pokreni s

e!

Kreni!kreativnost je u tebi …

“Kreativnost nije usamljen pokret. U tome se sastoji njezina

moć. Što god ona dotakne, tko god je čuje, vidi, osjeti,

poznaje, sve okrijepi. Zato nas pogled na nečiju tuđu

kreativnu riječ, sliku, ideju ispunjava i nadahnjuje na vlastiti

kreativni rad. Jedan kreativni čin sadržava potencijal da

nahrani čitav kontinent.”

Clarissa Pinkola Estés

pokreni se!11 Najteže je krenuti

12 Stvarajte svoju umjetnost

13 Samo nek’ se kreće!

14 Pokreni se, i put će se otvoriti

15 “Ako prolaziš kroz pakao, nastavi prolaziti.”

17 A jednom kad se odlučiš …

inspiracije20 Volja

21 Zamke

22 Ciljaj na Mjesec

24 A jeste li čuli za Sparkya?

26 Leptir

27 Uvjet za uspjeh

28 Put prema cilju

29 Putevi sreće

30 Mogućnosti

31 Camino de Santiago

32 Izvrsnost

33 Dido – Life for rent

34 Ako možeš, moraš!

36 Naš najdublji strah...

37 Lagano umire onaj ...

38 Poziv

40 Impuls za evoluciju

41 Poštivati život

42 Zašto vičemo kad smo ljuti

44 Upornost

46 Glazba

47 Voljeti se otvorenih očiju

48 Misli koje je Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

51 Usudite se i vi

i za kraj ...54 Povratak srcu

61 The Power of NO

66 Misao je stvar

pokreni se!

Najkraći put do samog sebe vodi oko svijeta.

Herman Graf-Keyserling

11

slavenka.weebly.

com

Najteže je krenuti

„Najduže putovanje na svijetu je onih tridesetak

centimetara od glave do srca.“

Davor Rostuhar

Na početku svakog putovanja stoji jedna čvrsta odluka i

nekoliko velikih prepreka. Potrebno je napustiti svijet koji

poznajemo i otisnuti se u nepoznato.

Najteže je krenuti. Poslije sve sjedne na svoje mjesto. Pisanje

knjige je podjednako velik pothvat kao i poduže putovanje,

ima svoju strukturu, dinamiku, smisao, uspone i padove. Ima

trenutke kada se paralizirani ne možemo pomaknuti s mjesta

i trenutke kada se krećemo, letimo, istovremeno svjesni da

uopće nismo mi ti koji upravljaju svojim koracima. No, u

početku je samo ideja. Iz tog sjemena može izrasti najljepši

cvijet, najružniji korov ili ništa. Spoznaja da smo upravo mi

ti koji najvećim dijelom odlučujemo o tome u što će izrasti

sjeme može biti zastrašujuća i rezultirati mučninom, a može

biti oslobađajuća i rezultirati prosvjetljenjem i revolucijom.

Sloboda da o tome sami odlučujemo, najuzvišenije je čudo

života.

Davor Rostuhar, Degustacija slobode,

11

Stvarajte svoju umjetnost

Krenite dalje, izborite se. Pokupite već jednom tu olovku,

pritisnite ju o papir i prestanite cviliti. Pišite. Plesači,

odjenite tu košuljicu, svežite vrpce u svojoj kosi, oko struka,

oko gležnjeva i recite tijelu neka izvoli. Plešite. Glumice,

dramaturginjo, pjesnikinjo, glazbenice i sve ostale.

Uglavnom, prestanite pričati. Nemojte više reći ni riječi dok

ne postanete pjevačica. Zatvorite se u sobu ili pak na čistinu

pod nebom. Stvarajte svoju umjetnost. Uglavnom, stvar se

ne može smrznuti ako se kreće. Pa onda krenite. I krećite se.

Clarissa Pinkola Estés, Žene koje trče s vukovima

11

slavenka.weebly.

com

Samo nek’ se kreće!

Jednog dana još tamo na početku srednje škole, pričao sam

s prijateljem o putovanjima. Vozili smo se biciklom i zaključili

kako je bicikl odlično sredstvo za putovanja. U mašti smo

otišli krug oko Sredozemnog mora. Tada smo bili daleko od

preuzimanja moći nad svojim životom, ali bili smo djeca.

Tada još nismo znli kako provesti tako nešto u djelo, funkcija

te faze života bila je tek brainstorming – snivanje i maštanje.

Ono što je mene već tada razlikovalo od mog prijatelja i

većine naših vršnjaka, bilo je to što nisam znao razlučiti

maštu od realnosti, san od jave. Ja sam tada rekao „Idemo!“,

isto tako nadobudno kao i on, samo što sam to najozbiljnije

mislio. To se ponekad čini kao bolest, neka greška u sistemu,

ali možda ... Možda smo zaboravili biti djeca, prerasli ono

djetinje i nastavili dalje bez položenog ispita iz prve faze

života. Možda ... Ljudi tada odrastu i nauče pravila igre koja

nalažu strah od nemile egzistencije. Zaborave da su bili djeca

i da su tada mogli sve.

Davor Rostuhr, Samo nek’ se kreće!

11

Pokreni se, i put će se otvoriti

“Samo promjena je vječna.”  

Heraklit

Život je stalna promjena i kretanje. Moderno društvo je

žrtvovalo kretanje tijela za tehnološki napredak, pa smo se

prestali kretati i to je postala bolest današnjice.

Naša tijela su zarobljena u obrascima. Ponavljanje nas

ukrućuje. Naša srca također postaju okamenjena u svojoj

rutini. Ne osjećamo svoje osjećaje i postajemo neosjetljivi za

druge. Um postaje zaslijepljen pretpostavkama i stavovima

koji nam ne dopuštaju da vidimo stvari oko sebe, a kamoli

da istražimo punoću svijeta. Programiramo se za dosadu.  

Pokret je najprirodniji lijek koji iscjeljuje rascjep između uma

i srca, tijela i duše. Pokret kao meditacija osvještava nam sve

ono što stoji između nas i osjećaja protoka sa životom – sve

vrste inercije, fizičke, emotivne i mentalne. Svatko od nas

mora pronaći vlastiti put kroz svoju unutarnju divljinu. Pokret

kao meditacija daje nam način da dinamički preobrazimo

svu tu inerciju u energiju u toku, te da postanemo tečni,

jasni, kreativni, slobodni i prisutni za sebe i druge.

pokreni-se.blogspot.com

11

slavenka.weebly.

com

“Ako prolaziš kroz pakao, nastavi

prolaziti.”

W.Churchill

Kroz što god prolazite sada, duboko udahnite, i prođite

što svjesnije, sa što više ljubavi, kako se ne bi moralo opet

ponoviti. Gdje idu emocije koje nismo proživjeli, osjetili,

izrazili i otpustili? Gdje se spremaju pokreti koje nismo

dozvolili, pokreti koji u tom trenutku nisu bili mogući? Gdje

padaju naši snovi u kojima se nismo probudili, naši snovi

koje nismo živjeli?

