenoj posljednjoj rečenici. Naime, pregovori nisu vođe-ni u Livnu, jer je ono bilo u rukama ustaša, već na oslo-

bođenom teri tori ju između Livna i Glamoča, i tad a nije



bi la izvršena ni ka kv a raz mjena. No, za pita nje koje že-limo razmotriti, a sadržano je u trećoj tački punomoći,to nije ni bitno.

Mišo Leković u svojoj knjizi Martovski pregovori1943. na tri se mjesta osvrće na novembarske pregovore1942. o razmjenama. Na 49. stranici piše da je 17. no-vembra bilo govora o 1. i 2. tački navedenoj u punomo-ći, pa zaključuje:

»Kako nemački pregovarači nisu bili ovlašćenida o tim pitanjima razgovaraju, to su im partizan-ski delegati uručili pismo Vrhovnog štaba za ne-mačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj ge-neral-potpukovnika Edmunda Gleza fon Horste-naua. Pismo nije sačuvano, ali je izvesno da je u

njemu, pored pitanja koja su se odnosila na raz-men u zarobljenika, bilo reči i o zahtevu za prizna-nje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije kaozaraćene strane. Na to pismo, međutim, od Nema-ca nije stigao odgovor.« (Istakli autori.) Nj em ačk i parlamentari kapetan Heyss i inž . Ott bil i

su ovlašćeni da vode pregovore o razmjenama i o tome pr en ose par ti zan ske zaht je ve gen eralu Glaiseu vonHorstenau i poslaniku Kascheu. Međutim, oni su bili i

po kr et ači ra zg ov or a o po je dini m pi ta nj im a što su ih ini-cirala ta dvojica želeći da saznaju stav Vrhovnoga šta-

ba o nj im a. Već sm o vidjeli koja su pita nja u pr vim raz-govorima Marijana Stilinovića u Zagrebu, u Tuškancu,u vili pukovnika Schardta, pokretali njegovi sagovorni-

ci. Prema tome, »neovlašćenost« kapetana Heyssa i inž.Otta ni u kom slučaju nije mogla biti razlog za »uruči-vanje pisma Vrhovnog štaba za... general-potpukovni-ka Gleza fon Horstenaua«. No, o tom »pismu« još će bitigovora.

A kada na 83. stranici opisuje razgovore opunomo-ćenika Vrhovnog štaba u Štabu 717. divizije i iznosi izla-ganje dra Velebita, koji je, kao najbolji znalac njemač-kog jezika, govorio u ime delegacije, Miša Leković na-vodi da je dr Velebit »potanko upoznao generala« Dip- polda, komandanta divizije, »sa pit an ji ma o ko jima jedelegacija ovlašćena da vodi razgovore«. On zatim pišeda je dr Velebit, obrazlažući treću tačku punomoći go-vorio

»... o političkim pitanjima o kojima je već raz-govarano 17. novembra 1942. na sastanku koji sukod Livna održali partizanski i nemački pregova-rači (sva ta pitanja bila su izložena u pismu /is-takli autori/ koje je sa partizanske strane bilo is-tog dana upućeno Nemačkom opunomoćenom



generalu u Zagrebu /treba: »u Hrvatskoj« — pri-mj. autora/ — Glezu von Horstenau).«Još jedanput, posljednji put i najopširnije, M. Leko-

vić piše o novembarskim razgovorima na 86. stranicisvoje knjige, navodeći obrazloženje koje je delegacijadala u vezi s 3. tačkom punomoći. Naravno, stav dele-gacije iznio je dr V. Velebit:

»Delegacija je potom prešla na obrazlaganje pr ed lo ga o trećem, glavnom pitanju, koje ima 'po-litički karakter'. Po njenom mišljenju o tom se pi-tanju moglo razgovarati i ranije, tim pre što jeono bilo predmet neobavezujućih razgovora nasastanku koji je, povodom pregovora o razmenizarobljenika, održan 17. novembra 1942, kod Liv-na i na kome su sa nemačke strane učestvovalivojno-privredni oficiri kapetani Hejs i Kulih i već

po me nu ti inženjer Hans Ot. O tom pitanju bilo jereči i u pismu koje je tada bilo upućeno nemač-kom generalu u Zagrebu Glezu Horstenau (istakliautori) i na koje nije dobijen odgovor.« Delegacija,obrazložio je dalje Velebit, »stavlja do znanja daVrhovni štab ne vidi razloga da se neprijateljstvasa nemačkim oružanim snagama i dalje nastav-ljaju. Partizanske jedinice vode borbu protiv ne-mačkih trupa, jer su prinuđene da se brane. Na-rodnooslobodilački pokret predstavlja nezavisan

pokret koji niko sa stran e ne potpomaže. On se,doduše, u svojoj propagandi oslanja na SovjetskiSavez, ali sa Londonom, koji podržava jugoslo-vensku izbegličku vladu i njenu četničku vojsku uzemlji, ne želi da ima nikakvu vezu.«Kako vidimo, Vladimir Velebit je na sastanku u Gor-

njem Vakuf u izložio stav partizanske delegacije, a on jei 17. novembra vodio, kako M. Leković piše, »neobave-zujuće razgovore« sa spomenutim njemačkim parla-mentarima. Ovdje je, vjerovatno, pri štampanju rukopi-sa nastala greška, pa je ispalo da je Kulih »vojnopriv-redni oficir« iako autor za njega ranije navodi tačne

podatke: »Alfred Ha jn ri h (Alfred Heinrich), specija lnireferent Ajnzackomande policije i službe bezbednosti(Einsatzkommando Polizei und Sicherheitsdienst) u Sa-

rajevu koji se prestavio kao Kulih (Kulich).«306

O partizansko-njemačkim pregovorima od 17. no-vembra 1942. godine poznati američki historičar jugos-lavenskog porijekla Jozo Tomasevich napisao je u svo-



joj knjizi Četnici u drugom svjetskom ratu 1941—1945sljedeći tekst:»Još prije nego je operacija Weiss (četvrta ne-

pr ij at el js ka ofa nzi va — pr im j. au to ra) otpočela, pa rt iz an i i Ni jemci vodili su pregov ore, a 5. sep-tembra i 17. novembra razmijenili su zarobljeni-ke. (17. novembra nije vršena nikakva razmjena — pr im j. au tora ). Tom su pr il ikom pa rti za ns ki pr ed st av ni ci uručili pismo za generala Glaisa (is-takli autori), njemačkog vojnog opunomoćenika u NDH, u ko jem su ob ja šn ja va li da Na rodn oosl obo-dilačka vojska Jugoslavije nije banda, već neza-visna oružana sila s vojnom disciplinom, i predlo-žili su uzajamnu primjenu propisa međunarod-

nog ratnog prava s osobitim obzirom na zaroblje-nike i ranjenike, redovnu razmj enu zarobljenika ineku vrstu primirja između obje strane za te pri-gode.131 Ne samo Glaise nego i Kasche, njemački

po sl an ik u Zagr ebu, a i za st upni ci nje mačkih eko-nomskih organa, bili su za takav kontakt i raz-mjenu zarobljenika, kako bi na taj način izvuklineke korisne obavještajne podatke. Također suhtjeli neki modus vivendi s partizanima, jer su sena teritoriju koji su oni oslobodili nalazili nekivažni rudnici. Uopće, nadali su se smirenju hrvat-skog teritorija južno od Save i prestanku sabotažena vitalnoj željezničkoj pruzi Zagreb—Beograd.Međutim su Hitler i von Ribbentrop bili protiv

svakog modusa vivendi. Njihovo je mišljenje, na-ravno, prevladalo i partizanski prijedlozi ostali su bez odgovora.«

U napomeni broj 131 J. Tomasevich je pribilježio:»Na žalost, nisam mogao naći kopiju tog pis-

ma, ali svoje znanje o njemu zasnivam na tekstuizjave koju su partizanski predstavnici dali 11.marta, a koja u mnogome ponavlja pismo od 17.novembra.«307 (Istakli autori.)

Iz citiranih tekstova Lekovićeve knjige proizlazi slje-deće:

1) dr Velebit je 17. novembra predao kapetanu Heys-su »pismo Vrhovnog štaba za nemačkog opunomoće-nog generala«;

2) Pismo nije s ačuvano, »ali je izvesno da je u nje-mu« bilo govora o pitanjima »razmene zarobljenika« i»priznanja NOVJ kao zaraćene strane«;



3) 17. novembra je razgovarano i »o političkim pita-njima« i »sva ta pitanja bila su izložena u pismu«;4) dr Velebit je 17. novembra vodio i »neobavezujuće

razgovore«, ali je i o pitanjima tih »neobavezujućih raz-govora« — »bilo (je) reči i u pismu«.

M. Leković je zaista vrlo temeljito i dokumentov anoobradio martovske pregovore. Međutim, iako konstatu-

je da »pismo« nije sačuvano, on, na osnovi razgov oravodenih u martu 1943, zaključuje što je sve sadržavaloto »pismo«, ne navodeći za te tvrdnje nijedan izvor nitisvjedočenje, iako je iskoristio »sve tada dostupne izvo-re, i pismenu izjavu Vladimira Velebita, glavnog parti-zanskog pregovarača, koju je za tu svrhu napisao«.308

Za svoje tvrdnje -u vezi s pismom nigdje ne citira dra

Velebita, a on je, navodno, »pismo Vrhovnog štaba zanemačkog opunomoćenog generala« predao kapetanuHeyssu! Istina, dr Velebit je u jednom intervjuu izjavioda se tih događaja slabo sjeća i da su mu izblijedjeli. Alimora se imati na umu i sama činjenica da se on toga nesjeća. Na pisanje J. Tomasevicha nećemo se posebnoosvrtati jer on sam piše da nije »mogao naći kopiju tog

pisma« i da svoje »znanje o nj em u zasniva na teks tu izjave koju su part izansk i predstavnici dali 11. marta(1943. godine — primj. autora), a koja u mnogome po-navlja pismo od 17. novembra« (1942. godine). Bez odgo-vora Ostaje samo pitanje kako je J. Tomasevich mogaozaključiti da se u »izjavi koju su partizanski predstavni-ci dali 11. marta... u mnogome ponavlja pismo od 17. no-

vembra« kada sam tvrdi da to pismo nije pronašao?!

Č udnova to je da je tako vrsnim, ped antn im i savjes-nim historičarima kakvi su, bez sumnje, i M. Leković iJ. Tomasevich ostao nezapažen podatak naveden u 3.tački punomoći koju je Vrhovni štab dao partizanskim

par la me nt ar im a, a u kojoj doslovno piše da se oni ov-lašćuju da razgovaraju...

»3. O svim ostalim pitanjima koja će postavitiova delegacija a o kojima je već bilo reći sa gos-

podinom) kap etan om Heyssom... 17. no vem br a1942.« (Istakli autori.)

S obzirom na sve okolnosti koje su dovele do mar-tovskih pregovora, a koje je M. Leković s izvanrednomsistematizovanošću i pedanterijom obradio, Vrhovnom

je št abu bilo izuzetno stalo do uspo stav ljan ja ko ntak ta i preg ov aran ja , a sigurno bi pu no moć imala mnog o većutežinu da se Vrhovni štab u njoj pozvao na svoje pismo



upućeno generalu Glaiseu von Horstenau nego na »re-ći sa g(ospodinom) kapetanom Heyssom«!Ono što se sigurno može tvrditi jest ovo: pi smo je po-

stojalo, ali to nije bilo pismo Vrhovnog štaba, a poštoga ni mi nismo pronašli, možemo samo reći da u nje-mu, najvjerovatnije, nije bilo ono što navode M. Lekovići J. Tomasevich, ili bar ne sve to.

O razgovorima vodenim 17. novembra 1942. godine,koliko smo mogli utvrditi, sačuvana su samo četiri do-kum enta: izvještaj »Zapovjedničtva 6. pješačke pukovni-

je« u Mostaru od 26. no ve mb ra 1942. i t ri izvještaja šef asarajevskog Gestapa SS-majora dr Heinricha.

Za analizu događaja od 17. novembra naročito suznačajni izvještaji dra Heinricha kao učesnika pregovo-ra i razgovora. On je o tim razgovorima svojim pretpos-tavljenima poslao tri izvještaja:

— dva 23. no vemb ra 1942 (broj 654/42 i bro j 655/42) i — jedan 24. nov em br a 1942 (broj 658/42).308

Svim trima izvještajima jedan se od autora ove knji-ge davno koristio (Slavko Odić, Neostvareni planovi,Zagreb, 1961). M. Lekoviću je to promaklo iz vida, mada

je u pr eg ledu upotri jebl jene li tera ture naveo i tu knj i-gu.

U prvom izvještaju od 23. novembra (broj 654/42) drHeinrich govori isključivo o razmjenama i konstatuje,

da ga ponovno citiramo:»Protivna strana (dr Velebit — primj. autora)vodila je pregovore u svakom pogledu s predus-retljivošću i stvarni dogovor, s konkretnim prijed-lozima, bio je za pola sata pismeno formulisan.«(Istakli autori.)Znači, nije se radilo o nikakvom »pismu Vrhovnoga

štaba za nemačkog opunomoćenog generala«, već o pi sm enom rezimeu — zakl jučcima u vezi s razgovori-ma o razmjenama zbog kojih su se obje strane i sastale.

Nešto od onoga što navode M. Leković i J. Tomase-vich zaista je činilo »neobavezujuće razgovore« o koji-ma je dr Heinrich istoga dana, 23. novembra, napisao

po seban izvješ taj s bro jem 655/42 kao dop un u izvještaju

broj 654/42.Da politička pitanja nisu bila predmet pisma formu-

lisanog pola sata nakon pregovora, dr Heinrich po-tvrđuje prvom rečenicom svog izvještaja broj 655/42:

»Poslije pregovora vođenih s Titovim opuno-moćenikom radi ra zmjene zarob ljenika pružila se



pr il ik a za jed an dulji politički razgovor s dr Petro-vičem.« (Istakli autori.)Dr Heinrich je pribilježio i svoje utiske o dru Velebi-

tu, kao i sve što mu je on u razgovoru rekao. Vrijedno jecitirati bar nešto od toga:

»Dr Petrovič govori perfektno njemački i ličnoostavlja najbolji utisak, samo ne utisak jednogubijeđenog fanatičnog komuniste. On je pravnik i

bez sumnje je da n od na jb li žih Titovih savjetnika . Njegova poli tička shvata nja ko ja je iznio o sa daš-njem stanju u hrvatskom prostoru, s obzirom nahrvatsko državno rukovodstvo i na njegove orga-ne, potpuno je ispravno. Njima je poznato ban-krotstvo tog rukovodstva i pozadina toga i stvar je

'partizana' da te greške propagandistički iskoristei da vlastitim korektnim postupanjem dokažu dasu oni, tj. 'partizani', jedini koji mogu ponovno daobuhvate Hrvate, Slovence i Srbe i da ih dovedudo ujedinjenja. Oni neće ponavljati greške koje su

pravil i jugosl avensk i režimi, ne go će znat i da ot-klone ono što bi dovelo do toga da se u budućojdržavi s jednom od tri grupe 'drugorazredno' po-stupa. Ovu su grešku prvo pravili Srbi u bivšoj ju-goslavenskoj državi prema Hrvatima, a djelomič-no i prema Slovencima, a sada tu istu kratkovid-nu grešku prave Hrvati, tj. ustaše — to je naročitonaglasio da bi istakao razliku između ovih i upot-rebivih ali po strani stojećih Hrvata — u njihovoj

novoj državi. Oni, tj. partizani — ja moram daupotrebim ovaj izraz jer ga je dr Petrovič za vrije-me razgovora upotrebljavao s naročitim naglaša-vanjem (SS-major Heinrich opravdava upotreburiječi par tiza n jer je Himm ler zabr anio n jen uupotrebu u izvještajima — primj. autora) — moguda budu zadovoljni sa svojim dosadašnjim uspje-sima u pravcu ponovnog ujedinjavanja slaven-skih elemenata. ... (Partizani) namjeravaju da us-

pj eš no napreduju i u sl ovensk om podr učj u, a iznagovještavanja dr Petroviča moglo se razabratida oni poseban značaj pridaju upravo prodiranju

prema sj evero-zapadu i sj everu u pr av cu nj em ač-ke granice, pa i preko nje. Dobio se utisak da je dr

Petrovič naročito dobro obavješten o položaju uZagrebu — u najmanju ruku moglo se naslutiti da je iz van red no obaviješ ten o sta nju po mi ni sta r-stvima. S tim u vezi on je predložio da se za budu-će pregovore izabere neko mjesto u koje se moželakše stići iz Zagreba.



O općem političkom položaju dr Petrovič je re-kao da Njemačka u Rusiji i dalje ima dobro op-remljenog i hrabrog protivnika i da je za Njemač-ku u Rusiji najznačajnije da ove godine nije mog-la da osvoji petrolejske izvore. Poteškoće koje će

Njemačk a zbog svoje jake mehanizaci je imati up-ravo radi pomanjkanja goriva uskoro će se poka-zati. Uslijed prodiranja Amerikanaca i Engleza uAfrici, Njemačka će biti prisiljena da Afriku pot-

puno napust i a to će on da biti tr en ut ak za anglo-američku invaziju Italije, što je već znak približa-vanja sloma. U Italiji postoje jake suprotnosti iz-među vojske i fašizma. Osim toga Italija — neštošto on ne razumije — već dugo vremena sarađuje

sa četnicima Draže Mihailovića koji je istovreme-no ministar rata u Vladi u Londonu. Upitao je ka-ko Njemačka može da to dopusti. Dr Petrovič jeuvjeren da Njemačka ubuduće neće moći da iza-đe na kraj s poteškoćama koje se svuda pojavlju-

ju. Njemačka nije u st an ju da od bilo kuda izvučesnage da bi ih ubacila tamo gdje su joj potrebneza odlučujući udarac, na pr. ovdje na Balkanu, iliza sprečavanje raspadanja Italije.«Već smo govorili o tome da su opunomoćeni gene-

ral u Hrvatskoj Glaise von Horstenau i poslanik Kas-che svoje vlastite inicijative, zbog stava OKW i Ribben-tropa prema pregovorima s partizanima (a i jedan idrugi su smatrali da su ti kontakti vrlo korisni), prikazi-

vali kao prijedloge koji su potekli od partizana. To ne-dvojbeno potvrđuje i SS-major Heinrich na kraju tog iz-vještaja:

»Njemački poslanik je predložio ing Ottu daon u ličnom razgovoru s pregovaračima protivnestrane sugerira protivnoj strani da ona predložinjemačkim ustanovama uspostavljanje neutralnezone, da bi se u obostranom interesu otklonili su-kobi s njemačkim trupama.«Dr Heinrich je svoje izvještaje dostavljao zapovjed-

niku policije bezbjednosti i službe bezbjednosti u Beog-radu SS-pukovniku i pukovniku policije dr Schäferu ilizamjeniku i policijskom atašeu Njemačkog poslanstvau Zagrebu. A budući da se podrazumijevalo da je pre-

piska unutar Glavnog ureda bezbjednosti Reicha i nje-govih ustanova povjerljivog karaktera , uz n azna ku broja akta ni ka da nije stavljena neka po sebn a ozna ka (taj-no, strogo tajno itd.). Takve oznake nema ni na citira-nom dopisu dra Heinricha uz broj 655/42. Međutim, taj

je dopis izuzetak s kojim se prvi put srećemo. Na njego-



voj trećoj stranici, koja počinje upravo citiranom reče-nicom, dr Heinrich je crvenim mašinski otkucanim slo-vima napisao »Tajno«! (Geheim). Nakon primitka dopi-sa i SS-pukovnik Schäfer je na prvoj stranici izvještajacrvenom olovkom napisao »tajno!«, čak to crvenomolovkom još potcrtao! A kada je prvi izvještaj dra Hein-richa od 23. novembra (broj 654/42) stigao SS-potpukov-niku Schäferu, on je na njega crvenom olovkom pribi-lježio: »To je nemoguće!« Taj je izvještaj, konačno stigaoi u Berlin. Zamjenik Müllera, šefa Ureda IV (Gestapo) uGlavnoj upravi bezbjednosti Reicha, SS-general-laj-tnant Panzinger, uputio je 21. januara 1943. godine SS--pukovniku Schäferu depešu:

»SS-major dr Heinrich se angažovao u prego-

vorima s ustanicima za zamjenu zarobljenika. ŠefUreda IV smatra da je nezgodno da on učestvujeu tome. Policijski ataše u Zagrebu također je in-struiran da ne učestvuje u ovim pregovorima, pamakar to njemačko poslanstvo želi.«310

Schäfer, za kojeg je cijeli taj slučaj bio ne samo »ne-moguć«, nego i vrlo neprijatan jer su prigovori na adre-su njegova potčinjenog, dra Heinricha, bili indirektnoupućeni i njemu, požurio je da se opravda i 26. januara1943. godine poslao Panzingeru depešu:

»Do učešća SS-majora dr Heinricha u pregovo-rima s predstavnicima ustanika u novembru 1942.godine došlo je bez moga znanja, ali na izričituželju 718. pješadijske divizije. Kada me je Heinrich

dopisom od 24. 11. 1942. upoznao s tim, zabraniosam odmah svako daljnje učestvovanje u prego-vorima.«311

Da bi se shvatila ta reagovanja dra Schäfera i Mül-lera, treba imati na umu činjenicu da je u HitlerovuGlavnom stanu 18-19. 12. 1942. održan sastanak s načel-nicima njemačkog i talijanskog generalšt aba i ministri-ma spoljnih poslova Njemačke i Italije, na kojem je do-govoreno izvođenje velike operacije protiv NOV i POJ. Na ra vn o, od go va ra ju ći razg ovor i i izvj eš tavanje na tutemu, a zatim izvjesne pripreme provedene su u Nje-mačkoj i prije, a to se i te kako odrazilo na stavove nje-mačkih ustanova i operativnih jedinica i u tzv. NDH i uReichu.

No, da se vr at im o na tajni dio Heinrichova izvještajaod 23. novembra i vidimo kako je inž. Ott naveo parti-zanskog parlamentara dra Velebita na razgovor o temikoju mu je sugerirao poslanik Kasche.



Budući da mu je bilo poznato da se Žunarević (Mari- jan Sti linović — pr im j. au to ra) rad i važni h zadataka koji su mu povj eren i na la zi u Sloveniji , on se, ne na šav ši pr ik ladn ij i način , očigledno, poslužio va rkom . Saopćio je dru Velebi tu da je njemu (?!) Žu na rević u Zagr ebu, pr il ikom raz go vor a o »livanjskoj razmjeni« predložio»saradnju s njemačkim trupama — sličnu saradnji Tali-

jana s tzv. 'ant ik om un is ti ma ' (četnicima — pr im j. auto-ra) u Hercegovini« i predložio tu temu za razgovor. »DrPetrovič je« — pribilježio je dr Heinrich — »smatrao dase i sada može razgovarati o saradnji po stanovitim pi-tanjima, ali je rekao da se on o tome prije svega morainformisati. U svakom slučaju oni su (partizani — pri-mj. autora) i sada kao i ranije neprijatelji D. M. (DražeMihailovića — primj. autora) i angloameričkih plutok-rata.«

U sklopu tog razgovora inž. Ott je onda naveo raz-govor i na pitanje »neutralne zone«, na što ga je »dr Ve-lebit upitao da li bi Nijemci bili spremni da partizani-ma liferuju i oružje?« kao što rade Talijani četnicima.

»To je bilo negirano« — piše dr Heinrich — »alimu je bilo stavljeno do znanja da bi neutralizaci-

jom stanovit ih pod ručja par ti za ns ke snage bileoslobođene za akcije na drugim područjima, na

pr . prot iv 'ant ik om un is ta ' i da bi tamo im al e mo-gućnost pribavljanja oružja (razoružavanjem čet-nika — primj. autora). Dr Petrovič je na to primije-tio da bi se njima (partizanima — primj. autora)

moralo priznati jedno znatno područje i da će on pr ibav it i o tome pr ij ed lo gu in for mac ije i di rekt ivete da će prilikom slijedećeg sast ank a iznijeti parti-zanske prijedloge.«Iz svega izloženoga može se izvući samo jedan za-

ključak: Vrhovni štab nije uputio generalu Glaiseu vonHorstenau nikakvo pismo i nije bio inicijator razmatra-nja »političkih pitanja«, što mu pripisuju M. Leković i J.Tomasevich: bio je to njemački poslanik Siegfried Ras-che! Zbog toga, naravno, na nenapisano pismo nije nimogao stići odgovor. A o martovskim pregovorima jošćemo govoriti u četvrtom tomu knjige Partizanskaobavještajna služba 1943—1945.

Poslije novembarskih razgovora nije bilo novog sus-reta predstavnika Vrhovnog štaba s opunomoćenicimagenerala Glaisea von Horstenaua i poslanika Kaschea,a i pregovori o razmjeni koji su prije otpočeli (okto-

bar—novem ba r 1942) ni su real izovani!



Nak on pov ratk a u Mostar, s preg ov or a vo de ni h 17.novembra između Livna i Glamoča, kapetan Heyss je posjet io »Zapovjedničtvo 6. pj eš ačk e divizije« i obavijes-tio ga o pregovorima i ponudi partizana da se u Bihaćurazmijene zarobljeni pripadnici oružanih snaga tzv. NDH, funkc ioner i organa vlasti i usta ške str an ke . Št abdivizije je 26. novembra poslao odgovarajući izvještajGlavnom stožeru domobranstva, a »MinistarstvoHrvatskog Domobranstva Oč Odjel« 1. decembra 1942.

pros li jedi lo ga je Ustaškoj na dzo rnoj službi, Ure du I snapomenom:

»Obzirom na zapovjed Poglavnika od 1. o. m.(naš 6199/taj. od 1. o. m.) i na stanovište GlavnogStana Poglavnika da se zamjene izvrše molim u

sporazumu sa ovim odjelom poduzeti potrebnekorake za izvršenje ovih zamjena.«312

Ni sm o na iš li na dok ument e iz kojih b i se vidjelo je lii što je po ovoj napomeni poduzeto u decembru 1942.

Međutim, pregovori o razmjeni partizana zaroblje-nih u Livnu u oktobru 1942. najvjerovatnije su vođenineposredno između neke partizanske komande i ustaš-kih vlasti u Livnu i prije njemačko-partizanskih prego-vora 17. novembra. O tim pregovorima saznajemo iz iz-vještaja zapovjednika 5. oružničke pukovnije pukovni-ka Stjepana Tome broj 2312, ali bez naznake datuma.On je, u stvari, Ustaškoj nadzornoj službi u Zagrebu injenim Uredima I i II, »Zapovjedničtvu III. domobran-skog zbora« u Sarajevu te nizu drugih komandi i nad-

leštava prenio izvještaj »Oružničkog voda Livno« o »za-mjeni partizana za naše ljude«:»Dana 21. studenog 1942. izvršena je zamjena

zarobljenih partizana u mjestu Livno sa taocimaHrvatima koje su odveli partizani iz Livna prili-kom povlačenja.

Zam jenj eno je 27 osoba i to sjeverno od Prilu ka1 km . a udal jeno od Livna 8 km. Predstav nik našihvlasti bio je ustaški satnik Lovrinčić Krunoslavzapovjednik VII. ustaške bojne, a sa partizanskestrane Karlo Leonardi Dr. prava rodom iz Trogi-ra.

Pri razmjeni prisustvovala je sa partizanskestrane jedna grupa crnogoraca.«313

Ned os ta ju de ta ljni ji podaci o toj ra zm je ni , ka o i oosobama koje su tada razmijenjene.

Bila je to posljednja razmjena na terenu Bosanskekrajine 1942. godine.



Pregovori o razmjeni posade domobranskog avionai stručnjaka preduzeća »Elektro-Bosna« iz Jajca, među-tim, zbog očigledne ustaške sabotaže njemačko-parti-zanskih razmjena nisu se privodili kraju. U tom smisluuopće nije koristilo ni pismo njemačkog vojnoprivred-nog oficira pukovnika Schardta, poslano 14. decembra1942. godine njemačkom opunomoćenom generalu uHrvatskoj Glaiseu von Horstenau, zapovjedniku nje-mačkih trupa u Hrvatskoj generalu Rudolfu Lütersu(Liters) i Vojnoprivrednom štabu Wehrmachta na Jugo-istoku:

»Po povratku prokuriste firme iz Jajca (Lein-schütz — primj. autora) dobiven je prvi izvještaj onovom razara nju fabrike. Iako su razar anj a djelo-

mično jako velika, firma će nastojati da tvornicušto prije opravi i osposobi, da bi se što prije mogla pono vo stavit i u pogon. Ali... pr ed us lo v je za to dase osoblje koje se nalazi u zarobljeništvu ustani-ka, razmjenom ponovo stavi firmi na raspolaga-nje.

Prilikom prvog zauzimanja Jajca u zarobljeni-štvo su pali ing. Otmar Siglhuber, knjigovođaFranz Leinschütz i gospođica Resi Mehr. Prilikomnapda u novembru, zarobljeni su ing Bruno Škri-vanić, šef električne centrale i kemičari ing IvanErdelji, ing. Ivan Mlakar, profesor Nebodar Ška-rica i majstor Franjo Konopek.

Vojnoprivredni oficir smatra da se bez povrat-

ka inžinjera i kemičara tvornica ne može ponov-no osposobiti i da se, bez sumnje, takvi stručnjacineće moći iz Reicha staviti na raspo laga nje. S togase moli da se Siglhuber i ostali što je moguće bržerazmijene, a razmjena 5 lica — Škrivanić i ostali — što pr ij e pokrene.«314

Unatoč toj intervenciji na najvišim mjestima, ipaksu pregovori oko razmjena zbog početka velike četvrteneprijateljske ofanzive privrem eno prekinuti.

Međutim, kako u toku priprema, tako i u toku sameofanzive, njemački su se štabovi obilato koristili obav-

je šta jn im pod aci ma što su im ih dostavljal i do tada raz-mijenj eni zarobljenici i, još više, posrednici u razmje na-ma.



ZAGREBAČKE ISPREPLETENEOBAVJEŠTAJNO-DIVERZANTSKE

MREŽE

formiranje i rasformiranje Vojnog komiteta — prviobavještajni podaci i veze — likvidacija Ljudevita Tiljka — »inženjerska obavještajna grupa« — sjećanje• sekre-tara zagrebačkog Mjesnog komiteta — umjesto u Mos-kvu, u Španiju — diverzanti ili obavještajci — bjekstvoiz francuskog logora — nedorečeni i proturječni podaci — povratak u Zagreb — nešto nije u redu s datumima — neosnovane tvrdnje — diverzantski kursovi — ipakrad i na obavještajnom planu — Krajačićev odlazak u

Zemun i Beograd — ko je bio Ivan Srebrenjak Antonov — dva važna svjedočenja — prvi ratni dokument o An-tonovu — zagonetni »Bak« — dok istraga traje, odlukase odlaže — Antonov »raspušta svoju vojsku« — V. Ba-karić nije bio oduševljen — hapšenje Antonova i Heb-

ranga — Ivan Krajačić se vraća u Zagreb — Antonovnikoga nije izdao — ko je bio »šef« — još jedna Krajači-ćeva funkcija — Valdes i Stela u Sloveniji — Fisherovobavještajni izvještaj Moskvi — Stevan je, ipak, bio Ste-vo — na zahtjev »direktora« natrag u Zagreb — ko jebježao od istine »kao vrag od tamjana« — dva vremen-ski pogrešno locirana događaja — »punkt« u tvornici li-kera »Beker« — organizacija i rad partijske obavještaj-ne službe u Zagrebu potkraj 1942. godine



Početkom 1941. u Zagrebu, koji je tada imao oko220 000 stanovnika,1 djelovalo je, pod rukovodstvomMjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i šestnjegovih rajonskih komiteta, oko pet stotina članovaPartije.2

Prvih dana maja 1941. godine Tito je u Zagrebu or-ganizovao savjetovanje KPJ kojem su prisustvovali de-legati iz svih krajeva okupirane i raskomadane Jugos-lavije, osim iz Dalmacije, čiji je predstavnik bio sprije-

čen, te iz Makedonije, čiji je »P(okrajinski) K(omitet) ot-kazao održavanje veza s nama i povezao se s KP Bugar-ske odmah u početku okupacije Makedonije«.3 Na sav-

je to vanj u je od lučeno, por ed os ta loga , da se, ka ko je todefinisao Tito, »pri svim rukovodstvima KPJ formirajuvojni komiteti sa zadatkom da prikupljaju oružje, pripremaju ljudstvo za oružane fo rm ac ij e, organizirajuobavještajnu službu itd." 4 (Istakli autori.)

Odmah poslije majskog savjetovanja pri Central-nom komitetu KPH (Andrija Hebrang, Ivan Rukavina,Mark o Simenić) osno van je Vojni komitet, a pot kra j togistog mjeseca Vlado Popović i Andrija Hebrang formi-raju i Vojni komitet Mjesnog komiteta KPH za grad Za-greb. Međutim, »do napada Hitlerove Njemačke na

Sovjetski Savez rad Komiteta je bio dosta neorganizi-ran, više individualan« i »tek nakon napada na SSSR... po sta o je organizi rani ji« — na pisao je posl ije rata ŠimeBalen, jedan od članova tog komiteta.5

»Koncem srpnja ili početkom kolovoza 1941.raspušten je Vojni komitet, jer se smatralo daM(jesni) K(omitet) KPH kao štab Partije mora biti,u stvari, vojni komitet koji treba da vodi sve bor-

bene akcije« — nap isao je drugi čla n to g kom it et aAnte Milković.6



Odluka o raspuštanju Vojnog komiteta MK KPH bi-la je, vjerovatno, nakon povratka Vlade Popovića iz Be-ograda (6. jula), uslovljena i formiranjem Operativnogrukovodstva, koje je zamijenilo dotadašnji Vojni komi-tet CK KPH, kao i općim razvojem događaja u Zagrebu.U ostalim je gradovima, kada su za to postojali uslovi,nastavljeno formiranje i aktivnost vojnih komiteta, štose pokazalo korisnim, naročito s obzirom na njihovuobavještajn u aktivnost.

Kada je Ivan Božičević, član Mjesnog komiteta KPHrvatske u Zagrebu od marta do kraja decembra 1941.

godine, otišao u partizane, detaljnije je objasnio rad za-grebačkih komunista i aktivista NOP-a na obavještaj-nom planu:

»Partija je bila informirana o svemu što se do-gađa u gradu, u tvornicama, školama, nadleštvi-ma. Nijedan važniji transport nije mogao proćikroz Hrvatsku, a da komunisti i simpatizeri za-

posleni na željeznic i ne bi o tome obavijest ili Par-tiju. Pa i u organima vlade NDH i u policiji Partija

je imala svoje suradnike.«7

Nažalost, Božičević nije re kao kome su iz Part ije do-stavljani podaci o »važnijim transportima kroz Hrvat-sku« odnosno kako su oni u to vrijeme (1941) bili koriš-teni. Isto tako ne imenuje nijednog saradnika Partije »u

organima vlade NDH i u policiji«!Malo konkretnije podatke o korištenju podataka o

željezničkim transportima govori se u sjećanjima grupe pred ra tni h članova KPJ, koja je djelovala na Zagre- bačko m kolodvoru:

»Karel Korošec je uspostavio telegrafsku vezus Novskom, Capragom, Križevcima i drugim sta-nicama, pa su mu njegovi drugovi, dogovorenimšifr ama, javljali s terena o sastavu trans porta. Ta-kođer je i on njima javljao o transportima koji su

prolazil i kroz Zagreb, dolazeći iz Njemačke , akretali su se u pravcu istoka ili u Bosnu. Neki suse transporti formirali na stanicama u Zagrebu.Korošec je svojim vezama na terenu to javljao ka-ko bi one mogle obavijestiti partizanske jediniceda poduzimaju odgovarajuće mjere. Tada bi u ak-ciju stupili partizanski diverzanti.«8

Jednog od saradnika Partije koji su radili u ustaškoj policiji spominje sa mo Ivan Denac, koji se, kao član Ra- jonskog komiteta KPH na Trešnjevci, po tk ra j ap ri la ili



po čet ko m maja 1942. povezao s Gr gom Jan ke som ,španskim borcem, tada povjerenikom Biroa CK KPH uZagrebu:9

»Odlučeno je da odem na slobodni teritorij sJankesom. Naš odlazak je bio izveden pod poseb-nim okolnostima. Grga Jankes dobio je vezu sdrom Velčićem, koji je bio zamjenik šefa privred-ne policije u Zagrebu. Pomoću njega organizirao

je da mi idemo kao nek a polici jska in spekci ja u Novi Vinodol, koji je bio po d ad min is tr ac ij om NDH. Dr Velčić je iz radio do kumen te za Jank esa,a ja sam dobio legitimaciju studenta Pravnog fa-kulteta kao praktikant na policiji. Ja nisam znaokakva je to veza s Velčićem. Jankes mi je rekao da

moramo biti oprezni, jer da on nudi usluge za NO P i da želi ići u pa rt iz an e, al i da mu je sumnjiv.Krenuli smo kolima i došli do Ogulina oko kojeg

je bi la neka lo kal na of enziva na pa rtiz an e. Orga -ni NDH su tražili od nas da uđemo u Ogulin da biu policijskoj stanici provjerili tko smo, jer im je bi-lo čudno kako se mi usuđujemo, kao ustaška poli-cijska ekipa, da tako kuražno idemo kroz Gorskikotar gdje je bilo partizanskih zasjeda. U Ogulinu

je polici ja telef onirala u Zagreb . Mi sm o čekali ispred stanice, a dr Velčić je bio u st anic i s policajci-ma. Poslije izvijesnog vremena je izišao, pošto jesve bilo u redu, pa smo krenuli dalje...«10

Navo de Iv an a De nca po tvr đu je i pi sm o Konspi ra to-

ra (Dragutina Sailia), rukovodioca Povjerenstva CKKPH u Zagrebu, poslano Vladi Popoviću, sekretaru CKKPH, 6. maja 1942. godine. Konspirator u tom pismu, iz-među ostaloga, javlja da je policija saznala za boravakGrge Jankesa u Zagrebu, da je pod policijskom »pas-kom (je) Ljubljanska ulica gdje su navodno Dr i Grga bi-li na košti«, te da su »zbog toga (smo) Grgu sklonili«, anjegove je poslove preuzeo Stevo Krajačić.

Redakcija druge knjige edicije Sjeverozapadna Hrvatska u NOB ..., u kojoj je objavljeno Konspiratoro-vo pismo, u napom eni objaš njava da je Dr, u stvari, Đ u-ro Velčić.11

Mjesec dana kasnije, 6. juna 1942, Vlado Popović pi-še Brki (Ivanu Kra jačiću Ste vi) i Kon spi rat oru da je»prije neki dan stigao (je i) Fric sa još jednim drugom«na oslobođeni teritorij.12 Fric je bio pseudonim GrgeJankesa, a »jedan drug« s kojim je Fric stigao bio je De-nac.

»Đ uri koji je doveo Frica« — p iše dalj e Vlado — »trebate plat it i ut rošen benz in . Radi se o 120 li-



tara. U ostalom on ima za sav utrošak pismenu po tv rd u. Korist ite veze s nj im, al i je po treb no da bu det e oprezni. Na put u s Fr icom po kaz ao se dobar i vr lo spretan.«13

Rezervisanost pr em a Đ uri Velčiću izražava i IvanKrajačić u pismu Centralnom komitetu KPH od 20. ju-na 1942. riječima:

»Đ uro koji je vozio Frica tie može se za drugoništa iskoristiti nego za takove svrhe u ostalomsve je to linija Marine (Marina Gregorić — primj.autora) kojoj ja vrlo oprezno pristupam.«14

U primjedbama na rukopis Paje Gregorića, pisanim16. 12. 1976, Bogdan Crnobrnja također spominje Velči-ća, ali kao Veljčića. Taj dio primjedaba glasi:

»... govoriš da si sreo nas nekolicinu u Gor-njem Daruvaru 15. marta (tu sam prvi put vidio ičuo za Veljčića). Trebalo bi nešto reći, zašto se to-liki broj nas okupio t.j. o svrsi susreta. Dodajemda je bio prisut an i Karlo Mrazović, Grga Jank es iMaja Komar. Da te podsjetim, Grga i Maja su otiš-li sa Veljčićem u Daruvar i tamo 'legalno' u hotelu

pr esp av al i i za tim produž il i na bjelovarsk i te ren.Maja je ubrzo zatim uhapšena. Taj je susret bionešto kasnije — koncem marta. Gašpar i ja smodošli do tebe u Jamu pa smo zajedno proslijedili uGornji Daruvar. Mi smo na sastanak bili pozvanikao komandant i politički komesar I odreda, a os-tali drugovi kao partijski rukovodioci na tere-nu.«15

Što se kasnije dogodilo s drom Velčićem, nismo ut-vrdili.

U Zagrebu se, kao i u ostalim gradovima okupiraneJugoslavije, uspješna aktivnost partizanskih obavješta-

jaca odvi ja la u toku ljeta 1941, pona jp ri je , ak o ne i is-ključivo, na kontraobavještajnom planu. I pritom su se,kao i drugdje, n astojal i prije svega zaštititi vlastiti redoviod neprijateljskih agenata. O prvoj većiti akciji te vrste

piše ta da šnj i član Mj esnog ko mi te ta KPH u Za gre buBlaž Mesarić:

»U ljeto 1941. godine u Zagreb je došao policij-ski agent Ljudevit Tiljak, koji je nanio mnogo zla be og ra dsko j pa rt ij sk oj organizaci ji . Njegov je za-datak, očigledno, bio da se infiltrira u partijskeredove, da osmatra djelatnost organizacije i da joju pogodnom trenutku zada težak udarac. Među-tim, primijetila ga je i pratila partijska organizaci-



ja da bi se ustanovilo gdje zalazi i s kim se pove-zuje. Budući da je ocijenjeno da njegova djelat-nost postaje opasna za partijski aktiv, on je uhva-ćen, saslušan i likvidiran.«16

Taj je pothvat izvršen usred Zagreba početkom jula1941. godine. Nije utvrđeno koliko su u tome mogla bitiiskorištena obavještenja što ih je Tiljak dao u toku sas-lušanja.

Zagrebačka željeznička radionica , s a oko dvije hilja-de zaposlenih imala je važnu ulogu u borbi zagrebač-kog proletarijata za sve vrijeme postojanja Kraljevine

Jugoslavije i u svim je situacijama bila snažno uporišteKomunističke partije. Ona je svoju revolucionarnu tra-diciju nastavila i u najtežim uslovima nastalim raspar-čavanjem Jugoslavije u aprilskom ratu i stvaranjem»Nezavisne Države Hrvatske«, svrstavajući se u prveredove protiv okupatora i ustaških kvislinga. U njoj jeveć u drugoj polovini 1941. godine djelovala specijalnaobavještajna grupa poznata pod nazivom Inženjerskaobavještajna grupa, o kojoj je dr Ivan Očak, i sam člante grupe, 1983. godine napisao i ovo:

»Uskoro poslije formiranja grupe imali smoveć i prve rezultate obavještajnog rada. Prilikom

jednog dolaska us ta ša uspjeli smo obavijestiti svedrugove koji su bili pod sumnjom, i oni su se sklo-

nili sa svog radnog mjesta. Ustaše su obično hap-sili drugove na radnom mjestu. Tom prilikom ni-su našli one zbog kojih su došli. Jedan od onih ko-

ji je tad a sp ašen bio je Mutak. On je, kad sam mu javio da idu ustaše , odm ah napu st io radno mjestou odjelu i sakrio se u skladište drva, odakle je kas-nije izišao i od tog vreme na je postao il egalac i us-koro bio prebačen u partizane. Međutim, njegovsretan bijeg imao je jedan tragičan slučaj. Naime,

ja sam dobio za da tak da o njegovom spa sav an juobavijestim njegovu ženu koja je stanovala na Pon-gračevu. O tome sam rekao, kad smo išli s posla,članu svoje ćelije Vjekoslavu Bergantu koji je sta-novao na Pongračevu nedaleko od Mutaka. Ber-

gant je predložio da će on prenijeti poruku Muta-kovoj ženi, na što sam pristao. Kasnije smo sazna-li da je Bergant u Mutakovu stanu nabasao na za-sjedu, bio uhvaćen i kasnije u logoru likvidiran.

Na sličan način, kao Mutak, bilo je sp as en o jošdosta drugova od hapšenja.«17



Riječ je o Vladimiru Mutaku, tada sekretaru željez-ničkog partijskog rukovodstva, a Inženjersku su obav-

je št aj nu gr upu , osim Iv ana Očaka , sa čin java li ra dn ic i islužbenici zagrebačke Željezničke radionice Franjo Do-minik, Dušan Doder, inž. Boris Prikril, inž. Petar Šego-vić...

Dr inž. Boris Prikril je o radu te obavještajne grupenapisao i ovo:

»U toku svoga rada 1941. i 1942. godine, kao ikasnije, grupa je izvršavala mnoge i raznovrsnezadatke. Nazvana 'inženjerskom obavještajnomgrupom', ona je neprekidno i intenzivno prikup-ljala i dostavljala mnogobrojne podatke o kreta-nju transporta, popravcima lokomotiva i vagona,mjerama na uspostavljanju isporuka, o gradnjioklopljenih vagona i oklopljenih vlakova u radio-nici sa svim detaljima konstrukcije i naoružanja,o direktivama koje je željeznica dobivala u okruž-nicama ministarstava, detaljima s konferencijarukovodstva radionice, restrikcijama, personal-nim promjenama na svim važnim mjestima, omjerama koje su planirane protiv sabotaža, aktiv-nostima ustaških grupa u radionici, lozinkama,

pl ano vima rada za idući mjesec , o imen ima ra d-nika koje je uprava smatrala nepouzdanim i pro-tiv kojih sa pripremane mjere, o naprednim rad-nicima, na koje se moglo računati i o mnoštvudrugih pojedinosti.

Osim toga, grupa je svakodnevno prikupljala br ojne druge inf or mac ij e o zb iv an ji ma u vladi, uministarstvima, u zagrebačkim komandama idrugdje, što se moglo čuti u razgovorima s važ-nim ljudima u radionici koji su to znali službenozbog svojeg prisustvovanja u tim ustanovama ili

pr iva tn o po rođačko j liniji, je r su neki u radi on ic i bili u us kom sr odstvu s važni m poli tičkim osoba-ma. Tim ljudima posvećena je pažnja svakodnev-nim navođenjem na razgovore.

Osim redovne obavještajne djelatnosti, grupa je imala i niz drugi h zadataka.«18

A inž. Petar Šegović je napisao:

»Vjerovatno je to bilo početkom jeseni 1941. go-dine kada je Ico Očak formirao jednu organizaciju u kojoj sam i ja bio za jed no s Borisom Prikri-lom, Dušanom Doderom i Franjom Dominikom.(...) Da bi se uspješnije odvijala i razvijala borba

prot iv okupatora i kvis linga, zaduženi sm o daskupljamo sve interesantne podatke za koje do-



znajemo, bilo u Željezničko] radionici ili izvan njeod poznatih ili drugih ljudi koji će biti korisni za NOP, da ih pred aje mo, od no sno da informiramoo svemu svoju vezu Icu Očaka. Pod njegovim ru-kovodstvom odvijao se naš rad. Davao sam opisznačajnijih ljudi u Zagrebu, podatke o njihovom

poli tičkom uvjer enj u i ponašan ju. Zatim, sve mo-guće podatke o ustaškoj žandarmeriji na DonjemKraljevcu, kao i mnoge druge zanimljive informa-cije (detalja se više ne sjećam). Očak je u početkunaše djelatnosti prisustvovao na nekoliko sasta-naka. Ubrzo smo se sastajali sami, a najvišu fun-kciju u grupi imao je Boris Prikril. On je neprekid-no održavao vezu s Icom Očakom. Mi ostali smo

samo u slučaju vrlo važnih stvari (bilo nam je, na-ime, objašnjeno što je to) mogli tražiti višu vezu, to jest iz ra va n ko nt ak t s Očakom.«19

Lutvo Ahmetović, član Mjesnog komiteta KPH u Za-grebu, a zatim do odlaska na oslobođeni teritorij u je-sen 1942. godine sekretar MK, u svojim sjećanjima pri-lično opširno govori i o obavještajnom radu:

»Partijska organizacija stvarala je u Zagrebu iodbore NOP-a među pripadnicima domobranskih

jedinica. Zadaci su im bil i da poli tički dj el uj u me-đu domobranima, pripremaju ih za prijelaz nastranu partizana ili izravni odlazak u partizane,

da skupljaju oružje i odjeću, a posebno vojne poda-tke o snagama, naoružanju i planiranim akcija-ma protiv NOV-a. U davanju podataka vojnog ka-raktera osobito je bilo dobrih rezultata.« (Istakliautori.)20

Lutvo Ahmetović zatim obj ašnj ava da je najviše par-tizanskih obavještajaca među domobranskim oficirima

po tj ecalo iz red ov a re ze rv nih of ic ir a ju gosl aven sk e voj-ske, ali ne spominje nijedno ime. O konkretnim rezulta-tima tog obavještajnog rada kaže:

»Bilo je veoma korisnih informacija, osobito odislociranju i snagama okupatorskih jedinica u

NDH, o po kr et ima tih jedinica, o pla no vi ma obra -ne Zagreba, o vojnim transportima i o planiranim

akcijama. U sjećanju su mi ostali podaci koje smodobili o planiranim akcijama na Petrovu goru iKozaru. Ti podaci su bili točni i dostavljeni su de-setak dana prije akcije.«21

Ti poslijeratni navodi Lutve Ahmetovića popriličnose razlikuju od onoga što je on sam napisao u izvještaju



dostavljenom 12. maja 1942. Centralnom komitetu KPHrvatske u ime zagrebačkog Mjesnog komiteta:»Naše veze s vojskom nisu zadovoljavajuće.

Svode se uglavnom na davanje nama veoma čes-to zastarjelih podataka i informacija i po par me-taka i slično.«22

Ipak, kada je riječ o podacima o akciji planiranoj naPetrovu goru, odnosno na oslobođeno područje Kordu-na, ako su se oni odnosili na domobransko-ustaškuofanzivu poduzetu u martu 1942. godine, onda je, sude-ći po izjavama tadašnjeg komandanta 1. kordunaškog

NOP-odreda Ć anice Opačića, Lutvo Ahmetović, čini se,u pravu. Naime, Ć anica Opačić o toj ofanzivi kaže:

»Martovska neprijateljska ofanziva, dobro pri-

pre mlj en a nije nas iznenadila . Part izani po na re-đenju Glavnog štaba mijenjaju taktiku. Ne stajufrontalno u odbranu oslobođenog teritorija, negoizmiruju neprijatelja neprekidnim bočnim napa-dima, zasjedama i prebacivanjem iza leda. Ustašei domobrani prekrstariše cio Kordun, pa čak iPetrovu goru, ali ne uspješe razbiti ni jednu našu

jedinicu.«23

Međutim, podaci o ustaško-domobranskoj ofanzivina Petrovu goru, koja je uslijedila odmah nakon toga,

početkom maja 1942, nisu stigli do odgovara jućih parti-zanskih štabova. Ponovo ćemo se poslužiti riječima Ća-nice Opačića:

»Neposredno poslije ofanzive (martovske — primj. autora) novi koman dan t us tašk ih sna gaMoškov priređuje nam teško iznenađenje. Našaobavještajna služba nije bila dorasla situaciji, pani mi komandanti i komesari odreda i Štaba gru-

pe KNOP odreda. Nastojimo da nam se premore-ne jedinice odmore, a nemamo pojma šta nam sesprema. Ni Glavni štab Hrvatske ne zna za to. Ta-ko Moškov uspijeva koncentrirati do tada najvećesnage koje je Pavelić uspio upotrijebiti u jednojoperaciji bez učešća okupatorskih jedinica. Oko3000 ustaša i domobrana svrstanih u nekoliko elit-nih ustaških bojni i preko 2000 vojnika iz obližnjihgarnizonskih jedinica i muslimanske milicije iz-nenada opasuje Petrovu goru. Na sve strane dola-

zi do okršaja. Naše jedinice, kao za vrijeme mar-tovske ofanzive, postavljaju zasjede i razbijaju či-tave čete ustaških preth odnika. No još uvijek o us-taškom planu nem amo pojma. I tako se odjednomnađosmo u obruču.*24

Dogodilo se, najvjerovatnije, upravo ono na što upo-



zorava i Lutvo Ahmetović govoreći o podacima do kojihsu dolazili partizanski obavještajci Zagreba:

»Nekada se te obavijesti nisu mogle iskoristiti, jer su dobivene ne posred no pr ed akci ju, pa sezbog slabih veza nisu mogle proslijediti dalje.«25

Nešto se sl ično dogodilo, čini se, i s pod aci ma o ma j-skoj neprijateljskoj ofanzivi na Petrovu goru kojima jerasp olag ao i Karlovački vojni komitet: veze s Okružn imkomitetom i partizanskim štabovima bile su prekinute iti podaci nisu mogli da im budu dostavljeni!

Majska ofanziva na Petrovu goru ipak je doživjelakrah: 14. maja u zoru partizani su razbili ustaško-do-mobranski obruč i istog je dana Petrova gora bila potpu no slobodna .26

U svom kazivanju o radu zagrebačkih partizanskihobavještajaca Lutvo Ahmetović na jednom mjestu dajeveoma važan podatak:

»Sve važnije veze tog karaktera i informacije pr ed av al i smo prek o Ivana Kr aj ači ća Steve.«27

Ivan Krajačić Stevo (1906—1986) bio je, bez sumnje, jedn a od na ji staknu ti ji h ličnos ti parti zan ske obavje št aj -ne službe. Zaposlio se u Željezničkoj radionici u Zagre-

bu kao radn ik , str oj ob ra va r, i tu je 1931. po stao članSKOJ-a, a 1933. član KPJ. Ubrzo je partijski funkcioner:sek ret ar Č etvrtog rejons kog komitet a i član Mjesnogkomiteta KP u Zagrebu, a 1935. je kooptiran za članaPokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku.

Kada je u Zagrebu prova ljena partijska organizacijai uhapšen Marko Belinić, Marija Raušević i AntunMrak, ' Krajačić je pre šao u ilegalnost, a ubrzo zatim,

po četko m ap rila 1936, Pa rt ij a ga ša lj e u je dn og od iš nj u»političku školu u SSSR«. Na putu za Moskvu, prekoBeča, prvih dana maja stigao je u Prag. Adela Bohunic-ki ga se sjeća iz Praga:

»U maju iste godine stigao je u Prag Ivan Kra- jačić, kog niko ni je up oznao, je r je bilo pot re bn oda ostane u strogoj ilegalnosti: održavao je vezusamo sa Perićem.«28

Marko Perić je početkom 1936. godine kao emigrantdošao u Prag, gdje je preuzeo partijsku tehniku, održa-vao vezu sa CK KPJ i radio u partijskoj organizaciji ju-

goslavenskih studenata, koje je kasnije otpremao uŠpaniju. Nak on izbi janj a fa ši st ičke pobune generala Fr an ka ,

umjesto u Moskvu, Ivan Krajačić na vlastiti zahtjev uoktobru odlazi u Pariz, odakle se, zajedno s KarlomMrazovićem i Matijom Vidakovićem, koji su onamostigli iz SSSR-a, potkraj istog mjeseca, prebacio u Špa-



niju. Pod imenom Esteva Verde kao borac se priključu- je 13. int er na ci on al no j br igad i, ba ta ljo nu »Č apajev«.Kada je bataljon poslije teških borbi i gubitaka na teru-elskom frontu u januaru 1937. godine povučen, IvanKrajačić se dobrovoljno javio za »neke specijalne zadat-ke na jugu« i tako stigao na diverzantski kurs.

»Polovinom jula« — piše Lazar Udovički —»uputili su me ... u Valensiju — u sovjetski štab.Tamo su došli ruski oficiri — instruktori i jedanod njih ... je bio određen za savetnika u gerilskim

jedinicama.. .U to vreme je blizu Valensije bila škola geril-

skih jedinica gde se učilo u rukovanju eksplozivi-ma, pravljenju, postavljanju i aktiviranju mina zarušenje železničkih pruga i puteva, mostova i dru-gih objekata u pozadini neprijatelja. U ono vremeto je vršeno konspirativno, tako da ni Španci o to-me nisu znali, jer su te jedinice ... stajale pod ruko-vodstvom Komunističke partije. Nešto posle mogdolaska one su priznate od španske vlade kao re-gularne.

U školi sam bio svega jedan dan, a zatim samotišao u selo Herensijas, blizu Talavere, gde je bi-lo sedište jedne gerilske grupe. Tu sam čuo da je

pre mene u toj grupi bio Stevo Krajačić.«29

Nak on za vr šet ka kursa Kr ajači ć se s je dn om diver-zantskom grupom, pod komandom sovjetskog genera-

la Pavlova, prebacio na jug Španije, na teritorij zapos- jedn ut trupama generala Franka.30

General Dimitrij Pavlov bio je tenkovski oficir i kadsu Frankove trupe u decembru 1936. godine ugrozileMadrid, preuzeo je komandu nad tenkovima pristiglimiz Sovjetskog Saveza i nad dvije internacionalne briga-de.31 Krajačić je u redovima španske republikanske ar-mije napredovao do čina kapetana.

U razgovoru sa zagrebačkim novinarom DarkomStuparićem u julu 1974. Ivan Krajačić je indirektno na-govijestio da jednog dana namjerava da »počne(m)skupljati sjećanja«, a deset godina kasnije, u intervjuuobjavljenom u »Vjesniku« 28. oktobra 1984, Darko Stu-

pa rić piše da »posljednjih god in a Ivan Krajačić, uz su-radnju publicistkinje Dare Janeković, radi i na sjećanji-ma«. U prvoj knjizi zbornika Ratna sećanja iz NOB1941—1942štampanom 1981. godine, objavljen je nje-gov članak Osvrt na rukovođenje internacionalnim bri-



gadama u španjolskom građanskom ratu, u kojemu ob-raduje svoj boravak u emigraciji i učešće u španskomgrađanskom ratu. U trećoj knjizi istog zbornika nalazise njegov članak Ilegalni rad u Zagrebu od 1941. do av-gusta 1943. Tri godine kasnije, 1984, taj isti članak, s ma-njim izmjenama i dopunama, ponovo je štampan i u Zborniku sjećanja — Zagreb 1941—1945, a zatim i u edi-ciji Veze u NOB-u 1941—1945.

Suština onoga što je Ivan Krajačić u tom članku, od-nosno člancima, kao i u intervjuu Darku Stupariću, re-kao svodi se na sljedeće: nakon sloma španske republi-ke on se 9. februara 1939. prebacio u Francusku, kao iostali borci internacionalnih brigada. U logoru u kojisu bili smješteni Jugo slaven i dolazilo je do razmiri ca iz-

među dobrovoljaca koji su u Španiju došli iz SSSR-a ionih koji su stigli iz Jugoslavije: prvi nisu htjeli da sevrate u Jugoslaviju:

»... Govorili su« — kaže Krajačić — »kako suoni članovi SKP(b), građani SSSR-a i da će se vra-titi u Moskvu. Kad bismo o tome raspravljali i po-zivali ih da se vrate u Jugoslaviju, znali bi mi

pr edbaci ti : 'Pa š to ti ne pođeš prvi.' I, sl učaj je htioda sam pošao prvi. Najprije u Le Havre, a poslijetoga u Pariz.«32

Krajačić se u intervjuu Stupariću ne zadržava nasvom »slučaju« niti objašnjava zbog čega je išao u LeHavre. Međutim, drugi izvori omogućuju djelomičnurekonstrukciju tog perioda njegove djelatnosti.

Pomalo čudni, ali su i indikativni navodi dra Gojka Nikoliša u njegovu sje ćanj u na bo rav ak u lo goru Jugos-lavena u Francuskoj nakon sloma Španske Republike:

»Već februara, ili marta 1939., misteriozno jenestao 'Stevo Verdić'. Pošto sam ga ja zapazio poizrazitoj pasivnosti i nezainteresovanosti za nevo-lje logoraša, smatrao sam da je njegovo bjekstvoakt demoralisanosti. Tek kasnije sam doznao da

je Stevo Verdić u stvari Ivan Krajačić, funkcionerPartije. Tek kasnije sam saznao da je njegova pa-sivnost bila taktika da ne upadne u oči francuskoj

policiji, da mu ne os ujet i bjekstvo.«33

Još dok se Krajačić nalazio u Španiji, Tito je 5. de-cembra 1937. godine poslao iz Pariza u Moskvu Wil-chelmu Pičku (Vilhelm Pik), članu Sekretarijata Iz-vršnog komiteta Komunističke internacionale, odgo-vornom za balkanske zemlje, opširno pismo u kojemusu napisane i rečenice:

»Karakteristiku za Stevana šaljem zbog togašto smo odlučili da ga pošaljemo k tebi na specija-



lizaciju njegove profesije, koju on sada kod An-drejeva vrlo dobro obavlja. Za drugog kandidataVokšina karakteristika se nalazi kod vas.«34

Stevan je bio Ivan Krajačić, Vokšin — Josip Kopinič,a Andrejev (Boris Andreev) — Božidar Maslarić.

U svjetlu te Titove depeše ne čini se nimalo slučaj-nim da je Ivan Krajačić »pošao prvi« iz logora. Njemu jenekim partijskim vezama vjerovatno javljeno da po-

bj egne . To in di re ktno po tvr đuju do ga đa ji koji su se zbiliu logoru Argeles sur la mer 14. marta 1939. godine:

»Tog dana, predveče, stigla je poveća grupanaoružanih gardmobila, sa jednom velikom 'ma-ricom'« — piše Svetislav Dorđević. — »Došli su unaš deo logora i pročitali spisak 14-torice drugo-

va, i to: Abramović Josip-Ludek, Dapčević Petar--Peko ... Kurt Vladimir-Majder, ... Juranić Oskar ...Pošto su nas prozivali, narediše nam da poku-

pi mo stvari i da odmah dođemo. Niko od nas ni je pok ušao da se sakr ij e ili da izbegne hap šen je.Uostalom, nismo ni znali šta misle da urade sanama.«35

O istom događaju piše i Pavle Vukomanović Stipe:»Dok sam boravio u bolnici, došlo je do hapše-

nja drugova Peke Dapčevića, Matije Uradina, Ab-ramovića, Juranića, Lekića, Kurta i još nekolikodrugih. Drug Krajačić je uspio pobjeći. Ostali suzatvoreni u tvrđavi kod Koljura.« (Istakli autori.)36

U rukovodstvu logorske partijske organizacije osimPavla Vukomanovića Stipe, Vlade Popovića i još nekihdrugova nalazio se — suprotno tvrdnji dra Gojka Niko-liša — i Ivan Krajačić. Ukoliko je to tačno, onda je jasnoda je riječ o organizovanom bijegu Krajačića — po za-datku Partije!

U luci Le Havre pristajali su sovjetski teretni i polu-teretni brodovi kojima su se u SSSR prebacivali pripad-nici internacionalnih brigada i Španci, borci republi-kanske Španije. Da li je zbog toga i Krajačića nakon

bjekstva iz logo ra pu t vodio u tom prav cu ? Ili ni je bilo broda kojim bi se prebac io , ili se u međuvremenu odus-talo od prvobitne namjere?

Taj »slučaj« Ivana Krajačića malo bolje osvjetljavačlanak Osvrt na rukovođenje u internacionalnim bri-gadama u španjolskom građanskom ratu 1936—1939:

»U tome logoru ostao s am oko tri tjedna. Zatimsam bio pozvan od Partije da, s pasošem našegekonomskog iseljenika koji je iz Kanade došao dase bori i poginuo u Španjolskoj, odem iz logora uL'Havre. Tamo je trebalo da ispunim putni list za





novića i Julijane Vrčinac i tvrdi da je u Španiji bio »obi-čan borac, diverzant i ništa više. Nikakav obavještajac«.A u biografiji Božidara Maslarića, koji je iz Moskve

došao u Španiju, datoj u istom prilogu toma TitovihSabranih djela čitamo:

»U Španiju odlazi 1936; ranjen 5. novembra istegodine; 1937. postaje komandant II bataljona 63.španske brigade, a poslije pogibije B. Parovića

pr el az i na rad u Bazi Inte rbrig ada i ka o pr ed st av -nik KPJ pri KP Španije. Vraća se u SSSR 1939.«39

U knjizi Narodni heroji Jugoslavije o Božidaru Mas-lariću nalazimo i ove podatke:

»Posle kraćeg boravka u Madridu, u Petoj re-gimenti, upućen je da organizuje gerilske grupe u

Estramaduri. U borbama se isticao hrabrošću.Ranjen kod sela Vilar de Rene, 5. novembra 1936.godine. Kada je, posle lečenja, napustio bolnicu — ponovo se našao u pr vi m bo rbe ni m re do vima .Januara 1937. godine imenovan je za komandanta bataljona Šezdeset druge špan ske brigade.«40

Očigledno, Ivan Krajačić je u pravu kada kategorič-ki tvrdi da on u Španiji nije bio »nikakav obavještajac«!To vrijedi i za Kopiniča (Valdes Roman), i za Maslarića(Boris Andreev) te za mnoge Jugoslavene koji su pripa-dali gerilskim, diverzantskim grupama u Španiji, kojesu kasnije bile objedinjene u pukove pa čak i u diviziju!Potrebno je još jedanput naglasiti da se ta »linija« nije

bavi la ob av je št ajnim rad om, već je izvodila diverzant-ske akcije! I mada i taj sektor aktivnosti organizaciono

pripada vo jnoo bavj eš ta jnoj službi, nj egov a se djelat -nost ne može nazivati »vojnoobavještajnom aktivnoš-ću« niti njeni akteri »vojnim obavještajcima« u uobiča-

je no m zna čenju to g t er min a! U Ni je ma ca je to bi la Gru- pa II Abwehra, ko ja je im al a čak i sekciju »K« za pa rt i-zansko ratovanje (Kleinkrieg), pa čak i svoju, u drugomsvjetskom ratu po zlu čuvenu diviziju »Brandenburg«.

Kao što smo vidjeli Ivan Krajačić je iz Le Havrea ot- pu to va o na javku u Pariz. O to me što se za tim do ga đa -lo, Krajačić piše u spomenutom članku:

»... stigao sam u Pariz na javku koju sam dobio pr ij e put ovanja u L'Havre. U Pari zu sam bio ra s- poređen na iz uča vanj e ne kih novih eksplozivnihmaterija koje do tada nisam poznavao, iako sam

bio u dive rz an ts kim od re dim a. Radilo se o pr av-ljenju (prema uputstvima) nekog jakog eksploziva



u što ja baš nisam mnogo vjerovao. Ali slušaosam i učio misleći da bi to možda moglo uspjeti, aonda i koristiti kad se vratim u zemlju, gdje ćemose sigurno boriti protiv fašizma.

Uskoro zatim pripremio sam se za povratak udomovinu. Bio sam drugi (iza Marka Oreškovića)od Jugoslavena španjolskih boraca na putu uzemlju.«41

Sredinom 1936. Ivan Srebrenjak Antonov doputovao je u Pariz, gd je rad i za sovjetsku ob avj eš taj nu službu.Tri godine kasnije sreo se i s Ivanom Krajačićem Ste-vom, koji o tome (1984. godine) kaže:

»Izlaskom iz logora u južnoj Francuskoj, što jePartija organizirala, Antonova sam upoznao u Pa-

rizu kada mi je, na javci, rekao da će me poučitinekim diverzantskim stvarima. Bilo je to uz sug-lasnost CK KPJ. Znao sam da je rat na pragu i ra-do sam pristao da nešto naučim i potom s takvimiskustvom pođem u domovinu. Antonov se pred-stavio kao predstavnik Crvene armije i organiza-tor diverzantskih grupa. Do Pariza ga nisam po-znavao, niti o njemu čuo.«42

Stevo Krajačić je iz Pariza stigao u Zagreb 5. maja1939. »s putnicom iskusnog ilegalca s bečkih, pariških i

praš ki h ulica« !43

»Kad sam se vratio« — priča Ivan Krajačić no-vinaru Stupariću — »dr Srđan Budisavljević (koji je posl ije mog od las ka u inozemstvo 1936. branio

onu grupu komunista medu kojima su bili Beli-nić, Rauševićka, Mrak pa i drugi) bio je ministarsocijalne politike. Držao sam ga drugim Politeom,

premda n ije bio ta ko dobar odvjetnik ka o ovaj, a inije branio toliko komunista kao Politeo. Kod Bu-disavljevića me najavio August Cesarec. Ilegalnosam otputovao u Beograd, posjetio ga i rekao mu:'Molim Vas, sada moram obaviti dosta poslova,tek bih se u jesen prijavio policiji i odslužio mje-sec dana zbog ilegalnog prelaska granice. Akovam se ne javim ili ako me policija ne pronađe dotada, molim vas vodite računa da mi ne dodajukoji mjesec više...' Odgovorio je da će sve biti u re-du, ali neka ne kažem da sam boravio u Španjol-

skoj. Tako je i bilo. Bez većih poteškoća ostao samdo jeseni na ilegalnom radu i onda se javio policijii odležao mjesec dana.«44

Sve je to jasno i razumljivo, ali nešto nije u redu sdatumima. Ili je Krajačić stigao u Zagreb kasnije negošto se sjeća ili je njegova posjeta Budisavljeviću bila če-



tiri mjeseca nakon povratka iz Pariza. Naime, dr SrdanBudisavljević postao je ministar socijalne politike i na-rodnog zdravlja tek u vladi Cvetković-Maček, formira-noj 26. avgusta 1939. godine!45

Svoj članak o ilegalnom radu u Zagrebu Ivan Kraja-čić u svim edicijama počinje istovjetnim pasusom:

»Nakon povratka iz Španjolske 5. svibnja 1939,nastojao sam se zaposliti na željeznici, što samdosta teško uspio, i to u Ložionici u Zagrebu,odakle se mogao imati pregled kretanja željeznič-kih kompozicija u raznim pravcima, a osobitoonih što su išle prema istoku naše zemlje. U 1940.godini počeli su u tom pravcu učestali pokreti voj-nih kompozicija Hitlerovih oklopnih jedinica. Ia-ko je bio potpisan pakt o nenapadanju izmeđuHitlerove Njemačke i SSSR-a, mi nismo sumnjalida te trupe neće biti upotrijebljene za napad i naSovjetski Savez, pa smo o tim pokretima, premanašim mogućnostima, upozoravali i obavještavalina vrijeme, kako bi se o tome vodilo računa uSSSR-u.«46

Drugi svjetski rat počeo je 1. septembra 1939. godinenapadom nacističke Njemačke na Poljsku, a kopnenirat na Zapadu završio je 25. juna 1940. godine kapitula-cijom Francuske. Poslije toga Hitlera su ponovo počeli

zaokupljati njegovi stari planovi obračuna sa Sovjet-skim Savezom. Već u julu 1940. on u razgovoru s najvi-šim vojnim rukovodiocima Trećeg Reicha otvoreno iz-nosi svoje ratne ciljeve na Istoku, naglasivši da nije ri-

ječ s amo o o svajan ju teri tori ja, već i o temeljnom razbi- janju sovjetske države. Nakon nekoliko nedj el ja ponovose vraća na tu temu u razgovoru s najužim krugom vi-sokih vojnih rukovodilaca.

Teško je pretpostaviti da su ta Hitlerova izlaganja,mada iznesena pred najbližim saradnicima, dugo mog-la ostati isključivo u tom krugu. Uz to, Vrhovna koman-da Wehrmachta već je početkom avgusta počela izvjes-nu operativnu razradu Hitlerovih ratnih ciljeva na Isto-ku. U početku se na tome radilo pod šifrom »Izgradnja

Istok« (Aufbau Ost), a zatim pod šifrom »Operacije Is-tok« (Ostoperationen). Petog decembra 1940. načelnikVrhovne komande vojske odnosno suvozemnih snaga(OKH) izvještava da će za prebacivanje trupa na Istok

biti pot rebno osam nedjel ja i da se t i pokreti već »od po-četka ili polovine aprila više neće moći prikriti«; 6. de-



cembra početak »Operacije Istok« predviđa se najranijeza polovinu maja 1941. godine; istog su dana date i os-novne smjernice za izradu nacrta Direktive Nr. 21, a sa-ma operacija tada dobiva šifru »Pothvat Fritz-OperacijeIstok«. Nacrt je završen 12. decembra, a 17. decembrašifra »Fritz« zamijenjena je šifrom »Barbarossa«. Sutra-dan, 18. decembra, Hitler potpisuje Direktivu Nr. 21 zanapad na SSSR (»Plan Barbarossa«).47

U vezi s izloženim tokom zbivanja postavlja se logič-no pitanje: kako su »u 1940. godini« mogli uopće da po-čnu » pokreti vojnih kompozicija Hitlerovih oklopnih je-dinica« prema istoku?

I još nešto: kakve su to željezničke kompozicije »Hit-lerovih oklopnih jedinica« u to vrijeme mogle da idu»prema istoku naše zemlje«?

Naime, sve do tr en utk a potpis ivanja dok ume nt a o pr is tu pa nju Trojnom pakt u Jugoslavija je bila neutra l-na i nije dozvoljavala prolaz bilo kakvih ili bilo čijih voj-nih transporta preko svog teritorija!

Takav stav jugoslavenske vlade potvrđuju i razgovo-ri i pregovori koje su joj Nijemci nametnuli, a koji su

počeli 4. de cemb ra 1940. godine. Nastojanje jugoslaven-ske vlade da izbjegne pristupanje Trojnom paktu ko-načno je, nakon tromjesečnog natezanja, prekinutosastankom Hitlera s princom Pavlom 4. marta 1941. uBerghofu. Svi dotadašnji nesporazumi upravo su se ikretali oko pitanja transporta njemačkih trupa i mate-

rijala preko Jugoslavije. Kako je poslanik Richter (Rih-ter) iz Ribbentropova Ministarstva vanjskih poslova izjavio 13. mart a, Jugoslaveni smat ra ju da takav zaht jev»protivuriječi mentalitetu naroda i Jugoslavija ga pre-ma tome za sada potpuno odbija«. Tom prilikom Ric-hter je također rekao da »Führer s punim pozna vanjemželja vojske, odbija njen zahtjev, s obzirom na veliki po-litički značaj pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu« ida prolazak njemačkih trupa kroz Jugoslaviju ne dola-zi u obzir« u slučaju da bi taj zahtjev mogao dovesti u

pi tanje pr is tu pa nj e Jugoslavije Trojnom paktu«. A po-što je jugoslavenska vlada na tome insistirala, Nijemcisu pristali i načelnik Operativnog štaba Wehrmachtaobavijestio je odgovarajuće komande Wehrmachta »da

ne mogu računati s transportovanjem trupa preko ju-goslavenskog područja«.48

I tek kada je to pitanje skinuto s dnevnog reda,Krunski je savjet 17. marta odlučio da Jugoslavija pri-stupi Trojnom paktu. Odmah zatim, 25. marta, u Beču

je po tp isan odgovarajući sporazum.



Istog dana, 25. marta 1941, ministar spoljnih poslovaTrećeg Reicha Joachim von Ribbentrop dostavio je pr edsj edni ku jugoslavenske kraljevske vlade DragišiCvetkoviću posebnu notu koja je, radi umirenja javnos-ti, odmah i objavljena. U njoj je stajalo:

»... da vlada sila Osovine u toku rata neće za-htevati od Jugoslavije prolaz svojih trupa ili pre-voz materijala preko njene državne teritorije.«49

U skladu s iznesenim činjenicama u citiranom jetekstu Ivana Krajačića Steve datiranje opet pogrešno:do »učestalih pokreta vojnih kompozicija Hitlerovih ok-lopnih jedinica«, ukoliko je toga bilo, moglo je doći sa-mo poslije okupacije Jugoslavije, a nikako 1940. ili 1941.godine, prije 6. aprila!

Vidjeli smo da se Ivan Krajačić nakon dolaska iz Pa-riza u Zagreb, 5. maja 1939, zaposlio u zagrebačkoj Že-ljezničkoj radionici. Iako je u to vrijeme, očigledno, ra-dio i obavještajno, to ipak nije bio njegov osnovni zada-tak. To je on nedvosmisleno potvrdio i u razgovoru snovinarom i publicistom Darkom Stuparićem rekavši:

»Ispunjavajući zadatak koji sam dobio (stvara-ti grupe i razbijati protivničke vojne baze u da-nom vremenu) formirao sam nekoliko grupa... Sistim je zadatkom 1940. godine iz Moskve (gdje jenakon Španjolske bio na liječenju) došao Mato Vi-daković. Mislim da su to bili zadaci dobiveni od

sovjetskog generalštaba.Sve što sam naučio u Španjolskoj i u Parizu po ku šao sam prenijet i tim gru pa ma , ali nikomenisam preporučio da prije mene iskušava tekući-ne za pravljenje eksploziva, jer je to bio vrlo slo-žen posao, pa sam se bojao da netko ne strada(što se kasnije i dogodilo drugovima koji su radiliu Beogradu).«50

O radu na formiranju »nekoliko grupa« i njihovuobučavanju Ivan Krajačić ni u člancima ni u interv juu sDarkom Štuparićem ne govori ništa, tako da o toj nje-govoj djelatnosti, do odlaska u Zemun i Beograd, u av-gustu 1941, znamo samo toliko da se »s početkom borbevećina (se) drugova iz tih grupa uključila u ustanak«,

ali ne znamo koji su to drugovi bili. O njima samo mo-žemo nagađati. Naime, Mladen Pavlović piše da je po-lovinom avgusta 1941. zagrebački student Josip Steinerdošao na Viševicu, a da je...

»... prije toga ... završio diverzantski tečaj u Za-grebu. U to je vrijeme došao u Vinodol (Grižane) i



Slavko Blašković, koji je neposredno prije toga ta-kođer završio diverzantski tečaj u Zagrebu«.51

Jesu li Steiner i Blašković završili diverzantski tečaju grupama koje je obučavao Stevo Krajačić ili nekodrugi — pitanje je koje će, najvjerovatnije, ostati bez od-govora.

Ivan Munitić, koji je također u Parizu završio diver-zantski tečaj i zatim se vratio u zemlju i vršio diverzijena brodovima u Rijeci, izjavio je...

«... da se po povratku u Jugoslaviju sastajao sdrugom Stevom Krajačićem, Slavkom Blaškovi-ćem i s drugom '... koji je isprva imao konspirativ-no ime Stefanović, a nakon kapitulacije Jugosla-vije dobio je novo konspirativno ime Ivančić'.«52

Ivančić je bilo jedno od konspirativnih prezimenaIvana Srebrenjaka Antonova.Prema Zapisu o kazivanju Ivana Krajačića Mladenu

Pavloviću...»Drug Ivan Krajačić Stevo je potvrdio pripad-

ništvo I. Munitića diverzantskoj organizaciji uHrvatskoj tokom 1941.g.«53

I to bi bilo sve što je dosad poznato o diverzantskojaktivnosti Ivana Krajačića prije odlaska iz Zagreba uZemun i Beograd!

Ivan Krajačić Stevo ni u jednom članku ne govori osvojoj obavj eštajn oj djel atnosti (osim u zagrebačkoj Že-

ljezničkoj radionici) prvih mjeseci okupacije, odnosnodo odlaska u Zemun. Međutim, iz drugih izvora saznajemo da je on u to vr ij eme bio vr lo ak ti va n i ka o organi-zator obavještajne službe u Zagrebu. Na primjer, Ljude-vit Gerl, aktivni kape tan I klase, kojega je kapitulacija i

prog la šen je tzv. NDH za teklo u Za grebu, o svojim pr -vim danima u domobranstvu piše:

»Nas nekoliko oficira i podoficira 'Protuzračneodbrane Zagreba' počeli smo da se sastajemo i daotvoreno razgovaramo o situaciji u zemlji i svije-tu. Bili smo jedinstveni u svom antifašističkomstavu, ali što dalje činiti?

Na našoj te le fo ns ko j ce nt ral i r ad io je vojnik —nažalost, ne sjećam mu se ni imena ni prezimena

— s kojim sam češće raz gov arao i uv je rio se dasmo istomišljenici. Jednog dana, početkom ljeta1941. godine, on mi je rekao da u gradu postojeljudi, civili, koji pripremaju akcije protiv ustaša i Ni je maca i da bi me moga o s ne ki m od nj ih pove-zati. Pristao sam i ubrzo zatim se uključio u orga-



nizovanu ilegalnu borbu protiv ustaša i njemač-ko-talijanskih okupatora naše zemlje. Sastao samse na zakazanom mjestu s čovjekom koji mi se

pred sta vi o sa mo kao radnik — met al ac . (...) Kadasam mu ispričao da već imam grupu oficira, pod-oficira i vojnika spremnih da se uključe u borbu

pr ot iv ustaša i okupato ra , bio je ugodno iz nen a-đen.

— Mo raću te po veza ti s drugom koji je specija ln o zadužen za rad s domobranima. Ja za to ni-sam nadležan — rekao mi je i zakazao mi novisastanak.

Nekoliko dana kasn ij e taj ra dnik-meta lac me je upoznao sa svojim drugom 'Stevom', s ko jim ću

ubuduće sarađivati. Tek kasnije ću saznati njego-vo pravo ime: Ivan Krajačić.

Stevo, koji me je intimno zvao Lujo, dao mi je pseudonim 'Petrić' i kada se uv je rio u istini tostsvega što sam mu ispričao, poslije izvjesnog vre-mena me je upoznao sa svojim bliskim saradni-kom Ivicom Šnidaršićem, direktorom tvornice li-

• ke ra 'Badel', koji se pov rem eno pojavljivao u us-taškoj uniformi, Augustom Cilićem, poznatimglumcem, i izvjesnim Markovićem, to jest Josi-

pom Kopiničem. ..Postupajući po Stevinim uputstvima, sve više

sam širio svoju obavještajnu mrežu...«54

O obavještajnom radu Ivana Krajačića u Zagrebu uto vrijeme svjedoči i Vlado Lončarić, španski borac, predratni član KPJ, koji je iz Zagreba održav ao mno -gobrojne veze s drugovima na terenu:

»... Ja sam sve te zadatke i direktive« — pišeLončarić — »prenosio tim našim vezama, a odnjih primao izvještaje koje sam prenosio IvanuKrajačiću.

Stalno sam održavao vezu s Ivanom Krajači-ćem, Grg om Ja nk eso m i ostalim drugov ima. Sje- •ćam se da smo se preko Krajačića povezali s dvo-

jicom ustaš kih ofi ci ra koji su ra di li na nek oj školi.Mnogo su nam pomogli u ilegalnom radu. Naime,oni su bili bivši jugoslavenski oficiri, pa su kaotakvi najprije služili u domobranstvu, a kasnije su

bi li nas ta vnic i na ne ko j vo jnoj usta škoj školi . No-sili su ustašku uniformu, ali su bili antifašisti. Onisu čak tražili da ih Krajačić uputi u partizanske

jedinice , al i on na to ni je pri sta o uvje rav aju ći ihda će mnogo više pridonijeti NOP-u ako i dalje os-tanu u Zagrebu. Oni su disciplinirano ostali i da-



lje na svojim mjestima i radili za NOP sve ono štose od njih tražilo. Krajačić je, sjećam se, održavaoneke veze i s oficirima u avijaciji, pješadiji i osta-lim rodovima vojske.«55

Jedan od »ustaških oficira« koji su radili na nekojškoli bio je kapetan, odnosno satnik Srećko Brana, pri-sni drug Ljudevita Gerla još iz vojne akademije. On je uTopničkoj vojarni u Č rno mer cu obučavao neke ustašeemigrante. Drugog »ustaškog oficira« nismo identifiko-vali. Možda je to bio Ljudevit Gerl, iako on nije radio uškoli.

Dok je Kraj ačić boravio u Zagrebu, Mat ija (Mato) Vi-

daković se nakon dolaska iz SSSR-a, poslije kraćeg bo-ravka u Crnoj gori, nastanio u Beogradu, gdje je orga-nizovao grupe koje je obučavao diverzantskim poslovi-ma, pravljenju eksploziva i rukovanju njime po »recep-tu« dobivenom na obuci kod Srebrenjaka u Parizu.

Na ko n njemačkog napada na Sovjetski Savez Mati- ja Vidaković je pokušao da sa svojim be og rad ski m sa-radnicima stupi u akciju. Međutim, stradao je već na

prv om korak u 4. ju la 1941. pr aveći sp ec ij alni eksplozivu Dragačevskoj ulici broj 17a, gdje je pod imenom Mi-ta r Dobanović sta nova o kod Danice M agla j lić, sekreta-ra Upravnog suda. U iznenadnoj eksploziji izgubio jeobje ruke, uhapsila ga je Specijalna policija i ubrzo je,ne odavši nikoga, strijeljan.56

»Ostavši bez obje ruke« — piše Stevo Krajačić — »prevežen je u beograd sku bolnicu. Drugovi suhtjeli organizirati otmicu i izvući Matu iz bolnice,ali je on to odbio poručivši da više nikome ne mo-že biti od koristi, a najmanje Partiji. Tako je ostaou bolnici gdje ga je neprijatelj likvidirao.«57

O tome svjedoči i Spasenija Cana Babović, tada članPK KPJ za Srbiju:

»Tada su u Beogradu postojale mnogobrojne idobro organizovane desetine, tj. naoruž ane gru pekoje su vršile razne akcije sabotaže. (...)

Baš tokom jula imali smo formiranu jednutakvu grupu od dvadesetak odabranih drugova. Naime, bi la je pr ipremana akci ja spasavanja Ma-

te Vidakovića iz opšte državne bolnice. Bilo je ne-koliko pokušaja da se Vidaković oslobodi, pa ječak u nekoliko mahova bilo zakazano i vreme zaakciju. Postojali su povoljni uslovi da se uspe, no,koliko se sećam, najveća otežavajuća okolnost zaizvršenje napada je bila Vidakovićeva pasivnost u



odnosu na ono što je on sam u ovakvim situacija-ma mogao da učini. Zbog toga se ova akcija nijemogla ostvariti.«58

Tada je 29. jula 1941. ta grupa angažovana za oslobo-đenje Aleksandra Rankovića, člana Politbiroa CK KPJ,koji je uhvaćen dva dana prije toga, i smješten u pritvo-reničko odjeljenje beogradske Očne klinike. Akcija je

po tpuno uspjela.Potkraj jula i početkom avgusta 1941. ista se nesreća

pr i pr av lj en ju eksploziva dogodila i Vidakovićevim sa-radnicima — bivšem španskom borcu, inženjeru Laza-ru Simiću, i njegovoj supruzi Raheli Baruh, te inž. Iva-nu Perišiću.59

O prvom događaju Tito je iz Beograda, preko Kopi-

niča, u prvoj polovini jula 1941. poslao Djedu (Izvršnomkomitetu Kominterne) radiogram:»Za Manija.U Bgd. je 5. jula teško ranjen Zanjčkovski (Vi-

dačić) — kod eksperimentisanja njemu je otrgloobje ruke. On je sad a u ruka ma Gestapo-a i u

bolnici . Valter.«60

Mani je bio Dimitrije Manuilski, sekretar Prezidiju-ma Izvršnog komiteta KI, a Zanjčkovski (Vidačić) —Matija Vidaković.

Uslijedila je Titova intervencija. U opširnom pismu»Za Brku (Radu Končara) i Vladu (Vladimira Popovi-ća)«, potp isa nom sa Ć aća (CK KPJ) i poslano m iz Beog-rada u Zagreb 4. septembra 1941. našle su se i rečenice:

»Stevo neka dođe, jer je potrebno, pošto je Vi-dakovićev drugi saradnik isto tako kod eksplozije) nas tr ad ao pr ije par dana i sa da je u rukamaGestapo-a. Ovi ljudi strašno nespretno bar ata juekspl(ozivom), a stalno govore da znaju svoj po-sao.«81

Ivan Krajačić Stevo tvrdi da je on tada već bio u Ze-munu:

»U kolovozu 1941. pošao sam u Zemun i Beog-rad pod imenom inžinjera Jovana Kokanovića izHrvatske Kostajnice, da radim u OrganizacijiTodt na obnovi i popravku bombardiranog sav-skog mosta. Dakako, to je bio zaklon za pravi po-sao: na zemunskom aerodromu ostalo je vrlomnogo avionskih bombi na otvorenom skladištu itrebalo ih je uništiti. Kako sam imao u Zemunudrugove koji su radili u tvornici 'Ikarus', nastojaosam da neki od njih ostanu i dalje tamo raditi, adruge sam spremao da mi pomognu u diverziji naaerodromu. Budući da sam službeno radio u Or-



ganizaciji Todt, iznajmio sam sobu sa štednjakomu hotelu gdje su stanovali gestapovci i oni koji suradili u Organizaciji Todt.«62

Ivan Krajačić je u Zemunu pokušao da primijeniznanje stečeno u »specijalnoj grupi« kod Antonova uParizu, ali rezultati su bili mršavi. Nešto nije bilo u re-du s eksplozivnom smjesom koju je pravio pa je na ze-munskom aerodromu »u zrak (je) odletjela samo kućicakoja je stajala uz poslagane bombe«.63

Sredinom septembra 1941. Krajačić se preko vezeobratio Titu, koji se upravo spremao za odlazak iz Be-ograda na oslobođeni teritorij zapadne Srbije, što je i

učinio 16. septembra.»On mi je« — piše Krajačić — »ceduljicom od-

govorio da ide na teren i da će mi javiti što da ra-dim«64

Tako ni tog puta nije došlo do njegova susreta s Ti-tom.

U petoj knjizi Titovih Sabranih djela, u hronologijikoju je izradio dr Pero Damjanović, nalazimo podatakda se Tito u drugoj polovini maja 1940. godine »u pratnjiBranke Savić... u ljetnjoj bašti na Savi kod starog mostasastaje s Ivanom Krajačićem-Stevom«.65

Međutim, čini se da taj podatak nije tačan. Naime, prema Krajačićevu sjećanju, on je prvi pu t vidio Tita i snjim razgovarao tek u septembru 1942. godine u Bosan-skoj krajini, na Mliništu, kamo je, zajedno s Ivom Lo-lom Ribarom, iz Zagreba doveo dra Ivana Ribara.

»Bio je to vrlo s impatičan susret« — ispričao jeKrajačić. — »Jedan od onih koje čovjek može ub-rojiti u najdraže. Drug Tito me nije iznenadio.Takvog sam ga po slici i zamišljao. Nisam mislioda bi mogao biti drukčiji.«66

Krajačić se potkraj septembra 1941. »preselio« iz Ze-muna u Beograd i smjestio u kućicu na južnoj periferijigrada. Pokušao je da po neznatno izmijenjenom recep-tu, dobijenom još u Parizu, napravi snažniju eksploziv-nu smjesu i njome, preko svojih saradnika, minira veli-ki riječni brod koji je Dunavom prevozio njemačke ra-njenik e s istočnog fro nta . Međutim, i tog je puta njegoveksploziv samo neznatno oštetio brodsku strojarnicu.67

Ko je bio Antonov koji je Ivana Krajačića Stevu iMatu Vidakovića poučio u Parizu »nekim diverzan-tskim stvarima«?



Na ji sc rp ni je po da tk e o njemu na la zi mo u dr ug ojknjizi toma II Zbornika dokumenata i podataka o na-rodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije (objav-ljenoj 1954. godine), u napomeni Redakcije uz Titovo

pi sm o pos lan o Radi Ko nčaru i Vladi Popoviću 17. av-gusta 1941. godine iz Beograda u Zagreb. Napomenaglasi:

»Odnosi se na Ivana Srebrenjaka, obućarskogradnika iz Slavonskog Broda. On je 1929. god. na-

pust io Ju gosl av iju i u Fr an cu sko j se povezao saAlešom Beblerom, koji se po partijskom zadatkutada nalazio u Parizu. Posle izvesnog vremenaSrebrenjak je upućen u SSSR, gdje je studirao naKomunističkom univerzitetu nacionalnih manji-

na Zapada (KUNMZ), u jugoslovenskoj sekciji. Zavreme studija upoznao se sa Francikom Kline, koja je 1930. god. došla u Moskvu ka o po li temi gr an t.

Godine 1934 Srebrenjak je zavrbovan od NKVD i up ućen na kurs ob av eš ta jn e službe . Sasvojom prijateljicom Kline, bio je upućen u Irkut-sk, gdje je pripreman za odlazak u inostranstvo.Ponovo su vraćeni u Moskvu na studije. Zatim jeSrebrenjak poslan u Francusku i Španiju. U Pari-zu, 1936. god., on je organizovao sovjetski obavješ-tajni centar za zapadne zemlje. Francika je završi-la radiotelegrafski kurs, pa je i ona upućena uFrancusku. Godine 1939 Srebrenjaku je naređenoda napusti Pariz i pođe za šefa obavještajne služ-

be za Balkan. Došao je u Jugoslav iju sa Franci-kom, kao svojom ženom. Srebrenjak je živio ile-galno, a Francika se prijavila sudu i bila deset da-na u zatvoru.

Po kapitulaciji bivše Jugoslavije Srebrenjak jeiz Beograda prešao u Zagreb. U to vreme zadatakmu je bio da organizuj e diver zantsk e akcije, a odr-žavao je vezu i sa CK KPJ...«88

Podaci o Srebrenjaku dati u napomenama TitovihSabranih djela nepotpuniji su od upravo citiranih i ma-da su obogaćeni izvjesnim detaljima, u nekim su sluča-

jevima dj elomičn o i ne tačni . Tako se u hronolog ij i čet-vrtog toma Titovih Sabranih djela (Beograd, 1977), kojusu sastavili dr Pero Damjanović i Julija Vrčinac, nalazi

poda ta k da se Tito po tkraj februara 1939. go dine u Pari-zu sastao »s Ivanom Srebrenjakom, koji je u to vrijemeradio na specijalnim zadacima Kominterne«.99 A u re-gistru imena istih autora data je i Srebrenjakova (uz ta-čan oblik njegova prezimena!) kratka biografija:



»... radio je u aparatu Kominterne do 1940. Ta-da se vratio u Jugoslaviju. Ubile su ga ustaše u Za-grebu.«70

Međutim, u hronologiji uz peti tom Titovih Sabranihdjela (Beograd, 1978) dr Pero Damjanović piše da u»drugoj polovini maja« 1940. godine...

... »Tito, zajedno s J. Kopiničem, dolazi u stan bračnog para Bra nk e i dr Pavla Savića (u Mač-vanskoj ulici br 22), koje je upoznao još u Parizu1938... Tom prilikom P. Savić informiše Tita daIvan Srebrnjak (Antonov) ima namjeru da ga an-gažuje na nekim specijalnim zadacima, ali da onto nije mogao prihvatiti prije nego što se ne po-savjetuje sa sekretarom Partije. Tito odobrava 5a-

vićev stav i saopštava mu da je za njega predvidiodruge zadatke...«71

Branka Savić, supruga dra Pavla Savića, priča kakose odmah nakon izbijanja rata, dakle septembra 1939,vratila s djetetom iz Pariza u Beograd i dodaje:

»Posle četiri meseca vratio se i Pavle. Njega jeBoris Kidrič, još dok je bio u Parizu, upoznao sAntonovom Srebrnjakom, rukovodiocem sovjet-ske obavještajne službe za Balkan, što ja onda ni-sam znala. Srebrnjak je hteo da angažuje Pavlaza svoj rad, ali mu je Pavle rekao da za to mora

pi ta ti Starog, koji će us ko ro doći.Sakrij me u drugu sobu kad Stari dođe — re-

kao je Srebrnjak.

— U mojoj ku ći se ni ka d nije pr is lu šk iv alo od-govorio mu je Pavle.Ubrzo zatim došao je Tito u naš stan u Beogra-

du, u Mačvansku ulicu broj 19, zajedno sa Josi- pom Kopiničem Valdes om i Pavle mu je rek ao zaSrebrnjaka. Ne bih znala da citiram Titov odgo-vor, ali je smisao bio taj da Srebrnjak ne može dauzima gotove ljude iz Partije, već treba da ih samtraži i izgrađuje.Pavle je ostao na ličnoj Titovoj vezi.«72

U registru imena petog toma Titovih Sabranih djeladr Pero Damjanović daje i opširniju biografiju Srebre-njaka:

»Srebrnjak Ivan (Antonov), obućarski radnik iz

Slavonije. Poslije zavođenja šestojanuarske dikta-ture emigrirao; više godina živio u SSSR-u i za-vršio vojno-obavještajnu školu. Od 1939. nalazi seu Jugoslaviji kao šef sovjetske obavje štajn e službeza Balkan. Poslije kapitulacije Jugoslavije prešaoiz Beograda u Zagreb, gdje je u februaru 1942. pao



u ruke ustaške policije. U zatvoru imao slabodržanje; strijeljale su ga ustaše.«73

Dalja traganja za podacima o Ivanu SrebrenjakuAntonovu potvrdila su uglavnom tačnost podataka te

biog ra fi je , osim ono ga da je »u za tv oru im ao sl abodržanje« i uz napomenu da se radilo o diverzantsko-sa-

bo tažn oj grani ob av je št aj ne službe, pa prema to me i onjemu kao šefu sovjetske diverzantske službe na Balka-nu! (To više iznenađuje činjenica da u sedmom, deve-tom /Beograd, 1979/ i desetom /Beograd, 1980/ tomuTitovih Sabranih djela ponovo nalazimo njegovu netač-nu biografiju objavljenu u četvrtom tomu!?)

Za vrijeme boravka u Moskvi Srebrenjak se upoz-nao i oženio s Frančiškom Kline, bivšom ženom sekre-

tara CK SKOJ-a Pere Popovića Age, koji je 1930. pogi-nuo u Zagrebu u borbi s policijom. Frančiška je tada,

pobjegavši iz Jugoslavije, stud ira la na Ko munist ičk omuniverzitetu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ).

Bračni par Srebrenjak 1939. ili 1940. dolazi u Beog-rad, a ubrzo je, po nekim podacima prije, a po drugimaodmah poslije aprilskog rata i kapitulacije Kraljevske

jugo sl avenske vojske, pre šao u Zagreb . Međutim, s ob-zirom na izjavu Ivana Munitića da se u Zagrebu sasta-

jao s drugom »koji je is prva ima o ko ns pi ra ti vn o im eStefanović, a nakon kapitulacije Jugoslavije dobio (je)novo konspirativno ime Ivančić«,74 a bili su to pseudoni-mi Ivana Srebrenjaka, očigledno je da je Srebrenjaknapustio Beograd i doputovao u Zagreb prije aprilskog

rata. (Istakli autori.) Potvrdu za to nalazimo i u pisme-noj izjavi Andrije Hebranga, datoj potkraj jula 1941. go-dine Komisiji CK KPJ, koja je vodila istragu o sukobuKopinič - CK KPH.

Na osnovi pr il ično št ur ih podataka o Sre br en ja ko vuradu u Parizu, Beogradu i Zagrebu, može se zaključiti,kao što smo već rekli, da njegova aktivnost nije obuhva-ćala obavještajno područje već da je, po zadacima sov-

jetske oba vj eš ta jn e službe, ra dio na formiranju i obucidiverzantskih grupa čiji će pripadnici krenuti u akciju»u danom vremenu«, kako je to precizirao Ivan Kraja-čić Stevo. A tada je, naravno, s rukovodiocima diver-zantskih grupa trebao da održava vezu, usmjerava nji-hovu aktivnost i o svemu preko radio-stanice izvještavasvoj rukovodeći centar u Moskvi.

Bez obzira na ono što je u knjizi Enigma Kopinič oIvanu Srebrenjaku Antonovu i njegovoj ženi Frančiškinapisao Vjenceslav Cenčić, pa i veoma ubjedljivu repli-ku Milenka Dodera (Kopinič bez enigme), zadržat ćemose uglavnom na do sada objavljenim dokumentima i



svjedočenjima u kojima je riječ o Sreb renj akovi m aktiv-nostima u Zagrebu.Prema izjavi Ivana Munitića, on je 1938. u Parizu po-

hađao 15-todnevni diverzantski kurs s kojega je donio i pismena upu ts tva o tom e ka ko se prav e zapa lj ive i ek-splozivne naprave. Sve je to bilo napisano nevidljivimmastilom. Pošto se u Zagrebu povezao sa Srebrenja-kom, Munitić ga je »povremeno, pismima 'šifriranog'sadržaja, izvještavao o svojoj djelatnosti«, a njegovasupruga Ljubica »sjeća se, da je njen suprug još u dorat-no vrijeme primao iz Zagreba zlatnike 'napoleondore'za potrebe diverzantskog djelovanja«.75

O Srebrenjakovoj djelatnosti u susjednim zemljamanema nikakvih podataka. Da je i u njima radio na for-

miranju diverzantskih grupa, pa nešto i uradio, po-tvrđuje depeša koju je Ivan Krajačić Stevo 4. oktobra1942, za vrijeme boravka na Mliništu u Vrhovnom šta-

bu poslao Di rektoru:»Antonov je imao nešto u Italiji preko Budoka

koji je prošle godine strijeljan, ali ja nemam ni-kakve veze s tim ljudima. On je također rekao daima nešto u Bugarskoj ali ni s njima nemam ve-ze.«76

Bivši robijaš iz Sremske Mitrovice i član zagrebač-kog Vojnog komiteta, formiranog već potkraj maja1941, Šime Balen u svojim sjećanjima pisanim 1961. i do-

punjenim 1981. godi ne piše o događ ajima koji su se zbi-vali u junu, a zatim i u julu 1941. godine:

»... Rade Končar me uputio na diverzantskikurs kod nekog meni nepoznatog čovjeka, koji jestanovao u Klaićevoj ulici, a koga smo nazivaliKemičarem. (Kasnije sam, već u partizanima, do-znao da se taj čovjek zvao Ivan Srebrnjak-Anto-nov, i da je bio jedan od povjerenika Kominterne,dok su drugi tvrdili da je radio za sovjetsku vojno-obavještajnu službu.) Kod njega sam naučio, me-du ostalim, kako se korda na eksplozivu pali po-moću sumporne kiseline i mješavine šećera i kali-

jeva klor id a (ili klorata) — više se ne sj ećam. Onmi je dao zadatak da nabavim što više mogu togaklorida (ili klorata), s time da jedan dio zadržimza zagrebački Vojni komitet a drugi da dadem

njemu. Uspio sam nabaviti veće količine toga ma-terijala preko jedne ljekarne u tadašnjoj Trenko-voj ulici (danas Ulica 8. maja), u kojoj je radio kaofarmaceut Viktor Tomičić, brat moga robijaškogdruga Dinka Tomičića, koji me je i uputio na nj.Znatne sam količine dobio i od Milana Stanića



koji je radio u Bartolićevoj ljekarni na Dolcu. (Povelikim količinama koje je Kemičar tražio za se,smatrao sam da on podučava i neke druge ljude;i, zaista, u partizanima mi je pripovijedao PeroGrubor, da je on prošao diverzantski kurs kod'Kemičara'.)

Svoje novostečeno iskustvo prenio sam na sas-tanku održanom u svom stanu na ostale članoveVojnog komiteta. Tada smo odlučili da počnemoakcije. Prva je trebala biti na Radio-stanicu, a tre-

ba li su je izvršiti Č eš nj ak (Anton) i Mato (Šne rber-ger). Akcija je samo djelomično izvršena, vjerovat-no zbog nedovoljnog iskustva drugova. Mislim daim se bio zapalio samo dio trotila. Drugu akciju

trebao je izvršiti Ante Milković na Glavnom ko-lodvoru, odnosno na željezničkoj pruzi. Za akcijuna Kolodvoru ne znam kako je uspjela, ali se sje-ćam da je s uspjehom izvršio akciju na željeznič-koj pruzi negdje kod Podsuseda, i, ako se ne va-ram, jednu na pruzi prema Sisku.

Kratko vrijeme po svršetku diverzantskog kur-sa, Rade Končar mi je 9. ili 10. srpnja — sjećam sezbog plakata o strijeljanju Price, Adžije, Keršova-nija i dr. — dao zada tak da odem uzduž pru ge Za-greb—Rijeka i da osnujem diverzantske grupe uusputnim mjestima. On me osobno povezao saZdenkom Petrovič, drugaricom inž. Bartola Petro-viča iz Karlovca, koja me je odvela u svoj stan uKarlovcu. Tu sam se povezao s Krašom, koji mi jedao grupu ljudi da ih uputim u rukovanje troti-lom (koji sam, kao i sav ostali materijal donio izZagreba). Poduka se održavala u jednoj kući na

per ife rij i Karlovca ... (Kasnije mi je, u p ar tiza nima ,drugarica Fanika Milašinčić rekla da je to bilo unje zinoj kući.)«Šime Balen zatim govori o nezgodi koja se dogodila

pr il ikom pr ve probe u rukovanju trot ilom, ko ja se za-vršila bez posljedica, i o tome kako je toj probi prisus-tvovao i sam Kraš. Zatim kaže:

»Ostavio sam mu nešto trotila i ostalog materija la , a ja sam s Ivom Mari nkov ićem i Bart olomPetrovičem, u njegovu autu, otišao za Ogulin. Tusam tamošnje drugove, od kojih se sjećam jedno-ga imenom — Mladinić, naučio paljenje trotila

bez šibica... U Sr ps kim Mo ravicama , kamo samotputovao sam (jer su Petrovič i Marinković mora-li otići na drugi zadatak), nisam uspio pronaći jav-ku... Ni u Delnicama nisam našao nikoga. U Fuži-



nama sam se, pomoću Jože Brnčića, uspio pove-zati s drugovima Markom Šimcem (ili Štimcem) iDraganom Manceom, na koje sam prenio svojeznanje i dao im u zadatak da osnuju diverzantskugrupu. I njima sam ostavio nešto eksploziva i os-talog materijala... U Zagreb sam se vratio za ne-kih sedam-osam dana.«77

Prema navodima Šime Balena, u vrijeme, uoči i od-mah nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez An-tonov nije sjedio u Zagrebu skrštenih ruku — bar ne štose diverzantske djelatnosti tiče. A o bilo kakvom isklju-čivo obavještajnom radu nema nikakvih podataka, a ni-

je mu ra di la ni ra di o- st an ica za vezu s Moskvom.Drugo svjedočenje o radu Antonova u Zagrebu 1941.

daje Neda Rukavina-Prohaska, koja je 1941. bila stu-dent zagrebačkog Tehničkog fakulteta (kemijski smjer).Već prvih dana okupacije ona je, prema vlastitom kazi-vanju, sa svojim kolegama Brankom Semelićem, Zora-nom Vučilovskim »i nekim drugim«, pored ostaloga,krala kemikalije iz fakultetskog laboratorija, a zatim:

»Postepeno sve više surađujem s Brankom Se-melićem, koji me upoznaje s Ivom Srebrnjakom,Ivanom Krajačićem Stevom i nekima drugim. Po-malo prestajem raditi s ostalom omladinom, a sBrankom intenzivno eksperimentiram izradukapsla, upaljača, detonatora i zapaljive smjese. Nab av lj ala sam kemika li je u prodavaonicama boja i u apo te ka ma , a kod kuće i u ne kim sta no vi ma

(Maksimirskoj ulici, Babonićevoj itd.) radili smoupaljače od staklenih epruveta, zavarenih stakle-nih kapalica i punili razne kutije pripremljenimzapaljivim smjesama ('Frank' cikorije, i si.). Svedovršene upaljače i kutije odnosio je Branko. Jed-nom smo radili pokuse s nekom smjesom, koja jeveć u vrlo malim količinama i na najmanji dodir bi la vr lo eksp lozivna. Unatoč svim na sto ja nji ma,nismo je mogli tempirati, pa smo nakon jedne de-tonacije u mojoj kuhinji napustili tu smjesu i jed-va se riješili 'sirovina' za nju. Pravili smo i upalja-če od žica i električnih zvonaca, specijalno pripre-mane za podmetanje eksploziva ispod željeznič-kih tračnica itd., itd.

U to doba dobivala sam intenzivnu poduku okonspiraciji i metodama obavještajnog rada odSrebrnjaka. Sjećam se da sam često upravo stre-

pi la od sastanaka s nj im, je r me je uvijek 'sasluša-vao' da li sam zapamtila što me je već podučio, dali to pri mje nju jem u svom radu. Uvijek me iznena-



divao nečim novim, kao i instrukcijama o ponaša-nju, izoštravanju opažanja, zbunjivao me izne-nadnim promjenama tema pri mimoilaženju s

pr ol azni ci ma , na čino m sastajanja i dogo va ra nj a,trikovima pri izbjegavanju agenata. Iako priličnozbunjena i prestrašena svim tim uputama i za-htjevima, nisam prestajala s aktivnostima, već ob-ratno, svakim sam se danom osjećala sve sigurni-

ja. To je bi la veo ma do bra škola za s av moj kasn ij irad.«78

Datumski prvi dokument u kome se u tom perioduspominje Srebrenjak Antonov jest pismo potpisano saĆ aća (CK KPJ), pi sano u Beo gradu 17. jula 1941. i posla -no po »drugu N. Špancu« (Blagoju Neškoviću) »hrvat-skom Ćaći«, tj. Centralnom komitetu KP Hrvatske. Bla-goje Nešković je tada putovao u Zagreb kao »povjere-nik CK KPJ« sa zadatkom da, zajedno s Vladimirom Po-

povićem, koj i se već nal az io u Zagrebu, ispi ta i po dne seizvještaj o sukobu do koga je bilo došlo između CKKPH, s jedne, te rukovodioca tamošnjeg centra Komin-terne Josipa Kopiniča i Mjesnog komiteta KPH za Za-greb, s druge strane. Posljednji pasus pisma koje je no-sio Blagoje Nešković glasio je:

»Čuli smo da tamo harangira neki Antonov,Stipe i Grub... Te tipove treba strogo pritegnuti i

onemogućiti da dalje rovare. Oni su se pokazalinesposobnim da vrše svoje poslove za koje su biliodređeni i sada krive za to Partiju i vode borbu

prot iv po jedinih ljudi. Danas se više ne možetrpjeti takva štetočinska rabota i treba radikalno

po stu pa ti prot iv takv ih sab ot er a. Ć aća.«79

U sedmom tomu Titovih Sabranih djela, u tekstu ci-tiranog pisma, Redakcija je dala tumačenje da je Stipe

bio St ipe Ugarković, što ni je tačno . Bio je to sarad nikAntonova Stipo Đaković, n ajst ariji sin Dure Đ akovića, ju gosl avensk og re vol uci on ar a ub ij enog 1929. godine , aGrub... je bio Petar Grubor, također saradnik Antono-va. I Ugarković i Grubor su, kako se kasnije dokazalo,tada bili nevini optuženi.

Premda je to pismo uvršteno u Sabrana djela JosipaBroza Tita, neke pojedinosti navode na pitanje je li ga pi sao lično Tito ili neko od čla no va CK po njegov imuputstvima. Naime, Tito je dobro poznavao Ivana Sreb-renjaka Antonova i ne vidimo razloga zašto bi napisao»Čuli smo da tamo harangira neki Antonov...« Nadalje,u tom se istom pismu nalazi i rečenica »Drug Tito ne



može doći tamo iz više krupnih razloga...«! No, sve te pojedinosti ne iskl jučuju Titovo autorstvo, jer je Redak-cija Titovih Sabranih djela, najvjerovatnije, o tome kon-sultovala Tita.

Radomir Vujošević, koji je za taj tom Titovih Sabra-nih djela obavio »naučna istraživanja, napomene, hro-nologiju, registre i celokupnu pripremu za štampu«, unapomeni broj 111 uz tekst tog pisma kaže i ovo:

»Tito je, na osnovu informacija što ih je dobioiz različitih izvora iz Zagreba, sazvao sjednicu Po-litbiroa 16. jula u Beogradu na kojoj je donesenaodluka da se formira istražna komisija (Blagoje Nešković i Vlado Popović) koja će ispitat i slučaj iPolitbirou podnijeti iscrpan, dokumentovan iz-vještaj.«80

A Radomir Vujošević u hronologiji piše:»Sredinom jula. Neko iz hrvatskog partijskog

rukovodstva informirao je Tita o problemima na-stalim u CK KPH, u njegovim odnosima sa MKKPJ za Zagreb...«81 (Istakli autori.)S pravom se može postaviti pitanje ko je iz Zagreba

informisao Tita o zbivanjima u CK KPH. Redakcija Ti-tovih Sabranih djela ne daje nikakav odgovor na to pi-tanje, premda se odgovor, djelomično, nalazi u samom

pismu, u rečenici kojom počinje drug i pasus:

»Pretresajući čitav ovaj slučaj 16. jula, tj. poslije dolaska dru ga Bak., mi smo zauzeli sljedećistav koji smatramo jedino mogućim u ovoj situa-ciji...«82

Očigledno je drug Bak. upoznao Tita ili nekog odčlanova Politbiroa CK KPJ sa zbivanjima u Zagrebu,

poslije čega je 16. jula sa zvan a sjednica Politbiroa .U citiranom tomu Titovih Sabranih djela uz taj tekst

nema nikakva objašnjenja kratice »Bak.«, a u prvojknjizi edicije Dokumenti centralnih organa KPJ..., koju

je za št ampu tako đer pr iredio Radomir Vujošević, uzkraticu Bak. ispod teksta dokumenta stoji napomena,ali ne Radomira Vujoševića već Redakcije:

»Vjerovatno se odnosi na Mitra Bakića, koji je

stigao iz Crne Gore u Beograd.«

83

Na osnovi Ć aćina pi sma (CK KPJ) od 17. jula hrvat-skom Ć aći (CK KPH) i na po me na Radom ira Vujoševića,tvrdnja Redakcije prve knjige Dokumenata centralnihorgana KPJ... da je Mitar Bakić obavijestio Tita, odnos-no CK KPJ, o zbivanjima u Zagrebu, teško bi mogla iz-držati istorijsku verifikaciju jer je događaje tih dana u



Zagrebu mogao poznavati samo onaj ko je tih dana biou Zagrebu, a ne Mitar Bakić »koji je stigao iz Crne Goreu Beograd«!

Por edenje m Ć aćina pism a (CK KPJ) od 17. jula s do-kumentima nastalim poslije tog datuma u vezi s njim,nameće se pretpostavka da je drug Bak. mogao bitiVladimir Bakarić. Na takvu pretpostavku upućuju do-kumenti koji se odnose na rad »istražne komisije« (Bla-goje Nešković i Vladimir Popović), koju je CK KPJ for-mirao da »ispita(ti) slučaj i Politbirou CK KPJ« podnese»iscrpan dokumentovan izvještaj«.

A u tim dokumen tima nalazimo sljedeće podatke: — u »Zapisniku sa sas ta nk a članova Ce nt ra ln og ko-

miteta KPH i Komisije CK KPJ«, održanog 26. jula 1941.Bakarić je citiran četiri puta, ali uvijek s kraticom»Ba« ;84

— u »Bilješci Komisije CK KPJ sa sa st an ka s člano-vima Mjesnog komiteta KPH Zagreb«, također od 26. ju-la, Vladimir Bakarić se spominje tri puta: dva puta skraticom Ba i jedanput s kraticom Bak(!);85

— u »Bilješci sa sa sta nk a Komisije CK KPJ i Opera-tivnog rukovodstva Hrvatske« od 27. jula Bakarić sespominje samo jednom kraticom — Ba;86

— u pismenoj izjavi An tu na Roba, sek re ta ra MKKPH za Zagreb, predatoj Komisiji CK KPJ »krajem jula1941.« Bakarić se spominje jedanput — s kraticom Ba;87

— u sa sl uš an ju Lea Matesa i Vande Novosel »krajem jula 1941.« Bakarić se spominje 15 puta — uvi jek skraticom Ba;88

— Brko (Rade Končar) u pismenoj izjavi datoj Ko-misiji CK KPJ krajem jula samo jedanput spominje Ba-karića, i to kao »Vlada Bak«;89

— u »Odluci Pol itbiroa CK KPJ o kaznama u KPH«,Beograd, 10. avgusta 1941. o Vladimiru Bakariću piše:»4. Bak(arić) Vladimir): ukor zbog kolebljivosti i nedo-voljne partijske budnosti prema elementima grupaš-tva«.90

— u izvještaju Ce nt ra lnom komitetu KPJ od 16. av-gusta 1941. Brko (Rade Končar) i Vlado (Vladimir Popo-vić), javljajući da su upoznali drugove s kaznama kojeim je izrekao CK KPJ, pišu:

»4. Bak(arić) prima kaznu«;

91

— na kraju, u izv ještaju koji su Brko (Rade Končar)i Vlado (Vladimir Popović) poslali Centralnom komite-tu KPJ iz Banjaluke potkraj avgusta 1941. godine, nala-zimo rečenicu:

»Mi smo zaključili da Bak(arić) radi uglavnomsa skojevcima...«92



S obzirom na to da je u svim citiranim dokumenti-ma riječ o rukovodećim ljudima KPH, a među njima, bar u sklopu razm atran og slučaja, osim Bakarića nije postojao ni jedan čije bi prezime počinjalo sa »Ba« ili»Bak«, logično je pretpostaviti da je drug Bak., koji sespominje u pismu Ć aće (CK KPJ) od 17. jula hrva tskomĆ aći (CK KPH) bio Vladimir Bakarić!

Josip Kopinič Vazduh, čija je uloga u zagrebačkimdogađajima poslije njemačkog napada na Sovjetski Sa-vez dovoljno objašnjena u našoj historiografiji, naroči-to u knjizi Ive Jelića Tragedija u Kerestincu, dao je, pot-

kraj jula 1941. godine izjavu Komisiji CK KPJ, u kojoj jestajalo i ovo:»XI. Br(ko) i Š(ilja) vezali Šof(era) sa Ant(ono-

vom), And(rija) se povezao na ul(ici) sa Ant(ono-vom) i povezao ga sa CK (KPH) — Ant(onov) po-vez(an) sa Gest(apom).«93

Brko je bio Rade Končar, politički sekretar CK KPHi član CK KPJ, Šilja — Pavle Pap, kandidat za člana CKKPJ, Šofer — Branko Malešević, član MK KPH za Za-greb i šofer CK KPJ u Zagrebu, Andrija — Andr ija Heb-rang, član CK KPH, a Antonov — Ivan Srebrenjak.

U pismenoj izjavi Andrije Hebranga, tada člana naj-užeg rukovodstva CK KPH, datoj Komisiji CK KPJ, sta-

jalo je:

»Antonova poznajem od prije 16 godina. Kadsam se prije nekoliko mjeseci vratio u Zagreb(Hebrang je izišao s robije 15. feb ru ar a 1941 — pri-mj. autora), slučajno sam ga jednog dana sreo...Kasnije sam ga viđao s vremena na vrijeme. Jed-nom zgodom u razgovoru, kad je od mene tražioneke savjete, vidjeo sam da se njegov rad i intere-sovanje kreću po specijalnoj liniji. U njegovomdruštvu viđao sam par puta neke naše ljude.Krntija mi je jednom zgodom govorio da ga znaizvana i da je 'dobar dečko'...

2. Poslije por uke Tita da s Antonovim treba mosarađivati, ja sam ga, u cilju te saradnje, povezaos Brkom, koji ga do sada nije poznavao. Iz razgo-vora, koje sam poslije Titine poruke imao s Anto-novim, ja i ostali drugovi, smatrao sam u prvimah da bi naša saradnja mnogo koristila našojstvari. Kasnije sam uvidjeo da sam se prebacio uocjeni, jer kada je došlo do konkretiziranja stvari,

pokazalo se da je njegov ap arat , ukoliko ga ima,



nespreman i nesposoban za stvari koje su ovajčas aktuelne.3. Poslije napada na S(ovjetsku) U(niju), kad

smo već s Antonovim održavali službenu vezu ucilju saradnje, zamolio me jednom zgodom, damu dadem jednog stručnjaka za goluba, jer je nje-gov golub zatajio, zbog čega je ostao bez veze sasvojim šefovima gore.(...)

4. Na sjednici od 13. VII, kojoj je prisustvovaoonaj iz vazduha (Josip Kopinič) prvi put sam čuoda Antonov ima veze sa GESTAPO-om. Kad je toonaj iz vazduha ustvrdio, naveo je za dokaz da jeAntonov bio zatvoren u glavnjači i pokazao neki pr ste n, koji je An tonov nav odn o (n ezna m u ko ju

svrhu) poslao iz glavnjače nekome. Tada sam jana sjednici ispričao otkad poznajem Antonova,kao i to, pod kojim je on okolnostima pušten iz ov-dašnjeg zatvora poslije dolaska u zemlju. To o

puštanju iz za tv or a is pr ičao sam onako, kako mi je je dn om pri kazao Antonov. Na po min je m, daonaj iz vazduha nije znao te stvari do one sjedni-ce, na kojoj sam to ispričao poslije njegove optuž-

be Antonova . Posli je te sj ednice navodi on mo ju pri ču ka o neki dokaz za svoju op tužbu.

5. Ja nisam povjerovao u osnovanost i istini-tost optužbe protiv Antonova prvo zbog toga štoargumenti onog iz vazduha niti su mi izgledalidovoljni, niti pak provjereni i ozbiljni, a zatimzbog toga što je on kao provokatore osumnjičio ineke ovdašnje funkcionere, o čemu se počelo pri-čati okolo ('U CKH ima provokatora') ...«94

Dakle, Hebrang je poznavao Ivana Srebrenjaka An-tonova prije njegova odlaska u SSSR, a Marko Oreško-vić Krntija, tada član CK KPJ, upoznao ga je kao »do- brog dečka« u Parizu, pr il ik om od la sk a ili po vrat ka izŠpanije. No za našu je temu najznačajnija Hebrangovatvrdnja da je saradivao s Antonovim i povezao ga s Ra-dom Končarom »poslije poruke Tita« da s njim trebasaradivati, koju je primio prije njemačkog napada naSovjetski Savez. »Golub« o kojemu je riječ bila je Sreb-renjakova radio-stanica za vezu s obavještajnim cen-trom Generalštaba Crvene armije u Moskvi, odnosno sDirektorom.

Opovrgavajući ničim opr avda na sum njičenja JosipaKopiniča Vazduha, Rade Končar je u svojoj pismenojizjavi, predatoj Komisiji CK KPJ u drugoj polovini jula1941. godine, napisao:

»... Sumnjiči me se i zato da sam se povezao s



nekakvim Antonovom i da sam pod njegovim utjecajem. Iz za je dn ičk og pi sma vidi se da ga ja uop-će nisam poznavao, već da me je Fati s njim pove-zao. On je, taj Antonov, napadao Starog i partijuda se ga je sabotiralo, pa sam rekao Vladi Šp(an-cu) kad je pošao u Beograd da to javi Starom, što

je Vl ada i učinio.«95

Fati je bio Andrija Hebrang, a Vlada Šp(anac) —Vladimir Popović, koji se 6. jula 1941. vratio iz Beogradau Zagreb i prenio Centralnom komitetu KPH odlukePolitbiroa CK KPJ od 4. jula o dizanju ustanka.

Potvrdu Hebrangovih navoda u vezi s Antonovim, pa i više od toga, na laz im o i u pi smu CK KPH Cent ra l-nom komitetu od avgusta 1942. godine:

»Centralni voj(ni) kom(itet) je smatrao poslijenapada na S(ovjetsku) U(niju), da bi se trebalo po-vezati a Antonovim radi zajedničke saradnje o pi-tanju diverzije, obavještavanja itd. Nekako u istovrijeme tražio je i on vezu s nama zbog iste stvari.Dva člana tog komiteta razgovarali su s njime. Tirazgovori nisu dali pozitivnih rezultata. Jedina

pomoć, koju nam je stv ar no pruž io, bi la je u tome,što nam je podučio devet ljudi za diverziju. Dogo-vorili smo se da njegovi ljudi podu na određene pruge kao or ga niz at ori diverz(antskih) grupa. Onse nije držao našeg dogovora. Koliko mi znade-mo, on nema ljudi za takav rad na terenu, osimsebe i još jednog ovdje a niti ima potreban materi-

jal . Brko uo pće ni je po zn av ao Antonova . Poslije poruke Tita da treba s njima sa radiva ti , Fatty je povezao Brku s An tonovim u cilju saradnje.«99

I dalje:»Nama nije poznato da Stipe (Daković) i

Grub(or Petar) harangiraju. Za Antonova znade-mo što je o Titu i 'sabotaži' govorio nekim rukovo-diocima.

Da li je Antonov to govorio i nekome okolo, tonam nije poznato.«97

Desetog avgusta 1941. uslijedila je odluka PolitbiroaCK KPJ o kaznama, donijetim na osnovi partijske istra-ge što ju je provela Komisija (B. Nešković i V. Popović).U njoj se na dva mjesta govori i o Ivanu SrebrenjakuAntonovu:

»5 — Fati: skreće se pažnja da bude budniji prema lj udi ma na koje se sumnja (Antonov).

9 — Antonov: da se obrazuje komisija nadnjim i da se utvrdi: a) zašto je zatajio njegov apa-rat, b) grupaštvo i harangiranje protiv pojedinih



part(i jskih) funkcionera) i c) njegovo finans ij sko poslovanje (160.000 din).«98

Istovremeno s tom odlukom Tito je 10. avgusta 1941.Centralnom komitetu KPH dostavio popratno pismo ukojemu stoji:

»Nad Antonovim stavljamo istragu jer ima do-sta sumnjivih stvari, a osim toga zašto je u počet-ku napada na SSSR njegov aparat potpuno zata-

jio, iako je ta j čovjek dobijao og romne su me nov-ca za pripreme. Ja sam javio gore da nemam unjega povjerenja i tražio njegovo smjenjivanje jer,ako ništa drugo, on je kao organizator potpunonesposoban, a sve akcije i onako organizuje i vodinaša Partija.«99

Poslije samo šest dana, 16. avgusta, Rade Končar iVladimir Popović potvrđuju prijem odluke CK KPJ okaznama i Titovo popratno pismo te kažu:

»9) Komisija je obrazov ana da ispita Antonova po postavljenim pi tanjima, već se razgovaralo snjim, izveštaj komisije sledeči put.«100

Još prije nego što je primio upravo citirano pismo,Tito je iz Beograda (17. avgusta) Radi Končaru i VladiPopoviću, dajući im opširna uputstva za rad, skrenuo

pa žnj u i na sljedeće:»U vezi sa Antonovim saslušajte sve ljude, a u

pr vo m re du Stipu, Gr ubo ra i druge.«101

Konačno, u vezi s Ivanom Srebrenjakom AntonovimTito (Ć aća — CK KPJ) 4. septembra piše Radi Končaru iVladi Popoviću:

»Po istrazi nad Antonovim nećemo još donositinikakvu odluku dok se ne vidimo tamo. O tomeda je naša Part(ija) pravila smetnje njemu nemagovora. Ja sam morao zabraniti da on uzima lju-de iz Partije koji su u rukovodstvu i važni za nas,a to i on vrlo dobro zna što mu je gore zabranje-no. Radi se o njegovoj nesposobnosti da nađe lju-de izvan Partije, pa je zato htio da pretvori Partijuu svoj aparat i zbog toga je vodio harangu protivrukovodstva. Elementi moga nepovjerenja su sas-vim druge prirode. O tome se mora govoriti opšir-no i ja ne mogu Djedi ukratko objasniti. Njemutreba dati pomoć ako ju treba dok se ta stvar gorene raščisti.

Ako smatrate da je Stipe običan haranger i nepr ijatel jski elemenat, on da ga možete isključiti, jer je on još uvijek član naš e famili je (Partije), ispada pod disciplinu i kontrolu naše Partije.«102

To je datumski posljednji dokument u kojemu je ri-



ječ o is trazi nad Antonovim. »Dok se ne vidimo tamo«,napisao je u njemu Tito misleći na već zakazano savje-tovanje koje će se održati 26. septembra u Stolicama, naoslobođenom teritoriju zapadne Srbije, kojemu je pri-sustvovao i Končar i Popović.

Titov oštar stav o uzimanju »ljudi iz Partije koji su urukovodstvu i važni za nas«, rezultirao je iz predratneodluke Kominterne da sovjetska obavještajna služba ustranim zemljama ne smije za sebe angažovati partij-ske kadrove bez odobrenja njihovih najviših partijskihforuma. A u takvim slučajevima ti su kadrovi isključi-vani iz partijskog rada da u slučaju hapšenja ne bikompromitovali Partiju.

Na kraju ci ti ra no g teks ta Tito napominje da se Stipe

(Daković) može isključiti iz KPJ jer je, bez obzira na tošto je saradnik Antonovljeve diverzantske grupe, »jošuvijek član naše familije«. (U financijskim obračunimaMjesnog i Okružnog komiteta KPH za Zagreb nalazimo

podat ke da je u sep tem bru Stipi za »izd(ržavanje)« dat o1 000, a u oktobru 1941. 1 500 kuna. Znači, bilo je i sluča-

jeva da su po jedini pr ip ad ni ci sovjetsk ih di ve rzan ts ki hgrupa, ipak, ostajali članovi KPJ.103

Međutim, u načelu mnogo više pažnje zaslužuje či-njenica da CK KPJ, odnosno Tito, s punim autoritetom

poziva na odgovornos t, pr ed pa rt ij sku komisi ju, šefasovjetske diverzantske službe za Balkan, kao što je,uostalom, učinio i sa šefom centra za vezu Kominterneu Zagrebu — Josipom Kopiničem!

U uslovima partizanskog rata koji se već u julu 1941.rasplamsavao širom Jugoslavije, obuhvaćajući sve obli-ke djelovanja, nije bilo razloga za postojanje i aktivnos-ti bilo kakvih sovjetskih diverzantskih grupa na tom

pr os tor u. Zbog toga , i os ta lo ga što je već r ečen o o Sreb-renjaku Antonovu i njegovoj diverzantskoj mreži, prvihdana avgusta 1941. Tito je odlučno intervenisao kodDjeda:

»Aparat Antonova potpuno nesposoban za ak-cije. U Antonova nemamo povjerenja. Sve diverzi-

je i sabotaže rukovodi i organizuje Partija. Nare-dite da Antonov preda sve ljude Partiji koja će ihiskoristiti za tu svrhu.

Isto tako tražimo da se stave pod rukovodstvoPartije i oni ljudi koje smo dali Vidakoviću, jer susami potpuno nemoćni.« (Istakli autori)104.Tito u to vrijeme nije imao direktnu radiotelegraf-

sku vezu s Moskvom, mada je pokušavao da je usposta-



vi. U produžetku citirane depeše o Antonovu Tito je ja-vio Djedu da nije mogao pronaći skrivene radio-stanice poginu log Mat ije Vidakovića.

»Drugu stanicu (Braš) smo instalirali, ali se odvas niko ne javlja. Javite se!«105

Riječ je o radio-stanici Miše Brašića (»Pavlodar«), očemu smo govorili u poglavlju »Obavještajna saradnjas Moskvom«.

Ne uspijevši da uspostavi di rektnu vezu s Djedom,Tito je tu nedatiranu depešu poslao Kopiniču (Valdesu)da je on otpremi Djedu. Bilo je to svakako prije 8. av-gusta jer je Tito istovremeno javio:

»Valdes! Molim te da od 8. VIII u 12 uvek paziši kontrolišeš da li se dobro čuje naš golub...«106

Je li riječ o teškoćama u održavanju veze Zagreb —Moskva ili o nečemu drugom, teško je reći, ali saču-vani dokumenti pokazuju da se ponekad prilično dugočekao odgovor iz Moskve. Tako je na Titov zahtjev za»hitno smjenjivanje Valdesa... i njegovo stavljanje naraspolaganje našoj Partiji«,107 poslan iz Beograda 17.septembra 1941, kada je Tito već bio na putu za oslobo-đeni teritorij, Kopiniču u Zagreb da ga otpremi Djedu,odgovoreno tek 29. septembra!108

Č ini se da se i odgovor na Titov zahtjev u vezi s An-tonovim čekao prilično dugo — skoro četiri i po mjese-ca. Djed i Centr tj. Centa r (Kominterna i Vojnoobavješ-tajna služba SSSR-a) poslali su Kopiniču »16—17. de-cembra 1941« tri depeše. Dvije je potpisao Centr. U jed-

noj stoji:»Preko ranijeg veziste predajte (adresa, ranije

lozinke). 1) Antonov (već predano). 2)...«109

Sadržaj depeše nerazumljiv je za onoga ko ne po-znaje materiju u cjelini. Ali, ono »već predano« najvje-rovatnije je Kopiničeva primjedba kojom on, prilikom

pr en ošen ja depeše, obavještava Tita da je Antonovu pr ed ao odgovarajuće nare đen je Centr-a.

Vladimir Popović je na tu depešu pribilježio: »Mi primili 20. XII Vl(adimir).«110

S obzirom na kasnije događaje, nije isključeno da jeCentr tek tom depešom reagovao na Titov zahtjev daAntonov »preda sve ljude Partiji« i javio Antonovu da postupi u tom smislu, jer je Ivo Lola Ribar odma h na-kon dolaska s Romanije, preko Sarajeva u Zagreb, 12.

januara 1942. u pismu CK-u KPJ javio i ovo:»... Antonov je raspustio svoju 'vojsku' i poslao

ih u partizane. I on sam govori da bi otišao tamo.Javite kuda da ga šaljemo u tom slučaju...«111



Srebrenjak je, vjerovatno, brzo postupio po naređe-nju poslanom »16—17. decembra 1941«. Na takav zaklju-čak upućuje i izvještaj komesara Glavnog štaba NOP--odreda Hrvatske Vladimira Bakarića Centralnom ko-mitetu KP Hrvatske od 2. januara 1942. godine, u koje-mu piše o dolasku Antonovljevih ljudi na oslobođeniteritorij. On kaže:

«... Troje sam ja uputio u P(etrovu) Goru, pa jošne znam do kuda su došli (onaj kemičar — stu-dent Antonovljev, Stipe Dugog sestra i njendrug).«112

Kemičar — student bio je Branko Simelić, studentKemijskog odsjeka zagrebačkog Tehničkog fakulteta, aStipe Dugi — Stipe Daković. Ime njegove sestre i nje-

nog muža nismo ustanovili.Bakarić u svom izvještaju daje niz primjedaba oSrebrenjakovim ljudima koji su na oslobođeni teritorij,u selo Zbjeg, gdje se nalazio Glavni štab NOP-odredaHrvatske, stigli u zadnjoj trećini decembra 1941. godi-ne, i to preko ilegalnog punkta za vezu u Plaškom, naželjezničkoj pruzi Zagreb — Ogulin — Split. Prilikom

po laska iz Zagreba spremili su se kao da idu na izlet, ane u partizane. »Prtljag« im je brzo otežao pa su usputostavljali stvari da se pošalju za njima. U štabu su se

počeli ba hat o ponašati , kao zase bn a grup a, su protnoveć ustaljenom partizanskom načinu života i ponaša-nja, na što su ih morali upozoriti, a izvjesni postupci ikratko, vojnički zabraniti.

»Ne sviđaju mi se ovi Antonovljevi ljudi« — pi-sao je Bakarić. — »Vrlo hohštaplerski izgledaju, adolaze i po porodičnoj liniji (na pr. Stipina sestra injen suprug). (...)

... Danas saznajem u selu kako se onaj suprugStipine sestre hvalisao, da će on biti komandant,a nešto je slično radio i B. Popović. On se raspri-čao kako je bio u Srbiji i to dosta spretno, da bičovjek mogao pomisliti kako je neka zvijerka. Timviše, što je donio sobom ogroman pištolj, što gaupotrebljavaju tankisti. Stipu smo odlučili poslatiu Drežnicu, jer je ipak ponešto politički iskusan...Među njegovima je bilo i takvih, koji su tvrdili ka-ko su došli po specijalnoj liniji i da im je naloženo

da njega čekaju. Mi smo ih međutim odmah ek-spedirali s napomenom štabovima, da nikakvespec(ijalne) linije nema, nego da idu u partizanegdje ih treba provjeriti.«"3

Nismo našli poda tke ni o poimeničnom sastavuSrebrenjakove »vojske« koja je otišla u partizane, ni o



daljoj sudbini većine njih. Zna se da je Glavni štab NOP-odreda Hrvatske uput io St jepa na Stipu Đ akovićau Primorsko-goranski NOP-odred. Prema poslijeratnojizjavi Ivana Krajačića Steve, on je »otišao zajedno sa že-nom Ivicom Švarc u partizane i stradao«,1'4 a prema na-

pomeni Redakcije Zbornika, Daković je »upao u žan-darmerijsku zasjedu na putu za Kapelu kod Ogulina i

bio ran je n, a kasnije ubijen od ustaša«.Prema Bakarićevu izvještaju, moglo bi se zaključiti

da je i Bogdan Popović pripadao Srebrenjakovoj »voj-sci«. Međutim, prema drugim izvorima, bio je to stari

pre dr at ni komunist, graf ičk i radnik, robijaš , koji je »na-kon ulaska okupatora i ustaša u Zagreb ... otišao u Be-ograd«, odakle se kasnije »ilegalno (se) vratio u Zagreb«

i pošto je »uspostavio u Zagrebu vezu za odlazak na os-lobođeni teritorij, krajem studenog 1941. godine«, isko-ristivši »ilegalnu željezničku propusnicu s putnim nalo-gom... i radno odijelo«, prebacio se u partizane, gdje jekasnije organizovao štampariju Glavnog štaba NOP--odreda Hrvatske i u njoj radio.115

Antonov je ostao u Zagrebu, iako je, prema depešiIve Lole Ribara Titu od 12. januara 1942, »i on sam govo-ri(o) da bi otišao tamo« — to jest u partizane.

Zašto?Dok je Tito u Kopiničevu slučaju tražio od Djeda ne

samo »hitno smjenjivanje«, već »i njegovo stavljan je na

raspolaganje našoj Partiji«, u slučaju Antonova tražio je sam o da mu se na re di da »preda sve ljude Partiji«! Ti-to je pritom svakako mislio na članove KPJ koji su bilidodijeljeni Antonovu za rad. A budući da se njegovadjelatnost protezala i izvan granica Jugoslavije, njego-vo uključivanje u NOP nije dolazilo u obzir. Prema to-me, iako ne znamo što je Centr njemu lično naredio, lo-gično je pretpostaviti da sam Antonov nije mogao odlu-čivati o svom daljnjem radu i postupcima te da je nje-gov ostanak u Zagrebu bio posljedica odgovarajućegstava i naređenja Centr-a tj. obavještajnog odjeljenjaCrvene armije.

Srebrenjak je, dakle, ostao u Zagrebu i nastavio svoju aktivnost. O tome se u pismu Ive Lole R ibara i Edvar-

da Kardelja, poslatom Titu iz Zagreba 1. marta 1942. go-dine, našla rečenica:»... kod njega je bila neka provala skoro.- on je

tvrdio da ga ne može ugroziti.«116

Međutim, upravo ga je ta provala, sudeći po svemu,koštala slobode, a konačno i života.



O čemu se radilo?Prema poslijeratno] izjavi Tibora Vaška, nadstojni-ka Protukomunističkog odsjeka (IIa), ustaškog »Zaštit-nog redarstva za grad Zagreb i Veliku župu Prigorje«,isljedniku UDB-e za Hrvatsku, provala Ivana Srebre-njaka potekla je iz pod torturom iznuđenog priznanjanjegova saradnika Slavka Dukića, bivšeg jugoslaven-skog oficira, uhapšenog u Rumi pri izvođenju jedne sa-

bo tažne akcije. On je, na ime, izjavio da njegov šef živi uZagrebu, da nosi nadimak Doktor, da ima direktnu ve-zu s Moskvom i uz njegov lični opis dao podatak da za-lazi u jednu kuću u Palmotićevoj ulici...

Kada je dopis s Dukićevim priznanjem stigao iz Ru-me u Zagreb, za slučaj se zainteresovao upravitelj us-

taškog Zaštitnog redarstva Joso Rukavina, koji je vodioistragu nad sekretarom Mjesnog komiteta KPH u Za-grebu i članom Pokrajinskog komiteta SKOJ-a zaHrvatsku, Jocom odnosno Josipom Dakovićem, najmla-đim sinom Dure Dakovića, uhapšenim 11. novembra1941. Nažalost, prema sačuvanom ustaškom dokumen-tu, Josip Daković se od prvog trenutka veoma lošedržao pred policijom i odao mnogo drugova." 7 Saznav-ši od Rukavine da ustaška policija traga za Doktorom(bio je to, zaista, jedan od Srebrenjakovih nadimaka),Daković je priznao da ga poznaje i dodao da on skorosvakodnevno dolazi u Zagreb preko mitnice u Stenj ev-cu (Č rnomercu). Sljedećeg ili jednog od nar edn ih da naDaković je na mitnici prepoznao Doktora i pokazao ga

policajcima s koj ima se nalazio »u zasjedi«."8

Tako je 25.februara 1942. Doktor pao ustašama u ruke. Budući da je kod nj eg a pronađena lična ka rta na ime Ivana Sreb-renjaka s adresom stanovanja, uslijedio je redovan po-stupak, ukratko opisan u izvještaju Općinskog pogla-varstva Stenjevec, dostavljenom 26. februara 1942. Ko-tarskoj oblasti Zagreb:

»Izvješćuje se, da su jučer dne 25 veljače o. g.došli u ured ovog poglavarstva od Ustaškog re-darstva iz Zagreba, nadzornik detektiva Ivan Bir-kić sa još 5 drugova i tražili podatke o SrebrenjakIvanu, koji navodno stanuje u Perjavici u kućiGrabarić Ernesta broj 4. Kada su se legitimirali

podaci su is tima dani, kao i općinski st ražar, koji

ih je do navedene kuće vodio. Nakon jednog sata povratio se je Ivan Birkić nadzornik detekt iva ra-njen u desnu nogu izjavio, da treba brzu pomoć,

jer da će mu drugovi svi poginuti, pošto je iz te ku-će prema njima nastala paljba, a njega je njihovsamovoz odpremio u bolnicu. Nakon pola sata



došla su još 3 samovoza, redarstvenih službenikana čelu upravitelja Ustaškog redarstva Josipa Ru-kavine, koji su otišli do navedene kuće, da moguuspješnije provesti određeni zadatak.«119

U daljem tekstu tog izvještaja opisano je hapšenjeAndrije Hebranga, tada sekretara CK KP Hrvatske, ko-

ji se tih dana krio u Srebrenjakov u stanu, i Srebrenja-kove žene Frančiške Kline.

»Ne zna se još tačno kak o je do svega došlo« — javili su Titu Ivo Lola Ribar i Edvard Kardel j 1.marta — ali je verovatno da je policija naišla naFatia tražeći Antonova.«120

U tom pismu Titu Ivo Lola Ribar i Edvard Kardelj ja-vili su i OVO:

»5.) Sada nas je... Zadesio nov i najteži udar.Pre tri dana pao je Fati. Uhvatili su ga u stanu An-tonova, gde je živio zadnjih dana (a i ranije još jed-nom u decembru) otkada su mu drugi stanovi biliugroženi.«

I dalje:»6.) Slučaj s Antonovom ugrozio je i Vazduha,

jer su ovaj i njegova žen a znali (lepa konspiracija!)za stan V(azduh)a. Sada ga selimo što brže u novukuću. Istu smo morali kupiti (pošto je Vazduhu ta-mo bilo otkazano) i platili 500.000 kuna!... Ukoliko,naravno, položaj Vazduha bude ozbiljno ugrožen,moračemo ga poslati tebi iako bi bilo šteta jer biumes to dve veze (s Moskvom — primj. autora ) os-

tala — jedna...«121

Na to pismo Tito je već 6. marta odgovorio iz oslobo-đene Foče:

»Strašno nas je pogodila vijest da su pali Fati,Antonov i drugi. Preduzmite hitne mjere da se prov ala ne širi. Vazduha od ma h sklonite. Njegovanekonspirativnost je za najveću osudu. (...) Ako seVazduh ne može održati tamo, onda ga treba po-slati negdje na oslobođenu teritoriju ili ovamo.Preduzmite mjere da se očuva moja porodica, jernije isključeno da mogu sada doći i do nje. Isto ta-ko čuvajte i sebe, jer ne znam kako će se držatiAnt(onovljeva) žena. Budite oprezni!! Preduzmitemjere da se prekine s malograđanskim, familijar-

nim posjetama i sastancima, kao što je to slučajkod Vazduha.«122

Tri dana kasnije, 9. marta, iz Foče je odaslan radio-gram Djedu u Moskvu:

»Iz Zagreba nam javlja drug Birk da je tamoovih dana uhapšen Antonov sa ženom. U njego-



vom stanu takode je uhapšen član CK KPH drugHebrang. Opasnost prijeti takođe i Valdesu, jer suAntonov i žena znali njegov stan, gdje se nalazimuzika. Preduzmite mjere predostrožnosti.«123

Birk je bio pseudonim Edvarda Kardelja u prepisci sMoskvom, a pod »muzikom« se razumijevala radio-sta-nica.

Prije hapšenja Ivana Srebrenjaka Antonova IvanKrajačić Stevo nalazio se u Beogradu, gdje je pokuša-vao, manje-više bezuspješno, da pomoću smjese koju jenaučio da pravi na tečaju kod Antonova u Parizu izve-de neke diverzantske akcije... O daljem toku događaja

on sam kaže:»Kad sam se napokon uvjerio da tu ipak neštonije u redu, tražio sam da idem na prijašnji raspo-red i dobio sam obavijest od CK KPH da se javimu Zagreb na jednu adresu u vili kraj Stenjevca.( \ 124

Zapravo, Krajačić je od dra Blagoja Neškovića, sek-retara Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, s kojim jeodržavao vezu u Beogradu, tražio da se vrati u Zagreb i

Nešković je njegov zahtjev pr en io Ivi Loli Ribaru i Ed-vardu Kardelju, koji su se od prve polovine januara1942. godine nalazili u Zagrebu. Je li to bilo 7, 14. ili 19.februara, ne može se utvrditi jer ta pisma nisu sačuva-na, a Karde lj i Lola Ribar su u pismu od 22. fe br ua ra ja-

vili Neškoviću:»Primili smo tvoja pisma od 7, 14. i 19. o. m. zajedno sa dva pi samceta za F(ishe)ra.«125

U jednom od ta tri pisma bilo je preneseno traženjeIvana Krajačića da se vrati u Zagreb i u vezi s tim Kar-delj i Lola Ribar su u istom pismu odgovorili Neškovi-ću:

»7.) Po tvom pitanju u vezi sa Stevom Špancemuredićemo s Hrvatima pa ćemo ti idući put javi-ti.«126

Sedam dana kasnije, 1. marta 1942, Ivo Lola Ribar iEdvard Kardelj javili su Titu u Foču:

»2.) U vezi sa ranijim direktivama Vrh(ovnog)štaba Hrv(atskom) štabu, a i sa narastanjem parti-

zana, mi smo reorganizirali štab Slavonsko-Srem-ske operacione zone, u koji su ušli: Steva Španac(koji je radio za Antonova) kao komandant...«127

Tog istog dana i Vlado Popović je, također iz Zagre- ba, u izvještaju posl anom Ce nt ra lnom komitetu KPJnapisao:



»... Slavonski štab u kom je Ortega te kad dođeStevo (Anton/ovijeva/linija) moći će uzeti na sebeodgovornost povezivanja i organizacije i učvršće-nja odreda u III operativnoj) zoni koja se po vašojnaredbi ima protezati sve do B(eo)g(ra)da.«128 (Is-takli autori.)Ortega je bio Karlo Mrazović, a Stevo — Ivan Kraja-

čić.Tri dana kasnije, 3. marta 1942. godine, I. L. Ribar i

Kardelj ponovo pišu Blagoju Neškoviću:»3.) Ovde je pao Antonov, provalom po svojoj

liniji. Preduzmite mere opreza ako je potrebno.Uz njega pao je — slučajno — i naš Fati.

(...)

8.) Steva Španac (javi mu da mu je šef pao!)treba da dode odmah. Neka se ravna po prilože-noj cedulji od VI.«129

VI. je bio Vladimir Popović.Kada je to pismo stiglo Blagoju Neškoviću, Stevo

Španac se više nije nalazio u Beogradu. Zašto nije če-kao odgovor na svoj zahtjev, objašnjava dr Blagoje Ne-šković u pismu Ć aći (Centralnom ko mitetu KPJ odnos-no Loli Ribaru i E. Kardelju) od 7. marta 1942. godine:

»Jako mi je žao zbog pada Fatija. Na žalost,St(evo) Šp(anac) je već otputovao k vama još pre3—4 dana. Nije mogao da čeka vaš odgovor, jer ga

je zvao Antonov. Nadam se da mu se neće desitiništa, jer sam mu obratio pažnju na provale koje

su kod vas, pa, mada nije znao o padu Antonova,možda neće nasesti. Javite mi, molim vas, ako do-de do vas ili ako što saznate. Ja sam mu rekao datamo tražeći odgovorne drugove (mislio sam daće tako doći do vas) kaže da ga ja šaljem (Mihaj-lo).«130 (Istakli autori.)Budući da je Edvard Kardelj Bevc u međuvremenu

otputovao u Ljubljanu, Ivo Lola Ribar 20. marta iz Za-greba sam javlja Blagoju Neškoviću u Beograd:

»... U Slavoniji i Zagorju, gdje je partiz(anski) pok re t još znatno mlađi, po čin ju ta kođ er zn ača j-nije akcije. Za novog komandanta ove zone po-stavljen je Steva Šp(anac), koji je ovde sretno sti-gao i — stari konspirator nije odlazio svome šefu

dok se nije video s nama. On ovih dana ide na te-ren i mnogo te pozdravlja.«131

Ivan Krajačić Stevo, »stari konspirator«, svoj dola-zak iz Beograda u Zagreb opisuje ovim riječima:

»U Zagreb sam stigao početkom veljače 1942.godine, ali po običaju i pravilu opreznosti, navra-



tio sam kod svojih nekompromitiranih znanaca,gdje sam ostao nekoliko dana da ispitam je li ku-ća slobodna i da uhvatim vezu s Partijom. Prvošto sam doznao bilo je to da su prije kratkog vre-mena policija i ustaše blokirali taj kraj, pa čak i

pucali prilikom hapšen ja 'nekih nepoznat ih ljudi'.Za nekoliko dana uhvatio sam vezu s Vladom

Popovićem koji je bio vrlo zadovoljan što nisamišao na vezu, kako je tražio u obavijesti. Naime,on je bio poslao i drugu obavijest koju nisam pri-mio, a u kojoj je pisalo da se javim na drugu jav-ku, tj. adresu.«'32

Na osnovi ci tiranog pisma dra Blagoja Neškovića,Ivan Krajačić Stevo očigledno je iz Beograda otputovao

početkom marta, a ne febru ara , kako mu je ostalo usjećanju.Iz citiranih dokumenata jasno se vidi da je Ivan

Srebrenjak Antonov, rukovodilac sovjetske diverzant-ske službe u Jugoslaviji i nekim susjednim zemljama,

bio šef Ivanu Krajačiću Stevi, premda on svoj odnos prema Srebre njak u posli je rat a nije tako pr ikazao. Ta-ko je u već citiranom intervjuu objavljenom u zagre-

bačkom »Vjesniku« rekao:»... Znam da je neke grupe formirao Srebre-

njak, da je obučavao za diverzantske akcije...Zapravo, tu je nešto, po toj osnovi, petljao u Za-

grebu, ali mnogo o tome ne znam. Smatrao samda su naši zadaci slični i nisam razmišljao je li i

njemu CK KPJ nadređen kao što je meni bio. Dje-lovali smo protiv istog neprijatelja, i to je bila bojaraspoznavanja.«133

Kako su se držali Ivan Srebrenjak Antonov i njego-va žena Francka (Frančiška ili Frančiška) Kincl na us-taškoj policiji?

Prošle su tri nedjelje od njihova hapšenja kada jeIvo Lola Ribar o tome, u pismu od 17. marta, obavijestioTita u Foči:

»6. Ovdašnja provala još traje. Fati je na Sav-skoj cesti, Antonov i njegova žena na ustaškomredarstvu. Kod Fatija nisu našli ništa, jer je u toku

bo rbe uspio sve da spali. Po Antonovoj liniji jošnema ništa što bi ukazivalo da govori. No, uprkostome, mi još držimo sve mjere predostrožnosti,kako sa Vazduhom tako i sa drugaricom Starogitd. Ovo utoliko više što prema pismu koje je iz za-tvora poslao jedan naš (inače se držao izdajnički,



možda i prodao) 'Antonov sve priča'. Ovo prima-mo s rezervom, jer ga činjenice još ne potvrđuju,ali vodimo strogog računa.«134

Fati — Andrija Hebrang — tada je bio u zatvoru naSavskoj cesti u Zagrebu. Vazduh je pseudonim JosipaKopiniča, a »jedan naš« koji je poslao pismo iz zatvora

bio je Milan Hupert, do ha pš en ja , 21. 12. 1941, rukovodi-lac ilegalne tehnike CK KPH. On se u zatvoru zaistadržao izdajnički i prodao se ustašama, o čemu je Ivo Lo-la Ribar, kao što vidimo, bio obaviješten.

Međutim, kao da baš nije funkcionisala veza izme-đu Ive Lole Ribara i Ivana Krajačića Steve, koji se na-kon dolaska iz Beograda već desetak dana nalazio uZagrebu. Naime, dok Ivo Lola Ribar u pismu Titu od 17.

marta kaže:« »mi još držimo sve mjere predostrožnostikako sa Vazduhom tako i sa drugaricom Starog«, IvanKrajačić Stevo samo je dan kasnije, 18. marta, prekoKopiničeve radio-stanice i preko Moskve poslao svoju

prvu do sada regist rovanu radio-depešu Cent ra ln omkomitetu KPJ u Foču:

»Nedavno je u Zagrebu uhapšena Herta podimenom i prezimenom Marija Šarić. Ona je na-

prav ila neuspeli po ku šaj samoubis tva. Preduzi-mamo mere za njeno oslobađanje. Miško je vanopasnosti.«135

Herta je bila Titova supruga Herta Has, a Miško nji-hov sin star nekoliko mjeseci. Je li Hertino hapšenje bi-lo u vezi s držanjem Ivana Srebrenjaka i Francike Kincl

na policiji, to nismo mogli utvrditi.Sljedeći dokument na koji nailazimo u vezi sa Sreb-renjak—Antonovim jest pismo Ivana Krajačića SteveCentralnom komitetu KPJ od 11. maja 1942. godine:

»Nešto novo, ali vrlo interesantno. Tridesetogaprila je puštena na slobodu Antonova žena, kojamu sada nosi hranu. Ona je nakon mjesec dana

preb ačen a na Sav(sku) cestu u žensku kaznionute odande puštena. On je rekao za novac gde ga jeimao sakrit. Oni su 42 zlatnika zadržali za sebe a900 dolara dali njoj, vrlo zagonetna stvar? Nasto-

jaću da sve po tanko doznam, pa ću v am javit i, jer je ta mo na đen o pol 'goluba' brz. itd. (...)«13e

Prema Redakciji edicije Sjeverozapadna Hrvatska u

NOB i socijalističkoj revoluciji, Ivan Stevo Krajačić oba-vijestio je CK KPJ da je policija u Srebrenjakovu stanunašla »pol(ovinu) 'Goluba' brz(ojav) i td.«. Prema Redak-ciji edicije Dokumenti centralnih organa KPJ NOR i re-volucija 1941—1945, policija je našla »por(uku) 'Goluba'

brz(ojav) itd.«. S obzirom na Krajačićevu depešu Direk-



toru od 4. oktobra 1942, kao i na ostale dokumente o kojima ćem o još govoriti, ni je ri ječ o »poruci« već o »polo-vini Goluba«! To istovremeno potvrđuje i činjenicu daSrebrenjak nije imao radio-stanicu za održavanje di-rektne veze s Moskvom, odnosno s Direktorom, što zna-či da je ustaška policija uz pola radio-stanice pronašla ineku depešu koju je on primio iz Moskve od Centr-a.

Što je Ivan Krajačić Stevo naknadno »potanko do-znao« o Srebrenjakovoj ženi Frančiški, njenom držanjuna policiji i uslovima pod kojim je puštena iz zatvora?

Iz depeše koju je Krajačić 4. oktobra 1942. godine pre ko radio-st an ice Vr hov no ga št aba, u koj em u se na -lazio od 29. septembra, poslao Direktoru vidi se da je oni prije tog datuma pomoću Kopiničeve radio-stanice iz-

vještavao Direktora o hapšenju Srebrenjaka i njegovežene i primao od Direktora odgovore, direktive i slično.S obzirom na to da je to posljednji dokument o slučajuSrebrenjaka, a uz već citirani izvještaj poslan Central-nom komitetu KPJ 11. maja 1942. godine, i jedini do sa-da poznati, daćemo ga u širem izvodu:

»5 mar ta u 13 sati Antonov je uhap šen na grad-skoj mitnici u Č erno merc u. Tog istog dan a u 16sati policijski agenti su opkolili stan Antonova,gdje su se u to vrijeme nalazili Andrija Hebrang iAntonovljeva žena — Klimova (tako su je u Mos-kvi zvali — primj. autora).

Heb ran g je pružio otpor, ali je poslije tročasov-ne borbe bio ranjen i uhapšen zajedno sa ženom

Antonova. U stanu je policija našla nedovršenuradio-stanicu, vojnu uniformu, radiogram direk-tora na ruskom i t.d. Poslije 14 dana Antonov jeodao policiji mjesto gdje je bio sakriven novac —zlato i dolari. Prema izjavi Klimove agenti su je iz-veli pred službenika policije Vaška, kod koga seveć nalazio Antonov, koji je pred njom objasnio po li ca jcu gd je se na la zi skriveni novac. Na ko n to-ga je službenik policije automobilom poslao agen-te i Klimovu i oni su donijeli novac. Poslije dvamjeseca Klimova je bila puštena kao nevina islužbenik Vaško joj je vratio 700 dolara s riječima:'Uzmite, novac vam je potreban', a osim toga dobi-la je dozvolu da Antonovu donosi hranu u zatvor.

Nak on oslobađ anj a Klimova se sre la sa mno m.Tražio sam od nje da napiše izvještaj o tomešta su je pitali na policiji. Ona je odgovorila da ne-ma šta da piše, jer je nisu mnogo ispitivali. Rekla

je, tobože, pol iciji da se s An tono vom upoznala uFrancuskoj i da uopće nije znala šta Antonov radi



iako je s njim svo vrijeme živjela. Za Hebranga,kada su je pitali zašto nije prijavljen, kazala je da je on obećao da će se sam pr ijav it i gdje stan uje .Za vojnu uniformu je rekla da je to uniforma nje-nog rođaka Frangeša. Više mi ništa nije htjela re-ći, a isto tako ništa nije htjela da napiše. Mjesecdana poslije hapšenja Antonova uhapšen je i že-ljeznički radnik Lazić, koji je radio s nama, a od-mah poslije njega feldbebel Frangeš, koji je tako-đer radio s nama. Lazić nije nikoga izdao. Nije po-znato ko je izdao Frangeša. Antonov je javio iz po-licije da je on tobože uspio da pridobije za sebeslužbenika policije Vaška. Ali to nije tačno, jer jetaj službenik zabranio da se Antonovu nosi hrana

i počeo je da ga muči da bi priznao vezu sa direk-torom. Nije nam poznato kako se držao. Ja sam predlagao Klimovoj da ode u partizane al i je onaodbila i otišla je rođacima Antonova da reguliše

pit anje svoje dj ece. Na os nov u sveg a ov oga ja samvam predlagao da se ona likvidira jer je sumnji-va.«137

Dok se za Frangeša kaže da »nije poznato ko ga je provalio«, o pro va li i hapšenju Lazića Ivan Kr aja čić ucitiranom izvještaju uopće ne govori. Vidimo takođerda su ustaše mučile Srebrenjaka da bi priznao »vezu sadirektorom«, ali da nije uspio saznati »kako se držao«.

Ustaška je policija imala ne samo dijelove radio-sta-nice i depešu na ruskome primljenu iz Moskve, već i

Dukića koji je radio u njegovoj diverzantskoj organiza-ciji, prova lio ga i teretio, te Đ akovića, koji ga je dob ro poz nav ao . Prema tome , Srebrenjak se našao u najn epo-voljnijem položaju u kojemu se ilegalac može naći. Utakvoj situaciji i ne posta vlja se pitanj e je li »propjevao«ili ne, to jest je li policiji priznao izvjesne stvari ili nije,već samo pitanje je li svojim priznanjima omogućio po-liciji da proširi provalu organizacije i pohapsi ostalenjene članove. Očigledno je da je i za istragu i za Sreb-renjaka ključno pitanje bila pronađena Direktorova de-

pe ša . Bu du ći da ni je raspolagao ra di o- st an ic om , mogaose braniti da nije održavao vezu s Moskvom, ali se sva-kako postavljalo pitanje ko mu je onda prenio pronađe-nu depešu. S obzirom na citirani tekst o tome da ga

Vaško »muči da bi priznao vezu sa direktorom«, name-će se zaključak da se Srebrenjak dobro držao, a činjeni-ca da policija nikada nije dolazila u Kopiničev stan po-tvrđuje da je njegovo držanje ostalo do kraja dobro i daga je na kraju platio životom.

Za Srebrenjaka je karakteristična i Titova depeša



Kardelju i I. Loli Ribaru od 6. marta 1942. godine, u kojoj im, saznavši za hapšenje Srebrenjaka i He bra nga ,skreće pažnju na budnost, »jer« — kako je javljao — »neznam kako će se držati Ant(onovljeva) žena«. U držanjeSrebrenjaka očigledno nijednog trenutka nije sumnjao

jer ga je do br o poznavao.138

Da Tito nije pogriješio u ocjeni Srebrenjaka, pot vr đu je i sačuv an a, pr il ično os ku dn a, ustaš kaarhiva, iz koje saznajemo da je Srebrenjak pri-znao da je bio...

»...po predlogu Trebinjca upućen u političkuškolu u Moskvu i to u godini 1934., gdje je... svršio

politički ku rs , te je godi ne 1935. od Ko mi nte rn e prek o Mil an a Gorkića, član a CK KPJ, upućen u

Pariz radi nabavljanja oružja za španjolski komi-tet u Parizu.«139

Č ini se da je Srebr enja k za vrijeme bor avk a u Mos-kvi i pohađanja predavanja na Komunističkom univer-zitetu nacionalnih manjina zapada (KUNMZ) upoznaoTita (ukoliko ga nije otprije poznavao) i o njemu u tokuistrage u ustaškom zatvoru dao djelomično netačne

po da tke. Naime, u jedn om nje mačkom do kum en tu, ustvari prijevodu ustaškog originala, za Tita se kaže da

je početkom 1935. godine Na KUNMZ-i dr ža o pr ed av a-nja o sindikatima, uz napomenu da ti podaci potiču od»osobe, koja je prisustvovala tim predavanjima«.140

Iako su se Tito i Srebrenjak dobro poznavali, ipak jeSrebrenjak za Tita rekao da se zove Ivan Brozović, a ne

Josip Broz. Tako se u jednom ustaškom dokumentuSrebrenjaku pripisuju sljedeće riječi:»Nakon raspada revolucije kaže da se je zaba-

vio sa KPJ, tj. Titom ili Brozović Ivanom, pa je jed-nom preko izaslanika Kominterne Cihovskog bioupućen natrag u Pariz, gdje je ostao sve do 1940godine, kada se je vratio u Beograd.«141

Pod »raspadom revolucije« ustaški je zapisničar ra-zumijevao poraz španske republikanske armije u gra-đanskom ratu.

Na drugom mj es tu Sreb renja k ponovo daj e iste po-datke o Titu, navodeći da su...

»...sadašnji članovi CK KPJ Tito, tj. navodniBrozović Ivan, Popović dr Vlado, Hebrang Andri-

ja, Pi jade Moša, Ko nčar Rade...«142 i drugi.Poslije rata Uprava državne bezbijednosti (UDB)

Hrvatske vodila je istragu protiv Tibora Vaška, pa, iz-među ostaloga, rasvjetljavala i slučaj Srebrenjaka i nje-gove žene u ustaškom zatvoru, jer je Vaško jedno vrije-me vodio istragu protiv njega. A tada, i godinama kas-



nije, ministar unutrašnjih poslova Hrvatske bio je IvanKrajačić Stevo. On je, dakle, i lično bio zainteresovanda se i taj, kao i mnogi dr ugi slučajevi iz peri oda okupa-cije, raščisti, a mogao je da ima uvid i u sve sačuvanedokumente. U intervjuu s novinarom i publicistom Dar-kom Stuparićem on je o Srebrenjakovu držanju na us-taškoj policiji izjavio:

»Je li Antonov odavao? Ne znam. Ali tvrdim danitko nije pao poslije njegova hapšenja od onihkod kojih je zalazio. Na primjer i danas je živ Au-gust Frangeš-Plavi kome je u kuću dolazio. Nijega provalio. Nije bio provaljen ni Dometrović koji

je umro iza ra ta , a i njemu je Sreb ren ja k dolazio ukuću. Naposljetku nisam provaljen ni ja, a i mene

je. moga o odati... ja ne mogu tvrdit i ni jedno nidrugo. Kolale su o tome raznorazne verzije, ali ni-tko nema pouzdane podatke o tome kako sedržao. Uostalom Kopiničevi i Srebrenjakovi su sedobro znali. O tome piše i Lola Ribar Titu 1. ožuj-ka 1942. (...) I kad je pao Srebrenjak, Kopiničevi su

bojeći se čak napu st il i Zagreb. Koliko zn am , nji-hov stan nije bio provaljen. A u njihovoj kući iz-vjesno vrijeme stanovao je dr Ivan Ribar, sve dokga nismo Lola i ja poveli na oslobođeni teritorij. Isada kada piše Kopinič o Srebrenjakovim izdaja-ma, bez čvrstih dokaza, to je onda ipak pitanje zaistraživanje historičara.«143

Raspoloživi dokumenti i sjećanja Ivana KrajačićaSteve ne daju dovoljno elemenata za konačan i siguranzaključak. Za temeljitiju analizu posebna je teškoća unekoliko slučajeva već ilustrirana nesigurnost Krajači-ćevih sjećanja o datovanju pojedinih događaja. To se

po nav lj a i u slu čaju Sreb ren jak a. On, na pri mje r, depe-šu poslanu Direktoru iz Vrhovnog štaba 4. oktobra po-činje rečenicom: »Petog marta u 13 časova Antonov jeuhapšen«. A iz sačuvanog smo ustaškog dokumenta vi-djeli da je Antonov uhapšen 25. februara! U istom iz-vještaju on piše da je »poslije dva mjeseca Klimova (je)

bi la puštena« , da je »dobila (je) dozvolu da Antonovunosi hranu u zatvor«, da se sreo »s njom pošto je izišlaiz zatvora«, da je Vaško poslije »zabranio da se Antono-vu nosi hrana i počeo da ga muči da bi priznao vezu sa

direktorom«, a u izvještaju CK KPJ od 11. maja 1942. pi-še: »Tridesetog aprila je puštena na slobodu Antonovažena«!144

Međutim, u jednom ustaškom dokumentu o Srebre-njaku nalazimo podatak...

»...da je saradivao na specijalnoj liniji komu-



nističkih partija i održavanju izravnih veza saSSSR, te da je određivao izvršavanje vojne sabota-že«,145 te da je strijeljan 17. aprila 1942. godine!

Podatak da su ga ustaše teretile za »izravne veze saSSSR-om« sam za sebe govori da nije odao Kopiniča!Međutim, iz njega vidimo i to da je Srebrenjak u ustaš-kom zat voru bio od 25. fe br ua ra do 17. apr il a 1942. godi-ne, dakle — ukupno 51 dan(!), te da mu, prema tome,Klimova, izišavši iz zatvora 30. aprila, nije mogla nositihranu, odnosno da je ona ili puštena ranije, još za Sreb-renjakova života, ili je sve bila nekakva ustaška »igra«!