Kada plešemo 5 Ritmova, na način u kojem pratimo svoju

vlastiti koreografiju, svoj vlastiti tijek energije, na svoj

jedinstven način – ulazimo u prostor u kojem to što nismo

svjesno proživjeli se pokrene. Otpustimo suze koje jednom

nismo mogli, digne nas radost koju smo stavili sa strane za

neka druga vremena, otplešemo one korake koje prije nismo

možda znali kako, napravimo one pokrete tijelom koje smo

zaustavili ili su bili zaustavljeni.  Slušajući duboko impulse u

tijelu koji stvaraju pokrete, otvaramo mogućnost da osjetimo

i impulse iz prošlosti. Plešući ih, predajemo ih Plesu, čistimo

svoj energetski i tjelesni prostor, i lakši te otvoreniji , bliži

nuli, idemo u sadašnji trenutak!

115 Ritmova i njihova praksa Vala, nas uči, vodi i podržava u

tom procesu. Val kao prirodni tijek energije, kada nam neki

pokret krene da ga naučimo propustiti da prođe kroz svih

5 ritmova, kroz svoj Val. Kada nam pokuca na vrata neka

emocija, da ju dozvolimo da ju osjetimo, da ju izrazimo, da

ju otpustimo, da je vidimo iz jedne druge lakše i svjetlije

perspektive, te da joj zahvalimo i krenemo dalje.

“Znam da ako je valu energije dozvoljeno da sam sebe

kompletira, to stvara sasvim novi val, i to je zapravo jedino

što stvarno znam. Jašući ove valove znači pridružiti se

plesu svemira koji, kako Dante kaže, “pokreće sunce i ostale

zvijezde”. Gabrielle Roth

Ako gledamo na svaki Ritam kao na jednu etapu u procesu

prolaza energije, neki od nas zapnu u jednoj ili drugoj etapi.

I sami znate ako nikako ništa ne možete završiti, prije nego

što knjiga koju čitate završi, vi započinjete novu.  Ili vam

je poznato da ćete radije svima živima ispričati što vam se

dogodilo, objaviti javno na nekoj društvenoj mreži, nego

sami sa sobom osjetiti kroz što ste to prošli.  Ili si nikako ne

možete dozvoliti da se stvari smire, skidate kraste sa rane

prije nego što zacijeli i tako je ponovo raskrvarite, nekada se

bojimo da bude dobro, jednostavno dobro.

www.plesritmova.net

11

slavenka.weebly.

com

A jednom kad se odlučiš …

… za put svjesnosti, Svemir ti neće dozvoliti da u tvom

životu, ponašanju i karakteru ostane ikakvo smeće koje bi

ti stalo na putu prosvjetljenja. Na trenutke će izgledati kao

da nazaduješ, ali to je svjetlo samo razotkrilo ono što je bilo

skriveno, a na kraju tama će pred svjetlom ipak nestati. Samo

kreni i ne gledaj nazad!

Ivan Bavčević

inspiracije

12

Volja

Pogledajte sebe i svoj život, pogledajte svoju volju i želju za

napretkom. Ako ona postoji, onda je sve savršeno u redu,

baš onako kako treba biti. Ako volje i želje za napretkom u

vašem životu nema onda se morate dobro okrenuti oko sebe

i pronaći ih. Inače ćete vječno zapeti tu gdje jeste, a nakon

ovog života ponavljati neki vrlo sličan.

Maja Šamarinac, Magic wood: Jednostavnost života

11

slavenka.weebly.

com

Zamke

Nalazimo se usred nekog pothvata i to nam daje neki

osjećaj koji se može protezati od lošeg do dobroga. Kako

napredujemo tako razvijamo svoj život i trudimo se koliko

možemo. No, uskoro nas nešto preplavi, nešto što kaže:

“Ovo je prilično teško. A pogledaj tamo ono prelijepo nešto.

Ona nacifrana stvar djeluje lakšom, finijom, izazovnijom.”

Odjednom se pojavi pozlaćena kočija, vrata se otvore, spusti

se ona malena stuba i mi uđemo. Zavedeni smo. Takva se

iskušenja pojavljuju redovito, koji put svaki dan. Koji put je

teško reći ne.

Tako se i udamo za pogrešnu osobu, jer nam to financijski

olakša život. Napustimo ono novo djelo na kojem radimo, pa

se vratimo na ono lakše, ali izmučeno, koje šutamo po podu

već posljednjih deset godina. Ne podignemo onu dobru

pjesmu na njezinu najfiniju razinu, nego se zaustavimo na

trećoj skici, umjesto da je još jedanput pročešljamo.

Postoje mnoge stvari koje nas silom pokušavaju odvući, kao

na primjer kad kažemo: „Poslije ću obaviti taj ples, sadnju,

zagrljaj, nalaženje, planiranje, učenje, pomirenje, čišćenje ...

poslije“. Sve su to stupice.

Clarissa Pinkola Estés, Žene koje trče s vukovima

11

Ciljaj na Mjesec

“Ciljaj na Mjesec! Ako i promašiš – bit ćeš među

zvijezdama!”

Čuli ste možda nekad za „buhe skakačice“. Evo kako ih

treniraju:

Buhe zatvore u posudicu sa staklenim poklopcem. Buhe

kao buhe, skaču. Tuku glavom u poklopac. Nakon nekog

vremena, shvate i kažu: „Dosta mi je više lupanja glavom u

poklopac.“ i počnu skakati niže. Kada počnu skakati niže,

to je znak dreseru da su naučile lekciju. Sklone poklopac

sa posude i buhe bi mogle iskočiti, ali ipak ne iskaču, jer su

naučile skakati niže.

Mnoge od nas su učili „skakati“ samo do određene visine.

Cijelog života nam obitelj, društvo, država ili naši unutrašnji

strahovi govore: „Samo toliko možeš postići. Samo toliko

visoko možeš skočiti. To je sve što možeš. Nisi tako značajan.

Nisi toliko važan. Nisi vrijedan. Samo si prosječan pojedinac i

ništa posebno ne možeš postići.“

Naučeni tako, kao i one buhe, skačemo samo do određene

visine, ne usuđujući se poskočiti malo više. Strah da ćemo

udariti glavom u poklopac bude preveliki.

11

slavenka.weebly.

com

A vi? Skačete li onoliko visoko koliko vam dopuštaju vaše

sposobnosti ili ste se predali zbog vaše okoline i negativnih

primjedbi?

Zamislite da imate čarobni štapić kojim možete mahnuti

iznad određene oblasti svog života. Kad mahnete tim

štapićem, vaše želje postaju stvarnost. Koje biste to želje

ostvarili sebi? Sve što čovjekov um može zamisliti i povjeruje

u to, može to i postići. Dvije glavne prepreke na putu do

ostvarivanja svojih želja, ciljeva i snova su strah i sumnja.

Protuotrov su odvažnost i samopouzdanje, a ključevi za

odvažnost i samopouzdanje su znanje i stručnost.

Sve dok čovjek uči i ima želju da se usavršava u bilo kojoj

oblasti, on može uspjeti. Uvijek ima nešto novo za naučiti, da

se nadogradi znanje, da se postane stručniji i da se to znanje

iskoristi u prave svrhe.

www.malemudrosti.com

11

A jeste li čuli za Sparkya?

Sparkyu škola nikako nije išla. U osmom razredu imao je

jedinice iz svih predmeta. Kada je nekako ipak upisao srednju

školu pao je iz fizike, latinskog, matematike i engleskog. Ni u

sportu nije bio najbolji. Uspio je ući u školski golf tim, ali je

izgubio najvažniji meč te godine. Izgubio je i utješni meč.

U društvu je bio prilično nesnalažljiv. Ne može se reći

da je drugim studentima bio antipatičan; uopće ga nisu

primjećivali. Da biste nekome bili antipatični prvo vas mora

primijetiti! Iznenadio bi se kad bi ga neki student u gradu

uopće prepoznao i pozdravio. Djevojke nikad nije pozivao

na sudar. Previše se bojao negativnog odgovora.

Sparky je bio prototip gubitnika. Svi su to znali i Sparky se

s tim potpuno pomirio. Ali jedna stvar mu je bila posebno

važna: crtanje. Bio je jako ponosan na svoje umjetničke

crteže. Naravno, nitko drugi ih nije cijenio. U srednjoj školi

ih je poslao u školski časopis, ali bili su odbijeni. Iako je to

teško podnio, Sparky je bio svjestan da je pronašao strast

svog života.

Po završetku srednje škole napisao je pismo za Walt Disney

Studios. Tražili su da pokaže uzorke svojih crteža, a predložili

su i te mu na koju je trebao crtati. Sparky je uložio silno

mnogo vremena i truda crtajući crteže na temu koju su mu

11

slavenka.weebly.

com

predložili. Dani su prolazili, a on je počeo vjerovati kako mu

uopće neće ni odgovoriti. Konačno je stigao odgovor. Crteži

nisu prihvaćeni i on je ponovno doživio odbacivanje. Još

jedan gubitak za gubitnika.

Pokušavajući pobjeći od loših osjećaja Sparky je nacrtao svoju

vlastitu autobiografiju u stripu. Opisao je svoje djetinjstvo i

malog dječaka, vječnog gubitnik. Bio je to mali crtani lik čiji

zmaj nikada nije uspio poletjeti, koji je uvijek promašio gol i

koji je postao slavan – Charlie Brown. Sparkya, dječak koji je

u osmom razredu imao jedinice iz svih predmeta i čiji crteži

su odbijani i odbijani zvao se Charles Schultz.

Charles nije odustao. Bio je uporan. Podnio je odbacivanja.

Trebalo je dugo dok nije otkrio što treba učiniti. Bio je uporan

i svijet je postao bogatiji za Charlia Browna.

Majda Rijavec/Dubravka Miljković, U potrazi za čarobnom

svjetiljkom

11

Leptir

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je

sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao

svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao.

Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći

leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.

Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana

krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će

se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi

podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije

dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa

slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.

Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije

razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći,

izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira

potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman

letjeti.

www.malemudrosti.com

11

slavenka.weebly.

com

Uvjet za uspjeh

Poznato je kako je Alexander Flaming otkrio penicillin

zahvaljujući svom nemaru i neurednoti svog laboratorija.

Više godina kasnije Flaminga su pozvali da posjeti

suvremeni laboratorij za znanstvena istraživanja,

s ugrađenim uređajima za hlađenja, sredstvima za

uništavanje klica i onemogućavanje skupljanja prašine.

Šteta što vi niste imali na raspolaganju takav laboratorij –

primijeti direktor tog zavoda. Tko zna što biste još otkrili u

ovakvim okolnostima!

Penicilin sigurno ne bih – hladnokrvno će Flaming.

Majda Rijavec/Dubravka Miljković, U potrazi za čarobnom

svjetiljkom

12

Put prema cilju

Polazna točka je tamo gdje ti stojiš. Bez obzira gdje je to.

Tamo je „tvoja“ polazna točka. I samo ti treba spremnosti

da kreneš. Put unaprijed nećeš znati ma koliko ti kvalitetno

nacrtao kartu jer putovi se mijenjaju i jedno proljeće ili jedna

zima mogu zamesti ili promijeniti sve tvoje putove. Ali cilj

ostaje isti. On je uvijek tu jer ti si ga zamislio i samo ga ti

možeš promijeniti. Niti vrijeme ne možeš izračunati jer cilj

već imaš u glavi pa si do njega zapravo već i stigao, sada je

samo pitanje na koji način ćeš rasplesti sve oko sebe kako bi

sada cilj postao tvoja polazna točka s novim ciljem.

A onda ćeš shvatiti da se nisi nikuda niti pomaknuo, da niti

puta nije bilo, niti cilja, niti vremena ... Shvatit ćeš da sve što

postoji tvoja je polazna točka i to je sve što će ikada postojati.

Na tebi je samo da nađeš najbolji način kako ćeš se na njoj

vječno osjećati kao pobjednik na cilju.

Maja Šamarinac, Magic wood kartice (Spremnost)

12

slavenka.weebly.

com

Putevi sreće

... nemojte raditi planove o tome što bi vas činilo sretnima već

se odlučite na sreću samu, a zatim promatrajte kojim putem

će vas ona dovesti do sebe. Možda u tom procesu otkrijete

puteve koje uopće do tada niste vidjeli, puteve toliko lagane

za hodanje da ćete se pitati zašto niste prije krenuli. Stoga

već ovaj trenutak iskoristite za puštanje osmijeha i zatim

promatranje kuda vas on dalje vodi, što vam pokazuje, kuda

vas vuče… a zatim se pustite… i letite! Kroz vlastiti život, s

osmijehom, kud god on krenuo.

jednostavnost.com

12

Mogućnosti

Mogućnosti su razne, izaberite ih tako da zatvorite oči i

vidite koja se najbolje reflektira u vama.

Mogućnosti, izbori, donošenje odluka ... Ponekad mi se čini

da nemam izbora u životu. A ponekad se ne mogu odlučiti

od silnih mogućnosti. Ponekad si razmišljam kako sam

mogla napraviti ovo, postići ono .. to je isto izbor između

mogućnosti. No, shvatila sam kako nije potrebno iskusiti sve

mogućnosti – jer kad se odlučiš za jednu na taj način kao

da dobiješ i ono što bi iskusio da si izabrao bilo koju drugu

opciju. A kriterij za odabir te jedne mogućnosti je upravo taj

da to bude ona mogućnost koja se reflektira u meni.

Maja Šamarinac

11

slavenka.weebly.

com

Camino de Santiago

Ovo je zapisala Maja Klarić u svoj dnevnik na putu

hodočašćenja u Camino de Santiago, a Davor Rostuhar

pretočio u knjigu Degustacija slobode:

„...trebalo bi: svakoga jutra ići u šetnju. Kroz prirodu ako je

moguće. Trebalo bi promijeniti određene životne navike.

Rano ustajati, zdravo se hraniti, raditi tjelovježbu. Mnogo

spavati. Doručkovati. Jesti polako. Jesti rukama. Piti vino.

Dugo kuhati. Boraviti na svježem zraku. Plivati. Voditi

dnevnik. Voditi ljubav. Ljubiti se. Govoriti strane jezike.

Razgovarati. Smijati se. Telefonirati roditeljima. Telefonirati

bakama i djedovima. Posjećivati prijatelje. Planinariti. Piti čaj.