No u svemu to me mn og o je zn ačaj ni ja čin jenica o brzo j likvidacij i Sr ebr en ja ka . Taj po datak nameće za-ključak, ili barem pretpostavku, da je on, najvjerovatni-

je, upornim od bi ja nj em , davanja podataka o or ganiza -ciji i poznatim ljudima, podlegao mučenju u ustaškomzatvoru. Naime, nijedna policija, svjesna značenjauhapšenika kakav je bio Srebrenjak, a ustaše su dobroznale koga imaju u rukama, ne bi strijeljala takvoguhapšenika nakon 51 dan!

Osim toga, priče Klimove o odnosu ustaške policije prema njoj, za tim o to me da je »nisu mnog o ispitivali«,te činjenica da je relativno brzo puštena iz zatvora, kodnajneupućenijega bi morala izazvati u najmanju ruku

pod oz re nj e i sumnjičavos t, tako da su oc jene i st av Iva-na Krajačića Steve prema njoj potpuno razumljivi.

Međutim, o držanju Klimove u ustaškom zatvoru ni-

je sačuv an nij ed an do kum en t, a sv jedočenje, izuz memoli istražni materijal Tibora Vaška, na koji se namjernonismo nigdje pozvali, samo je jedno. A i ono ne ide u

pri lo g njen im tvrdnjama. Prema je dn om izvoru, VladoSirovatka, ustaški policijski agent, činovnik koji je is-tovremeno obavještajno radio i za Nijemce, jednoga jedana izveo Klimovu zajedno s jednim njemačkim obav-

ješ ta jn im ru ko vodi ocem iz usta škog za tv ora i odveo jeu kancelariju tog Nijemca, gdje su je dulje saslušavali izatim ponovo vratili u ustaški zatvor.146

S hapšenjem i ubistvom Ivana Srebrenjaka prestala je ne sam o da djeluje, ne go i da postoji sovjetsk a diver-zantska organizacija na tlu Jugoslavije. O tome je IvanKrajačić u već citiranoj depeši od 4. oktobra 1942. godi-

ne javio Direktoru:»Vi ste u jednom vašem telegramu predlagali

meni da nađem ljude koji su radili u našoj grupi.Koliko ja znam kod nas više nije ni jedan čovjekostao na slobodi, jedan dio je uhapšen, drugi diostrijeljan, a neki se nalaze u partizanskim odredi-



ma. Antonov je imao nešto u Italiji... nešto u Bu-garskoj ali ni s njima nemam veze.Po mom mišljenju KPJ, koja je od početka rata

organizovala ne samo partizanske odrede već idiverzantske grupe, i u ovoj stvari ima ogromneuspjehe. Ja sam Antonovu predlagao da radi za-

je dn o s KPJ i da po đe na te ren, ali on se ni je slo-žio. Č injenice govore da su partizani, osim vojnih,

post igli ogrom ne us pje he i u di ve rzants ko m radu ,najveće u čitavoj kapitalističkoj Evropi.

Na lazim se pr i Vr ho vno m št abu i ako bude po-trebno javljajte mi se preko Tita.«'47

Nak on povr at ka iz Beo gra da u Za gr eb po četkommarta 1942. Ivan Krajačić nije odmah produžio na teren

i preuzeo dužnost komandanta slavonskih i zagorskih partiza na.

»Po odluci CK KPJ« — napisao je — »ostaosam u Zagrebu da pripremam i organiziram sla-nje uglednih građana na oslobođeni teritorij.Osim toga, preuzeo sam i našu ilegalnu vojnuobavještajnu službu u Zagrebu, koju sam stvarao

pr ij e od la ska u Beograd.«148

Kako je izgledala partizanska »ilegalna vojna obav- ješ ta jna sl užba u Zagrebu« koju je Krajačić stva ra o još pr ij e odl as ka u Beogra d u av gu stu 1941. i kak o se da lj erazvijala?

Sve do februara 1942. Tito nije bio zadovoljan aktiv-nošću na tom sektoru. To se vidi iz njegova pisma po-sl ano g 6. mar ta 1942. iz Foče Edv ardu Kard elju (Bevcu) iIvi Loli Ribaru (Fišeru) u Zagreb:

»Prava je sramota za naše drugove u Hrvat-skoj da u vojsci tako slabo stoje, a postoje takosjajni uslovi. Pritisnite na njih da svu pažnju po-svete vojsci, odnosno glavnu pažnju.«149

Stvari su se mijenjale nabolje i I. L. Ribar je 17. mar-ta iste godine u pismu Titu mogao da napiše i ove retke:

»... S druge strane, pohvatane su i neke vezekoje će nam biti vrlo značajne u pogledu informa-cija. Jednu od tih informacija — precizan plandislokacije njemačkih trupa u NDH — vam ša-ljem, a poslaću vam i dislokaciju domobranskih iustaških jedinica, kao i druge stvari koje budemodobija li i koje će baš vam a biti od koristi.«150

I Lutvo Ahmetović, sekretar Mjesnog komiteta KPHu Zagrebu u toku 1942, zapisao je:

»Više kontakata između MK i predstavnikaCentralnog komiteta KPH bilo je od ožujka kadase u Zagreb vratio Ivan Krajačić koji je uz svoj



specijalni posao, održavao i češće radne kontaktesa sekretarom Mjesnog komiteta.«151

Najzad , o Krajačićevoj ob av je št aj no j aktivnos ti go-vori i poznati zagrebački glumac August Cilić, koji je utoku 1942. postao jedan od njegovih najvažnijih sarad-nika.

Interesantno je napomenuti da je Stevo Krajačićosim intenzivnog partijskog i obavještajnog rada u Za-grebu povremeno odlazio i »na teren« (Kalnik), među

pa rt iza ne . Ta da je pod pseud oni mom Brko obav lj aodužnost komandanta II operativne zone Hrvatske. S ko-liko uspjeha, vidi se i iz pisma člana Povjerenstva CKKPH za Zagrebačku oblast Dragutina Sailija Konspira-tora, poslanog 27. aprila 1942. godine Centralnom komi-

tetu KPH:»Prema informacijama koje smo dobili iz po-

licije) svi uličnjaci (policijski agenti koji su bili za-duženi za kontrolu pojedinih ulica — primj. auto-ra) imadu slike Vlade (Popovića), Konspir(atora),Bakar(ića), i sada od Frica (Grge Jankesa) kojegtereti jedan nedavno uhapšeni a koji ga poznajeod prije po njegovom pravom imenu. Zbog togasmo ga uputili u III. op(erativnu) zonu, da uspos-tavi kontakt kojeg nismo imali već dva mjeseca.Tamo je sretno stigao i javio se. Po povratku nećemoći vršiti one funkcije koje je do sada vršio zbogopasnosti hapšenja. Taj posao za sada vrši Stevo

je r je on jedini koji se može kre ta ti po vani . Mno-

go bi koristilo kad bi Stevo (Ivan Krajačić) ostaoovdje i ostao na položaju koma nd an ta IV. (treba II — pr im j. au to ra ) op(erativne) zone jer j e već dosa-dašnjim kratk im prisustvom imao vidnog uspjehaa ujedno predlažem da bi bilo plodonosno kad bion preuzeo komandu i III. op(erativne) z(one), jeriako se ove terenski dodiruju, krivnjom tamošnjihodgovornih drugova (Brzi — Pavle Gregorić — iOrtega — Karlo Mrazović) skoro dva mjeseca (su)

bi le pre kin ut e veze! Videći rad druga Steve dr žimda bi on savladao za sada taj posao i da bi uspiodisciplinirati partiz(anske) redove što bi nemasumnje u najskorije vrijeme imalo vidnih rezulta-ta.«152

Prijedlozi Dragutina Sailija Konspiratora nisu mog-li biti usvojeni, bar ne odmah.

Zašto?Prilično zagonetan odgovor na to pitanje nalazimo

u pismu koje s oslobođenog teritorija I operativne zone(Lika, Kordun, Banija) 6. juna 1942. Vlado (Vladimir Po-



pović) ša lj e Brki (Ivanu Krajačiću) i Ko ns pi ra tor u (Dra-gutinu Sailiju) u Zagreb:

»(S) obzirom na nemogućnost dužeg održanjaFrica (Grge Jankesa) u Zagrebu, odlučili smo daga pošaljemo na rad u Slavoniju. On će tamo pre-uzeti komandu (3. operativne) zone, a drug Gaš-

par (Karlo Mrazović) će biti polit(ički) ko mes ar . UZagreb ćemo na njegovo mjesto poslati drugaSlavka (Ivu Marinkovića) čim se ukaže prva mo-gućnost. Do dolaska druga Slavka, neophodno je

potreb no da drug Brko (Ivan Krajačić) obav lj a sve poslove koje je vršio Fric. Prema našem rani jemzaključku, trebalo je (da) drug Brko ide za koman-danta u Slavoniju. Za svaku je osudu aljkavost ta-mošnjih drugova, koji nisu našli načina da tu od-luku sprovedu u život. Međutim kada nas je Frizobavijestio, da Brka traži šef, to otpada za sada(mi ćemo nastojati da on ostane kod nas), jer neznamo kako bi dugo mogao obavljati tu dužnost.Ukoliko se šef saglasi da Brko ostane kod nas, utom slučaju će preuzeti komandu III i II operativ-ne zone, već prema prilikama. Ako u tom pogledudobijete kakvo riješenje, hitno nas obavijestite. Usvakom slučaju Brko ostaje u Zagrebu do dolaskadruga Slavka, a ako bi šef u međuvremenu pono-vo postavio pitanje Brka — mi ćemo snositi odgo-vornost.«153

Ko je bio šef koji je tražio Brku (Ivana Krajačića), očemu je Fric (Grga Jankes) obavijestio CK KPH?Redakcija zbornika Dokumenti centralnih organa...

daje objašnjenje da je riječ o Titu. Međutim, jedan oddokumenata koje nalazimo u tom zborniku to izričitoopovrgava. Riječ je o pismu što ga je dvadesetak danakasnije, oko 25. juna, Ivan Krajačić iz Zagreba poslao»Titu ili Fišeru« (Ivi Loli Ribaru), a u kojemu se nalazi irečenica:

»Ja se nalazim još za sada ovdje, pošto je Fricmorao otići a nitko nije došao još do sada ovamo.Šef je tražio izvještaj kojeg sam predao te obrazlo-žio da vidi kakvo je stanje ovdje. Napisaću Vam otome potanje ukoliko je potrebno, javite.«154

Očigledno je da je »šef« bio neko iz Moskve, najvje-rovatnije Direktor, tj. rukovodstvo Obavještajnog (čet-vrtog) odjeljenja Generalštaba Crvene armije.

Na jz ad , to pot vrđ uj e i Dr ag ut in Saili, ru ko vodi lacPovjerenstva CK KPH u Zagrebu u izvještaju poslanomCentralnom komitetu KPH 1. jula 1942. godine:

»Pošto je sada kako ste nam javili, drug Friz



(Grga Jankes) definitivno dodijeljen na rad u Sla-voniju, to njegovu funkciju vrši drug Brko (IvanKrajačić) koji osim toga ima i drugih dužnosti ko-

je od njega traži Šef tako, da tek djelomično možekoristiti partizanima.«155

Tridesetog juna 1942. u selu Gornja Prosjenica kodTrnova održana je sjednica CK KPJ. Zapisnik te sjedni-ce vodio je Ivo Lola Ribar i bio je veoma kratak:

»Prisutni: Walter (Josip Broz Tito), Marko(Aleksandar Ranković), Beli (Sreten Žujović), Mi-lutin (Ivan Milutinović), Veljko (Milovan Dilas),

Fisher (Ivo Lola Ribar).Posle diskusije u kojoj su uzeli učešća svi pri-sutni, odlučeno je:

(...)d) Za odgovornog rukovodioca orgfanizacio-

no)-tehn(ičkog) punkta CK — Steva Španca(IvanaKrajačića)«158 (istakli autori).Tako je Ivan Krajačić Stevo, alias Brko, dobio još

jednu funkci ju !

Potkraj juna 1942. dogodilo se još nešto: Valdes (Ko- pinič) je sa ženom Stelom napust io Zagreb i otišao uSloveniju. O tome je Krištof (Edvard Kardelj) obavijes-tio Luku (Franca Leskošeka), sekretara CK KP Slovenije17. juna:

»Narednih dana doći će sam Vazduh (JosipKopinič) iz Z(agreba). Doći će partizanskim putemi odmah će se javiti najpre vama. Ja ću ostati ovdedok ne dođe da se dogovorimo o kravi, a zatimidem za tobom. Zato neka se Valdes (Josip Kopi-nič) ne zadržava tamo. Odmah ga pošaljite, a za-tim će se inače vratiti sa mnom k vama da opšir-nije razgovaramo.«157 (Istakli autori.) Nakon od lask a Vazduha i Stele za gr eb ačk a je radio-

-stanica Kominterne prestala raditi, a zamijenila ju je»Krava« odnosno radio-stanica na oslobođenom terito-riju Slovenije, preko koje je nastavljeno održavanje ve-ze s Moskvom, a preko nje i s Vrhovnim štabom NOV iPOJ, odnosno CK KPJ.

Bračni par Kopinič — Vazduh i Stela — ostali su uSloveniji do druge polovine avgusta,.kada su se prekoZumberka vratili u Zagreb i nastavili raditi.158



Uz pomoć saradnika u domobranstvu tzv. NDH — pon aj prije Ljudevita Gerla, Fr an je Ba lona i ViktoraGonzia159 — Ivo Lola Ribar i Ivan Krajačić su u kasnoljeto 1942. prebacili iz Zemuna, odnosno iz Beograda uZagreb, a zatim na oslobođeni teritorij Lolina oca draIvana Ribara, budućeg predsjednika AVNOJ-a. Zajed-no s njim stigli su u Vrhovni štab NOV i POJ, koji se na-lazio na Mliništu blizu Jajca.160

Č etvr tog okto bra 1942. Tito je dostavio Moskvi radi-ogram:

»N 1429 septembra (1942) došao je u naš štab drug

Stevo Španac, koji je ranije radio s Antonovim. On je bio pri vre me no im eno va n za komandanta IIoperativne zone u Hrvatskoj. On će sada ostati unašem štabu jer namjeravamo da ga kooptiramou CK KPH i CK KPJ. U Hrvatskoj su fašisti uništilisav naš viši rukovodeći part(ijski) aktiv — pogi-nuo je cio politbiro od 7 članova i zato je potrebnouzdizati nove provjerene kadrove na rukovodećamjest a. Kao član Ć K dru g Stevo će od nas dobitizadatak po obavještajnom rad u i pomagati u rad uza direktora.«161

U razgovoru s Darkom Stuparićem, vođenim 1984,Ivan Krajačić je o tom izvještaju — depeši rekao:

»— Nisam siguran da je to moja depeša, ali... Naime, sumnj u mi stva ra to što op is ujem ha pš e-nje Srebrenjaka i Hebranga, a kada se to dogodi-lo nisam bio u Zagrebu. No, i datum tog hapšenja

je pog re šno na ve de n. Uh ap šen i su u veljači. Je lido greške moglo doći u prijepisu? No, najviše meiznenađuje potpis — Stevan jer sam se potpisivaoStevo. Dopuštam da je to moja depeša, moždasam ono o hapšenju pisao na osnovi nečije priče,znam da sam sa Srebrenjakovom ženom razgova-rao, i to može biti... Znam da postoje još neke mojedepeše i depeše upućene meni... Ali sve to treba

još is tražit i. Ja sam sl ao ne ke depeše , al i koliko išto sve — ne sjećam se.«162

Iako se Ivan Krajačić ne sjeća, nepobitno smo ut-vrdili da je depeša potpisana »Stevan« ipak njegova. Na

kraju originala maloprije citirane Titove depeše broj 14nalazi se rečenica: »Dajemo Stevin odgovor«, a zatim,na kraju odgovora koji slijedi, u produžetku, nalazimone samo potpis Stevan, nego i Valter!

Desetak ili malo više dana nakon što je 4. oktobra1942. s Mliništa poslao u Moskvu, »za direktora«, upra-vo citirani izvještaj, sa začuđujućim (hotimično ili neho-



tice napisanim?!) nizom pogrešnih datuma, pa logično ivremenski pogrešno datovanih događaja, posebno uvezi »slučaja« Ivana Srebrenjaka i njegove žene Fran-čiške, Ivan Krajačić Stevo je napustio Vrhovni štab NOV i DVJ, koji se u međuvremenu pr em jes ti o na Oš-trelj, te otputovao nazad za Zagreb. Učinio je to, po sve-mu sudeći, nevoljno, ali morao je da izvrši naređenjekoje je stiglo iz Moskve od Direktora. O postojanju tognaređenja govori Titova depeša poslana 30. oktobra1942. s Oštrelja:

»Za direktoraDrug Stevo je otputovao u Zagreb u vezi sa va-

šim zahtjevom (istakli autori) o organizovanju punk tova . On će se vratit i. Valter.«163

Koliko se taj Direktorov zahtjev uklapao u Titov prijedlog da će Stevo Kr ajači ć kao član CK KPH i CK KPJ»raditi po obavještajnoj liniji i pomagače u radu za di-rektora«, teško je reći, kao što je teško i precizno odgo-voriti na pitanje o organizovanju kakvih punktova (za po tr eb e Direktora!) se ra di lo ? Na ta će se pitan ja moćiodgovoriti tek kada javnosti budu dostupne odgovara-

juće mosk ovske arhive , kao i depeše koje je, iz ovih ilionih razloga, Tito i poslije rata zadržao kod sebe.

Put je Ivana Krajačića Stevu s Oštrelja vodio prekooslobođenog teritorija Like i Korduna. Prešavši rijekuKupu, produžio je, uz pomoć veza Kotarskog komitetaKPH za Pisarovinu, u Zagreb. Prema vlastitim navodi-ma, onamo je stigao bolestan.

»Čim sam prezdravio« — kaže on — »počeosam raditi.«164

U izvještaju Centralnog komiteta KP Hrvatske pos lan om 14. novembra 1942, dese t dana nako noslobođenja Bihaća, Centralnom komitetu KPJna kraju je zapisano i ovo:

»P.S. Stevo je sretno i bez poteškoća stigao uZagreb.«165

Što je sve Ivan Krajačić Stevo radio u Zagrebu u pe-riodu novembar-decembar 1942, poslije povratka izVrhovnog štaba NOV i POJ, koje je i kakve punktoveorganizovao, koga je pridobio za rad u tim punktovimai za obavještajnu saradnju na sovjetskoj i partizanskojliniji? Da bismo pokušali da bar djelomično odgovori-

mo na ta pitanja, moramo pogledati kako se u našu jav-nost i historiografiju u poslijeratnom periodu probijalaistina ili »istina« o njemu. To je zanimljiv, višestruko in-dikativan i poučan pogled.



Č ini nam se da se jedan od prvih članak a o obavješ-tajnom radu I. Krajačića pojavio u »Komunistu« od 31.decembra 1959. iz pera beogradskog novinara SaveKržavca. U njemu nije poimenice spomenut nijedanKrajačićev saradnik u tom poslu, premda su detaljnoopisani i njegov opći rad i dva posebna pothvata izvrše-na nakon »što (je) ranije na Mliništu dobio od druga Ti-ta specijalni zadatak da radi na organizovanju ilegal-nog pokreta u okupiranom Zagrebu«. Upravo o ta dva

poth va ta biće još dost a govora .Podugo poslije toga u zagrebačkom se »Vjesniku«

od 14. maja 1964. u povodu dvadesetogodišnjice formi-ranja OZNE pojavio Razgovor s predsjednikom Sabora'SR Hrvatske Ivanom Krajačićem, koji je vodio novinar

M. Singer, ali se u tom razgovoru ništa ne govori o kon-kretnom djelovanju obavještajne službe i samog Kraja-čića.

Deset godina kasnije, u julu 1974, novinar DarkoStuparić u dva nedjeljna broja zagrebačkog »Vjesnika«,u sklopu feljtona »Revolucionari — i bez funkcija«, ob-

javl ju je razgov or s Ivanom Krajačićem, tada već penzi-onerom. U njegovim odgovorima bio je uglavnom sa-držan kompletan, mjestimično doslovan kostur, pa i vi-še od toga, članka koji se kasnije pojavio među njego-vim člancima u mnogim edicijama o NOR-u.166 Tu seveć spominje i Krajačićeva posjeta ministru Budisavlje-viću, opis obavještajnog rada na zagrebačkoj željeznič-koj Ložionici od jeseni 1939, od lazak u Zemun i Beogr ad

u avgustu 1941... Tek kao kroz maglu naziralo se i pri-znanje o radu za sovjetsku obavještajno-diverzantskuslužbu:

»Nastojeći ispuniti zadatak koji sam dobio uParizu« — kaže Krajačić — »organizirao sam ne-koliko specijalnih grupa, ali kad je Partija dizalaustanak, mi smo se svi priključili u borbu. S istimzadatkom 1940 godine iz Moskve (gdje je bio na-kon Španjolske na liječenju) došao je u Jugoslavi-

ju i Mato Vidaković.«"7

Malo iza toga I. Krajačić opisuje svoj diverzantskirad u Zemunu i Beogradu, a D. Stuparić njegove sljede-će riječi ističe u antrfileu:

»Početkom 1942. stigla je poruka da se vratimu Zagreb za komandanta III operativne zone. Ni-sam se javio na adresu u poruci, već poslao znani-cu da vidi ima li šta novo u Stenjevcu. I bilo je. Bi-lo je pucnjave u kući u koju sam se trebao javiti, ite su noći uhapšeni Hebrang, Srebrenjak.«168



Slijedili su opisi famozne Krajačićeve posjete ustaš-kom pukovniku Galiću i ministru mornarice tzv. NDH...Prošlo je još deset godina. Zagrebački »Vjesnik« u

br oj u od 28. ok tobr a 1984. počinje da ob javl ju je fe lj ton, ponovo iz pera Darka Stupar iča , »Narodni he ro j IvanKrajačić Stevo« čiji prvi nastavak (Istina mora da pobi-

jedi sve nakazne laži) počinje riječima koje objašnjava- ju nj egov u po javu :

»Nije Ivan Krajačić tajanstvena ličnost (neo- bične ob av je šta jne prošlosti) kak o se to u posl jed-nje doba — od Kopiničevih spornih memoara pre-ko Dedijerovih 'Novih priloga...'18B do nebuloznihčlanaka kao npr. u 'Dugi' od 7. listopada u tekstu'Komesar za ishranu radoznalih' — nastoji potaći

radoznalost u onih koji za sve traže neko drugoobjašnjenje bježeći od istine kao vrag od tamjana.A istina je, u pravilu, uvijek dostupna i očigled-170

na.«U tom prvom nastavku feljtona nalazi se i Krajači-

ćeva Skica za biografiju, u kojoj, nažalost (ko zna koji put moramo da up ot rij eb im o tu riječ), čit amo kako jeon dospio iz Španije »u logor Algires sur de mer u Fran-cuskjoj«, a zatim:

»Tu je ostao oko tri tjedna kada po partijskojdirektivi sa tuđim pasošem, napušta logor i ilegal-no se vraća u domovinu na partijski rad.«171

I dalje, u istoj Skici za biografiju, nakon podatka oKrajačićevu odlasku na oslobođeni teritorij, zajedno sIvom Lolom Ribarom i njegovim ocem, slijedi tekst:

»Neposredno nakon što je stigao na oslobođe-ni teritorij, Tito ga ponovo šalje u Zagreb, jer se

po kaza lo da nema pogodn ij e ličnosti za ta ko slo-žene zadatke kao što je bila obavještajna služba NOP-a u Zagr eb u ko ja je za slu go m Kr ajačića ta-da već bila obuhvatila i sve rodove neprijateljskevojske.«172

Zar i ovdje — u svjetlu Titove depeše za Direktoraod 30. oktobra 1942, koja je objavljena u dvanaestom to-mu njegovih Sabranih djela — ne bismo mogli upotrije-

biti St up ar ićevu sint ag mu o bje ža nju od is tine »kaovrag od tamjana«! A čemu to kad je sam Ivan Krajačić,odgovarajući na tvrdnju Vladimira Dedijera, ljudski i

pošteno reka o upravo Da rku St up ar iću:»Uostalom, podvalu da sam još od 1936. zavr-

bo va n za sovjetsku oba vj eš ta jnu službu mog ao jeDedijer s jednakim razlozima proširiti na cijeluKPJ, na sve njezine članove, ne izuzimajući ni se-

be.



No tor na je, na ime, is tina da su svi članovi KPJsubjektivno i objektivno bili i smatrali se sastav-nim dijelom međunarodnog komunističkog po-kreta i da su u SSSR i SKP(b) gledali uzor-zemlju iuzor-partiju, te da su se smatrali počašćenima ra-diti za svjetsku stvar komunizma koja se u onodoba nije odjeljivala od stvari prve zemlje socija-lizma. Ali Dedijer gubi iz vida činjenicu da smomi, čak i u takvim okolnostima, sve svoje djelova-nje izvodili uz znanje i suglasnost KPJ i njezinihrukovodstava, kao njezini članovi, a ne kao zavr-

bo vani ili zakleti sovjetski agenti.«173

Napoko n, od mah nakon sm rt i Ivana Kr aj ači ća »Bor- ba« u šest nas tav ak a, od 15. do 20. septembra 1986, do-

nosi feljton novinara Joze Petričevića »Ilegala kao za-nat«. U njemu se malo drukčijim riječima ponavlja onošto je napisano u navedenim feljtonima i jedinom član-ku samog Krajačića, štampanom u edicijama Ratna se-ćanja iz NOB 1941—1942, knjiga treća, izdanje VIZ, Be-ograd, 1981; Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju

Josipa Broza Tita, knjiga druga, izdanje Liburnija —Mladost, Rijeka—Zagreb, 1981. i Zbornik sjećanja Za-greb 1941—1945, knjiga treća, izdanje Školske knjige,Zagreb, 1984...

Moramo spomenuti način na koji Petričević prika-zuje i objašnjava razlog Krajačićeva povratka s oslobo-đenog teritorija u Zagreb u oktobru 1942. godine. Opi-savši put dra Ivana Ribara s Lolom Ribarom i Ivanom

Krajačićem »od Zumberka do Mliništa«, on doslovnokaže:»Čim su stigli do druga Tita, Lolo i Stevo su mu

podn ij el i op šir an izvještaj. Tito se za držao sasvom trojicom u veoma dugom razgovoru. Prikraju, Tito upita Stevu:

— Kamo bi ti sada iš ao? — Tam o gd je je na jt eže. — Znači, ponovo u oku piran i Zagreb? — U Zagreb!Krajačić je bio svjestan ozbiljnosti povjerenog

zadatka, a prihvatio ga je u uvjerenju da će ga dokraja uspješno obaviti.

Jedan od najdelikatnijih poslova svakako je i

proširen je st ar ih i osn iv an je novih vojn ih komite-ta i partijskih ćelija u kvislinškoj vojsci, na čemu

je Vrhovn i komandant na ro čito inzistirao.«174

I u saopćenju Tanjuga u povodu smrti Ivana Kraja-čića Steve o njegovu se obavještajnom radu kaže samoOVO:



»Po nalogu Vrhovnog štaba NOV i POJ, Polit- biro(a) CK KPJ i druga Tita u Zag re bu je organizo-vao specijalnu obavještajnu službu koja je tokomcelog rata dostavljala vrhovnom štabu, CK KPJ,CK KPH i Glavnom štabu NOV i POJ dragocene

pod at ke i informaci je.«175

Međutim, ni u prvom ni u drugom izdanju naše Voj-ne enciklopedije pod odrednicom »Krajačić Ivan« o nje-govoj obavještajnoj aktivnosti u Španiji ili Jugoslavijinema ni jedne jedine riječi!

U jedinom članku Ivana Krajačića objavljenom, kaošto je već rečeno, u navedenim edicijama i svim feljto-

nima o njemu opisana su dva događaja iz njegova ile-galnog rada u Zagrebu koja zahtijevaju, historijske isti-ne radi, izvjesna objašnjenja, pogotovo zato što se opistih događaja pojavljuje i u mnogim knjigama i članci-ma, u svim intervjuima vođenim s Krajačićem i u skorosvim opširnijim nekrolozima posvećenim njemu.Prvi događaj

»Za vrijeme ilegalnog rada u Zagrebu ja samse, osim s ostalima, sastao i s ustaškim pukovni-kom Vladom Galićem, komandantom Paveliće-vog Tjelesnog zdruga i komandantom grada Za-greba, u njegovom stanu, u Petrovoj ulici. Taj sas-tanak upriličili su moji suradnici: Ljudevit Šinko,

pok. Sr ećko Bran a i Ljudevit Gerl.

Galića su stalno čuvala dva ustaška stražara.Sa mnom su do njegove vile došla dva naša su-radnika, glumac August Cilić i Ivica Šnidaršić, ta-dašnji direktor Tvornice likera 'Becker' u Brani-mirovoj ulici. Pred Galićevom rezidencijom oni sučekali ako kojim slučajem sve ne bi bilo kako smo

predvidjel i. Cilić i Šn id arši ć bili su do is ta civiln istupovi u našem radu s neprijateljskim vojnimfor mac ijam a za svo vrijeme okupacije Zagreba.

Na puk ov nik a Vladu Galića ja sam, čini mi se,ostavio iznenađujući utisak.

— Pa zar su pa rt iz an i takvi? — rek ao mi je. Na ko n nekoliko ko nv en ci on al ni h re čenic a o

vremenu i zdravlju, upoznao sam ga sa međuna-rodnom situacijom i uslugama koje se od njegatraže. Pukovnik je, očito, bio uznemiren, bilo mu

je ja sn o da se up et lj ao u op as ne poslove. — Sazn ao sam — rek oh mu — da ste štam pal i

letke o padu Staljingrada. Kako vam je to moglo pa st i na pamet? Nasjeda te njem ačkim lažima.



Znate li vi, molim vas lijepo, kakva je snaga Crve-ne armije? Ja vam kažem da Staljingrad neće past i. Zasuo sam ga nizom do kaza i argumentimada Staljingrad ne može pasti. Rekao sam mu da jeto propagandni manevar Nijemaca, iako tada ni-sam bio obaviješten da je uistinu tako. Ali čvrstosam vjerovao u herojsku borbu Crvene armije.

— Mora te svaka ko spri ječiti da se ti leci ras tu -re! — rekao sam mu.

— Ali kas no je — poku šao se pu kovn ik oprav-dati.

— Nije. Leci su još uvijek na sk ladi štu u št am- pari ji .

Na ras tan ku, poslije večere, ka sno noću, Galić

mi dobaci: — Č ud ni ste v i komunis ti . Govorite i n astupatetako slobodno kao da vam ne prijeti nikakvaopasnost...

Kasnije su ustaše otkrili i strijeljali pukovnikaGalića kao suradnika NOP-a.«'79

Njemačka Vrho vn a komanda naredil a je 12. sep-tembra 1942. godine Grupi armija B i 6. armiji, čije susnage već bile izbile na Volgu sjeverno i južno od Sta-ljingrada i ušle u njegova predgrađa, da u snažnom na-letu, uz podršku 4. vazdušne flote od oko 1000 aviona,zauzme grad.177 Slijedeći Göbbelsovu propagandu, ukojoj je bilo sigurno da će ova naredba biti izvršena unajkraćem roku, ustaški Državni je promičbeni ured u

Zagrebu već sutradan, 13. septembra, štampao letakkoji je dijeljen po Zagrebu i drugim gradovima tzv. NDH i iz av iona bacan na os lo bo đena partizanska pod-ručja, te relativno brzo preko Vatikana, odnosno Švaj-carske i Portugala stigao i do jugoslavenske izbjegličkevlade u London. A glasio je:

»Staljingrad je pao! — odjekn ulo je da na s krat-ko i snažno posvuda. Zvuk kratak, snažan, odsje-čan, odrezan i bez ikakova tumača, ali baš u tojnjegovoj kratkoći i leži njegova važnost. Pao jegrad Staljinov, pao je sam Staljin!

Palo je najvažni je tvorničko i trgovačko mjestocrvene Rusije, pala je najvažnija ruska tvrđava inajvažnije čvorište ruskih puteva! Pao je ključ, ko-

jim će se odkl jučat i i zakl jučat i mrt vački gr ob bol j-ševizma, komunizma, židovstva i masonstva!

Ogromne tvornice ratnih i priradnih strojeva(topova, bojnih kola i traktora) kao i tvornice strie-ljiva ulja i nafte izmakli su iz ruku crvenoj zvjeri.Gospodstvo nad cielim područjem između Crnog



i Kaspijskog Mora punim najbogatijih svjetskihvrela nafte i ulja, punih prirodnih i ratnih tvorni-ca kao i punim svega drugog prirodnog bogatstvazemlje, žita i stoke sa Staljingradom palo je u ru-ke pobjednika — vojske Nove Evrope!

Svi putevi između Crnog i Kaspijskog mora,Kavkaza i Moskve i obratno isto su u rukama po-

bje dn ik a i nj ihov ih hrabrih četa; ot vo re n im je pu tna sve strane, na Kaspijsko more i u Moskvu.

Južno je krilo ruske vojske potpuno uništeno,a nepobjedive čete naroda Nove Evrope: Njemač-ke, Italije, Rumunjske, Finske, Hrvatske, Slovač-ke, Madžarske itd. drže sada boljševičku nemanopkoljenu sa svih strana.- odsječenu od svakoga

kao bogalja bez nogu, zabivši joj u Staljingradu,nad kojim se vije pobjednička njemačka zastava,nož u srce.

Hrvatski narode, budi sretan, što su i Tvoji si-novi pridonieli svoj obol uništenju ovoga najvaž-nijeg grada — boljševičke zvijezde, budi ponosanšto sa hrabrim i nepobjedivim vojskama Nove Ev-rope zidaju joj temelje i Tebi i njoj osiguraju dičnoi dostojno mjesto!

Ne ka živi Nova Evropa i nj en i nepobjediv i si-novi!

Ne ka živi hr vat sk i narod i njegovi ne us tr aš iv i borci!

Ne ka živi ustaška Hrv at ska i njen vel iki Po-

glavnik!«178U toku prve faze bitke za Staljingrad (avgust-no-

vembar 1942) Ivan Krajačić se nalazio na oslobođenom par tiza ns kom te ri to ri ju . Znači da je us taš ko g pukovni-ka Vladu Galića mogao posjetiti tek nakon povratka sMliništa, kamo je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, od-veo dra Ivana Ribara, tj. u periodu novembar 1941 —kraj januara 1942, kada je Staljingradska bitka završe-na. A u tom periodu bitka za Staljingrad bila je već po-

pr im il a za Ni jemce pot pu no nep ov olj an obrt . O to me uknjizi Drugi svjetski rat piše:

»Devetnaestog novembra 1942. Crvena armija je na ši re m se kt or u St al ji ng rad a pr ešla u silovi tukontraofanzivu koja će se završiti totalnim nje-

mačkim porazom i predajom njenih opkoljenihsnaga (2. februara 1943) u Staljingradu i okolinina čelu sa feldmaršalom fon Paulusom!«179

Prema našem mišljenju njemački poraz kod Staljin-grada bio je težak, do tada najteži poraz i ustaške pro-

pagande upravo zbog letka koji je štampala i rasturala



sredinom septembra 1942. godine. Nije nam jasno zašto je Ivan Krajačić, koji je »čvrsto (sam) vjer ovao u heroj-sku borbu Crvene armije« intervencijom kod pukovni-ka Galića nastojao da spriječi taj poraz! Jer zadatak ni-

jedne ob av je šta jn e službe ni je da spri ječi nep rij at elj ada počini glupost već naprotiv, da ga na to navede. (Da-nas je to jedan od najvažnijih oblika specijalnog rata!). No, mo žd a je za svoj pos tu pak s pu ko vn ik om GalićemStevo Krajačić imao neke razloge u sklopu svojih širihkombinacija.

Drugi događaj»Osim s pukovnikom Galićem i nekima drugi-

ma, u okupiranom sam se Zagrebu sastao i s ko-mandantom mornarice Gatinom, u Gundulićevoj

ulici. Bilo je to 1943. godine. Pred zgradom Minis-tarstva Mornarice NDH u Zagrebu zaustavio sevojni automobil i iz njega sam izišao ja kao 'pri-čuvni zrakoplovni nadsatnik', dakle, u avijatičar-skoj oficirskoj unif ormi . Č vrsto koračajući, uputi osam se ulazu Glavnog stana (štaba) mornarice

NDH. St ra ža ri su me pozdravi li i propusti li .

Na jp ri je sam po traž io of ic ira Mihu Mark ij a,svog suradnika i znanca, da me najavi koman-dantu. Nekoliko trenutaka kasnije našao sam se unjegovoj sobi. Ne obazirući se na vojne propise,

pr iš ao sam mu, pr už io ruku i kra tko rek ao :

— Dolazim ka o izas lanik Vrho vnog štaba Na-

rodnooslobodilačke vojske i partizanskih odredaJugoslavije i druga Tita!Komandant Mornarice se zaprepastio, lice mu

se zacrvenjelo, znoj ga oblio, ustajao je od stola pasjedao, otvarao usta, ali riječi nisu dolazile. Takav

posjet za is ta ni je očekivao.Pošto smo sjeli, ja sam mu mirno pričao o raz-

voju partizanske borbe te — kao uzgred — spo-menuo da je u Vrhovni štab stigla engleska vojnamisija (znajući da je komandant mornarice prijerata bio poznat kao prijatelj Engleza). Uslijedio jei kratak dijalog: govorio sam mu kako ne bi treba-lo dopustiti da se stare riječne topovnjače osposo-be za novu ofenzivu koja se priprema na Kozaru.

— To je nemo guće, on e su već spremne — re-kao je.

— Nisu. Obav je šten sam da topovske cijevi iostali dijelovi još nisu stigli iz Njemačke u Zagreb.Kad stignu, bit će poslane u artiljerijski puk uKarlovac, a ne u Slavonski Brod,, gdje se topovnja-



če trebaju popravljati. Dok se greška ispravi,ofenziva će proći.Komandant se suprotstavljao, ali je najzad po-

pus tio , shvativš i da će 'greške' načiniti simpatizeri pa rt izanske borbe.

Odlazeći, zastao sam na vratima kabineta ko-mandanta mornarice NDH i rekao mu:

— Pazite, vaši čuvari na porti im aju moju fo-tografiju iz civila i ako dode do čega, vi me ne po-znajete. Nisam bio kod Vas. Nikada se nismo vi-deli!

Ležerno sam izišao iz mornaričkog štaba, ušaou kola i odvezao se.

Zadatak je obavljen i te topovnjače se nisu po-

javile u ofenzivi. Za prvu ofenzivu na Kozaru bilesu posuđene mađarske topovnjače.«' 80 (Sve istakliautori).Sva naša istraživanja pokazuju da je mađarska ri-

ječna flot ila samo dva put a učestvovala na Savi u ope-racijama protiv partizana: prvi put u septembru-oktob-ru 1941, za vrijeme velike njemačke ofanzive na oslobo-đeni teritorij Mačve, a drugi put za vrijeme velike nje-mačko-ustaške ofanzive na Kozaru od 10. juna do kraja

jula 1942. godine. Prem a tome, Ivan Krajačić je mogao posjeti ti komandan ta morn ar ice tzv. NDH Gatina samo posl jednjih dana maja ili u p rvoj dekadi ju na 1942, a ne,kako to nalazimo zapisano u svim edicijama, 1943. godi-ne.

Mislimo da ne treba sumnjati u suštinu Krajačiće-vih navoda ni u prvom, ni u drugom slučaju. Oni su isti-niti, ali je pogrešno vrijeme njihovih zbivanja. A to jeupravo ono na što su autora morale da upozore prijesvega redakcije ili urednici edicija u kojima nalazimonjegov napis, a zatim i novinari koji su ga intervjuisali!

Naime, Krajačić je mogao imati susret i razgovor s us-taškim pukovnikom Galićem — onakav kakvim ga jeopisao — samo u avgustu 1942. (prije polaska s Lolom idrom Ivanom Ribarom u Vrhovni štab NOV i DVJ), arazgovor s ministrom mornarice tzv. NDH samo u ma-

ju ili u prvoj sedmici juna 1942. godine, uoči velike nje-mačko-ustaške ofanzive na Kozaru. Zašto tako nije na-vedeno, pitanje je koje se ne postavlja samo u ovom slu-čaju već je bolna tačka naše cjelokupne historiografije NOR-a.



U svom članku o obavještajnom radu u Zagrebuosim pomenutih Augusta Cilića, Ivice Šnidaršića, Lju-devita Šinka, Ljudevita Gerla, Srećka Brane, Mihe Mar-kija, Ivan Krajačić kao svoje »najpouzd anije sarad nike«spominje i mnoštvo drugih pojedinaca, ali o njihovukonkretnom radu govori veoma, veoma malo. Uosta-lom, evo što je rekao o svakome od njih:

»Franjo Pire, zrakoplovni dopukovnik, načel-nik Štaba komande NDH, potpukovnik bivše ju-goslavenske vojske, prvi koga sam poslao na oslo-

bođ en i teri tori j. Prije to ga s nj im e sam ima o višerazgovora o njegovu odlasku u NOB. Po odlaskuu partizane, određen je za prvog komandantaJRZ. Umro je kao penzionirani general-potpukov-

nik JNA u Ljubljani. Matija Petrovič, zrakoplovni bojnik, kapetan I

klase bivše jugoslavenske vojske. Kao novinar,urednik časopisa 'Hrvatska krila', on je po svojojslužbenoj dužnosti povremeno prisustvovao sas-tancima u Hitlerovoj ambasadi u Zagrebu, gdje jeuz vojnog atašea prisustvovao i sam ambasadorVon Kasche, pa je dolazio do vijesti koje su nam

bi le vr lo kori sn e. Kod nj eg a je ne ko vr ij eme st ano-vao Titov sin Mišo. Kao penzionirani pukovnikJNA umro je 1979. godine u Zagrebu.

Srećko Brana, ustaški satnik, kasnije domob-ranski nadsatnik (kapetan I klase bivše jugosla-

venske vojske), suradnik obavještajne grupe.Zbog suradnje sa NOP-om u Karlovcu osuđen jena dugogodišnju robiju. Za vrijeme povlačenja us-taše su ga likvidirale.

Ivan Cvenček, bojnik, komandant aerodroma'Borongaj', član KPH. Suradnik NOP-a od 1941.godine. Uoči oslobođenja Zagreba prebacio je nanaš partizanski teritorij kompletnu avijaciju N-DH, koja je tada bila u Zagrebu. Umro je kao pu-kovnik JNA u Zagrebu.

Ljudevit Gerl, domobranski satnik, artiljerijskikapetan I klase bivše jugoslavenske vojske, jedanod najistaknutijih članova obavještajne grupe NOP-a u vojsci NDH. Nosi lac Pa rt iz an sk e spome-

nice 1941. godine. Kao pukovnik JNA u mirovini,živio je u Zagrebu.

Ivan Knežević, oficir bivše jugoslavenske voj-ske, domobranski bojnik, u Karlovcu suradnikobavještajne grupe. Poticao domobrane da pruža-

ju po moć partizanima i da od laze u NOV, pr ik up-



ljao pomoć za partizane, održavao vezu s obavješ-tajnom grupom u Zagrebu itd. Otkriven i zbog su-radnje s NOP-om osuđen na smrt i strijeljan 1.srpnja 1943. u Zagrebu.

Nikola Obuljen, pukovnik vojnog zrakoplov-stva NDH, suradnik obavještajne službe, članKPH. Bio je direktno zadužen u Komandi zrakop-lovstva kod generala Krena za Istočni front. S nji-me sam se nekoliko puta dogovarao o prebaciva-nju aviona u SSSR. Zbog suradnje s NOP-omuhapšen i zvjerski mučen. Likvidiran od agenataUNS-a 23. prosinca 1944.

Vlado Galić, ustaški pukovnik, komandant Pa-velićeva tjelesnog zdruga i komandant grada Za-

greba, otkriven i zbog suradnje sa NOP-om strije-ljan od ustaša.Frane Biočić, oficir bivše jugoslavenske voj-

ske, domobranski bojnik u Karlovcu, predsjedniktajnog Vojnog komiteta NOP-a, član obavještajnegrupe (član KPH), glavna veza Zagreb—Karlovac — os lobođeni te ri to ri j (i obra tno) . Kad je otišao u pa rt iz an e, po st ao je vijećnik ZAVNOH-a. Kao pu-kovnik JNA živio u Zagrebu u mirovini.

Nenad Stefanović, zamjenik načelnika Opera-tivnog odjeljenja generalštaba NDH. Od njega jeVojni komitet u Karlovcu (Biočić) dobivao važne poda tke. Um ro je u Zagrebu.

Đorđo Novak, profesionalni vojnik oficir bivše

ju gosl aven sk e vojske, zapovjed nik svih trupa ukasa rni Č rnomerec, suradnik obavještajne grupe.Prebacio na oslobođeni teritorij više desetaka do-mobrana i veću količinu oružja i municije. Umrokao pukovnik JNA 13. listopada 1967. u Zagrebu.

Miha Marki, mornarički oficir bivše jugosla-venske vojske, suradnik obavještajne grupe, orga-nizirao susret s komandantom mornarice u nje-govu štabu u Zagrebu. Otkriven zbog suradnje sa

NOP-om i st ri je lj an . Demetar Varda, potporučnik austrougarske

vojske, kapetan I klase bivše jugoslavenske voj-ske, domobranski bojnik u Varaždinu i koman-dant topničkog sklopa artiljerijskog diviziona u

kasarni Jalkovac (kod Varaždina). U ožujku 1942.godine sastao se u Zagrebu s Ivom Lolom Riba-rom, sa mnom i Dragutinom Sailijem. Tom prili-kom dogovoreno je da cijeli divizion prijeđe u NOV (to je i os tv ar eno 1943. godine) . Poslije rata bio po mo ćnik komandanta grada Zagreba. Kao



puko vn ik JNA umro 20. rujna 1969. u Zagr ebu, asahranjen 23. rujna 1969. u rodnom Karlovcu.Prof. Anita Drobnič, medicinska sestra i hor-

ska pjevačica, članica specijalne obavještajnegrupe. Radila je i na specijalnom zadatku u Italijiza vrijeme drugoga svjetskog rata. Poslije rata bi-la članica Zbora RTV Zagreb. Umrla u Zagrebu.

Jože Kropar, zrakoplovni bojnik, kapetan Iklase bivše jugoslavenske vojske, suradnik obav-

je št aj ne gr up e, kas ni je pen zi on ir an i po tp ukovni kJNA.

Ljudevit Šinko, domobranski stožerni nadsat-nik, generalštabni kapetan I klase bivše jugosla-venske vojske, suradnik obavještajne grupe. Kas-

nije je živio kao umirovljenik u Opatiji.Franjo Balon, domobranski natporučnik, po-

ručnik bivše jugoslavenske vojske. Vojnim kamio-netom prebacio na poluoslobođeni teritorij 1942.godine dra Ivana Ribara, Lolu i mene. Suradnik NOP-a od 1941. godine . Um ro 20. pr os in ca 1974. uZagrebu kao potpukovnik Jugoslavenske ratnemornarice.

Emilio Žeželić, domobranski poručnik, radio--vezist, član specijalne obavještajne grupe, davaoIvici Šnidaršiću i meni d ragoc jene i vrlo povjerlji-ve podatke. Preko svoje radio-stanice prenosiovažne novosti Vrhovnom štabu NOV i POJ.

Zvonimir Hećimović, oficir bivše jugoslaven-ske vojske, domobranski pukovnik, šef odsjeka uobavještajnom odjeljenju MINORS-a, davao zna-čajne vojne i druge podatke Ivanu Cvenčeku i Ivi-ci Šnidaršiću. Tragično poginuo 1963. godine u Za-grebu.

Josip Horvat, podoficir u zrakoplovstvu NDH,član specijalne obavještajne grupe. Suradnik N-OP-a od 1941. godine. Sa Stjepanom Rutićem i Iva-nom Jakovlićem učinio velike usluge za NOP.Kao major JNA u penziji živio u Zagrebu.«181

O pojedinim obavještajnim saradnicima Ivana Kra- jačića i nj ihovoj aktivnos ti govori se manje ili više u ne-kim poglavljima ovih naših knjiga. Nećemo ulaziti uneke, uglavnom nevažne greške na koje nailazimo u ci-tiranom tekstu, ali moramo konstatovati činjenicu daneke od nabrojenih Krajačićevih »najpouzdanijih sa-radnika« Ivan Cenčić u knjizi Enigma Kopinič navodikao Kopiničeve obavještajne saradnike. To su FranjoPire, Petrovič Mato, Šinko Ljudevit i Žeželić Ljudevit,kojega Cenčić naziva Zdenko! Moguće je da su oni is-



tovremeno obavještajno sarađivali i s jednim i s dru-gim.

Govoreći o svom napuštanju Zagreba i odlasku naoslobođeni teritorij u jesen 1943, Ivan Krajačić kaže:

»Naravno, prethodno sam se pobrinuo za onekoji će moći nastaviti započeti posao i obaviti sveostale zadatke. Zamijenili su me poznati komičar,glumac Hrvatskog narodnog kazališta, AugustCilić i direktor Tvornice likera 'Becker' Ivan Šni-daršić.«182

Upravo je August Cilić, osim Ljudevita Gerla, jediniKrajačićev obavještajni saradnik koji je ostavio zapisa-

na svoja sjećanja. Ona objašnjavaju neke detalje iz ra-da njegova zagrebačkog centra, pa čak donekle objaš-nja vaj u i način ispreple tanja, us lovno rečeno, Kopiniče-ve i Krajačićeve obavještajne mreže.

U oktobru 1941. godine u gostionici Ede Vrapca u se-lu Senkovcu aktivistkinja NOP-a Nevenka Tepavac po-vezala je poznatog zagrebačkog glumca komičara, većizrazito naprednog, antifašistički orijentisanog, s Mar-kom Beliničem, tada članom Mjesnog komiteta KPH zaZagreb. Od tada Cilić skuplja novčane priloge za NOP i

bezu sp je šn o pokušav a da org an iz uje grupu li ječnika i boln ičarki, Židova, te da ih pr eb ac i u pa rti za ne, međuklesarima na zagrebačkoj Grobnoj cesti priprema gru-

pu akt ivista. .. Među tim, u l jeto 1942. Belinić povezuje Ci-

lića s Ivanom Krajačićem Stevom.Što se zatim događalo, opisuje sam August Cilić:»Ivan Krajačić Stevo mi je rekao da ću, s obzi-

rom na svoju popularnost glumca, morati obav-ljati strogo povjerljive i odgovorne zadatke. Zatoću prekinuti sve svoje dotadašnje veze. Jedinosam trebao učvrstiti grupu klesara na Grobnojcesti.«183

Krajačić je zatim dao zadatak Ciliću da pronađe»neki siguran punkt«, stan ili nešto slično, gdje bi se podanu moglo neopaženo sastajati. Cilić se sjetio da bi seza to mogao koristiti uredom svog predratnog prijate-lja, simpatizera NOP-a Ivana Šnidaršića, direktoraTvornice likera »Beker« u Branimirovoj ulici i obratio

mu se »u vezi s punktom«:»Objasnio sam mu« — piše Cilić — »da će sa

mnom doći jedan gospodin, moj učenik, koga ja pripravlj am za kaza lište. I ta ko je st va r bi la pe r-fektuirana. Poslije sastanka sa Šnidaršićem, imaosam sastanak sa Stevom, kod moga brata Viktora



u njegovoj radionici na Grobnoj cesti. Brata samobavijestio da nam ne smeta, a mi ćemo gledatispomenike, kao da smo mušterije. Tu sam Stevisve opisao i ispripovijedao razgovor sa Šnidarši-ćem. Tada smo se uputili u tvornicu da se pregle-da situacija. Stevi se ona dopala, i tako je počelona tome punktu.

Na njemu se razvilo ši roko polje rada, je r jekancelarija direktora Šnidaršića služila gotovo is-ključivo našem radu, a mušterije koje su dolazile

po posl u u vezi s tvornicom u pr ed njo j je sobi pri-mala činovnica jer je 'gospodin direktor' uvijekkada bi tko njega tražio imao važnu konferencijus 'gospodinom savjetnikom' iz Ministarstva soci-

ja ln e skrbi. Naime, drug Stevo j e bio pr ed st av lj en ,kad bi nas tko iznenadio, kao gospodin savjetnik.Ja sam imao dužnost da se svaki dan prije sastan-ka informiram da li je sve u redu, a onda bih sa-čekao Stevu na dogovorenom mjestu. Tada bismozajedno dolazili u kancelariju Geistu (jer sam Šni-daršića prozvao Geist) zato da bude u skladu snjegovom tvornicom. Stevo je dobivao sve više po-vjerenja u Geista i davao mu sve odgovornije za-datke: pronalaziti ljude iz ustaških redova koji su

bili Stevi po tre bni i razvit i ob av je šta jn u službu domaksimuma. Tu su dolazili razni ljudi. Neprijatel-

jski oficiri, us ta še , domobran i itd. Poslije svakod-nevnog sastanka razjurili bismo se po gradu da

izvršimo dogovorene zadatke.Punkt je poprimao sve važnije značenje jer suse tu sastajali naši najviši rukovodioci. Osim Iva-na Krajačića, dolazili su Dragutin Saili, Ivo LolaRibar, Lepa Perović, Josip Kopinič i drugi.«184

Interesantno je da A. Cilić u svojim sjećanjima zaŠnidaršićevu kancelariju stalno upotrebljava izraz»punkt«, koji nalazimo u Titovoj depeši »za direktora«,u kojoj se govori o Stevinu odlasku u Zagreb u vezi nje-gova, Direktorova, zahtjeva »o organizovanju punkto-va«. Vjerovatno je Cilić taj izraz nehotice preuzeo odIvana Krajačića Steve. A je li on u Zagrebu imao još

punk tova sl ičnih onom e u ka nc elar ij i tvornice li ke ra»Beker«? Vjerovatno jest, ali o tome ni on sam, ni bilo

ko drugi, koliko smo mogli utvrditi, u svojim sjećanjimane govori. Istina, postoji Titovo pismo poslano s Oštre-lja 23. oktobra 1942. »drugu Mihailu«, tj. Blagoju Neško-viću, sekretaru Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Na kraju pi sma stoji:

»P. S. Ako drug Stevo pošalje nekoga ili sam



dođe, nastoj da mu pomogneš što najviše možeš, jer stvar o kojoj se radi vrlo je važna. Imaj povje-renje.«185

Istraživanja, napomene i pripreme za štampu dva-naestog toma Titovih Sabranih djela, u kojemu se nala-zi to pismo, napravili su Pero Morača, Mišo Leković i drSlobodan Milošević, a u napomeni uz citirani tekst do-

pisali:»Riječ je o Ivanu Krajačiću Stevi, članu CK

KPH i koman dan tu II operativne zone, koji je u to-ku septem bra i oktobra 1942. boravio u Vrhovnomštabu (u Mliništima i na Oštrelju). Njega je Titovratio u Zagreb da bi nastavio rad na ilegalnomorganizovanju obavještajne službe i na pridobija-

nju pripadnika kvislinške vojske za NOP. Po is-tom zadatku trebalo je da uskladi djelatnost s PKKPJ za Srbiju u Beogradu.«188

S obzirom na Titovu depešu Izvršnom komitetu Ko-munističke internacionale od 4. oktobra, na izvještajStevana, tj. Steve Krajačića »za direktora« pod istim da-tumom i, konačno, na Titovu depešu »za direktora« od30. oktobra 1942. godine, ta se napomena ne bi mogla

prihvati ti kao tačna .Interesantno je još nešto u Cilićevu kazivanju, što je,

zapravo, mnogo važnije od upotrebe izraza »punkt«: to je njegova posl jedn ja rečenica koju smo cit irali, a kojaupućuje na totalnu isprepletenost obavještajnih mrežakoje su tada postojale u Zagrebu — i Krajačićeve, i Ko-

piničeve, i part ijske!

Otkuda Lepa Perović među onima koje August Cilićdovodi ili sreće u Šnidaršićevoj kancelariji?

Zbog neslaganja u radu Povjereništva PK KPJ zaBosansku krajinu i na zahtjev Dure Pucara Starog teOsmana Karabegovića, članova tog Povjereništva, CKKPJ je Lepu Perović, također člana Povjereništva PK zaBosansku krajinu, povukao i stavio na raspolaganjeCentralnom komitetu KP Hrvatske, koji ju je u novem-

bru 1942. godine, za jedno s Milutinom Bal tićem i Peri-com Dozetom, kao člana Povjerenstva CK KPH poslao

na ilegalni rad u Zagreb. U svojim sjećanjima ona, po-red ostaloga, doslovno kaže i ovo:»Prilikom našeg dolaska zatekli smo obavješ-

tajnu mrežu u priličnom rasulu uslijed hapšenja.Ali ubrzo nam je uspjelo da je ponovo uspostavi-mo i može se reći da nije bilo ni vojne ni civilne,



ustaške i domobranske, organizacije ili institucije,u kojoj ne bismo mogli uspostaviti naše obavješ-tajne punktove. Teškoća je bila više u nemoguć-nosti da sve to organizaciono obuhvatimo, jersmo bili pod stalnim udarcima ubistava i hapše-nja.

Naš a ob av je šta jna sl užba bi la je orga ni zov an a pr ek o normalnih pa rt ij sk ih veza i dr ugi h ilegal-nih organizacija. To je bilo veoma jednostavno.Svaki pripadnik neke organizacije, koji je imaonešto da dostavi rukovodstvu Partije, zapisivao bito na malu cedulju i potpisivao nekim svojim uvi-

jek is tim zn akom . Te su cedulj ice pu tova le ilegal-nim kanalima i dospijevale u Mjesni komitet. Po-

kazalo se da se ubrzo na taj način toliko proširiokrug obavještajaca, da je bilo na desetine i deseti-ne ljudi koji su nam dostavljali materijal, uglav-nom veoma dragocjen. Imali smo uspostavljene iveze sa svim rodovima domobranske vojske. Na pr im je r, vojn i do kum ent o odbrani Zag reb a u slu-čaju napada partizana imali smo sutradan u svo-

jim rukama, čim je bio da t na jpovjerl jivi jim pu-tem odgovarajućim vojnim komandantima.

Vrlo brzo smo preko veza u domobranskoj voj-sci i preko naših obavještajnih kanala, saznavaliza koncentraciju neprijateljskih trupa protiv poje-dinih djelova naše oslobođene teritorije u Hrvat-skoj. Ali, teškoća je bila u tome što nismo imali pri

ruci radio-stanicu da bismo na vrijeme mogli te poruke da javimo na šoj pa rti za nsko j ko ma ndi . Ni-smo imali ni posebnu vojno-obavještajnu parti-zansku službu u Zagrebu.

Prilikom mog polaska u Zagreb, drugovi su mirekli da će uskoro biti poslat jedan naš oficir saradiostanicom, koji će preuzeti sve vojne obavješ-tajne veze u Zagrebu, kako bi se obrazovala po-sebna vojno-obavještajna služba. Ona bi bila od-vojena od partijskih organizacija i stanicom pove-zana direktno sa partizanskom komandom naslobodno j teritoriji.«187

Neki upravo ci ti rani na vo di Lepe Perović mogu se preko mentar isati na razne načine, no čin jeni ca je da

ona govori ponajprije o partijskoj obavještajnoj službi ina tom planu pruža upečatljivu sliku njene organizacije i meto da rad a. Na taj način on a popunjava veliku prazninu u mo za ik u za greb ačkog ob av je šta jn og ce ntr ai omogućuje da se on sagleda u cjelini.

Do uspostavljanja radiotelegrafske veze zagrebač-



kog obavještajnog centra s Glavnim štabom NOV i POHrvatske te sa CK KP Hrvatske, kao i do izvjesne reor-ganizacije u njegovu radu — doći će tek 1943. godine.



OBAVJEŠTAJNA AKTIVNOSTKARLOVAČKOGA VOJNOG KOMITETA

osnivanje i veze s Ivanom Krajačićem — oslobođe-nje Tušilovića — nekoliko verzija jednoga prethodnogdogađaja — kako se dolazilo do obavještenja — još je-danput o formiranju Komiteta — zagonetni dokument — kako je razbijen Komitet — sudbine obavještajaca



Karlovački vojni komitet, koji je djelovao od prolje-ća 1942. do proljeća 1943. godine, bio je tijesno povezansa Zagrebačkim obavještajnim centrom, kojim je ruko-vodio Ivan Krajačić Stevo (»Brko«). Niz važnih obavješ-tajnih podataka koje je Krajačić slao Glavnom štabu NOV i PO Hr va ts ke i, pr ek o Jos ip a Kopiniča, Moskvi,nesumnjivo je potjecao od članova i saradnika upravotog komiteta.

O obavještajnom radu Karlovačkoga vojnog komite-ta opširnije su pisali neki ratni karlovački partijski fun-

kcioneri. Tako Vlado Novaković kaže da je »prvi tajnisastanak domobranskih oficira, simpatizera NOP izkarlovačkog garnizona, od kojih je kasnije formiranvojni komitet« održan u proljeće 1942. godine u stanu pu ko vs ko g li ječnika Mil an a Mik an a. Bili su pr is ut ni :

»... Frane Biočić, pješadijski bojnik, Antun Mi-hec, pješadijski satnik, Drago Diebalo, inžinjerski

po ru čni k, Ivan Frle ta , in žinj er sk i po ru čni k, Sreć-ko Brana, artiljerijski satnik, Milan Mikan, sani-tetski satnik, Vitale, natporučnik-magistar, OlgaMikan, zubar, domaćica sastanka.«1

Tom je prilikom zaključeno da Srećko Brana, koji jeveć bio povezan s Ivanom Krajačićem Stevom u Zagre-

bu (vidi poglavlj e »Zagonetni Srećko Brana«), na stav i

da održava vezu s njim i u ime Karlovačkoga vojnogkomiteta te da Diebalo i Brana učvrste veze i s Okruž-nim komitetom KPH za Karlovac. U Vojni komitet tadasu ušli: Frane Biočić kao predsjednik, Ivan Frleta kaosekretar te Drago Diebalo i Srećko Brana kao članovi.Kasnije su u taj komitet ušli Franjo Mudronja, nared-nik, Stjepan Cvietić, vodnik i Zlatko Pintar, natporuč-nik. »Konkretniji i intenzivniji rad« — ističe V. Novako-vić — »osjetio se nakon što je Stevo Tomić Ura, kao

pre dsta vni k Mje sn og komi te ta , počeo dolazi ti na sas-



tanke Vojnog komiteta.« Po Novakovićevim navodima,osim Srećka Brane u Zagreb su na sastanke sa StevomKrajačićem odlazili i Frane Biočić, Ivan Frleta, StevoTomić, Desimir Kačavenda, Pavao Jurmić... Prema nje-govu mišljenju...

... »Krajačić je rad io na širem povezivanju višihdomobranskih oficira, vjerovatno s namjerom daformira viši vojni komitet, koji bi radom i aktiv-nošću pokrivao čitavo područje NDH, pa i šire odtoga.«2

Osim veza s Mjesnim partijskim komitetom i sa Ste-vom Krajačićem, preko kojih su obavještajni podaci do-stavljani partizanskim štabovima, Karlovački je vojnikomitet ubrzo uspostavio i direktnu vezu s Okružnimkomitetom KPH za Karlovac, koji se nalazio na oslobo-đenom teritoriju Korduna. Istovremeno je nastojao i us-

pijevao da u okolnim do mobr ansk im posadama orga-nizuje mrežu saradnika radi prikupljanja obavještenjai pripremanja njihove predaje partizanima. Našavši seu ljeto 1942. godine sticajem okolnosti u domobransko--ustaškoj posadi Brezova Glava, kod Tušilovića, na ces-ti Karlovac—Slunj, Srećko Brana se povezao s domob-ranskim natporučnikom Franjom Molekom i pridobioga za NOP. Premda je Brana napustio Brezovu Glavu,Molek je s grupom domobrana, simpatizera NOP-a, iz-vršio sve potrebne obavještajne i druge pripreme za lik-vidaciju tamošnje posade. O tome V. Novaković piše:

»Napad na to uporište izveden je u jesen 1942.Gubitaka je bilo s naše strane jer se u posadi na-lazilo 107 ustaša na koje se nije moglo utjecati i

pripremat i ih na pr ed aju. Međutim, s obzirom na br ojno st an je i nao ru ža nj e posade (107 us ta ša i 322domobrana naoružanih s 2 topa, 4 teška mitralje-za, 13 puškomitraljeza i oko 350 pušaka) i na stra-tešku važnost tog uporišta ono je zahvaljujući na-šim vezama kapituliralo bez naročito velikog ot-

pora.«3

U jednom ustaškom »izvješću« o likvidaciji posade uBrezovoj Glavi, nalazimo sljedeće podatke:

»Današnjim svojim izvješćem dostavlja Vrhov-no oružničko zapovjedničtvo prema podatcimaoružničkog krila Karlovac, da su tokom noći od23. na 24. o. mj. partizani jakim snagama napalinašu posadu u Brezovoj Glavi, koja je brojila 600ljudi. U Karlovac su stigla samo 23 člana posade,dok se za sudbinu ostalih ne zna. Topničkom vat-rom iz Karlovca naše jedinice tuku neprijatelja.«4



A u knjizi Oslobodilački rat naroda Jugoslavije na -lazimo tekst:»23/24. oktobra 2. i 4. brigada su zauzele Tuši-

lović, u kome se nalazilo oko 500 ustaša, domob-rana i žandarma i odbile neprijateljsku interven-ciju iz Karlovca.«Uz taj tekst u napomeni su dati ovi podaci:

»U Tušiloviću je ubijeno 55 a ranjeno i zarob-ljeno 427 domobrana, ustaša i žandarma, a zaple-njeno 17 mitraljeza, 350 pušaka, 30.000 metaka idr.«5

Tu partizansku pobjedu, dotada jednu od najvećihna teritoriju Korduna, Hronologija uopće nije registro-vala!

Prije likvidacije ustaško-domobranskog uporišta uBrezovoj Glavi (Tušiloviću) Franjo Molek je po direktiviOkružnog komiteta KPH za Karlovac 29. avgusta 1942,uz pomoć simpatizera NOP-a u domobranskim redovi-ma, likvidirao četničke kolovođe Milića Rakinića i Mar-tinovića, koji su iz Karlovca i Brezove Glave pokušavalida pronađu svoje istomišljenike na Kordunu i povežuse s njima. (Vidi poglavlje »Partizanska obavještajnaslužba i četnički pokret Draže Mihailovića«.) Kako se toodigralo i što se poslije uništenja neprijateljske posadeu Brezovoj Glavi i oslobođenja Tušilovića događalo, za-

bilježio je Vlad imir Dedi je r u svom dne vni ku 28. oktob-ra na osnovi kazivanja Franje Moleka:

»S nama ide poručnik Molek, okretan čovek,tridesetih godina, plavih očiju, meke retke bradi-ce, krivih nogu, i još dva domobranska oficira odkojih je jedan lekar. Svi su naši simpatizeri još odranije. Pričaju kako su ubili Rakinića. Doktor jenapisao 'partizansko' pismo, a Molek je naredioda se Rakinić odmah strelja. Molek je s pismomotišao kod Mecgera, zapovjednika Trećeg zdruga,Švabe iz Osijeka, koji je bio instruktor u JankaPusti. Mecger ga je pohvalio:

— Fi to to pr o učinili! Nastradaće bo jn ik Pušić, tv orac plana za uniš-

tenje partizana na Kordunu preko četnika. On se,

po save tu It al ijana, povezao s Rakinićem. Molek je u 'p ismu ' nazn ačio : 'Mi ćemo us ko ro nap astiTušilović'. Sada će Pušić odgovarati što je palo'neosvojivo utvrđenje' i što se povezao s banditomRakinićem.

Pošto su Molek i ostali oficiri izvođeni svezani pred domobrane koji se puštaju kućama, Me cger



će verovati da su streljani: — Još će me proglasiti sa tnikom post mortem,i dati mi titu lu viteza! — veli Molek u šali.«8

Postoji i drug a verzija događ aja koji je opisao V. De-dijer u svom dnevniku. Dao ju je kordunaški prvoboracZuhdija Žalić pozivajući se na navodno kazivanje Stan-ka Ć anice Opačića:

»Rakinić je izgubio glavu godine 1942. u Tušilo-viću. Tako svjedoči Stanko Opačić Ć anica, koji jerješavao o Rakinićevom slučaju. Komandant te

bojne dom ob ra na bio je Pušić, koji je bio na bolo-vanju u Zagrebu. Zamjenjivao ga je Franjo Molek,koji je u dogovoru sa Stankom Opačićem Ć ani-com, osam dana prije pada Tušilovića, dvojicu iz-

dajn ika Rakinića i Martinovića iz Krstinje likvidi-rao na taj način što su ih bacili u bunar Steve Ga-ćeše, kod zadružnog doma u Tušiloviću.«7

Zuhdija Žalić griješ i jer Ć anica Opačić, koji je svaka-ko bio upoznat s nast ojanji ma partizanske obavještajneslužbe da se likvidiraju Rakinić i Martinović, nije odr-žavao vezu s F. Molekom. Ipak, u jednome je u pravu:nakon strijeljanja izdajnici Rakinić i Martinović bačenisu u isušeni bunar u Tušiloviću.8

Tadašnji obavještajni oficir Kordunaškoga vojnog po dr učja Savo Bogdanović o sluča ju Rakinić-Martino-vić govori drukčije i od Dedijera i od Žalića. Na osnovivlastitog sjećanja, kazivanja drugih učesnika i sačuva-nih dokumenata o likvidaciji poručnika Milića Rakini-ća i bivšega općinskog bilježnika iz Krstinje Martinovi-ća (a ne Marka Mrkića, kako stoji u nekim izvorima),on opisuje kako su njih dvojicu ustaše uputile iz Kar-lovca u Tušilović, odnosno na Brezovu Glavu i kako imse priključio partizan dezerter Ljubišić, rodom iz selaCerovca na Kordunu. Bogdanović zatim govori o likvi-daciji dezertera Ljubišića uz pomoć djevojke iz Tušilovi-ća u koju se Ljubišić zaljubio i o povezivanju Drage Vu-kića, obavještajnog oficira 2. partizanskog bataljona,koji je bio orijentisan prema Tušiloviću, te o poveziva-nju sa Franjom Molekom, i dodaje:

»Kada je Ljubišić likvidiran, Rakinić je postaooprezniji i vodio je mnogo računa o tome u kak-vom se društvu kreće. Ć ak je prijetio par tizani mada će im se osvetiti za likvidaciju Ljubišića. Ali, onnije tada znao da se i oko njega i Martinovića već

plete mreža koju je počela da stvara naša mla daobavještajna služba. Samo je trebalo čekati povo-



ljan trenutak u kome će se uloviti...Teškoće su savladane onog momenta kada jedužnost komandanta posade u Brezovoj Glavi

preuzeo domobranski natporučnik Franjo Molek, jer je dotadašnji komandant posade ust aš ki boj-nik (Pušić — primj. autora) otišao na odmor uKarlovac... došlo je do sastanka između Vukića iMoleka. Na tom sastanku dogovorili su se da Vu-kić n api še pism o Martin o viću i Rakin iću u ime NOP-a , u kome će im savj etovat i da budu još otvo-reniji i agresivniji u svojoj neprijateljskoj propa-gandi protiv NOB-e kako bi se mogli što bolje pla-sirati i unjedriti u redove neprijatelja, i slati infor-macije o jačini, rasporedu, broju vojnika i oružja

ustaških i domobranskih jedinica. U pismu je na-glašeno da su ove informacije dragocjene i da onitime svjesno vrše svoju patriotsku dužnost. Dogo-voreno je da će pismo takvog sadržaja Vukić po-slati po jednoj ženi, koju je opisa o kak o će izgleda-ti, a koja neće znati za sadržaj pisma. Tu ženu tre-

ba da presretne domobranska pat ro la , da je pre -trese i da uzme od nje zatvoreno pismo s motiva-cijom da će ga predati Martinoviću i Rakiniću, aženu da pusti da se vrati. Prije predaje pisma ovojdvojici, voda patrole će pismo predati natporučni-ku Moleku, kome će se pismo učiniti sumnjivo, paće ga otvoriti i vidjeti sadržaj, a odmah iza togastupiti u akciju.

Kako je dogovore no, tako je i učinjeno . Kad a je pism o došlo u ruke Mo le ka i kada je, tobože, vidiošto u njemu piše, odmah je naredio da se uhapseMartinović i Rakinić, a on je na motor-kotaču oti-šao u Karlovac do bojnika i zapovjednika posadeda ga upozna sa sadržajem pisma i da što više us-meno optuži Martinovića i Rakinića za 'partizan-sku' djelatnost.«9

Dobivši od bojnika Pušića odobrenje da formiraVojni sud koji će suditi Rakiniću i Martinoviću, Molekse, zadovoljan, vratio u Tušilović, odnosno u BrezovuGlavu...

»Bio je sretan kada je mogao Vukića da izvjesti kako je kombin acij a vrl o dobro reali zirana i da je dva izdaj-nika manje« — kaže Savo Bogdanović i, opisavši ukrat-ko napad na Brezovu Glavu, dodaje:

»Odmah nakon završetka akcije i dolaska naoslobođeni teritorij, Molek mi je detaljno opisaonjegovu i Vukićevu akciju u likvidaciji izdajnikaMartinovića i Rakinića,«10



Prema nekim izvorima, Karlovački vojni komitet jeuz pomoć domobranskog bojnika Nenada Stefanovića,koji je službovao u Zagrebu, dobijao čak i kopije povjer-ljivih izvještaja što su ih najviši vojni komandanti tzv.

NDH dostavlja li »vojskovođi« Slavku Kvaterniku, a onih zatim prosljeđivao partijskom rukovodstvu ili parti-zanskim štabovima. Sačuvano je nekoliko takvih izvješ-taja. U jednome od njih stajalo je:

»Stanje u pogledu hrvatsk ih vojnih jedinica ne-izmjenjeno od prošlog izvještaja. Talijana došlo uKarlovac još 2000. Što se tiče ustaškog pukovnikaMagaša iz Zagreba, za njim još nisu stigli podaci.On sa oduševljenjem govori kako primjenjujedrugu taktiku protiv partizana, naime da je nare-

dio podčinjenim zapovjedništvima ustaških bojnida moraju po svojoj inicijativi vršiti noćne prepa-de i opkoljavanja neopreznih partizana.«"A u izvještaju od 4. januara 1943. Karlovački vojni

komitet obavještava Okružni komitet KPH za Karlovac:»Na večeri koju je pripremila špijunka Šantić-

ka u Karlovcu bio je prisutan šef policije, a tu se je na lazi la i Štefa Hol jevac. Šef policije st alno jegovorio nešto u prilog partizana, vjerovatno da biisprovocirao Štefu Holjevac. Nakon njegovog od-laska drugi dan u Zagreb uslijedilo je hapšenje.Između ostalih uhapšena je i Štefa Holjevac i nje-na majka. U cilju oslobođenja ustaškog pukovni-ka Francetića, Šantić Elizabeta je preko jednog

domobranskog oficira htjela poslati pismo K(otar-skom) K(omitetu), ali je ovaj to odbio.«12

U tom trenutku u rukama partizana nalazio se zlog-lasni ustaški pukovnik Jure Francetić. Njegov je avionoboren potkraj 1942. godine kod sela Zbjega, ali je on

pr ilikom zaro bl javanja teško ranje n i posli je nekolikodana umro u oslobođenom Slunju.

I Slavo Kovačić, karlovački partijski aktivista, a za-tim sekretar Mjesnog komiteta KPH u Karlovcu, opisu-

je, ali malo drukčije od ostalih, nas ta nak Karlovačkogavojnog komiteta. Po njemu, akcija (u tom smislu) je po-tekla u proljeće 1942. godine iz prijateljstva i međusob-nog povjerenja poručnika Drage Dijebala i profesoraZlatka Pintara. S. Kovačić doslovno piše:

»Zlatko Pintar saznao je od pukovnika OtmaraErdeljca, tada zapovjednika Popunidbenog za-

povjedništva Karlovac s kojim je bio u porodič-nom prijateljstvu, da će se izvršiti premetačina



kod nekih domobranskih oficira. Pintar je s timupoznao Dijebala. I kad je naišla vojna policija,zahvaljujući pravodobnoj obavijesti, kod Dijebalanisu uspjeli naći ništa kompromitirajućeg, za čimsu tragali. (...)

Dijebalo i Pintar radili su u istoj kas arn i i tamo povezivali rad nekolic ine of icira i podofici ra u 3.obkoparskoj bojni. Tu je radio i natporučnik IvanFrleta, kasnije sekretar Vojnog komiteta, rezervninatporučnik Juraj Kuzmić, inače učitelj u D(onjoj)Kupčini, i narednici Franjo Mudronja, Bartol Pe-cotić i Vjekoslav Stipčević. Kasnije u drugom ka-sarnskom krilu djeluju i nadsatnik Josip Vranjić idomobran Stanko Rožman. (...)

S vremenom je obavljen popis svih kasarni,nazivi jedinica u njima, njihovo brojno stan je i na-oružanje, zatim popis vojnih ustanova u gradu injegovoj okolini. Trebalo je proširiti djelatnost ina druge jedinice i razviti intenzitet sličan onomu 3. obkoparskoj bojni. Tako su se stvarali povolj-ni uvjeti za djelovanje organizacije u vojnim jedi-nicama na širem području. Za kratko vrijeme raz-vili smo djelovanje još i u Posadnoj bojni, Dočas-ničkoj školi, Vojnoj bolnici, Popunidbenom zapov-

jedništvu i Komandi grada. Jed nom pril ikom pre-nio sam zahtjev 0(kružnog)K(omiteta) da se izradidetaljan plan Karlovca o fortifikacijskim objekti-ma i točnim podacima o rasporedu jedinica u gar-

nizonu. Taj je zadatak besprijekorno izvršen. Tase karta danas nalazi u Vojnom muzeju u Beogra-du.«13

Prema Kovačićevim navodima, Karlovački vojni ko-mitet ponikao je iz jezgre koja je postojala u Trećoj ob-koparskoj bojni i u prvom trenutku u njega su ušli...

«... natporučnik Ivan Frleta kao sekre tar, zatim poručnici Drago Dijebalo i Zlatko Pintar i stožer-ni narednik Franjo Mudronja kao članovi. Zada-tak im je bio da se on proširi predstavnicima izdrugih kasarna i jedinica i da počnu samostalnoorganizirano raditi po svim zadacima koje će do-

bivati od viših rukovods tava preko Mjesnog komi-teta. Jedan od prvih zadataka bio je da stupe u

kontakt s bojnikom Franjom Biočićem, koman-dantom Posadne bojne, i da mu predlože da ude uVojni komitet, što je s vremenom i učinjeno. (...)

Koliko se sjećam, u vrijeme primopredaje mojih veza s na ši m aktivist ima u jedinicama karlo-vačkog domobranskog garnizona, dakle koncem



studenog i početkom prosinca 1942. godine, Vojni je komi te t djelovao u sa st av u: bojn ik Fr an jo Bio-čić, predsjednik, natporučnik Frleta, sekretar, ačlanovi su bili poručnik Zlatko Pintar, stožerninarednik Franjo Mudronja i đak-vodnik dr Stje-

pan Cvjetić. (...)U zapovjedništvu grada bio je Pajo Luketić,

kandidat KP, tada osobni šofer zapovjednika gar-nizona Tomaševića. Od njega smo dobivali podat-ke o Tomaševićevu kretanju i razgovorima koje jevodio u automobilu s drugima.«14

U Arhivu Vojnoistorijskog instituta sačuvan je ču-

dan, donekle i zagonetan dokumenat potpisan sa »Kar-lovački vojni komitet«, koji bi, da je u cjelini tačan, mo-gao razbiti u paramparčad sve do sada izloženo o vre-menu nastanka i aktivnosti Karlovačkoga vojnog komi-teta u toku 1942. godine. Na prvoj stranici tog dokumen-ta netko je naknadno stavio datum »22. I. 1942« i kaoadresata dodao Karlovački odred«.

Međutim, dopisani datum nikako ne može biti tačan je r se u dokumentu govori o to me da su iz Zag re ba pokuririma upućeni darovi hrvatskim, njemačkim i tali-

ja ns ki m legi jama , ali:»Sa njemačkom-(hrvatskom) legijom uopće ni-

su mogli uhvatiti vezu pošto je ciela opkoljenakod Staljingrada.«Slijede detalji o tome kako je uništena hrvatska legi-

ja na is točnom frontu itd., a hi sto ri js ka je čin jeni ca dase to nije zbilo u posljed njoj f azi Stalj ingra dske bitke zi-mi 1942/1943. godine! Prema tome, spomenuti je obav-

je šta jn i izvještaj mogao biti pis an eve ntu al no 22. janua-ra 1943. godine, a oznaka da je upućen »Karlovačkomodredu« potpuno je deplasirana jer je taj odred formi-ran tri mjeseca kasnije — 17. aprila 1943!

Ipak, za bun u izazivaju prvi reci tog izvještaja:»Primili smo Vaše pismo broj 1 kao i prepis i

dopunu istog. Zadocnili smo s odgovorom iz raz-loga što su se prvi put od ovog novog komitetatražili neki podaci, a za dobiti podatke trebalo je

pr ij e naći ljudi . Nešto se naš lo i poveza lo a nada-mo se da će sliedeće pismo biti potpunije.«15

Tko je pismom »br. 1... prvi put od ovog novog (istak-li autori) komiteta« tražio podatke, nismo mogli utvrdi-ti. Mogao je to biti Štab Kordunaškog NOP-odreda,Štab 13. proleterske NOU brigade »Rade Končar«, koja

je dj el ov al a na Žum be rk u, Mjesni komi te t ili, na jp rij e,



Okružni komitet KPH za Karlovac. No, ti su podaci za-ista bili veoma opširni i precizni. Prije svega, u izvješta-

ju se daju »podaci o vojsci u Karlovcu«, a za tim slijedikarakteristika najbližih saradnika »Zapovjednika ope-rativne zone Karlovac«, pukovnika Ivana Tomaševića.U tekstu je za rad jednog vojnog komiteta karakteristič-na rečenica: »U stožeru ima satnika Klepca (nije naš) inadporučnika Barlovića (radi se na tom da bude naš).«Slijede podaci za III stajaći ustaški zdrug. Za njegovakomandanta pukovnika Antuna Magaša, bivšega ju-goslavenskog majora, kaže se da bi »svakom vragu slu-žio ako mu konvenira«, a onda dodaje:

»Videći da se situacija okreće proti osi poželio je vezu sa pa rtiz an ima. (Kaže, al i laže da je prot ivsvoje volje određen u ustaše). Dogovarao se sa us-taškim časnicima u Zagrebu: Galićem i Bakotom iu prosincu je očekivao vezu (pismo) iz šume za ve-zu sa partizanima. Istu nije dobio. Pokvareno am-

biciozan, veoma marljiv.«16

U tekstu o Magašovoj vezi s Galićem vjerovatno jeriječ o ustaškom pukovniku Vladi Galiću, komandantuPavelićeva Tjelesnog zdruga i komandantu grada Za-greba, kojega je Stevo Krajačić posjetio u Zagrebu, unjegovu stanu, i pridobio za saradnju s narodnooslobo-dilačkim pokretom (o tome opširnije vidi u poglavlju»Zagrebački obavještajni centar«).

U izvještaju se opširno govori o okolnim posadama,

magazinima municije, hrane, prehrani štabova i ljudi,stanju odjeće, naoružanju itd. Citiraćemo samo podat-ke koji, čini nam se, zaslužuju posebnu pažnju, i to re-dom kako su dati:

»Ustaški zdrug je imao ranije svoju rezervu uKarlovcu, ali to je bila bojna koja je u Krašićuuništena.«17

Napad na Kr aš ić izvršile su 13. prole ter ska NOU brigada »Rade Končar« i 4. kordunaška NOU Br igada ioslobodile ga noću između 1. i 2. januara 1943. godine.

Slijede citati iz izvještaja:»3) Željeznička stražarska bojna — izvještaj o

njoj poslat je prije par dana. (U Karlovcu samostožer).

4) Prome tni ustaš ki sat — izveštaj o njoj pos lat je pr ij e par dana.5) 1. i 2. posadni sat oko 600 pušaka. Starija go-

dišta; raspoređena po Karlovcu i Jamadolu kaostraže.

6) 3. pukovnija: Zapovjednik: pukovnik Č ubelić po mo ćni k: bo jn ik Bijočić. Sl un jski sat: 77 pušaka i



3 strojo puške. Pohodni sat 80 puš aka i 1 mitraljez.Zapovjednici protivnici u vojarni 3 pukovnije.«18

Tačka 3) i 4) donekle su u suprotnosti s prv im citira-nim pasusom ovog izvještaja. Međutim, najveću pažnju

privlači činjenica da njegov au to r ne zna pra vo prezi-me Frane Biočića, već piše »Bijočić«!?

Slijedi pasus:»Taljanska vojska u Karlovcu. Prema brojnom

stanju na hrani ima ih 4.700 (na dan 10. siječnja)ukupno u svima jedinicama; detaljno ne znamo:

prema nesi gurn om izvještaju imaju 24 te nka odtoga 1 za bacanje plamena.«19

Interesantni su i ovi podaci:»Veza: Možemo poslati ljude za u svima prav-

cima, samo javite kod kojih se ljudi u obližnjimmjestima može slati materijal i ljudi za vezu. Da bi bio marlj ivi ji ra d se ljaka kod kojih bi se vezasastajala itd. javite nam ako želite da nekom selja-ku oslobodimo iz vojske sina ili slično, ako služi uKarlovcu, Ozlju, Delnicama, Ogulinu, Dugoj Resi,Bariloviću i to u 3. pukovniji, jer jedan narednikradi na tome.

Jednoga — 2 — 3 — 5 — 10 — 20 lica može te ugrupama slati u domobranstvo u Karlovac i gorenavedena mjesta, ali samo možemo ga (ih) raspo-rediti u dočasničkim činovima i kao domobrane.Ovo možete odmah početi. Neka se u Karlovcu ja-vi kome iz komiteta, a najbolje izravno onom licu

što vam je predloženo za člana antif(ašistič-kog)-vijeća.... U Karlovcu raspolažemo za sada sa oko 15

častnika i dočasnika i 60 domobrana koji su pove-zani, a simpatizera ima više. Ako vam trebajuimena javićemo imena, a naslov će biti 'Iskaz ljudikoji se nisu ogrešili o partizane, ali ne simpatišu

part izane' .Poslat vam je sastav Komiteta od 3 člana —

ako ste ga primili.Pokret se širi i organizuje, pažnja od strane

policije, us ta ša i zapovjednika Tomaševića je po-većana, pošto znaju činjenicu da ima dosta ljudi uvojsci koji su naklonjeni partizanima. Naročito

poslie Diebalova bijega.Por(učniku) Diebalu, je bio poslat traženi ma-

terijal u Žumberak, ali pošto je bio pregled pro-laznika detaljan, to je materijal uništen.

Č asnici u drugim garnizoni ma koji su naši ikojima se potpuno pouzdano možete — (otvoreno)



obratiti Draganić Slavko, bojnik — zapovjednikdomobranske bojne u Sinju i njegov pobočnik.Knika Josip satnik — u stožeru divizije (izme-

đu ove i sljedeće riječi u originalu je ostavljen pra-zan prostor — vjerovatno za naziv divizije — pri-mj. autora) Kostajnica

Vlada Pejašinović — poručnik IV bojne 1. pu-kovnije — Trbuk kod Doboja.«20

Nismo mogli utvrditi tko je bio lice »predloženo začlana antif (ašističkog)-vij eća«.

Sa zapovjednikom domobranske bojne u Sinju, od-nosno u Kninu, bojnikom Slavkom Draganićem veza jeveć bila uspostavljena. O tome je Splitski obavještajnicentar u izvještaju od 10. septembra 1942. obavještavao

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju:»l). Ac^,' javlja: U razgovoru sa domobranskim

majorom Draganićem doznao da je po naredbiKvaternika komandant domobrana u Kninu iz-dao četnicima kninskim 100 pušaka, 6 teških i 3 la-ka mitraljeza. Isti Draganić želi da bude u kontak-tu sa partizanima da bi ih na vrijeme obavješta-vao o akcijama koje bi se vodile protiv njih. Tvrdinadalje da je više puta (jednom kod Krčića!) nare-dio patrolama da mu hicima i svjetlećom raketom

jave kad na iđu na pa rt izan e i kad bi mu bilo jav-ljeno da je više od sata razmještao mitraljeze i

bo rb en e jedinice i time dao vre men a pa rt izan im ada se povuku. Poslaću javku za njega ukoliko bi

se po provjeravanju došlo do zaključka o potrebikontakta sa njim. On je stalno u Kninu.«21

Za satnika Josipa Knika i poručnika Vladu Pejašino-vića nismo mogli utvrditi da li su, kada i kako, zahva-ljujući tom izvještaju Karlovačkoga vojnog komiteta,uspostavili vezu s narodnooslobodilačkim pokretom.

Velika četvrta neprijateljska ofanziva na oslobođeniteritorij »Bihaćke republike«, odnosno na »Titovu drža-vu«, kako su je Nijemci nazivali (Tito-Staat) i u svojimslužbenim dokumentima, počela je 20. januara 1943. go-dine. Nekoliko da na prije toga u Karlovcu i okolini kon-centrisala se SS-divizija »Prinz Eugen«, koja je odavde ikrenula u napad. Da je izvještaj o kojemu smo upravogovorili pisan 22. januara te godine, onda bi on moraosadržavati i bar neke osnovne podatke o toj njemačkojdiviziji. Međutim, o tome u njemu nema ni jedne jedineriječi!

Zašto? Na to pitanje, kao i na neke d rug e nedoumice o koji-

ma smo govorili, nemamo odgovora, odnosno objašnje-



nja. Moguće su razne kombinacije. Kada je u maju 1943. pr ova lj en Vojni komi te t u Karlovcu, pohap šeni i optu-ženi domobranski oficiri držali su se upravo iznijeteverzije o vremenu formiranja i početka njegova radaspomenute u izvještaju o kojemu govorimo! Tako su seu obrazloženju presude Ratnog suda I domobranskogzbornog područja u vezi s natporučnikom Ivanom Frle-tom našli i ovi reci:

»U prosincu mjesecu 1942. god. i sječnju mjese-cu 1943. god. u Karlovcu, prisustvovao je sastanci-ma na kojima se raspravljalo o organiziranju VKKPH u Karlovcu (Vojnog komiteta u Karlovcu —

pr im j. au tora ). Jedan tak av sas tanak održan je i unjegovom (Frletinom) stanu, a nakon toga održani

su sasta nci u stanu Biočić Franje. Na sasta nku odr-žanom u stanu bojnika Biočića 6.1 1943. g. organi-ziran je VK KPH u Karlovcu . Na tom sastanku

pr isus tvoval i su os im Biočića, sa tn ik Brana Sreć-ko, narednik Mudronja Franjo i radnik Tomić Ste-vo, zvan 'Ura' član MKK (Mjesnog komiteta Karlo-vac — primj. autora). On je (Frleta) bio određen zasekretara VK. Taj komitet održao je nekoliko sas-tanaka u stanu Biočića. U taj VK je naknadnouved en vodnik Cvietić Stjepan, a konačno i nat po-ručnik Pinter Zlatko«.22

Vlado Novaković tvrdi da je »Gestapo u saglas-nosti s ustaškom obavještajnom službom i vojnom ko-mandom NDH«, što nije vjerovatno jer je to prije svihmogla učiniti samo domobranska kontraobavještajnaslužba, u proljeće 1943. uputio u Karlovac domobran-skog bojnika Lavoslava Masarinija, koji se odmah po-vezao s Ivanom Frletom za kojega su već sumnjali da jeaktivist NOP-a. Prema Novakoviću, dalji tok događaja

bio je ovakav:»Masarini se povjerio Frleti kao simpatizer

NOP-a iz ražava ju ći želju za suradn ju. Fr le ta muukazuje povjerenje i prihvaća suradnju, jer je vje-rovatno doznao da je Masarini već prije toga bio

po ve zan u Za gre bu s bo jn ik om Iv anom Kneževi-ćem (bliskim saradnikom Ivana Steve Krajačića — (primj. autora). S obzirom na to Fr le ta ni jeimao razloga da mu ne iskaže povjerenje. Krozkontakte s Frletom Masarini otkriva i ostale ljudes kojima Frleta saobraća. Svoja zapažanja i otkri-ća Masarini prenosi Gestapou i ustaškoj obav-

je šta jnoj službi. Pr iv rženos t i suradnja s NOP-om



bi li su sam o varka da bi se što us pješ ni je uključiou rad Vojnog komiteta i upoznao njegov rad, čla-nove i simpatizere. Kada su stvari sazrele, dolazido hapšenja, istrage i suđenja pripadnicima Voj-nog komiteta i ostalim suradnicima koji su s Voj-nim komitetom bili povezani.

Ustaške vojne vlasti fingiraju hapšenje Masa-rinija da se ne otkrije kao agent. Medu prvima jeuhapšen kurir Josip Ivančić Vidak, a zatim ostali.Tom provalom zahvaćen je čitav Vojni komitet, adjelomično i Mjesni komitet. Na oslobođeni terito-rij uspjeli su ispred hapšenja pobjeći Frane Bio-čić, Stevo Tomić, Zlatko Pintar, Slavo Kovačić iStjepan Cvijetić. Bio je to ujedno i kraj rada Voj-

nog komiteta kao veće, uspješne i organiziraneaktivnosti članova Partije i simpatizera NOP-a udomobranskim vojnim jedinicama.«23

Verzija Slava Kovačića, tada sekretara MK KPH uKarlovcu o padu Karlovačkoga vojnog komiteta prilič-no se razlikuje od upravo prikazane verzije Vlade No-vakovića. On doslovno kaže:

»I ja po svojoj liniji, a i članovi Vojnog komite-ta, saznali smo prvih dana svibnja 1943. godine dau Ustaškom stanu znadu za postojanje 'komunis-tičke organizacije u jedinicama karlovačkog gar-nizona, da se u njoj nalaze viši domobranski ofici-ri i da su povezani s komunističkom organizaci-

jom u grad u, a preko nj e sa NOP-om' i da pr ip re -maju velika hapšenja. Od poznanika Viktora Pa-gaća, purgera karlovačkog, ali vezanog za ustaški

pokret , ig rom slu čaja saz nao sam da se s tim u ve-zi priprema i hapšenje mene.

Informacije me nisu iznenadile. Još negdjekrajem 1942. ili u siječnju 1943. godine prof. Mari-

jan Šašek up oz or av ao je na ne do stat ak ko ns pi ra -cije oko d jelov anja Vojnog komiteta, jer da mnogioficiri govore između sebe o njegovu postojanju io tome da mu je na čelu bojnik Biočić. U to smovrijeme i preko veza s oficirima u zagrebačkomgarnizonu saznali da je u karlovački domobran-ski garnizon premješten bojnik Lavoslav Masari-ni, ali da misle da je ubačen kao provokator sa za-datkom da otkrije organizaciju. Masarini je nasto-

jao i uspio vezati se sa sekreta rom Vojnog komite-ta Ivanom Frletom, prikazujući se gorljivim sim-

pa ti ze ro m NOP-a. Iako upo zo re ni na to da se više



nego naslućuje da je Masarini ubačeni provoka-tor, u Vojnom komitetu nisu bili na oprezu. Prof.Zlatko Pintar je upozoravao na opasnost s te stra-

• ne, ali drugi članovi nisu prihvatili njegova upo-zorenja , tvrdeći da se u Masar inija može imati po-vjerenja. Takva situacija nagnala je Zlatka Pinta-ra da o svemu obavijesti Okružni komitet mimoVojnog komiteta i Mjesnog komiteta.

Kad je sazrelo vrijeme za provalu, sreća je bilašto smo na vrijeme saznali za nju. Odluka je bilada se članovi Mjesnog komiteta i Vojnog komiteta

pod hi tno prebace na oslobođeni teritorij. I svi ak-tivisti uže vezani uz Vojni komitet bili su upoznatis provalom, da se pripremaju hapšenja, da treba

otići iz grada i da se organizira prebacivanje u os-lobođenu zonu. No, na žalost, svi nisu prešli.«24

Ratni sud I domobranskog zbornog područja u Za-grebu izrekao je 28. juna 1943. godine presudu koja seodnosila i na neke članove Karlovačkoga vojnog komi-teta i njihove saradnike. U presudi je stajalo:

»... dne 1. srpnja 1943. izvršena je kazna strije-ljanjem: nad domobranom Rožmanom (Stankom)u 15,00 sati, nad stož(ernim) narednikom Stipčevi-ćem (Vjekoslavom) u 15,06 sati, nad natporučni-kom Kuzmićem (Jurajem) u 15,15 sati, nad satni-kom Vranićem (Josipom) u 15,20 sati i nad bojni-kom Kneževićem (Ivanom) u 15,25 sati.

... Milošću Poglavnika pomilovani su ...:a) bojnik Vičan (Ivan), kojem je smrtna kazna

zamjenjena kaznom doživotne teške tamnice, b) na dp or učnik Frle ta (Ivan), kojem je smrtna

kazna zamjenjena kaznom od 20 godina tešketamnice,

c) prič(uvani) domobran Grčević Ivan, kojem jesmrtna kazna zamjenjena kaznom od 20 godinateške tamnice,

d) narednik Mudronja (Franjo), kojem jesmrtna kazna zamjenjena kaznom od 10 godinateške tamnice,

e) vodnik-đak Novak (Ivan), kojem je smrtnakazna zamjenjena kaznom od 10 godina tešketamnice — svima uz gubitak čina.

... Gornje valja proglasiti dnevnim zapovjedi-ma svim pripadnicima oružanih snaga, i to mom-čadskim osobama uz potrebnu pouku o strogostizakonske odredbe o ratnim sudovima.«25



Ni »milošću Poglavnika pomilovani« nisu doživjelikraj rata: pobile su ih ustaše prilikom povlačenja izSremske Mitro vice.28

Ostali su članovi Karlovačkoga vojnog komiteta, nji-hovi saradnici i partijski aktivisti Karlovca, zahvaćeni

provalom do koje je uslijed nedovoljne budnosti došlo umaju 1943. godine, stigavši sretno na oslobođeni terito-rij Korduna ili Karlovačkog NOP-odreda, raspoređeniu partizanske jedinice i ustanove. Predsjednik Komite-ta bojnik Frane Biočić proveo je kratko vrijeme u ŠtabuKarlovačkog NOP-odreda u Bosiljevu, govorio na neko-liko narodnih zborova održanih na oslobođenom teri-toriju, a zatim otišao u Liku, u Glavni štab NOV i POHrvatske27...



SPLITSKI OBAVJEŠTAJNI CENTAR

Titova depeša Moskvi — prisluškivanje razgovorana jednom sastanku — dvije verzije o formiranju split-skog MOC-a — što je najviše teretilo Radu Končara —djelimični uspjeh Vule Delić — istina izgovorena u bu-nilu — MOC počinje da funkcioniše — o partizanskimobavještajcima u Dalmaciji — sačuvani obavještajni iz-vještaji — hapšenje i ubistvo Ivana Lučića Lavčevića —

R. Primorac nije bio Kačić — i »krležijanci« su bili sum-njivi — je li »kurir — aktivist« stigao u Kairo — bojni jeotrov upotrijebljen — posljedice pogrešnog izvještaja —

detalji koji govore sami za sebe — praćeno je i kretanje pojedinaca — novi šef MOC-a i novi obavještajci — i ta-lijanska je obavještajna služba znala da djeluje efikas-no — denuncijacije poslane poštom ne stižu do policije — likvidacija četnika Paje Popovića — izvještaji su stizali u Štab 4. operativne zone



Telegramom br. 27 od 18. avgusta 1942. Tito je javio uMoskvu:

«... Mi smo vrlo dobro organizovali našu obavještaj-nu službu u Dalmaciji. I nfo rmaci je slijede. Val ter.«1

Što se, zapravo, krilo iza tog telegrama?Osvrnućemo se prije svega na dvadesetak sačuva-

nih izvještaja o radu splitskih obavještajaca koji su biliokosnica partizanske obavještajne službe u Dalmaciji.Iz tih izvještaja vide se i obim i metode njihova rada teširina podrške koju su imali — te način i dubina njiho-

va prodora u neprijateljske redove...

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju dostavio je10. oktobra 1941. izvještaj u kojemu se nalazi i ovaj pa-sus:

»U posljednjem smo vam listu pisali o narod-nim izdajnicima, pravoslavnom popu Urukalu,dru. Desnici i bivšem banu Buiću, koji pregovara-

ju s Ta li jan im a u pi tanju za je dn ičke borbe prot ivnas. Oni se skrivaju iza toga, što navodno žele za-štititi Srbe od ustaša. Nadalje smo saznali, da je uSplitu prije nekoliko dana održan sastanak izme-

đu Nike Bartulovića, Ilije Birčanina, četnika i su-radnika Koste Pećanca, dra. Mimice i Grđića. Nasastanku je zaključeno, da se u prvom redu moravoditi borba protiv komunizma i u tu svrhu treba pu to va ti u sva mjesta (Grđić je već ot pu to vao uMostar), jer su komunisti krivi za teror, što gaokupatori provode nad narodom, jer komunististvaraju nemire.«2

Taj je dokumenat pao Nijemcima u ruke i oni su ga preveli, pa je ovo pr ij evod pr ij evoda. Kome je izvještaj



upućen, nije naznačeno, ali sudeći po svemu, upućen jeCK-u KP Hrvatske jer u njemu, pri kraju, nalazimo i re-čenicu: »Pišite nam ko nkr etno i opširno o na šim zadaci-ma...«

Pravoslavni pop Sergije Urukalo, dr Branko Desni-ca, bivši ban Primorske banovine dr Mirko Buić, dr To-ma Mimica, Radmilo Grdić i Niko Bartulović, predratnidesno orijentisani jugoslavenski nacionalisti — u naj-gorem smislu te riječi, okupljeni oko Ilije TrifunovićaBirčanina, djelovali su s pozicija četničkog pokretaDraže Mihailovića. Njihov sastanak, odnosno razgovorvoden u kući dra T. Mimice prisluškivala je aktivistki-nja NOP-a Blaženka M imica i o tome podnij ela izvještajPartiji.3

Poslije učešća na savjetovanju u Stolicama 26. i 27.septembra 1941. Rade Končar Brko, sekretar CK KPHrvatske i član Politbiroa CK KPJ, vratio se u Zagreb,gdje se zadržao kraće vrijeme, a odmah zatim otputo-vao u Split, kamo je stigao sredinom oktobra. Sačuvan

je, također pr ijevod, nj eg ov a pr vo g izvješ ta ja pos la no gdesetak dana kasnije CK-u KP Hrvatske u Zagreb. Tajizvještaj sadrži i dva pasusa bitna za organizaciju parti-zanske obavještajne službe.

Prvi je pasus glasio:»7. Do sada se posvetilo vrlo malo pažnje voj-

noj liniji. Bila su određena tri druga koji treba dase brinu za vezu sa talijanskim vojnicima. Tako-đer smo odredili jednoga druga koji će biti odgo-voran za obavještajnu službu.«4 (Istakli autori.)Drug »koji će biti odgovoran za obavještajnu služ-

bu« bio je Dalibor J akaša Maljčik, st ar i čla n KPJ, koji jeneko vrijeme boravio na školovanju u SSSR-u, a tadaobavljao dužnost sekretara jednog od splitskih rajon-skih komiteta. Istovremeno je u samom Pokrajinskomkomitetu za taj sektor rada, zapravo za davanje direkti-va, primanje i dalje slanje izvještaja bio zadužen IvanLučić Lavčević — Borić, član KPJ od 1926, koji je od1928. do 1935. godine također, bio u SSSR-u na školova-nju.5

Drugi pasus u posljednjem poglavlju izvještaja us-tvari je bio Končarov zahtjev:

»Pitajte beogradsku organizaciju za Marasovi-ća, 4-godišnjeg robijaša, kakav je, kako se držaona policiji i u zatvoru. Fati neka nešto kaže o nje-mu. Drugovi su ga primili ovdje na rad u tehnici imisle, da postane glavni tehničar.«6



Riječ je bila o Anti Marasoviću-Mirku koji je uskoro,osim rada u partijskoj tehnici, imao i značajnu ulogu u pa rt iz an skoj obav je št aj no j službi u Spli tu. A Fati je bioAndrija Hebrang.

Dr Ivan Očak i Jovo Popović tvrde da su se RadeKon čar Brko i Dalibo r Jak aš a Malj čik prvi i jedini putsreli u oktobru 1941, »onih dana kad PK odlučuje da seoformi obavještajna služba«,7 a Maljčik u svojoj izjavidatoj njima dvojici 8. juna 1974. kaže:

»...Ne sjećam se tko mi je od drugova zakazaosastanak s njim. Sastanak je bio u jednoj od split-skih kavan a. Pitao me bih li ja preuzeo obavješ taj-nu službu, i to me zbunilo. Htio sam da se ne pri-mim; mnogo je drugih zadataka, kažem. Brko on-

da kaže: to traži Ce-Ka. E, ako Ce-Ka naređuje, to je drugo...«8

Drago Gizdić, istaknuti splitski partijski rukovodi-lac, međutim, malo drukčije opisuje nastanak partizan-ske obavještajne službe u Splitu:

»Tu se već uoči rata razvija preko Dalibora Ja-kaše Malj čika obavještajna služba i već 1941. for-mira se Mjesni obavještajni centar (MOC). MOC jes MK Splita održavao veze preko 11-godišnje Bis-tre Mader i omladinke Milene Ružić...

Već god(ine) 1941. u Splitu nije bilo neprijatelj-ske ustanove i organizacije, iz koje se ne bi preko

po jedini h ljudi dobiva li podaci za našu obavje št aj -nu službu.«9

Tko je u pravu: Maljčik ili Gizdić? Teško je na to pi-tanje odgovoriti, ali to nije ni bitno.

Na ko n mal o više od mje se c dana bor av ka u Da lma-ciji Radu Končara je 17. novembra 1941. u Splitu uhap-sila talijanska policija. O tome je odmah obaviještenCK KP Hrvatske, a zatim je uslijedio opširniji izvještajBorića (Ivana Lučića Lavčevića), u kojemu je riječ i onastojanjima partizanskih obavještajaca da utvrde tač-no mjesto gdje je smješten ranjeni R. Končar te poduz-mu postupke za njegovo oslobođenje:

»Sada vam, drugovi, pišemo šta je sa drugomBrkom. Uspjelo nam je doći s njim u vezu i tačnosaznati gdje se nalazi, nakon što su ga prevezli uvojnu bolnicu. Drugarica, koja je dva puta išla u bolnicu, da nav odn o posjeti ta li ja ns ke vojnike, nije ga mog la n i je dn om naći. Dr ug ar ic a, ko ja se na -mjerno povezala s jednim oficirom — liječnikom — iz bolnice, da ne što sazna , na vel a ga je na raz-



govor o Brki, ali oficiru se to činilo sumnjivo i ta-ko je morala razgovor skrenuti u druge vode. Da-nas poslije podne rekao mi je drug Jović da mu jezagarantirano da se može za 5.000 lira osloboditikoga god se želi iz zatvora direktno preko vođeFašija u Splitu. Zaista kod Talijana vlada velikakorupcija i mi dopuštamo da se to može dogoditi.Odlučili smo da mu odmah isplatimo 5.000 lira anakon oslobođenja Brke želimo isplatiti još 5.000lira. Mi ne štedimo, samo ako je moguće da ga os-lobodimo. Ništa drugo ga ne tereti osim falsifici-ranih propusnica i legitimacija. Time bi imao tajfašista formalnu motivaciju da ga pusti na slobo-du. Vrlo nam je teško što vam ne možemo bolje vi-

jesti saopćit i o Brki, al i učini li smo sve da ga oslobod im o iz ruku fa ši st ičk ih krvnika.«10

I taj je dokument sačuvan u njemačkom prijevodu!Jović je bio pseu doni m Vicka Krstulovića, se kre tar a PKKPH za Dalmaciju,11 a pokušaj podmićivanja »vođe Fa-šija« (organizacije fašista — primj. autora) nije uspio.

Podatak da Radu Končara »ništa drugo (ga) ne tere-ti osim falsificiranih propusnica i legitimacija«, naža-lost, nije bio tačan. To se najbolje vidi iz izvještaja Kra-ljevske kvesture u Splitu, tj. kvestora Giuseppea de Li-tala (Duzepe de Lital), dostavljenog 26. februara 1942.»vojnom kraljevskom i carskom prokuratoru specijal-nog suda za Dalmaciju« u Zadru, čiji je »predmet: Tero-ristička aktivnost Komunističke partije u Splitu, atentat

ručnim bombama počinjen protiv odjeljaka vojničke di-vizije 'Alpinski lovci'«.12

U tom izvještaju opširno se govori o događ aji ma i is-trazi vođenoj poslije napada na talijansku Muziku uSplitu 7. novembra 1941. i u vezi s tim spominje se IvanReić. Zatim slijedi pasus:

»Ovaj je u mjesecu studenome prošle godine bio oz na čen ovoj R. Kvesturi , iz povjer lj iva izvora,kao sumnjivi element, k njemu su 25. istoga mje-seca bili poslani agenti ove vojničke čete u njegovstan, kako bi se uvjerili o tome. U prisutnosti age-nata ovaj je strelovitom kretnjom skočio kroz pro-zor i dao se u bijeg.«13

Nakon op isa ranjavanja i hvatanja Iva na Reića, tj.

Rade Končara, govori se o njegovim falsifikovanim le-gitimacijama i propusnici, o njegovu upornom odbija-nju »da dade bilo kakva objašnjenja u pogledu različi-tih dokumenata«, a onda slijedi ono najgore:

»Prilikom pretrage sobe, koju je poduzeo ističinovnik — u njegovoj sobi u jednom ušivenom



džepiću, u džepiću njegove majice, pronađeni sulistići popisa s napisanim bilješkama, dijelom nahrvatskom, a dijelom na talijanskom, koje se tiču

br odov lj a smješ te no g u mjesnom brod og radi li št u,s grubi m opisom samog brodogradilišta i smješta-

ja ne ki h brodo va veće tonaže , ka o i bil ješ ka ma ocisternama što postoje u blizini Beča.«14

Na scenu je smje sta st up il a i ta li ja ns ka kon tr ao ba v- je šta jna služba . Za tvorenik je preb ačen u »Vojnu bolni-cu (Campo 48) da se olakša mogućnost ispitivanja i dase izbjegnu mogući vanjski kontakti«.15

Ali, tu je i splitska partizanska obavještajna služba:

za spašavanje druga Brke PK KPH za Dalmaciju zadu-žio je njezi na ruk ovodioc a Dalib ora Ja kaš u Malj čika.On angažuje lijepu dvadesetogodišnju studenticu, sko-

jevku, Vulu Delić. Evo nj ez in a dj elom ično skraće no g,ali veoma interesantnog sjećanja:

»Maljčik kaže : Č ini što hoćeš, ali mi mo ra mosaznati gdje je drug Brko!... Znala sam mu nadi-mak (Brko) i da ima legitimaciju na ime Ivana Re-ića i da ima jedan zlatni zub. To su bili svi podacio drugu kojega sam morala pronaći. Prvi mi je

problem bio moj mladić, sada mo j suprug: kakoda njemu objasnim druženje s talijanskim vojnici-ma i fašistima. Drugi problem: obitelj i drugovi.Starija sestra, Drina, bila je zatvorena. A mlada

sestra, Marija, na sav glas me psuje: 'Bruka kuću,skita se s Talijanima!' ... Zatim: skojevci — progo-nili su me po gradu, pa me Maljčik morao zaštići-vati. Maljčik je riješio problem i s mojim mladi-ćem: otišao je k njemu u trgovinu, rekao mu je da

je ko mu nis t i da sam ja na par tij sko m zad atku i —Julije je sve to shvatio, čak nam je i pomagao,mnogo nam je pomagao... A put do Končara, dodr ug a Brke, bio je zaista mučan. Č im sam primilazadatak, povezala sam se s jednom fašistkinjom,nekom Jolandom Ingravale. Ona i njezin muž Be-loti, koji je znao češće svraćati u kavanu mogaoca, na obali, dok je Talijani nisu zatvorili, po-mahnitali su poslije okupacije: uselili su u novi

stan, pogospodili se... Tako ja nađem tu donu Jo-landu i nas dvije se prijavimo za posjet bolesnici-ma i ranjenicima. Nakupovale smo kojekakvihdarova i eto nas u Ospedale da campo (poljska

bo ln ic a — pr im j. au tora). Kako sam do br o zna latalijanski, lako nam se bilo sporazumjeti. Doče-



kao nas je osobno direktor te poljske bolnice, kapet an Giovanni Fe rr ar i (Dovani Ferari) . Uz njega,nekoliko liječnika. Jedan od njih, nizak, krivonog,iz Verone, zvao se Amadeo Lavagnolli (Lavanjoli),

prilijepio se za me; pr av a uš. A ja ljubazna, po za-datku. Obilazimo sobe, smješkamo se ranjenici-ma, dijelimo čokoladu, točimo narančadu, nutka-mo ih slatkišima... A za sve to vrijeme pro mat ram :nije li negdje drug kojega tražim, s nogom u gip-su, sa zlatnim zubom. Primijetim li takvoga, tre-

bala sam samo šapnut i: 'Brko?' Tako je rekaoMaljčik. Ali nije bilo nikoga nalikog na drugaBrku, ni u jednoj sobi. Kad smo odlazile, ostavilasam boce od narančade: razlog da opet dođem. A

dr Lavagnolli presretan, stalno pripitkuje hoću li još dolazit i. Ja ta da njega up itah : jesmo li obišlisve sobe. Uvjeravao me da jesmo...

Kad sam 'išla po boce', sa mnom je bila jednanaša drugarica. Tada mi je dr Lavagnolli zakazaosastanak u gradu: da prošetamo. Dugo smo hoda-li, i stalno sam svraćala razgovor na bolnicu i ra-njenike, a moj krivonogi kavaljer bi da hofira. Do-sadilo mi je sve to i ja ga izravno upitam: Što je sonim koji se bacio s prozora drugoga kata? Je li ion kod njih? Lavagnollijevo lice je bilo izbezum-ljeno. Buljio je u mene nekoliko trenutaka, a onda

pr omuc ao: — Ma ma mia , zar ste i vi komu nist a?Jedva sam ga smirila. Ne, kažem, nego govori

se o tome u gradu, pa eto tako, zanima me koliko je u svemu tome istine. Pri tome sam mu po ka za la pismo fašist ičke organizacije. (II segretar io pro-vinciale Romolo Francesechini je pisao: '... Bit će-mo sretni da se upoznamo i da vam damo ponekizadatak koji biste mogli korisno obaviti...') A moje

je pi tanje ostalo bez odgovora. Nekoliko danakasnije, na večeri kod done Jolande, dr Lavagnol-li me ponovo pitao kada ćemo malo prošetati. Od-

bi la sam. Bio je tužan. Tražio je razlog. Otvorenosam mu rekla, poluglasno:

— A o onome koji se bacio kroz prozor ni št a neznate?

Zagrcnuo se: — Ne govorite ovdje o tome...Kasnije, kad smo ostali sami, rekao mi je sve o

'mom bolesniku': da je u nekom sobičku kraj WC--a, na drugom katu, sjeveroistočni ugao bolnice,

prozor pre ma istoku... Saznala sam da st raže u



bolnici ko ntr ol ir a je da n st ar i re ak ti vi ra ni ma res -ciallo (marešalo), neki Rovat, koji je bio komandirstraža i u zatvoru kod moje sestre. Sve mi se činida je radio za englesku obavještajnu službu. Po-nekad sam s tim starim maresciallom razgovara-la, jer Važna je svaka riječ', govorio je Maljčik.Jednom mi tako reče:

— Idem obići mo je karabinjere? — Ima li mnogo opa sni h za tv or en ik a? — J edan . Težak. Vrlo težak. Neki Reić, koji nije

Reić...Odmah sam to javila Maljčiku. Inzistirao je da

se sve učini kako bismo se povezali s Reićem 'kojinije Reić'. Za vezu sam izabrala mog doktora La-

vagnollija. Dala sam mu olovku i papir i jednos-tavno zamolila: — Pred ajt e to čovjeku pr eb ij en e noge , ono me

koji je skakao s drugog kata...Po Maljčikovom savjetu tada sam doktoru obe-

ćala da ćemo zajedno pobjeći iz Splita. Obećala bih mu svašta , sam o da me poveže s drugomBrkom. Otišao je zadovoljan: 'Sutra ću vam doni-

jeti p is mo od va šeg bolesn ika' . Ali to pi smo ni je ni-kad stiglo, kao što ni moja olovka i papir nisu

predani drugu Brki. Naime, upravo te noći za pa -lje na je boln ica u logor u broj 48. Tko je i kako pod-metnuo požar, nikad se nije saznalo. Ali ja samuvjerena da je požar netko organizirao, jer zašto

bi in ače u v atr og asne cijevi baš te noći bio ubačen pijesak! Te nent e Vacca (Vaka), što znači: kr ava,opasan fašista, koji se iživljavao nad zatvorenici-ma, odmah je organizirao izvlačenje druga Brkeiz zapaljene bolnice. Nije brinuo o ranjenicima:mislio je samo na 'Reića koji nije Reić'. Izvukli suga na sporedna vrata i prebacili u zatvor Sv. Ro-ko. Meresciallo Rovat ga je odvezao u kamionu. Ameni je rekao, ljutit:

— Niste to smje li učiniti ... Sad mu ne može te pomoći!

To je sve što sam mogla učiniti...«16

Veza s R. Končarom ipak je bila uspostavljena i on je iz boln ice Pok raj in sko m ko mit etu KPH za Da lm ac iju poslao pi sm o pi san o u tr eće m licu, o ko je mu smo već pisali .

Podvrgnut teškim mučenjima, Končar je u jednomtrenutku, sudeći po svemu, pokušao da izvrši samoubi-



stvo: skočio je 22. nov embra s dr ugog spr ata bolnice. Utalijanskom dokumentu stoji da je tom prilikom zado-

bio »prijelom desne tj em enjače i ostale povrede zbogkojih ... se nalazi u neposrednoj opasnosti po život.«17

U već spomenutom izvještaju kvestora De Litala od26. februara 1942. o onome što se zatim dogodilo u vezisa zatvorenikom Ivanom Reićem stoji:

»Kad je ponovo bio podvrgnu t kiruršk oj opera-ciji, za vrijeme grozničavog delirija spomenuti ječinovnik uspio kroz nesuvisle rečenice sabrati ko-risne elemente, koji su dopustili našim vlastima uZagrebu, koje je ova R. Kvestura zainteresirala,da ga identificiraju kao opasnog komunističkogvođu Končara Radu, sina Gece i Končar Stanke,rođena 28. 10. 1911. u Končarevu Kraju, općinaPlitvička Jezera, kotar Korenica.«18

Dr Jovan Očak i Stevo Popović pronašli su intere-santan dokument o kojemu kažu i ovo:

»Upravnik splitske okupatorske policije Sca-minaci (Skaminači), u jednom telegramu general-noj direkciji policije kaže da je Končar 'poslije po-kušaja samoubojstva u grozničavom bunilu nesu-vislo izgovorio riječi koje su se odnosile na velikuJugoslaviju, slobodnu Dalmaciju i na Antu Paveli-ća, pobudivši time sumnje da bi mogao biti emi-sar dotičnog Pavelića.'18

Glupa teza da bi uhapšeni I. Reić »mogao biti emi-

sar dotičnog Pavelića« upućen u Split »da bi organizi-rao propagandu za pripajanje Dalmacije Hrvatskoj« brzo je pal a u vodu.

Sudbina Rade Končara, uprkos daljim naporima pa rt iz anske obavještajne službe i Pokraj inskog komite-ta KP Hrvatske za Dalmaciju, poduzimanih uglavnomradi njegove razmjene, bila je zapečaćena. Osuđen nasmrt od talijanskoga vojnog suda u Šibeniku, umro jesmrću heroja.

U knjigama Dalmacija 1941 i Dalmacija 1942, napisa-nim u formi dnevnika, istaknuti dalmatinski prvobora ci partijski rukovodilac Drago Gizdić (u drugoj knjizi) u

»Dodatku« donosi poglavlje »Obavještajna služba uDalmaciji«. U tom poglavlju kaže da je na tom sektoru po se bn a paž nja bila p ridan a Splitu, gdje je, kao što smoveć rekli, u toku 1941. pomoću Dalibora Jakaše Maljči-ka formi ran i Mjesni obavještajni centar (MOC).20

Glavni Maljčikov pomoćnik sve do njegova odlaskaza Zagreb odnosno u Glavni štab NOP-odreda Hrvat-



ske u junu 1942. bio je Mirko Srdelić, koji ga je tada i za-mijenio na dužnosti šefa splitskog MOC-a.Prema Gizdićevim navodima, D. Jakaša Maljčik...

»... u početku stoji u vezi s PK, preko njegovaorg. sekretara Ive Amulića, a kasnije preko AnteMarasoviča Mirka. Obavještenja o radu fašističkeorganizacije u Splitu dobivala su se preko druga-rice Vule Delić, a o radu 'Srpskog odbora', odnos-no četničkog (Birčaninova) 'Nacionalnog komite-ta' i o stanju medu bivšim jugoslavenskim oficiri-ma davali su obavještenja Rudi Primorac, GojkoBožanić i još neki.«21

Kao uspjehe splitskog MOC-a Gizdić navodit — šifriran e kar tote ke »o radu svih ne pr ij at el js ki h

funkcionera na značajnijim položajima«; — mo ntiranje (već 1941) sp ec ij alnih naprava u pod-rumu, u strojarnici talijanske Prefekture, kojima su»prisluškivani svi razgovori prefekta Zerbina« kao i na-

prava »u Glavnoj pošti«. Ure đaj »u st rojar ni ci Pre fe kt u-re« montirao je »član Partije koji je tu bio namješten«,kaže Gizdić, ali ne spominje njegovo ime. O osobi iliosobama koje su u Glavnoj pošti postavile »naprave za

pr is lu ški va nj e u ko ri st NOP-a« ne ka že ni tol iko .O ostalim gradovima Dalmacije Drago Gizdić kaže:

»Obavještajnom službom u Šibeniku po nje-nom formiranju rukovodi Lukica Belamarić-Ste-vo. U toj službi u Šibeniku su se isticali Petar Ron-čević, sudac Josip Košta, Frane Friganović i dru-

garica Šurić. Na terenu Pr imoš ten—Rogoznica obavje št aj -

nim radom rukovodio je Jure Perat.Ante Šorić-Golub prvi je, koji u Zadru radi na

obavještajnoj službi.U Kninu se ističu obavještajnim radom Ivan

Laća, Slavko Jelić (do odlaska u partizane), zubarIlić i Dušanka Jelić.

U Drnišu prvi rad e u obavještajno j službi Slav-ko Kušpilić i Zlatko Cota.

Obavještajna služba Sinja spadala je međunajbolje u Dalmaciji. Tu je od početka NOB posto-

ja la mreža ob av je št aj ac a. Međ u nj ima su bil i: Pe-tar Pavić, koji i rukovodi tom službom do svog od-las ka u par tiz ane , Milivoj Č atipović, koji zamje-njuje Pavića početkom 1942., pa Predrag Grabo-vac, Ivan Boko, Grgo Maras, Zlata Vučemilo i Iva-nića Matić. U Sinju je obavještajna služba redov-no dobivala po jednu kopiju naređenja, koja suizdavale ustaške vlasti. Tajnik općine Mirko Jad-



rijević u Vrlici bio je tamo glavni obavještajac u1941 —1942.U Omišu su se najviše isticali obavještajci Jozo

Marušić-Pjesnik i Filip Baučić. I tu je naša obavje štaj na služba im al a svog čovjeka u svakoj nepr i- ja te lj skoj us ta no vi i organizaci ji ('Velikoj župi ' Ce-tina, Kotarskom načelništvu, žandarmeriji i t.d.).U Solinu su prvi koji rade na obavještajnoj službiStipe Marušić i Zivko Drašković. Dalje su se istica-li Pavao Lozo na području Imotskog, Martin Vežići Ivan Rafaneli u Makarskoj, Jozo Martinac-Grgini Zdenka Dilipetar u Vrgorcu, Sergije Petrovič uPločama, Ante Bartulović na Hvaru, Ivica Jeriče-vić-Ć ompo na Korčuli, a na Pelješcu Jozo Pleho i

Niko Milat.«22

Gizdić kaže da je »obavještajna služba u Dalmacijizauzela (je) od prvog dana NOB vidno mjesto u toj bor-

bi« i do daj e da »već god. 1941. u Spli tu ni je bilo nepr ij a-teljske ustanove i organizacije, iz koje se ne bi preko po jedi nih ljudi dobiva li po da ci za našu ob av ješ ta jnuslužbu«.23

Riječ je, dakle, naročito kada je u pitanju Split, bilao »svenarodnoj p artiz ansko j obavješ tajnoj službi« čije je

post ojan je , u sp ec if ičn om obliku, bez obzi ra na obraz-loženja i tum ačenja, mor ao da prizn a i četnički vojvodaIlija Trifunović Birčanin napisavši »dragom bratu«Draži Mihailoviću 9. maja 1942. iz Splita:

»U Splitu, celoj Dalmaciji, pa i Hrvatskoj, a na-ročito u ovom glavnom mestu na primorju kao da

je 90% komunista...«24

I Talijani su morali da priznaju to isto. U dokumen-tu koji nosi da tu m 5. ma ja 1942. i naslov »Razmišl janja osubverzivnom komunističkom pokretu u Splitu« stoji:

»Subverzivni elementi najvećim dijelom su os-tali u sjenci. Na njihovu stranu svrstali su se sko-ro svi Jugoslaveni grada.

Podsjetit ćemo također i na riječi federala na jednoj dr ugo j za tv or enoj smotri : 'Ovdje n emate ni-kog osim neprijatelja: stoga morate od ovog mo-menta kao neprijatelje smatrati i vaše poznanike,kao i vaše prijatelje koji nisu Talijani'.«25

A u izvještaju Provincijske komisije ratne cen-zure od 15. juna 1942. nalazimo i pismo koje je gos- poda Amilia Rebe rscheg-Cal le (Amilija Reberš ek--Kale) iz Zadra uputila potporučniku Rebersche-gu Arrigu iz pješadijskog puka »Bergamo«:

»(...) na svaki način budi obazriv, nemaj povje-renja ni u koga, ne upuštaj se u veze s mještani-



ma, niti primaj pozive u kuću ni kod koga jer je nataj način nestalo nekoliko oficira, bježi od žena ti-suću kilometara daleko, sve su špijunke i u službikomunista, neka ti oči budu otvorene, a pamet

budna.«26

Kada smo već kod knjiga Drage Gizdića — dragocjen ih ne samo za historiju NOB-a u Dalmaciji nego i ši-re — spomenućemo slučaj koji veoma dobro ilustrujemetode rada partizanske obavještajne službe u Splitu.Pod datumom »ponedjeljak 30. novembra« 1942. on pišeo formiranju tzv. Građanskog bloka u Splitu, koji je tre-

ba o da bu de pr otuteža Gradsk om NOO i s tim u vezidaje kratku, ali indikativnu napomenu:

»Miloš Jelaska ušao je u Građanski blok' u

suglasnosti s rukovodstvom NOP-a, da bi nasobavještavao o aktivnosti bloka.«27

Šesnaest godina nakon objavljivanja Gizdićevihknjiga Dalmacija 1941 i Dalmacija 1942 štampan je 1975.u Beogradu, u izdanju VIZ-a JNA, deseti tom edicije1941—1942 u svedočenjima učesnika NOB i u njemu op-širni Gizdićev članak na više od 35 stranica (232—269) snaslovom »Razvoj narodnooslobodilačke borbe u Dal-maciji u 1942. godini«. U tom se članku našl o i poglavlje»Obavještajna služba«, sadržajno veoma slično, a mjes-timično i istovjetno s » Dodatkom Obavještajna služba u

Dalmaciji«, objavljenom u njegovoj knjizi Dalmacija1942, što smo ga opširno citirali. Međutim, ovaj put au-tor nije spomenuo ni jedno jedino ime ili prezime ne-

kog partizanskog obavještajca, premda govori o njiho-vim funkcijama, zaposlenjima, pothvatima... Zašto? To je još jedno pi tanje na koje nem am o odgovor.

Sačuvani su originali 13 izvještaja rukovodioca ilirukovodilaca Splitskoga obavještajnog centra iz po-sljednjih mjeseci 1941. i prvih mjeseci 1942. godine. Rek-li smo rukovodioca ili rukovodilaca zato što su tri iz-vještaja (prvi, drugi i četvrti) potpisana pseudonimomDuško, ostali pseudonimom Kačić, a moguće je, zapra-vo je vjerovatno riječ o istoj osobi — Daliboru JakašiMaljčiku! Izvještaji su označeni brojevima (nedostaju

»Izvještaj br 6« i »Izvještaj br. 7«), ali ni na jednome ne-ma datuma. Ipak, približno vrijeme njihova pisanja mo-guće je utvrditi na osnovi njihova sadržaja.

Da krenemo u malu avanturu i pokušamo bar djelo-mično analizirati neke dijelove tih »anonimnih« izvješ-taja, — dajući citirane tekstove doslovno — utvrditiznačenje podataka koje su sadržavali te pomoću njih



ilustrovati metode rada partizanskih obavještajaca...»Izvještaj br. 1«, s potpisom Duško, počinje riječima:»1) Ovaj je plan tačan. Cedula br. I i II. služi

kao objašnjenje.—« Nažalost, pl an o ko jemu je riječ, kao ni sp omenute

»Cedule«, nismo pronašli, ali se, očito, radilo o preciz-nim i provjerenim podacima.

U točkama 9) do 13) tog izvješta ja stoji:

»9) Longo-Novaković kod kojega je bio nekiizaslanik Pavelića vodili su neke pregovore i tu jezagarantovano imanje Longa sa strane ustaša.

10)— B. Andelinović se povratio iz Ljubljane isada se nalazi u Splitu.

11)— Jevdević se pred tri dana vratio iz Milanau Split.12)— Major Kurajica je izjavio i najzad priznao

da je sjedio na dve stolice, da je pregovarao s na-ma i da je bio vezan sa Longom i jedan dan prenego je imao otputovati u Knin bio je uhapšen. To

je pr iznao u jednom intimnom razgovoru kad jeveć bio uhapšen. Dalje je izjavio da se je razoča-rao ako se ikada povrati da će iskreno preći nastranu partizana, jer da se je konačno sada uveriokuda vodi politika Longa i komp. (naime je saz-nao za preg ovore Talj. i Č etnika).

13)— Č etnici i Talj. su vodili 8 da na prego voreu nekom selu kod Nevesinja, sa str ane Talj an a bi-

li su čl. obaveštajne službe, a glavni pregovaraocčetnika bio je neki Petkovič iz Beograda koji jespecijalno za to doputovao, četn. su bili odjeveni uodorama četnika, čak darovali jednu četničkumonturu jednom pregovaraocu. Postignut je spo-razum o stvaranju jednog zajedničkog odbora zasaradnju i postignut sporazum o zajedničkom is-tupanju četnika i talijana protiv partizana, četnicimoraju uspostaviti vezu i tobožnju saradnju sa

pa rti za nim a a o svemu obaveš tavati Ta ljane kojiće po podatci ma koje dad u četnici dočekivati part,i likvidirati ih.«A sam izvještaj završava ovako:

»Za sada dosta pozdravlja Duško.

P.S. O spo razumu Č etnika i Talj. oprezno sa ob- javljivanjem, da nebi uniš tio vezu koja nam je vrlovažna i za budući rad.«28

Dr Niko-Longo Novaković, velikosrpski orijentisani polit ičar, pre dr at ni poslanik za kninski srez, brzo je na-šao zajednički jezik i s talijanskim okupatorom i s usta-



šama kada je bila u pitanju njegova poprilično velikaimovina.Kad je riječ o »objavljivanju« dijelova ovog izvješta-

ja, Duško ne sumn jivo misli na glasilo PK KPH za Dal-maciju »Naše vijesti«, koje je od juna 1941. ilegalnoštampano u Splitu.

»Izvještaj broj 2«, s potpisom Duško, na prvomemjestu donosi razgovor auto ra s jednim major om bivše

jugoslavenske vojske čije se ime ne spominje. Dotičnimu je major dao podatke o držanju nekih oficira, a za-tim:

»Izjavio mi je da se idejno slaže s nama, danam stoji na raspoloženje, da on ne postavlja ni-kakove zahteve nego je spreman izvršiti sve ono

što budemo od njega tražili.Ja ga mislim iskoristiti po liniji obaveštajnom

a time ga i proveriti, a ako Vi smatrate da ga zanešto treba iskoristiti — samo me obavestite. Kaomajor-vojnik je dobar specijalista. Ti me o ovomizvesti.«Iz tačke broj 2 izvještaja (koja slijedi) vidi se da je

pa rt iz an sk a ob avještajna služba odlično fu nk cion is alai u najvišemu talijanskom splitskom štabu. Vjerovatnose radilo o prisluškivanju razgovora u kancelariji pre-fekta Zorbina ili o podacima dobijenim od talijanskogoficira o kojemu će biti riječi malo kasnije. Naime, tu sui rečenice:

»Iz Splita ovih dana odlazi čitav korpus i to uDubr(ovnik), a zatim u borbu za likvidaciju parti-zana u Bosni. Jučer su bilježili u Štabu punkte nakarti i označili mjesta gdje se nalaze partizani (sacrvenom točkom) četnici (sa zelenom), a crvenomcrtom gdje se nalaze ribeli.«(»Ribeli« je talijanski izraz za ustanike).Sudeći po upravo citiranim podacima, taj je izvještaj

pi san u martu ili početkom ap ri la 1942, u toku pr ipre-ma za treću neprijateljsku ofanzivu.

U tački 4) stoji:»4) Danas sam žurno izvešten da se sprema ok-

ruživanje i čišćenje Solina, odmah sam izvestio i poduzeti su po trebni koraci.«Tačka 5) baca interesantno svjetlo na neke ponekad

pr imjenj ivane metode rada i na organizaci ju pa rt izan-ske obavještajne službe:

»5) Jedan talj(anski) oficir koji nas o svemuobaveštava odlazi skupa sa gener(alom) Dalmaz-zio (treba Dalmazzo — Dalmaco — primj. autora)u Dubr(ovnik) i traži da ga se tamo poveže sa ne-



kim našim čovjekom, ali ne da figurira kao komu-nista nego kao anglofil, on vjeruje da i sada imavezu i da radi sa anglofilima. On će nas povezatisa nekim oficirom koji će doći u Split na njegovomjesto isto tako sa generalom ili njegovim ađu-tantom koji će doći u Zadar, ali uvek kao anglofi-li. Zato u Dubrovniku treba svakako naći nekoginteligentnog čovjeka, instruktirati ga kako trebaraditi i treba da zna talijanski, o tome se žurno

pobrinite. Ja sa tim čovjekom mor am isto bit i po-vezan, razume se posredstvom P. K.« (Pokrajinskikomitet — primj. autora.)Možda će netko danas reći kako je bilo nepošteno

obmanjivati talijanskog oficira i ostavljati ga u uvjere-nju da rad i za Engleze. Ali, poštenje i obavješ tajna služ-

ba počesto nisu išli, nit i idu, ru ku pod ru ku ! To je vje-kovna istina.

Napokon, posl jedn ja rečenica up ravo citi ranog pa-susa nedvosmisleno govori da je obavještajnom služ-

bom u Dalmaciji rukovodio P. K., tj. Pokrajinski komite tKPH.

Sljedeći tekst tog izvještaja većim dijelom govori up-ravo o organizacionim pitanjima:

»6) Sa odlaskom profesora ostao sam ja i 'Ciko'sam jeli da tako ostane?

7) Rukovodioc intelektualaca bio je profesorsad nema koga, zato mislim da bi trebalo primitiu partiju Zunka on radi vrlo aktivno u toj grupiveć dugo vremena i trebalo bi ga već jednom pri-miti u partiju, javi mi što pre, — jer trebam ruko-vodioca. (...)

Pozdrav DuškoII. P. S. Javi 'Ciku' da sazna kakav je čovjek E. F.radio kod Gece Kona u Beogradu kao novinarsad je u Splitu, trebaju mi podatci o tom čovjeku,zatim neka ispita tko je i što radi Dr Z. on je ovdeu Splitu, kod njega zalazi često marsallo karabini-era Ernest Ravot, to mi isto treba žurno znati, alioprezno o ovom poslednjem.«29

Tko je bio profesor, tko Ciko, tko Zunko, tko E. F.,tko Dr Z.? Sigurno možemo odgovoriti samo na jednood ovih pitanja: E. F. je bio Eli Finci, još prije rata po-znati novinar i pozorišni kritičar.

Međutim, zabunu unose podaci koje daje DragoGizdić, u knjizi Dalmacija 1942, uz datum »petak, 16. ok-tobra« :

»Eli Finci kao predratni član KP morao je ljeti1941. pobjeći iz Sarajeva u Split. U Splitu je radio



po zad aci ma Agitpropa. Pr ed av ao je na sast anci -ma partijskih organizacija i po odluci Partije odr-žavao vezu s Jevđevićem. U proljeće 1942. Finci jeuhapšen, pa nakon puštanja iz zatvora u junu istegodine odlazi u partizane. Potom na Dinari i uLivnu radi u Agitpropu PK.«30

Pitanje je kako to da rukovodilac Splitskoga obavje št ajno g cen tra ni je zn ao tko je Eli Finci ko je ga je Po-krajinski komitet još u jesen 1941. zadužio da održavavezu s jednim od četničkih perjanica u Dalmaciji, Do-

br os av om Jevđevićem, po zn an ik om , vjerovatno , još izBeograda. A ta je veza svakako im ala i svoju obavještaj-nu komponentu. Međutim, u uslovima stroge ilegale

kada svatko zna samo ono što mora znati, i to je bilomoguće.»Izvještaj br. 3«, prvi koji nosi potpis Kačić, svojim

sadržajem najpribližnije upućuje na vrijeme kada je pi-san. Njegova prva rečenica glasi:

»1) Č uo sam da se u bolnici nalazi Borić, ako jeto istina treba odmah poduzeti mjere za njegovooslobođenje." 3'Borić je bio nadimak Ivana Lučića Lavčevića, člana

PK KPH za Dalmaciju. On je od 1928. do 1935. boravio uSSSR-u na školovanju, a zatim se vratio u Split. Borić iMaljčik su se dobro poznavali, najvjerovatnije još izSSSR-a, a zatim su potkraj 1940. držali predavanja naistim partijskim kursevima u Splitu.32

Već potkraj aprila 1941, odmah nakon okupacije, priPK KPH za Dalmaciju formirana je Vojna komisija sa I.Lučićem Lavčevićem na čelu, i tada je za rad po njezi-noj liniji za sektor Solin, Trogir i Kaštel određen DragoGizdić.33

Dana 23. juna 1941. počeo je izlaziti najprije svakod-nevno, a zatim svaki drugi dan list »Naš izvještaj«, o či-

joj prvo j Redakcij i Dr ago Gizdić kaže:»Redakciju 'Našeg izvještaja' sačinjavali su

drugovi:Ivo Lučić-Lavčević, Leo Geršković-Marin, Ante

Marasović-Mirko i Zlata Šegvić. A. Marasović do-lazi u Split iz Sarajeva u maju 1941. g.«34

U svom prvom izvještaju upućenom nakon dolaskau Split, 22. oktobra 1941, CK-u KPH Rade Končar Brkonapisao je, kao što smo već vidjeli, da je PK, osim osta-loga, odredio jednog druga »koji će biti odgovoran zaslužbu izvještavanja«.35 Taj je drug, pr em a nekim izvori-ma bio Ivan Lučić Lavčević. A upravo je on, pod pseu-donimom Borić, tačno mjesec dana kasnije, 22. novem-



bra 1941, dostavio CK-u KPH izvještaj o hap šen ju RadeKončara Brke!36

A onda je 9. februara 1942. u 15,10 sati prefekt SplitaZerbino uputio »guvernatoru Dalmacije« u Zadar depe-šu:

»Predmet: Hapšenje navodnog Lučića Iva.Br. 01030. — Noću 7/8. ovog mjeseca, agenti

mjesne Kvesture, nastavljajući poznatu djelatnostkoja je u toku, iznenadili su u kući Bošnjaka Mir-ka Jakova nepoznatog navodnog Lučića Nikole iPoliko Vinke Ivu, rođenog 23. 12. 1905. godine uStarome Gradu, i kod njega našli osobnu kartuna ime Bojanića pok. Ivana Petra.

Skočivši kroz prozor stana, imenovani je na-

stojao izbjeći hapšenje od strane agenata koji su,da bi ga u tome spriječili, ispalili dva metka iz piš-tolja — bez posljedica.

Agenti su Lučića uhvatili i smjestili u mjesnizatvor.

Istraga se nastavlja.«37

Prema tome, Drago Gizdić griješi u datumu kada usvojoj već spomenutoj knjizi Dalmacija 1942 pod »Subo-ta, 7 februara« piše:

»Prošle noći oko tri sata upali su karabinjeri ustan drug a Jakova Bošnjaka u Klarinoj ul. br. 16 uSplitu. Kod Bošnjaka su se nalazili na spavanjudrugovi Ivo Lučić-Lavčević-Borić i Ante Jurjević--Baja te su obojica pali u ruke neprijatelja.« 38

Uz taj tekst D. Gizdić je dao napomenu:»Karabinjeri su došli hapsiti J. Bošnjaka zato,što ga je pod batinama prokazao Jozo Dumanić.Dumanić je zapravo pokazao bunker, jer ga jesam radio. Tražeći jednog, našli su trojicu, Kara-

binjer i toga časa nisu znali, koga su uhapsili.«39

Sredinom maja 1942, nakon neuspjelih pokušajaspasavanja R. Končara i Lučića Lavčevića, više od 70uhapšenih aktivista NOR-a, zajedno s njima dvojicom,

pr eb ačen o je iz Spl ita u Šibenik na suđenje. Nekoliko dana kasnije, »21/5/42 14,50 h«, gu ve rn er

Dalmacije Bastianni uputio je u Rim »za Ducea« (Duče)šifr irani brzojav:

»Za Ducea

Obavještavam vas Duce da su poznati procesinad splitskim teroristima, započeti jučer ujutru,završeni jutros u 6,30 s ukupno 28 osuda na smrtod kojih će 26 biti izvršene čim prođe 24 sata, po-slije čega presuda stupa na snagu, a 2 su ukinuteu vezi kojih se uzdržavam da referiram.



Devetorica okrivljenih je razriješeno, a ostalisu osuđeni na različite kazne zatvora.Do sada nikakva reakcija komunista.(...)

Bastianni.«40

Među 28 osuđenih na smrt nalazio se i Rade Kon-čar. Njih 26 strijeljano je 22. maja, a za ostalu dvojicu u

popisu Uprave Is tražnog zatvora Šibenik piše:»27. Ugrin Andrija (Toma)... osuđen na smrt

vješanjem, prevezen u Šplit u istražni zatvor.28. Krstulović Ante (Ivan) ... osuđen na smrt

vješanjem, a nalazi se u istražnom zatvoru u Šibe-niku.«41

Redakcija druge knjige Narodnooslobodilačka bor-ba u Dalmaciji 1941—1945. stavila je uz ime Andrije Ug-rina napomenu:

»Nije strij eljan jer je lažno optuživao i p rokazi-vao svoje drugove.«42

Na kazne zatvora, prema zvaničnom popisu UpraveIstražnog zatvora u Šibeniku, osuđena su i »odvedenau tamnicu Kopar« osobe od broja 29 do broja 53, dok je:

»54. Župa Des ank a osuđena na zatvor iodvedena u splitski zatvor.«43

U vezi s Najevim Ivanom Redakcija je dopisala napo menu :

»Blaže kažnjen jer je kao i Ugrin svjedočio pro-tiv svojih drugova.«44

Istovremeno, za Župa Desanku Redakcija je napisa-la: »Špijun i provokator«, a zatim i to da je »osuđena nazatvor i odvedena u splitski istražni zatvor gdje je i da-lje korištena kao špijun«.45

Partizanska kontraobavještajna služba nije zapazilašpijunsku aktivnost D. Župe. To se vidi iz depeše koju jekvestor Splita Scaminaci (Skaminači) 20. maja 1942.uputio »Guvernatoratu Dalmacije Glavnoj upravi poli-cije«, u kojoj se o njoj, pored ostaloga, kaže da je »stara18 godina, domaćica, nastanjena u Splitu« i da ju je 26.oktobra 1941. uhapsilo Političko odjeljenje splitskekvesture. Zatim slijedi tekst:

»Ona je dala važne detaljne podatke koji suomogućili veoma obiman i koristan razvoj vođe-

nja istrage na području komunizma. Naročito jekroz uzastopne povjerljive i spontane izjave De-sanke Župa već uspjelo da se postepen o identifici-ra na stotine imena komunista, od kojih se nekoli-ko već nalaz i u zatvoru, a većim dijelom treba na-rednih dana uhapsiti.

U toku vođenja istrage protiv komunista koji-



ma se sada sudi, našlo se i ime Desanke Župe,zbog čega je ona morala biti optužena.S obzirom da je riječ o osobi koja se može još

iskoristiti za ciljeve policije, moli se Vaša ekselen-cija da se ovo, uz rezervu, saopći Specijalnom su-du u cilju ublažavanje kazne a da se kasnije, pomogućnosti, pomiluje.«48

A što se dogodilo s Jakovo m Bošnjakom, Anto m Jur- jevićem Bajom i Iv an om Lučićem Lavčevićem, koji suuhapšeni zajedno s njom? J. Bošnjak je u Šibeniku osu-đen na kaznu zatvora i odveden u tamnicu Kopar, a I.L. Lavčević i A. Jurjević, sa još osa m optuženih , »oslobo-đeni (su) zbog nedostatka dokaza i odvedeni u Split naraspolaganje Javnoj sigurnosti«, kako stoji u već citira-

nom popisu Uprave Istražnog zatvora u Šibeniku.Zašto? Na to pi ta nje Dr ago Gizdić od gova ra :

»Drugovi Ivo Lučić-Lavčević i Ante Jurjević ni-su tada osuđeni i strijeljani u Šibeniku zato, što jeuspjelo pomoću nekog jugonacionalista s Hvara,kojemu je opet išao na ruku neki fašist u Zadru,uništiti njihove spise. Tako, kad su oni došli predsud, njihovih spisa nije bilo, pa su ih ponovo s jošdevetoricom vratili u Split.«47

Ante Jurjević Baja uspio je poslije nekoliko mjesecida pobjegne iz zatvora, a Ivan Lučić Lavčević, iako je

bilo učinj en o sve da bude za mij en je n za jed no ga zarob-ljenog talijanskog oficira, ličnog Musolinijeva prijate-

lja, ostao je kod Talijana. Saznavši koga ima, splitska polici ja ni je ht jel a da ga razmijeni, premda je iz Rimastigla saglasnost za to, već ga je podvrgla strahovitomemučenju ne bi li od njega dobila neke podatke. Među-tim, Ivan Lučić Lavčević ostao je nijem pred svojim mu-čiteljima. U strahu da bi ga pod pritiskom vojnih vlastiipak morali zamijeniti za zarobljene talijanske oficire,fašistički su ga policajci 23. decembra u šest sati uveče,izmrcvarenoga, izveli iz bolnice i ubili u bašči tvrdećida su to učinili u trenutku kada je pokušao da pobjeg-ne.48 Tog je dana Ivan Lučić Lavčević upravo napunio47. godinu.

Još za vrijeme rata, 15. decembra 1944. godine, IvanLučić Lavčević proglašen je narodnim herojem. Među-tim, o njegovoj aktivnosti i smrti u našoj historiografijivlada prava zbrka.

U petoj knjizi edicije Dokumenti centralnih organa...nalazimo, naprimjer, izvještaj Vlade (Vladimira Popovi-ća), delegata CK KPJ u Hrvatskoj, poslan 5. maja 1942.Centralnom komitetu KPJ, u kome stoji:



»U Splitu nedavno bila provala. Pohapšeno jeoko 80 partijaca i simpatizera, a nedavno je uhap-šen i drug (Ivan) Lavčević-(Lučić)... Lavčević se

prem a p ri čan ju druga dobro drži. PK je njegovim pa do m mn ogo izgubio.«49

Uz taj tekst Redakcija daje podatke:»Ivan Lavčević-Lučić je kao član Pokrajinskog

komiteta KPH za Dalmaciju dao veliki doprinos u priprem ama i dizanju usta nka 1941. godine usplitskom kraju. Usled stalnih potera okupatora injegovih saradnika, često je menjao stanove, a na-ročito posle hapšenja u Splitu Rade Končara. Unoći između 6. i 7. novembra 1942. godine fašistisu upali u njegov ilegalni stan, ali je Lavčević us-

peo da pobegne. Međutim, nale teo je na italijan-sku stražu koja ga je, posle dužeg svirepog muče-nja, ubila 23. decembra 1942. godine.«50

U stvari, Vladimir Popović nije bio u pravu kada je5. maja 1942. pisao da je »nedavno (je) uhapšen i drugLavčević« jer se to dogodilo puna tri mjeseca prije toga,u noći između 7. i 8. februara. A Redakcija edicije Doku-menti centralnih organa... umjesto da ispravi taj propust, koji je nesumnjivo bio uslovljen sporim vezama iz-među PK-a za Dalmaciju i operativnog rukovodstva CKKPH, pomakla je datum njegova hapšenja u novembariste godine i dala objašnjenje prema kojemu je IvanaLavčevića Lučića »posle dužeg svirepog mučenja« ubila»italijanska straža« na koju je naletio(!?).

No, vratimo se »Izvještaju br. 3«.U vezi sa »sekretarom jed(inice — partijske) na že-ljeznici«, koji je pod pritiskom najbližih članova porodi-ce potpisao akt »da se neće politikom zanimati«, Kačićizvještava da ga je »odmah od rada u jed(inici) suspen-dovao«, i dodaje:

»Sad čekam vašu odluku i to što pre, imamo usubotu re-ski (rejonski — primj. autora)... odmah

javi šta ću s njim...«51

A u »Izvještaju br. 12« »Kačić« moli da ga se »privre-meno... oslobodi dužnosti rejonskog sekretara«.

Znači, napomena Redakcije treće knjige zbornikadokumenata » Narodnooslobodilačka borba u Dalmaci-

ji 1941—1945. uz rečenicu iz pisma PK KPH za Dalmaci- ju od 19. avgu sta 1942. godine »Ako se vrat io dru g Ka-čić...« i uz ono da se taj nadimak »Vjerojatno odnosi na

Rudolfa Primorca« otpada. Naime, Rudolf Primorac zavrijeme boravka u Splitu nije mogao biti partijski fun-kcioner jer nije bio ni član Partije.52 U Vojnoj enciklope-diji stoji da je učesnik NOP-a od 1941, a član KPJ od ok-



tobra 1943. godine.53

Uostalom, kada je on napustioSplit i izašao na oslobođeni teritorij, »Štab IV operativ-ne zone« dostavio je »Glavnom štabu Hrvatske« 5. av-gusta 1942. dopis u kojemu su se našle i ove rečenice:

»8. U štab ove zone stigao je major bivše jugos-lavenske vojske Primorac, dobar borac i rodoljub.Kako nam je za vrijeme svoga boravka u Splituslužio kao obavještajac, to nam je po dolasku uovaj Štab dao neke informacije u pogledu četnikai samog Birčanina.«54

I sama Redakcija druge knjige iste edicije, donosećiobavještajni izvještaj od 15. februara 1942, upućen »Ža-nu« i potpisan sa Karlo, daje objašnjenja da se nadimakŽan »vjerojatno (se) odnosi na Ivana Amulića, organiza-

cionog sekretara Pokrajinskog komiteta KPH za Dal-maciju«, a nadimak Karlo vjerojatno na Rudolfa Pri-morca,55 dokazujući to upravo citiranim pasusom iz pis-ma Štaba IV operativne zone od 5. avgusta 1942. godi-ne!59

A kada već govorimo o Rudolfu Primorcu, istaknu-tom splitskom partizanskom obavještajcu i, poslije ra-ta, general-pukovniku JNA, treba ponoviti riječi DrageGizdića:

»R. Primorac jedini je od bivših oficira iz Voj-nog komiteta u Splitu radio za NOP od prvog da-na for mir anj a toga komiteta (avgusta prošle godi-ne), dok su ostali (Povasović i Kuraica) pod utica-

jem četnika Birčanina i za nj eg a rade .Rudi Primorac jedan je od rijetkih jugoslaven-

skih oficira, koji je u danima napada na Jugosla-viju — aprila prošle godine — bio voljan i spre-man da se bori protiv okupatorske vojske. On je usvojstvu komandanta bataljona sa svojom jedini-com 10. aprila prošle godine vodio borbu protivusta ša na terenu Č apljine, a zatim je otjerao usta-še iz Mostara. On se bori i poslije sramotne kapi-tulacije. Po izlasku iz talijanskog zarobljeništvaPrimorac je došao u Split i tu se povezao s NOP--om. R. Primorac sa ženom nije prije otišao u par-tizane, kako mu je bila želja, zato što je bio potre-

ban u Splitu, s obzirom na ugled, koji je uživaomedu bivšim oficirima, i s obzirom na političkoraspoloženje među njima.«57

Vojni komitet koji spominje Drago Gizdić osnovalisu u Splitu ubrzo poslije okupacije oficiri bivše jugosla-venske vojske, koji su na ovaj ili onaj način uspjeli daizbjegnu zarobljavanje.

U »Izvještaju br. 3« šefa Splitskoga obavještajnog



centra Kačića, pisanom potkraj februara ili početkommarta 1942. godine, nalazimo i tekst koji ilustruje čimese sve morao baviti i tko je sve još u to vrijeme smatrannedostojnim da učestvuje u NOP-u. Uostalom, evo tog

pasusa koji dovoljno govori sam za sebe u ko je mu ni je potreban komentar:

»2) Šaljem Ti ovu izjavu Papića čin(ovnika) naHip(otekarnoj) B(anci) ti ćeš za njega znati, ja sams njim pred 4—5 mj(eseci) razgovarao po naređe-nju P(okrajinskog) K(omiteta) t.j. Borića, jer je ontražio da želi raditi, ali sam istovremeno saznaoda se on izjasnio kao Krležijanac, ja sam s njim sesastao i ispitao ga i savjetovao ga da pročita i izu-či Književne Sveske da bi vidio i upoznao se sa

stavom partije po pitanju Krleže, a posle nek se iz- jasni. On mi je tada još ka za o da je izmenio svojegledište u odnosu Krleže, ali ja sam mu ipak ka-zao da to nije dosta, nego neka izući i napiše izja-vu. Sad mi on šalje ovu izjavu, a ja ju šaljem Tebi,a Vi donesite odluku. On veli da bi išao i u parti-zane.

Ja neznam kako je stvar s tim čovjekom, ti ćeš bo lj e znati, pa mi javi.«58

Augustin Papić je još kao učenik Trgovačke akade-mije u Banjaluci pripadao naprednome omladinskom

pokr etu, a pošt o je i pis men om izjavom po tv rd io »da jeizmenio svoje gledište u odnosu na Krležu«, kasnije senašao i među svojim drugovima u partizanskim redovi-

ma. Iz rata je izišao živ i postao jedan od istaknutih ju-goslavenskih finansijskih stručnjaka.

U »Izvještaju br. 4«, također potpisanim sa »Duško«,dominantno mjesto zauzimaju podaci o dolasku »đene-ralšta bnog kape tana Rapoteca«, podm ornicom iz Kairau Split, o čemu smo opširnije pisali u poglavlju »Misije

brita ns ke Upra ve za sp ec ij alne op er ac ij e (SOE)«. Slijedezatim, pored ostaloga, još tri veoma zanimljive infor-macije:

»6) Naš čovjek koji radi kod Jugosl(avena) ima pr il iku da otp ut uj e u Kairo i to ka o kurir da tamo

radi — javite mi što Vi mislite da uredim sa njim ida ga pošaljem u Kairo? Odmah mi to javite.«5'Ta je informacija potekla iz izvještaja Karla (Rudija

Primorca) dos tavljeno g 20. fe br ua ra 1942. godine Žan u,a glasila je:

»3) Kurir — aktivista sklonio je Rapoteca da ga povede u Kairo. Veli da je to naj lakša stvar. Znači



da moj plan o uvlačenju našeg agenta u emigrant-ske krugove u Kairu ima mogućnosti, jedino jošostaje otvoreno pitanje pristanka partije i vezeKairo-Split. O tome ćemo usmeno raspraviti, ali

po mogućnosti što prije. (Istaknuto u originalu).Kurir — aktivista dobio je pohvalu od Rapote-

ca da je stvar sa Korčulom izvršio kako treba. Dazna kako cijela stvar teče ugrizao bi se za usnu.« 60

Nije nam po znat o je li ko mbi na ci ja s »kurirom-akti-vistom« realizovana.

Ostale dvije informacije u »Izvještaju br. 4« glasilesu ovako:

»9) Talijani imaju namjeru da u proljeće likvi-diraju s partizanima u Dalm(aciji) i Bosni u tomecilju se spremaju upotrebiti najdrastičnije mjere,u tom broju i otrovne plinove, hemički odjeli zaupotrebu otrovnih plinova dolaze na proljeće uDubrovniku.

Toliko na znanje i za poduzimanje potrebnihmjera. Po Splitu izgleda ima gasmaska, treba od-mah sakupiti i poslati u gore.«

»13.) Na Klisu se nalazi jedan konfident, znak prepoznavanja je: ve lika br azg ot in a na licu.«61

I, napokon, jedna Duškova molba:»Nadi te mi stan ali neki dobar buržujski — to

traži karakter mog rada, ovako mi onemogućavarazvijati obaveštajni rad. Mene traži milicija poslici — to je malo gore.«62

Koliko god to izgledalo nevjerovatno, Talijani su utoku drugoga svjetskog rata upotrijebiti bojni otrov sa-mo u Dalmaciji, a partizanska je obavještajna službauočila njihove pripreme da to učine.

U »Izvještaju br. 14«, vjerovatno pisanom u maju1942, Kačić javlja:

»6) U Splitu su stigli i dalje proslijedili neke ta-lijanske kemičke jedinice i bacači plamena, kojisu određeni za borbu protiv partizana.«63

A u »Izvještaju od 30. VI. 1942« Splitskoga obavještaj-nog centra nalazimo i rečenicu:

»Jedan tal(ijanski) oficir je izjavio da su njego-ve kolege mišljenja da se mora upotrebiti plinove prot iv part izana.«64

O istom pitanju govori se i u »Izvještaju od 2. IX 1942.g.«, odnosno u dijelu tog izvješt aja s nas lovom »III Vijes-ti iz fašističkih krugova«:

»5. Mallardo je u Rimu predlagao da se upot-



rebi plin protiv partizana. Predlog nije primljen po njegovim vlastitim riječima.«65

Ko je bio Mallardo, nismo mogli da utvrdimo.A onda načelnik štaba Više komande oružanih sna-

ga »Slovenija-Dalmacija«, tj. 2. armije, 21. septembra1942. u 20 sati dostavlja generalu Mariju Roatti (Roata)zabilješku:

»Pukovnik Simeoni — Kemijska direkcija — odstrane generala Ziglia (Dzilja) — referira da je 18.kemijska četa, prema višem naređenju, upotrije-

bila prije 4—5 dana 250 kg iperi ta za kontamin ira-nje veoma neprohodne zone (Mosora?) blizu Spli-ta, 18. četa je potčin jena 18. armijskom korpusu.«66

Nastal a je uzbuna . Svjestan kakve bi dalekosežne

posljedice za Ita liju mogla imati up otr eb a bojnog otro-va, komandant Više komande oružanih snaga »Slove-nija-Dalmacija«, zloglasni i nemilosrdni general MarioRoatta, šifriranom depešom smjesta naređuje:

»Komandantu 18. armijskog korpusaBr. 18880. Javljeno je da je prije četiri-pet dan a

Kemijska četa toga korpusa kontaminirala iperi-tom zonu u blizini Splita. Teško mogu da povjeru-

jem da se to desilo. U svakom slučaju os ta je kakoslijedi. Prvo: da se izvrši dekontaminacija zone.Drugo: izvjestiti me zašto i po čijem naređenju jeupotrijebljena pomenuta četa. Treće: upotrijebiiperita i dekontaminiranju dati karakter obučava-nja. Očekujem hitno obavještenje u vezi toga.«67

Komand ant 18. armijskog korpu sa genera l UmbertoSfigo pokušava da se opravda dva dana kasnije, 22.septembra, i šifrovanom depešom odgovara Roatti da

je bojni otrov iperit ba čen u nekoliko špilja koje služekao uobičajeno sklonište partizana »u cilju vježbi« i da

je deko ntaminac ij a u toku.

A najkraća definicija iperita glasi:»Najizrazitiji predstavnik dugotrajnih bojnih

otrova i plikavaca... vrlo postojan na zemljištu.Izaziva jake ozlede i plikove po koži, a para ozle-đuje oči i organe za disanje...«68

Plikavac su prvi put upotrijebili Nijemci u prvomesvjetskom ratu, u borbi za belgijski grad Ypres (Ipr) uzapadnoj Flandriji (flamanski: Iper) i po tom je gradutaj bojni otrov i dobio ime.

Nizom među naro dnih konvencija zab ranje na jeupotreba bojnih otrova u ratu. S tim u vezi u prvom iz-danju naše Vojne enciklopedije pod odrednicom »Bojniotrovi«, nalazimo zapisano:

»Sem pojedinih međusobnih optužbi, nema



dokumentovanih podataka, da su B(ojni otrovi) primenjen i u II S(vjetskom) r(atu), ve ro vat no zbogtoga što su obe zaraćene strane od n]ih zazirale.Upotrebili su ih svega jednom Nemci 1942. naKerču; ali su pr estal i ka da su Saveznici zapr e tilida će odgovoriti istom merom.«"Pod istom odrednicom u drugom izdanju naše Voj-

ne enciklopedije nalazimo malo drukčiji tekst:»U drugom S(vetskom) R(atu) B(ojne otrove) su

upotrebili jedino Nemci, i to svega jednom, 1942.na Kerču, jer su saveznici zapretili da će odgovo-riti istom merom.«70

Poluostrvo, grad i luka Kerč nalaze se na Krimu, na ju gu SSSR-a. Sudeći po toku borb i, Nijemci su na to m

pravc u upot ri jebi li bo jn e ot rove ili početkom januar a,ili sredinom maja 1942.U najmanju ruku začuđuje činjenica da podatak o

upotrebi bojnog otrova od strane Talijana u okoliniSplita (na Mosoru?), gdje je u septembru 1942. imalasvoje baze Mosorska partizanska četa, koja je uskoro

prerasla u ba ta lj on , naša Vo jna encikloped ij a — pa niostale edicije — nije uopšte registrovala! A već smo rek-li: bio je to jedini slučaj te vrste koji su u drugome svjet-skom ratu poduzeli Talijani!

No, kad već govori mo o upo tre bi bo jni h ot rova udrugome svjetskom ratu, moramo registrovati slučajkoji se zbio na jugoslavenskom ratištu potkraj 1942. Ta-da, poslije napada 1. slavonske brigade i oslobođenjaOrahovice (20. decembar 1942) Ivan Krajačić Stevo do-stavio je iz Zagreba, vjerovatno preko Moskve, Vrhov-nom štabu NOV i POJ u Ostrožac kod Bihaća ovakvudepešu:

»Prošle nedjelje njemačka vojska je upotrebilaotrovne gasove u borbi protiv partizana u Oraho-vici. Mi smo pretrpjeli značajne gubitke

StevoTempo stigao u Zemun

Stevo«71

Ta je depeša stigla u Vrhovni štab 16. januara 1943.

Najozbil jn ij e shva tivš i d ob ij en e p odatke , Tito je već sut-radan, 17. januara, javio Glavnom štabu NOV i POHrvatske:

»Kao što je poznato tome štabu, neprijatelj je po čet kom ovog mj es ec a upot ri jebio bo jne ot roveu borbi protiv naših jedinica kod Orahovice u Sla-voniji.397 Tom prilikom mi smo imali osjetne žrtve.



Vjerovat no je da će nepri jatelj i u bud ućim okr-šajima s nama primjenjivati bojne otrove.398

U cilju odbrane i zaštite naših jedinica od po-novne upotrebe bojnih otrova od strane naših nepr ijatel ja ,

Propisujem'Uput za zaštitu od bojnih otrova', koji se do-

stavlja u prilogu.399

Ovaj uput trebate dobro proučiti, razraditi iumnožiti u vašim jedinicama, tako da ga ima barsvaka četa odnosno baterija.

U duhu ovoga uputa preduzeti odmah izvođe-nje nastave i obuke kod svih starješina i boracavaših jedinica.

Ovaj uput je dokumenat trajne vrijednosti i po-vjerljive prirode, te ne smije pasti neprijatelju uUz taj tekst date su, kao što se vidi, tri napomene od

kojih su prve dvije važne za temu o kojoj je riječ:»397Obavještenje o upotrebi bojnih otrova pro-

tiv jedinica NOV i POJ kod sela Orahovice, u Sla-voniji, dobio je Vrhovni štab 14. januara 1943. izZagreba. Provjeravajući ovaj podatak kroz arhiv-ske dokumente, priređivač nije mogao ustanovitisa sigurnošću da li je neprijatelj stvarno upotre-

bio tada bo jn e ot rove prot iv jedinica NOV i POJ.Obavještenje o njihovoj upotrebi nije poticalo odoperativnih jedinica, pa su svi izgledi da je nepri-

ja te lj up ot re bi o neka spe ci ja ln a ar ti lj er ij ska zr na ,ali ne i otrovna.

398Tito ima u vidu letak koji je januara 1943. iz-dao poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Pave-lić u kojem se pozivalo na opštu borbu protiv par-tizana i prijetilo da će u borbi protiv jedinica NOV

biti upotreb ljen a 'sva moguća sr ed st va ko ja po-znaje ratna tehnika'.«73

Međutim, na istoj stranici, u napomeni br. 401, uz Ti-tovu depešu Moskvi, o kojoj ćemo tek pisati, nalazimodoslovan tekst:

»Podatak o upotrebi bojnih otrova kod Oraho-vice nije bio tačan.«74

!?!

Dobivši od Ivana Krajačića Steve već citiranu depe-šu koju je proslijedila Titu, Moskva je sigurno tražila pot vr du navoda o upo tre bi ot ro vn ih ga sova . Na ta j upitTito je 19. januara odgovorio:

»Potvrđuje se činjenica da su Nijemci u Slavo-niji kod Orahovice upotrijebili otrovne gasove

prot iv naš ih jedinica. To za nas pr ed sta vlj a veliku



opasnost, jer nemamo sredstava za borbu protivtoga.Molimo vladu Sovjetskog Saveza, Engleske i

Amerike da nam na bilo koji način pomognu i daopomenu Nijemce na posljedice, ističući da je Na-rodnooslobodilačka vojska Jugoslavije saveznicatih država. Molim da nam hitno javite vaše mišlje-nje.