Moliti se. Hodati.“

11

Izvrsnost

Izvrsnost možete postići:

Ako vam je stalo više

nego što drugi misle da je pametno

Ako ste spremni ući u rizik više

nego što drugi misle da je sigurno

Sanjati više

nego što drugi misle da je praktično

Očekivati više

nego što drugi misle da je moguće.

Anonimni autor

11

slavenka.weebly.

com

Dido – Life for rent

I’ve always thought that I would love to live by the sea

To travel the world alone and live more simply

I have no idea what’s happened to that dream

‘cause there’s really nothing left here to stop me

It’s just a thought, only a thought

While my heart is a shield and I won’t let it down

While I am so afraid to fail so I won’t even try

Well how can I say I’m alive

Dido ~ Life For Rent

11

Ako možeš, moraš!

Ako misliš da si pobijeđen,

pobijeđen si.

Ako misliš da ne možeš,

ne možeš.

Ako pak želiš pobijediti,

a misliš da ne možeš,

Skoro je sigurno da nećeš.

Mnoge su bitke izgubljene

Prije no što su i započete.

Mnogi su neodlučni pokleknuli

Prije nego su i pokušali.

11

slavenka.weebly.

com

A kad misliš da si “dolje”,

Ciljaj visoko da bi se uzdigao.

Misli pozitivno i - tako će biti.

Pomisli da možeš

I bit ćeš iznenađen koliko možeš.

Životne bitke ne dobivaju uvijek

Ni najjači ni najbrži.

No, prije ili kasnije, pobjeđuje onaj

Tko misli da može.

Jer misli da može!

Sve je stvar stava.

Sve je stvar tvog stava!

Ako možeš, moraš.

Uvijek možeš!

www.manager.hr

11

Naš najdublji strah...

Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti.

Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni. Naša nas

svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.

Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan,

nadaren i osobit?“

No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste

bili?“ Vi ste dijete Božje. To što glumite da ste beznačajni

svijetu nije ni od kakve koristi.

Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujete vlastitu

vrijednost da se drugi oko vas ne bi osjećali nesigurni.

Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne

samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo

vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima

svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto.

Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost

oslobađa druge.

www.sadaovdje.com

11

slavenka.weebly.

com

Lagano umire onaj ...

... koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša glazbu,

onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

... koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć.

... koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan

ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne

usuđuje odjenuti u novu boju, onaj koji ne priča s ljudima

koje ne poznaje.

... koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; onih koje daju

sjaj u očima i napuštenim srcima.

... koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim

poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje

sigurnosti radi nesigurnosti.

... koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti

jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…

Pablo Neruda

12

Poziv

Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime

čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje

srce žudi.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan

riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svoji snova,

zbog pustolovine koja se zove život.

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim

znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u

životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne

boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da

se ne pomakneš kako bi je sakrio ili umanjio ili sredio.

Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš

li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova

prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni,

da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati

možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš

li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne

izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle nepouzdan.

Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki

dan, i možeš li iz nje crpsti svoj život.

12

slavenka.weebly.

com

Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i

ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca

viknuti: „Da!“

Ne zanima me gdje živiš i koliko novca imaš. Želim znati

možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i

uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde. Želim

znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pritom ne

ustukneš.

Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te

hrani iznutra kada sve ostalo nestane.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito

društvo u trenucima praznine.

www.sadaovdje.com

12

Impuls za evoluciju

Što je želja? Iz koje razine našeg bića dolazi neka želja? Zar

to nije unutarnji impuls koji se pojavi kao neka slika, osjećaj,

misao? Želje koje smo ostvarili učinile su nas sretnima,

ali nakon nekog vremena nisu nas više toliko usrećivale.

Došle su druge želje i tako je stalno. Gdje je kraj? Kraja

nema! Zašto? Zato što su naše želje impuls za evoluciju! Da

bi nešto ostvarili moramo nekako djelovati, učiti, prolaziti

kroz različita iskustva. Tako se razvijamo. Istražujemo život.

Evaluiramo. Život je tok, život je promjena. Promjena je

umiranje starog oblika i rođenje novog. A to se događa dok

istražujemo, učimo, tražimo ...

www.solar-spirit.net

11

slavenka.weebly.

com

Poštivati život

Život je tok i ne postoji kraj, samo promjena oblika. Smrt je

kada ne dopuštamo životu da teče, kada želimo po svaku

cijenu zadržati neki oblik (stvar, odnos, osjećaj, misao,

osobu, posao…), kada se ne želimo mijenjati, kada se bojimo

nepoznatoga, kada ne želimo izraziti život u nama, kada se

bojimo izraziti ono što istinski osjećamo, kada se mirimo

s nečim što nam se ne sviđa, kada pristajemo na “mrvice

života”, kada ignoriramo ono što nam srce govori, kada

želimo zadržati sve kako jest, kada ne vjerujemo da smo

vrijedni nečega što je ljepše, bolje i radosnije. To je jedina

smrt. Sve ostalo je život.

Poštivati život znači poštivati vlastito tijelo i koristiti ga sa

zahvalnošću, poštivati vlastite osjećaje i ne bojati se izraziti

ih, poštivati vlastitu osobnost i sve različitosti u svemiru

beskonačnih formi.

carobna-suma.com

11

Zašto vičemo kad smo ljuti

Hinduistički svetac koji je posjetio rijeku Gangeš kako bi

se okupao, naišao je tamo na skupinu članova obitelji kako

ljutito viču jedni na druge. Okrenuo se svojim učenicima

nasmijan i upitao: ‘Zašto ljudi kad su ljuti viču jedni na

druge?’

Učenici su razmišljali neko vrijeme, a jedan od njih reče,

‘Vičemo zato što izgubimo svoj mir.’

‘Ali, zašto trebate vikati kad je druga osoba pored vas?

Mogli biste mu reći to što mu imate za reći na nježniji način.’

Upitao je svetac.

Učenici su dali još nekoliko drugih odgovora, ali niti jednim

nisu bili zadovoljni. Napokon im je svetac objasnio: ‘Kada su

dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje.

Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi čuli jedno

drugo. Što su ljući, to će jače morati vikati kako bi čuli jedan

drugoga i pokrili tu veliku udaljenost.

Što se događa kad se dvoje ljudi voli? Ne viču jedno na

drugo već govore nježno, zato jer su njihova srca jako blizu.

Razlika između njih ne postoji ili je jako mala...›

Svetac je nastavio, ‘Kad se vole još više, što se događa? Oni

ne govore, već šapuću i još se više približe međusobno u

11

slavenka.weebly.

com

svojoj ljubavi. Na kraju ne trebaju više niti šaptati, samo se

gledaju i to je sve. Tako su blizu dvoje ljudi jedno drugom

kad se vole.’

Pogledao je svoje učenike i rekao: ‘Dakle, kad se svađate, ne

dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje

vas međusobno sve više udaljavaju, jer će inače doći dan

kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put

kojim ćete se vratiti.

www.sadaovdje.com

11

Upornost

Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći,

iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se

Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora

obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice.

Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom

snagom.

Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio

od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na

hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su

svom snagom.

Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen,

osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek

pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati.

Počeo je ga je savjetovati: “Već predugo vremena guraš taj

kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega?

Ionako ga nikada nećeš pomaknuti.” Tako je, uvjerivši

čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio

da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko

mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto

malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.”