(19. januar 1943, Ostrožac)U ime Vrhovnog štaba NOV I POJ Tito.«75

Redakcija trinaestog toma Titovih Sabranih djeladala je tu depešu u »Prilozima« umjesto u redovnomtekstu i iz nje izostavila dvaput potcrtanu riječ »Hitno«!,a početak: »Potvrđuje se činjenica...« prevela sa »Po-

tvrđujemo podatak...«Zašto je tako postupila?Mislimo da je uz tu depešu trebalo istaći da je Tito

— bez obzira na to što su podaci koji su mu dostavljeni bili pogrešni, pokušao da iskoris ti datu si tuaciju zaafirmaciju NOV I POJ kao ravnopravne zaraćene stra-ne. Bio je to dalekovidan potez državnika.

Ponovo je riječ o citiranom Kačićevu »izvještaju br.5«, u kojemu se govori o prebacivanju narednika Stje- pan a Šinka i radiot el egra fi st a Stanis lava Rapoteca saMljeta na Korčulu, a zatim slijedi podatak:

»5). U Splitu je osnovana grupa oficira na čelusa Birčaninom, uži odbor te grupe sastao se je

pr ed par dana i sastavio rezoluciju četn ičkim vo-dama u okolici Knina. Taj odbor sačinjava Birča-nin kap etan, Božović i još neki kapet an 'naš' jedančovjek. U toj rezoluciji oni izjavljuju da bi se od-mah njihovi oficiri pridružili četničkim odredima,ali samo pod uvjetom bezuslovne saradnje sa par-tizanima i zajedničke borbe jednih i drugih protivsvih okupatora. Ovaj naš čovjek možda će postatiadutant glavnog komandanta u Kninu i on velida će uvlačiti naše ljude, za svaki slučaj pripremi-te dva sposobna čovjeka da ih uguramo, ako uspi-

je ono što ja mis lim a o čemu ću vam docnije javi-ti.

Dalje veli da Birčanin kaže da u odredima čet-nika oko Knina ima do 20.000 ljudi u što sumnjam.

Javite mi moguli i trebam li razgovarati sa Bir-čaninon, razume se bez ikakovih obećanja — od-mah mi javite.«78

Kakav je bio odgovor PK, nismo mogli da utvrdimo,ali, sudeći po razvoju događaja, bio je negativan.



Kao što smo već rekli, Izvještaji br. 6 i 7 nedostaju, aIzvještaj br. 8, kao i svi ostali koji slijede, nose potpisKačić. Taj izvještaj uglavnom govori o S. Rapotecu, alisadrži i ovaj podatak:

»6). Nek a žena koja ra di u oficirs koj menzi veli,kako oficiri znaju da se u Splitu nalaze neki ra-njeni partizani i da će oni pregledati kuće da ih

pronađu. Vodite o to me raču na — dobr o bi biloda ih se premesti ili otpravi negdje.«77

Izvještaj br. 9 i 10 uglavnom se odnose na aktivnostčetnika u Splitu, Kninu i okolini. U onome koji nosi br.10. u tački 4. stoji:

»4). Iz Splita je poslan u Ljubljanu u nekom na-ročitom poslu narednik Janez Kržišnik, ovaj isti

Kržišnik vrbuje oficire za četnike i veli da je on odtuda došao dobivši dopust i da Mihajlović Dražaima 7 pukova redovite vojske, odevena u vojnojJugosl. odjeći. Izgleda da laže, jer u stvari četnicisu međusobno nepovezani, a čak i neki zavađe-ni.«78

Nije se ra di lo o J anezu ne go o Alojzu Kržišniku, koji je posl ije ka pi tu laci je Italije, kori steći se svojim vezamasa četnicima, pod pseudonimom Kreuzer (Krajcer), ra-dio za splitski centar njemačke vojnoobavještajne služ-

be (Meldekopf) ne sam o u Splitu, već i na ter enu Sinja,Kaštela i Omiša.

»Izvještaj br. 11« počinje riječima:»Šaljem ti prevod mjesečnog raporta od poli-

tičkog fašia Ruzziera (Rudziera).I. Mjesečni raport od 15. II do 14. III 42. XX.«79

Posljednja oznaka XX (rimski dvadeset) označavala je dva de set u go di nu »fašističke ere« i sta vlj an a je nasve zvanične dokumente iz 1942. godine jer su fašistidošli na vlast dvadeset godina prije (1922).

Očigledno je Splitski obavještajni centar u kancela-riji organizaciji fašističke stranke za splitsku provincijuimao svog sara dni ka. Izvještaji dobij eni iz te kancelari-

je om og ućaval i su uvid u oc je nu poli tičkog stan ja u provinciji , u re zul tat e dje lov an ja an tio ku pa to rs kih sn a-ga i si.

Int ere san tna je i tačka II tog izvještaja, koja sam a zasebe dovoljno govori:

»II. Jedan istaknuti fašista funkcioner koji je po ve za n sa jed no m 'naš om ' curom pr iča: 'kakooni imaju namjeru, da ovih dana okupiraju Bos-nu. To rade sklapajući sa nekim Srbima paktoveu kojima obećavaju Srbima, da će istrijebiti Musli-mane. Tako ćemo mi očistiti od partizana Bosnu,



a Bugari Srbiju, da bi očistili i osigurali sebi zale-đe kad bude napadnuta Turska.«80

No bile su to ipak samo pretpostavke jedn oga talijansko g oficira.

Nesumnjivo na osnovi pr is lušk ivanja pomoću apa-rature ugrađene u podrumu talijanske prefekture uSplitu, u tom su se izvještaju našli i reci:

»V. Danas u ponedeljak stiže incognito s jed-nim 'Motoscafo' (motorni čamac — primj. autora)Bastianini u 5 sati popodne priređuje kod sebeZerbino svečanu čajanku, na kojoj će prisustvova-ti 50 uzvanika.«81

Na kr aj u tog izvještaja K(ačić) je napisao:»P. S. Moram s Tobom razgovarati javi mi gde

i kada i u koji sat što pre.«Budući da je Ivan Lučić Lavčević Borić bio već odav-

no (7/8. februara) uhapšen, pitanje je kome je »Kačić« pr eko kuri ra dostavljao svoje izvješ taje. Bio je to, sigur-no, isti onaj član Pokrajinskog komiteta kojega moli zarazgovor. Moguće je reći samo toliko.

Posljednj i sačuvani Kačićev »Izvještaj br. 15« u cjeli-ni se odnosio na stanje u četničkim redovima i sadrža-vao je podatke koji su bili potp uno tačni. Posebno su in-teresantna prva dva njegova pasusa:

»Rad 'nac ionalnih' vođa je poprimio čisto vojnikarakter. Birčanin je dobio od Draže Mihajlovićanaimenovanje za vrhovnog komandanta na pod-ručju Dalmacije, Hercegovine i Like, te je u vezi stime, formirao i svoj štab.

On će sa izvesnim brojem oficira krenuti na po dr učj e Č etničko-Dinarske Divizije, gd je namje-rav a otpočeti prvi vojno operativni rad , koji će sviofic iri i ljudi otići s njim, ne zna se još sviju, ali ovisigurno je već poznato: ...«82

Sudeći po svemu, ubrzo nakon odašiljanja tog iz-vještaja Kačić je napustio Split.

Koliko je Splitski obavještajni centar uspijevao da pr at i i kr et an je pojedinaca , govore podaci na đen i u ve-ćem broju izvještaja. Ovi koje nalazimo u »Izvještaju br.

12« nisu nikakva iznimka, već ilustruju svakodnevnazbivanja:»1.) U vezi sa onim ranijim opisom kretanja

Krstulovića sa Ljotićevcima sada Te mogu izvesti-ti da je bio u Zagrebu ovih dana i odmah poslijedva dana nego je stigao otišao je u Omiš. U Omišu

je bio u audi jenciju kod Luetića za jedn o sa ustaš-



kim oficirom Roglićem. Poslije dolaska iz Omiša bio je na šetnji sa Paškom Kaliternom i jednimnastavnikom zove se Boris, a bio je član H. S. S. i

pr ip ad ao je desnici u H. S. S. Ovaj isti Boris čestose viđa u razgovoru i šetnji sa Ivanom Dulićem.«83

Luetić (Ante) bio je veliki župan Velike župe Cetina,sa sjedištem u Omišu, Krstulović (Vojko) i Paško Kali-terna desno orijentisani HSS-ovci, pristalice saradnje sustašama...

Iz tog se izvještaja indirektno vidi da je Kačić zaistaDalibor Jakaša jer on piše:

»Doznao sam još iz jednog izvora da me jeonaj gad izdao Kvesturi i ne samo to da je kazaomoje ime i prezime kao i funkciju nego i gde sam

bio 11 godina i sad su agenti u po trag u za mnom.Radi svega ovoga mislim da bi bilo potrebno pamakar i privremeno da me se oslobodi dužnostrejonskog s-tara (istakli autori) i kretanje po ulica-ma svesti privremeno na minimum, inače ću teš-ko izbjeći da ne budem uhapšen, tim više što jeKvestura u posjedu moje fotografije, još kadasam legitimaciju pravio.«84

O kojem je gadu — nesum njivo bivšemu članu Parti- je — riječ, nismo mogli utvrdit i, ali je poznato da je Da-libor Jakaša između dva rata više godina proveo uSSSR-u.

Nakon od laska Dalibora Ja ka še Malj čika dužnos tšefa Splitskoga obavještajnog centra, po navodimaDrage Gizdića, preuzeo je Mirko Srdelić. Sudeći po ne-kima od dvadesetak sačuvanih obavještajnih izvještajatog centra iz druge polovine 1942. godine — svi su bezoznake adresata — on se potpisivao sa »M« ili sa Mar-ko, ali u tom se periodu u Splitu pojavljuje niz novih

pa rt izansk ih obavještajaca s ra zn or az ni m pseudonimi-ma koje nije bilo moguće dešifrovati. No, ponovo pođi-mo redom, od izvještaja do izvještaja; ovog puta posaoće nam olakšati činjenica da svi oni nose datume kadasu pisani.

Prvi od njih nosi datum 2. juna 1942, ali nema nikak-

va potpisa. Pod tačkom 1. nalazi se tekst u kojemu iz-vještač Grof dopunjuje svoje prethodne izvještaje o od-lasku jugoslavenskih oficira iz Splita u četničke štabo-ve »Knin, Bos. Grahovo, Drvar« te daje njihova imena i prezimena. Pod tačkom 2, između ostaloga, predlaže»da će on otići ako treba lično« u četnički štab Paje Po-

povića. »U sluča ju da bu de re še no da on ode«, stoji da-



lje u izvještaju, Grof zahtijeva »da ga Partija prebaci«zato što nema mogućnosti, kao dotad, da to sam učini

jer mu »četnički krug ov i iz Splita« više ne vj er uj u.O Paji Popoviću ćemo kasnije više reći.Sudeći po tome i po tekstu o pogibiji majora Boška

Todorovića, koji slijedi, Grof je bio bivši jugoslavenskioficir.

U »Izvještaju od 6. VI. 1942«, pod tačkom »A Četničkisektor «, stoji:

»l.) 2.VI. Otišao je iz Splita za Knin i stigao uštab Dujića, Ilija Birčanin. Otputovao je u pratnji2 Tal(ijanska) oficira talijanskim automobilom.Cilj njegovog odlaska: formalno preuzimanje ko-mande nad četničkim odredima Like, Dalmacije,

Hercegovine i Zapadne Bosne. Njegov štab će sedo 'očišćenja' planine Dinare od partizana nalazi-ti u selu Strmici 20 km. daleko od Knina, na putuza Bos. Grahovo. U tom selu treba ovih dana da seizvrši zakletva svih četničkih boraca i voda navjernost Petru i Draži Mihajloviću.«85

To je odlomak iz izvještaja Grofa. Nakon toga slije-de izvještaji »B. Kretanje parobroda«, s potpisom »Iz-vještaj ljudi sa obale«, i, napokon »C. Fašistički sektor«,u kojemu Simpatizerka javlja o zbivanjima u »tvorniciza konzerviranje ribe na Visu«, o posjeti nekih fašistič-kih funkcionera »otprilike prije mjesec dana« Kninu,Livnu i Drvaru te njihovu zaključku:

»... o krasnim mogućnostima iskorišćavanja prirodn ih bo ga tst av a Hr va ts ko g Spli tskog za leđ akoje sada leži potpuno neiskorišćeno.«86

Na tom je izvješta ju po tp is »M«.»Izvještaj od 30. VI. 1942« (bez potpisa) počinje pasu-

som:»1. Č etnički sektor1. Jevđević je ponovo u Splitu. U subotu je bila

konf eren cija kod Birčanina kojoj je i on prisustvo-vao. U ponedj eljak je ponovo išao kod njega. Osta-

je u Spli tu nekoliko dan a, pošto mu dolazi že ns kaU poglavlju »Kretanje brodova i pošiljaka« dan je

detaljan pregled, čini se, svih brodova koji su uplovili usplitsku luku u periodu od prethodnog izvještaja, uz de-taljne podatke o tovarima koje su prevozili, a zatim u

pogl av lj u »Razno« piše:»1. 'Jack' javlja: Marinko Ivačić (priložena sli-

ka) pojavio se u Trogiru 28/6 na segetskom grob-lju preko nekog poznatog Segećanina. Poručio damu dođu brat i otac. Kad su ovi došli došao je snjima u Fašio i denuncirao sve drugove koji su bi-



li sa njim, a koji su nenaoružani čekali na određe-nom mjestu odakle su trebali kretati u partizane.Taj Ivačić koji je navodno partizan Prve Primoš-tenske čete, odveo je fašiste na to mjesto gdje su

po ub ij al i oko 14, ra ni li 13, a oko 15 zarobili.«88

Tko je bio Jack, ne znamo, a o čemu se radilo, govoriizvješ taj koji je pref ek t Splita Zerbino 1. jula 1942. dosta-vio "Guvernatoratu Dalmacije i na znanje Ministarstvuunutrašnjih poslova«:

»Br. 010944/Jav.sig. — Na dan 28. ovog mjese-ca, oko 18.45 sati, Kr. karabinjeri, zajedno s crno-košuljašima bataljona skvadrista 'Toscana' i pri-

padn icima fi na nci js ke st raže, sukobi li su se na podr učju Tr ogi ra s pa rti za nsk im jedini cama .

U borbi je ubijeno 14 partizana, 3 je ranjeno i14 zarobljeno. Zaplijenjeno je: jedna puška 'Mau-zer', jedan pištolj, stotinjak met aka, nekoliko kaci-ga, bajoneta, razna oprema, životne namirnice i

pe t pila, očigledno namij enj eni h za prep ilav anj etelefonskih stupova.

Na na šoj strani ni je bilo gubitaka .«89

U mnogim talijanskim dokumentima nailazimo na pod at ke koji dir ek tn o ili in di rek tn o govore o dj el ov an junjihovih agenata među ilegalcima NOP-a na neoslobo-đenom teritoriju i u gradovima, kao i u partizanskim je-dinicama. Na primjer, Komanda karabinjera Dalmaci-

je 12. januara 1942. javlja Guvernatoratu Dalmac ije iOVO:

»Situacija na području Kistanja kao i namjereustanika bile su, na temelju podataka primljenihod doušnika, već poznate ovoj komandi...«90

Komanda trupa Zadra 25. jula 1942. javlja komandiXVIII armijskog korpusa:

»Zanemarujući izvjesne nepogodnosti uslijedčinjenice da se često moraju koristiti obavještajciskromnih intelektualnih mogućnosti, nesposob-nih da izdvoje stvarno od prividnog, korisno odnekorisnog, sklonih da prikupljaju i razglase ne-dovoljno provjerene podatke. Obavještajna aktiv-nost u cjelini dala je do sada dobre rezultate.

Akcija jedinica je skoro uvijek ovisila od poda-taka koji su ranije prikupljeni, i oni su više puta

bili od velike kori st i za cil jeve do tične akcije.«91

Komanda XVIII armijskog korpusa 9. avgusta 1942.izvještava Višu komandu oružanih snaga »Slovenija--Dalmacija« (2. armija):

»Iz neprovjerenih ali pouzdanih izvora se saz-naje da se jedna partizanska jedinica jačine 450



ljudi nalazi u rejonu Uništa...Pouzdani dostavljač izvještava da je u rejonuUilica (SR-EH) koncentrirano 1000—1500 partiza-na sa zadatkom da iz Stžišta (TI-DV) istjeraju čet-nike i našu posadu, zatim presjeku komunikacijuizmeđu Knina i Bos. Grahova, i da tako izolirajuovo središte, kako bi ga se moglo napasti s višestrana.«92

Ista komanda 15. septembra 1942. obavještava spo-menutu Višu komandu:

»2. — Obavještajci su javili, da ima nekolikodana kako su 62 partizana naoružana puškama,

bombama i s 3 mi tral je za , došavši iz Kol ar ne (PI--CM), prošli kroz zonu Dazline i pošto su prenoćili

na brežuljku kod Gradina (PI-CO), uputili su se kaVodice (PN-CK).«93

I dalje:»Ta aktivnost se može dovesti u vezu s onim

što obavještajci javljaju u povodu jednog skorognapada, čiji je glavni cilj Bos. Grahovo, a sporedniZrmanja-Otrić.«"4

Ista komanda ponovo izvještava 22. oktobra 1942. Vi-šu komandu:

»Pouzdani izvor javlja, da bi trebalo da je usprovođenju jedna vrsta mobilizacije partizan-skih snaga. Zone regrutacije su uglavnom otocikoji se nalaze prema Pirovcu (ON-CO) i sav obal-ski pojas između Vranskog jezera (NH-OI-CU/CS)

i rijeke Krke južno od Skra dina (QO-CO). Č injeni-ce se potvrđuju i bjegstvom mnogobrojnih mladi-ća.

Isti izvor javlja ,..«95

Itd. itd.I u slučaju o kojemu je pisao partizanski obavješta-

jac u »Izvještaju od 30. XI 1942« i koji je prefekt Spli taZerbino opisao u svom izvještaju od 1. jula očigledno seradilo o talijanskom agentu Marinu (ne Marinku) Ivači-ću zvan om Č ankin, ubačen om u part izan ske redove. To

po tv rđ uje komanda Kaš te la ns ko ga pa rtiz an skog vo da»Bepo« (Babin Josip) u izvještaju upućenom 5. jula 1942.kom and ant u Č etvrte operativne zone:

»Kad pred večer dobivam pismo od druga Du-

šana da ne šaljem ljude daje u Kambelovcu blo-kada, neka ih uputim u donji odred gdje im ne

pr ij et i ni ka kv a opasnost , a is tu večer su naše st ra -že primjetile oko osam i pol sati tri kamio na fašis-ta koji su se uputili kroz donje kaštelansko polje

pu t našega logora . I ta ko dok su se dr ug ov i misl eć



sklonili na sigurno mjesto, vratio se ne dezerternego špijun Cankin koji je otkrio sve logore odRogoznice do Solina. Tako da su dva druga ubije-na a 3 ranjena od novih uhvaćena za koje vas jesigurno trogirska organizacija već izvijestila. Tajisti špijun je otkrio i dao uapsit sila drugova pookolnim mjestima, tako da vlada strah i pred na-šim špijunima čak i kod nas u Kaštelima jer kaženarod ali se ne može naći i kod vas špijun pa nasočitovat koji dajemo za narodnu pomoć. Neznamkakva je to partijska organizacija u Trogiru dajetaj špijun otkrio sve one koji (su) u mjesnim orga-nizacijama za narodnu pomoć i slično pa čak i do-ktora iz Trogira.«98 (Sve istakli autori.)

Bio je to porazan slučaj uspješne aktivnosti talijan-skog agenta kojega partizanska kontraobavještajnaslužba nije uspjela da uoči.

»Izvještaj od 3.7.1942«, potpisan sa Marko, sadrži ma-nje važne podatke, koje s »fašističkog sektora« dostav-ljaju obavještajni saradnici Gorka i Dijana, a Grof i Pe-tar javljaju novosti sa »četničkog sektora«. Tu je, na pri-mjer, podatak:

»3. Ovih dana je boravio u Zadru Duićev ađu-tant potporučnik Veljko Ilić. Bio je primljen kodguvernera, a cilj posjete je bila nabavka oružja.«97

Međutim, veoma je značajno da se u tom izvještaju prvi pu t po javl ju je poda tak o tom e da je partiza nskaobavještajna služba uspjela da uspostavi kontrolu nadsplitskom poštom. Taj podatak, dat pod tačkom »Raz-no«, dovoljno govori sam za sebe. Iz njega proizlazi daGorka prilaže denuncijaciju zaustavljenu na pošti«!

U nepotpisanom »Izvještaju od 11. VII. 1942« nalazi-mo i ove podatke:

»a) Prije nekoliko dana boravio je u Splitu Po- pović i održao nekoliko konferencija sa Birčani-nom i Komp.

b) Jed ina od gl avni h agenata ta li ja ns ke oba-veštajne službe u Kninu je nekakva Zadović kakoizvj eštava 'L 21'.«98

A zatim, pod »Razno«, slijedi:»b) Dostavljam vam dvije denuncijacije, za-držane na pošti.«99

I u nizu idućih izvještaja »M«-a nailazimo na podat-ke o sve većem broju »denuncijacija zaustavljenih na

pošti«. U jedno me (od 13. av gus ta 1942.) čak doslovno pi-še:



»Šaljem u prilogu 16 (šesnaest) denuncijacijazadržanih na pošti.M.«100

Ipak nam se čini, iako ne znamo konačan rezultat,da je jedan od najznačajnijih pothvata partizanskogobavještajca koji je zadržavao pisma s denuncijacija-ma, upućena talijanskoj policiji, bio onaj koji »M« spo-minje u izvještaju od 23. jula 1942:

»Kao drugi prilog dostavljam dvije denuncija-cije zadržane na pošti. Denuncijacija od dr. Ivani-ševića mogla bi biti interesantna utoliko što bitrebalo provjeriti toga doktora, pa (ga) eventualno

poslati gore.«101

»Poslati gore« značilo je nesumnjivo, poslati u plani-ne, tj. u partizane.

U izvještajima »M«-a, slatim svakih desetak danaosim dotadašnjih pojavljivali su se i novi saradnici s

ps eudo nimima: Petar, Saša, Oficir , Gorka, Aca, Jack,Bepo itd. Oni su dostavljali obavještenja iz raznih izvo-ra i relativno različitog značaja.

Uglavnom treba istaći da u izvještajima o prometu brod ov a kroz split sku luku na lazimo np r. i ovakav po-datak:

»25. VII. M.J. 'Fidex' krenuo sa 10.000,- kg. dina-mita za Omiš (tehnička direkcija) Dinamit će biti

pohranje n u ma ga zinu Sekcije povrh Omiša.«102

U izvještaju od 27. jula(?) 1942. godine stoji:»1. 'Grof obavještava: otpočeo je odlazak biv. jug. of icira u četničko tali janski štab Kninskog re- jona. (...)

2. U zgradi preko puta Galerije slika stanujeBirčanin. U petak ga je dva puta posjetio Jevđević.Budući da je odbio da se prijavi pazikući, to izgle-da želi da mu stan bude nepoznat ,..«103

U prvi mah sitni detalji, ali detalji koji dopunjujumozaik ukupnih zbivanja dajući mu cjelovitu sliku.

U »Izvještaju od 2. IX. 1942« Spl itskoga obavješta jnogcentra — očigledno s priličnim zakašnjenjem — našlisu se i ovi podaci:

»1. Šaljem 2 letka četnička koja je poslao jedan biv. jug. of icir sad a u četničko-ta l(i janskom) štabu.U pismu koje piše objašnjava svome prijatelju ka-ko je Paja ubijen od svojih ljudi 'koji su sa njimhleb jeli' i da je Tripalo bio poslat Paji s tim da ga



'špijunira', a da je sad isti operativni oficir part,odreda. To pismo ukoliko ima važnosti mogu po-slati...

Kao prilog šaljem fotografiju izdajnika PajePopovića koja je posla ta u s pom enu tom pismu.«104

0 čemu se zapravo radilo?Prateći aktivnost pročetničkih elemenata u Splitu,

Splitski je obavještajni centar od prvih dana ustanka pr at io i dj elov an je i razvoj četni štva na prostoru tr om e-đe Bosanska krajina — Lika — Dalmacija, pa i na Koso-vu polju, gdje je u selu Biskupiji djelovao štab četničkogodreda, kasnije puka, pod komandom mještanina PajePopovića. Ć ini na m se da je njegovu najbol ju karakte -ristiku dala Redakcija druge knjige Zbornika dokume-

nata Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941 — —1945. napisavši:»Voda četnika koji je svestrano surađivao s ta-

lijanskim okupatorom u borbi protiv NOP. U tomcilju pokušao je da ponekad stupi, preko kakvesitnije usluge ili obećanja, u kontakt s partizani-ma, pa bi to koristio za nove izdaje.«105

Istovremeno je Paja Popović, kao sin istaknutog bor-ca protiv Austrougarske Monarhije Onisima Popovića,strijeljanog 1914. u Sinju, bio najveći suparnik drugomečetničkom lideru na sektoru Knina — popu odnosnoras pop u Momčilu Dujiću. Zato je Pajin a pogibija za nje-ga značila veliko olakšanje, ali to mu nije smetalo da jeiskoristi u propagandnoj borbi protiv partizana.

Historičar Dušan Plenča ovako je opisao akciju pro-tiv četnika Paje Popovića, koja je, očigledno, s obavješ-tajne strane bila odlično pripremljena:

»Odmah po formiranju (18. 6. 1942.) 1. dalma-tinski udarni bataljon odbio je zadatak da izvršinapad na četnike Paje Popovića u s. Biskupija. Utom selu postojala je partijska ćelija — sekretarMijo Bukorović. Zajedno s njim izrađen je planrazoružanja četnika i štaba Paje Popovića koga jetrebalo pridobiti na saradnju sa partizanima.

Sekretar četničkog štaba, kao i Mijo Bukoro-vić, po zadatku partije radili su među četnicimaPaje Popovića. M. Bukorović je čak postao vodnik(razvodnik) njegove tjelesne str aže. U noći nap ad a

18/19 juna u određeno vrijeme simpatizeri NOP-a1 članovi Partije preuzeli su stražarska mjesta. U21 sat Udarni bataljon je opkolio s. Biskupiju i bezteškoća, pored stražara, ušao u selo... Paja Popo-vić je poginuo pr ilikom po kuš aja bjekstva, a ovomakcijom njegovi četnici su razbijeni. Već 19. 6. do-



brov ol jn o je stup ilo u par tiza ne oko 120 boraca s.Biskupije i s. Orlića.«106

Prema dokumentu koji je objavio Štab 4. operativnezone, likvidacija Paje Popovića izgledala je malo druk-čije:

»Dne 19. juna ove godine Prvi dalmatinskiudarni bataljon dobio je zadatak da dovede uŠtab Paju Popovića, komandanta nekakvog čet-ničkog puka da bi ga saslušali povodom njegovih

javn ih izjava, da žel i suradnju s par tiz an im a, a sdruge strane povodom sigurnih dokaza, koje jeovaj Štab posjedovao, da on surađuje s Talijani-ma.

Tom prilikom, kada je njegova soba bila puna

naših komandira i boraca, na poziv da pođe s nji-ma, Paja Popović je zgrabio puškomitraljez, kojimu je bio pri ruci. Zbog toga je na mjestu ubijen.

U štabu puka i njegovoj okolici našli su se slije-deći: 1. Aleksandar Jović, komandant bataljonaPajina 'puka'; 2. Bogdan Ljaković, komandant Pa-

jina 'puka'; 3. Bra nk o Berić, sudski pr ip rav ni k; 4.Ante Monti, posjednik; 5. Petar Bjegović, trgovac; Nenad Sinobad, profe sor; 8. Davor Tr ipalo, đak.

Oni su skupa s arhivom dovedeni u ovaj Štab.Pregledavajući arhiv našli su se zanimljivi doku-menti, koji su pokazani gore spomenutima.

Na teme lj u toga mate rijala oni su se naš li po-nukani da dadu slijedeću

Javnu izjavu

Iz svih dokumenata dobili smo čvrsto i nepo- bi tn o uv je re nj e:

1. da je Pa ja Popović, t.zv. 'koma ndan t četnič-kog puka', najobičniji talijanski agent;

2. da je imao stalne i bliske veze sa svim talijans ki m funkci onar ima, a na ro čito s ta lij an sk imobavještajnim oficirom Lučićem;

3. da je s ovim posljednjim održavao stalne ve-ze i višemjesečno dopisivanje, gdje mu se Lučićzahvaljuje za obavještenja i usluge, iz kojih se vi-di, da su oni 'rješavali' veliki broj zajedničkih po-slova;

4. da je od talijanskih vlasti dobivao novčane imaterijalne nagrade;

5. da su se Talijani redovito brinuli za jedin-stvo svih četničkih voda na bosansko-ličko-dal-matinskoj Tromeđi, a naročito Paje Popovića,Momčila Dujića i Brane Bogunovića, i uzimali



učešće u njihovim zajedničkim savjetovanjima107

Medu onima koji su poslije pogibije Paje Popovića irazbijanja njegova »četničkog puka« prišli partizanimanašao se i njegov brat Dušan, koji je do kraja rata učes-tvovao u NOB-u obavljajući odgovorne funkcije.108

Na kraju op ši rn og a ob av je šta jn og izvješ ta ja od 7.oktobra 1942, potpisanoga sa »M«, prvi put nalazimonapomenu: »Da je prepis veran originalu, tvrdi Načel-nik štaba: Terzić.«109 Bila je to potvrda da su izvještajiSplitskoga obavješta jnog centr a stizali do štaba Č etvrteoperativne zone NOV i PO Hrvatske, čiji je načelnik ta-

da bio Velimir Terzić, i da su otuda prosljeđivani dalje...Reorganizacija, zapravo prijelaz na jednoobraznu

organizaciju partizanske obavještajne službe i u vojnim jedi nica ma i na te re nu , proved ena potkr aj 1942. godinena osnovi posebnoga Titova uputstva, zahvatila je, lo-gično, i Splitski obavještajni centar, što je samo pospje-šilo njegov rad, kao i rad partizanskih obavještajaca uDalmaciji uopće.



SARAJEVSKI VOJNO-OBAVJEŠTAJNI

KOMITET

i Pokrajinski i Mjesni komitet organizuju obavještaj-nu službu — profesor Galeb »stupa na dužnost« — sa-radnici u policiji, Glavnoj pošti, Direkciji željeznica... —šta se dogodilo potkraj januara 1942 — komitet je ipak,

formiran — izdaja kurira Kigija — aprilska provala i pad Vojno-oba vješ tajn o g komiteta — kratkotrajna re-nesansa — Tito: »prekinite sve veze sa Sarajevom.«



Sarajevo, grad na obalama Miljacke, između Ozre-na i Trebevića, imao je 1941. godine oko 80 000 stanovni-ka.1 Nakon okupacije i stvaranja tzv. Nezavisne DržaveHrvatske, tu su se osim Štaba 738. puka njemačke 718.

pješadijske divizije s jednim batal jono m i j ednim ar tilje-rijskim divizionom,2 njemačke feldkomandanture s

pratećim jedinicama, ispostava Abwehra, Ta jne vojne policije i Glavnog ured a bezbjednosti Reicha, smjes til i iviši štabovi novoformiranih domobranskih i ustaških jedinica i policijskih službi s potčinjenim jedinicama i

organima. Grad je postao i sjedište Velike župe Vrh--Bosne...

Tih prvih dana stv aranja i organizova nja nove drža-ve u Sarajevu se nalazilo oko 280 članova Komunističke pa rt ije Jugoslavije i oko 500 članova SKOJ-a. Osimmjesnih komiteta Partije i SKOJ-a tu su bila i sjedištaPokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu snjegovim organima (Vojnim komitetom, Vojnim obav-

ještajnim komite tom, Part ijskom tehnikom i Finom par-tijskom tehnikom) i Pokrajinskog komiteta SKOJ-a.3

S legitimacijom učitelja, Muslimana, pobjeglog izPrijepolja, početkom jula 1941. godine iz Beograda je uSarajevo stigao delegat CK KPJ Svetozar VukmanovićTempo i Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Herce-govinu prenio odluku Politbiroa CK KPJ o oružanoj

borb i donijetu 4. jula.4 Na tom sastanku nije razgovara-no o stvaranju posebnog tijela koje će se baviti obavješ-tajnim radom već su postojeće veze te vrste s domob-ranskim oficirima u sarajevskom i okolnim garnizoni-ma te u sarajevskoj policiji uglavnom ostale u rukamaonih članova Pokrajinskog komiteta koji su ih i do tadaodržavali: Avde Hume, Uglješe Danilovića i Boriše Ko-vačevića.



I sarajevski Mjesni komitet KPJ se od prvih dana us-tanka aktivno bavio pitanjima obavještajne službe. Le- pa Perović, koja je iz Be ogr ad a došla u Sa ra je vo i pr eu -zela dužnost sekretara Mjesnog komiteta KPJ, napisala

je:»Naš MK radio je poslije okupacije aktivno na

svim sektorima. (...)Bila je, međutim, jedna bitna promjena — uve-

den je vojni sektor u partijski rad, a njegov zada-tak je bio pripremanje oružane borbe ... i veze saljud ima iz novih kvislinških vojnih form aci ja itd.«5

Olga Marasović, koja je od početka ustanka bila »naspecijalnim zadacima i pojedinačnoj ličnoj vezi«,8 a za-tim, od polovine oktobra 1941. godine,7 nakon odlaskaEsa da Č engića, nasl jedn ika Lepe Perović, sa dužnostisekretara Mjesnog komiteta u partizane, i sama sekre-tar tog komiteta,8 napisala je:

»Na redovnim sastancima Mjesnog komiteta i pa rt ij sk ih organizaci ja , po d ta čkom dn evn og reda — poli tička si tuac ij a u grad u, iznosili su se podacido kojih su drugovi raznim vezama dolazili, a od-nosili su se na namjere i akcije policije i oružanihformacija okupatora. To je, takode, bio put kojimse dolazilo do dragocjenih podataka. Lične veze i

pozn ans tva sim pa ti ze ra i pripadnika pokret a saljudima koji su radili u policiji i drugim ustaškimnadleštvima, bili su dosta sigurni izvori najraz-

novrsnijih informacija, koje su uvijek bile dobro-došle. Tako su u početku spontano, a kasnije i pl ansk i, na interesant nim pun kt ov ima stva ra nizačeci obavještajne službe NOP-a.«9

Međutim, ustanak koji se razbuktavao širom Bosnei Hercegovine zahtijevao je zaista odlučnije mjere i or-ganizovaniji pristup problemu obavještajne službe. Otome je Avdo Humo napisao ove retke:

»Mi smo odmah poslije kapitulacije stare Ju-goslavije radili na tome. Imali smo neke oficire udomobranstvu, a među njima je bio i izvjestan

broj mobi li san ih re ze rv ni h of ic ir a sa ko ji ma sm oodržavali vezu. Sa nekima je vezu održavao Sve-tozar Vukmanović dok je bio sam u Sarajevu, ta-

kode i Uglješa Danilović, a poslije je predao BorišiKovačeviću. Međutim, to nije bila sasvim organi-zovana veza. Zbog toga se postavilo pitanje stva-ranja organizacije koja bi imala redovne veze ikontakte sa oficirima. U prvom redu trebalo je

pr ib av lj at i inf or mac ij e o pripremama i kretanju



domobranske i ustaške vojske, kao i saznati njiho-ve namjere.«10

U, vjerovatno, prvom izvještaju posl anom Titu iz Sa-rajeva u Beograd, bez oznake datuma, Svetozar Vuk-manović Tempo napisao je i ove riječi:

»4. Drug po specijalnoj liniji vrlo je malo ura-dio i žali se s pravom na part(ijsku) org(anizaciju)da mu nije pružila dovoljno pomoći. Samo i donjega samoga je velika krivica.«11

Samo toliko. O kakvoj je »specijalnoj liniji« riječ, dali je to bio rad za sovjetsku obavještajnu službu ili neštodrugo i ko je za to bio zadužen — nismo mogli utvrditi.

Organizovanim obavještajnim radom s oficirima i podofici rima sa ra jevs kog do mo br an sko g gar ni zo nameđu prvima je bio zadužen član KPJ, profesor mate-matike i fizike na Trgovačkoj akademiji, Branko Galeb.U opširnom pismu Esadu Č engiću, pisanom 1969. godi-ne — dvije godine prije smrti — Galeb je napisao i ovo:

»Zadaci za koje sam bio zaduživan u toku 1941.i 1942. godine u Sarajevu bili su vojne prirode: ra-dilo se o prikupljanju materijala i podataka po-trebnih za oružani narodni ustanak.

Za ovo mi se, prvo, obratio Uglješa Danilovićkoji je — kako sam kasnije saznao — po zadatkuPartije, izgleda sredinom 1941. godine, bio stupiou vezu s nekim višim oficirima hrvatske domob-ranske vojske koji su bili pouzdani i od kojih semoglo očekivati da se dobiju izvjesni potrebni voj-ni podaci ili druga pomoć. (...)

S pukovnikom Sulej man om Filipovićem imao je neki kontakt — ako se ne var am — drug Uglje-ša Danilović, a s potpukovnikom Kazimirom Poje

bio je povezan Jovo Stojanović. — Pomenuto je datreba stupiti u vezu s artiljerijskim podoficiromFaleskinijem (čini mi se da mu je bilo ime Bran-ko), kao i nastaviti vezu s nekim mladim avijatič-kim oficirima iz Rajlovca, s kojima je već bio po-vezan drug Branko Španac. To su bili poručnici:Mustafa (»Mićo«) Radaslić, Enver Rezaković i jošdvojica, čijih se imena sad ne sjećam. — Kako jeizgledalo da iz razloga konspiracije ne bi trebaloići s ovom akcijom odviše u širinu, zaključeno jeda, za prvo vrijeme, ja preuzmem vezu s Faleski-nijem, kao i s oficirima iz Rajlovca, a da onda po-slije stupim i u vezu s K. Pojem i eventualno S. Fi-lipovićem. Ćim prikupim neke korisne podatke,



treba da ih dostavljam na određeno mjesto: treba-lo ih je donositi (to je dogovoreno kasnije — činimi se) u stan ing. Veljka Vukovića, koji je bio u

pr iz em lj u jedn e zg rad e bl izu Tvrtkove ulice. U is-toj zgradi je u mansardnom stanu stanovao drugAvdo Humo s drugaricom Olgom, i sa njima samse povremeno viđao.

Dva-tri put sam imao s drugom Avdom sastan-ke koji su se odnosili na rad s avijatičarskim ofici-rima iz Rajlovca. Jednom smo, u vezi s tim, održa-li i zajednički sastanak — na kome je bio i drugTempo — u stanu Envera Rezakovića u Hajduk--Veljkovoj ulici.«12

Pukovnik Sulejman Filipović, aktivni oficir bivše ju-

goslavenske vojske, bio je u to vrijeme komandant 7.domobranske pješačke pukovnije sa štabom u Saraje-vu,13 |i potpukovnik Kazimir Poje radio je u intendantu-ri 3. domobranskog zbora i imao uvid u brojno stanje,raspored i pokrete domobranskih jedinica na cijelomteritoriju Trećeg zbora.14

Pravo prezime Branka Španca, člana KPJ i dobro-voljca španske republikanske armije, bilo je Spasić, asa Galebom je od vazduhoplovnih oficira u Rajlovcuosim Envera Rezakovića i Mustafe Radaslića direktnosarađivao i Vlado Janković i natporučnici iz protivzrač-ne artiljerije Branko Vegar i Dragutin Sopčić.15

Inž. Veljko Vuković, u čiji je stan inž. Galeb donosio prik up lje ne ob av je šta jn e po da tke, bio je predratni član

KPJ.

Obavještajne veze u domobranstvu tzv. NDH nisu bile jedine ko jima je NOP u Sar aj ev u ras pol ag ao.

»Imali smo veze i sa policijom« — zapisao jeAvdo Humo. — »Iz policije smo dobijali i original-ne propusnice. Naš najbolji saradnik bio je visokifunkcioner u policiji — pravnik Arif Balta (umro

je posl ije rata) . Policija ga je ka sn ij e ot kr il a i po-slala u logor. U početku smo mu davali i nešto no-vaca, a kasnije je radio dobrovoljno.

Postojala je i veza sa policijskim stražarima

koji su radili po zatvorima i čuvali zatvorenike.Od njih smo saznavali šta se dešava u zatvoru ikako se ko drži.«18

O Arif u Balti malo drukčije svjedoči Šemsudin Šem-so Dizdar »Strateg«, mlađi brat Ahmeda Dizdara, vlas-nika brijačnice zvane »Konzulat« na sarajevskoj Baš--čaršiji, koja je do sredine marta 1942. godine bila važan



pu nk t il egalnih pa rti js ki h veza. On ka že da ga je u je-sen 1941. godine Dane Olbina zadužio da među policij-skim činovnicima koji dolaze u Ahmedovu brijačnicu

pronađe ne kog a ko bi mogao da nab av lj a prop usni ce ilegitimacije za ilegalce NOP-a i dodaje:

»Ocijenili smo da bi bilo najbolje kada bi zaovaj posao mogli pridobiti Arifa Baltu. Bio je

pravni k, Mostarac , koji se još pr ij e rata zaposlio uUpravi sarajevske policije kao policijski pristav.Poslije stvaranja tzv. NDH, ustaške vlasti su ga

postavile za za mje ni ka r avn atel ja Sa raj ev sk e pol i-cije, a bio je odgovoran za kriminal i poslove naizdavanju legitimacija i propusnica. Još od zapos-lenja u Sarajevu, Balta je često navraćao u »Kon-zulat«, pa smo se dobro upoznali, a sa Ahmedomse i sprijateljio. Odavao je utisak čovjeka koji je,osim vjerskog opredjeljenja, bio politički nezain-teresovan, ali revnosan službenik. To, kao i činje-nica da je opšta politička situacija, a posebno situ-acija na sovjetsko-njemačkom ratištu, bila u tovrijeme nepovoljna, onemogućila nam je da muotvorenije pridemo sa zahtjevom za saradnju. Sto-ga smo, u početku, iskoristili njegovo prijateljstvosa Ahmedom i tražili poneku legitimaciju ili pro-

pus ni cu za naše pr ijatel je , po znan ike, muhadžirei si. Kasnije smo se osmjelili i tražili ta dokumenta'za neke naše prijatelje Srbe i Jevreje', i opet nam

je nabavio. Zapazi li smo da bi rad o pr im io novacza usluge koje nam čini. Od Partije sam, prekoDane Olbine, dobio novac da mu uručim kao na-gradu za učinjene usluge, uz obrazloženje da mutaj novac šalju naši prijatelji koji su dobili legiti-macije ili propusnice. Usluge ove vrste, ali sve vi-še za novac, učestale su i trajale sve do mog i Ah-medovog hapšenja polovinom marta 1942. godine. Na ovaj na čin sm o dobili veliki br oj legi timaci ja i pr op usni ca . Baltu su, u jednoj ka sn ijoj proval i uSarajevu, otkrile ustaše i optužile za saradnju sa NOP-om, iako je on us lu ge činio, u početku, višeiz prijateljstva i poznanstva sa Ahmedom i samnom, a kasnije više za novac. Osuđen je i odve-den u koncentracioni logor,Jasenovac. Poslije ra-ta držao se lojalno u odnosu na naš pokret.«17

A sam Dane Olbina, 1941 — 1942. član Mjesnog komi-teta KPJ u Sarajevu, potvrđuje navode Šemsudina Diz-dara i obrazlaže značaj »saradnje« s Baltom:

»Izrada legitimacija i propusnica za kurire ikadrove koji su putovali u unutrašnjost ili za par-



tijske kadrove koji su preko Sarajeva odlazili udr uge kra jeve zemlje, vrš ena je u tzv. Finoj tehniciPokrajinskog komiteta, a bila je povjerena JosipuSigmundu, tehničaru. Njega je držao na vezi Av-do Humo. Sigmund je to radio u garsonijeri, uFra-Jukića ulici. Taj posao obavljao je veomastručno, ali, ipak, mogla se uočiti razlika između

prav ih propu snica i legi timaci ja i on ih koje je onizrađivao. Da nisu prave, moglo se lako utvrditikontrolom djelovodnog protokola u policiji, jer jena izrađene propusnice i legitimacije proizvoljnostavljan datum i broj protokola. Stoga je trebalo

pron aći na čin da se do bi ja ju or ig inalne , bja nko pro pus nice i legitimaci je sa danom izda va nja pro- pi sno za ve de ni m u policijski protokol . Nakon du-žeg traganja uspjeli smo i to riješiti. Takve legiti-macije i propusnice dobijali smo preko ŠemseDizdara, od zamjenika šefa sarajevske policijeArifa Balte. On je, inače, za novac sve prodavao,naročito propusnice. Pošto ga je policija kasnijeotkrila, bio je odveden u koncentracioni logor.Tek poslije rata, Balta je saznao da je i nama pro-davao legitimacije i propusnice.«18

»Imali smo veze i sa glavnom poštom u kojoj jeradi o doba r komunis t, Krvavac« — kaže Avdo Hu-mo. — »On je sa partijskom ćelijom vršio prisluš-nu službu i bio direktno vezan sa članom Grad-

skog komiteta Vladom Perićem. Njihova prisluš-kivanja su često bila vrlo dragocjena za nas. Pri-sluškivana je policija koja je vodila međusobnerazgovore i razgovore sa raznim ustaškim institu-cijama. Tako smo dolazili do važnih infOrmaCi-io 19

ja.«O jednom sarajevskom partizanskom obavještaj-

nom punktu u svojim sjećanjima govori i Nikola Cvije-tić, koji je došao na ilegalan rad u Sarajevo u ljeto 1941.i preko Avde Hume »Kulturnog« povezao se s članomMjesnog komiteta Danom Olbinom. On kaže:

»Naš obavještajni punkt nalazio se u kafaniMate Franičevića. Kafana je bila na pogodnommjestu u Kranjčevića ulici u neposrednoj blizinivojnog logora. U kafanu su dolazili njemački voj-nici, ustaše, domobrani, policajci i radnici iz piro-tehnike i ciglana. Stalni gosti kafane su bili AnteBobetić — ustaški povjerenik za špediciju i JocoIvanović, građevinski preduzetnik. Ta dvojica suinače imali veliki utjecaj u gradu . U kafan i, uz pi-će, svi su komentarisali mnoga pitanja i razne do-



gađaje. Mi smo te komentare i razgovore vještokoristili preko Mate i žene njegovog brata Anke,koja je stalno radila u kafani. Ona nas je upozora-vala kojih se ljudi moramo čuvati i obavještavalakada vrše racije i blokade pojedinih ulica i kvarto-va.«20

A ratni sekretar sarajevskog Mjesnog komiteta KPJOlga Marasović napisala je poslije rata o obavještaj-nom radu nekih partijskih aktiva i, posebno, o DžemaluDžemi Krvavcu:

»Na određenim punktovima i u ustanovamagdje nije bilo partijske ćelije postojali su partijskiaktivi, sastavljeni od članova Partije i bliskih sim-

patizera . Takvi aktivi su postojali u Željezničkoj

direkciji, Pošti, Opštinskoj upravi, Elektrani i si. Njihovo djelovanje, osim opšteg političkopropa-gandnog rada i sakupljanja materijalne pomoći,

bilo je us mj er en o i na dr uge zadatke, vezane zarad tih ustanova. Tako je aktiv Pošte obavještavaoMjesni komitet o svim interesantnim depešamakoje su stizale iz Zagreba i drugih gradova NDH.Džemo Krvavac je rukovodio partijskim aktivomu Pošti. Kako je Pošta radi održavanja telefonskihvodova, mo rala biti sna bdjevena sekcij skim kar-tama svog područja, Džemo je snabdijevao parti-zanske jedinice svim potrebnim sekcij skim kart a-ma. Preko aktiva Direkcije željeznica, dobivanesu informacije o transportima neprijateljskih tru-

pa, tr an sp or ti ma uh ap šen ih za logore . Preko akti-va u Elektrani, mogle su se, u datom momentu i prema potreb i, ostaviti bez svjetla pojedine četvrtigrada i si.«21

U pismu poslanom Titu deset dana nakon njegova po vr atka s Romanije u Sarajevo, 24. ja nuara 1942. godi-ne, Svetozar Vukmanović Tempo je napisao:

»U Zagrebu su opet neke provale. Pale su nekedrugarice koje su držale vezu sa Sarajevom. Pala

je i dr uga ri ca koja je bila ovdje kao kuri r, pa kad je došla u Zagreb, uhvati li je na st anu kod dr uga-

rice koja je bila poslala — na zasjedi. Mi smo ov-dje preduzeli sve mjere da se eventualno ta pro-vala ne proširi i na nas.«22

Međutim, preduzete mjere ipak nisu spriječile onošto se zbilo nekoliko dana kasnije a o čemu je SvetozarVukmanović Tempo 2. februara iste godine pisao Titu:



»Druga stvar koja nas je strahovito pogodila jeste pr ova la iz Za greb a. Ta mo su pa le drugar icekoje su držale vezu sa Sarajevom (Vladova druga-rica i još jedna). Neka od njih uveliko provaljuje.Provalila nam je dvije javke u Sarajevu (glavnu irezervnu). Kako je Kulturni javke dao na onimstanovima koji su bili određeni za stanovanje dru-gova iz PK i koji su samo u tu svrhu bili namije-njeni, to smo sada ostali bez stanova. Za malo pada nijesmo popadali i ja i Kulturni. Zahvaljujućisamo gluposti policije mi smo uspjeli da izmakne-mo. Iz Zagreba su nam javili da su pale te dvijedrugarice i mi smo promijenili bili javke i evakui-sali stanove. To je trajalo desetak dana, pa su

nam iz Zagreba javili da se više ništa ne plašimo,da se drugarice dobro drže i da će nam uputiti ku-rira sa poštom za Vas kroz 2 dana. I zaista krozdva dana dolazi jedan čovjek na staru glavnu jav-ku, ali ga ovaj nije primio, pošto smo mu bili kaza-li da više niko neće dolaziti. Istoga dana poslije

podne dolazi ist i čovjek na rez er vnu staru javku iovaj ga primi. (Ovo je učinio protivno naređenju).Taj čovjek (to je bio agent) zatražio je da ga hitno

povežu sa Kul tu rni m je r mu mora lično pred ati je dn o pismo. I za ka žu ta čno v ri jeme (kroz 20 min.)kada imaju da se nadu sa Kulturnim. Kad je javkato javila Kulturnom, Kulturni naredi da svi po-

bjeg nu i ta ko se svi spa su . Agenti su ka sn ij e up al i

u stan i pravili zasjede, a i na drugi stan gdje sam ja st anovao. Uhvatili su tako na stan u 2—3 drugaa među njima, kako izgleda, i druga koji je držaovezu sa oficirima. Na taj način pogubili smo sveveze sa oficirima i tek ih uspostavljamo nano-vo.«23

Ko su bile »drugarice koje su držale vezu sa Saraje-vom« i šta se, zapravo, dogodilo u Zagrebu i Sarajevu potk raj januara 1942. go di ne ?

U Zagrebu su na kraju decembra 1942. godine uhap-šene Zlata Šegvić (»Vladova drugarica«, tj. supruga Vla-dimira Popovića, delegata CK KPJ u Hrvatskoj) i AnkaAnkica Sertić »Cincipinka«, član Mjesnog komitetaKPH u Zagrebu. Zlata Šegvić se na policiji dobro drža-la, ali je Cincipinka, koja je u Zagrebu radila u tehnič-kom aparatu CK KPH24 zajedno s profesoricom ZlatomŠegvić, Hanom Pavelić i Milanom Hupertom, ubrzo na-kon hapšenja »propjevala«, tj. sve priznala.

Vera Jurić, kurir Centralnog komiteta KPH, pribilje-žila je 19. decembra 1942. godine u svoj dnevnik da se



srela s Hupertom, a tri dana kasnije, 22. decembra, zapisa la je:»Danas mi nitko nije došao na vezu. Ni Cinci-

pinke nema . U banku mi je došla Hana Pavelić.Uhapšeni su Hupert i Cincipinka i čini se da pro-valjuju. Treba biti oprezan...«25

A 28. decembra je zapisala:»Danas sam došla na vezu Doktoru (Vlado Po-

pović) biciklom. Zgodno je to kako s biciklom pro-laziš lakše. Nekako te i ne primijete. Baš je vraškihladno. Doktor mi je kazao da Cincipinka i Hu-

pert, navodno, 'pričaju'...«26

Cincipinka — u čijem policijskom kar ton u piše da je»uhićena 23. XII. 41.«(!) — ispričala je ustaškoj policiji

sve što je znala, pa je, između ostaloga, odala i »dvije javke u Sarajevu« za koje je saznal a dolazeći u Sarajevokao kurir CK KP Hrvatske.27 Prva i glavna javka bila jekolonijalna radnja Josipa Pajića »Maltara«, koja se na-lazila u glavnoj ulici (danas Ulica marša la Tita), nedale-ko od Alipašine džamije. Osim toga što je radnja služilakao javka, i njegov stan u ulici Kranjčevića, stepenište

br. 4, bio je jedan od naj sigurn ij ih stanova za sk la njan jeilegalaca. Kod njega se nakon bjekstva iz ustaškog za-tvora skrivao Nisim Albahari, a tu su odsjeli i Ivo LolaRibar, Edvard Kardelj i Ivan Maček kada su u januaru1942. godine iz Vrhovnog štaba sa Romanije krenuli uZagreb.

Druga, rezervna javka bio je stan inž. Veljka Vuko-vića na Marijin-dvoru, u Ulici Kralja Tvrtka 11c. Osim javki, Ankica Sertić Cincipinka je proval ila i Olgu Ma-rasović, s kojom se slučajno jednom prilikom srela uZagrebu, u stanu sestara Ljubice, Nevenke, Dragice iKatice Filipović, a inače su bile stare, predratne pozna-nice iz Bijeljine.28

Ustaše su s policijskim organima i oružnicima bloki-rali Marijin-dvor. Međutim, neposredno ugroženi su se,zahvaljujući pravovremenom obavještenju CK KPH,navrijeme sklonili. Ostavši u prvi mah praznih ruku,

policija je odlučila da kompromi tovane ad re se javkistalno kontroliše, sačeka dolazak inž. Veljka Vukovića i

pr ek o nj eg a p ok uš a da dođe do »glavnog čovjeka Parti- je« u Sarajevu.29

I Josip Pajić je obaviješten o provali: javljeno mu jeda zatvori radnju i prijeđe u drugi stan, a potom, zajed-no s Veljkom Vukovićem, krene u partizane.30



Prema navodima Avde Hume Kulturnog, Veljko Vu-ković se u drugoj polovini januara nalazio na službe-nom putu, pa nije mogao biti upozoren da ne prima ni-koga ko mu s ugovorenom lozinkom dođe kao kurir izZagreba.

Istog dana kada se inž. Vuković vratio u Sarajevo unjegov je stan, rano popodne došao nepoznati čovjek i sispravnom mu se lozinkom predstavio kao zagrebačkikurir. Tražio je da ga poveže s glavnim čovjekom Parti-

je u Sa ra jevu kome tr eb a da pr ed a poštu i pr en es e us-mene poruke. Inž. Vuković je pristao i dogovorio se snepoznatim da malo kasnije ponovo dođe k njemu ustan.

Kada je »zagrebački kurir« otišao »da donese poštu

upućenu iz Zagreba«,31

Vuković se popeo na četvrtisprat zgrade u kojoj je stanovao i u garsonijeri u kojoj je ilegalno živjela s upruga Avde Hume, Olga, na šao Av-du, kome je odmah bilo jasno da je »zagrebački kurir«zapravo agent ustaške policije... Obojica su odmah na-

pust ila kuću. Nekoliko dana kasnije inž. Vuković je oti-šao u partizane, gdje je preuzeo dužnost člana Okruž-nog komiteta Partije za teritorij partizanskog odreda«Zvijezda«. (Maja 1942. godine Veljka Vukovića su ubiličetnici.)32

Iste večeri kada su Avdo Humo i Veljko Vuković napustili kuću u kojoj su stanovali na vra ta inž. Vukovića pozvonio je »drug koji je držao vezu sa oficirima«, pro-fesor Branko Galeb...

Branko Galeb je bio teški plućni bolesnik, primao jeobostrani pneumatoraks, ali je ipak, osim predavanjakoja je kao profesor držao u Trgovačkoj akademiji, u

po podnevnim časovima davao i inst rukcije iz ma tema -tike kćerki dra Huge Gördesa (Gerdes), njemačkog ge-neralnog konzula u Sarajevu, koji je — usput rečeno —

još pr ije rata na pod ru čju Bosne i Hercegovine obavješ-tajno radio za Abver!33

O svom dolasku u stan Veljka Vukovića Branko Ga-leb je napisao:

»Došao je kraj januara 1942. — Jedne večerisam umoran odlazio sa instrukcije i uputio se pre-ma Marijin-Dvoru da odnesem neke podatke (kojisu bili šifrovani na ceduljici i nalazili se u momnovčaniku) u stan inžinjera Veljka Vukovića. Većsam ranije nekoliko puta svraćao u ovaj stan, pasam i sada mirno pozvonio, ne sluteći ništa zlo.Pao sam u k lopku jer su u s tanu već bili agent i us-



taške policije, dok se Veljko (kako sam kasnijesaznao) na vrijeme bio sklonio (čini mi se, u jedanstan na Crnom Vrhu). Uhapsili su me i odveli u je-dan zatvor kod Vijećnice ('Hasan-Kula').« 34

Ustaška policija nije mogla profesoru Galebu da do-kaže da je nekom ilegalnom komunističkom linijom po-vezan s Veljkom Vukovićem i on je desetak d ana kasni-

je, na intervenciju njemačko g ge ne ra lnog konzula Ger-desa, pušten iz zatvora.

Zahvaljujući pravovremenom obavještenju o zagre- bačkoj provali što ga je Avdo Humo primio iz Zagreba,sarajevska je partijska organizacija slanjem na oslobo-đeni teritorij inž. Veljka Vukovića i Josipa Pajića, čije jeadrese kao javke Cincipinka jedino znala, izbjegla teškiudarac koji joj je pripremala i pokušala da nanese us-taška policija. A puštanjem iz zatvora profesora Bran-ka Galeba policija je izgubila i posljednju mogućnostda iskoristi Cincipinkinu izdaju u borbi protiv sarajev-ske partijske organizacije.

0 zbivanjima u Sarajevu Svetozar VukmanovićTempo je 12. februara 1942. godine ponovo izvijestio Ti-ta:

»Situacija ovdje, poslije svih onih hapšenja, pr og on a i provala, zn atno se poboljšala. Iz ovehajke izašli smo relativno dosta dobro, kako smo

mogli proći da je policija imala malo više iskus-tva. Sve je to naravno bilo moguće usljed organi-zacione zbrke u pogledu održavanja veza koja je

postojala ovdje u Sarajevu. Javke za Zagreb sudavane na stanove za stanovanje, tu (je) upletena ivojna linija (drug koji je održavao vezu sa voj-skom pao je na stanu koji je služio kao javka zaZagreb a gdje je stanovao i Kulturni i part. org.itd.) Pa ipak, zahvaljujući nespretnosti policije, ni-

jesmo imali težih gubitaka , up ra vo policija je os-tala uglavnom praznih šaka. Naravno da smo sa-da odmah preduzeli mjere da se sve te tehničkeveze odvoje od part(ijske) org(anizacije), vojne lini-

je i dr. i da se učvrste.«35

1 dalje, o naporima da se obavještajni rad uprkossvemu obnovi i organizaciono učvrsti:»Uveo sam sada još jednog drug a u taj r ad i sa-

da mislim da čitav taj rad postavim na čvršću or-ganizacionu osnovu i tako u kratko vrijeme ospo-sobim to rukovodstvo za samostalan rad.

Podaci koje sam prikupio od njih dosada ne-



maju neke naročite važnosti. (...) Ja sam ti pisao u pr oš lo m pi sm u da bi treb al o da iz ađ em iz Sa ra je -va i u tvojem pismu vidim da se ne slažete za sa-da. Ja svakako ne bih izašao dok ne uredim tu voj-nu liniju i kanale, te prema tome situacija mi jenalagala da ostanem još u Sarajevu.«36

Dva dana kasnije, 14. februara, Svetozar Vukmano-vić Tempo ponovo piše Titu i između ostaloga kaže:

«... sada ja i Kulturni idemo na teren IstočneBosne. Samo ćemo ostali ovdje još 3—4 dana dokkonačno ne učvrstim i vojno rukovodstvo, o čemusam ti javio u prošlom pismu. Kao što sam ti javiou prošlom pismu, ovdje je reakcija malo popusti-la. Zahvaljujući vašim akcijama gore, i oficiri su

se malo po malo opet počeli ohrabrivati. Obadva pu ko vni ka obećali su da se sas ta nu sa mnom i dadrže stalan kontakt sa nama. Postavio sam u za-datak da prodremo u te njihove krugove, jer svakiod njih ima po nekoliko oficira uz sebe. Sa njimasam se trebao sastati u toku jučerašnjeg dana, alizbog izvjesnih tehničkih razloga odložismo zasjutra. Za ova 3—4 dana svršiću sa njima i postavi-ti malo solidnije vojničko rukovodstvo, pa ću otićina teren.«37

»Obadva pukovnika« o kojima Tempo piše bili suSulejman Filipović i Kazimir Poje. A kako je tekao pro-ces učvršćivanja »vojne linije i kanala«, proces iz koje-ga je proizišao konačno formacijski uobličen sarajevskiVojno-obavještajni komitet, objasnio je njegov sekretarBranko Galeb u već citiranom pismu iz 1969. godine:

»Nakon desetak-petnaest dana apstinencije uobavljanju mojih obavještajnih zadataka poslijehapšenja i zatvora iz kojeg sam se nekako izvu-kao, zatekao sam jednoga dana, kada sam se vra-tio kući (mislim da je to bilo u drugoj polovini feb-ruara 1942.), drugove Tempa i Avdu Huma koji sume čekali radi daljih dogovora. Nakon kraćegrazgovora o svemu što mi se desilo, drug Tempo

je izložio stav da veze na vojnoj linij i sa domob-ranskim oficirima koje smo dotada imali, treba

još po jačat i i da rad i to ga me ni treb a za po moćdodati još dva druga kako sve te veze ne bih samodržavao. Za to su bili odre đeni inž enjer Julije Sti-

pe tić i su di ja Ismet Milavić.— Nak on ovoga načel-nog dogovora, održan je (mislim, krajem februa-ra) sastanak u stanu ing. Deska Bukvića u Haj-duk-Veljkovoj ulici na kome je, osim drugovaTempa, Avde i mene, bio i ing. Stipetić, koga sam



tada upoznao. Dogovoreno je da Stipetić preuzmeod mene veze s oficirima iz protuavionske jedini-ce (sa dočasnikom Faleskinijem, nadporučnikomSopčićem i nadporučnikom Vegarom), Milavić savišim oficirima Suljom Filipovićem i KazimiromPoje, dok bih ja zadržao vezu sa oficirima iz Raj-lovca i imao bih zadatak da kao sekretar ove gru-

pe skupl jam sve po da tk e i da lj e ih do stavl ja m(preko drugarice Olge Marasović) za Vrhovništab.«38

O članovima sarajevskog Vojno-obavještajnog ko-miteta: profesoru Branku Galebu, sudiji Okružnog su-da Ismetu Milaviću i direktoru sarajevske plinare inž.Juliju Stipetiću Avdo Humo je napisao da su bili »ne-

po zn at i pol ici ji kao komunist i, a po red to ga imal i susmisla za taj posao. Radili su ga svesrdno i sa punomozbiljnošću, ulivajući autoritet i domobranskim oficiri-ma«.39

Dvadesetog februara 1942. Tempo je, neposredno pr ij e odl as ka na os lobođeni te ri to ri j u se lo Sred nje,gdje se nalazilo sjedište Pokrajinskog komiteta KPJ zaBosnu i Hercegovinu i Glavnog štaba NOV i DV za BiH,

po sl ao Titu u Foču svoj poslj ednj i izvješta j iz Sa ra je va .Obavijestivši Tita, pored ostaloga, i o tome da su nekinjemački oficiri, koji su »popravljali... zube kod jednognašeg simpatizera«, zatražili »da im kako bilo svrši po-sao« jer »odmah moraju da putuju za Beograd«, Tempo

piše :

»Po vojnoj liniji rad ne ide onako kako je izgle-dalo da će ići. Obadva pukovnika odbila su da sesastanu sa mnom. Prvo su kazali ovim drugovimakoje sam poslao do njih da hoće da se sastanu iodredili dane kada treba da se sastanemo. Ali

pr vi se po ko le ba o i po slao dan pr ij e do tog našegdruga poruku da neće da se sastane sa mnom.Ovaj drug je odmah otišao do njega da vidi šta jesa tim. On mu je odgovorio da on hoće prvo dasazna ko sam ja i da se lično uvjeri da sam poštenčovjek. Kada ga je ovaj upitao kako on to misli dase lično uvjeri, on mu je odgovorio da hoće ličnoda ga poznaje. U istom smislu bilo je i sa drugim

puko vn ikom , sam o što me je više zavlačio odga-

đajući sastanke da bi mi na kraju isto odgovorio.Stvar sa mlađ im ofi cirima već je bolja. Samo i onise još uvijek plaše povezivanja sa drugim oficiri-ma koji su njihovi školski drugovi. Međutim ima uoficirskom koru puno oficira koji su neprijateljskiraspoloženi prema ustašama i jug(oslavenski) ori-



je nti sa ni a koji su pr il ičn o pov ez an i baš za ovadva pukovnika. Zato smo ovdje formirali ruko-vodstvo za rad medu oficirima i podoficirima, ukoje su ušla tri druga koji su poznati u čaršiji i ko-

ji će zadovolj it i sve zah tj ev e tih ofi ci ra . Nji ma jestavljeno u dužnost da se čvrsto povežu i to ličnosa svim tim oficirima, da organizuju dobro obav-

ještajn u službu , da dobi ju što više mu ni cij e i oruž - ja od nj ih i da na svaki način organiz uju prekooficira i rez(ervnih) oficira na terenu prelazak nastranu partizana. Sekretar vojnog rukovodstva iz-vještavaće vas direktno i redovno. Njegovo partis-ko ime je Omer. Osim toga stavljeno je u zadatak ičitavoj part(ijskoj) org(anizaciji) povezivanje sa

oficirima preko svojih ličnih veza i dobavljanjemunicije.«40

»Partijsko ime Omer« imao je Branko Galeb. O mje-rama prije polaska iz Sarajeva na oslobođeni teritorijAvdo Humo je poslije rata napisao:

»Kurirske stanove i veze sa ostalim gradovimau BiH, kao i sa Zagrebom, predali smo Olgi Mara-sović, sekretaru Gradskog komiteta, a veze i ka-nale sa okolnim partizanskim odredima Dani Ol-

bini , članu Gradskog ko mi te ta . Vojno-obav ještaj -ni centar smo povezali preko profesora Galebadirektno sa dvojicom kurira Glavnog štaba i Po-krajinskog komiteta: Mustafom Dovadžijom i Av-dom Hodžićem, koji su stalno komunicirali sa Sa-

rajevom. U slučaju hitnosti i izuzetne važnosti, je-dan od dvojice kurira predavao bi informaciju Ol-gi Marasović ukoliko Galeb ne bi bio u Sarajevu.Ovo dvoje članova Gradskog komiteta kojimasmo predali sve veze namjeravali smo da zamije-nimo sa dvojicom drugova koje bismo poslali iz

parti zana, s tim da Ol ga Ma ra so vić osta ne i da lj eu Sarajevu kao sekretar Gradskog komiteta.«41

Dvadeset dana nakon odlaska Svetozara Vukmano-vića Tempa i Avde Hume na oslobođeni teritorij dogo-dilo se ono što je Olga Marasović u pismu Centralnomkomitetu KPJ i Vrhovnom štabu u Foči opisala riječi-ma:

»Kurir Kigi, napravio je strašnu izdaju. Prem-da smo vas u dva pisma opomenuli na njegovenegativne karakteristike i poslali vam drugogdruga da ga koristite za te poslove, Kigi je i dalje

bio kurir i nosio svu po štu. Pošta ko ju ste po sl al i po njemu nala zi se kompletna u polici ji zajednosa nekom privatnom poštom. Izdajnika vode po



ulicama i hapse sve ljude koje je on poznavao, aznao ih je mnogo.«42

Navode Olge Marasović potvrdio je i Svetozar Vuk-manović Tempo u pismu koje je 2. aprila 1942. godine

poslao Vrhovnom štabu:»Iz Sarajeva izašao je drug Perić, sekretar ru-

kovodstva, i saopštio mi je da kurir koji je pao nije bio uopš te od ređen za tu dužnost. Štaviše, ruko-vodstvo je dva puta pisalo vama da se taj kuriruopšte ne upotrebljava. Ja se sjećam da, kad smoodređivali kurire, prilikom reorganizacije kojusam izvršio, (da) se nije uopšte uzimao u obzir tajkurir, jer su svi kazali da je nepovjerljiv i nepouz-dan... Po izvještajima koje je drug Perić donio, svi

se drugovi dobro drže i M.O. se sređuje.«43

»Perić« kojega Tempo spominje jest Vladimir PerićVal ter, koji je tada bio član sara jevskog Mjesnog komi-teta KPJ, a M.O. je kratica za Mjesnu organizaciju. Po-datak da se »drugovi dobro drže« i da se »M.O... sređu-

je«, nažalost , nije bio tačan.Padom kurira Kigija u ustaške ruke počela je velika

polic ijska pr ov ala u redove sara jevske pa rt ijske organi-zacije. Pohapšeno je mnogo komunista, članova Partijei SKOJ-a i još više građana, pristaša NOP-a, koji su narazne načine sudjelovali u njegovu ilegalnom radu.

A kako je sve počelo?Kurir Vrhovn oga štaba i CK KPJ Arsenije Jovanović

Kigi uhapšen je 12. marta 1942. godine oko osam sati

uveče.44 Došavši iz oslobođene Foče u Sarajevo, umjestoda odmah odnese poštu u stan Tempove supruge Olge Nakić Male,45 on je pošao svojoj kući u ulici Bistrikmedresa broj 11. Na putu ga je presrela patrola, jer je

počeo policijski sat , i uhapsi la . Isto veče, u toku prvihsaslušanja, Kigi je ispričao sve što je znao i pristao je nasar adnju s usta škom policijom. No, svojom izdajom nijeotkupio glavu: kasnije su ga odvezli u logor, najprije u Njemačku, a zatim u Norvešku.

Sutradan ujutro, 13. marta, ustaški su agenti krenulis Kigijem po čaršiji da obiđu mjesta gdje su se ilegalcisastajali, predavali ili primali razne poruke, materijal isi. Najprije su navratili u »Ambasadu« — kafanu poro-dice Grebo, i Kigi je od Azre, koja je vodila kafanu, za-

tražio da ga hitno poveže »sa Vladimirom Perićem Val-terom ili nekim drugim«. Azra mu je rekla da sačeka iotrčala do »Konzulata« — brijačke rad nje Ahm eda Diz-dara, gdje je zatekla Džemala Džemu Muminagića, čla-na Mjesnog komiteta, i rekla mu da Kigi traži vezu.47

Muminagić je odbio taj kontakt i napustio »Konzulat« u



koji su ubrzo upali policijski agenti. I Muminagić i Azrauspjeli su da pobjegnu. Ustaše su uhapsile braću Ah-meda i Šemsu Dizdara i kalfu Ismeta Handžića...48 Po-što je oko Kigija brzo uočen veći broj policijskih agena-ta, njeg ova je izdaja bila svakom jas na i policijska akci-

ja ni je post ig la željeni i očekivani ef ekat . Mum in ag ić se br zo našao s os ta lim član ov im a Mjes nog komi te ta , kojisu već bili saznali za Kigijevu izdaju.

Kigijevom provalom uhapšeno je 13. i 14. marta oko pe des et ak Sa ra jl ij a, medu ko jima i jed ana es t čla novaPartije i SKOJ-a. Unatoč tolikom broju uhapšenih, za-hvaljujući brzom reagovanju i preduzetim mjerama, tedobrom držanju uhapšene Olge Nakić i člana Mjesnogkomiteta Adila Grebe, provala je bila zaustavljena 49 i

Olga Marasović je 27. marta 1942. godine mogla da javiTitu:»Izdajnika još vodaju po gradu ali do sada nije

uspio doći do novih žrtava. Preduzeli smo svemjere da nam ljudi ne padaju. Naši drugovi u za-tvoru drže se odlično. To se naročito odnosi na

je dn og druga iz MK i drugaricu koja je držala ku-rire (riječ je o Adilu Grebi i Olgi Nakić — primj.autora)... Organizacija je u toku sređivanja i nada-mo se, ukoliko ne bude nekih nepredviđenih do-gađaja, da ćemo stvari potpuno kontrolisati...«50

Prilike su, ipak, za desetak dana izmakle kontroli je r je došlo do ne oček iv an ih i »nepredv iđen ih do gađa- ja«: do nove, još teže izda je neg o što je bi la Kigijeva!

Riječ je o Savi Bogdanoviću. O njemu je Džemal Mu-minagić, poslije rata napisao i sljedeće retke:

»Prvog aprila 1942. godine uhapšen je u svomstanu Savo Bogdanović, radnik — bravar u Sara-

jevskom vodovodu, član Mjesn og ko mit et a KP irukovodilac Mjesnog odbora Narodne pomoći,glavni vinovnik ove — jedne od najvećih prov ala iizdaja u partijskoj organizaciji Sarajeva u toku ra-ta. U septembru 1941. godine je kandidovan, a na-kon dvadesetak dana i primljen u Partiju. Petogdecembra 1941, na sastanku MK KP, saopštenomu je da je član tog najvišeg partijskog tijela ugradu. Tu mu je povjereno i rukovođenje Narod-nom pomoći.«51

Premda je znao da ga Kigi poznaje, Savo se nije pri-državao direktive Komiteta da se povuče u ilegalnost. Naprot iv , on je do ša o u svoj stan u koj em u je 1. ap rila1942. godine i pao u ruke ustaške policije. Za razliku od



većine aktivista i simpatizera NOP-a pohapšenih zbogKigijeve izdaje, Bogdanović se veoma brzo pokolebao i pr is ta o na saradnju s policijom. Njegova je iz da ja bi la još te ža ne go Kigijeva: u to ku aprila p ohapšen o je i kas-nije otpremljeno u logore oko tri stotine Sarajlija i Sa-rajki. Između ostalih, u ruke ustaške policije pala je 16.aprila, u trenutku kada se spremala da iziđe na oslobo-đeni teritorij, i Olga Marasović." Njeno hapšenje imalo

je pogubne posl jedice za saraj ev sk i Vo jno-obavje št ajnikomitet.

Zašto?To objašnjava sekretar komiteta Branko Galeb:

»U međuvremenu je došao zahtjev od Vrhov-nog štaba (prenijela mi je drugarica Olga Maraso-

vić) da im se dostavi izvještaj o stanju naših veza sdomobranskim oficirima. Napisao sam taj izvješ-taj, izloživši sažeto, ali potpuno stanje i karaktersvih naših veza koje smo tada održavali nastojećiujedno da pojedina imena po mogućnosti šifru-

jem. U to me sam moga o sam o dj elom ično uspjet i je r za ovo ni smo imal i de ta ljni ji dogovor, a stva r je bi la hi tn a. — Izvještaj, koj i sam naslovio na dr u-ga Tempa, predao sam drugarici Olgi Marasoviću jednom stanu u Dobrovoljačkoj ulici (ili moždau Skenderiji?) iz koga se ona spremala da zajednos Vukicom Princip izađe na oslobođenu teritorijui ponese sa sobom veći svežanj pošte, a s tim i ovajizvještaj.

U to vrijeme (prva polovina aprila 1942.) bio jeveć uhapšen naš saradnik Julije Stipetić. Stipetić je ran ij e bio zadu žen za skupl ja nje Narodne po-moći, a njeg a je, ka o i veći broj drug ih, u vezi s timodao — čini mi se — Savo Bogdanović koji je, uovo vrijeme, bio u zatvoru. Stipetić nije davao nasaslušanju nikakva iskaza o našem radu sve dokga nisu o tome počeli ispitivati. A povod za to do-

bil i su u mome izvješ taju koj i su našl i u svežnju pošte ko ja je za pl ije nj en a kod drugarice Olge Ma-rasović i Vukice Princip prilikom pokušaja njiho-vog bijega. U tom izvještaju je bio i prilog: čitavspisak odziva i lozinki za cijeli mjesec april za svestraže na prilazima Sarajeva. (Ove je podatke Sti-

pe tić bio dobio od nadporučnika Sopčića.) Ubrzo, pošto je ovaj izvješta j zapl ij en jen, ispi tali su Jul ij aStipetića, od koga su saznali dovoljno podatakatako da smo brzo bili u zatvoru i ja i Ismet Mila-vić, a i pojedini domobranski oficiri redom. Ličnastradanja i fizičke muke na saslušanjima, koje je



kod ovoga čovjek morao podnijeti, nisu ustašamaosjetno pomogle. Svi, koji smo bili zatvoreni prili-kom ovih hapšenja, uskoro smo bili upućeni (mis-lim da je to bilo 8. V. 1942.) u logor Jasenovac.« 53

Šef sarajevske Djelatne komande (EK) Policije bez- bj edno st i i službe bezb jednos ti (Sipo i SD) SS-major drAlf red Hei nrich (Hajnrih) obavijestio je 17. apr ila o hap -šenju Olge Marasović54 svoga šefa SS-potpukovnika drEmanuela Schäfera (Šefer), zapovjednika Djelatne gru-

pe Sipo i SD u Beogradu , dost av ljajući kopi ju akta i no-voimenovanom policijskom atašeu u Poslanstvu TrećegReicha u Zagrebu SS-majoru Hansu Helmu. Iako taj iz-vještaj nije sačuvan, iz novog izvještaja što ga je SS-ma-

jor dr He in ri ch 18. apr ila dostavio na iste adrese vidi se

da je uz njega bio priložen prijepis pisma koje je potpi-sao Omer i da je Omer ustvari »profesor Galeb iz Sara- jeva«, koji je već uhapšen. He in ri ch za tim do da je da jeGaleb vlastoručno pisao to pismo i adresirao ga na»Tempa«, Crnogorca, zamjenika poznatog, Tita'«, nada-lje da je »Pero« koji se u pismu spominje »neki inžinjeriz Sarajeva«, da je i on uhapšen i da je priznao, te da»sekretarica organizacije, Olga Marasović, kod koje je

pi sm o na đen o, već dva dana sim ul ir a umobolnicu«.»Profesor Galeb« — javljao je Heinrich — »pri-

znaje da je glavni u organizaciji. On je takođerimenovao vojničke (hrvatske) veze koje se u pis-mu više puta spominju. On tereti i vojničko ruko-vodstvo u Zagrebu. Hrvatska policijska direkcijaveć je preduzela korake za dalju istragu i danasse očekuje da iz Zagreba avionom stigne čovjekopunomoćen za istragu.«54

Dr Heinrich istovremeno obavještava svog pretpos-tavljenog, SS-potpukovnika Schäfera, da će »i sam pri-sustvovati odgovarajućim dogovorima i saslušavanju, ida će stalno biti o svemu obavještavan«, završavajućisvoj izvještaj riječima:

»Profesor Galeb je, uostalom, dugogodišnjikućni učitelj kod njemačkog konzula dra Görde-sa, i prije dva mjeseca, kada je već bio uhapšen,

bio je pu šte n na sl obodu na osnovu ko nzulov e in-tervencije.«55

Tako je aprila 1942. godine razbijen Vojno-obavješ-

tajni komitet Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu iHercegovinu. Branko Galeb i Ismet Milavić prebačenisu poslije kraćeg vremena iz logora Jasenovac u gesta-

povski logor na Sa jmiš tu , od ak le je Ga leb od ve den uzatvor Gestapa u Beograd, a Milavić u jedan od logorau Norveškoj, gdje je ubijen ili je umro. Galeb je počet-



kom avgusta 1942. godine pušten iz zatvora i kraj rata je doček ao u Be ogradu. Inž . Ju li je Stipetić, je vjerovat-no, završio život u nekom logoru u Njemačkoj, ali ne-dostaju pojedinosti o njegovoj smrti.

On je saslušava n, i za vrijeme borav ka u Njemačkoj,naročito o svom radu za AM-aparat.56

Prema sačuvanim dokumentima Ustaške nadzorneslužbe (UNS), zahvaljujući Kigijevoj i Bogdanovićevojizdaji, ustaška je policija pohapsila oko tri stotine čla-nova Partije, skojevaca i drugih aktivista i pristaša NOP-a. Bile su pr ov al je ne javke u Banjaluc i, Mo st aru,Tuzli i Zagrebu i prekinute sve veze s partijskim orga-nizacijama u tim gradovima, kao i veze Pokrajinskogkomi teta KPJ za BiH, Glav nog š tab a NO PO BiH, Vrhov-

nog šta ba i CK KPJ. Saraj evsk a partijs ka i skojevska or-ganizacija ostale su bez svojih mjesnih komiteta i bezOdbora Narodne pomoći, a PK KPJ za BiH bez svogVojno-obavještajnog komiteta: članovi tih organa bilisu poha pšen i ili su, da bi izbjegli hapš enje, napust ili Sa-rajevo i prebacili se na oslobođeni teritorij. Tako je ile-galni narodnooslobodilački pokret Sarajeva kraće vri-

jeme os tao bez svojih ruk ovod stava !

Sredinom jula 1942, na oslobođeni teritorij istočneBosne, u selo Šehoviće, gdje se nalazilo sjedište Pokra-

jinskog ko mi te ta KPJ za BiH i Glavni št ab NOV i DVJ

za BiH, došao je Muhamed Sadiković Škrab, sekretartuzlanskog Mjesnog komiteta, i saopštio da je u Tuzlustigao kurir iz Sarajeva s por ukom da tuzlan ska partij-ska organizacija pošalje od pet do sedam delegata na

po kr aj in sko pa rt ij sk o savj etovan je koje će se od ržat i uSarajevu za dvadesetak dana. Svi su bili zaprepašćeni. Niko u Pok raj in sko m ko mit etu nije im ao pojma o tak-vom savjetovanju!

Bilo je odmah jasno da je to obavještajna igra ustaš-ke policije i da se mora hitno intervenisati. Na sjedniciPokrajinskog komiteta odlučeno je, pored ostaloga, dau Sarajevo, s nekoliko partijskih aktivista, ponovo odeAvdo Humo, utvrdi o čemu je riječ, poduzme odgovara-

juće mjere i oživi pa rt ij sk i i ob av je št ajni rad u grad u,

koji je od aprilske provale bio potpuno zamro. Zadatakte grupe bio je utoliko teži što Pokrajinski komitet odaprila nije imao vezu s gradom; to su mu onemoguća-vali četnički pučevi do kojih je došlo u partizanskim od-redima oko Sarajeva i neprekidni pokreti i borbe.

S Humom su iz Šehovića potkraj jula, u Sarajevokrenuli Zaga Blažić, Remzija Omanović, Šahin Šahin-



paš ić i Ml aden Knežević Tr ak to r. U blizini Pr ače podi je-lili su se u dvije grupe...

Stigavši u Sarajevo vozom preko Prače, obučen u podromanijskog se lj aka — Muslimana i u pratnji ZageBlažić, Avdo Humo se uputio u stan profesora BrankaGaleba! Samo je površno znao za veliku aprilsku pro-valu i nije mu bilo poznato je li u toku nje uhapšen i Ga-leb. Ako se to i dogodilo, vjerovao je, od tada je prošlosuviše vremena da bi njegov stan još uvijek bio pod po-licijskom paskom. Bližila se noć i »policijski čas«, pa ni-

je ni imao velik izbor.U stanu Galebovih Humo je našao Brankove rodite-

lje koji su ga srdačno primili.

Uporedo s obnovom Mjesnog komiteta KPJ tekao jei rad na oživljavanju obavještajne službe NOP-a. O to-me Avdo Humo piše:

»Preko Must af e Avdića, koji je bio rezer vni do-mobranski poručnik, sada sam pokušavao da us-

post avi m veze sa domobranskom vo jsko m. Za radu vojsci bila su određena još dvojica drugova.Drugi čovjek koga sam uveo u obavještajni punkt

bio je Ag an Bostandžić, a treći , kome sam ranijerekao da će raditi na tom sektoru, bio je Ibro Ka-

pe ta no vi ć. Tako sam po no vo formirao grupu ko jaće raditi s vojskom. Formalno ih nisam sastaviokao grupu, nego sam sa svakim od njih držao po-

je dinačno vezu . Smatrao sam da ni je potrebnoformirati Vojno-obavještajni komitet dok se nerazgrana rad.

Ova grupa je postepeno počela stupati u vezusa vojskom, i to najprije preko aerodroma Rajlo-vac. Ostala su dva oficira letača koji nisu bili pro-valjeni u aprilu. Zatim smo stupili u vezu sa jošnekim oficirima, i to najprije sa onima koje jeznao Avdić, a poslije preko njih sa onima koji suna određen način radili za nas ranije, ali su se pa-sivizirali zato što je veza bila prekinuta.

Ja sam se sastao sa pukovnikom SulejmanomFilipovićem, koji je bio izišao iz zatvora. Neko je uaprilskoj provali spomenuo njegovo ime, navod-

no da je partizanima davao inforamcije obavješ-tajne prirode, pa su ga ustaše uhapsile.57 Mnogeintervencije kod vrhova ustaške države izvukle suga iz zatvora. Osjetio sam da u tom trenutku nije

bio spreman da se za bi lo koga veže, al i je dao ne-ka imena na koja možemo računati. Prihvatio jeda se nalazi sa mnom.«58



Istovremeno se i novoformirani Mjesni komitet(Džemal Bijedić, Adem Buć, Mladen Knežević, Reuf Go-lošević) aktivirao na obavještajnom planu. Jedan odnjegovih članova Mladen Knežević kaže:

»Svi članovi komiteta bili su zaduženi da naneki način uspostave neku vezu u policiji, obav-

je št aj ni m ce ntrima nepr ij at el ja , ne pr ij at el js ko jvojsci i raznim ustanovama, radi upoznavanja saakcijama i namjerama neprijatelja.(...)

Posebno smo raspravljali o situaciji u neprija-teljskoj vojsci, te o načinu političkog rada medunjima, kako bi se pridobili vojnici za aktivan radza NOP, te da bi prikupljali obavještenja o vojnimoperacijama koje su planirali njihovi štabovi,oružje, municiju, odjeću, pribavljali propusnice,objave za putovanja i dostavljali podatke o lokaci-

ji vo jn ih jedinica i slično. U to vr ij em e sm o imal ivezu sa nekim oficirima u domobranstvu.

Raspravljali smo o namjerama policije i obav- ješ ta jn e službe, te smo na st ojal i da ili ub aci mo na -še drugove u te službe ili da neke od pripadnikate službe pridobijemo da rade za nas. U većini slu-čajeva vezivali smo te ljude idejno za NOP, a nena materijalnoj osnovi. Partijske i skojevske orga-nizacije su se osvrtale na rad neprijatelja i nasto-

jale sa zn at i za nj egove namjer e, pa o sv em u suobavješ tavale Mjesni komitet.«59

Početkom oktobra 1942. godine u Sarajevo je, na pu-tu za Vrhovni štab, s Majevice svratio Svetozar Vukma-nović Tempo.

»Zadivio ga je sistem veza i obavještajnih in-formacija« — piše Avdo Humo. — »Parcijalnaobavještenja koja sam slao Pokrajinskom komite-tu nisu davala sliku kakvu je sada zatekao. Rekaosam mu da mi je Vrhovni štab tražio dva puta iz-vještaj o njihovim borbama na Majevici i vojno--političkoj situaciji u tom kraju istočne Bosne. Jasam od Pokrajinskog komiteta tražio izvještaj i ni-sam ga dobio.

— Ali sam ga ipak poslao . A evo kako : pr iku-

pio sam ma te rij al od domobran skih of ic ira na šihsimpatizera, koji pripadaju našem obavještajnomcentru, dobio sam iz Tuzle pismo o situaciji na te-renu i čitao novine u kojima je pisalo o borbamana tom terenu. Iz svega toga mogao sam izvućiodređene analize i zaključke i poslati ih Vrhov-nom štabu.



— Sada ću ga ja deta ljn o obavijes ti ti — odgo-vorio je Tempo na to.«60

Ti navodi Avde Hume pokazuju da je partizanskaobavještajna služba znala da koristi i klasične metoderada koje su, napokon, od pojave štampe bile i ostalena snazi: da se, prateći pisanje neprijateljskih novina,dođe do korisnih informacija.

Međutim, policija je bud no pratila obno vu rad a Par-tije preko svog agenta u njenim redovima: bila je to

Nada Vranković, st udenti ca medicine , sekretar pa rt ij -ske organizacije na području Kovačići—Marijin-dvor i

član Mjesnog odbora žena antifašistkinja! Ona je bilaveoma agilna i preduzetna, tako da je trebalo da posta-ne i član Mjesnog komiteta Partije. Srećom, slučajno sesaznalo da je viđena s funkcionerom ustaške policije,rukovodiocem UNS-a, Slavkom Štimcem. Mjesni komi-tet je odmah preduzeo mjere da ustanovi je li NadaVranković bila uhapšena u aprilskoj provali. Utvrdilose da jest i da je bila brzo puštena na slobodu. Uz sag-lasnost Avde Hume, koji se kao član Pokrajinskog ko-miteta od kraja jula stalno nalazio u Sarajevu, kretaose gradom u uniformi domobranskog satnika, članMjesnog komiteta Adem Buć pozvao je Nadu na sasta-nak i saopštio joj da Partija zna da je ona pod batinama

pristala da radi za polici ju, al i da će joj op rost it i iz daj u i

pre baci ti je u partizane uk ol iko pomogne u likvidacij iSlavka Štimca ili njegovu odvođenju na oslobođeni teri-torij. Priznavši da je postala policijski agent, pa čak iŠtimčeva ljubavnica, da je imala zadatak da se uvuče uMjesni komitet pa, ako bude moguće, i u neki viši par-tijski forum, ona je pristala. Međutim, dani su prolazilii postajalo je sve očiglednije da Nada izbjegava da ispu-ni svoje obećanje. Mjesni komitet je tada formirao svojsud koji ju je osudio na smrt.81 Nakon toga Adem Buć jezakazao Nadi novi sastanak. Otišli su razgovarajući išetajući uz Koševsku ulicu do ispod bolnice. Pratili suih Edo Ambrozić, kurir Pokrajinskog komiteta, u uni-formi njemačkog vojnika, i jedan skojevac u civilu. De-cembarska je noć već bila pala, a bolnička je ulica bila

prazna. Edo je pri šao Buću i Na di i od nji h zatr aži o imlegitimacije. Dok je Nada pružala svoju, on je izvadio pi štol j i je dni m je metkom ubio. Buć i on od ni je li su lešna obližnje groblje, a Buć je zatim otišao na već zakaza-ni sastanak partijske ćelije čiji je sekretar bila Nada. Nosio je sa so bo m novac i propusnice pomoću ko jih susvi oni s kojima je ona sarađivala rano ujutro napustili



Sarajevo. Idućeg je dana po gradu dijeljen letak Mjes-nog komiteta KPJ o izvršenju smrtne kazne nad izdaj-nicom Nadom Vranković.

Noću izme đu 11. i 12. dec embra u ruke us taš ke poli-cije pao je član novog Mjesnog komiteta Reuf Gološe-vić, a zatim, desetak dana kasnije, i Adem Buć. Pod-vrgnut strašnom mučenju, Gološević je govorio o mno-go čemu što je znao, a Buć je izvršio samoubistvo sko-čivši kroz prozor dok su ga vodili na saslušanje. To sedogodilo nekoliko dana poslije likvidacije Nade Vran-ković čija smrt kao da je bila signal za novu seriju hap-šenja koja su uslijedila. O atmosferi koja je zavladala ugradu na Miljacki talijanski generalni konzul AlbertoRossi (Rosi) javio je depešom svom ministarstvu spolj-

njih poslova 5. decembra 1942. godine i ovo:»... No, gospodarenje nad živcima nije pokaza-no odmah poslie kad je za osvetu nad ubojstvom

jedn e žene, obav je šta jk e usta škog re da rstv a, re-darstvo smatralo svojom dužnošću upotriebitimje re velikog stila koje toliko uzn emi ruj u ovo sta-novništvo i povećavaju njegovu odvratnost premarežimu. Zaista je uhićeno u noći preko 300 muška-raca i žena, osumnjičenih da su sudjelovali kodubojstva ove žene.«62

U situaciji koja je nastala decembarskom provalomi nak on nje nije moglo biti ni govor a o značajnijoj aktiv-nosti sarajevskih komunista i drugih pripadnika NO-P-a ni na političko-propagandnom ni na obavještajnom

plan u. Č ak je i Tito lično smatrao pot reb nim da 17. ja-nuara 1943. godine iz Ostrošca kod Bihaća pismenoupozori Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu: »Prekini-te sve veze sa Sarajevom dok Vam se drug Kulturni ne

javi.«63

Renesansa, u punom smislu riječi, sarajevskog Voj-no-obavještajnog komiteta započela je tek u septembru1943. godine, kada je na njegovo čelo, u novim uslovi-ma, došao Vladimir Perić Valter, koji je postao legen-darni partizanski obavještajac.



POGOVOR AUTORA

Uglavnom o onome što nije i o tome zašto nije reče-no na stranicama prethodnih triju knjiga i još poneče-mu što nije na odmet da bude spomenuto kada je riječo uslovima u kojima je nastajala i u prvom periodu(1941—1942) djelovala partizanska obavještajna službakao i o uslovima u kojima smo o tome pisali



Tek u toku rada na temi »Partizanska obavještajnaslužba 1941 — 1942« pos tal i smo svjesni da ne m ožemodoći do svih dokumenata, bez obzira na njihovu prove-nijenciju, pa ni do mnogih sjećanja — svjedočenja kojau cjelini ili parcijalno govore o toj temi. Razlog je jed-nostavan: naši arhivski fondovi koji se odnose na ratni

pe rio d još uvijek ni su sređen i, a ras ut i su »diljem« Ju -goslavije. Isto smo tako tek u toku rada postali svjesni ičinjenice da nailazimo na podatke koji bacaju novo

svjetlo na poneko svjedočenje (sjećanje) koje smo, po-stupajući — ne baš dosljedno — po principu »Testisunus, testis nullus« (Svjedok jedan kao nijedan), ili zbognekog drugog razloga već bili odbacili. Konkretan pri-mjer će to, vjerovatno, najbolje objasniti.

U Zborniku dokumenata Narodnooslobodilačkaborba u Dalmaciji 1941—1945 naišli smo na izvod iz gla-sila Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju »Naš iz-vještaj« od 9. avgusta 1941. godine.

»...U jednom selu kod Sinja župnik je njuškao iispitivao odakle seljacima vijesti, ali svi su šutjelikao ribe. Međutim, na umoru je bila jedna djevoj-ka. Ogavnom inkvizitoru sinula je lukava ideja.Otišavši do bolesnice da je ispovijedi, rekao je:

'Draga ćerko, ne smiješ stupiti pred lice onoga,koga ja ovdje zastupam, s nijednim grijehom nitajnom. Kaži dijete od koga vi u selu primate vi-

jesti? ' Pošto se jadna dj evojka us tru čaval a, onupotrebi svoje zadnje oružje: 'Ne odrešujem te imuke paklene te čekaju.' Prestrašena djevojka jeipak na koncu priznala da im vijesti saopštavaučitelj, koga ustaše uhapsiše i sprovedoše u Sinj.Seljaci su ogorčeni i uvjeravaju da župnik nećeimati više nikada prilike da ih 'odrešuje'.«1



Znajući što u rimokatoličkoj crkvi znači »tajna sveteispovijedi«, nismo povjerovali u mogućnost da jedanžupnik, ma koliko bio indoktriniran mržnjom protiv NOP-a, može počinit i »svetogrđe« kakv o je op is an o i za-to smo podatak o takvom njegovu postupku izbacili izarsenala metoda rada neprijateljskih obavještajnihslužbi. Međutim, prevarili smo se! U »Drvarskom dnev-niku« našeg poznatog pisca Ervina Šinka, koji se, bježe-ći pred ustaškim terorom, u ljeto 1941. sklonio u jednutalijansku bolnicu u Šibeniku, namijenjenu uglavnomzarobljenim, bolesnim oficirima i vojnicima kraljevske

jugo slavensk e vojske, naiš li smo i na ovaj tekst:»... Jedan od značajnijih članova našeg druš-

tva, jedini osim mene koji nije bio zarobljenik, koji

je za is ta bio sl ob od an i veseo čovjek, jeste Don Ža-rko, bolnički sveštenik...Don Žarko je voleo svakome da pomogne...

Inače, osim veselih znao je i drugačije priče.Jednom je ispričao sledeče: 'U nekom selu bli-

zu Splita pronašli su komunističke letke, a juče suuhvatili čoveka koji ih je delio. Uhvatili su ga zbogtoga, što je tamo šnji župn ik rekao jednoj teško bo-lesnoj devojci da je neće razrešiti grehova ako ne

prizn a ko je delio letke po se lu. Devojka je progo-vorila, a župnik je otišao pravo na policiju.«2

Bez obzira na različit opis i različitu lokaciju doga-đaja (»kod Sinja« odnosno »kod Splita«), Šinkovo nas jesvjedočenje uvjerilo da se partizanska kontraobavješ-

tajna služba ipak morala nositi i s perfidnom metodomopisanom u dva citirana, različita izvora.Č italac će i sam primijetiti da u knjig ama o parti-

zansko j obavješ tajn oj službi 1941 — 1942. godine nedos-taju neki aspekti njene djelatnosti, kao i neki aspektineprijateljskog djelovanja protiv kojih se ona morala

boriti .Ponajprije riječ je o začaranom krugu obavještajna

služba — propaganda — obavještajna služba. Pisac pr edgo vora za kn ji gu Kurt a Riessa (Ris) Totalna špiju-naža D. Zaslavski pripisao je šefu propagande nacistič-ke Njemačke Josephu Göbbelsu tvrdnju da je »nemogu-će odrediti gdje zavr šava pro pa ga nd a i gdje počinje špi-

junaža«3 i, bar s obzirom na njenu suštinu, bio je u pra-vu. Slična je situacija i s temama o ulozi, značaju i orga-nizaciji veza u parti zans koj oba vještaj noj službi, o šifra-ma kojima se ona služila, o veoma osjetljivom proble-mu koriščenja zarobljenika kao izvora obavještenja, odezinformacijama neprijatelja proturanjem lažnih vi-

jesti, o nepr ij at el js ki m saznanjima i ocj enam a r ada par -



tizanske obavještajne službe itd. Svakako ćemo u knji-gama koje će obuhvatiti period 1943—1945. neka od tih

pitanja ob ra di ti u nj ihovu to ta li te tu (1941 — 1945) jer seupravo u tom periodu ona i pojavljuju u obliku i omjerukoji to zahtijeva,

Zašto smo knjizi dali podnaslov Šta se stvarno doga-đalo? Svjesni smo da zvuči pretenciozno, ali nismomogli da pronađemo drugi i kraći način kojim bismo seogradili od izmišljotina, olako donesenih ocjena doga-đaja i ljudi te pogrešnih i brzopletih zaključaka na kojese, po nekom nepisanom pravilu, nailazi — ne samo unas — upravo u napisima o obavještajnoj službi.

Nap omen uli smo već u pr ed go vo ru da smo sve cita-te iz dokumenata, poglavito izvještaje pojedinaca, šta-

bo va i us ta nova , kao i on e iz sv jedočen ja (sjećanja), do-nosili doslovno, sa svim greškama koliko one rogobat-no zvučale i ma koliko ponekad otežavale shvatanjesadržaja. Sada na kraju moramo istaknuti da smo to či-nili zato što takva autentičnost dokumenata i sjećanjasama za sebe mnogo govori, kako o osobi koja ih je pi-sala, tako i o uslovima i vremenu u kojima su nastali.Međutim, počesto nismo ni raspolagali originalima ilifotokopijama dokumenata, već smo se morali služiti tu-đim prijevodima ili interpretacijama — na što smo re-dovno upozoravali u napomenama — pa prema tomenikako ne isključujemo mogućnost da i medu tim »na-šim« citatima ima netačnosti.

Što se tiče pojedinaca koji su, prema dokumentima isjećanjima kojima smo raspolagali, zasluživali da budu

pos eb no is taknut i kao pa rti za ns ki obav ješt aj ci pr itom,najvjerovatnije, nismo do kraja bili ni pravedni ni do-sljedni. Spomenućemo slučaj Ferdinanda Andreace,zubo tehn ičara iz Mladenovca, zvanog Italijan, što je za-

prav o i bio. Poznat i beo gr ad ski no vin ar — publ ic is t Mi-hailo Marić, opisujući njegov obavještajni rad za parti-zane, kao njegov najveći podvig opisuje kako je on, »do-

bro se sećam« — kaže Andreaca — 7. avgusta 1941. »po-sle večere« za vrijeme kartanja s ortskomandantom kapetanom Ri te rom sazn ao da će »Kosmaj (će) b iti u klop-ci, opkoljen sa svih strana«. Sutradan ujutro, 8. avgusta,F. Andreaca je preko Milene Borić, seljanke iz obližnjegsela Male Vrbice, koja mu je »svako drugo jutro donosi-la sveža jaja, mleko, sir i druge namirnice« i služila kaokurir, obavijestio komandanta Kosmajskog partizan-skog odreda Milutina Todorovića što Nijemci sprema-

ju.»Kosmajski odred ... nije brojao tada više od se-

damdeset boraca« kaže M. Marić, i dodaje: «...



štab Kosmajskog odreda preduzeo je mere, pa sesutradan u obruču nemačkih snaga našla samo jed na četa, mladen ov ačk a, sa svojih 27 bor ac a. Tojčeti nije bilo moguće javiti da se i ona povuče, jer

je bi la raz bi je na po pet or ka ma , a sam o dan ran ij eupućena na teren.«4

Tri godine prije toga, 1973, Sreten Žujović, koji je1941. bio komandant Glavnog štaba NOP-odreda Srbije,u razgovoru s Mihailom Marićem rekao je: »Bio samupoznat s tim da imamo obaveštajca kod Nemaca uMladenovcu.«5

Tragali smo dalje po dokumentima i sjećanjima —svjedočenjima ljudi sa sektora Kosmaja — i našli smoih poprilično — ali, nažalost, nigdje nismo naišli ni na

ime Ferdinanda Andreace ni na nadimak Italijan. Me-đutim, utvrdili smo da su blokada i pročešljavanje Kos-maja započeli 8. a ne 9. avgusta! Isto tako, iz niza izvora proizlazi da se Kosm ajsko-posavski NOP-odred nikadanije ni nalazio na Kosmaju u punom sastavu.

U našoj Vojnoj enciklopediji pod odrednicom »Kos-majsko-posavski NOP odred« stoji zapisano:

»Noću 7/8 avgusta (1941) jače nemačke snageopkolile su Kosmaj sa svih strana i u toku 8—9.avgusta u streljačkom stroju prokrstarile plani-nom. Na Kosmaju se tada nalazila samo Mlade-novačka četa sa još nekoliko boraca iz drugih če-ta — ukupno 27 partizana. U neravnoj borbi pro-tiv Nemaca poginulo je 13 boraca, a 14 se uspelo

prob it i iz ob ru ča. Me đu izgi nu lima na lazi o se ičlan GŠ NOPO Srbije Branko Krsmanović.«6

U Hronologiji pod datumom »8. avgust 1941.« čita-mo:

»Na pl(anini) Kosmaju jače nemačke snageuništile jednu desetinu Kosmajskog NOP odreda.Među poginulim bio je i član GŠ NOP odreda Sr-

bije Bra nko Krsmanović, narodni heroj.«7

A u prvoj knjizi Oslobodilački rat naroda Jugoslavi- je piše:

»... oko 1.500 nemačkih vojnika preduzelo je 8.avgusta koncentričan napad na Kosmaj, predpos-tavljajući da se na njemu nalaze glavne snage od-reda: međutim, tamo je bilo samo 14 partizana ioni su, u borbi sa mnogo nadmoćnijim neprijate-ljem svi izginuli.«8

U situaciji u kojoj smo se našli nismo imali drugogizlaza nego da pretpostavku o presudnoj ulozi obavješ-tenja Ferdinanda Andreace u spasavanju glavnineKosmajskog NOP-odreda iz njemačke blokade — odba-



cimo. To, međutim, nikako ne znači da on nije i obavje šta jn o ra di o za NOP i učinio mu velike usl ug e u ne-kim drugim slučajevima.

No, ka d smo već kod pogibije Bran ka Krsm anov ića ,moramo spomenuti da Moma Marković, tadašnji in-struktor PK KPJ za Srbiju, u svojoj knjizi Rat i revoluci-

ja u Srbiji (Sećanja 1941—1945), u jednoj napomeni kažeda je on »poginuo u borbi s četnicima avgusta 1914«.Oznaka godine je očigledna štamparska greška, ali

podatak da je Branko Krsmanović poginuo u borbi sčetnicima potpuno je netačan jer nikakve kvislinške je-dinice, pa ni četnici Koste Pećanca ili Draže Mihailovi-ća, nisu uopće učestvovale u blokadi Kosmaja! To se,uostalom, vidi i iz svih ostalih citiranih izvora.

Nešto sl ično k ao s F. An drea com dogodi lo nam se i sPredragom Udickim Denebom. Uz Titovu depešu Mos-kvi od 13. septembra 1941, u kojoj se, između ostalog,doslovno citira izvještaj dra Haralda Turnera, Redakci-

ja Dokumenata centralnih organa..." stavila je napome-nu:

»Politbiro CKKPJ i PKKPJ za Srbiju dolazili su, prek o novinar a Predraga Udickog, do neki h iz-vještaja koje su Nijemci iz Beograda slali za Ber-lin. Udicki je radio u njemačkoj tel egraf skoj ag en-ciji (DNB) u Beogradu i bio ilegalno povezan sKPJ. Štab njemačkog komandanta Srbije se, po-nekad, koristio teleprinterom te agencije za slanje

nešifrovanih izvještaja u Berlin. P. Udicki je uspijevao da do đe do kopi ja ne kih izvješ ta ja i da ih do-stavi partijskom rukovodstvu Srbije. Vjerovatno je(istakli autori) tim putem do Tita došao i Turnerovizvještaj čiji dio Tito citira u ovoj depeši Kominter-ni.«9

Premda nas je ono »vjerovatno« u toj napomeni ma-lo pokolebalo, ipak smo nastavili traganje za podacimao eventualnom obavještajnom radu P. Udickog.

U dnevniku Vladimira Dedijera našli smo podatak:»Sreda, 11. juni (1941)...U poverljivim biltenima koje mi predaje drug

Udicki,24 mnogo se govori o napadu Nemačke naSSSR.«

U objašnjenju br. 24 Vladimir Dedijer je napi-sa o i OVO:

»Predrag Udicki radio je poverljivi nemački bi lt en u agenci ji DNB u Beogradu . Rani je je biozaposlen u agenciji Avala'. On je svakog dana do-nosio poverljivi bilten DNB koji je rađen u svegasedam primeraka.«10



Pošto je saznao da će biti uhapšen, V. Dedijer je napust io svoj sta n i il egalno bo ravio kod rodb ine. S tim uvezi on pod dat um om »Č etvrtak, 26. jun i (1941)« zapisujei OVO:

»U krevetu, u jastučnici, nalazio se jedan po-verljivi nemački bilten. Olga je primila taj materi-

jal u sredu od Udickog s tim da mi danas preda,ali je zaboravila da to ranije sakrije, pa ga je prili-kom pretresa gurnula u jastuk. Gestapovci su

pretural i po ja stuku, al i ha rtij u ni su primetili.«11

(Istakli autori.)To bi, uglavnom, bilo sve što je upućivalo na izvjes-

tan obavještajni rad Predraga Udickog. Međutim, i to jestajalo na labavim nogama. Prije svega, teško je prihva-titi podatak da se u »povjerljivim biltenima« jedne no-vinske agencije — a DNB je upravo bila to i ništa više — pa makar oni bili rađen i »u svega sedam prim jer a-ka«, nalaze povjerljivi podaci, naročito oni koji su se od-nosili na »napad Njemačke na SSSR«! Bila je to, na pri-mjer, tajna za koju je Adolf Hitler naredio da može bitisaopćena njegovom najbližem saradniku Benitu Mus-soliniju tek u zoru 22. juna 1941, kada su njemačke tru-

pe već bile pr eš le sovjetsku gr an ic u. Uostalom, upravose o tome opširnije govori u trećoj knjizi ove edicije, u

poglav lj u Zagrebačke isprepletene obavještajno-diverzantske mreže.

Naš a Vojna enciklopedija ni u prvom ni u dingomizdanju nema odrednicu »Udicki Predrag«. U dokumen-taciji Radio-Beograda našli smo sljedeće podatke:

»Udicki Pre dra g Deneba ( — Darosava, Šu-madi ja, 1943), nov inar. Č lan KPJ od 1941. god(ine).Do okupacije radio u agenciji Avala a potom unem(ačkoj) telegrafskoj) agenciji DNB na pover-ljivom biltenu i informacije slao PK KPJ za Srbiju.Od marta 1943. u Kosmajskom NOPO. U s. Daro-savi, u sedištu tehnike OK KPJ za Kragujevac, dane bi pao živ u ruke nepr(ijatelja), 25. sept(embra)(1943) izvršio samoubistvo.«12

Dakle, ni u tom tekstu ne nalazimo ništa novo oobavještajnom radu Predraga Udickog. Podaci su tačni,umro je smrću heroja izvršivši samoubistvo da ne bi živ

pao u ruke četnika, ali ne u sjedištu tehnike Okružnogkomiteta KPJ za Kragujevac, već u jednoj zemunici uselu Darosavi kod Arandelovca, koje danas nosi nazivPartizani. Tehnika o kojoj je riječ nalazila se u kućiškolskog poslužitelja Mihaila Staničića i neprijatelj jenikad nije pronašao.13

Kada je riječ o ženama partizanskim obavještajci-



ma, izdvojili smo ih nekoliko, ne po značaju njihova do- pr inos a NOP-u na to m polju, već je dn os ta vn o za to štosmo u njihovu radu našli više podataka. A tih divnih že-na — bez obzira na godine — bilo je širom zemlje sigur-no stotine, samo što da učinimo npr. s podatkom kojinalazimo u spomenutoj knjizi Mome Markovića. Pišućio situaciji u srezu Petrovac (na Mlavi) potkraj 1941, onkaže:

»Pamtim porodicu Stevanović, domaćicu Sta-niju i njenog muža Jovu iz zaseoka Krška reka,selo Melnica, kod kojih smo bili smešteni. U vre-me krvavih četničkih odmazdi nad svima koji suna bilo koji način pomagal i partiza nima , ovi divni

ljudi pokazali su veliku hrabrost i poverenje u naš po kret . Bili smo zadivljeni načinom na koji je Sta-nij a Stevanović, nepismena seljanka, prikupljalaobaveštenja o neprijatelju i prenosila ih nama...«' 4

(Istakli autori).

Sigurno bi se neusporedivo više moglo i trebalo rećio ženi Staniji, ali to je prelazilo naše mogućnosti... Istose dogodilo i u mnoštvu drugih slučajeva.

Pisali smo i o obavještajnom radu nekoliko vojnihkomiteta koji su djelovali u neprijateljskim garnizoni-ma 1941 — 1942. god ine. Nismo ih, jasno, mogli sve obuh-vatiti, premda smo saznali i sakupili neke podatke onjima (Slavonska Požega, Osijek, Prijedor itd.). Razlogzbog kojeg im nismo posvetili posebna poglavlja u jed-

noj od triju knjiga koje obuhvataju taj period također jevrlo jednostavan: istraživanja koja je još trebalo predu-zeti da bi se koliko-toliko zaokružila slika o njihovu ra-du prelazila su naše mogućnosti. No, nadamo se da će-mo, opisujući obavještajnu pozadinu partizanskih pot-hvata ili širih vojnih operacija koje će se u sljedećim go-dinama odigravati oko tih gradova imati priliku da se ukraćem pogledu unazad osvrnemo i na njihov doprinos NOP-u u cjelin i.

Koliko je pažnje bilo potrebno da bi se izbjegle zam-ke olakih i brzopletih zaključaka redakcija nekih našihedicija, pokazuje slučaj pisma koje je sredinom, zapra-vo 17. novembra, Edvard Kardelj iz još uvijek slobod-

nog Užica, u ime CK KPJ, poslao je Glavnom štabu NO P-od reda Sloveni je. U to m pi smu nal az i se pa sus:

»...Šaljite dopise i članke za 'Borbu'. Pošaljitenam detaljne vesti o palim borcima. Dostavljajtenam takođe i eventualne političke vesti koje ćeteu Ljubljani primati od Italijana,5 naročito o odno-sima Italijana i Nemaca u vezi s jako rasprostra-



njenim vestima o mogućnosti jednog separatnogmira između Italije i Engleske itd.«15

Uz taj pasus Redakcija prve knjige šestog toma Zbornika stavila je napomenu:

»Obaveštajna služba OF imala je informatore u talijanskim krugovima i uspešno je prikupljala podatke zaOF i Glavni štab.«16 (Istakli autori.)

U redakcijskom naslovu tog dokumenta stoji da jeriječ o pismu Edvarda Kardelja »od početka decembra1941«, što njegov tekst — ne samo dio koji smo upravocitirali, nego i ostali dijelovi — veoma jednostavno po-

bija. Naime, poslije pov la čenj a Vrh ovno g š tab a i z Užica29. 11. 1941. »Borba« je prestala izlaziti (idući broj izišao

je tek u ok to br u 1942. u se lu Dr in ićima u Bosansko j krajini), pa nije bilo raz lo ga da Kardel j, kao njen glavniurednik, »početkom decembra« iste godine od CK KPSlovenije traži »dopise i članke za 'Borbu'«... Međutim,to nije ono najbitnije: nas je ponajpr ije interes ovalo je lizaista »obavještajna služba OF imala (je) informatore utalijanskim krugovima«? Odgovor na to pitanje našlismo u pismu — očigledno odgovoru na citirano Karde-ljevo pismo — koje je Tone Tomšič, organizacioni sek-retar CK KP Slovenije, 5. decembra 1941. godine poslaoiz Ljubljane Centralnom komitetu KPJ. Taj je odgovor,na našu veliku žalost, bio jasan i nedvosmislen:

»O Nemcima nemamo nikakvih obaveštenja.O Talijanima još manje390«17

Pa otkud onda Redakciji Zbornika podatak koji jedala u svojoj napomeni br. 5?Redakcija drugog toma edicije Dokumenti central-

nih organa... objavljenog 1985. godine iz zaista neshvat-ljivih razloga, u pogledu datuma Kardeljeva pisma (po-ruke), čini istu grešku kao i Redakcija prve knjige šes-tog toma Zbornika. U napomeni br. 390 ona kaže:

»Poslednje dve rečenice odnose se na porukuEdvarda Kardelja, koju je dao u pismu Glavnomštabu Slovenije početkom decembra 1941. godinetražeći da se iz Slovenije šalju političke vesti kojebi OF morala dobiti od Italijana u Ljubljani, po-sebno o odnosima između Italijana i Nemaca uvezi s proširenim glasinama o mogućnosti sepa-ratnog mira između Italije i Engleske.«

(Istakli au-tori.)18

Č udno je da obrađiva č tog dokum ent a nije uočio daTone Tomšič nije moga o 5. dec emb ra iz Ljubljane odgo-voriti Edvardu Kardelju koji se nalazio negdje u Srbiji,odnosno u Sandžaku, na njegovu poruku iz pisma pisa-nog »početkom decembra 1941«, kao ni to da se u pismu



T. Tomšiča o kome je riječ nalazi i rečenica: »Primilismo vaše pismo (od 17. novembra)«!19

Zbog niza izvještaja što ih je E. Kardelj od sredine ja-nuara 1942, nakon odlaska iz istočne Bosne u Zagreb,slao Titu, a koji su sadržavali obav ješta jne podatke, mo-rali smo da pratimo njegovo dalje kretanje.

U prvoj knjizi ORNJ naišli smo na podatak da je Ed-vard Kardelj, član Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog štabadošao »u Ljubljanu januara 1942. godine«. U Hronologijistoji da su 3 marta 1942... »Edvard Kardelj i Ivo Lola Ri-

bar uput il i iz Za gr eba pi sm o Pok raj in sk om komi te tuKPJ za Srbiju«, i, napokon, u našoj VE, u odrednici»Kardelj Edvard (Krištof, Bevc)« da on iz Zagreba »umartu odlazi u Ljubljanu«.20

Na sl ične »teškoće« na ilazil i sm o i pr i praćenju kre-tanja nekih drugih visokih rukovodilaca NOP-a, pa i pr i ut vr điv an ju vremena Kard el jeva od la ska iz Ljublja-ne na oslobođeni teritorij. No, o tome smo, čini nam se,već dovoljno govorili.

U predgovoru svojoj knjizi Obavještajna služba u NOR 1941—1945 Milovan Dželebdžić piše:

»Obaveštajna služba u NOR-u sve vreme je bi-la jedinstvena organizacija kojom je neposrednorukovodio Vrhovni štab odnosno Povereništvo zanarodnu odbranu NKOJ-a s maršalom JosipomBrozom na čelu.«21

Zaista lijepo rečeno, šteta što tako nije i bilo.O prvim koracima prema stvaranju jedinstvene ili,

bolje rečeno, jed no ob ra zne par ti za ns ke ob av je št aj neslužbe govorilo se na savjetovanju u Stolicama (26. sep-tembra 1941) i o tome smo pisali u poglavlju prve knjige

Naredbe i uputstva. Iduće savjetovanje, na kome je, prema na šim ocj en am a, mora lo biti ri ječi o tom is tom pr ob le mu, od ržan o je u Ivančićima (Romanija) 7. i 8. ja-nuara 1942. Bilo je to, zapravo »savjetovanje CKKPJ iPKKPJ za Bosnu i Hercegovinu«, odnosno, »dvodnevno

po kr aj in sko sav je tova nje KPJ za Bosnu i Hercegov inu,kome su prisustvovali s ekre tar KPJ Josip Broz Tito i ne-koliko članova CK KPJ«.22 O tom savjetovanju pisalismo u već spomenutom poglavlju prve knjige. Među-tim, ono što nas je u toku daljih traganja za podacima orazvoju partizanske obavještajne službe iznenadilo bila

je čin jeni ca da se ni u pr vo m ni u drugom izd an ju VE,ni u Pregledu istorije Saveza komunista Jugoslavije, niu najnovijoj Povijesti SKJ« savjetovanje u Ivančićimauopće ne spominje!

Zašto?Da li je zaboravljena nepobitna istina: da bismo



shvatili sadašnjost, moramo objektivno sagledati pro-šlost!?Tek u idućoj, četvrtoj knjizi POS 1943—1945« govorit

ćemo o neprijateljskim pripremama za veliku četvrtuofanzivu, odnosno o saznanjima partizanske obavješ-tajne službe za te pripreme. Podaci o toj ofanzivi počelisu, istina, da pristižu u partizanske štabove još u tokunovembra i decembra 1942, ali smo smatrali da obav-

je št ajni as pekt priprema i to ka te ofanzive , ko ja je poče-la 20. januara 1943, moramo posmatrati u cjelini i zato onjemu u prve tri knjige uopće nismo govorili.

U toku rada na knjigama koje su sad pred čitaocimaizbila je afera oko bivšeg generalnog sekretara OUNKurta Waldheima (Valdhajma) zbog ratnih zločina po-

činjenih dok se kao poručnik nacističkog Wermachtanalazio na teritoriju Jugoslavije, učestvujući, izmeđuostalog, i u ofanzivi na Kozaru (10. juna-kraj jula 1942).

Na nj egovo ime ni smo na iš li — uos ta lo m ni sm o poseb-no ni tragali za ratnim zločincima — ni kao pripadnikaodjeljenja Ic (obavještajne službe), ni kao pripadnikaodjeljenja lb (intendanture) Grupe »Zapadna Bosna«,koja je izvodila tu ofanzivu. Međutim, zapazili smo ne-što drugo na što moramo upozoriti.

O čemu je riječ?0 sudbini civilnog stanovništva Kozare i Potkozarja

u ORNJ smo našli zapisano:»... neprijatelj je popalio nekoliko desetina sela

1 pohvatao oko 50.000 stanovnika, većinom žene,

decu i starce. Od njih je jedan deo na zverski na-čin pobijen, a ostatak oteran u zloglasni ustaškilogor u Jasenovcu, iz koga se skoro niko nije vra-tio.«23

U prvom izdanju naše VE pod odrednicom »Kozar-ska ofanziva« stoji zapisano:

»Neprijatelj je pohvatao narod u zbegovima, pa je oko 60.000 ljudi, že na i dece oteran o u kon-centracione logore ili na prisilni rad u Nemačkuodakle se mnogi nisu vratili.«24

Drugo je izdanje naše VE u tekstu o sudbini civilnogstanovništva Kozare mnogo preciznije:

»Neprijatelj je pohvatao narod u zbegovima i pobio pr i to me veći br oj ljudi, žen a i dece. Prema

poda cim a od go va ra ju ćih službi NDH 68 600 ljudi,žena i dece prikupljeno je u sabirnim logorima. Unjima je izvršena podela u tri osnovne grupe: zakoncentracione logore Jasenovac, Stara Gradiškai one u Nemačkoj i Norveškoj — izrazitije ekspo-nirane pripadnike NOP; za prisilan rad u Nemač-



ko i, uglavnom, ostali radno sposobni muškarci i za raseljavanje — ostali, najveći deo stanovniš-tva.«"Međutim, tragajući za materijalima za temu »Zača-

rani krug: obavještajna služba — propaganda — obavje šta jna služba«, ko ja će, ka ko smo već rekli, biti ob ra -đena za cijeli period rata u jednoj od idućih knjiga, na-išli smo na podatke koji zbog nama neshvatljivih razlo-ga nisu unijeti ni u jedno od citiranih ključnih djela na-še historiografije. Naprimjer:

U izvještaju političkog kome sar a »Štaba III operativ-ne zone u vojnoj i političkoj situaciji u Slavoniji od 12.avgusta do 1. septembra« čitamo:

»Na zborovima, mitinzima, suzbijale su se iz-

vjesne kapitulantske tendencije, koje su se tu i ta-mo pojavljivale u narodu, a koje su djelomičnodonosili pojedinci između ono mnogo bosanacakoji su preseljeni u naša sela pretežno iz Kozare iokolice. Mora se naglasiti da medu tim bosanci-ma ima i mnogo pozitivnog elementa.«26

Uz taj pasus Redakcija edicije Građa za historiju NOP u Slavoniji dala je napomenu:

»Poslije ofanzive na Kozaru u junu 1942. neprija telj je presel io mnog o naroda s tog te ri to ri ja na pod ru čje Slavonije, Moslavine i Bilo-gore. Time jehtio stvoriti utisak da su partizanske snage na Ko-zari uništene, kako bi unio demoralizaciju međunarod i partizane Slavonije i Moslavine.«27

U izvještaju »Štaba III operativne zone NOPO Hrvat-ske Glavnom štabu od 23. septembra 1942. godine« piše:»Poslije mitinga su partizani pjevali pjesme, a

narodu su djelili stvari iz jedne državne trgovine,što je narod također sa oduševljenjem pozdravio.Bilo je prisutno mnogo bosanskog naroda dotje-ranog sa Kozare. Žene s Kozare koje žive u jakoteškim prilikama stalno traže da budu primljeneu partizane. Nekoliko ih je primljeno u odred.«28

U naredbi »Štaba III operativne zone NOPO Hrvat-ske štabu III odreda od 3. oktobra 1942. godine«:

»Ovih dana je ubačeno na naše područje neko-liko hiljada bosanskih žena i djece sa područjaKozare. Sa njima je neprijatelj mislio da zaplaši

narod i nas, ali se je u tome ljuto prevario. Borbu produ žav amo još jače i oštr ije do konačne pobje-de.«29

Sigurno nije posrijedi manifestacija nekog ustaškoghumanizma prema srpskom življu Kozare, već ti zločin-ci u datom vremenu iz tehničkih i drugih razloga jed-



nostavno nisu mogli da izvrše njihovo totalno fizičko is-trebljenje. Potvrdu o tome, i još ponečemu, nalazimo u pismu koje je minist ar vanj sk ih poslova Mladen Lorko-vić baš u to vrijeme uputio jednom diplomatskom pred-stavniku tzv. NDH:

»Kao naš pos lanik u inozemstvu Vi treb ate bitiinformirani o planovima naše politike, koju našavlada sprovodi. Stoga vam kažem ovo: hrvatskadržava ne može postojati ako u njoj živi 1,800.000Srba i ako mi za leđima imademo snažnu srpskudržavu, koja bi uvijek zasizala u naša područja i

predstav lj ala vječnu opasnost za nas. Oba ta pita-nja bilo bi nemoguće riješiti u normalna vremenau kojima bi se moralo postupati zakonito i voditi

računa o građanskim obzirima. Stoga je sreća zanas što je do uspostave NDH došlo u ovakovimvremenima, jer samo sada možemo riješiti taj problem: mi stoga nastojimo da nes ta ne Srba iznaših zemal ja i u tom pravcu je već mnog o učinje-no. Evo ja sam se ovih dana vratio s područja Ko-zare; šezdeset kilo metara dugo i gotovo isto tolikoširoko područje, koje je bilo nast anjeno isključivoSrbima, danas je prazno zgarište... A sad prelazi-mo na Grmeč i tamo će u tom građanskom ratu

biti ri ješeno najbolni je pitanje, a hr va ts ke zemljeočišćene. No mi mislimo i na pitanje srpske drža-ve preko Drine. Ni ta ne može ostati. I stoga sam

ja još proš le godine stupio u službene pregovore s

predstavnicima Reicha kod kojih sam na išao na pun o razumi jevanje pa je odlučeno da će na ko n pobjede Srbi bit i iseljeni u Sibiriju...«30

A o Kurtu Valdhajmu, čije učešće u ofanzivi na Ko-zaru u svojstvu intendantskog (lb) oficira grupe »Za-

padna Bosna« uopće nije sporno, zais ta je, u datim us-lovima, opisanim u citiranim partizanskim izvještaji-ma, bilo bezumno izmišljati dokumente kao što je onajkoji je podmetnut zapadnonjemačkom nedjeljniku»Špigel« (Špigl), a koji mu imputira saučesništvo u odre-đivanju sudbine oko 4000 kozarskih »zarobljenika«.

Na kraju, ali to ne znači i na posl jedn jem mjestu,moramo da izrazimo zahvalnost i priznanje Srđanu

Odiću i Darji Vuković na zalaganju i upornosti koje su pokazali pomažući nam u pr on alažen ju , izdvajanju isređivanju podataka o temama obuhvaćenim ovimknjigama. Upravo se u njihovu radu pokazalo koliko jeosnovana postavka, naročito u obavještajnoj službi, da

po ne kad na prvi pogled malen, be zn ačajan po da tak



može da osvijetli pozornicu zbivanja koja je do tada defacto bila u tami.

Odnos recenzenti — autori ponekad je manje, a po-nekad više napregnut. Mi smo imali sreću da naidemona dva ne samo vrsna stručnjaka, već i čovjeka punarazumijevanja za teškoće na koje smo nailazili. Profe-sor dr Vladimir Milanović nije veliki poznavalac pro-

blema obavje štajn e službe, al i kao sociolog — osjetilismo to kroz njegovu recenziju — ima profinjen osjećajda uoči i locira širu ulogu i značaj zbivanja iz tog dome-na u ratnim, a vjerovatno i u mirnodopskim uslovima.Uz to, pukovnik JNA Vojislav Nikolić ne samo da se utoku rata »na licu mjesta« susretao s problematikomšto je obraduju knjige koje je recenzirao, nego se poslije

rata, kao pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklope-dije, za historiju, i sam bavio historijom NOR-a, što mu

je ola kš av alo zadatak da nas up oz or i na izvj esne ne -dostatke koji su se mogli ispraviti. Njima dvojici dugu-

je mo ve liku za hva ln os t, premda smo se ponekad u miš-ljenjima i stavovima razilazili. No tragali smo i nalazilirješenja.

Kad autori osim vlastitog predgovora pišu i pogovorsvojoj knjizi, onda je to neka vrsta posmrtnog slova jošnerođenom djetetu. Jer, to će dijete početi da živi tekonda kad dospije u ruke čitalaca koji će imati volje istrpljenja da se s njim pozabave. Pri tome će oni moratida budu i veoma strpljivi. Jer, kao što smo u predgovo-ru rekli, ovo nije povijest naše partizanske obavještajneslužbe nego zbirka, ponekad možda i ne najsretnijeizabranih dokumenata i svjedočenja, uz komentare ko-

jima smo pokušal i ob jasn it i njen zn ačaj, mj es to i uloguu epopeji naroda jugoslavenskih prostora, obuhvaće-noj kraticom NOB, koja će zauvijek ostati dio njihova

posto ja nja . A za kl ju čke, zapravo sint eze — u bi lo komsmislu — izbjegavali smo, istina ponekad bezuspješno,i ostavljali čitaocima da na prethodnim stranicama,možda, pronađu dovoljno elemenata za to.



IZVORI I LITERATURA

Obavještajna saradnja s Moskvom

'Vladimir Dedijer, Novi prilozi, 1/6212Rober Gilen, Obaveštajci koji su spasli Moskvu, Beograd,

1984, str. 193.'Leopold Trepper, Velika igra, Zagreb, 1976, 1/1214Šandor Rado, Dora javlja..., str. 1241Gojko Berić, »Svjedočenja«, Oslobođenje od 19. 12. 1984."Isto7DCO 1/115°DCO 1/138

"DCO 1/155'°DCO 1/320"Dr Ivan Očak-Jovo Popović, Končar sekretar Partije, Za-

greb, 1976, str. 503"Tito, SD 4/326'Tito, SD 4/345, 349'Tito, SD 5/26715Dedijer, Novi prilozi 1/551'"Start, br. 262 od 7. 2. 1979."S. Koslav, Tragom nasilnika, Beograd, 1954, str. 237"KTB OKW 11/1208'Trepper Leopold, n. dj. 1/150'Trepper 1/15121 Willi am L. Sh irer, Aufstieg und Fall des Dritten Reichs, S.

76822

IstO, 768."Kazivanje Satvi Lutvi Tozana Slavku Komarici u Zürichu1947. godine

""Odnosi se na Satvi Lutvi Tozana"Winston Churchill, Drugi svjetski rat, Beograd, 3/332.2,Isto 334-335"Shirer, str. 7692STrepper 1/15129G. K. Žukov, Uspomene i razmišljanja, Beograd, 1969, str.

30Isto str. 272



3'Isto str. 27632Isto33Isto34Isto, str. 27735Isto, str. 26836Trepper, 1/15237Inž. Pavao Koporčić, Radio sam za Partiju, Zbornik sjeća-

nja—Zagreb 1941—1945 (u daljem tekstu: Zagreb), 2/17438Josip Broz Tito, Tako smo se organizovali i borili do po-

bjede, Ratna sjećanja, Veze u NOB-u 1941—1945, Beograd,1981, str . 11 — 12 (u dal jem tekst u: VUN)

39Četrdeset godina, Zbornik sjećanja aktivista jugoslaven-skog revolucionarnog radničkog pokreta, Beograd, 1961, V/6(u daljem tekstu: Četrdeset godina)

4°Tito, SD 7/41

"DCO 1/18-27 i napomena broj 16 na str. 43542V. Dedijer, Novi Prilozi 1/27343KTBOKW 11/121344KTB OKW 11/183"KTB OKW 11/398"Slavko Odić, Okupacija Bosne u aprilskom ratu 1941. go-

dine, Srednja Bosna u NOB 1/17547V. Dedijer, Novi prilozi 2/283; DCO 1/117"Vjekoslav Cenčić, Enigma Kopinić, 1/139-14049 DCO 1/11750Vojna enciklopedija 9/388 d51Tito, SD 6/20952V. Dedijer, Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita 2/45"Isto54Tito, SD 7/49; DCO 1/67

"Tito, SD 7/212"DCO 1/67, 446"Tito, SD 7/9358TitO, SD 7/228"DCO 1/47680 DCO 3/151-15291 Zbornik II/2-209e2Tito, SD 9/20; DCO 3/360"Tito, SD 9/42; DCO 3/40964 DCO 3/252/25365 Zbornik IV/3/210"DCO 3/327-328"Tito, SD 9/24068 DCO 3/48889Tito, SD 9/4270Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ 1942/13371 DCO 4/225"DCO 4/468"Start br. 262 od 7. februara 1979.74 DCO 4/31475Isto7 "DCO 4/32277Tito, SD 10/89



"Tito, SD 10/186'Tito, SD 10/278°°DCO 5/28281

Tito, SD 10/190"Tito, SD 10/280"Tito, SD 11/121"Tito, SD 11/286"Tito, SD 11/194"Tito, SD 11/21087

Arhiv CK SKJ, 15570; CK KPJ-Kominterna 1942/164"Tito, SD 11/181"Tito, SD 11/211""DOS 2/118, 119"Tito, SD 11/15292

Arhiv CK SKJ, CK KPJ - KI 194 (15712)"Tito, SD 12/60

'Tito, SD 12/28495 DOS 2/5696 DOS 2/158

97 DOS 2/186-187

"Tito, SD 12/109"Tito, SD 12/135-136

I00Tito, SD 12/141""Tito, SD 12/158102

TitO, SD 12/293'°WAWT-315, Roll 1553, F 226-228""MAW T-315, Roll 2154, F 56-515'»WAWT-501, Roll 248, F 001185""Tito, SD 12/168""Tito, SD 13/77""Tito, SD 13/279109

Tito, SD 13/280"°DCO 1/419-420'"DCO 1/499"Tito, SD 7/116"Tito, SD 7/131"Tito, SD 7/241""DCO 2/24'"Drugi svjetski rat, izdanje VII, Beograd, 1961, 2/239'"Tajna prepiska Churchiii-Staljin 1941—1945, Zagreb, 1965,

str. 30118

Zbornik II/2/113-114; DCO 2/238'"DCO 3/57' 20 DCO 3/166-167'"DCO 3/228; Tito, SD 8/140122Tito, SD 8/258123

Zbornik II/2/276'"Zbornik V/3/123'"Tito, SD 9/26'"Tito, SD 9/235127

DCO 3/441'"i DCO 4/78129

DCO 4/126



130

Zbornik II/3/181"'DCO 4/239,32Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ 1942/96133 Zbornik IV/4/254134Tito, SD 10/186135Isto138CK SKJ Arhiv br. 1526,37V. Cenčić, n. dj. 1/159, 160,38V. Cenčić, n. dj. 1/16113,Bosiljčić Slobodan, Timočka krajina, str. 53'"V. Dedijer, Prilozi 2/45,4 'Milomir Marić, Deca komunizma, Beograd, 1987, str. 81142 DCO 1/235'"Tito, SD 7/269l44TitO, SD 7/270-27114"DCO 1/474'"NIN, 5. maja 1985; iz bilješke povodom izlaska iz štampe

kratke biografije Mustafe Golubića napisane i objavljene u pr ivatno m izdanju Borivoja Neškovića

'47 NIN, 26. 5. 1985 — Novo o Mustafi Golubiću'"Borba od 12. 6. 1976.'"Oslobođenje, Sarajevo, 18. 6. 1976.'•"Oslobođenje, 5. 7. 1976.'•'Politika, 10. 7. 1976.'"Oslobođenje, 9. 7. 1976.'"Borba, 26. 10. 1976.'•"V. Dedijer, Novi prilozi 2/716'••V. Dedijer, Novi prilozi, fotografija između 2/944 i 2/945'•'V. Dedijer, Novi prilozi, 2/733, 734'"Okrugli sto borbe, Julija Vrčinac, Najblaže rečeno: zlou-

potreba, str. 12, 13, 14.158 DCO 1/212-213'•"Milomir Marić, n. dj. str. 82""Isto, str. 82'"'NIN, 5. 5. 1985.182 NIN, 26. 5. 1985.'83 NIN, 15. 9. 1985.'84 NIN, 8. 9. 1985.,85 NIN, 15. 9. 1985.'"NIN, 15. 9. 1985; Oslobođenje, 21. 12. 1984.I67 NIN, 15. 9. 1985.'"NIN, 5. 5. 1985.'"NIN, 6. 10. 1985.170Istom M. Marić, Deca komunizma, str. 67,72Isto, str. 78173

DCO 2/235'74Milomir Marić, n. dj. str. 86, 87175Isto, str. 84, 85'7eIsto, str. 85177Isto, str. 85, 86"'Isto str. 95179 DCO 1/334, 335



'"Arhiv CK SKJ, Zbirka Hrvatska, II/6; DCO 1/379, 381, 382181 Milomir Marić, n. dj. str. 861B2Arhiv SSUP183 DCO 1/198'"DCO 1/198185V. Dedijer, Novi prilozi 1/289188Vasko Ivanović, Ilegalni kurir CK KPJ Kristina Dorđević,

VUN 2/224,87 IstoI88Isto, str. 218189Dr Blagoje A. Nešković, Španija sa trideset godina udalje-

nosti, »Španija 1936—1939", Zbornik sećanja jugoslovenskihdobrovoljaca u španskom ratu, Beograd, 1971, V/19

"Tito, SD 7/132""DCO 1/325

""Tito, SD

7/132" 3Šandor Rado, n. dj. str. 110'"Aleksandar Foote, prevod, str. 42'"DCO 1/324""Isto"'Večernje novosti, 16. 7. 1988.'"Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ 1941/89"'DCO 1/325""•DCO 2/28201 DCO 2/233-234202IstO203Arhiv CK SKJ, MG 295720 ,Darko Stuparić, Revolucionari i bez funkcija, Zagreb,

1975, str. 15920 5Branka Savić, Rad šifranata u Vrhovnom štabu, VUN,

1/333, 3342°'Eftim Ristovski, Sedek Kostovski radiotelegraf ista Vr-

hovnog štaba, VUN 2/196207Vidi napomenu broj 203, str. 33520BRatko Šibinac, Po cenu života, VUN 1/277, 2782°"Branka Savić, n. čl. 1/3352"Isto, 1/33721 'Isto, 1/33821 2Branka Savić, Rad šifranata u Vrhovnom štabu — uspos-

tavljanje veze sa Kominternom i naše prve šifre, VUN 2/2462"Tito, SD 9/312, ,Miloje Tomić, Iz slavnih dana 1941, VUN 1/281215 Eftim Ristovski, n. čl. 2/1992"Milomir Marić, n.dj.2, 7Arhiv CK SKJ, MG (Brašićev materijal)218DCO 3/426218

DCO 3/489220Arhiv CK SKJ, KPJ-KI 1942-191: stara oznaka 1571222 'Arhiv CK SKJ 15732222Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 5/208223 NO BUD 3/62*"DOS 2/73225Tito, SD 6/213



226

AVII, Č a lZl-40-53, 275; Jovan Marjanovi ć, Draža Mihailo-vić između Britanaca i Nemaca, str. 268227Politika ekspres, 13. januara 1972, str. 15228J. Marjanović, Draža između..., str. 71 i 344229V. Dedijer, Novi prilozi 1/33230Isto231Sveto Kovačević, Povezivanje s Fjodorom Mahinom, VUN

2232Tito, SD 10/204233TitO, SD 10/285, 286234 Branka Savić, n. čl. VUN 2/255235Atilio Duplančić, Radiotelegrafista Vrhovnog štaba i 3.

korpusa, VUN 2/235236 Hronologija, str. 351

Misije britanske Uprave za specijalne operacije (SOE)

'F.V.D. Dikin, Bojovna planina, Beograd, 1973, str. 1532Isto, str. 156.3Veljko P. Dragičević, Kako sam došao u partizane, Ratna

sećanja, Veze u NOB-u 1941—1945, Beograd, 1981, 2/193—194.4Isto, str. 194..5Dikin, n. dj. str . 161 — 162."Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i

Nemaca, Zagreb—Beograd, 1979, str. 102—103. (u daljem tek-stu: DM-između...)

7V. Dragičević, n. čl. str. 194."Branka Savić, Rad šifranata u Vrhovnom štabu, Veze u

NOB-u, 1/340-341.

"J. Marjanović, n. dj. str. 224.'"Drago Gizdić, Dalmacija 1942, Zagreb, 1959, str. 63—64."Vidi napomenu broj 9,2J. Marjanović, n. dj. str. 82.13Jovan Donović, Veze s Dražom Mihailovićem sa srednjeg

i bliskog istoka i severne Afrike, Glasnik Srpskog istorisko--kulturnog društva »Njegoš« u Americi, sveska prva — juli1958, str. 43.

"Slavko Odić-Slavko Komarica, Noć i magla, Zagreb, 1977,2/251.

"Elisabeth Barker, Britanska politika na Balkanu u IIsvjet-skom ratu, Zagreb, 1978, str. 157.

"D. Gizdić, n. dj. str. 63."Filmski arhiv Vojnoistorijskog instituta — CKH-2/589."Isto, CKH-2/588-589."Isto, CKH-2/590-591.2"Isto, CKH-2/592-593.2'Isto, CKH-2/594-596.22Isto, CKH-2/601 -603.23Isto, CKH-2/604.24D. Gizdić, n. dj. str. 63—64.25Josip Broz Tito, Sabrana djela (u daljem tekstu: Tito SD),

knjiga 9, str. 84



26 Dokumenti centralnih organa... (u daljem tekstu: DCO),knjiga 4, str. 127-128.

27 DCO 4/146."Zbornik V/5/181.29J. Marjanović, n. dj. str. 225.30S. Odić — S. Komarica, n. dj. str. 251.31Isto, str. 251-252."Tito, SD 9/43.33Tito, SD 9/45."Tito, SD 9/44."Tito, SD 9/241."Tito, SD 9/80.37Tito, SD 9/84.38 DCO 4/51-52."Tito, SD 9/104-105. ,0 DCO 4/104—105.

"DCO 4/116—117."Tito, SD 9/126."Tito, SD 9/131."Tito, SD 9/321."Mišo Leković, »Činjenice o misiji majora Terensa Aterto-

na«, feljton, nast. 3, Politika od 23. maja 1986."Tito, SD 9/207—208."Tito, SD 9/287."Tito, SD 9/287."J. Marjanović, n. dj. str. 266."Tito, SD 9/184.51Tito, SD 9/201.52Luka Božović, Foča u prvoj polovini 1942, 41—42 USU,

10/509, 510S3Tito, SD 9/219.54

DCO 4/441."Isto."Tito, SD 10/42.57 DCO 4/449."Vidi napomenu broj 52."Vladimir Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, I) 141."Isto, str. 125."DCO 4/489.12J. Marjanović, n. dj. str. 226."Isto, str. 227."Dikin, n. dj. str. 89."Isto, str. 89—90."Isto, str. 205.e7Isto, str. 205.68J. Marjanović, n. dj. str. 227."Tito, SD 10/64.10 DCO 5/38.71 DCO 5/388—389.7 *DCO 5/397, 398.73 DCO 5/589.74Dikin, str. 205—206."Isto, str. 206.



"Isto."Isto."Isto, str. 207."Tito, SD 14/39.

Razmjene — mač sa dvije oštrice

'Vojna enciklopedija, drugo izdanje, Beograd, 1974, tom 8,str. 40.

2Basil Davidson, »S. O. E. između četnika i partizana« str.78—80;

Bianca Ceva, 5 anni di storia itaiiana 1940—1945, Milano,1964, p. 161.

3

Ljubo Boban, Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade1941—1943, Zagreb, 1985, str. 281."Bogdan Krizman, Jugoslavenske vlade u izbjeglištvu 1941 —

—1943, str. 166.sIsto, str. 206."Rodoljub Č olaković, Zapisi iz oslobodilačkog rata, Beog-

rad, 1956, 1/72, 88, 129.7 Čačanski kraj u NOB, Is torijski arhiv Ć ačak, Ć ačak, 1968,

str. 65."Hronologija, str. 88.'Istorijsko odjeljenje CK SK BiH, broj dok. 191, reg. br. spis-

ka 73.'"Mladen Colić, Takozvana NDH, Beograd, 1973, str. 372."Đ oko Jovanić, Ratna sjećanja, Beograd, 1988, str. 111."Isto."Ervin Šinko, Drvarski dnevnik, Beograd, 1987, str. 227.

"Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941—1945, Zbornik dokumenata, (u daljem tekstu: NOBUD), 1/86.

"Hronologija, str. 90"Kika Damnjanović-Marković, Ja i moji ratni drugovi, Be-

ograd, 1978, 1/91."Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Sarajevo,

1950, str. 61—62."Isto."Isto, str. 62.2°Isto, str. 338.2 'Grga Milašinčić, Jurišna desetina odreda »Debela Kosa«,

41—42 USU, 9/381-382;Ignjatije Perić, Razvoj i akcije partizanskog odreda »Debela

Kosa*, UNJ1941, Beograd, 1963, 11/356.22Grga Milašinčić, n. čl. str. 382.23

Isto."Borbe u Srbiji 1941. godine, Beograd, 1949, str. 118—9.25 Zbornik 1/1/129-130."Moma Marković, Rat i revolucija (Sećanja 1941—1945), Be-

ograd, 1987, Str. 48.27Svetislav Savković, Borbe Topličkog partizanskog odreda

protiv četnika Koste Pećanca 1941. godine, UNJ 1941, V/282;



Stojan Nikolić, Leskovački okrug 1941. godine, UNJ 1941,I I I / 7 0 1 .28 Zbornik, III/1/72."Vukota Radović, Prva razmjena zarobljenika u Crnoj Go-

ri, 41—42 USU, 4/29—38;Durica Labović-Milan Basta, Partizani za pregovaračkim

stolom 1941—1945, Zagreb, 1986, str. 14—16.30Rajko Gligorević, Prva partizanska razmjena zarobljeni-

ka, Narodna armija, 4. april 1957, str. 6.31Vujadin Blečić, Oko Leskovca 1941. godine, UNJ 1941, V-

/821.32 Đ. Labović — M. Basta, n. dj. str. 20."Dr Ivan Očak — Jovo Popović, Končar sekretar Partije,

Zagreb, 1976, str. 509—510.34 NOBUD, 1/316.35 Zbornik, V/2/162.31 Zbornik V/2/251; Slavonija 1/420-421."Milan Bekić, Ivo Butković, Slavko Goldstein, Okrug Kar-

lovac 1941, Zagreb, 1965, str. 274—275.38Isto."Zbornik, V/3/85."Milan Majstorović — Mićo Medić, Doljani u narodnom us-

tanku, UNJ 1941, V/460-461.41Kascheova depeša Nr 133, upućena Ribbentropu 30. 3.

1943, D — 589-009."Arhiv SSUP.43 Zbornik, IV/2/208, 211."Zbornik, IV/3/23."Stevo Kovačević, Borbe hercegovačkih i crnogorskih par-

tizana na sektoru Trebinje—Bileća januara 1942. godine,41—42 USU, 25/174; vidi i članak istog autora » Borbe na sekto-

ru Dubrovnik—Trebinje—Bileče i Hercegovine u NOB*3/741-742."Vojo Erceg-Lazo Ć alija, Istakli smo crvenu zastavu, Her-

cegovina u NOB (u daljem tekstu: HUNOB), 4/176."Skendervakufska konferencija '42, Banjaluka, 1982, str. 48."DCO 4/52."Hronologija, str. 172.S "D. Labovič-M. Basta, n. dj. str. 23—26.51 Zbornik , V/3/220, 222.52Isto53 NOBUD 2/41.54Dr. I. Očak — J. Popović, n. dj. str. 531."Zbornik VI/2/56."Simo Lončar, Događaji u glamočkom kraju početkom

1942. godine, 41—42 USU, 16/164-165.

57S. Ogrizović, Razmena zarobljenika (prema sećanju majo-ra Jovana Kokotovića), »Crvena zvezda« broj 297 od 1. januara1958, str. 4.

"Koča Popović, Beleške uz ratovanje, Beograd, 1988, str. 31."Ismet Dilberović, Četnička izdaja u selu Bijeloj, HUNOB

4/440.



""Širno Radič, Neprijatelj o porazu na Badrljačama, HU- NOB 4/140-146."'Simo Radič, Ljubinje između dva ratna juna, HUNOB

3/717-718. Petar Milidragović, Nepredviđeni okršaj, 41-42 USU,16/411-412.

"Todor Vujasinović, n. dj. str. 337—338.63IstO, Str. 340, 341."Isto, str. 339.85 DCO 4/433.""Ranko Mitić, Neka sjećanja s Banije, Prva godina..., Zbor-

nik 3, Karlovac, 1971, str. 583.87 NOBUD 2/172-174.""Dušan Plenča, Partizanski odredi naroda Dalmacije

1941 — 1942c, Beograd, 1960, str . 223.""Nikola Rubčić, Zapisi i sjećanja, Prva godina..., Zbornik 3,

str. 736—737.7°David Mandić, U italijanskom logoru — Knin, BosanskoGrahovo u NOR-u, Bosansko Grahovo, 1971, str. 339.

7I Niko Durić, Razmjena zarobljenika, Bosansko Grahovo u NOR-u, str. 366-367.

"Arhiv Vojnoistorijskog instituta JNA, Arhiv NOR-a, k.1494, reg. br. 4-1/3.

73AVII, k. 1494, reg. br. 4-3/3, 4-4/3, 4-5/3.74AVII, k. 1494, reg. br. 4-2/3."Drago Gizdić, » Dalmacija 1942*, str. 664."Isto.77 Zbornik IV/8/111.78 Zbornik IV/8/111.79Slavonija, III/342, 343.""Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str. 110."'Arhiv SSUP-a.82Slavko Odić, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, faksimil

između 80. i 81. stranice.""Arhiv SSUP-a."Isto.""Zvonko Ivanković-Vonta, n. dj. str. 145.88Isto, str. 109."Tgnjatije Perić, Prva razmena ratnih zarobljenika na Kor-

dunu, 41-42 USU, 23/290-297.""Isto, str. 294—295.""Hronologija, str. 371; D Labović — M. Basta, n. dj. str. 125.""Mile Davidović, Napad 2. bataljona 6. krajiške udarne bri-

gade na Suhaču i Veljkića brdo, Podgrmeč u NOB, Beograd,1972, 2/555-556.

"'Zbornik IV/8/98.92D. Labović-M. Basta, n. dj. str. 125—126.93

VII, Arhiv NDH, k. 75, br. reg. 12/10-1."VII, Arhiv NOR-a, k. 406, br. reg. 5/1-11.95VII, Arhiv NDH, k. 62, br. reg. 2/4.98VII, Arhiv NDH, k. 62, br. reg. 3/4.97Isto.98Đ . Labović-M. Basta, n. dj. str. 127."VII, Arhiv, fond NDH, k. 151a, br. reg. 46/14-1.



'""Vil, Arhiv, fond NDH, k. 151 a, br. reg. 46/14-2.""VII, Arhiv, fond NDH, k. 151a, br. reg. 46/14-1.102 Zbornik IV/9/68.""Paško Romac, U ustaničkoj Bosni, Sarajevo, 1963, str.

200—210.'"Slavko Odić, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str.

29—31.""Start, br. 262 od 7. 2. 1979.""Arhiv Vojnoistorijskog instituta (u daljem tekstu: AVII),

fond NDH, k. 190, reg. br. 2/1-2.107Koča Popović, Beieške uz ratovanje, Beograd, 1988, str. 57.Slavko Odić je u knjizi » Neostvareni planovi« kao datum

Ottovog odlaska, rekonstrukcijom njegovog puta do dolaska uZagreb (13. avgusta), na osnovi njegovog kazivanja, pogrešnonaveo 11. avgusta kao datum njegovog polaska iz Livna (str.35).

108AVII, fond NDH, k. 190, reg. br. 2/1-2.,09S. Odić, n. dj. str. 34—35."°AVII, k. 190, reg. br. 2/1-1.'"AVII, k. 114, br. reg. l/9a-l."2AVII, k. 106, br. reg. 35/2-1."3AVII, k. 190, br. reg. 2/1-5; k. 106, br. reg. 36/2-1, 36/2-2.""Deutsche Gesandtschaft Agram, FS Nr. 120 an Auswärtig

Berlin von 14. 8. — 17,05 Uhr."' WO Agr am Gr. II Nr. 1348/42 g, 14. 8. 42.-20,30 Uhr.116WO Agram Gr. II Nr. 1412/42 g, Funkspruch an Haup-

tmann Heyss, Mostar, 21. 8. 42.,17AVII, njemačka arhiva, mikroteka, London, rolna 19, str.

H 310864-310871 (u daljem tekstu samo: London, oznaka rolne istranice mikrofilma)

'"Tito, SD 12/40

""Tito, SD 12/281,2 0Rafael Brčić-Mile Bogovac, Livanjski kraj u revolucionar-nom radničkom pokretu i narodnooslobodilačkoj borbi, Livno,1978, Str. 88, 159, 193, 240.

,2'S. Odić, n. dj. str. 69;FS OT Mostar, Hptm. Heyss an W. O. Agram, 17. 8. 42 —

21,00 Uhr.'"Deutsche Gesandtschaft G-WR 3 B - 164/42, Zagreb, den

17. August 1942, Funkspruch für Hauptmann Heyss.,23WO Agram, Gr II Nr. 1393/42 g, FS an Hptm Heyss, Mos-

tar, 20. 8. 42. London 16/311 794; 16/311 791.,2,AVII, fond NDH, k. 190, reg. br. 5/1.,25R. Brčić-M. Bogovac, n. dj. str. 229.126S. Odić, n. dj. str. 71; vidi i R. Brčić-M. Bogovac str. 389.127AVII, fond NDH, k. 191, br. reg. 53/8-1, 53/8-3.128

Ustaška nadzorna služba — Zagreb, službena brzojavkaBr. U. Z. 53994, Arhiv SSUP.l2"Vidi napomenu broj 116.'"Vermerk, Rücksprache mit Oberst von Funck — Livno,

Zagreb, dem 20. August 1942.,3'AVII, London 19/311 340132AVII, London, 19/311-341



'"AVII, London, 19/310 870-871134AVII, London, 19/310 865135Vidi napomenu broj 132""Anda Đ urišić, Ivula Lukić i Dra ga Lukić, Posušje na ras-

kršću, HUNOB 3/674.

'"Marijan Stilinović, Bune i otpori, Zagreb, 1969, str. 218.""Isto, str. 217.""Milinko Okiljević, Od Sutjeske do Kupresa s 1. bataljo-

nom Hercegovačkog odreda jula i avgusta, 41-42 USU, 21/210.140AVII, fond NDH, k. 65, br. reg. 19/31.""Vidi napomenu broj 137, str. 221.I42Isto, str. 218.143Isto, Str. 221—222.144AVII, fond NOR-a, k. br. reg.I45Tito, SD 12/90146Isto.147Tito, SD 12/116""The national archives of the United States, a microfilm

publ ication, Washington , (u da lj em teks tu: NAW), T-501, Roll264, F 620-623.

14°AVII, fond NDH, k. 65, reg. br. 43/5-7""Arhiv SSUP, Saslušanje Hansa Otta, str. 108'"NAWT-501, Roll 264, F 000 486"2Zapisničko saslušanje Hansa Otta, Arhiv SSUPI53Abt. Wi., Zagreb, den 27. August 1942, VERMERK für Poli-

zeiattache154R. Brčić-M. Bogovac, n. dj. str. 193.155Mile Milatović, Slučaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952,

str. 26.""Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str.

100—102.

I57AVII, London 19/310 856-860""Vidi napomenu broj 152.""Emma Szedressy, Jablanica, 10. IX 1942, Bericht über

28-täglich Partisanen Paradies""Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza

Tita, Rijeka—Zagreb, 1981 2/841"'Izvještaj dr Heinricha od 10. 9. 42. Nr. 436/42"2Vidi napomenu broj 160"3Vidi napomenu broj 159""Vladimir Velebit, Razmjena zarobljenika kod Posušja,

HUNOB 1/375-376"5AVII, fond NDH, k. 191, reg. br. 53/8-2""AVII, fond NDH, k. 215, br. reg. 11/1-7.Zarobljenici iz Livna bili su Jozo Kolumbus, trgovac, Stipe

Džal, općinski blagajnik, Luka Slipćević, trgovac, Tade Kaić,

hoteli jer, Ivo Ć evra, gostioničar, Milka Jurki ć, domaćica, DoličMijo, obrtnik, Martin Rimac, težak (zemljoradnik) i Ju ret a Ma-te, težak; iz Glamoča: Stipo Jakumetović, trgovac, Hamid Ra-dašlić, poreski izvršilac, Jusuf Zlatarović, težak i Ibrahim Du-ganhodžić, lugar.

"Tvica Kranželić, Novi Mjesni komitet SKOJ-a, Zbornik sje-ćanja — Zagreb 1941—1945, Zagreb, 1984, 3/252.



•"Tito, SD 12/33-35'""Tito, SD 12/280170R. Brčić-M. Bogovac, n. dj. str. 236, 24017 'Mladen Iveković, n. dj. str. 122—123.172Z. Ivanković-Vonta, n. dj. str. 75173Tito, SD 12/35"'NAW T-501, Roll 265, F 974-975"'NAVY'r-501, R 265, F 1032-1035176Der Deutsche Wehrwirtschaftoffizier Agram, 20. August

1942, FM 270 II 1397/42 g, Militärische Lage westl. v. Mostar, anDer Deutsche General in Agram.

177Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD, Ein-satzkommando Sarajevo, Nr. 476/42, Sarajevo, den 10. 9. 1942,Partisanen im Räume Prozor-Glamoč-Ključ, Anbau, Organisa-tion, Bewaffnung und Stärke

178

BdS und des SD, EK Sarajevo, den 10. 9. 1942, Ueberfallder Partisanen auf Livno179Vojna enciklopedija (u dalj em tekstu: VE), drugo izdanje,

7/261S0Isto18lIbro Č ilić, Razvoj radničkog pokreta i KPJ prije rata i u

toku NOB 1941. u Jablanici, 41-42 USU, 1/452." 2Vidi napomenu broj 159183Stephan Sonns, Jabianica, 11. IX1942, Anhang zum Beric-

ht Emma Szedressy über ein 28-tägliches Partisanenparadies184Austausch von Deutschen aus der Gefangenheit bei den

Partisanen, Sarajevo, 15. IX. 1942, EK Sarajevo'""Vidi napomenu broj 159I86Vidi napomenu broj 183""Vidi napomenu broj 184'"Emma Szedressy, Jabianica, 12. IX. 1942, Eindrücke von

Partisanentun

'"'Aufzeichnung, Zagreb, den 12. September 1942., Kreiner""Vidi napomenu broj 184191Tito, SD 12/115-116192Milovan Đ okanović, Prvi put u Jajcu, Druga proleterska,

VIZ, Beograd, 1965, 11/71193AVII, London, H 311 693194Slavonija 11/423-424"l5AW, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 6—4, 5, 6, 7, 8, 9/11'""Mladen Colić, Takozvana NDH 1941, Beograd, 1973, str. 53""Vidi napomenu broj 195198Isto'"AW, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 6-1, 2,3/11200Isto20,

Isto202Isto203Slavonija 111/84-90204Z. Ivanković-Vonta, n. dj. 98205Vidi napomenu broj 20320°S. Odić, n. dj. faksimil između 264 i 265. stranice.207 Slavonija 111/84-90



208

VE, drugo izdanje, 2/289208Vidi napomenu broj 207210Slavonija, 11/415, 417211Slavonija III/140, 142212Slavonija 11/423-424213Mile Milatović, Slučaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952,

str. 210.214SSUP Arhiv215Slavonija 111/84-902,8M. Milatović, n. dj. str. 211217AIHRP NG k. 310/13;Z. Ivanković-Vonta, n. dj. str. 992I8Isto219Milenko Doder, Kopinič bez enigme, Zagreb, 1986, str. 140220Slavonija III/6, 7, 822,

Arhiv SSUP222Mladen Iveković, Nepokorena zemlja, Zagreb, 1945, str.21, 22

223M. Milatović, n. dj. str. 216 (faksimil)224SSUP Arhiv225Pavle Gregorić, Sjeverozapadna Hrvatska 1942, str. 200

—201.226Isto, str. 251227Duga, intervju od 13. 11. 1972, str. 71228Antun Biber, Partijska organizacija IV rajona, Zbornik

sjećanja — Zagreb 1941—1945. (u daljem tekstu: Zagreb), 1/137.'""Zbornik, IX/2/172230Slavonija, 1/44231Isto232M. Iveković, n. dj. str. 23-25233Slavonija, 111/85-90234Vidi napomenu 231, str. 122—123235 Zagreb, 1/46; 2/214, 31423eDr Pavle Gregorić, Sjeveroistočna Hrvatska 1942, str. 199

— 2 0 0 .237 Zagreb, 4/362; P. Gregorić, n. dj. str. 231.238AVII, fond NDH, k. 204, br. reg. 34/5; Zvonko Ivanković-

-Vonta, Hebrang, str. 122 (faksimil)231Vidi napomenu broj 232240AVII, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 6-4/11; 6-3/11: Zbornik

V/8/74-7524f Isto.242Mile Milatović, Slučaj Andrije Hebranga, str. 227, napo-

mena 1.243 Zagreb, 1/133244 Zagreb, 2/365245

Zagreb, 1/367248Tito, SD 12/34247Duga, str. 71248P. Gregorić, NOB u SZH, str. 249.248AVII, NOR, k. 701, f. 5, reg. br. 8—1249AVII, k. 190, br. reg. 2/1-5250 Hronologija, str. 338



251 NAW, T-314, Roll 2271, F 001450-0014602S2IstO253 Hronologija, str. 453254AVII, k. 3A, br. reg. 16, f.3: Zbornik II/6 dok. br. 7525 5Mehmedalija Bojić, Selim Karović, Mišo Leković, Arsen

Soldo, »Partizanske staze — Titov ratni put 141—1945, Saraje-vo, 1980, str. 129, 139.

2S8Tito, SD 12/257257Tito, SD 12/299258AVII, NOR, k. 701, f.3, br. reg. 9/1259Arhiv VII, mikrofilm London 20, snimak 311 691-692 (u da-

ljem tekstu; London 20/311 691-692)280 London, 20/311693281 London, 20/311680282 London, 20/311681283

London, 20/311693284 London, 20/311683285 London, 20/311687288Slavko Odić, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str. 100287 London, 20/311688288 London, 20/311689288Vidi napomenu broj 258270 London, 19/310853, 310855271Pribilješka o kazivanju Vande Novosel-Baće, 18. novem-

bra 1988. godine.272 London, 19/310853273 London, 19/310851,310852274Izvještaj dr Heinricha Zapovjedniku policije bezbjednosti

i službe bezbjednost i SS-pukovniku dr Schaf eru od 24. 11. 1942,Arhiv SSUP.

275 London, 20/311675, 311676278 London, 20/311675-678277 London, 20/311673278 London, 20/311674279 London, 20/311661280Isto281 London, 20/311665™London, 20/311666283 London, 20/311662284Isto2,5Isto288 London, 20/311667-668287 London, 20/311668288 London, 20/311668-670289 London, 20/311663280 London, 20/311663-664291

London, 20/311659292AVII, fond NDH, k. 65, br. reg. 52/6-2293AVII, fond NDH, k. 65. br. reg. 52/6-3294 London, 20/311 693295AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 1/4-2.298Isto.297Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD,



Aussendienststelle Sarajevo, 654/42, Sarajevo, d. 23. 11. 1942,Verhand lung mit Aufständischen-Titogruppe — wegen Austa-usch von Gefangenen (u daljem tekstu: Heinrich 654/42)

298Isto. •299TitO, SD 12/226.300M. Milatović, n.dj. str. 204."'Vidi napomenu broj 295.302Heinrich 654/42303Mišo Leković, Martovski pregovori 1943, Beograd, 1985,

str. 70.304M. Leković, n. dj. str. 48.305Jozo Tomasevich, Četnici u drugom svjetskom ratu

1941—1945, Zagreb, 1979, str . 221.306M. Leković, n. dj. str. 7."'Izvj eštaj dr Heinricha pod broj em 655/42 imao je slijedeće

zaglavlje:»Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD, Aus-

sendienststelle Sarajevo, 655/43, 23. 11. 1942., Aufständischen--Gruppe unter Tito:

Izvještaj broj 658/42 od 24. 11. 42, imao je isto zaglavlje ali s pr ed me tno m na tu kn ic om »A us taus chve rhandl un gen mit de rTitogruppe. Sva tri se ova dokumenta nalaze u Arhivu SSUP.

308Slavko Odić, Neostvareni planovi, str. 81.309Isto, str. 82.310AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 1/4-1.311AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 5/4.312 London, 20/311 657 — 311 658.

Zagrebačke isprepletene obavještajno-diverzantske

mreže'Prema popisu od 1931. Zagreb je imao 185.581 stanovnika.

Redakcija »Naše domovine, Zagreb, 1943, piše: sada više od300.000. Navedena brojka izračunata uz procjenu priraštaja od2%.

Zeljko Krušelj, Kopiničeva upotreba Tita, »Danas« broj 316,8. marta 1988, strana 22: »... Zagreb dočekao rat kao grad od260.000 stanovnika...«

2Ivan Jelić, Tragedija u Kerestincu, Zagreb, 1986, str. 16'DCO 1/289"I. Jelić, n. dj. str. 50"Šime Balen, Vojni komitet MK, Zagreb, 1/288-229.sAnte Milković, Oružane akcije zagrebačkih diverzanata,

Zagreb 2/8.

'Ivan Božičević, Djelovanje Partije u Zagrebu 1941, Zagreb1/94"Stjepan Švec, Stanko Šok, Mijo Požun, Viktor Volčanšek,

Franjo Briski, Josip Ribić, Ivan Petermanec, Bohinec, KarlaKorošec, Katica Požun, •» Djelatnost ćelije na zapadnom kolod-voru«, Zagreb 2/151.

•SZH 11/178'"Ivan Denac, Udarna grupa s Trešnjevke, Zagreb 2/62



"SZH 11/294-295,2SZH 11/396,3SZH 11/398'"SZH 11/44815Iz pisma Bogd ana Crnobrn je Paji Gregoriću od 16. decem-

bra 1976. Pismo au to r us tupi o na korištenje."Blaž Mesarić, Akcija II Rajonskog komiteta, Zagreb 1/125"Dr Ivan Očak, Moj rad u željezničkoj radionici, Zagreb,

2/160.1BDr inž. Boris Prikril, Inženjerska obavještajna grupa na

željeznici, Zagreb 3/167-168.'"Ing Petar Šegović, Nalozi za službena putovanja ilegala-

ca, Zagreb 3/184-18520 Lutvo Ahmetović, »Zagreb 1942.", Zagreb 3/1521Isto, Zagreb 3/1622

SZH 11/318"St anko Opačić Ć anica, Neki neosvijetljeni događaji iz NOB-a na Kordunu, Druga godina NOR-a..., str. 301-302, knji-ga 2

24Isto, str. 30225Lutvo Ahmetović, n.čl. Zagreb, 3/15"St anko Opačić Ć anica, n. čl. 2/30327L. Ahmetović, n. čl., Zagreb 3/162BDr Adela Bohunicki, Španska poznanstva u Pragu, Špani-

ja 1936—1939, Beograd, 1971, 1/416 (u daljem tekstu: Španija...)29Lazar Udovički, U gerilskim jedinicama, Španija 3/150"Darko Stuparić, Revolucionari i bez funkcija, Rijeka, 1975,

str. 25531Hugh Thomas, Španjolski građanski rat, Rijeka, 1980, 2/2632D. Stuparić, n. dj. str. 257

"Gojko Nikoliš, Memoari, Korijen, stablo, pavetina,

drugoizdanje, Liber, Zagreb 1981, str. 247.34Tito, SD 4/4"Svetislav Dorđević, Tvrđava Koljur, Španija 4/125"Pavle Vukomanović Stipo, U borbi za opstanak, Španija

4/10137Ivan Krajačić, Osvrt na rukovođenje u internacionalnim

brigadama u španjolskom građanskom ratu 1936—1939, Ratnasećanja, Veze u NOB-u 1941—1945, Beograd, 1981, 1/155 (VUN1/155)

"Tito, SD 4/2403"Tito, SD 4/360""Narodni heroji Jugoslavije 1/510"'I. Krajačić, n. čl. VUN 1/155"Vjesnik, intervju Darka Stuparića sa I. Krajačićem, nasta-

vak 2, Zagreb, 7. 11. 1984.