I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti

se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo

11

slavenka.weebly.

com

sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu

da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg

ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U

čemu griješim? Zašto ne uspijevam?”

Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam

tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da

guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio.

Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga

pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k

meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No,

je li zaista tako? Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave,

leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula

od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I

pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su

sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen.

Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš

svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. Ja ću

sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo

Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli

što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno:

poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati

vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji

zapravo to čini.

www.malemudrosti.com

11

Glazba

Glazba za mnoge ljude ima duboko i snažno djelovanje

na emocionalno stanje: opušta, umiruje, tješi ili pomaže

kontaktu s vlastitim osjećajima. Nježna, spora i ugodna

glazba sprečava ili umanjuje stres, brža i poticajna podiže

energiju i stvara osjećaj optimizma i snage. Koristite glazbu

kad god možete, kod kuće, u autu, a ako je moguće i na poslu.

No vodite računa da se ne prepustite izboru radio-stanica;

okružite se glazbom koja na vas ima snažan pozitivan učinak.

www.centar-angel.hr

11

slavenka.weebly.

com

Voljeti se otvorenih očiju

I ništa ne otvara oči kao bivanje uz nekoga s tom

pretpostavkom. Ništa nije tako izuzetno kao osvještavanje

vlastite promjene kraj voljene osobe. Umjesto da tražimo

utočište u nekom odnosu, mogli bismo prihvatiti njegovu

moć da se budimo u onim područjima u kojima smo

uspavani, njegovu sposobnost da nas pokrene naprijed i

jasno nam pokaže u kojim životnim područjima još moramo

rasti.

Jorge Bucay, Voljeti se otvorenih očiju

12

Misli koje je Charlie Chaplin poklonio

čovječanstvu

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol

i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da

trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da

se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko

može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da

radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da

ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta

osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti

za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je

sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da

se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam

pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu,

u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom

trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem

SAMOPOUZDANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome

sebi krasti svoje vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne

12

slavenka.weebly.

com

projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi

donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i

koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način

i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove

JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se

svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari,

situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od

mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”,

ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti

uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam

shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se

navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju

budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u

kojem se SVE događa. Tako živim svakoga dana i zovem

to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me

moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli

mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce,

moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu

zovem MUDROST SRCA.

12Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo

kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i

iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE

ZOVE ŽIVOT.

2012-transformacijasvijesti.com

11

slavenka.weebly.

com

Usudite se i vi

Odluči neki car, zbog nekakvog važnog položaja na dvoru,

testirati svoje dvorjane. Okruže ga moćni i mudri ljudi i

car im reče: U nedoumici sam i zanima me tko je od vas u

stanju to riješiti. Odvede ih potom do jednih ogromnih vrata;

toliko velika vrata još nitko nije bio vidio. Ovo su najveća i

najteža vrata u mojem carstvu, objasni car. Može li ih koji od

vas otvoriti? Neki stanu samo izdaleka odmahivati glavom.

Drugi, koje smatrahu mudracima, zagledati vrata izbliza, no

onda ipak priznali kako ih ne mogu otvoriti. Ne karaju se svi

slože kako je zadatak pretežak i da ga ne mogu riješiti.

Tada jedan dvorjanin, ipak, priđe vratima: zagledavao ih,

opipavao, gurao, nastojao pomaknuti… Odjednom, povuče

ih snažnim trzajem i gle – vrata se otvore! Bila su odškrinuta,

ne i zaključana, i nije bilo potrebno ništa drugo do

samopouzdanja da se to utvrdi i da se prema tome postupi.

Car objavi: ti ćeš dobiti položaj na dvoru. Nisi se oslonio samo

na ono što vidiš. Usudio si se pokušati ono što se u početku

činilo nemogućim.

Usudite se i vi! Mnoga su vrata odškrinuta.

Izvor: poucne-price.blogspot.com

i za kraj ...

11

Povratak srcu

Nije li zanimljivo da smo danas, kad smo, barem prema

službenoj verziji povijesti, dosegnuli najviši stupanj razvoja

u tehnološkom, znanstvenom i svakom drugom smislu, u

trenutku kad znamo kako sastaviti nešto toliko zamršeno

i složeno kao što je, primjerice, ovaj kompjuter na kojem

trenutačno pišem post i sklopiti ga na način da on bude

funkcionalan, zaboravili nešto tako jednostavno kao što je

biti istinski sretan i što to doista znači biti čovjekom? Gotovo

sve naše akcije, od obavljanja osnovnih poslova pa do odnosa

s drugim ljudima proizlaze iz uma i vođene su isključivo

uskogrudnim sebičnim interesima i pitanjem koristi koju

možemo za sebe izvući iz određene situacije, pa bilo to i na

račun drugih. Kao posljedicu takvog odnosa prema životu

i drugima, stvorili smo obrazac u kojem vlada uvjerenje

da samo najjači opstaju i da je čovjek čovjeku vuk, da smo

odvojeni jedni od drugih i života, što je stvorilo neravnotežu

u našim privatnim životima u vidu nezadovoljstva, sukoba,

zbunjenosti, otuđenosti i nemogućnosti pronalaženja smisla,

kao i na globalnoj razini gdje se ona izražava u obliku ratova,

siromaštva, nasilja i uništavanja prirode. No, sve to skupa ima

svoju svjetlu stranu i svrhu, koliko god to čudno zvučalo. Svi

ti negativni događaji koji se manifestiraju služe kao okidači

za buđenje svijesti sve većeg broja ljudi koji jednostavno

“osjećaju” da mora postojati drugačiji način. I doista, on

postoji. To je način Srca.

11

slavenka.weebly.

com

Um je procesor straha, odvojenosti i dualnosti, dok je srce

dom ljubavi i jednote. Jedino živeći u srcu, prebivajući svjesno

u središtu svog bića, možemo povratiti ravnotežu, kako na

osobnoj, tako i na globalnoj razini. I dok mnogi od nas to

znaju na intuitivnoj razini i iz iskustva, a drugi su sumnjičavi

zbog svoje uronjenosti u um i ego, obećavajuće je vidjeti da

znanost posljednjih godina otkriva dokaze koji nepobitno

daju potvrdu te bezvremenske istine. Neke od sljedećih

činjenica o vašem srcu kao i povezanosti i interakcijama srca

i mozga, vrlo je korisno posvijestiti i znati jer će vam pomoći

da bolje shvatite znanost koja leži u pozadini neuhvatljivih

i često poetičnih poruka svih izvornih duhovnih tradicija

diljem svijeta, kao što su “gledaj očima srca” i što one u

praktičnom smislu znače za vaš svakodnevni život i ukupno

psihofizičko zdravlje.

Znanstvenici s instituta HeartMath u svojih dvadeset godina

istraživanja, došli su do vrlo zanimljivih, štoviše, zapanjujućih

otkrića. Primjerice, otkrili su da je prvi organ koji se razvije

prilikom formiranja fetusa upravo srce. Ono je vidljivo već

nakon prvih 19 dana, dok vjeruju da se u razdoblju od osam

tjedana razvija u potpunosti, u fazi dok je embrij velik tek tri

centimetra. Ono počinje kucati samo od sebe mnogo prije

nego što su mozak i ostali organi uopće formirani. Još uvijek

ne znaju što pokreće to kucanje, ali znaju da ta pokretačka

snaga dolazi iz samog srca i da mu nije potrebna veza s

mozgom da bi nastavilo kucati.