"3D. Stuparić, n. dj. str. 257""Isto, str. 258""Njemačka obavještajna služba, 11/671""Ivan Krajačić Stevo, Ilegalni rad u Zagrebu, Zagreb 3/27"Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht

1940—1941, Teilband I, (u daljem tekstu: KTB OKW I), str. 88E,5, 43, 120, 205, 208, 209, 211, 226, 230, 231, 233



48KTB O KW I, Str. 200, 260, 344, 353-357, 360, 364, 365"Velimir Terzić, Jugoslavija u aprilskom ratu 1941, Titog-

rad, 1963, str. 11250D. Stuparić, n. dj. str. 258—25951Mladen Pavlović, Diverzantska djelatnost na primorsko-

-goranskom području 1941, Historija radničkog pokreta, NO- R-a i socijalističke revolucije u Istri, Hrv. Primorju i Gorskomkotaru, Rijeka 1979, 2/1979, str. 55-77

52Isto, str. 59"Isto, str. 59"Ljudevit Gerl, Tri i po godine ilegalnog rada, neobjavljen

članak, pripremljen za ediciju Srednja Bosna u NOB."Vlado Lončarić, Ponovo u Zagrebu, Zagreb 3/51"Tito, SD 7/212"I. S. Krajačić, VUN 1/155

"Spasenija Cana Babović, članak objavljen u Godišnjakumuzeja grada Beograda, knjiga VIII, 1961, str. 37, 47, 48."Tito, SD 7/236, Istorija Beograda, Prosveta, Beograd 1974,

3/519"Tito, SD 7/50"Tito, SD 7/112-11382D. Stuparić, n. dj. 259"Isto, str. 260"I. Krajačić, Ilegalni rad u Zagrebu, Zagreb 3/29"Tito, SD 5/272"D. Stuparić, n. dj. 2616?I. Krajačić, n. čl. Zagreb 3/2988 Zbornik II/2/42, dok. 9, bilješka 3"Tito, SD 4/32970Tito, SD 4/37071

TitO, SD 5/27272Branka Savić, Rad šifranata u Vrhovnom štabu, VUN I-/322-333

73Tito, SD 5/319"Mladen Pavlović, n. čl. str. 59"Isto, str. 6976Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ-KI, br. 1942/23477Šime Balen, Vojni komitet MK, Zagreb 1/230-23178 Neda Rukavina-Prohaska, Moja kurirska djelatnost, Za-

greb 3/174-17579TitO, SD 7/57"Tito, SD 7/214"Tito, SD 7/267"Tito, SD 7/55S3 DCO 1/8284 DCO 1/122

"DCO 1/125, 1278 'DCO 1/13287 DCO 1/143"DCO 1/147-15189 DCO 1/159"°DCO 1/20291 DCO 1/231



92 DCO 1/26293 DCO 1/13994 DCO 1/155-15695 DCO 1/1-62; SZH 1/13896 DCO 1/167-16897 DCO 1/6998SZH 1/175; DCO 1/202"SZH 1/174; Tito, SD 7/65; DCO 1/205

,00SZH 1/178101SZH 1/180; Tito, SD 7/80; DCO 1/240102TitO, SD 7 /112; DCO 1/294103SZH 1/276, 344""DCO 1/19810Tsto'"Isto107

TitO, SD 7 /79; DCO 1/238108 DCO 2/30""DCO 2/2331,0 DCO 2/234'"SZH 11/24; Zbornik II/2/213: DCO 3/153" z Zbornik V/3/231,3 Zbornik V/3/27'"Intervju Steve Krajačića, »Vjesnik«, treći nastavak"5Antun Šimunović, U vezi s Glavnim štabom Hrvatske, Za-

greb 3/215-223""SZH 11/100; DCO 4/15'"SZH 1/332—334"8SZH 11/440: Milenko Doder, Kopinič bez enigme, Beog-

rad, 1986, Str. 72-74""SZH 11/84120 DCO

4/15121SZH 11/100—101; DCO 4/15,22Tito, SD 9/85; SZH 11/107; DCO 4/43-44123Tito, SD 9/93; DCO 4/69l24Ivan Krajačić, n. čl. Zagreb 3/29' 2s DCO 3/37812"SZH 11/77; DCO 3/381,27SZH 11/100; DCO 4/14128 Zbornik V/3/208—209; DCO 4/18'''Zbornik II/3/26; DCO 4/30-31130 DCO 4/56131 Zbornik II/3/181; DCO 4/146,32L Krajačić, n. čl. Zagreb 3/29'"I. Krajačić Stevo, intervju, »Vjesnik«, nastavak 2134SZH 11/127; Zbornik II/3/167; DCO 4/131135SZH 11/131; DCO 4/139

'"SZH 11/313-314; DCO 5/102137Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ-Kominterna, 1942/23413°Tito, SD 9/85'"Slavko Odić, Dosije bez imena, Zagreb, 1961, str. 59,40Isto'"Isto, str. 601,2Isto



'"Vidi napomenu broj 1331,4 DCO 5/102,45S. Odić, n. dj. str. 61146S. Odić, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str. 264147Arhiv CK SKJ, fond KPJ-KI, 1942/234'"I. Krajačić, n. čl. Zagreb 3/29149 Zbornik II/3/57; Tito, SD 9/84150 Zbornik II/3/161; DCO 4/126""L. Ahmetović, n. čl. Zagreb 3/7152 Zbornik V/4/127; SZH 11/233153 DCO 5/390-391' 54 DCO 5/495,55SZH 11/51415'DCO 5/511157 DCO 5/454158 Zbornik

VI/3/295159 Zbornik DOS 11/118—119"°I. Krajačić, n. čl. Zagreb 3/33""Tito, SD 12/254"T. Krajačić, intervju, »Vjesnik«, treći nastavak

Obavještajna aktivnost Karlovačkog vojnog komiteta

'Vlado Novaković, Razvoj narodnooslobodilačkog pokretau Karlovcu 1942. godine, Prva godina..., Zbornik 3, str. 200

TstoTsto, str. 200—2014AVII, fond NDH, k. 172a, br. reg. 56/7-1"'ORNJ 1/2896

V. Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, str. 3447Zuhdija Žalić, U oslobođenoj Kladuši, 41—42 USU, 13/541"Sjećanje Slavka Komarice, koji je pod pseudonimom Mar-

ko bio pomoćnik komandanta Kordunaškog područja MilanaKošarića Č iče.

"Savo Bogdanović, Obavještajna služba na Kordunu,41—42 USU, 22/531—532

10Isto, str. 532"V. Novaković, n. čl. str. 204'Tsto"Slavo Kovačić, Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta

KPH Karlovac i vojnog komiteta u jedinicama karlovačkoggarnizona 1942—1943, Druga godina..., Zbornik 6, str. 25—26

'Tsto, str. 21, 29, 32"AVII, fond NOR-a, k. 1613, reg. br. 13/1-5"Isto

'Tsto'"Isto"Isto20Isto"DOS 2/17722Proces protiv grupe domobranskih oficira, Arhiv IHRPH,

fond NG, inv. br. 33603



23V. Novaković, n. čl. str. 20624Slavo Kovačič, n. čl. 25, 26, 29, 31, 32, 34—3725V. Novaković, n. čl. str. 20628Slavo Kovačič, n. čl. str. 39"Sjećanje Slavka Komarice

Splitski obavještajni centar

'Tito, SA 11/2102Drago Gizdić, Dalmacija 1941, Zagreb, 1959, str. 337. (u da-

ljem tekstu: D. Gizdić, Dalmacija 1/337)3D. Gizdić, Dalmacija 1/337."Dr. Ivan Očak-Jovo Popović, Končar Sekretar Partije, Za-

greb, 1976, str. 466 (u daljem tekstu: Očak-Popović, n. dj.)5D. Gizdić, Dalmacija 2/752'Očak-Popović, n. dj. str. 469.7Očak-Popovič, n. dj. str. 505."Očak-Popović, n. dj. str. 505—506."D. Gizdić, Dalmacija 2/546.'"Zbornik dokumenata o obaveštajnoj službi i službe bez-

bednosti u na rodnooslobod ilačkom ra tu , Beograd, 1961, 1/76—77 (u daljem tekstu DOS...)

"D. Gizdić, Dalmacija 1/198.12 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941—1945,

Zbornik dokumenata, knjiga 2, str. 573. (u daljem tekstu NO- BUD)

"NO Bil D 2/575."NOBUD 2/575.15

NOBUD 2/576."Očak-Popović, n. dj. 506—508."NOBUD 2/576.18 NOBUD 2/576."Očak-Popović, n. dj. str. 512.2°D. Gizdić, Dalmacija 2/546.2'D. Gizdić, Dalmacija 2/547.22D. Gizdić, Dalmacija 2/547—548.23D. Gizdić, Dalmacija 2/545, 546."D, Gizdić, Dalmacija 2/218.25 NOBUD 2/637, 639.28 NOBUD 2/740-741.27 NOBUD 2/700.28Filmski arhiv V. I. Inst. — CKH — 2/580—581."Filmski arhiv V. I. Inst. — CKH - 2/582-583.3°D. Gizdić, Dalmacija 2/624."Filmski arhiv V. I. Inst. — CKH — 2/584-585.32D. Gizdić, Dalmacija 2/94.33D. Gizdić, Dalmacija 2/136.34D. Gizdić, Dalmacija 1/184.3SD. Gizdić, Dalmacija 1/365.36Očak-Popovič, n. dj. str. 466; D. Gizdić, Dalmacija 1/365,



37 NOBUD, 2/530.3aD. Gizdić, Dalmacija 2/71—72.3SD. Gizdić, Dalmacija 2/71.10 NOBUD 2/675, 676."NOBUD 2/692."NOBUD 2/692.43 NOBUD 2/693."NOBUD 2/693.45 NOBUD 2/693, 674.48 NOBUD 2/674."NOBUD 2/250, 252.48 NOBUD 4/608."Dokumenti centralnih organa... (u daljem tekstu: DCO)

5/56, 57.™DCO 5/541."Filmski arhiv V. I. Inst. — CKH — 2/584—585.52 NOBUD 3/138."Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 7/321; prvo izdanje

7/448.54 Zbornik, V/6/61.'-'-NOBUD 2/68, 69."Zbornik, V/6/61.57D. Gizdić, Dalmacija 2/387."Filmski arhiv V. I. Inst. — CKH — 2/584 — 585."Isto, 2/586, 589."•NOBUD 2/79."Filmski arhiv CKH-2/586—589.62Isto63Isto, 2/604."DOS 2/56.

"DOS 2/158."NOBUD 3/549.8 NOBUD 3/550."Mala enciklopedija Prosvete, Beograd, 1978, 1/719—720."'Vojna enciklopedija, prvo izdanje, 1/720.70Vojna enciklopedija 1/670.7,CK SKJ Arhiv, 1696972TitO, SD/ 13/255.73Tito, SD/ 13/310.74Isto.75CK SKJ Arhiv 16981; CKKPJ — KI 1943/35.'"Filmski arhiv V. I. Inst. - CKH — 2/588—599.77Isto, 2/590—591."Isto, 2/594—596."Isto, 2/597—598.

"Isto"Isto8TstO, 2/599—600."Isto.84DOS 2/36.85DOS 2/38."DOS 2/55."DOS 2/56.



"NOBUD 2/780."NOBUD 2/483.90 NOBUD 2/835—836.91 NOBUD 3/391.92 NOBUD 3/530.93 NOBUD 3/531.91 NOBUD 4/438.95 NOBUD 2/385."DOS 2/57.97DOS 2/62."DOS 2/62."DOS 2/103.

100DOS 2/72-73.""DOS 2/77."2DOS 2/76.,03DOS 2/156, 158.101 NOBUD 2/113.""Dušan Plenča, Partizanski odredi naroda Dalmacije 1941

—1942, Beograd, 1960, str. 301—302.'0>D. Gizdić, Dalmacija 2/329, 331, 332.,07D. Gizdić, Dalmacija 2/334.'"DOS 2/198.

Sarajevski vojno-obavještajni komitet

'Sarajevo u revoluciji, Sarajevo, 1979, (u daljem tekstu:SuR), knjiga 3, str. 18.

2Mladen Colić, Takozvana NDH, Beograd, 1973, str. 133.3SuR 2/66"Svetozar Vukmanović Tempo, Revolucija koja teče, Me-

moari, Beograd, 1971, knjiga 1, str. 24—25.5Lepa Perović, Od Beograda, preko Sarajeva, do Mostara,Ustanak naroda Jugoslavije 1941. (u daljem tekstu: UNJ), VIZ,Beograd, 1964, knjiga peta, str. 107.

"SuR 2/647SuR 2/727"SuR 2/478, 453, 727"Olga Marasović, Narodnooslobodilački pokret u gradu u

prvoj godini ustanka, SuR 2/505.'"Avdo Humo, Moja generacija, Sarajevo, 1984, str. 631."Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza

Tita, 1/278."Branko Galeb, Pismo Esadu Čengiću o radu na obavješ-

tajnoj službi, SuR 2/667—668."Mladen Colić, n. dj. str. 213.

'"Zvonko Grbac, O vojnoobavještajnom radu za NOP u neprijateljskim vojnim i drugim institucijama, SuR 4/341; Mla-den Colić, n. dj. str. 213, 238.

"Zvonko Grbac, n. čl. str. 341."Avdo Humo, n. dj. str. 640."Šemsudin Dizdar, »Konzulat«• u Velikom Ćurčiluku, SuR

2/628—629.



'"Dane Olbina, Partijska tehnika Mjesnog komiteta, SuR2/699.

'"Avdo Humo, n. dj. str. 640."Nikola Cvijetić, Ilegalne veze u Sarajevu 1941—1942, VUN

2/692,01ga Marasović, n. čl. SuR 2/476.22 Zbornik I V/3/87.23 Zbornik IV/3/142-143."Lutvo Ahmetović, Zagreb 1942, Zbornik sjećanja, Zagreb

1941—1945, Zagreb, 1983. knjiga treća, str. 4—5."Vera Jurić, U okupiranom Zagrebu 1941, Zagreb 1941

—1945, k njiga druga, str. 74.26Isto."Ankica Sertić Cincipinka je poslije rata osuđena na smrt i

strijeljana.

"Olga Marasović, n. čl. SuR 2/510.28Josip Broz Tito, Sabrana djela, 8/326; SuR knjige 2, 3 i 4."Avdo Humo, n. dj. str. 116.3IIsto."Isto, str. 694."Nemačka obaveštajna služba, knjiga 1, SSUP."Branko Galeb, n. čl. SuR 2/669.35 Zbornik IV/3/181.36 Zbornik IV/3/182, 183.37 Zbornik IV/3/193."Branko Galeb, n. čl. SuR 2/670."Avdo Humo, n. dj. str. 672—673.10 Zbornik IV/3/210—211.4,Avdo Humo, n. dj. str. 681—682."Olga Marasović, n. čl. SuR 2/512; Džemal Muminagić, Na

partijskom zadatku iz Sarajeva kod Vrhovnog komandanta,SuR 2/611.

43 Zbornik IV/4/127."Džemal Muminagić, Hapšenja brojnih aktivista Partije i

SKOJ-a u proljeće 1942. godine, SuR 2/656—657.45 Zbornik IV/4/113."Tito, SD 9/268."Azra Grebo-Džubur, » Ambasada« u Čizmedžiluku, SuR

2/623."Šemsudin Dizdar, n. čl. SuR 2/623."Džemal Muminagić, n. čl. SuR 2/659."Isto.51Isto, SuR 2/660.5201ga Marasović, n. čl. SuR 2/514."Branko Galeb, n. čl. SuR 2/670—671."Olga Marasović je bila uhapšena 16. aprila 1942. godine.

"Arhiv SSUP-a"Radilo se o izvještaju Branka Galeba koji je Olga Maraso-vić trebalo da odnese Vrhovnom štabu.

57Avdo Humo, n. dj. str. 774."Mladen Knežević, Organizacija i rad obnovljenog mjes-

nog komiteta KPJ u Sarajevu u ljeto 1942. godine, SuR 3/418."Avdo Humo, n. dj. str. 796.



"Akcija kidnapovanja i prebacivanja Slavka Štimca iz Sa-rajeva na oslobođenu teritoriju (u Jajce) biće uspješno izvede-na nepunu godinu dana kasnije (Avdo Humo, n. dj. str, 765).

"'Mehmed Džinić, Velika hapšenja komunista i drugih pripadnika NOP-a od proljeća 1942. do ljeta 1943. godine, SuR3/554.

"Tito, SD/13/205.

Pogovor autora

1 NOBUD 1/532Ervin Šinko, Drvarski dnevnik, str. 1963

Kurt Riess, Totalna špijunaža, 1948, str. 81Duga, br. 52, 21. 2. 1976, str. 51sVečernje novosti od 6. 11. 1973, Mihailo Marić, Obavještaj-

ni rat 1941 u Srbiji, nastavak 5"Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 4/6417 Hronologija, str. 86sORNJ 1/59'DCO 1/490—491"V. Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, 1/23"Isto, str. 2412Radio-Beograd, Dokumentacija"Kaz ivan je Vladete Ć irića, rođ eno g u Darosavi 1927, skoje-

vac i partizan od 1943, Slavku Komarici u oktobru 1987."Moma Marković, Rat i revolucija (sećanja 1941—1945),

BIGZ, Beograd, 1987. str. 67"Zbornik, VI/I/155"Isto"DCO 2/188

"DCO 2/470"DCO 2/17520 Hronologija, str. 22321Milovan Dželebdžić, Obaveštajna služba u NOR 1941

—1945, Beograd, 1987.22 Hronologija, str. 19123ORNJ 1/242"Vojna enciklopedija, prvo izdanje, 4/795"Vojna enciklopedija, drugo izdanje, /67623Slavonija III/927Isto23Slavonija 111/7729Slavonija III/137

"Srednja Bosna u NOB, 1/269



POPIS IMENA*

Abi d - 1/1 33Abramović Josip Ludek —

1/230; 3/320

Abromeit Franz — 1/197Abvelj Viktor — 2/381Aca - 3/395, 436Acev Vera — 1/90, 436Aćimović Milan — 1/31, 35, 36,

84, 85, 155, 270; 2/65, 226,228, 270, 403, 409—411, 416,452, 472

Adamik Augustin — 2/369, 372Adum Romeo - 3/272, 289, 290Adžija Božidar — 2/320, 321;

3/336

Afrić Vjeko - 2/36-38, 493Aga — v. Popović PeroAhmetašević Omer — 2/456, 457Ahmetović Lutvo — 2/168, 501;

3/59, 315—317, 360, 499, 502,506

Alaber Anton — 3/213, 216Alagić Abdulah — 2/55Alagić Adil — 2/430Alagić Safet — 2/54, 494; 3/227Alamo — 3/8Albahari Nisim — 2/65, 66, 103,

397, 495, 497, 512; 3/451Aleksandar — v. Kopinič JosipAleksić Petar — 2/294, 304Aleksić Svetko — 2/304Aleksić Zdravko — 2/478Alibabić Meša - 2/373, 374Alibegović Muharem — 2/427,

428, 457Alihodžić Asim — 2/450Alija — 2/456Alikalfić Fazlija - 3/218

Alikalpić Faslo — v. AlikalfićFazlija

Aljoša — 1/388Amadeo od Aoste — 3/140Ambrosio Vittorio — 2/78, 153

Ambrozić Edo — 3/464Amulić Ivan, Ivo — 1/77; 3/411422

Amzo — 1/387, 388Anderssen dr — 3/203Andreaca Ferdinando —

3 / 4 7 1 - 4 7 3Andreev (Andrejev) Boris — v.

Maslarić BožidarAndrejević Srba — 3/147Andrić Dušan Solid — 2/477Andrić Ivo — 3/140Andrijić Branko — 3/217Andelinović B. — 3/414Anđelinović Danko, Dane —

3/108, 112Angelo — 2/431Ankica — 2/458Annacker — 2/458Antić Vicko Pepe — 1/123;

2/32, 199, 201, 203, 204, 493,503

Antonić dr Zdravko — 1/446;2/267, 492, 507; 3/19, 90, 92

Antonić Zorka — 1/125Antonini — 2/72Antonov — v. Srebrenjak IvanAnzulović Jerko — 2/425, 460,

461Apis — v. Dimitrijević DragutinApold Lorenz — 2/162

Arafagić Mehmed — 2/281

Arandelinović — 3/114

Arandelović Dobrivoje — 1/147,

439; 2/78, 79, 495, 596Arbutina Jovo — 1/93

* Pop is imena izradio: ing. arh. Srdan Odić.Brojke ispred kose crte označavaju redni broj knjige, a iza njestranice.



Arežina Boja — 2/394

Arežina Dragica — 2/394Arežina Dušan Suco — 2/394Arežina Milka — 2/393, 394Arežina Stevo — 2/394Arežina Zora — 2/393Amerić (Arneri) dr Jure —

3/108-110, 114Arsenić Cvetko — 3/163Arsenijević — 2/79Artuković Andrija — 2/105;

3/184, 185, 249Arvaj Lili — 3/253, 259Atherton Terence — 1/190;

3/106, 113, 114, 117-121,123, 125-127, 129-135, 489

Avdić Mustafa — 3/462Avšić Jakob Jaka, Branko Hrast

- 2/28, 338, 339Azarić Mićo — 2/293

Ba — v. Bakarić VladimirBabič Branko Slovenac —

1/367; 2/165, 349, 501Babić Aćim — 2/144, 260, 262,

263Babić Asim — 2/262Babić Dragica — 2/441Babić Ljubo - 1/66, 67, 247;

2/82, 87, 353, 496Babić Milan — 2/144Babić R. — 3/228Babić ing Simo — 2/493Babin Josip Bepo — 3/434Babović Ibrahim — 1/205Babović Marika — 2/467Babović Spasenija Cana — 1/68,

219; 2/466-469, 472, 473,516; 3/329, 500

Babović Vladimir — 2/467Bačak Branko — 2/58Bačević Maksim — 2/288Baće Maks, Milić — 1/231, 233,

417

Bader Paul — 1/223, 224; 2/135,146, 147, 153, 156, 161-163,169

Bagner Božidar — 3/272Bahun Tomislav — 3/253, 259Baja — v. Bajalica Dimitrije —

v. Jurjević Ante

Bajalica Dimitrije Baja — 3/177Bajalica Mila — 2/400Bajčević Vladislav — 1/153Baješ — v. Kostić VelimirBajić Slobodan Paja — 1/157,

162, 200Bajkanović Jovo — 3/165

Bajloni Gordana — 2/265

Bajloni Gradimir — 2/265Bajloni Ljiljana — 2/265Bajloni Mihailo-Mika — 2/265Bajloni Radmila — 2/265, 266Bajović Vojin Vuk — 3/149Bajt Micika — 1/125Bak. — v. Bakarić VladimirBakarac Jovan — 3/172Bakarčić Eugen - 3/253, 257,

258, 267Bakarčić Katica — 3/267Bakarić Vladimir, Ba, Bak, Vla-

do Katić - 1/279, 289; 2/28,313-315; 3/150, 214, 307,339-341, 347, 361

Baki Laslo — 1/44Bakić Danilo — 2/400

Bakić Mitar — 1/181, 182, 209;2/245; 3/103, 339, 340Bakota - 3/393Baković Jerko — 3/175Bakula — v. Slobodan PopovićBakula Šimenko — 3/193Balaban Mirko — 2/294Balen Šime - 3/309, 335—337,

498, 500Balić S. - 3/211Balon Franjo — 3/364, 376Balorda Janko — 2/396, 397Balorda Momir — 2/398Balorda Ranko — 2/398Balta Arif - 3/446—448Baltic Milutin — 2/10; 3/379Baltić Nikola - 2/10Baltić Stanka Živko — 2/10Baljski — v. Gerdijan BlagojeBamjadžidos Štela Kisa — 2/115

(v. i Kopinič Stela)Ban Rudolf — 1/124Banjac Mile — 2/89, 90Banjac Velimir — 3/178Barany Bela — 2/34Barani (Baranu) Koloman —

1/105; 2/34Barić Jozo — 3/187, 188, 192Barišić — 3/112, 113Barjaktarević Salem — 2/281Barker Elizabeth — 2/217, 218,

504; 3/107, 488Barlović — 3/393Baron — v. Divić StojanBart Ella — 3/299

Barteleo — 3/162, 163Bartolić — 3/336Bartulović Ante — 3/412Bartulović Niko — 3/108, 403,

404Baruh Bora — 1/265Baruh Rahela — 3/330



Basic Nikola — 3/260Basta Milan - 2/493: 3/177,

178, 491, 492Bastajić Jandre — 1/57Bastajić Joco — 1/57Bastajić Pavle — 3/70Bastianini Giuseppe — 2/33;

3/418, 419, 430Bata — v. Uvalić RadivojeBatanović Milovan — 1/158Baučić Filip — 3/412Baudek Franc — 2/379Bäumer - 3/249, 250Bayer Otto — 3/237, 273, 275,

276Bazer - 2/399Bebler Aleš — 1/246; 2/7;

3/332

Beck Heinrich — 2/31Beck Johan — 2/31Bećarević Boško — 2/467, 474,

480-482, 484, 486, 488Bedenko dr - 2/342, 343Begenušić Blažo — 2/286Begović Đuro — 2/325Begović Hasan — 3/217Begović Joso — 3/239Behmen — 2/209Behmen Mujo — 2/280, 281Beissner Wilhelm — 3/71Bekić Milan - 2/56; 3/491Bela Josip — 2/328Belamarić Lukica Stevo 3/411Belan Cvetko — 2/349Beli — v. Žujović SretenBelinić Marko - 3/317, 325, 377

Belobrk Zora - 1/ 125Belošević Ljudevit — 3/174Benak Aleksandar — 3/173, 186,

253

Benak dr Aleksandar — 2/30;3/253, 267, 282-286, 288

Bender Ostap — 2/350, 354Bendo - 1/145Berberot Taki — 1/130Berberović Esad — 2/373Bergant Vjekoslav — 3/313Beribak Ahmet Maček — 2/64Beribak Salko — 3/217Berić Branko — 3/438Berić Gojko — 3/483Berlingeri Giulio — 3/169Bertolović Ivan — 3/246, 247

Bešević Mile — 2/478Beširević Malić — 2/369, 372Bešlić Akif - 2/281Bevandić Stevo — 1/377Bevc — v. Kardelj EdvardBiber Antun Tehek - 1/55, 127,

433; 3/262, 496

Bibić Miro - 3/51

Bićanić Jela — 2/83Biga Jovo — 2/295Biga Stevo - 2/8Bijedić Džemal — 3/463Bijedić Šukrija — 1/96Bijelac Mile — 2/97Bijeli — v. Vukmirović MićoBilan Stipe — 3/275, 279Bilan Zvonko — 3/278—280,

2 8 2 - 2 8 7Bili - 3/144Bilić Mirko - 2/64Bilić Pero - 2/64; 3/162Biljanovski Angel — 1/129Biljanovski Zlatko — 1/130, 438Biljeg Ivan — 2/61Biočić Frane, Franjo — 2/462;

3/375, 385, 386, 391-394,3 9 6 - 3 9 8Birčanin — v. Trifunović IlijaBirk — v. Kardelj EdvardBirkić Ivan — 3/349Biuković Nikola — 2/60, 494Bjažević Luka — 1/89, 90Bjegović Petar — 3/438Bjelac Nikola — 2/58, 327Bjelajac Stanko Ćane — 1/92,

93, 112, 298, 436, 437; 2/58,494

Bjelina Nikola — 3/108Bjuming — 3/235Blagojević Jela Jelica — 3/128,

132Blagojević Milan — 2/245, 251,

252Blagojević Radovan — 3/128,132

Blagojević Vlado — 3/127, 128,132

Blasi Giuseppe — 3/145, 146Blašković Slavko — 3/327Blašković Vladimir — 2/435Blažević Jakov — 1/65, 282;

2/321, 322, 356, 509; 3/161,167

Blažević Jure - 3/167, 168Blažić Zaga — 3/461, 462Blečić Vujadin — 3/149, 491Boban Ljubo - 2/512; 3/490Bobetić Ante — 3/448Bobi — v. ŠtetnerBocak dr Jurica — 3/204,

216-218, 265Bocevski Trajko Bote — 1/91Bodlović Jozo — 3/172Bogavac Dragoslav — 1/190Bogdanov Cene — 1/122Bogdanović Dara — 2/400



Bogdanović Gedeon Geco —1/127; 3/268

Bogdanović Savo — 1/37, 184,370, 432; 2/57, 494; 3/388,389, 458, 459, 461, 502

Bogičević Mihailo — 1/265Bogojevski Nikola — 2/427, 438Bogovac Mile — 2/53, 54, 494;

3/190, 203, 215, 493-495Bogunović Brane — 3/438Bogunović Jola — 2/76Bogunović Katina — 2/76Bohinec — 3/498Böhme Franz - 2/111-114,

125, 128, 131, 133, 135, 250,251, 265

Bohunicki dr Adela — 3/317,499

Bojanić Duško — 2/297Bojanić Ivana Petar — 3/418Bojanić Nela — 2/456Bojanović Nikola — 2/64Bojić Mehmedalija Alija —

1/413, 434; 3/43, 497Bojić Milosav — 1/85, 87, 151,

158, 435, 439Bokan Branko — 1/435; 2/352,

511Boko Ivan — 3/411Bora — v. Marković BoraBoras Vinko - 2/55Borce — v. Naumovski NaumBori an Ana — 3/ 72Borić — v. Lavčević-Lucić IvanBorić-Gavrilović Zaga — 1/147

Borić Kasim — 3/190Borić Milena — 3/471Borić Petar — 2/287Boris — 3/431Borjan Bude — 1/312Borković dr Milan — 1/95, 165,

432, 436Boro — v. Jošt BoroBoro - 2/34Borovčanin Drago — 1/90, 436;

2/398, 399, 512Borovski ing — 3/233Bosanac (Branko?) — 1/339, 342Bosanac Krsto — 1/370Bosiljčić Slobod an — 1/27,' 34,

431, 432, 436; 3/486Bosjerčić Svetozar — 3/174

Bosnić Milan -- 2/295, 296Bostandžić Agan — 3/462Bošković Dobrivoje — 2/467Bošnjak — v. Stambolić Petar

Bošnjak Danilo — 1/253, 254,444

Bošnjak Mileta — 2/279

Bošnjak Mirka Jakov — 3/418,420

Bote — v. Bocevski TrajkoBothmer, Carl von — 2/411Božanić Gojko — 3/411Božanić Vicko — 1/89Božičević Ivan — 1/55,

107-110, 433,437; 3/310, 498Božić Ivan — 3/290Božić Miloš — 2/67, 121Božinovski Peco — 1/121-123,

437Božo — 2/36, 224Božović — 3/428Božović Dolores — 3/148Božović Luka — 1/191, 192, 440,

441; 3/126, 128, 489Božović dr Saša — 3/148

Brado — v. Kranjčević JakobBradonja — v. Jovanović Radi-

vojeBrajnik Edi Štefan — 2/380Brana Alojz — 2/515Brana Lidija — 2/454, 455, 460Brana Marija — 2/454Brana Mario — 2/454, 515Brana Mate — 2/454Brana Srećko — 2/425, 430, 447,

454-464; 3/329, 369, 374,385, 386, 398

Braniča — 2/462Branko B. — 1/163Branko Španac — v. Spasić

BrankoBranković Dragan — 1/377

Branković Milan — 2/293, 432Braš. — v. Brašić MilošBrašić Miloš, Braš, Miša, Džin

— 1/104, 191; 3/72, 73,75,76,78-81, 84, 88, 89, 346, 487

Brčić Rafael - 2/53, 54, 494;3/190, 203, 215, 493-495

Bregar — v. Marinček ToneBrejc Tomo - 2/12, 492Brezović Nikola Prebeg —

1/119, 120; 2/90, 497Brico — 3/168Briški Franjo — 3/498Brkić Duško - 1/127, 227Brkić Esad — 2/73-75, 496Brkić Hasan - 2/283, 397Brkić Maksim — 1/85Brkić Nazif Zifo — 3/190Brkić Tripko — 3/156Brkić Zvonko — 2/203Brkljačić-Rubčić Kata — 3/167,

168

Brkljačić Ruža - 3/167, 168Brko — v. Končar Rade — v.

Krajačić Ivan



Brković Branko — 2/10, 491

Brlečić Božana — 3/270Brnčić Josip Joža — 3/337Brnčić Nada — 3/214Brodar - 2/342, 343Broz Branko — 2/30Broz Josip Tito, Stari, Valter,

Mekas Spiridon, Novak, Tom-čić Tihomir, Brozović Ivan, T.T. - 1/7, 8, 11-14, 22, 23, 47,52, 53,59, 68-72, 99, 149, 169,172, 172, 176, 187, 191, 196,197, 204, 205, 208—210, 219,223, 233, 239, 242, 248, 250,

251, 255, 257, 265, 267, 268,273, 278, 282, 286-291, 293,294, 296, 300, 303, 310, 311,313, 314, 323, 353, 354, 357,395, 404, 409, 411, 413, 417,418, 421, 424, 426, 431, 434,435, 440-451;

2/5, 8, 9, 12, 15, 16, 20-22, 24,29, 30, 43, 49, 52, 69, 105, 106,109, 115-117, 119, 120, 122,123, 125-128, 130-133,135-139, 141-145, 147, 148,152, 154-156, 159, 172-174,181-184, 191, 197, 205, 207,209, 210, 213, 224, 227-229,232-236, 243—247, 249, 251,253-258, 264, 268-272, 296,310, 340, 374, 375, 382, 385,389, 390, 425, 461, 464,491-495, 498-506, 508, 509,512, 514, 515;

3 / 5 , 7 , 10 - 13 , 18 - 45 , 47 - 52 ,

54, 57-60, 62-65, 68, 72, 73,75-79, 81, 82, 85, 86, 88—92,94, 96, 99, 101, 103-105, 114,115, 118-131, 133-135, 137,149, 160, 165, 183, 184, 188,193, 197-199, 201, 202,207-209, 211, 212, 214-216,218, 223, 224, 230, 234, 236,

252, 265, 270, 273, 274, 278,280, 281, 290, 293, 299, 300,309, 320-322, 330-334, 338,339, 341, 343—346, 348, 350,351, 353, 356-358, 360,362—369, 372, 374, 378, 379,395, 401, 403, 426-428, 439,441, 445, 449, 453—455, 458,460, 465, 473, 477, 483-489,

4 9 3 - 5 0 7Broz Mišo, Miško — 354, 374Broz Vlado — 2/30Brozović — 2/440, 441Brozović Ivan — v. Broz Josip

Tito

Brunović Milan — 1/98, 436,

437; 2/42, 493, 494Brzi — v. Gregorić PavleBruck Leo - 3/227, 231Buämer — v. BäumerBuba — v. Jančić LjubicaBubalo - 2/365Bubanić Stjepan — 3/212Buć Adem - 3/463-465Budisavljević Josip — 3/237,

242Budisavljević dr Srđan — 1/204:

3/323, 324, 266Budni - 2/415Budok - 3/335Bugarin — v. Mikulić TomaBugarski Bata — 3/81Buha Mitar — 1/63, 434Buha Vasilije Jova, Mom —

2/408, 411, 413, 447, 486, 487Buić dr Mirko — 3/403, 404Bujić Ilija - 1/89Bujošević Dragan — 2/516Bukorović Mijo — 3/437Bukovac Mirko — 3/251, 260,

261, 265

Bukvić ing Desimir Desko —1/ 62- 64; 3 / 454

Bulatović Veselin — 2/26, 493Bulović Ana — 2/482Bulović Mirko Zet — 1/322Buluk V. - 1/303Buljan Franjo — 2/430, 431Bumbulović - 1/202, 203, 214,

441Bundalo Ljubo — 2/290

Bundalo Veljko - 2/61Burdžović Rifat Trša — 3/272,

2 7 4 - 2 7 6Burić Blažo — 2/67, 495Burija Ivan — 3/213Bušatlija Mahmut Buš — 2/450Bušatlija Sabahudin Budo —

3/436, 441Butković Ivo — 2/56; 3/491Butorac Jozo — 3/97Butorac Vjekoslav Vjeko —

2/424Bužimkić Hašim — 2/170Bzik Mijo - 3/238

Campbell, sir Ronald — 2/222;3/140Cana — v. Babović SpasenijaCanaris Wilhelm 1/26Cankar Ivan — 2/20Cankin — v. Ivačić MarinCapo — v. Janić Vlado



Carić Mehmed — 2/210

Casertano Raffael — 3/187Cavallero Ugo — 1/42Čekić Dobrivoje — 1/73Čekić Dragoslav — 1/219Cenčić Vjenceslav — 3/21—23,

52, 53, 287, 334, 376, 484, 486Centar - 3/12, 21, 23, 76,

7 9 - 8 1Centr. - 3/79Centrala — 3/76, 79Cerović Jovan — 2/69Cerovski Božo — 1/214Cesarec August — 3/323Cetušić Mileva Šojka — 1/145Ceva Bianca — 3/490Chapman Robert — 3/106Che Gevara Ernesto — 1/22,

432Churchill Winston — 2/213,

222, 254, 506; 3/5, 15, 16, 18,46, 101, 107, 483, 485

Ciano Galleazzo — 2/107, 108,498

Cicmil Obrad - 3/30Ciganče — v. Kundak MitaCihovski — 3/357Cijan Vida - 2/424Cile Gerhard — 1/34Cilić August - 3/328, 361, 369,

374, 377, 379Cilić Viktor - 3/377Cimiratić Sulejman — 2/433Cincipinka — v. Sertić AnkicaCividini - 3/254Colić Mladen — 2/497, 515;

3/490, 495, 505Cota Zlatko - 3/411Cripps, ser Stafford — 3/15, 16Crljenica Đuro — 2/327Crljenko — v. Skopljak FehimCrni — v. Hodžić MujoCrni — v. Minić MilošCrni — v. Selman JusufCrni — v. Žujović SretenCrnko Marica — 1/125Crnobrnja Bogdan Tolja —

1/123; 2/199, 200, 202-204,503; 3/312, 499

Crnobrnja Ljuban — 2/164, 501Crnogorac Stjepan — 3/181Crnjak Cvetko — 2/447, 464,

484-486, 488

Crnjak Jovo - 2/485Crnjak Stana — 2/485Crnjanski Pavle — 3/106Crnić Gvido Istranin — 2/369Cukavac — 2/219Cvenček Ivan — 3/374, 376Cvetko Većeslav Flores — 1/233

Cvetković Dragiša — 3/16, 18,

324, 325Cvet kovi ć Vita - 1 /80 , 81, 84,

85, 146, 155, 435, 438, 444Cvetojević Milan Princ — 2/325,

326Cvietić dr Stjepan — 3/385, 392,

396Cvija Zvonimir — 2/36Cvijetić Nikola — 3/448, 506Cvijetić Stjepan — 2/462; 3/397Cvikeraš — v. Radulović (Radu-

nović) BlažoCvitanić Ante — 3/166Cvitaš Nikola - 3/212, 213, 216Cvitković Miljenko — 2/355Cvizek Franjo — 3/237, 242

Čajavec Dragutin — 2/440Čajavec Rudi - 2/173, 174, 421,

434-444, 524Čalić Dušan — 2/86, 496Čalija Lazo - 2/508; 3/156, 491Čanak Jovan - 3/253, 258, 267Capajev - 1/292; 3/318Čaušević Mujaga — 2/361—363Čavaljuga Milivoje — 1/253,

444Čavić Marijan—Grga, Držić

Zvonko — 3/150, 151Čavić Miloš - 2/325—327Čeak Katica - 1/125Čedo — v. Rakita MileČedo Makedonac — v. Kostov-

ski ČedoČefo Arif - 3/187, 192Čengić Esad — 3/444, 445, 505Čengić Franjo — 3/272Čengić Ibrahim Ibro — 1/193;

2/398, 399; 3/148Čengić Sulejman-Suljbeg —

1/104, 191Čenić Dušica — 1/114Četka, Četkar — v. Damjanović

ŽikaČešnjak Antun — 3/261, 262,

336Četoje — 1/111Čiber Mustafa — 3/227Čiča — v. Ilić MilanČiča — v. Ilić Slobodan

Čiča — v. Jović DesimirČiča — v. Pijade MošaČiča Romanijski — v. Vajner

SlavišaČiča - v. Vasić DragišaČičmić Alko — 3/187Čika Janko — v. Pijade Moša



Čiklovan Živa — 3/147

Čiko - 3/416Ciko — v. Gregorić PavleCilić Ibro - 3/225, 495Čišić Husref - 3/97Čizmek Đuro - 2/198-200,

202Čizmić Alija - 3/192, 203Čizmić Bodir — 3/192Čižinski Josip, Milan Gor^ić —

3/357Cižski Nada - 2/427, 428Čoče — v. Vujović Ratk'1

Čolaković Rodoljub, Ro^ko,Gojko - 1/156 , 257, 258, 439,445; 2/105, 143-145,263-267, 283, 500, 505, 507;3/64, 490

Colić Boško — 2/128Čolić Ljuboje — 1/89Čolović Dušan — 2/144Čomić Alid - 1 /254Čompo — v. Jeričević IvicaČović Jovanka Žuta 1/54,

433; 2/427, 428, 457, 459, 515Ču De - 1/22Čubelić — 3/393Čubelj - v. Vukadin Stn n k °Čubranović Milovan — 3/214Čučković Božo — 2/495Čudnovski Leonid — 1/27Čurčijev — 1/315Čuturilo Stevo — 1/318, 319,

321

Čvorak — v. Milutinovi^ I v a n

Čamo Edhem — 2/279, 2 80Ćane — v. Bjelajac StankoĆanica v. Opačić StankeĆatipović Milivoje — 3 / 4 "Ćeća — v. Stefanović SvetislavĆefo Arif — 3/191Ćefo Mehmed Čebo - 3/190Ćejvan - 2/460Ćemalović Enver 1/150, 431,. 438, 439; 2/288

Ćerimagić Alija — 2/28 6

Ćerimić Munib — 2/425, 430,434

Ćetić Risto — 2/53Ćetković Jelena — 2/480Ćetković Vlado — 1/74, 76, 286;

2/322Ćevra Ivo — 3/494Ćiber Mustafa — 2/64Ćićko — v. Pavlović RatkoĆilić Suljo — 2/64Ćirić Vladeta — 3/507

Ćirjaković Petar — 2/121

Ćopić Branko - 1/23; 2/5, 44,353, 494

Ćopić Vladimir — 3/12C ora — v. Marković MomaĆosović Božo Javorac, Javorski

- 1/94; 2/116Ćuković — 2/267, 270Ćulibrk Dragan — 2/327

Dabić Radomir — 1/265Dajić Mirjana — 2/470Dakić Mile - 2/39, 493, 509Dakić Nikica — 2/325Dakić Spasoje — 3/131, 134Dalmazzo Renzo — 3/414, 415

Damjanović Jela — 2/393Damjanović-Marković Kika, Bo-židarka — 1/439; 2/495;3/144, 490

Damjanović dr Pero — 3/321,322, 331-333

Damjanović Stevo, kapetan Le-ko - 2/273-275

Damjanović Žika Četka, Četkar- 1/84, 85

Damljanović Pavle — 2/130Damnjanović Borivoje Bora, Mi-

lisav — 2/406, 407, 412—415,419. 420

Damnjanović Živka Mala —1/147

Dangić Jezdimir — 2/137.233,260—265, 267, 270-272, 323;3/164

Danilović Uglješa — 2/102, 156,268, 269, 274, 497, 498, 501,507; 3 / 443- 445

Dankelmann Heinrich — 2/155,156

Danon Oskar — 2/279, 280Dapčević Peko Petar — 1/230,

297; 3/148, 320Darja — v. Oman SonjaDaskijević Pavao — 3/212, 213,

216Dasović Kata — 3/266Dasović Petar — 3/266Dasović Stjepan Stipe — 3/214,

253, 257, 258, 263, 266, 270Dašić Mila - 1/125Davičo Haim — 2/477Davičo Oskar - 1/8David — 1/45Davidović Duro — 2/59Davidović Mile — 3/492Davidović Živorad — 1/263Davidson Basil - 3/139, 490



Deacon Richard — 1/9, 431Deakin F. W. D. - 3/102,129-131, 133, 134, 488, 489

Deanović Dušan — v. DejanovićDušan

Debeli — v. Petrovič (Žika) Ni-kola

Dedič Ferid Feda — 2/373Dedič Fahret — 2/434Dedič Fikret - 2/434; 3/165Dedič Muhamed — 2/434Dedič Muharem — 2/432Dedič Omer — 1/133Dedijer dr Olga - 3/205, 206,

211, 212, 216, 218, 474Dedijer Vladimir, Rangaper Bo-

ra - 1/74, 104, 169, 191, 192,205, 209, 266, 435, 436,440-443; 2/119, 122, 124,126, 130, 137, 142, 256, 327,328, 493; 3/5, 20, 21, 23, 24,44, 54, 57-63, 94-96, 128,134, 207, 208, 211, 254, 280,367, 368, 387, 388, 473, 474,483, 484, 486-489, 494, 502,505, 507

Dejanac Niko — 2/82, 83Dejanović Dušan — 3/253,

257—259, 267Dejanović Bara — 3/267Dejanović Milić — 3/176Dejanović Rade — 3/267Dejović Aleksa — 1/219Delalić Sabit — 3/228Del ić Ahmet - 2 /361-363,372

Delić Batanović Ljubica —2/391, 399, 400, 513

Delić Drina — 3/407Delić Ibukić Mujaga — 2/360Delić Ljuban — 2/8Delić Marija — 3/407Delić Mujo — 2/25, 492Delić Rasim — 2/361Delić Stevo — 2/8Delić Vuli — 3/401, 407, 411De Litala — 3/410Demirović Ismeta — 2/428, 429Demirović Salih — 2/427—429Demonja — 2/199Denac Ivan — 3/310, 311, 498Deneba — v. Udicki PredragDenovski Dimko — 2/80Denovski Vera — 2/80Deretić Gojka Božo — 2/286Dermastija dr Marjan — 1/290;

2/380

Desnica dr Branko — 3/403,404Despotović Mitar — 3/69Despotovski Blagoje Šovelj —

1/91, 92, 123

Desput Milan — 2/94, 95Devčić Ivan Pivac — 3/168Dević - 2/337Devošić Frane — 3/150Deyerler Adolf - 3/68Diebalo Drago — 3/385, 390,

391, 394Dietz Franz — 1/182Dijana — 3/435Dikin — v. DeakinDiklić Vasilije - 2/242Diković Milomir — 1/265Dilberović Ismet — 3/161, 491Dilipetar Zdenka — 3/412Dimitrijević Dragutin Apis —

3/55Dimitrijević Dušan Dule —

2/217, 220Dimitrijević Herman Vera —

3/88Dimitrijević Pero Vrndak —

1/144Dimitrijević dr Sergije — 1/229,

442Dimitrov Georgi — 3/20, 22, 93Dimov Cvetan — 1/123Dippold Benignus — 3/295Direktor - 3/5, 12, 14, 23, 24,

35, 75, 76, 78, 80, 81, 88, 307,335, 342, 354-356, 358, 359,362, 364, 365, 367, 378, 379

Direktor — v. Ribnikar Vladis-lav

Ditges Benno Carl — 1/182Ditzce (Ditce) — 1/179,

181-184, 188, 189Divić Stojan Baron — 1/370,

393Dizdar Ahmet — 3/446, 447,

457, 458Dizdar Šemsudin Šemso, Strateg

_ 3/446-448, 458, 505, 506Dizdar mr Zdravko — 2/511Dizdarević Midhat — 2/287Dizl - 1/80Dju-Karelo Duzepe — 1/121Dmitranić — 2/89Dobanović Mitar — v. Vidako-

vić MatijaDobrosavljević Rade — 2/316Doder Dušan — 3/314Doder Milenko — 3/334, 496,

501Dojčić - 2/34Doktor — v. Nešković BlagojeDoktor — v. Popović VladimirDoktor — v. Srebrenjak IvanDoles Franc — 1/167Dolgan Tine, Mazovec Jože —

1/330



Dolić Mijo — 3/494Dolinčić Vjekoslav — 3/212, 213Domany Robert, Vlada Ivanić —

1/231; 2/318, 319, 321Domanji Rudolf — 3/260Domazet Milan — 3/163Domazetović Jovan — 2/67Dometrović — 3/358Dominik Franjo — 3/314Domjanić Drago — v. Steinber-

ger AdolfDon Žarko — 3/470Dostičić Petar — 3/253, 259Dougan (Dolgan) Ervin Janez —

1/10, 431; 2/72Dovadžija Mustafa — 3/456Dozet Perica — 1/55, 56, 433;

3/379

Dožić Lazar, Sotir Sotirović —2/447, 480, 481, 489

Draganić Slavko — 3/395Dragičević Stevo — 2/356Dragičević Veljko - 2/128, 129,

243; 3/85-87, 97, 102-105,488

Dragić Sirnica — 2/60Dragić Vlado - 2/280, 281Dragović Jovo — 2/87, 496Dragović Miloš — 3/149Drakulić Milan - 1/71 , 72, 86,

435; 2/247, 506Drapšin Ilić Petar — 1/226, 371,

411, 414;_2/285; 3/155Drašković Živko — 3/412Draža — v. Mihailović Drago-

ljubDraženović Dragutin — 3/246,

247, 250, 251, 256Dražić Božo — 2/434, 440—444Dražić Pero — 2/58, 494Dreksler - 1/231Drenić Mileta — 2/322, 323Drenić Stevo — 2/323Drenović Uroš — 1/378: 2/296,

297; 3/276Drezga Branko — 2/58Drndić Ljubo — 2/75, 496Drobnić prof Anita — 3/376Drobnić Jože — 1/167Drong Jang — 2/61Dronja — v. Trifunović MiroslavDropuljić Ćiril - 1/229, 442

Druker Erih — 3/260Druzetti — 2/329Družica — v. Fijan JakobDržić Zvonko — v. Marijan Ča-

vić GrgaDuče — v. Mussolini BenitoDudić Dragojlo — 1/87; 2/124,

227

Dugandžija Stevo — 3/161Duganhodžić Ibrahim — 3/494Dujić — v. Đujić MomčiloDujić Miloš — 2/307Dule — v. Matić PetarDulić Ivan — 3/431Dumanić Jozo — 3/418Duplančić Atilio — 3/97, 488Dušan — 3/434Duško — 1/57, 58, 127

Duško (Jakaša Dalibor?) —3/108, 110, 114, 116, 413,414-416, 423, 424

Džadžinka — v. Golubić Musta-fa

Džal Stipe — 3/190, 494Džalto Luka - 2/53, 494Džalto Perica — 3/190Džalto Tomica — 3/190Dželebdžić Milovan — 1/7, 431,

432; 2/492; 3/477, 507Džin - 1/104, 191Džin — v. Brašić MilošDžina — v. Gligorijević JovanDžindo Ćamil — 1/132Džinić Mehmed — 3/507Džoro Momčilo — 2/478Džubo Ahmed 2/41, 207, 208,

210, 493, 503Džubo Mustafa Mujo — 2/41

Đaković Dragan — 2/97, 98Daković Đuro - 3/75, 338, 349Daković Josip Joco — 3/349,

356Đaković Savka — 1/447; 2/492Đaković Stjepan Stipe, Stipe Du-

gi - 3/338, 343-345, 347,348

Đerić Luka — v. Golubić Musta-fa

Đerkić Muhamed — 2/287Đido — v. Đilas MilovanĐilas Milovan Veljko — 1/8, 14,

160, 164, 173, 175, 190, 206,208, 209, 219, 297, 440, 441;3/65, 103, 127, 193, 294

Đilas Mitra — 1/219Đindo Ćamil — 2/281Đirlo Isak - 3/190Đojić Đorđo — 2/272Đokanović Milovan — 3/236,

495

Đokić - 2/400Đokić Vojislav — 2/69; 3/51



Đonlagić A. — 2/507Donović Jovan — 2/238—240;3/93, 107, 488

Đorđević— v. Golubić MustafaĐordević Bosiljka Bosa —

2/466, 467, 472, 473, 480, 482,483

Đordević dr Đurica — 3/74Đordević Krista Kristina —

3/ 73- 75 , 487Đorđević Pavle — 2/466, 483Đordević-Prpina Nada — 1/147Đorđević Radovan — 1/86, 87Đordević Svetislav — 1/230;

3/320, 499Đujić Momčilo — 1/41; 2/395,

396; 3/96, 114, 432, 435, 437,438

Đukanović Pero — 2/260, 263,272

Đukić Jovan — 1/82Đukić Slavko - 3/349, 356Dura — v. Strugar ĐuroĐurašković Milutin — 2/66, 495Đurđe - 1/219Đuričković Boško — 2/12, 492Đurić Dušan — 2/280Đurić Đuro — 1/198Đurić Ljubodrag — 1/219, 221,

442Đurić Miloš — 2/171Đurić Niko - 2/70, 393-395,

495; 3/169, 171, 492Đurić P. Ljubomir —

2/ 324- 327 , 510

Đurić Radoslav — 2/236, 242,257

Đurić Žarko — 2/171Đurišić Anda — 3/192, 494Đurišić Pavle — 3/126Đuro — 1/94Đurović Milinko — 1/297

Ecker Julius v. Eker JulijusEčedin - 2/458Ečim Marko — 3/286-289Edgar Andre — 1 /4 43Eftim Miša — 1/130Efto — v. Ončevski BorkoEgić Dušan — 2/165, 501

Eker Julijus, 3/251, 260, 265Eles Stana — v. Crnjak StanaElez Vaso Engels — 1/194Eliot Cavan — 3/106, 113Enco Parma — 3/166Engels — v. Elez VasoEngels Fridrih — 1/207Erceg Jelica — 3/177-180

Erceg Stevo — 2/325—327Erceg Vojo - 2/508; 3/156, 491Ercegovac Bogdan — 2/323Erdeljac Otmar — 3/390Erdelji Ivan — 3/305Ernst Petar — 2/31Essposito Giovanni — 2/32, 33;

3/149Esteva Verde — v. Krajačić IvanEvđević Aleksa — 3/163Ević Bosiljka Beba — v. Kraja-

čić-Ević Beba

Fabijan Franjo — 1/96Fabris Anto — 2/425, 455, 456,

460, 515Fajfar Tone, Jernej Gašpar —2/28

Faleskini Branko — 3/445, 455Farkaš dr — 2/477Faty, Fati — v. Hebrang AndrijaFazlagić Safet — 2/398Fejić Salko - 3/227, 228Fejzić Safet Medo — 2/456Feiner Hans — 2/57Feiner Paul — 2/57Feiner Sep — 2/57Ferrari Giovanni — 3/408Fertig Hajnrih — 2/66Fićo — v. Kljajić FilipFijan Jakob Družica — 1/370Fiket Katica — 1/125Filipović Dragica — 3/451

Filipović Dušan — 2/485Filipović Katica — 3/451Filipović Ljubica — 3/451Filipović Mirko — 2/453Filipović Nevenka — 3/451Filipović Stjepan — 1/73Filipović Sulejman Suljo —

3/445, 446, 454, 455, 462Finci Eli - 3/416, 417

Fischer-Wagner Marija — 3/240Fisher — v. Ribar Ivo LolaFišer — v. Ribar Ivo LolaFišer dr - 2/477Fliker Moric Mita — 3/148Flores — v. Većeslav CvetkoFoot Alexander — 3/14, 76, 487

Forkapa Nikola — 2/290Forte Karlo, Selin Marko —1/433, 434, 438, 444, 451;2/491, 492, 512

Fra-Jukić - 3/448Fraissman Zlatko — 3/238Francesechini Romolo — 3/408Francetić Jure — 3/390



Francetić Nikola — 3/253, 259Frangeš August Plavi — 3/356,

358Franičević Anka — 3/449Franičević Mate — 3/448, 449Franić Josip — 1/166, 167Franko Francisco — 1/67, 229;

3/317, 318Fresl Ivan — 3/259Frgec Ivan-Pilot — 1/106, 437Fric — v. Jankes GrgaFriganović Frane — 3/411Frković Lulo - 2/66; 3/148Frleta Ivan — 2/462; 3/385, 386,

391, 392, 396-398Fuchs Wilhelm - 1/30, 31, 33;

2/472Führer — v. Hitler Adolf

Fukarek Pavle — 2/103, 497Fulanović Miroslav — 3/189Funarić Stjepan — 3/260Funck, von — 3/195, 493-Furlan Franc — 2/72Furman — v. Stranisavljević Di-

mitrijeFurtula — v. Nikitović Milivoje

Gabrielić Miloje - 3/253, 259Gačić Mihailo — 2/295Gačinović Vladimir — 3/55Gaćeša Stevo — 3/388Gaćeša Vasilj - 2/196; 3/166Gagić Safet - 3/192

Gagić Spaho - 3/192Gajić Gojko — 2/293Gajić Savo — 2/323—327Galeb Branko Omer — 3/441,

445, 446, 452—456, 459, 460,462, 505, 506

Galeković Josip Stari — 1/107,437

Galić Ale — 1/64Galić Milojka - 2/393/Galić Muharem — 2/361—363Galić Vlado - 2/462; 3/367,

369, 371—373, 375, 393Galjer Nada — 1/119, 120Galjer Viljem - 1/120Gandini — 2/153Ganibegović Mustafa — 2/281Gardovski Branko — 2/287Garibović Kojo — 2/400Garsija — v. Majder Vladimir

KurtGasparini dr — 3/204, 216Gašpar — v. Mrazović KarloGašper — v. Tomšič ToneGatin - 3/372, 373

Gavranefendić Ismet — 2/105Gavrić Milan — 1/201, 207, 441Gavrić Zora — 3/9Gebnić - 3/254Geist — v. Šnidaršić IvanGerdijan Blagoje Baljski —

1/322Gerl Ljudevit Lujo, Petrić —

2/454, 515; 3/52, 53, 327, 329,364, 369, 374, 377, 500

Gerovac Anka Ana — 3/253,257, 258, 266, 267

Gerovac Dušanka — 3/257Gerovac Mile — 3/267Geršković Leo Marin — 3/417Gilen Robert — 3/483Gizdić Drago - 3/107, 172, 405,

410, 411, 413, 416-418, 420,

422, 431, 488, 492, 503-505Glaise-Horstenau, Edmund von- 2/98, 162; 3/137, 138, 153,186, 195, 198, 199, 201, 202,219, 221, 242, 244, 245, 278,279, 285, 288, 289, 294-297,299, 301, 303, 305

Glavinić — 3/111Gligorević Rajko — 3/491Gligorijević Ivan-Džina —

1/297, 447; 2/10, 491Glišić Mile — 1/264Glišić Venceslav — 1/177, 440;

2/466, 489Glogovac Novica — 2/287Glogovac yaso — 2/287Glogovac Žarko — 1/254

Gnjatić Vasko - 1/150 , 439Godec Antun — 2/463Godina Ante — 3/238Göbbels Josef — 3/370, 470Gördes Hugo - 3/278, 282, 290,

452, 453, 460Göring Herman — 2/244; 3/234Gojko — v. Čolaković RodoljubGojko — v. Jaković Gojko Svaj-

cakGoldstein Slavko — 2/56; 3/491Golijat — 1/45Golikov F. I. — 3/14, 16, 17Gološević Reuf — 3/463, 465Golubić Mustafa, Mujka, Muja,

Mujaga, Džadžinka, Ismet,Popović, Đorđević, Ivan Iva-nović, Gojko Tomindžić, Ni-kola Nenadović, Luka Đerić,Luka Samardžić — 3/5, 9, 54,55-59, 63-70, 72, 486

Golubović Jela — 1/114Golubović Milan — 1/84, 85Gonzi Viktor — 3/364Gorak Salih — 2/369



Gorički Miško - 1/236Gorka - 3/435, 436Gorkić Milan v. — Čižinski Jo-

sipGorunović Budimir Bude —

3/58, 59, 62Gospođica Doktor — 2/391Gošnjak Ivan — 1/230-232,

373, 443Gottlich Miroslav — 3/253, 259Grabar Josip — 2/51, 52Grabarić Ersnest — 3/349Grabovac Predrag — 3/411Gracijan Karmila — 1/125Grahovac Kerelj Đurđa — 2/26,

27Granić Fićo — 2/434Grbac Zvonko — 3/505

Grbenić — 3/254Grbenić Ana — 3/267Grbenić Vilko — 3/267Grbenić Vinko — 3/258Grbenić Stjepan — 3/267Grbić Čedo — 2/86Grbinić — 3/254Grbnić (Grbenić) Vilko (Vinko)

- 3/253Grazioli Emilio - 2/180, 342,

343Grba — 2/315Grbec Ivica — 2/83Grbić Milenko — 2/488Grcić Smajo — 3/228Grča Andrej - 2/72Grčević Ivan - 3/398

Grdenić — 3/254Grdiša Stjepan — 3/286, 287,289

Grđić Radmilo — 3/403, 404Grebnić - 3/254Grebo Adil — 3/458Grebo-Džubur Azra — 3/457,

458, 506Grebo Hama - 1/196; 2/284,

285Gregorić Dragutin — 3/282, 284Gregorić Marina — 3/214, 312Gregorić dr Pavle Pajo, Brzi, Či-

ko - 1/98, 99, 225, 226, 436,438, 442, 447; 2/63, 204, 495,503; 3/259, 260, 262, 265, 266,270, 271, 312, 361, 496, 499

Grgić Ernest — 1/231Grgić Ivan - 3/238, 239Grgić Spaho — 3/187Grgurić Olga — 2/238Grisogono Prvislav — 3/113,

140.Grk Dušan — 3/97, 156, 194Grmuša — 2/336

Grof - 3/431, 432, 435, 436Grom — v. Popara UrošGrosman Rudolf — 1/34Grško — 1/292Grubač Dušan — 2/475Grubač Lazar — 2/286Grubač Novak — 2/286Grubač Novica — 2/286Grubić Stojan - 1/92, 93Grubor Pero - 2/320; 3/158,

159, 262, 336, 338, 343, 344Grubiša Ivan — 1/322, 355Gruev Damjan — 1/121Grujica — v. Mihajlovski KirilGrujičić - 2/451Grujić Danilo — 1/248Gržetić Joso — 1/358Gržina Matija — 1/231

Gubec Matija - 2/20, 80, 81,92,93, 107, 108

Gundulić — 3/233Gunsberger dr — 2/477Gutić Blaž - 2/442Gutić Viktor — 2/434Gvariljo Vito — 1/41

Hadelan Josip — 3/167, 168Hadžialić dr Salih — 3/292Hadžić Kasim - 1/61, 88, 434;

3/156, 157Hadžić dr Milenko Jovo — 1/95Hadžihalilović Muhamed —

2/433, 514

Hadžipopovski Lazo — 1/315,448Hadžistević Vojin — 1/54, 433;

2/513Hajdaragić Lutvo — 2/441Hajnačkei Laslo — 1/44Halalkić Suljo Suljica — 1/24,

25Halapić Nurija — 3/190Halimić Dalko — 2/430, 431Hamdžić Ismet — 3/458Hamović Rade — 2/69; 3/131Hamš Anton — 3/245Hamur Asim — 2/207Hamur Hasan — 2/207Hamur Mujo — 2/207Handžić Ismet — 3/458Hari Mata — 3/68Harner — 3/280Has-Broz Herta, Marija Šarić —

3/354Hebrang Andrija Faty, Fati —

1/78, 225, 227, 274; 2/313;3/10, 11, 69, 137, 165, 182,204, 215-218, 251-253,



255-257, 259-264, 266, 267,270—272, 274, 287, 291, 293,294, 307, 309, 334, 341-343,350-357, 364, 366, 404, 405,492, 494, 496

Hebrang Cecilija — 3/262Hećimović Zvonimir — 3/376Hefer Ida - 3/226Hegel Georg Vilhelm Fridrih —

1/207Heiligstein Nada — 3/262Heinrich dr Alfred Kulich —

1/182-184, 199, 200, 204,210, 220, 222; 2/30; 3/208,209, 222, 224-233, 282,290—293, 296, 299-303, 460,494, 497, 498

Helfinger Johan — 3/142Helm Hans - 1/32, 33, 179, 182,

184, 192, 197, 210-212, 222,441, 442; 2/30; 3/202, 203,205, 222, 231, 233, 241,278-282, 284, 285, 287-289,291, 460

Herbst Fridrich — 3/137, 153,154

Herbstsommer Ferdo — 1/58,96, 97

Herceg Jelica — v. Erceg JelicaHercegovac Adem — 1/274Herenčić Ivo — 3/238, 239Herman Günther — 3/153, 154Herzog Mila — 3/260Heyss Hans — 2/98; 3/187, 189,

191, 192, 194—196, 210, 211,220, 221, 230—232, 282,290-299, 304, 493

Hilda — v. Ranzinger GretaHimmler Heinrich — 1/33;

3/300Hitler Adol f - 1/34 , 45, 80, 201,

251, 363, 2/10, 111, 123, 184,244, 261, 271, 343, 344, 374,418, 437, 472, 498; 3/13, 15,18, 20-22, 26, 27, 29, 45, 46,84, 93, 101, 122, 123, 199, 201,232, 235, 237, 279, 297, 309,324, 325, 374, 474

Hodžić Alija - 2/282Hodžić Avdo - 3/456Hodžić Husein — 2/361, 372Hodžić Ibrahim — 3/190

Hodžić Mujo Crni — 1/105, 133,134, 438

Hoffman Kurt — 2/112, 113,115, 121, 125, 126, 128, 131,135, 146, 147,

Hofman - 3/242Hofman N. - 3/237Hohbajer — 2/56

Holšuk Fric — v. HolzschushFritzHolzschuh Fritz — 3/237, 242,

269Holjevac Većeslav Veco, F. Ko-

vač - 1/416; 2/316Holjevac Štefa — 3/390Horvat — 1/34Horvat Josip — 3/376Horvat Joža - 1/59; 2/336,

337; 3/175Horvat Marija — 1/124, 125Horvatić Franjo — 1/105, 106Horvatin Kamilo — 3/12Hot Hasan — 2/433Hrast Branko — v. Avšič JakobHribar - 2/342Hribar Andrej — v. Rus JožeHrnčević Josip Stevo — 1/156,

162, 315, 439Hrovat Anton Tone — 2/55Hrozniček Rudolf — 3/260Hršak Zvonko — 2/38Hudson Duane Tyrell, Bill, Mar-

ko - 2/128, 213, 243-246,248, 250, 256; 3/85, 101 — 106,113, 118, 123, 125, 130, 131

Hugh Thomas — 3/499Hull Cordell - 3/15Humo Avdo Kulturni — 1/62,

64, 434; 2/100, 102, 104, 106,139, 141-143, 283, 497, 498,500, 508; 3/443, 444, 446, 448,450, 452—456, 461-465,5 0 5 - 5 0 7

Humo Olga - 3/446, 452Hupert Milan — 3/175, 268, 354,

450, 451Husenik Josip — 3/253, 259Huskić Muhamed Muharem —

3/190

Iber Antun — 1/433Ibrahimpašić Hasan Hasko —

2/361Ibrahimpašić Ifet — 2/459Ignjatović — 2/246Ikonija — 2/67Ilić — 3/411Ilić — v. Drapšin Petar

Ilić Bogoljub - 2/241Ilić Milan Čiča — 2/144Ilić Petar — v. Drapšin PetarIlić Slobodan Čiča — 1/127,

142, 143, 337, 420Ilić Veljko — 1/147; 3/435Ilić Vojo - 2/482Ilijevski Cane — 1/90



Ilinčić Milovan — 2/235Imamović Fadil — 2/61Ingravale Beloti — 3/407Ingravale Jolanda — 3/407Isajov — 3/77Isijanov Zdravko — 1/44, 433Ismet — v. Golubić MustafaIvačić Marin Cankin —

3 / 4 3 2 - 4 3 5Ivačić Marinko — v. Ivačić Ma-

rinIvančić Josip Vidak — 3/397Ivanić Vlado — v. Domany Ro-

bertIvaniš — 3/151Ivanišević — 2/461Ivanišević dr — 3/41, 436Ivanković Zvonko Vonta —

3/204, 492, 494-496Ivanović Đoko — 1/83, 435Ivanović Ivan — v. Golubić

MustafaIvanović Joco — 3/448Ivanović Simo — 2/291Ivanović Vasko — 3/73, 74, 487Ivčević — 1/196Iveković Bogdan — 3/267Iveković dr Mladen — 1/161,

439; 3/204, 216-218, 251,254, 256, 257, 259, 260,263—267, 270—274, 287, 293,495, 496

Iveković Zdenka — 3/267Ivković Braco — 2/369, 372Ivković dr — 3/108, 109

Ivković Mile — 1/155; 2/449,450, 453

Jack - 3/432, 433, 436Jadrijević Mirko — 3/411, 412Jahić Fadil Španac — 1/230;

2/272, 273, 275Jahić Hasan — 2/425Jakaša Dalibor Maljčik (Kačić ?,

Duško?) — 3/404, 405,407-411, 413, 417, 431

Jaković Gojko Švajcak — 2/37,38

Jaković Milan — 2/38, 493Jakovlić Ivan — 3/376Jakovljević Dragosav Dragče —

2/87, 88, 496Jakovljević Stevo — v. Šinko

StjepanJakšić Ana — 1/125Jakšić Pavle — 2/117, 499Jakšić Rade — 2/267, 270-272Jakumetović Stipo — 3/494Jakupović Mevla — 2/274, 507Jamnik Bolje Josip — 2/72, 495Jančić Bogdan — 2/330

Jančić Ljubica Buba — 3/174Jandrić Mile - 2/295, 508Janeković Dara — 3/318Janez — v. Dougan ErvinJanić Tihomir — 2/489Janić Vjekoslav Capo — 2/198Janić Vlado Capo, Stari —

1/236; 3/241Janićijević — 1/86Jankes Grga Fric - 1/110, 127,

169, 224-228, 232-235, 337,393, 394, 443; 2/32, 36; 3/237,245, 251, 252, 261, 262, 264,266, 270, 271, 311, 312, 328,3 6 1 - 3 6 3

Janko — v. Pijade MošaJanko - 1 /107-109Janković Janko — 2/52, 66, 447,

464-468, 470-478, 480, 482,484, 488, 489

Janković Dragan — 2/471Janković Ljubo — 1/273, 446Janković Marko — 2/480Janković Milan — 1/158; 2/38Janković Milan Bata — 1/263Janković Miodrag — 3/68Janković Slobodan — 1/264, 265Janković Stojanka — 2/471Janković Vlado — 3/446Jarac — v. Jovanović ĐordeJaramazović Lajčo — 3/78Jarec Stjepan — 3/258, 259, 267Jasinski Nikola - 3/238, 239Jasinsky — v. Jasinski NikolaJašarević Mehmed — 2/369, 372

Javor Stipe — 1/214Javorac, Javorski — v. ĆosovićBožo

Javorski Božo — 3/105, 127Jazbec Mišo — 2/343, 444, 445Jazbinšek Viktor Rajner —

1/230, 231Jazvo Marko — 3/190Jeftić Jovan — 1/76Jegor — v. Lastrić ZdravkoJelena — 2/420Jelaska Miloš — 3/413Jelić-Butić Fikreta — 2/316, 329,

509, 510Jelić Dušaanka — 3/411Jelić Ivan.— 3/341, 498Jelić Slavko — 1/355; 3/411

Jelovica Jakov — 1/124Jelović Petar — 2/54Jeremić Mićo — 1/79, 80, 144,

159, 435, 438 439Jeričević Ivica Compo — 3/412Jerinić — 2/317Jerković Dušan — 2/125Jerković Nebojša — 2/453



Jernej Gašpar — v. Fajfar ToneJesenak Pavle — 1/61, 89Jesenak Vlado — 1/61Jeszensky Narcis — 2/216Ješa - 1/164Ješić Milica — 2/79, 80Jevđević Dobrosav — 2/215;

3/41, 414, 417, 432, 436Jeveričić Miloš — 1/264Jevtić Kamenko — 2/137Jilek Drago - 3/173, 174,

282-286, 288Joco — 3/228Jokanovič Mišo — 1/192Jokanović Pero — 3/145Joliot-Curie Frederik — 3/81Joliot-Curie Irena — 3/81Jordan — v. Kukoč Ivan

Jorgo Anton - 3/183, 207, 220,221, 224, 230, 276, 280

Josip — v. Lisjak JankoJosipović Simo — 2/281Jošilo Živko — 3/148Jošt Boro, Borislav, Borivoj, Bo-

ris - 1/47, 97, 10 5- 11 1Jošt-Pavić Marica — 1/111Jotanović Mika — 1/160, 439Jotić Kojo — 2/305Jova — 2/481Jova — v. Hadžić dr MilenkoJovandić — 3/169Jovanić Đoko — 2/351, 355,

356, 511; 3/142, 490Jovanka — 2/67Jovanović — 1/80

Jovanović — v. Pap PavleJovanović Aleksandar — 1/71Jovanović Aleksandar — 1/71Jovanović Arsenije, Aca, Mišo,

Kigi - 1/193; 3/441,456-459, 461

Jovanović Arso — 1/219, 354;2/138, 269; 3/103, 274

Jovanović Blažo — 1/297; 3/148Jovanović Branko — 3/229Jovanović dr Dragan — 1/87Jovanović Dragi — 2/471, 477Jovanović Dragomir — 1/270Jovanović Dragutin — 2/247Jovanović Dušan Žuća — 2/484,

485, 488Jovanović Đorđe Doka, »Jarac«

- 3/144Jovanović Josip — 2/279, 280Jovanović Milenko Popaja —

1/263Jovanović Milivoje — 1/263Jovanović dr Miodrag — 2/66,

227Jovanović Olga — 2/467

Jovanović Radivoje Bradonja —1/71, 87,; 2/124, 125, 231,247,256

Jovanović Radovan — 2/242Jovanović Slobodan —2/238,

239, 265; 3/32, 116, 134Jovanović Žika — 2/408Jovanovski Metodije Pišman —

1/90Jovičić Mile — 1/73Jović — v. Krstulović VickoJović Aleksandar — 3/438Jović Desimir Čiča —

1/101-103, 152, 153, 436,439; 2/25, 492

Jovo - 2/67Jozevšek — 2/325Joža — v. Visarionovič Josif Sta-

ljinJože - 2/72Juganjac — 2/399Jugović Andrija — 3/172Jukić Draga — 3/192Jukić Ivula — 3/192Julije — v. Mosettig JulijeJuranić Oskar — 1/230, 232Jurčević Jozo — 2/99Jureta Mate — 3/494Jurica — v. Ribar JuricaJurić Nikica — 2/55Jurić Vera — 3/450, 506Jurinčić Nino — 2/300Jurinić Pavao — 3/386Jurišević Lenka — 3/275Jurjević Ante Baja — 3/418, 420Jurkić Milka - 3/494

Kabanjero — v. Mirić AcaKačarević Slavoljub — 2/516Kačavenda Desimir — 3/386Kačić - 1/58; 3/108, 110, 113,

114, 116, 401, 413, 417, 421,423, 424, 428—431

Kaća - 1/95Kadić — v. Kopinič JosipKadrić Suljo — 1/90Kahn Fritz - 1/57, 58, 433Kaić Jakov - 3/184-186,

191- 194Kaić Tade — 3/494

Kajin Adolfina - 3/253, 259Kajzenberg, von — 2/471Kalafatić Grga - 1/116Kalafatić Milan - 1/230Kalan Petar — v. Kidrič BorisKalenić Ilija Licider — 1/439Kaliterna Paško — 3/431Kälmän - 1/105, 106; 2/36



Kaljanac Emin — 1/192

Kaljanac Nusret Nino — 1/169,171, 177-198, 222-224, 441

Kaljanac Zahida — 1/192Kaljević — 2/248Kamenica — 2/253Kameradin — 1/216Kante dr Vladimir Lia — 2/378Kapetan Leka — v. Damjanović

StevoKapetanović Adem — 3/68Kapetanović ing Esad — 2/515Kapetanović Hajro — 1/365,

449Kapetanović Hivzija — 1/196Kapetanović Ibro — 3/462Kapetanović Ismet —

2 / 2 7 8 - 2 8 0

Kapičić Kemal — 1/254Kapor Čedo - 3/210Kapusta Marija — 1/145Karabajić Salvatore — 2/167Karabegović Mubera Berka —

3 / 1 7 7 - 1 8 0Karabegović Osman — 1/317;

2/288, 294, 357; 3/379Karadorde — 2/260Karadordević Aleksandar —

2/217, 271; 3/238, 239Karadordević princ Pavle —

3/325Karadordević Petar II — 1/104;

2/240, 261; 3/101, 432Karamatijević Pivo — 1/265Kararić Rifat - 2/247

Karaula — v. Miljanović NikolaKardelj Edvard Bevc, Birk, Kriš-tof - 1/7, 8, 12,23,47, 72, 73,99, 149, 169, 173, 174, 176, 205,206, 219, 246; 2/7, 28, 29, 128,133, 136, 139, 141-143, 145,147, 153, 155, 156, 177,181-187, 191, 269, 338, 340,341, 343, 344, 375, 382,384—387, 389, 390; 3/27—30,38,47, 50-52, 58, 86, 114, 119,348, 350-352, 357, 360, 363,451, 475-477

Kardelj Pepca — 1/99, 100, 149;

2/385, 386Karlić Ivan — 3/214Karlo - 3/422Karlović — 1/98

Karović Selim — 1/434; 3/497Kasche Siegfried — 3/137, 153,

154, 186-188, 191, 192, 195,199, 201, 205, 219, 242, 244,245, 278, 281, 282, 285, 288,293, 295, 297, 301-303, 374,491

Katana Ferid — 2/425

Katanić Žarko — 2/482Katić — v. Bakarić VladimirKatić Milivoje - 1/67, 68, 72,

434, 435Katić Miloje - 1/72Kazaz Muhamed Pisar — 2/28,

292, 293, 432, 458Kazazović Ćamil — 2/279—282,

507Kaž(i)nić Džemil Džemir —

3/272, 290Kecman Vlado - 2/40, 493Keitel Wilhelm — 1/34; 3/70,

202Kemičar — v. Srebrenjak IvanKemičar-student — v. Simelić

Branko

Kelja — v. MijaKendelj Stjepan Sedi — 1/110Kent — v. Sierra VincentKerelj—Grahovac Đurđa —

2/26, 27Kerep Stjepan Stipo — 1/236Kerović Radivoje — 2/273, 274;

3/164Keršovani Otokar — 1/205;

3/336Kesar Savo — 2/497Keser Marko — 1/386Keserović Dragutin — 2/219Kesić Ljubica — 2/393Kesić Mira — 2/428Kevrešan Emil — 1/94, 436Kezan Tešo — 2/86

Kfnoti — 3/173Kidrič Boris Peter, Petar Kalan- 1/23, 275; 2/1 6, 28, 379;3/69, 333

Kidrič Zdenka Marija, Marijeta- 2/3 77, 379, 381, 382, 384,386, 387, 512

Kieszel dr Georg — 2/228Kigi — v. Jovanović ArsenijeKikić Hasan Slobodan — 1/23,

143; 2/27Killer — v. Mazalica NikolaKiltz Josef — 3/227, 229Kinder Vinko — 1/96Kisa — v. Bamjadžidos StelaKitić Jovo — 2/290Kladarin Đuro - 1/325, 373Klasser Konrad, Kurt Koppel —

3/72Kleist, Ewald von — 3/20Kiemen Ivan — 1/214Kleut Perica — 3/161Klepac - 3/393Kline Frančiška Francika, Kli-

mova — 3/332, 334, 350,



353-356, 358, 359, 365Kliska Đuro Brđanin — 2/319,321

Klišanić Vjekoslav — 3/32, 184,185

Klobučar Zora — 1/125Kluz Franjo - 2/173, 439, 444Kljajić Filip Fićo - 1/85, 426;

2/137, 139, 143, 148, 154, 269,468,

Kljajić Radmilo — 2/477, 482,515, 516

Knebl Franjo - 2/325Knehe — 3/280, 281, 287Knez — 3/173Knez Arsen — 3/178Knežević Anda — 2/94, 95, 497

Knežević Ivan — 3/374, 396, 398Knežević Mladen Traktor —

3/148, 462, 463, 506Knežević Rade Tihi — 1/322Knežević Radoje — 2/240Knežević Vladimir Voloda —

3 / 2 7 3 - 2 7 6Knežević Živan — 2/237Knika Josip — 3/395Kobac Dušan — 1/132Kocbek Edvard, Pavle Tratar —

2/28Kocmur Alojz, Vojnović Košta

- 1/169, 171, 183, 184,198—200, 202-224, 442

Kogard Rudolf - 2/250, 251Kohl Hans — 2/271; 3/164, 165Kohn Marko — 3/267Kohn Olga - 3/252, 255-257,

259, 260, 263, 266, 267Kojaković Baldo — 2/398Kojič Slavko — 2/265Kokanović Jovan — v. Krajačić

IvanKokoruš Marko — 2/398Kokot Stjepan - 3/275, 278,

282-289, 291Kokotović Jovan — 3/161, 491Kolarević Drago — 2/369, 372Kolić dr Ivo — v. Kohl HansKoluder Aziz - 2/73, 74; 3/227Kolumbus Jozo — 3/494Komadina Grgo — 2/64Komar Alojz — 3/266Komar Ivanka — 3/251, 253,

254, 257, 258, 260, 266Komar Maja - 3/263, 312Komar Marija — 3/266Komarčević — 2/233Komarica Slavko, Koslav —

1/16, 432, 433; 2/316, 493,498, 499, 504, 509, 514, 516;3/483, 488, 489, 502, 503, 507

Končar Geco — 3/410Končar Latinka — 2/8Končar Rade Brko, Reić Ivan

1/47, 73, 76-78, 257, 274,435; 2/9, 30, 136, 313; 3/5,10-12, 23, 137, 149, 150, 159,175, 262, 330, 332, 335, 336,340, 341, 343-345, 357, 401,404-410, 417-419, 421, 483,491

Končar Stanka — 3/410Kon Geca — 3/416König - 3/149Konopatzky — 2/162Konopek Franjo — 3/305Konspirator — v. Saili DragutinKonta Vinko — 2/53, 494

Kopilać - 1/75Kopinič Josip, Vazduh, Valdes,Marković, Aleksandar, Kadić,»No. 19«, Vokšin — 1/99;2/115, 136; 3/10-13, 19,21-26, 30, 35, 49, 51-54, 72,73, 75, 77, 79, 80, 85, 86, 88, 93,94, 287, 307, 320-322, 328,330, 333, 334, 338, 341, 342,345, 346, 348, 350, 351,353-356, 358, 359, 363, 367,370, 377—379, 385, 484, 496,498, 501

Kopinič Stela Roza — 3/13, 35,36, 51, 72, 307, 363

Koporčić ing Pavao Pavle —3/18, 23, 484

Koppel Kurt — v. Klasser Kon-rad

Korać Dušan - 1/57, 433; 2/97,497

Korač Veljko - 1/204, 441Kordić Zdenka — 1/198Koreja - 1/219Korla — v. Saili DragutinKorošec Anton — 1/204Korošec Karel — 3/310Korošec Karla — 3/498Kos - 2/341Kos Drago — 2/34Kosančić — v. Pečarski ŽikaKosanovič Milan — 2/318Kosanović Sava — 2/215Koslav Slavko — v. Komarica

Slavko

Kosmajac Dorde — 2/480Koso Sačir — 2/399Kosorič Pero — 2/261Kostanjšek Vjekoslav — 2/369Kostelac Tomo — 1/96; 3/239Kostić Miča — 2/467Kostič Velimir Baješ — 1/95,

111, 436, 437; 2/78, 496



Kostić Žika — 3/188Kostja — v. Mažar DragoKostovski Sedak, Čedo Makedo-

nac — 3/81, 82, 84, 85, 87,105, 487

Košarić Milan Čiča — 3/502Košta Josip — 3/411Kotle Nikola - 1/74-76; 2/83,

495, 496; 3/169Kovač F. — v. Holjevac Većes-

lavKovač Savo - 3/96Kovačević — 1/105Kovačević Borisa — 3/443, 444Kovačević Đoko — 3/75Kovačević G. Sveto — 3/155Kovačević Jozo — 1/236, 443

Kovačević Ljubo — 3/97Kovačević Mil. — 2/452Kovačević Sava — 1/195;

2/285; 3/155, 228Kovačević Stevo — 3/97, 491Kovačević Stjepan — 3/254Kovačević Sveto — 3/96, 488Kovačević Veljko - 1 /28 6,3 58;

2/78Kovačević Vićentije — 1/265Kovačević Vlado — 2/485Kovačević Vojo — 3/270Kovačić Ivan Goran — 1/56,

161Kovačić Olga — 3/212, 214, 216Kovačić Oskar Muha — 1/100Kovačić Slavko - 2/316, 462,

509, 515Kovačić Slavo - 3/390, 391,

397, 502, 503Kozomora — 2/359, 367Kraigher Dušan — 2/187Krajačić - 1/119, 120Krajačić-Ević Bosiljka, Beba —

3/204, 212, 214, 216, 218Krajačić Ivan Stevo, Stevan,

Brko, Esteva Verde, Stevo Ver-dić, Jovan Kokanović, StevoŠpanac - 1/230; 2/454, 455,461, 462, 515; 3/52, 277, 307,311, 312, 317-324, 326-331,334, 335, 337, 348, 351-356,358-374, 376—379, 383, 385386, 393, 396, 426, 427,4 9 9 - 5 0 2

Krajačić Josip Prika — 1/144;2/200, 201Krajačić Marijan — 3/251, 252,

260, 265Krajcer — v. KUišnik AlojzKralj Ćiril - 3/245Kranželić Ivica — 3/212, 213,

216, 494

Kranjc Katarina — 2/435, 514Kranjčević Jakob Brado — 2/38,

493Kraš Josip Papa — 1/258, 265;

3/336Kraus Karl - 2/229Krbenić Vinko - 3/258, 259Krcun — v. Penezić SlobodanKrdžalić Rifat - 2/360Kreačić Otmar — 1/231—233,

443Kreco Vojo — 1/247Kreiner dr Erwin — 3/189,

195-197, 205, 221, 233,278-280, 283, 285, 495

Krek dr Miha - 2/182, 265, 388Kremić Vera — 2/467

Kren — 3/375Kreso Remzija — 1/134Kreuzer — v. Kržišnik AlojzKrezo Ante — 3/184, 190Krezo Jufo Juko, Jure — 3/190Krezović Gojko — 1/297, 313Kriger Petar, »tajno vojno lice«

- 2 / 2 9 7 - 2 9 9 , 3 0 1 - 3 0 3Krištof — v. Kardelj EdvardKrivic Vladimir Matevž — 2/187Krivokapić Boro — 1/442Krivokapić Milov Boško —

1/142Krizman Bogdan — 2/498, 504,

507; 3/490Krizmanić Josip — 3/150, 151Križanec — 3/215Krka — v. Stanisavljević Dimit-

rijeKrkelješ Simo - 2/281Krkljuš Slavko - 1/231Krleža Miroslav — 3/423Krndelj Ivan - 2/51; 3/55Krnetić Milan — 2/96, 97Krntija — v. Orešković MarkoKrnjajić Braco — 2/325, 326Krnjajić Milan — 3/246Krogh, von — 2/131Kropar Jože — 3/376Kros Krume — 1/91, 123Krsmanović Branko — 2/468;

3/472, 473Krstulović Ante (Ivan) — 3/419,

430Krstulović Vicko Jović — 3/92,

406Krstulović Vojko — 3/430, 431

Krušelj Željko - 3/498Kruševac Čedomir — 3/58—63,

66, 67Kršulj Ivica — 2/501Krunić Branko — 2/73, 495



Krvavac Džemal Džemo —3/448, 449

Krupa — 2/209Kržavac Sava — 1/226, 229;

3/261, 271, 366Kržišnik Alojz »Kreuzer« —

1/58; 3/429Kržišnik Janez — v. Kržišnik

AlojzKübler Ludwig — 2/146Kučan Viktor - 3/286, 287, 289Kujačić Branko - 2/270, 271Kukić Milorad — 2/31Kukoč Ivan Jordan — 1/419Kulenović Rifat — 2/434Kulenović Skender — 1/8, 23Kulich — v. Heinrich dr AlfredKulhanek Pepi — 2/77

Kulin ban - 2/301Kulturni — v. Humo AvdoKundak Mita Ciganče — 1/95Kundrović Muhamed — 2/167Kunecki Ignac — 2/61Kunovčić Petar — 2/65Kuntze Walter — 1/34; 2/153Kuprešanin Janja — 3/167, 168Kurajica - 3/414, 422Kurt — v. Majder VladimirKurt Huso - 3/227Kurt Muhamed — 2/56Kurtović Adem — 2/90Kuschel - 2/30Kušec Kruno — 2/398Kušec Vera - 2/391, 396—399;

3/148

Kušić Milinko - 1/219; 3/177Kušpilić Slavko — 3/411Kuzmić Juraj — 3/391, 398Kvarto — v. Martini RigoletoKvaternik Eugen Dido — 3/191,

196, 203, 238, 239, 241, 242,247-249, 282, 285

Kvaternik Ozren — 2/434, 435Kvaternik Slavko — 2/155; 156,

162; 3/186, 390, 395Kveder Dušan, Tomaž Poljanec

- 1/60, 136, 231-233, 421,422; 2/22; 3/255

»L 21« - 3/435

Labčević Stojan — 3/253, 259Labović Đurica — 1/171, 222,442; 2/493

Laća Ivan — 3/411Lađarević Idriz — 2/425, 514Lagator Špiro — 2/145, 500Lakatoš Suzana — 1/150, 151

Lakić Jovo — 2/280Lakišić Enver — 1/198Lalatović Mirko — 2/243; 3/85,

102-105, 123, 125Laličić Ljubo — 1/93Lalić Lazar — 2/118Lalić Mihailo — 2/260Lalović Raša — 2/478Lanski — v. Mitrović RatkoLastrić Slavko — 2/430, 431Lastrić Zdravko Jegor — 2/28,

304Lastrić Žarko — 2/304, 442, 444,

508, 514Latas Branko — 2/318, 319, 321Latas Dane — 2/313Latifić Šefik - 3/187, 188, 192Lavagnolli Amadeo — 3/408,

409Lavčević-Lucić Ivan, Borić —

3/215, 218, 272, 289, 291, 401,417, 418, 420, 421, 423, 430

Laxa Vladimir - 2/153, 156Lazarević Dragica — 1/205Lazarević Luka — 3/144Lazarević Risto — 2/71, 495Lazić — 3/236, 356Lazić Boško — 3/236Lazić Branko — 3/236Lazić Dušan — 2/71, 495Lazić Laza — 1/263Leinschütz Franz — 3/273,

275-282, 292, 305Leja — v. Milosavljević Aleksan-

dar

Leka — Ranković AleksandarLekić Danilo — 1/230, 231, 233;3/320

Leković Mišo — 1/176, 434;2/46, 48, 123, 138, 173, 174,494, 507; 3/27, 29, 33-35, 39,42,48,49, 76,96, 124, 125, 188,274, 295-299, 303, 379, 489,497, 498

Leković Vlastimir — 2/129, 499Leleković — 1/94Lenac Vladimir — 2/232, 234Lenardić Dušan — 1/61, 89Lenka - 2/287Lenka — v. Tomšič VidaLenjin — 3/56Leonardi dr Karlo — 3/304Leskošek Franc Luka, Strugar

Peter - 1/330; 2/183, 389;3/363

Levi dr Moni - 1/6 6, 67, 74, 75,434

Levi Moric — 2/358, 359, 366,511

Levnaić Joco — 3/161



Lia — v. Kante dr VladimirLicider — v. Kalenić IlijaLičina Anka — 3/174Ličina Milan — 1/76; 2/294,

295Lijan — 2/44Lilič Stevan — 3/60Lisak Erik — 3/238, 239Lisjak Janko Josip — 2/486List Wilchelm - 2/513; 3/24, 25Litalo, Giuseppe dr — 3/406,

410Livada Dane — 1/370Livada Dušan — 2/314, 318, 509Logaršček — 2/19Loger — 3/173Lohr Aleksander — 3/198, 199,

201Lončar Simo — 2/88, 496;3/160, 491

Lončar Vlado — v. Lončarič Vla-dimir Vlado

Lončarič Katarina — 3/266Lončarič Nikola — 3/266Lončarič Vladimir, Vlado, Nos,

- 1/107, 108, 110; 3/204, 214,216, 218, 252-254, 257, 258,260, 263, 266, 274, 328, 500

Lonič Ešref — 2/361Lopaič Ivica — 2/90Lorkovič Mladen — 2/438;

3/480Lovrič — 3/166Lovrinčič Krunoslav — 3/304Lozenac Duro — 1/86Lozo Pavao — 3/412Luburič Maks — 3/254Luburič Mirko — 3/249Lucich Guido Rochi — 2/312Lučić - 3/438Lučić Leo — 2/66Lučić Nikola — 3/418Ludek — v. Abramović JosipLiiters Rudolf — 1/223, 224;

3/305Luetić Ante — 3/430, 431Lujo — v. Gerl LjudevitLuka — v. Leskošek FrancLukač dr Dušan — 1/434;

2/163, 501, 514Luketić Pajo — 3/392Lukić Cvijan - 2/273, 275

Lukić Draga — 3/494Lukić Ivula — 3/494Lukić Koja — 1/158Lukić Mihajlo — 3/184, 185Lukić Simo — 2/278Lune — v. Milovanović MiodragLjaković Bogdan — 3/438

Ljotić Dimitrije — 1/34, 36, 270;2/232Ljubetić Juraj — 3/257—259,

267Ljubibratić Jovo — 3/97Ljubičić — 1/219Ljubičić Nikola - 1/164, 219;

2/114, 498Ljubić Ivan - 3/253, 259Ljubinčić Muhamed — 3/230Ljubinčić Rabija — 3/230Ljubinović Đorđe — 2/403, 412Ljubinović Zlata — 2/412Ljubišić — 3/388Ljubomir - 3/76, 77, 79Ljujić Vojo — 2/397

M. — Srdelić MirkoMaček Ivan, Matija, Posavec

Jernej - 1/154, 175, 200, 202,207-209, 219, 330, 440, 441;2/28, 139, 142, 143, 187, 188,192, 502; 3/451

Maček dr Vlatko — 2/218:3/16,18, 27—29, 324

Mačkov Mane — 1/91, 92, 123Mačković Ljubica — 2/430Mademoiselle Doktor — 1/340Madarić Vlado, Vladi — 1/105Mader Bistra — 3/405Magaš Antun — 3/390, 393Maglajlić Danica — 3/329Maglajlić Ekrem - 3/253, 254,

259, 263Maglajlić Šefket, Mirko Novako-

vić — 1/365; 2/28, 373Mahin Fjodor - 3/5, 32, 39, 73,

89-97, 488Majder Vladimir Kurt, Garsija

— 1/171, 225-232, 236, 337,414, 415; 2/337; 3/240, 246,269-271, 320

Majetić Franjo — 2/397Majhenič Lojze — 1/88Majnarić Kata — 1/124Majski — 1/127Majstorović — 3/254Majstorović Milan — 3/152, 491Majzec Franjo — 2/34Makedonac Čedo — v. Kostov-

skiMakić Stojan - 1/23; 2/353Maksim - 1/127Maksimović Živko — 1/159Mala — v. Damnjanović Živka

— Nakić Olga— Umičević Zaga

Maleš Ilija - 3/177



Maleš Tomo — 2/53, 54Malešević Branko Šofer —

3/341Malešević Milan — 1/90Maletić Veljko — 3/260Mali Rudi — 2/282Malinska Veselinka — 1/68—72,

434Mallardo — 3/40, 424, 425Malnar Fanika — 1/124Malovac Ludmila — 3/72Malović Bećir — 2/64Malter Savo — 1/115Malter Šćepo — 1/115Maljčik — v. Jakaša DaliborMamula Bogdan — 2/331Mamula Jovo — 2/330Mamula Rade — 1/117

Mamula Stevo — 2/331Mance Dragan 3/337Mandić — 2/366Mandić David - 3/168, 169,

171, 492Mandić fra Dominik — 2/388Mandić Ferdo — 3/212Mandić Radenko — 1/263, 264,

445; 2/242, 506Mani — v. Manuilski DimitrijeManini Karlo — 2/73Manojlović Pajo — 1/151, 439Manola Ivan Srećko —

1/231-233, 280, 325; 2/316;3/150, 151

Manuilski Dimitrije Mani —3/330

Maraković Nina — 2/198, 202Maras Grgo — 3/411Marasović Ante Mirko — 3/404,

405, 411, 417Marasović Olga Okrugla —

2/102, 159, 167, 168, 497;3/444, 449, 451, 455-460,505, 506

Marić Mihajlo - 2/513; 3/471,472, 507

Marić Mile — 2/70Marić Milomir — 1/439; 3/54,

67—71, 88, 486, 487Marić Miodrag — 1/154Marić Stana — 2/391, 393—396,

512Marija — v. Kidrič ZdenkaMarijan Dušan Zuco — 2/86Marijeta — v. Kidrič ZdenkaMarin Dragan — 2/497Marin Mlado - 2/368, 511Marinček Tone Bregar — 1/301Marinčić Mato — 2/463, 464Marinko Miha - 2/385, 386Marinković — 2/120

Marinković Ivo Slavko —1/356; 2/56, 174; 3/336, 362

Marinković Nikola — 1/89Marinković Marinko — v. Trinki

AlbertMarinković M. Radovan —

1/436, 445; 2/117, 495, 498Marinković Radovan — 2/65Marinković Venijamin — 1/264;

2/121Marinović Jovan — 2/467Marjanovac Vita — 2/88Marjanović Bogosav — 1/435Marjanović dr Jovan — 1/432;

2/218, 220, 226, 474,504-506; 3/99, 103, 115, 116,129, 488, 489

Marjanović Matija — 2/97

Marjanović Mirko Puljko —2/292, 508Marki Miha - 3/372, 374, 375Markić Andrija — 2/76Marko — v. Popovski Jelisije— v. Ranković Aleksandar— v. Srdelić Mirko— v. Vukmanović SvetozarMarkotić Vinko — 2/436—441,

514Marković — v. Kopinič JosipMarković Boro — 1/73, 243;

2/125Marković Dragan — 1/226, 228;

3/261, 270Marković Draža — 3/144Marković Ivan Irac —

2 / 2 7 2 - 2 7 4Marković Mihajlo — 1/9, 431Marković Moma Ćora —

2/465-467, 473, 481, 515,516; 3/146, 147, 473, 475, 490,507

Marković Nedeljko — 1/217,221, 222

Marković Nemanja — 2/465,483

Marković Ružica — 3/204, 216Marković dr Sima — 3/80Marković Stevan, Singer Stevo

- 1/72, 87Marković Veljko Grga — 3/248Marković Vojislav — 1/86Marks Karl - 1/9, 207Marović — 3/111Mars - 3/89, 90, 92, 93, 97Marti Andre — 1/229Martin — 2/67Martinac Grgin Jozo — 3/412Martini Rigoleto Kvarto — 1/23Martinič Alojz — 2/71, 495Martinović - 2/98; 3/387-389



Martinović Darinka — 2/302,303Martinović Mihajlo — 3/262Martinović-Pruner Dobrila —

2/302, 303, 508Martinović Ratko — 2/222, 223,

232, 234, 302, 303, 504, 505,513

Martinović Vasilije — 2/302,303

Marussi Vincenzo (Marušić Vi-co) - 2/312; 3/92, 169

Marušić Ivana — 2/454Marušić Ivica Ratko

2 / 9 5 - 9 7Marušić Jozo Pjesnik — 3/412Marušić Stipe — 3/42Marušić Vice — v. Marussi Vin-

cenzoMasarini Lavoslav —

3 / 3 9 6 - 3 9 8Maslarić Božidar — 3/320, 322Masleša Veselin — 1/357, 449Maslić Omer — 2/281Maslo Idriz — 2/305Maslov — 3/80Mata Hari — 2/391Matak Manču — 1/130Matanović Vlado — 1/105Materić Ilija — 1/74, 435Mates Leo — 3/340Mates Vanda — 3/204, 215, 216Matevž — v. Krivic VladimirMatić Boško — 1/171, 177, 184,

189, 265, 440, 445

Matić Božidar — 3/175, 288Matić Ivanića — 3/411Matić Petar Dule — 1/200, 441;

2/78, 496Matić Stojan - 2/350—354, 356Matijević — 3/254Matijević Miloš Mrša — 2/475,

480Matkar Mirko - 3/253, 259Matković — 3/254, 255Mati dr Josef - 2/213, 243, 245,

251, 267, 270-272; 3/165Mato — v. Vidaković MatijaMato - 1/127Matroz — v. Stepanović MilanMatšek — 2/91Mazalica Nikola Killer —

2/336; 3/268Mazovec Jože — v. Dolgan TineMazzolini Quinto — 1/42Mažar Drago Kostja — 1/321;

2/28, 300Mažar Josip Šoša — 1/164;

2/164; 3/177Mažić Stjepan — 3/258, 259, 267

Mecger — 3/387Medarić Jure — 1/236Medić Mićo — 3/152, 491Medo — v. Fejzić SafetMedunić Aco — 2/273Mehić Alija — 2/434Mehmedović Ćazim — 1/152,

153, 439; 2/25, 492Mehmedović Milka — 1/152Mehr Theresa Reza — 3/273,

275, 305Mejač - 2/342Mekas Spiridon — v. Broz Josip

TitoMenart Vinko — 2/301—303,

508Mendaš Leopold — 1/231Mesarić Blaž — 3/499 •Mesarić Ivan — 3/253, 258, 267,

312Mesarović Brana — 3/69Mešinović Huso — 2/430Mešinović Medo — 2/430Mešković Enver — 2/77Metiljević Avdo — 1/133Meyszner August — 1/33Micev (Micevski) Božin —

1/129, 130Michelli Leonardo — 1/120Mićanović Slavko — 2/77,

273-275, 496, 507Mićić Borivoje — 2/120Mićić Milenko — 2/99Midžić Fahro - 2/360-363Midžić Izudin Izo —

2 / 3 6 0 - 3 6 3Miha Marinko Polde — 1/99,100, 257

Mihailović Cvetin — 3/60Mihailović Dragoljub Draža —

1/34-36, 87, 174, 318, 336;2/113, 116, 128, 181, 182, 213,215, 218-246, 248-258,261-264, 266, 267, 290, 296,309, 310, 323, 335, 338-341,344, 345, 378, 383, 384, 450,451, 453, 498, 504-506; 3/5,25, 26, 32, 85, 90, 91, 93-96,99, 101, 103 — 109, 111 — 113,115-117, 121, 122, 124-127,129-131, 133-136, 154, 165,188, 201, 223, 234, 301, 303,404, 412, 429, 430, 432, 473,488

Mihailović Mihailo — 2/218Mihailović Sergije — 2/263, 268Mihajlo — v. Nešković BlagojeMihajlović Predrag — 3/283Mihajlović Živorad Šilja —

1/171, 177, 178, 181, 182, 198,



203, 211, 265, 440, 441, 445

Mihajlovski Kiril Grujica —1/22, 431; 2/84, 85, 496

Mihaljvić Niko — 2/445; 3/55,56, 187, 188, 192

Mihec Antun — 3/385Mihić Gojko — 3/156Mihić Ljubica — 1/151Mija Kelja - 1/102Mijakovac Nikica — 2/87Mijatović Milorad — 2/373Mika — v. Mladenović SretenMikan Milan — 3/385Mikan Olga - 3/385Mikanović Hrastko — 1/82, 83Mikšić Franjo — 2/59Mikšić Janko — 2/59, 76Mikulčić Franjo — 1/96, 97

Mikulić Franjo — 1/436Mikulić Toma Bugarin — 1/57Mikuljan — 2/359Milanović — 3/120Milanović Luka — 3/190Milanović dr Vladimir — 3/481Milašinčić Fanika — 3/336Milanšinčić Grga — 1/325;

3/145, 490Milat Niko - 3/412Milatović Mile - 3/204, 216,

270, 293, 494, 496, 498Milavić Ismet — 3/454, 455, 459,

460Milčić - 2/266Mile - 1/187Mile — v. Orešković MarkoMileta — 1/219Miletić Ivan — 3/267Miletić Jana — 3/267Miletić Stjepan — 3/258, 259,

267Miletić Vera Mira —

2/482—484, 487Milevski Dimče — 1/121 — 123,

437Miličević Risto — 3/97Milić — v. Baće MaksMilić Puniša — 2/67Milidragović Petar — 2/99, 497;

3/492Milinković Branko — 2/279Milivoj Marjan, Miško List —

1/105Milivojević Rade — 2/478

Milivojević Radivoje — 2/219Milković Ante - 3/309, 336, 498Milobratović Joco — 2/58Milojević Miloje — 2/88Milosavljević Aleksandar Leja

- 2/130, 499Milosavljević Dule — 1/264

Milosavljević Ljubinka — 2/467

Milosavljević Milorad — 1/257Milosavljević Milosav — 1/68,434, 445

Miloš — 2/67Miloš Ljubo — 3/254Milošević — 3/91Milošević Dragan — 2/318Milošević dr Slobodan — 2/173,

174; 3/35, 39, 42, 188, 215,274, 379

Milošević Srećko — 1/162Milošević Stojan — 1/119Milovanović Miodrag Lune —

1/219; 2/408Milovanović Nikola — 2/505Milovanović Rodoljub Šanga —

3/78

Milutin — v. Milutinović IvanMilutinović — 2/270Milutinović Dragoljub —

1 / 6 8 - 7 0Milutinović Ivan, Milutin, Čvo-

rak - 1/68, 69, 270-272;3/54, 119-121, 129, 157, 193,363

Milutinović dr Radomir Rade —2/403, 406-408, 413,417—420

Miljanović Nikola Karaula —2/332

Miljković Huška — 2/55Miljković Petar — 3/106Mimica Blaženka — 3/404Mimica dr Toma — 3/112, 403,

403Minda — v. Rekota ĐorđeMinić Milka — 2/467Minić Miloš Crni — 1/72;

2/227, 234Mioč Bosiljko — 3/190Mioč Dane — 3/190Mioč Tone - 2/54Mioković — 1/127Mira — v. Miletić VeraMirčetić Dragoljub — 2/18, 407,

408, 492, 513Mirić Aca Kabanjero — 1/230Mirko - 1/219Mirko — v. Zidanšek MilošMirković - 2/209Mirt Zvonko — 2/56Misirača Duško — 2/165

Misita — 2/451, 452Miskin Vaso - 1/192, 193;2/284; 3/194

Miša — 3/82Mišić — 2/359Mišić Aleksandar Aca —

2/224—226, 235, 248, 249



Mišić Jovo — 2/292Mišić Lujza — 2/224Mišić Milena — 2/224, 226, 504Mišić Radovan — 2/224Mišić Vojislav - 2/213, 224,

247-249, 504Mižić Živojin — 2/213, 224, 225,

234, 247Miško List — v. Milivoj MarjanMišković Gojko — 2/288Mišo — v. Jovanović Arsenije

KigiMišović dr Dragiša — 2/116,

498, 506Mita — v. Fliker MoricMitar - 1/190; 2/222, 223Mitić Dragan — 2/324, 327Mitić Milorad - 2/242, 250

Mitić Ranko — 2/322-325, 327,510; 3/166, 492Mitrinović Vlajko — 2/77Mitrofan — 2/452Mitrov Danko — 1/76, 230;

2/289, 291, 297, 307, 349-356Mitrov Vojin — 2/91, 92Mitrović — 2/233; 3/183Mitrović Dojčilo — 3/78, 81Mitrović Golub - 2/279-282Mitrović Mika — 1/84, 85Mitrović Milivoje — 2/253Mitrović Mitra — 2/44Mitrović Ratko Lanski — 1/263;

2/116, 118, 467, 468, 474, 475;3/71, 81-85, 87

Mitrović Stefan — 3/37Mitrović Vojislav — 1/87Mitrović Vukica — 2/475Mladen — v. Pijade MošaMladenović Milena — 1/88Mladenović Sreten Mika —

2 / 4 0 7 , 4 1 1 : 3 / 6 6Mladenović Stanko —

2/ 466- 469 , 515Mladinić — 3/336Mladen Petra — 2/40, 62Mladen Stanica — 2/40, 62Mladenović Veljko — 2/299Mlakar Drago — 1/231Mlakar Ivan — 3/305Mlečnik Pepi — 2/71Mlinar Stane — v. Rozman

FrancMochi — v. SmokvićModić Vasilije Vaško — 2/60,

61, 495Mogus — v. Mokus FranjoMoguš Franjo — v. Mokus Fra-

njoMohorovičić Milan — 1/124Mojsije — 1/19

Mokus Stjepan — v. Mokus Fra-njo

Mokus Đuro — 3/267Mokus Franjo — 3/253, 254,

258, 259, 267Mokus Kata — 3/267Molek Franjo - 2/317, 461;

3 / 3 8 6 - 3 8 9Molotov Vjačeslav — 3/10, 15,

16Moma — v. Buha VasilijeMomčilo — 1/127Momčilović Đorde — 1/377Momčilović Raja Marko — 1/91Momčinović Ela — 2/65, 66Momić Draginja — 2/393Momić Milan — 3/283Montani Vjećeslav — 2/56

Montesquie Charles — 3/7Monti Ante — 3/438Morača Milutin — 1/66, 74, 75,

434; 2/83, 496Morača Pero — 2/173, 174;

3/35, 39, 42, 188,215,274, 378Morović Šime Dragutin —

3/184, 185, 190Moša — v. Tomić MomirMoškov Anton — 3/238, 239,

316Mosettig Julije — 3/407Možek Anton — 2/379Mrak Antun - 3/317, 323Mrak Franjo — 3/166Mrazović Karlo, Gašpar, Ortega

- 1/127, 225, 226, 337, 391;

2/32, 63, 333; 3/237, 245, 246,248,- 251, 269 , 271, 312, 3 17,352, 361, 362

Mrdić Mitar - 2/286, 508Mrgud — v. Radonjić ĐuroMrkajić Trifko — 2/55Mrkić Marko — 2/316; 3/388Mrkonjić Petar — 2/217Mrkšić Luka - 1/6 1, 62, 434 ;

2/478, 479, 516Mrkšić Stevan — 2/327Mrša — v. Matijević MilošMrvoš Rade — 2/81Mudronja Franjo — 2/462;

3/385, 391, 392, 396, 398Müller Heinrich — 1/30—32;

2/472; 3/204, 302Muha — v. Kovačić OskarMujbegović Mustafa — 2/56Mujezinović Hasan — 2/369,

372Mujezinović Raif — 2/76, 496Mujić dr Safet — 3/96Mujkić Asim — 2/57, 494Mulini - 3/93



Muminagić Džemal Džemo —3/457, 458, 506

Munitić Ivan — 3/327, 334, 335Munitić Ljubica — 3/335Munižaba Milan — 1/373Mussolini Benito Duce — 1/40,

363; 2/73, 179, 311, 498; 3/45,156, 232, 418, 420, 474

Muštović Fejzo — 1/254Mutak Vladimir - 3/313, 314Muzulo Đordi — 1/121, 122

Nad Košta, Španac, Nedić —1/76, 231, 233, 317, 424, 443;2/43-45, 47, 48, 207, 209,288, 289, 291, 293, 294, 296,

298, 306, 347, 357, 358, 371,373, 494, 508, 511; 3/179

Nad Pavle — 2/434Nada G. - 1/120Najev Ivan — 3/419Nakić Olga Mala - 3/204, 216,

291, 457, 458Napijalo Mišan — 2/316Narandžić — 1/95Nassenstein Alfred — 2/266Nastasić Mita — 2/93Natlačen Marko — 2/182, 375,

378, 387, 388Naumovski Naum Borče —

1/130Naumov Stiv — 1/315Nazor Vladimir — 1/8, 56

Nedeljković Dušan — 1/219Nedeljković Radisav — 2/117,499

Nedeljković Radoje — 3/106,119-123, 127, 129, 131, 132,134, 135

Nedić Košta — v. Nad KoštaNedić Milan — 1/36, 94, 95,

173, 268-270, 318: 2/79, 116,119, 155, 228, 230, 231, 249,258, 261, 262, 267, 270, 333,407, 409, 410; 3/26, 27, 29,106, 121, 149, 201

Nedić Nedo - 3/180Negovanović Milan — 1/202Nemec Martin — 3/238Nemet Vladimir Braco — 2/456,

457

Nenadić Aleksa — 2/393, 394,512

Nenadović — 2/464Nenadović Nikola — v. Golubić

MustafaNešković Blagoje Doktor, Mi-

hajlo, N. Španac — 1/68, 148,

230, 443; 2/227, 474,481-484, 486—489; 3/10, 37,47, 50, 54, 67, 75, 115,338-340, 343, 351, 352, 378,487

Nešković Borivoje — 3/55, 63,66, 69, 486

Neubacher Hermann — 3/202Neuhausen Franz — 2/244;

3/53Nikčević — 3/144Nikić Augustin Gusti — 2/427,

514Nikitović Milivoje Furtula —

1/264Nikola - 3/76, 77Nikolić Ljubo — 1/265Nikolić Stojan — 3/491

Nikolić Voja, Student — 2/227Nikolić Vojislav — 3/481Nikoliš dr Gojko — 3/197, 319,

320, 499Nikolov (Nikolovski) Pande —

1/129, 130Nikšić Janko — 2/494Nikšić Milenko — 2/242Nikšić Mirko — 2/321Nikšić Tomo — 1 /4 47Nikšić Vladimir — 1/436, 445;

2/65, 117, 495, 498N N — v. Kopinič JosipNišević Dmitar — 2/326, 327Nonnemacher — 3/283, 284Nora — v. Šegvić ZlataNos — v. Lončarič Vladimir

Novak — v. Broz Josip TitoNovak Đorđo — 3/375Novak Franc — 2/284, 285;

3/162Novak Ivan — 3/398Novak Karei Karlo - 2/182,

338, 339, 379; 3/116Novak Vera — v. Pataki MaricaNovaković — 2/408Novaković Grujo 2/399, 512Novaković Jakša — 3/133Novaković Ljubo — 1/190;

2 / 227; 3 / 126- 129 , 131- 133 ,135, 144

Novaković Mirko — v. MaglajlićŠefket

Novaković Nikica — 1/79, 435Novaković dr Niko Longo —

3/414Novaković Ostoja — 2/273Novaković Vlado - 2/317, 461,

509, 515; 3/385, 386, 396, 397,502, 503

Novosel—Brnčić Nada —3/212, 214, 216



Novosel Marijana — 3/212, 214,216Novosel Ozren — 3/212, 215,

217, 218, 272, 275, 278,282-287, 289, 291

Novosel Vanda (Mates, Bace) —3/205, 210, 216-218, 276,280, 281, 285, 287, 289, 340,497

Njegoš — 2/505Njegovan — 1/86

Obradović Milan — 1/256;2/511

Obradović Milena — 3/275Obuljen Nikola — 3/375Očak dr Ivan Ico - 3/313-315,

405, 410, 483, 491, 499, 503Odić Slavko - 1/16, 432, 433;

2/299, 360, 458, 459, 493, 498,499, 511, 514-516; 3/299,484, 488, 489, 492, 493, 495,497, 498, 501, 502

Odić Srdan — 3/480Odić Tihomir — 2/431Odić Zvonko — 1/142, 438O'Donovan Patrick — 3/106,

119, 131-135

Pacak Franjo — 3/186Padolo - 2/315Pagać Viktor — 3/397Paja — v. Bajić SlobodanPajević Ljubivoje — 2/247, 506Pajić Josip Maltar — 3/451, 453Pajić Lujza — 2/139Pajović Ljubivoje — 2/116, 124,

498, 499; 3/82Palenta — v. Ugarković StipoPalošević Miodrag — 2/223, 224Pandurović Mirko Laza — 2/66Panić Todor — 3/164Pantelić Milojica — 1/436, 445;

2/65, 117, 495, 498Pantelić Vojislav — 2/233, 236,

237, 505Pantić Branislav — 2/227Panzinger — 3/302Pap Pavle Šilja — 3/10, 18, 341Papa — v. Kraš JosipPapić Augustin — 3/423Papo Moris — 2/57Paprić Đorde — 3/283

Parezanović Miroslav — 2/481,482, 487Parezanović Olivera — 2/481,

482, 487Parma Enzo — 3/166Parodi Eglio - 1/121Parović Blagoje — 3/55, 322Pašajlić Đoko — 2/26, 493Pašalić Viktor — 2/430Pataki Marica, Novak Vera —

3/150, 151Paternoster Mladen — 2/426Paternoster Neda — 2/426Paternoster Ratko — 2/421,

426—429Patrik — v. O'Donovan PatricPatrović Olga — 3/83Patrović Vujo — 3/83Pauković Marko — 3/260Paulus, Friedrich von — 3/371Paunović Davorjanka Zdenka —

1/68, 69, 173Paunović Stanko Veljko —

1/200, 315Pauš Vilko - 2/455Paut Mira - 3/213, 216Pavčić Slavko — 2/430Pavelić Ante — 1/194, 2/53, 55,

106, 107, 153, 155, 162, 216,309, 314, 374, 438, 498, 504;3/27, 29, 158, 159, 201, 235,238, 247, 249, 261, 284, 288,289, 293, 294, 316, 369, 375,393, 410, 414

Pavelić Hanna Ana — 3/174,

204, 215, 216, 218, 272, 289,291, 304, 450, 451

Paver Vjekoslav — 2/443;3/189, 191, 284, 288

Pavić Branko — 1/115Pavić Dobrosav — 1/263Pavić Marica — v. Jošt Pavić

MaricaPavić Petar — 3/411Pavišić Mira — 1/125Pavković — 2/98Pavletić dr — 3/260Pavlić Nikica — 1/23Pavlin - 2/343Pavlov Dimitrij — 3/318Pavlović — 2/487Pavlović Aca — 1/209

Pavlović Draganče — 2/144, 146Pavlović Dragoslav — 2/230,

237, 240Pavlović Dušanka —

3/257-259, 267Pavlović Ljuban — 1/386Pavlović Milica — 2/478



Pavlović Mladen — 3/326, 327,500

Pavlović Petra — 2/399Palović Rade Stric - 1 /3 70Pavlović Ratko Ć i ć k o — 1/22;

2/85; 3/58, 61, 62Pavlović Tiosav — 2/79Pavlović Živojin — 1/190Pecotić Bartol — 3/391Pečarski Žika, Kosančić— 1/213Pečenica Rifat — 2/459, 515Pećanac Milovanović Košta —

1/35, 36, 68, 69, 270; 2/84, 85,116, 155, 213, 217, 219, 222,223, 227-229, 235, 264, 289,290, 331, 405, 416; 3/126, 127,144, 147, 151, 403, 473, 490

Pejašinović Vlado — 3/395

Pejčinović-Radman Ljubica —2/428, 429, 514

Pejić - 2/265Pej(i)nović Janko — 1/201, 202Pekiša Vuksan — 1/74Pelagić Vaso — 2/210, 295Peleš Momčilo - 1/39, 432Peligre Raffaello — 3/167Pelzl Elizabeta — 3/260Penezić Slobodan Krcun —

1/169, 171, 172, 180, 184,186-191, 264, 265, 440, 445;3/88 128

Penić Äleksa — 2/293, 459, 508,515

Pera — v. Posavski PeraPerajica — 3/215

Perat Jure — 3/411Perica — v. Petar Kriger, »tajnovojno lice«

Perić - 2/280Perić Ignjatije Gnjaco — 3/175,

176, 490, 492Perić Marko — 3/317Perić Slavko — v. Pipan SlavkoPerić Vlado Valter — 2/279,

282; 3/117, 448, 457, 465Perinović Stevo — 2/70Perišić ing. Ivan — 3/330Perlić Pavao — 1/89, 99Perović Brana — 2/473, 474, 516Perović Lepa Seka — 1/45, 433;

2/289, 303, 304; 3/45,378—380, 444, 505

Perović Miloš — 1/111Perović Novica — 2/407, 408Perović Puniša — 1/366Peršić Petar — 2/209Peruničić Mile — 3/60, 61Pešić Milorad — 2/252, 253Pešić Vera — 3/68Pešut Pero — 2/66

Petar — 3/435, 436Peter — v. Kidrič BorisPetermanec Ivan — 3/498Petković - 1/102, 196; 3/414Petković Stjepan — 2/34Petovar Rudi — 2/279, 280Petarč — v. Škerlavaj MilanPetričević Jozo — 3/369Petrić — v. Gerl LjudevitPetrić Pile — 3/194Petrić Šime — 1/89, 436Petronijević F. Andra — 1/278Petrovečki Franjo — 1/96Petrovič — 2/67, 68Petrovič dr — 2/367Petrovič dr — v. Velebit dr Vla-

dimir

Petrovič ing Bartol — 3/336

Petrovič Boško — 2/129Petrovič dr Gruja — 1/231Petrovič Ljubo — 1/82, 83Petrovič Mato Matija — 3/374,

376Petrovič (Žika) Nikola, Debeli

- 2/479Petrovič Razumenka — 3/66Petrovič Sergije — 3/412Petrovič Vojislav — 2/475, 476,

489Petrovič Zdenka — 3/336Petruhar Slavko — 3/178Petrušćak dr Zvonimir — 3/283,

284Pick Wilchelm — 3/319, 321Pijade Moša, Janko, čika-Janko,

Šiki, Mladen — 1/14, 134,323, 378, 412, 424; 2/16, 105,145, 269; 3/30, 118-120, 126,128, 129, 165, 252, 357

Pilaure Zvonimir — 2/399Pilav Hasan — 1/134Piletić Velimir — 2/227Pilot — v. Frgec IvanPintar Mih a - 1/ 231Pintar Zlatko — 2/462; 3/385,

3 9 0 - 3 9 2 , 3 9 6 - 3 9 8Pintu 1 Ahmet — 3 /2 27Pipal Tomo — 3/144, 145, 244Pipal Zvonko - 3/144, 145, 244Pipan Slavko - 2/231, 280Piperski Božana — 1/222Pire Franjo — 3/374, 376Pisar — v. Kazaz MuhamedPišman — v. Jovanovski Metodi-

jePitu Guli - 1/129, 130, 438Pivac — v. Devčić IvanPivašević Novak — 2/307Pivljanin Bajo — 1/93Playfair — 3/46



Plećević Čedomir — 3/186, 188,203Pleho Jozo - 3/412Plenča Dušan — 3/437,492, 505Pletelić Teufik - 3/177, 178,

180Plivelić Oskar — 1/34Počuča Mile — 2/356Podgornik Adolf — 2/430Podgornik Branko — 2/430Podgornik Dinko — 2/430, 431,

434, 514Podgornik Marijan — 2/430Podunavac Bogdanka Seka —

3/252, 257, 259, 260, 263, 266,267

Podunavac Danilo — 3/267Podunavac Milutin Mićo —

3/260Poje Kazimir — 3/445, 446, 454,

455Poje Rudi — 2/60Polde — v. Marinko MihaPolicer Stjepan dr. — 3/260Poliko Vinka Iva - 3/418Politeo - 3/323Polovina Gojko — 1/65, 76, 434;

2 / 3 5 0 - 3 5 6 , 3 8 1 , 3 8 2 , 5 1 0 , 5 1 1Poljak Pavao — 3/253, 259Poljanac Branko, Stanko —

1/268, 314, 424, 445; 2/43,246, 506

Poljanac Tomaž — v. KvederDušan

Popadić Branko — 2/286, 288,

508Popaja — v. Jovanović MilenkoPopara Miro — 3/156Popara Uroš Grom — 3/243Popit Franc — 2/381Popivoda Krsto — 2/467Popović — 3/435Popović — v. Golubić MustafaPopović Bogdan — 3/347, 348Popović Čedomir Čedo — 3/68,

69, 145, 164Popović Dana — 3/251, 260, 266Popović Dušan — 1/84, 85;

3/439Popović Jevrem — 1/219Popović Jovan — 1/219Popović Jovo — 3/405, 410, 483,

491, 503Popović Koča, Posavski Pera —

1/73, 243; 2/148, 154, 257,318, 500; 3/161, 184, 185, 193,201, 207, 234, 237, 274, 276,280, 281, 294, 491, 493

Popović Miloš Durin — 2/232,282, 447, 449—451, 453, 454

Popović Milovan — 2/67Popović Mirko Miro —3/186-188, 192

Popović R. Krsto — 2/67Popović Nebojša — 3/75Popović Onisim — 3/437Popović Pajo — 3/401, 431, 432,

4 3 6 - 4 3 9Popović Pero Aga — 3/334Popović Slobodan Bakula —

2/121Popović Stevo — 2/273, 507;

3/410Popović dr Svetislav — 3/205Popović Uglješa — 1/432Popović Vaso — 2/304Popović Vlada — 2/408Popović Vladimir Vlado, Špa-

nac, Doktor — 1/73, 74, 76,230, 233, 235, 257, 274; 2/9,106, 108, 135, 136, 186, 313,356; 3/10, 34, 46, 79,309-311, 320, 330, 332,338- 340 , 343- 346 , 351- 353 ,357, 361, 420, 421, 450, 451

Popović Y'adislav — 3/66Popović Žarko — 2/226Popovski Jelisije Marko — 1/22Popovski Tošo - 2/472, 473,

486, 516Popržen Lucija — 2/208Posavec Jernej — v. Maček Ivan

MatijaPosavski Pera — v. Popović Ko-

ča

Poslek Antun — 3/267Poslek Vera — 3/267Poslek Viktor - 3/253, 257, 258,

267Pošinger — 1/173Poštić Radisav Radiša — 3/81Potkonjak Aleksandar Braco —

2/427Potočnik Fr. Duplji — 2/343Pott, Eugen von — 3/195, 196,

278, 279Poturica — 1/117Povasović — 3/422Pozderac Hakija — 2/373Požun Katica — 3/498Praportnik Alojz — 2/375Pravdin — 3/89-91, 93, 94

Pravica Dragica — 3/186, 188,203Pravica Rade - 3/97, 186, 188,

203Pravoslavac — v. Šinko StjepanPrebeg — v. Brezović NikolaPređa Savo - 1/104, 437;

2/103, 105, 497, 498



Premrov Janez — 1/141Prentović Niko — l/93_Preradović Živojin Živo —

2/305Presi Ivan — 3/253Preverek Rudi — 1/151Pribanić Ivan — 3/266Pribanić Manda — 3/266Pribanić Martin — 3/213, 253,

257, 258, 266Priča Dane — 2/321Priča Ognjen - 1/100; 2/435;

3/336Priča Srdan — 2/435Prika — v. Krajačić JosipPrikril ing Boris — 3/314, 315,

499Primorac Rudolf Rudi — 3/401,

411, 421-423Princ — v. Cvetojević MilanPrincip Gavrilo — 1/192; 2/70,

393Princip Slobodan Seljo —

1/258; 2/261, 263Princip Vukica — 3/459Prodanović Bora — 2/486, 3/97Prodanović Dane — 2/309Prodanović Milica — 2/486Prodanović Mirko Sever —

1/81, 435Prodanović Pero — 3/251, 260,

265, 266Prohaska — 3/175, 176Prokić Dragomir Lola — 1/84,

85

Prokić dr Lazar — 1/84Propadalo (Propalo) Ljuba, Lju-

bica — 3/190Prosen Milan — 3/140Prošić — 2/171Protić ing Mirko — 2/79Pstrocki ing. Đorde —

2/437-439, 441, 442, 514Pucar Đuro Stari — 1/67, 146,

365; 2/27, 293, 371, 393, 433,456, 457; 3/379

Pući, kapetan — 3/143Puda Dušan Savo — 2/80, 408Pušić — 3/387-389Pušić Stjepan — 3/239Pužić Stevan — 2/78

Račić S. Dragoslav — 2/233,270, 451-454; 3/161

Radaković Jovo — 1/373Radaković Mićo — 1/74Radaković Mirko — 1/114, 437

Radaslić Mustafa Mićo —3/445, 446Radašlić Hamid — 3/494Rade Španac — 3/162Radenković Mile — 2/79, 80Radetić Luka — 2/305Radić Milorad Braco — 2/298,

303Radić Luka — 3/179Radić Rade — 2/294—299,

303-305, 335Radić Simo - 2/497; 3/163, 492Radić Stjepan — 1/213Radivoje — 2/67Radivojević Dragoljub — 2/478Radlović - 2/171Radman Milan — 2/428Radman Svjetlana — 2/428Rado Alexander Šandor — 3/9,

14, 76, 483, 487Radoičić Timotije — 3/83, 84Radonjić Đuro Mrgud — 1/81Radosavljević Dobrivoje —

1/367; 2/20Radosavljević Momčilo — 2/118Radoš - 3/108Radošević Vladimir Vlado —

3/212, 213, 216Radovanović — 3/75Radovanović Jovan — 2/67Radovanović Milan — 1/253Radovanović Milivoje — 2/120Radovanović R. Jovan Jovo —

1/94, 264, 436, 445: 2/116,117, 120, 121, 495, 498, 506

Radovanović Stanko Udarnik —1/342, 343

Radović Mile - 3/127, 128, 131Radović Vukota — 1/83, 435;

3/491Radulović Blažo Cvikeraš —

2/ 447 , 478- 480Radulović Ilija — 2/41, 494Radunović Blažo — v. Radulo-

vić BlažoRadenović Stevan Stevo — 1/41,

74; 2/482Ra-ec — v. Rapotec StanislavRafajlović Voja — 2/234, 235Rafaneli Ivan — 3/412Rahelić Slavko - 2/81, 82Rainer dr Friedrich — 2/155,

342, 343Raja — v. Momčilović MarkoRajić Franjo — 2/210Rajner — v. Jazbinšek ViktorRajnić Dragan Rajpreht — 1/59,

433Rajnman — 3/148Rajnpreht — v. Rajnić Dragan



Rajter Jaša — 1/68, 69

Rajter Milada — 1/70Rakić Dragomir — 2/239Rakić Mirko — 3/147Rakinić Milić - 2/315—317;

3 / 3 8 7 - 3 8 9Rakita Mile Čedo — 2/208Raković Moša — 2/478Ralić Đuro — 2/318Raner Nada — 2/75Rangaper Bora — v. Dedijer

VladimirRanko Ante — 2/463Ranković Aleksandar Marko,

Leka — 1/14, 67-69, 77, 162,175, 176, 190, 219, 278, 279,306, 307, 312, 313, 323, 324,365, 366; 2/16, 105, 128, 139,

145, 227, 228, 269, 284, 285,464, 469; 3/47, 54, 58—62, 65,68,69, 73,81,84, 184, 193,211,273, 274, 277, 330, 363

Ranzinger Greta Hilda 1/99Rapotec Stanislav Stanko —

3/99, 106-118, 125, 134, 423,424, 428, 429

Rašeta Boško — 1/41, 74Rašić Josip Visoki — 1/123, 124Rauš Stevo — 2/368, 511Raušević Marija — 3/317, 323Ravlić Pejo — 2/221Ravot Ernest — 3/416Reberscheg Arrigo — 3/412Reberscheg-Calle Amilia —

3/412Rebić Raco — 2/108Rebić Mirko — 1/236Reichentaler — 2/112Reić Ivan — v. Končar RadeRekota Đorde Minda — 1/121Reljić - 2/236Rendel — 3/116Repak Salko — 2/36, 37Repić Ivan — 2/73—75Resanović Ljuban — 1/92, 93Rešak Janez — 2/379Rexeisen Hans — 1/34Rezaković Enver — 3/445, 446Ribar dr Ivan — 1/56; 3/277,

331, 358, 364, 368, 371, 373,376

Ribar Ivo Lola, Fischer, Fišer —1/12, 68, 69, 99, 209, 219, 235;

2/29, 116, 128, 136, 139, 145,147, 153-155, 184, 186, 187,192, 256, 344; 3/27—29, 31,35, 37, 38, 50, 51, 74, 86, 99,114, 115, 119, 128, 207, 277,280, 307, 331, 346, 348,350-354, 357, 538, 360,

362-364, 367, 368, 371, 373,

375, 376, 378, 451, 477Ribar Jurica — 1/209, 219;

3/128Ribar Veljko — 1/443Ribbentrop Joachim von —

3/153, 154, 297, 301, 325, 326,491

Ribić Josip — 3/498Ribnikar Jara - 1/7 2, 435Ribnikar Vladislav, Direktor —

1/68, 69, 72Richter — 3/325Riess Kurt - 1/44, 433; 3/470,

507Riger Peter — v. Kriger PetarRihtner Anton — 3/213Rimac Martin — 3/494

Rimac Stanislav Stanko — 2/459Rintelen, Enno von — 2/153Ristanović Tomo — 1/85Ristić Marko — 2/317Ristovski Eftim — 3/87, 487Riter — 3/471Ritz Ludwig — 3/242Roatta Mario — 2/153, 156;

3/186, 188, 191, 192, 425Rob Antun — 3/340Robotti Mario — 2/155, 156Rodić Slavko - 2/43Rodić Srdan — 1/75Rodić Stevo — 1/74Roglić — 3/431Rogulja - 3/289, 290Roje Karlo — 2/289, 303, 426Rokonjić — 3/292Rolinger Braco — 2/77Rolović Niko — 1/93Romac Paško — 1/148, 163, 200,

207, 441; 2/104, 145, 500;3/183, 493

Roman — v. Vidaković MatijaRončević Petar — 3/411Rösener Erwin — 2/343Rosić Bogdan — 1/86, 87Rossi Alberto — 3/465Roš Đorde — 2/229Rotbart Vladimir — 1/44, 433Rovat — 3/409Roza — v. Kopinič StelaRozman Franc, Mlinar Stane —

3/225

Rožman dr Gregorij — 2/182,

398Rožman Stanko — 3/391, 398Rubčić-Brkljačić Kata — 3/167Rubčić Nikola — 3/168, 492Rudi Mali — v. Mali RudiRudić Milena — 3/275Rudolf Ivan — 1/168



Rukavina Ivan Ivo, Vladić —

1/279; 2/28, 313-315; 3/75,150, 309Rukavina Josip Joso — 3/349,

350Rukavina Juce — 2/46Rukavina-Prohaska Neda —

3/337, 500Rukavina Stevo — 1/236Rundštet — 3/235Rus Jože, Andrej Hribar — 2/28Rus o Ben o — 1/1 21 — 123, 437 'Rutić Ivka — 2/36Rutić Joža — 2/36, 37Rutić Stjepan — 3/376Ruzziero — 3/429Ružić Milena — 3/406Ružić Mira — 3/13

Ružić Zdenko — 2/439, 441, 514

Sabljak Petar — 3/181Sadiković Ajša Iška — 2/361,

369, 371, 372Sadiković Muhamed Škrab —

3/461Saili Dragutin, Konspirator,

Korla - 1/226; 3/259, 260,311, 361, 362, 375, 378

Sale - 3/150Salihodžić Fehim — 3/267Salihodžić Hamifa — 3/267Salihodžić ing. Junuz, »Srp 2«

- 2/347, 361-364, 369-372,

511Salihodžić Nijaz, »Srp 1« —2/360, 361, 372

Salihodžić Safet — 3/258, 259,267

Salihodžić Zlata — 2/372Samardžić Luka — v. Golubić

MustafaSamardžić Petar — 1/63Samardžija Stevo — 1/159, 439;

2/509Samohin — 3/80, 81Saraga Sima — 1/263Sarajčić prof. Ivo — 3/252, 260,

266Sarajlić Abdulah — 2/56, 494Sarić - 2/67

Sarić Ethem — 1/254Saša - 3/436Sattler Bruno — 1/34Savanović Petar — 2/293Savičević Svetozar — 2/464Savić Ana — 3/82Savić Branka — 3/81, 82,

84-87, 97, 105, 331, 333, 487,

488, 500Savić dr Pavle Paja — 3/29, 30,49, 81-87, 105, 126, 127, 333

Savić Sreta — 2/492Savković Svetislav — 3/490Sažunić Milivoje — 3/246, 247Scaminacr — 3/410, 419Schäfer dr Emanuel — 1/33,

210; 2/229, 484; 3/222, 231,233, 291, 301, 302, 460

Schäffer Erich - 3/195-198Schardt Josef - 3/187, 191, 192,

195, 196, 206, 220, 221, 295,305

Schesto Aleksandar — v. ŠestoAleksandar

Schmidt - 3/141

Schneider — 2/30Schrempf Franjo — 3/257—260,267

Schrempf Magda — 3/267Schrempf Puba — 3/263Schulze-Boysen Harro — 3/14Sedi — v. Kendelj StjepanSeferćehajić Ibrahim Ibrica —

3/190Seka — v. Podunavac BogdankaSeka — v. Perović LepaSekulić Ilija — 2/55Sekulić Janko — 3/144Selihar Venčeslav — 1/231Selim - 2/427Selin Marko — v. Forte KarloSelman Jusuf Crni — 2/424Seljo — v. Princip Slobodan

Semelić Branko — 3/337, 347Semencata Jozef — 2/73—75Senka Nikola — 2/61Serafim Franjo — 1/230Serdanović Nikola — v. Sreda-

nović DmitarSertić Anka Ankica, Cincipinka

- 3/213, 214, 268, 450, 451,453, 506

Setin Flavio — 3/166Sever — v. Prodanović MirkoSeverović Ivan — 3/177, 178,

180

Sfigo Umberto - 3/425Shea, sir John — 2/218Shirer R. William - 3/483Siegelhuber Georg — 3/275

Siegelhuber Othmar — 3/273,275, 305

Sierra Vincent Kent — 3/8Sigmund Josip - 2/142; 3/448Sikimić Mirko — 3/163Sikošek Anton — 2/79Simeoni — 3/425



Simenić (Suknaić) Jelka —

3/262Simenić Marko — 3/309Simić Dane — 2/61Simić ing. Lazar — 3/330Simić Slobodan - 2/79, 80Simović Dušan — 1/203, 204;

2/241, 265; 3/107Simović Nikola - 3/253, 267Singer — v. Marković StevanSinger M. — 3/366Singer Vladimir Vlado — 3/239Sinobad Nenad — 3/438Sirovatka Vlado — 3/359Sivac Derviš — 2/456, 515Skala H. - 3/278Skalar Ivan — v. Skante PetarSkante Petar, Ivan Skalar —

3/225

Skopljak Fehim Crljenko —2/369^370

Skrigin Zorž — 2/36Slatinac Nikodin — 2/61Slarić Josip — 3/253, 258Slipčević Luka — 3/494Slobodan — v. Kikić HasanSlobodan — v. Žilnik KonradSlokovć Angelina Andelina —

2/75Slovenac — v. Babič BrankoSmilkovski Aleksandar Žuhraj

- 1/91, 92Smiljanić Dmitar — 2/293Smiljanić Marija — 3/174Smoković Mochi — 2/93, 94Solarić Branko — 1/71, 72, 86Solarić Josip — 3/267Solarić Marija — 3/267Solarić Mija - 3/267Soldo Arsen — 1/434; 3/497Solid — v. Andrić DušanSonns Stephan — 3/228, 229,

231, 495Sopčić Dragutin — 3/446, 455,

459Sorge Richard — 3/7, 14, 16Sotirović Dragan — 3/95Sotirović Ratko — 3/94, 95Sotirović Sotir — v. Dožić LazarSpan — 3/108Spasić Branko Španac — 3/445,

446Spasovski Aleksandar — 1/91,

436Spee, von — 2/156Spoja Ivan — 1/116Spužević dr — 3/228Srba - 1/73Srdelić Mirko Marko — 3/411,

431, 432, 435, 436, 439

Srdić Marko - 1/75

Srđenović — 2/336Srebrenjak Ivan Antonov, Ivan-

čić, Kemičar, Doktor, Stefano-v i ć - 3/10 , 11,30, 39, 79, 307,323, 327, 329, 331-338,341- 347 , 349- 360 , 364- 366

Srećković Mirko — 2/504Sredanović Dmitar —

2 / 3 2 3 - 3 2 6Srp — v. Salihodžić Junus, NijazStahl Fritz - 2/159, 161-163,

169, 171, 443, 444; 3/38Staljin — v. Visarinovič JosipStambolić Petar Pero, Bošnjak

- 1/1 63; 2/46 6, 467, 470,481; 3/74, 75, 146

Stamenković Dragi — 2/407,

410-412, 513Stamenković Jelena Leposava,Lepa, Lenka — 2/406, 407,413

Stamenković Trajko — 1/200Stanarević Teodor — 1/89Stane Mlinar — v. Rozman

FrancStaničić Mihajlo — 3/474Stanić Ivica — 2/430Stanić Luka — 2/120Stanić Ljubo — 2/120Stanić Milan — 3/335Stanisavljević Dimitrije, Fur

man, Krka - 1/205, 206, 213,230, 442; 3/67

Stanisavljević Piljo — 3/260Stanišić — 3/141

Stanišić Bajo — 2/259; 3/125,133

Stanišić Milija — 3/96Stanko — v. Paunović VeljkoStanko — v. Poljanac BrankoStanković Đorde Jole — 2/78,

79, 496Stanković Milivoje — 1/220, 442Starac Vujadin — 1/82Stari — v. Broz Josip TitoStari — v. Galeković JosipStari — v. Janić VladoStari — v. Pucar ĐuroStariha Janez — 2/417, 418Starina Novak — 1/82Stefanović — 2/415Stefanović — v. Srebrenjak Ivan

Stefanović-Karadžić Vuk —2/401

Stefanović dr Somborac —2/228

Stefanović Milun — 2/477, 488Stefanović Mladen — 3/133Stefanović Nenad — 3/375, 390



Stefanovć Stefan — 2/121

Stefanović Stojanka — v. Janko-vić StojankaStefanović Svetislav Ćeća —

2/119Steinberger Adolf, Domjanić

Drago - 2/318, 319, 321Steiner Joso Josip — 2/330;

3/326, 327Steinhardt — 3/15Stela — v. Kopinič RozaStepanović Milan Matroz —

2/478, 479Stepanović Obrad — 2/234Stepanović Petar — 3/163Stepinac Alojzije — 3/116, 117Steva Španac — v. Krajačić Ivan

Stevo

Stevan — v. Krajačić Ivan StevoStevanović — 3/475Stevanović Jovo — 3/475Stevanović dr Miladin — 1/161,

437, 439, 444Stevanović Stanija — 3/475Stevanović Stevan, Zoran —

2/414-420, 513Stevo — v. Hrnčević JosipStevo — v. Krajačić IvanStilinović Marijan — 1/135, 200,

209,219, 226, 411,441; 2/335;3/137, 174, 193-197,199-202, 204, 206, 217, 234,237, 265, 293, 295, 303, 494

Stilinović Tomislav — 3/175,288

Stipe Dugi — v. Đaković StipeStipčević Vjekoslav — 3/391,

398Stipetić ing Julije — 1/183, 184;

3/454, 455, 459, 461Stišović Obren Obrad — 2/68,

94, 164, 168, 169, 495,497, 501Stjepanović Mile — 2/331Stoilović Zaga — 2/467Stojadinović Dragiša — 1/84Stojadinović Milan — 1/35;

2/217, 485, 504; 3/107, 140Stojanović Jovo — 3/445Stojanović Ljubomir — 1/85Stojanović dr Mladen — 1/367;

2/291, 292, 294, 295, 297, 299,457

Stojanović Ruža — 1/85

Stojkov Trajko — 1/91, 436Stojković Slavko — 2/512Stojnić Petar — 2/295Stojanović Veljo Velimir —

1/143; 2/27, 305, 353Stokić Petar — 1/230

Strasser-Hebrang Cecilija —

3/262Stric — v. Pavlović RadeStričević Jovo — 3/213Strizić Tomo — 2/75Strugar Đuro — 1/92: 2/227

468-470Strugar Peter — v. Leskošek

FrancStuart - 3/129Stupar Vojo — 2/220-222, 297,

307, 504, 508Stuparić Darko — 3/81, 318,

319, 323, 326, 358, 364, 366,487, 499, 500

Stüwe Heinz — 1/210-212;3/205, 206, 241, 242, 281-283,285-288

Sučić Drago Darko — 3/190Sukić Mirko — 3/260Sukulov Viktor - 3/8Sulzberger C. L. — 3/134, 135Suljović Zahida — 1/192Sušnik - 1/88Sute Alojz — 2/381Sute Jurij — 2/381Sveta — 3/79Szdressy — 3/230Szdressy Emma — 3/207, 209,

211, 225, 226, 229-234, 241,494, 495

Szdressy Fritz - 3/225, 226,228-231

Šaban Ivan — 3/253

Šabić Stevo — 3/252, 260, 266Šahinpašić Šahin — 3/461, 462

Šakić Marko - 3/184-186, 189,199, 201

Šakota Slobodan — 1/445Šanga — v. Milovanović Rodo-

ljubŠantić - 3/41Šantić Elizabeta — 3/390Šantić Mato — 1/166, 167Šaponjić Miodrag — 1/94Šarac Marko — 1/118Šarić Marija — v. Has-Broz Her-

taŠašek Marijan — 3/397

Šator Ibro - 1/431Šćekić Vlado - 1/161Šeatović Mara — 3/174Šegrt Vlado - 3/155, 194Šegrt Krsto - 3/182Šegović ing Petar — 3/314, 499Šegvić Zlata Nora — 3/174, 204,



215-218, 265, 272, 289, 291,417, 450

Šehić Bećo — 2/349Šehić Nusret — 2/216, 504Šehtl Franjo — 2/66Šejatović Joco — 3/252Šenk Oskar — 2/434Šentjurc Lidija — 2/512Šepak Josip — 1/109, 110Šercer Ljubo — 1/167Šeremet Ante — 2/372Šeremet Muhamed, Mehmed,

Meho - 3/190Šesto Aleksandar — 2/162Šibinac Mijalko — 3/83Šibinac Ratko — 3/83, 487Šibi Ivan — 1/58, 100, 433, 436Šiki — v. Pijade Moša_

Šilja — v. Mihailović ŽivoradŠilja — v. Pap PavleŠiljegović Boško — 1/105;

2/164;, 167, 169, 174, 175Šimac Franjo — 2/76Šimac Marko — 3/337Šimić Neda — 2/287Šimić Rudolf Rudi — 3/258,

259, 266, 267Šimoković — 3/293Šimović Nikola — 3/258Šimun Stipe — 1/112Šimunović Anton — 3/501Šinko Ervin — 2/311, 509; •

3/143, 470, 490, 507Šinko Ljudevit — 3/369, 374,

376

Šinko Stjepan, Pravoslavac, Ja-kovljević Stevo — 3/106-108,110, 114-116, 428

Šinko vac — 1/1 02Šipka - 1/75Širbegović Ćemal — 2/64Širinić Veljko - 1/322Šišmanović Stanko — 3/70Škarica Nebodar — 3/305Škarić Anica - 1/143Škerlavaj Milan Petrač —

2/187, 379, 511Škondrić Ljuban — 1/365Škopac - 3/173, 174Škorpik Josip — 1/417Škorpik Velimir - 1/41 8, 419Škrab — v. Sadiković Muhamed

Škrba Todor — 3/156Škrbić Jovica — 2/302, 303, 508Škrivanić Bruno — 3/305Škuletić Milomir — 2/121Slander Mica — 1/99, 100Šlander Slavko — 1/100Šnerberger Mato — 3/336

Šnidaršić Ivan Ivica, Geist —3/328, 369, 374, 376-379

Šofer — v. Malešević BrankoŠojka — v. Cetušić MilevaŠok Stanko - 3/498Šolaja Simo Simela — 3/157Šolc Josip Puba — 2/423, 424,

513Šolić Stjepan — 3/253, 259Šorić Ante Golub — 3/411Šom Gusti — 2/60Šostark — 2/ 32 3 .Šoša — v. Mažar JosipŠoša — v. Tucović DušanŠoštarić Vilma — 3/253, 257,

258, 267Šotra Branko — 3/162, 163Šotra Mile — 3/68

Šovelj — v. Despotovski BlagojeŠpanac — v. Nad KoštaŠpanac Branko — v. Spasić

BrankoŠpanac N. — v. Nešković Blago-* j e

Španac Rade — 3/162Špancev — 2/271Špiler dr Juraj — 1/95Špiljak Mika — 1/236, 443Špoljarić Josip — 3/253, 258,

259, 267Špoljarić Ivan — 3/158, 259Šrempf Franjo — 3/260Štaka Danilo — 1/198, 441Štambuk Zdenko — 3/262Štefan — v. Brajnik Edo

Štemberger Joža — 2/430Štetner Bobi — 2/268Štimac Marko — 3/337Štimac Slavko — 3/464, 507Štrukelj Tomo — 1/386Šturlan Franjo — 1/106, 107,

437

Šuk Franjo — 3/167, 168Šumadiski Dejan Major —

2/126Šumak Franjo — 2/168Šumanović — 3/74Šumenković Ilija — 3/140Šumonja Miloš — 1/354, 386Šunjevarević — v. Stilinović Ma-

rijanŠunjevarić — v. Stilinović Mari-

janŠurić - 3/411Šušnjar Đuro — 1/96Šušnjar Janko — 3/166Šušnjarević Srećko — v. Stilino-

vić MarjanŠušterčić Ivan — 2/379Šutić Ante — 1/355



Šutić Jelka - 3/275, 277,282-284, 287

Šutić Stjepan Pipo — 2/369, 372Švabić Mihajlo — 2/467Švagelj Emanuel — 2/72Švajcak — v. Jaković GojkoŠvarc Ivica — 3/348Švec Stjepan — 3/498Švob Vinko - 1/103 , 436

Tabaković Risto — 1/253Tadić — 1/86, 87Tadić Miloš — 2/65Tahirović Muho — 3/226, 231Tankosić Milan — 1/247Tanović Petko — 1/265

Tanjga Brane — 2/395Tartaglia Mihovil Mišo — 1/58;

3/291Tasić Dragutin — 2/476Tasić Milivoje — 2/476, 516Tasić Savka — 2/476Tavčar Silva — 2/61Tehek — v. Biber AntonTeichmann Ludwig — 1/169,

210Temenugo Mito — 1/43, 433Tempo — v. Vukmanović Sveto-

zarTepavac Nevenka — 3/377Terzić Muharem — 2/170Terzić Redžo - 2/294, 295, 349,

350, 510

Terzić Velimir — 1/413; 2/22,504; 3/439, 500Tešanović Lazar — 2/290—292,

296, 297, 304Tešić Ljubomir — 2/513Tihi — v. Knežević RadeTijan Rocić Ivan — 2/81, 82Tiler Hans — 1/34Tiljak Ljudevit — 3/307, 312,

313Timošenko Konstantinovič Sej-

mon — 1/149Tišma Vojislav Vojo — 1/54Tito — v. Broz JosipT. Kan. - 1/125Toccafodi - 2/72, 73Todić Cvijetin — 2/278

Todorović — 2/451, 452Todorović Boško — 2/136, 262,264-266; 3/94, 432

Todorović Darinka — 2/65Todorović Milutin — 3/471Todorović Simo - 1/373; 2/328Todorović Vojo — 2/305

Todorović Žarko — 2/266'3/116, 117

Todt Fritz - 3/143Tokovac Dragojla — 2/121Tokovac Velimir — 2/121Tolja — v. Crnobrnja BogdanToma Stjepan — 3/304Tomasevich Jozo — 2/245, 246,

249, 253, 262, 276, 504, 506,507; 3/296-299, 303, 498

Tomašević Ivan — 3/392—394Tomašević Jovan — 3/117Tomaž Posavec — v. Kveder Du-

šan

Tomčić Tihomir — v. Broz JosipTito

Tomičić Dinko — 3/335Tomičić Stjepan — 2/45, 46

Tomičić Viktor — 3/335Tomić Alija — 1/134Tomić Lazar — 1/378Tomić Mijo — 2/282Tomić Miloje —• 3/87, 487Tomić Mirko — 1/152, 153Tomić Momir — 3/275, 280Tomić Moša Momir — 3/274Tomić Stevo Ura — 3/385, 386,

396, 397Tomić Veljko — 1/94Tominčević — 2/272Tomindžić Gojko — v. Golubić

MustafaTomislav II — v. vojvoda od

SpoletaTomljenović — 3/278

Tomljenović Milan — 1/96Tomšič Tone Gašper, Gašpar-1/23, 99, 100, 127; 2/20,180, 383, 385, 386; 3/476, 477

Tomšič Vida Lenka — 1/100;2/385, 386

Tonkovič Mate — 2/75Torbica Milan — 3/252, 260, 266Tošić Jovan — 2/403, 406-413,

4 1 7 - 4 2 0Tošić Radojko — 2/68Tošić Savo — 3/51Tošić Zagorka Gorče — 2/411,

413, 419, 420Tot Dragutin — 1/214Tournoux Raymond — 2/249Tozan Satvi Lutvi — 3/15, 483Trajković Jovan — 1/200Traktor — v. Knežević MladenTratar Pavle — v. Kocbek Ed-

vardTravorič Stevo — 2/60, 494Trbić Dušan — 2/279Trbić Vasilije - 3/107Trbovič Marko — 1/275



Trebinjac — 3/357Tresiglavić — 1/100Trenk Slavko — 2/430Trepper Leopold Otto — 3/8,

14, 16—18, 483, 484Trhulj Sead - 3/64—66Trifunović Ilija Birčanin —

2/217, 220; 3/41, 90-94,96-98, 107, 108, 114-116,403, 404, 411, 412, 422, 428,430, 432, 435, 436

Trifunović Miroslav Dronja —3/95

Trikić Vaso — 1/66Trinki Albert, Marinko Marinko-

vić — 2/28Tripalo Davor — 3/436, 438Trklja Đoko — 2/286Troll-Obergfell, Heribert von —

3/288, 289Tronije Georg — 1/34Trša — v. Burdžović RifatT. T. — v. Broz Josip TitoTucaković Stanko — 3/253, 259Tucović Dušan Šoša — 1/163,

164Tufegdžić Voja — 2/451Tuhtan Aleksandar — 3/253,

257, 258, 266Tuhtan Josip — 3/266Tuhtan Marija — 3/266Tuk Đuro - 1/96Turel Štefan — 2/71, 72Turić Mirko — 2/55Turina Oskar — 2/443

Turner Harald — 1/223, 224;3/473Tus Andrija — 2/75, 81, 92, 496,

497Tusić Pavle — 2/59Tustović Stipe — 3/190Tuštić Zorka — 3/275Tvrtković Remzija — 2/280

Udarnik — v. RadovanovićStanko

Udicki Predrag Deneba —3/473, 474

Udovički Lazar — 3/318, 499Ugarković Stipe Palenta — 2/8;

3 / 175 ,338Ugrin Andrija (Toma) — 3/419Ukmar Stane - 2/379Umanski Konstantin — 3/15Umičević Zaga Mala — 2/427,

428, 437, 439, 514; 3/178-180Umnik — 2/342, 343Ura — v. Tomić Stevo

Uradin Matija - 1/230; 3/320Urban Stjepan — 2/39, 40Uroić Stjepan — 1/118Urošev ić Ljubiša 1/417Urukalo Sergije — 3/403, 404Uvalić dr Radivoje Bata —

3/58-63, 66, 67Uzelac Gojko - 2/282Uzelac Milan — 3/57Uzunčević — 2/396

Vacca (Vaka) - 3/409Vadlj Franjo - 3/167, 168Vagner Ana — v. Wagner AnaVajner Slaviša, Čiča Romanijski

- 1/54; 2/28 , 10 3- 10 5, 136,137, 139, 143-147, 261, 276,277; 3/148

Vaks Paula - 3/253, 254, 259Valdes — v. Kopinič JosipValdhajm Kurt — v. Waldheim

KurtValter — v. Broz Josip TitoValter — v. Perić VladoVarda Demetar — 3/375Varićak Milan — 2/326Vasić Dragiša Čiča, Draža br. 2

— 2/235; 3/94, 95Vasić Mirko — 2/61Vasić Nenad — 1/151;

2/286,287Vasić Perica — 2/70Vasilić Milomir Ivo — 1/263

Vasiljević Milorad Rale — 2/120Vaško Tibor - 3/287, 349, 355,3 5 7 - 3 5 9

Vavra Franjo — 1/143Vazduh — v. Kopinič JosipVažnij - 3/12, 76, 77Veg Šiandor - 1/1 65, 248, 439,

444Vegar Branko — 3/446, 455Vejvoda Ivo, Vuletić Mijo —

2/78; 3/9, 65Velčić, Đuro dr — 3/311, 312Velebit Vladimir, dr Petrovič —

3/5, 13, 31, 32, 34, 183, 187,207, 210, 234, 277, 280,291-302, 494

Velimirović Pero — 2/80Veljčić — v. Velčić ĐuroVeljko — v. Đilas MilovanVeljko — v. Paunović StankoVeljković Vladimir — 1/370Vensan Andre — 1/34Verde Esteva — v. Krajačić IvanVerdić Stevo — v. Krajačić IvanVeselić Beba - 2/278



Veselić Soka - 2/278Veselinov Jovan Žarko — 1/200,202, 214, 441

Vežić Martin — 3/412Vičan Ivan — 3/398Vidačak Miloš - 2/279Vidačak Todor — 2/281Vidačić — v. Vidaković MatijaVidaković Đuro - 2/318, 319Vidaković Matija Mato, Vidačić,

Mitar Dobanović, Zanjčkov-ski, Roman - 1/204, 205;3/72, 73, 317, 326, 329-331,345, 346, 366

Viđali Danko - 3/203—206Vidović Ante — 3/190Vidović Bogdan - 1/82, 83, 435Vidović Branko — 2/87

Vidović Franjo — 1/111Vidović Lazo — 2/305Vilani Nino — 2/73Vilimanović Momčilo — 2/65Vilko - 3/254Viljem car — 3/55Vinek Vladimir — 2/424, 434,

435, 440—442Vinko — 3/254Vinovac Mitlo — 1/113Vinovrški Dragutin — 3/253,

259Vinterhalter Vilko — 2/235, 505Vipotnik Janez — 2/379, 380,

511Visarionovič Josif Staljin — 1/8 ,

196:2/123,213, 253, 254, 506;

3/5, 9, 15-19, 21, 22, 46, 64,65, 68, 88, 96, 370, 485Visarionovič Alilujeva — 3/64Visoki — v. Rašič JosipVist — 2/56Višinski - 3/16Višnjevac — 3/69Višnjevac Smilja — 3/68, 69Višnjevac Tihomir — 3/66, 68,

69Vitale - 3/385Vitaljić Tonči — 1/89Vitković Ivica — 2/430Vivoda Ladislav — 2/92, 93Vlada Španac — v. Popović Vla-

dimirVladi — v. Madarić Vlado

Vladić — v. Rukavina IvanVlado — 2/67Vlatković Nemanja — 3/157Vočkić Joco — 2/57, 494Vodopija — 3/215Vojnić Žunac — 2/308, 309Vojnović Košta — v. Kocmur

Alojz

Vojnović Petar — 1/76; 2/353Vojnović Simo — 1/90Vojvoda od Spoleta — 2/107Vojvoda Mitar — 2/222, 223Vokšin — v. Kopinič JosipVolčanšek Viktor — 3/498Voloda — v. Vladimir KneževićVolosjuk - 3/17Volski Marija — 2/294, 508Vonta — v. Ivanković ŽvonkoVrabac Edo — 3/377Vrančić dr Vjekoslav — 3/233Vranić Dragan — 3/83Vranić Krešo— 1/104; 2/329Vranić Petar — 1/254Vranješević Zdravko — 1/265Vranjić (Vranić) Josip — 3/391,

398

Vranković Nada — 3/464, 465Vrčinac Julijana — 3/59, 62, 321,

322, 332, 486Vrhovac Milan — 2/165, 456,

457, 501Vrndak — v. Dimitrijević PeroVučemilo Zlata — 3/411Vučetić Ana, Anka, Anča —

3/212, 214, 216Vučilovski Zoran — 3/337Vučković Božo — 2/73Vučković Marko — 1/93, 436Vučković Zvonimir — 2/237,

239, 505Vučurović Blagoje — 2/288Vujadinović Stevo — 1/193Vujanović Ivica — 3/187, 192

Vujanović Ljubica — 2/394Vujanović Milan — 2/36Vujasinović Todor — 2/266,

267, 278, 447, 453, 507, 515;3/144, 145, 163-165,490, 492

Vujatović Mara — 2/393Vujičić Žika — 1/263Vujić Đuro — 2/76Vujković Svetozar — 1/206;

2/488

Vujnović Savo — 2/280Vujošević Dubravka — 1/434Vujošević Radomir — 3/24, 25,

44, 45, 54, 76, 339Vujović Gojko — 1/263Vujović Ratko Čoče — 1/367,

374

Vukadin Stanko Čubelj — 2/208Vukašinović Milka — 2/373, 374Vukčević Radomir — 2/516Vukelić Branko — 3/7, 8, 14, 80Vukić Drago — 3/388, 389Vukmanović Svetozar Tempo —

1/13, 14, 146, 239, 240, 254,255, 257, 258, 447; 2/103, 139,



141, 144, 154, 155, 263, 269,277-279; 3/26, 27, 45, 86,291, 292, 443-446, 449,453—457, 459, 460, 463, 464,505

Vukmirović Mićo Bijeli — 2/8Vukmir Rajko — 2/96Vukojević Stevo — 1/76Vukomanović Pavle Stipe —

1/443; 3/320, 499Vukonić Veljko - 2/81Vukosav - 3/239Vukosavljević Mladen — 2/61,

509Vukota - 2/221Vukotić D. Jovan — 1/256, 444Vuković Darja — 3/480Vuković Dragoljub - 2/79, 80

Vuković ing Veljko — 3/446,4 5 1 - 4 5 3Vuletić Mijo — 1/303Vuletić Mijo — v. Vejvoda IvoVuletić »Šepo« — 2/424Vulin Nikol a - 1/247 , 444Vulović Vitomir — 3/85Vušović Ivan — 2/40Vutuc Anica — 3/240Vutuc Đuro — 3/239Vutuc Jagoda — 3/248Vutuc Marija - 3/239, 240Vutuc Mirko - 3/137, 217,

237-243, 245-251, 253, 256,258, 260-270, 287, 288

Wagner Alojzije — 3/267Wagner Ana - 3/257-259, 267Wagner Franjo — 3/240Wagner Karlo — 3/137, 173,

217, 237, 238, 240-243,245-251, 253, 256, 258,260-270, 287

Waks Paula — v. Weis PaulinaWaldheim Kurt - 2/162; 3/478,

480Walter — v. Broz Josip TitoWeber dr — v. Zitzelsberger An-

dreasWeichs, Maximillian von —

2/223Weigard - 2/458Weis Paula Paulina — 3/253,

259Weiss - 1/211Weiss Većeslav — 1/168Welles Sumner — 3/15Wertheim dr Pavao — 3/262Wisshaupt Ernst — 1/432;

2/500, 512, 513

Woods E. Sam - 3/15

Zadović — 3/435Zagorac Slavko — 1/192Zalar Franc — 1/167Zamula — 2/171Zanjčkovski — v. Vidaković Ma-

tijaZaslavski D. - 3/470Zastavniković Krunka — 3/212,

214, 216, 270Zastavniković Marica — 3/212,

213, 216, 218Zdenka — v. Paunović Davor-

jank aZderić Mihajlo - 3/253, 259

Zdravko — 1/278Zeba Salko - 3/227Zebić Salko - 2/64, 495Zec Branko — 1/119Zec Luka - 1/81Zec Milan - 2/55, 315Zec Nedo - 2/167Zečević Vlado - 1/219; 2/116,

232, 233, 513Zećo Asim — 3/228Ženik Petar — 3/233Zerbino - 3/411, 415, 418, 430,

433, 434Zet — V. Bulović MirkoZickwolff Friedrich — 2/122Zidanšek Miloš - 1/140, 141,

143, 300; 2/14, 19

Zigli - 3/425Ziherl Boris - 2/379Zimpermann dr — 3/284, 285Zirko Isak — v. Dirlo IsakZitzelsberger Andreas, dr Weber

- 3/236, 237Zlatar - 3/246, 247Zlatar Petar Pero - 3/186, 189Zlatarović Jusuf — 3/494Zlatić Lida - 3/260Zlatić Miša - 3/84Zmajić Josip — 3/268Znidaršić Riko — 3/261Zons Stefan — v. Sonns StephanZorabdić M. - 3/55Zoran — v. Stevanović StevanZoran — v. Damjanović BoraZorić Josip — 2/434

Zorić Milan - 2/89, 90, 496Zorkić Sretenije — 2/13, 492Zorko - 1/117Zuco — v. Marijan DušanZukić Zuko — 2/5, 44, 45Zulić Ibrahim - 2/369, 370Zulić Juso — 2/210



Zunko — 3/416Zupan Vitomil — 1/154Zuzorić Cvijeta — 3/74

Žaja Jure — 1/113Žakula Neda - 1/65, 434; 2/8,

491Žalić Zuhdija - 3/388, 502Žan - 3/422, 423Žarko — v. Veselinov ŽarkoŽarković dr Grujica — 3/268Žarković Đurđije — 1/92, 93Žarković dr Stefi - 1/128Žerajić Bogdan — 3/55Žerjavova — 2/381Žeželić Emilio — .3/376

Žeželić Ljudevit — 3/376Žigić Rade - 1/74, 76, 335; 2/8 ,_ 356

Žilnik Konrad Slobodan —_ 3/66, 67Živanović Mirko — 1/102;_ 2/408, 413Živičnjak Stipica — 1/64, 434Živko - 2/204Živković Bosa — 2/83Živković Mirko — 1/231

Živković dr Ljubomir — 3/69Živković Novak — 1/264Životić — 1/219Žižić Tomaš — 3/273—276Žnanić Marijo — 1/89Žnidaršić Henrik Heinrich —

3/204, 216, 251, 260Žole Đuro — 2/70Žuča — v. Jovanović DušanŽuhina Klavdija — 3/21Žuhraj — v. Smilkovski Aleksan-

darŽujović Sreten Crni, Beli —

1/192, 196, 215, 219, 257, 323;2/16, 245, 269, 329, 468;3/193, 363, 472

Žujović Zoran — 1/196, 219Žukov G. K. - 3/16, 17, 483

Žunac — 2/308, 309Žunarević — v. Stilinović Mar-

janŽunčić Josip — 1/116Žunković Orest — 1/355Župa Desanka — 3/419, 420Župan Pavle Paja —_ 1/103—105; 2/329Županski Vaso — 1/165Žuta — v. Čović Jovanka



SADRŽAJ

Obavje štajna sar adn ja s Moskvom 5 Misije britanske Uprave za specijalne operacije (SOE) . . . . 99Raz mjen e — ma č sa dvije oštrice 137Zagrebačke isprepletene obavještajno-diverzantske mreže 307Oba vješ taj na aktivnost Karlov ačkog vojnog komi teta . . . 383Splitski obavje štajn i cen tar 401 Sara jevsk i vojno-oba vještajni komitet 441 Pogovor aut or a 467 Izvori i lite rat ura 483 Popis im en a 509

Documents

Partizanska obaveštajna služba