11Osim toga, srce proizvodi najsnažnije i najopsežnije ritmičko

elektromagnetsko polje koje prožima svaku stanicu

našeg tijela. U usporedbi s elektromagnetskim poljem

koje proizvodi mozak, srčano polje je 60 puta snažnije u

električnom i 5 000 puta snažnije u magnetskom smislu, a

proteže se u krugu od pet metara izvan tijela. Razlog zbog

kojeg je to značajno je taj što se od ta dva polja u suštini

sastoji ukupna stvarnost koju doživljavamo. Uvijek prisutno

ritmičko polje ljudskog srca ima snažan utjecaj na procese

koji se odvijaju u tijelu i djeluje kao glavni prijenosnik

informacija koje odašilju sinkronizirajući signal za cijelo

tijelo. Istraživanja su pokazala da emocije koje doživljavamo

izravno utječu na ritmičke obrasce po kojima naše srce kuca.

Negativne emocije kao što su ljutnja ili frustracija izazivaju

neuobičajane, neuredne i nekoherentne obrasce srčanog

ritma. S druge strane, pozitivne emocije poput radosti i

zahvalnosti povezuju se sa glatkim, urednim i koherentnim

obrascima u srčanoj aktivnosti. Promjene u obrascima

kucanja srca izazivaju odgovarajuće promjene u strukturi

elektromagnetskog polja koje naše srce odašilje što zauzvrat

djeluje na naše cjelokupno tijelo. To jasno pokazuje da srce

izloženo utjecaju straha, tjeskobe, tuge, ljutnje ili bijesa nije

u skladu sa samim sobom, zbog čega odmah reagira kako

bi nam dalo do znanja da se nalazimo u stanju neravnoteže.

Nije li zanimljivo da se, kad god učinimo nešto što je

suprotno našem srcu, osjećamo loše i imamo grižnju savjesti?

11

slavenka.weebly.

com

Međutim, naše oglušivanje na signale koje nam srce šalje,

na duže staze, utječe nepovoljno na naše tijelo stvarajući

neravnotežu koja crpi našu energiju i proizvodi opterećenje

za cijeli naš sustav. Primjerice, u stanju povećanog stresa luči

se kortizol, hormon koji potiče starenje.

S druge pak strane, kad doživljavamo pozitivne emocije,

naše srce radi optimalno. Štoviše, uspjeli su pokazati da

produžene pozitivne emocije dovode do specifičnog stanja

koje su nazvali psihofiziološka koherencija.

Psihološki gledano, to stanje se povezuje sa značajnim

smanjenjem unutarnjeg mentalnog dijaloga, smanjenjem

stresnih doživljaja, povećanom emocionalnom ravnotežom

i mentalnom jasnoćom. Na fiziološkoj razini, to stanje prati

povećana učinkovitost i sklad u aktivnosti i međudjelovanju

svih tjelesnih sustava. Istraživanja su pokazala da se,

primjerice, za vrijeme produženih osjećaja ljubavi i

zahvalnosti moždani valovi, te također krvni tlak i ritam

disanja, između ostalih oscilatornih sustava, prirodno

usklađuju sa ritmičkom aktivnošću srca, te se u stanju

savršene ravnoteže između organa i žlijezda u tijelu počinju

lučiti hormoni pomlađivanja, posebno DHEA i naš cjelokupni

imuni sustav jača samo zato što se osjećamo dobro!

Daljnji eksperimenti pronašli su zapanjujuće dokaze da

elektromagnetsko polje srca može prenijeti informacije

između ljudi. Bili su u stanju izmjeriti izmjenu srčane energije

12između pojedinaca koji su bili metar i pol udaljeni jedan od

drugoga. Otkrili su da se moždani valovi jedne osobe mogu

uskladiti sa srcem druge osobe. Štoviše, kada pojedinac stvara

koherentan srčani ritam, usklađivanje između moždanih

valova te osobe i kucanja srca druge osobe ostvaruje se

znatno lakše. To je razlog zbog kojeg ljudi obično spontano

‘pokupe’ dobro raspoloženje od osobe koja zrači ljubavlju i

radošću.

No vjerojatno najvažnije otkriće do kojeg su došli u

HeartMath institutu je ono o samoj prirodi srca koje daleko

nadilazi funkciju obične pumpe koja služi tek za održavanje

protoka krvi kroz tijelo.

Naime, otkrili su da je srce prije svega osjetilni organ i

sofisticirani centar za primanje i procesiranje informacija

koji posjeduje vlastiti živčani sustav s razvijenom mrežom

od preko 40 000 neurona koja mu omogućava da uči, sjeća

se i donosi funkcionalne odluke neovisno od mozga! To

objašnjava kako je moguće da se ljudi kojima su presađena

srca drugih ljudi, s vremenom počinju sjećati događaja i

iskustava svojih donatora, te u većini slučajeva razvijaju

sklonosti ili navike koje su potpuno različite od njihovih

vlastitih.

Štoviše, brojni eksperimenti su pokazali da signali koje srce

neprestano šalje mozgu utječu na funkciju viših moždanih

centara povezanih sa percepcijom, spoznajom i procesiranjem

12

slavenka.weebly.

com

emocija. Drugim riječima, pozitivne emocije koje osjećamo

u svom srcu nam pomažu da aktiviramo skrivene potencijale

svog mozga i postanemo daleko kreativniji i inovativniji u

rješavanju problema, dok negativne emocije i stanja poput

panike blokiraju našu sposobnost percepcije u potpunosti.

Dakle, sve nam ukazuje, od znanstvenih otkrića, zdravog

razuma, naših izravnih životnih iskustava, osjećaja i intuicije,

da je srce središte našeg bića. Koliko će nam trebati da tu

spoznaju prihvatimo i istinski počnemo živjeti u skladu s

njom?

Ono što oni zovu psihofiziološka koherencija samo je drugi

naziv za stanje u kojem tolika količina ljubavi struji kroz

vaše srce i cijelim vašim tijelom praćena neopisivo ugodnim

osjećajem topline koja vas grije u području prsiju i grla i

koja se svakim novim udahom širi i raste sve dok u jednom

trenutku ne kulminira svetim iskustvom povezanosti i

jednote prilikom kojeg u očima potpunih stranaca možete

jasno vidjeti suštinu koja nas sve povezuje i spaja i osjetiti

čistu bratsku ljubav i prisnost kakvu osjećate prema najbližim

članovima svoje obitelji… Tada ulazite u stanje istinske

čarolije života, gdje ništa ne doživljavate kao problem i sve

vam ide od ruke, nošeni valom iskrene radosti čiju svjetlost

isijavate i prenosite svima s kojima dolazite u dodir…

No da biste uistinu doživjeli to iskustvo i održali ga svjesno u

svakodnevnom životu, morate prestati slijepo slušati naredbe

12svog uma i otvoriti se prema onome što vam govori vaše

srce. Umjesto razmišljanja usredotočiti se na doživljavanje

života onakvog kakav on uistinu jest, kakvog ga osjećate u

svom srcu a ne onakvog kakvog ga interpretira vaš um. Vaš

um je zarobljen u vremenu, neprestano mučen strahovima

od budućnosti i opterećen krivnjama iz prošlosti koje vas

drže u stanju stalne napetosti i neizvjesnosti, što vam daje

iskrivljenu percepciju života. Za razliku od toga, dom vašeg

srca je uvijek OVDJE I SADA i jedino u toj oazi bezvremenosti

možete osjetiti i dotaknuti svetost života. I dok vjerojatno

sve to dobro znate na razini teorije i pročitali ste nekoliko

knjiga na tu temu, siguran sam da postoji priličan broj vas

koji se pitaju kako u praktičnom smislu, u svakodnevnim

okolnostima koje su tu pred vama, učiniti taj svjesni pomak,

kako se osloboditi misli i briga i biti istinski sretni sada.

Upravo zato sam odlučio podijeliti s vama jedan iskustveni

vodič koji će vam, ukoliko odlučite prihvatiti savjete iz njega,

pomoći da umirite svoj um i počnete živjeti iz srca. Savjeti

dani ovdje vrijede za svakoga, svatko ih može primijeniti i

svatko od vas ima sposobnost učiniti taj pomak u svijesti. Svi

smo mi kao djeca bili prirodno u tom stanju, no poslije, kad

je um preuzeo uzde nad našim životom, zaboravili smo to

umijeće, a sada je došlo vrijeme da se ponovo prisjetimo.

11

slavenka.weebly.

com

The Power of NO

Krešimir Mišak

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog

komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz

njegova života. Za oko mi je zapela pričica kad su ga šefovi

televizijske kuće za koju je radio seriju posjeli i objasnili mu

kako bi u nekoj epizodi trebao nešto promijeniti. Koliko me

sjećanje služi, rekli su mu da je u nekoj američkoj državi

(recimo: u Texasu) njegova emisija jako popularna, a da se,

u nekoj od epizoda koje su se upravo snimale, pregrubo

našalio na račun nekih stvari važnih za stanovnike te države

pa bi bilo dobro da to promijeni jer su šefovi strahovali da

bi se ti gledatelji mogli osjetiti pogođenima te da će se

uvrijediti i možda će gledanost emisije u toj državi pasti.

Drugim riječima, klasična cenzura. Seinfeldu je to, naravno,

išlo na živce, nije želio odustati od svog gega, a pogotovo,

vjerujem, zbog tako glupog razloga – njegov humor je

ionako uglavnom često bio politički nekorektan. No, ili nije

znao što bi im rekao, ili nije imao argumenata, ili mu se

nije dalo objašnjavati tim ljudima nešto što oni ne bi mogli

shvatiti, pa je samo rekao:

Ne.

Samo tako, tvrdoglavo i bez objašnjenja.

11Naravno, na kraju je bilo po njegovom jer se protiv takvoga

„ne“ ne može ništa. Ne znam jesu li se Teksašani uvrijedili,

mada čisto sumnjam (jer je mentalni sklop upravljača

televizijskih kuća koje su dio industrija zabave sklon

podcjenjivanju ljudi, pa su im i proizvodi uglavnom takvi),

ali u knjižici je Seinfeld napisao da je tada prvi put shvatio

snagu jednostavnog „ne“.

Doista, stvar je moćna. U više navrata sam i sam koristio taj

alat i mogu vam reći da čini čovjeka nekako bezbrižnim i

laganim.

Ne.

I to je sve. Nikome ne duguješ objašnjenje. S vremenom sam

počeo analizirati o čemu se tu ustvari radi. Ne biste vjerovali,

čak sam došao i do nekih zaključaka. Riječ je ustvari o

distribuciji moći.

Jer što je ustvari moć i zašto netko ima moć nad nekim

drugim? Uglavnom zato jer mu taj drugi tu moć daje. Drugim

riječima, da mu je ne daje, „moćnik“ ne bi imao moć nad njim.

„Ne“ je tu jednostavni i efikasni bedem.

Evo male analize na izmišljenom i pojednostavljenom slučaju,

tek da bude jasnije što želim reći. (Naravno, stvari nisu uvijek

tako jednostavne, razgovor često može pomoći, ali ponekad

su okolnosti baš takve da je jedino ispravno reći „ne“). Dakle,

11

slavenka.weebly.

com

neki nadređeni nekom podređenom kaže da nešto mora

napraviti na ovaj ili onaj način, što se podređenom ne sviđa.

Ima dvije opcije – prihvatiti „naredbu“ i time predati moć

nadređenom ili…može reći „ne“. Bez ikakvih objašnjenja,

ako ne postoji volja da bi ga se saslušalo.

Dakle, on kaže „ne“, pa nadređeni pokuša istjerati svoje

agresivno, pa pokuša argumentima, ali podređeni tvrdoglavo

ustraje s „ne“. Što se u tom trenutku zbiva? Podređeni se nije

odrekao svoje moći, tj. nije ju predao nadređenom. Stavimo

se na trenutak u ulogu nadređenog. Koje su sad njegove

opcije? Ako bude dalje inzistirao, taj „ne“ će dobivati sve više

snage i sve će biti očiglednije da je on zapravo nemoćan, tj.

da nema nikakvu moć nad podređenim, da je ona tek iluzija.

To bi se moglo odraziti i na budućnost, stoga, to nije dobar

put za njega, jer možda je taj slučaj kod podređenog samo

iznimka, možda ga baš nešto u toj specifičnoj situaciji jako

žulja, možda na temelju tog događaja neće niti izvući pravu

pouku i shvatiti da ima moć nad svojom sudbinom i da nije

tako bespomoćan kako se inače osjeća. Možda podređeni,

s obzirom da ipak ima neki odavno ugrađeni strah ili

poštovanje prema nadređenom, niti ne shvaća u kakvu ga

je neugodnu situaciju stavio. Stoga je nadređenom bolje „ne

čačkat mečku“.

Pa će izabrati drugačiji put – prihvatit će to „ne“. I ne samo

da će ga prihvatiti, nego će nastojati stvoriti iluziju da taj

11„ne“ prolazi samo zato jer ga on prihvaća, računajući na

to da niti podređenom baš nije svejedno u toj situaciji i da

će se olakšanjem prihvatiti takav rasplet. Drugim riječima,

prihvaćanjem „ne“ pokušat će sačuvati iluziju moći.

No, istina je ta da nadređeni nije imao izbora. Protiv „ne“ se

jednostavno ne može. Dobro je Seinfeld shvatio, tu snagu

jednostavnog „ne“.

Za upotrebu tog jednostavnog recepta obično nas sprječava

još jednostavnija pojava – strah. No, kao što su mnogi do sad

rekli – svi problemi su na kraju ipak samo u našim glavama,

kreacija naših ograničenih umova koji imaju ograničene

spoznajne kapacitete.

Drugi riječima, ako čovjek nije sam sebi previše važan, ako

se vodi idejom pravednosti, a ne dopusti da mu postupke

i odluke vodi strah ili kalkulacije, sve prijetnje i neugodni

ishodi rastopit će se poput sladoleda na vrućini. Sve su to

samo pokušaji da ti netko na blef oduzme moć, praveći se da

je već ima. Ali nema i neće je ni imati ako mu je ti ne predaš.

Kako je to rečeno u jednoj pjesmi grupe Haustor: „Ono što

nas plaši, to su duhovi od papira“.

No, dobra je vijest da za „ne“ ikad nije kasno. Niti u ovom

slučaju, kad je riječ o Kontrolnom sustavu porobljavanja

ljudi niti u bilo kojem drugom. S „ne“ uvijek stižete u pravo

vrijeme. On dolazi kao velika gumica za brisanje, ili kao

11

slavenka.weebly.

com

divovska tipka „delete“ kojom jednim pritiskom možete iz

računala izbrisati nešto što ste radili danima.

Uostalom, probajte odmah, nije baš teško:

Ne.

Malo jače: Ne!

Ili zaurlati: Neeee!

Može i šapćući, učinak je isti: …ne.

Radit će i onako usput, u prolazu: Ma… ne.

Može i zamišljeno: Hm? Ipak…ne.

Sto je načina, za svačiji džep, ukus i karakter.

I onda, globalno govoreći, je li ikad bilo bolje vrijeme za „ne“?

To je pak pitanje na koje je odgovor također kristalno jasan

poput planinske rijeke: Ne.

http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=408

11

Misao je stvar

Dakle, misli su stvari. To je ono o čemu će biti riječi. Možda je

to rečeno malo preslobodno. Možda je ispravnije reći da su

misli opipljiva izmjerljiva energija.

Ali to vrijedi i za stolac na kojem u ovom tenutku sjedite – i

on je samo energija, u njemu, u u dubini sitnosti, zapravo

nema ničeg, samo more energije iz kojeg se neprekidno

stvaraju i u kojem nestaju subatomske čestice. Atomi su

praktički prazni – u smislu materije kako je zamišljamo u

svakodnevnom svijetu.

Pa ću ipak rezimirirati – ako stolac zovemo „stvar“, onda

možemo i misao zvati stvar.

Misao je stvar - riječ je o jednoj od najvažnijih činjenica uopće,

ali to mi nitko nije nikad rekao. U školskim udženicima to se

nigdje nije spominjalo. Niti u znanstvenim časopisima toga

nema. Ne uči se ne faksu. Većina ljudi koje poznajem to ne

zna.

A riječ je o činjenici čiju se važnost ne može precijeniti. Jer

su sveukupne implikacije te činjenice na naše djelovanje i na

sliku svijeta kakvu nosimo u glavi – nevjerojatne.

Misli su stvari – to je nevjerojatno optimistična spoznaja, ali

sadrži i jednako velike rizike. I mogućnosti zloupotrebe (crna

11

slavenka.weebly.

com

magija, pikanje onih vudu-lutkica, bacanje uroka neke su od

njih).

Kakvih sad uroka? Pa to ne postoji, to su bapske priče.

Ipak, kao što sam već u nekom postu spominjao, kritični

znanstvenik i pisac Artur Clarke u svojoj knjizi „Svijet

zagonetnih sila“ uroke je stavio na drugo mjesto svoje

topl-liste od deset točaka, u kojoj je posložio fenomene

proučavane u knjizi po njihovoj vjerojatnosti da zaista

postoje. Ocjene imaju ima raspon od +5 do -5.

Clarke nije bio isključiv i pozvao je čitatelje da i sami naprave

svoj popis. Što se njega tiče, negdje na samo dno sigurnosti,

na -4 popisa da se neki fenomen zaista zbiva, Clarke je,

primjerice, stavio reinkarnaciju. Na prvom mjestu, s +5

ocijenio je hodanje po žeravici bez posljedica za tabane, jer

se fenomen jednostavno ne može osporiti, svatko ga vidi.

S +4 ocijenio je uroke i magiju. Napisao je da ne zna na koji

način to radi, ali iz svih primjera koje je proučio njemu je bilo

očigledno da je bacanje uroka autentična pojava s izraženim

efektom. Što i ne treba čuditi, jer je riječ o manipulacijama

i usredotočenju misli i namjera, a misli su stvari. A stvar se

može baciti na nekog s ciljem da ga se ozljedi. Ili da utječe ili

čak stvori neku drugu stvar.

Ispričat ću vam jedno malo, vlastito iskustvo.

12NEVIDLJIVI ZID

Prije koju godinu bio sam kod svog prijatelja Tomislava

Petrušića, ajurvedskog liječnika iz centra Somalata, koji

je ajurvedski studij završio na Šri Lanki. Pričali smo o ovim

stvarima, i on je odlučio napraviti jednostavnu demonstraciju.

U ruku je uzeo predmet koji bih nazvao rašljama. Nisu to bile

klasične dvokarke rašlje. Zamislite malo deblju bakrenu žicu

savijenu u obliku slova „L“. Kraći krak tog slova „L“ je smješten

u cjevčici, koja predstavlja dršku rašlji. Kad se cjevčica drži

okomito, bakrena se žica može okretati u raznim smjerovima.

No, ako se ništa ne zbiva, ona jednostavno stoji usmjerena u

nekom smjeru, kako je već uhvatila ravnotežu.

Prvo je Tomislav rekao“pazi sad ovo“ i sa tim rašljama, s

tom žicom usmjerenom ispred sebe, s pola sobe žustrim

korakom krenuo ravno prema zidu. Žica je cijelo vrijeme

njegova hoda bila usmjerena prema naprijed – sve dok nije

došla skoro do samog zida. Umjesto da vrh rašlji udari u zid,

na nekih 3-4 centrimetra od zida, žica se naglo okrenula, kao

da je naletjela na neki nevidljivi zid ispred samog zida. Kako

se držak približavao zidu, tako se i kut okreta žice povećavao,

kao da je klizila uz taj nevidljivi zid.

Sad slijedi ono što mi je pokazalo da su naši misli zaista stvari

ili da mogu postati stvari.

12

slavenka.weebly.

com

Tomislav mi je rekao da će on sad otići u drugu prostoriju, a

da ja negdje u sobi zamislim zid. Ja sam ga zamislio nasred

sobe, a potom sam se predomislio jer mi je palo na pamet

da bi bilo možda bolje da ga zamislim nekako geometrijski

nepravilnije, pa sam novi zid zamislio bliže sebi. Viknuo sam

mu da sam spreman i on se pojavio s rašljama uperenim

ispred sebe i žustro hodajući prema naprijed s pogledom

usmjerenim negdje ispred rašlji. U trenutku kad su rašlje

stigle do mog PRVOG zida, žica se naglo okrenula i odbila,

kao da je udarila u nevidljivu prepreku. Nevjerojatno je bilo

što su rašlje reagirale kao da se tamo zaista nalazi zid ili neka

prepreka.

Još mi je zanimljiviji bio drugi zaključak - gradeći drugi zid,

bliže meni, ja onaj zid koji sam prethodno zamislio nisam

izbrisao. Usprkos tome što sam pažnju usmjerio na „gradnju“

drugog zida, onaj prvi je i dalje postojao, on je i dalje bio

materijalna ili energetska činjenica s kojom s vrh rašlji tako

dramatično sudario.

Može se reći – moja misao o zidu je postala zid. Moja

misao je bila zid. Moja misao je zapravo stvar. A ja sam

totalni neuvježbani laik u duhovnim disciplinama, nikada

se nisam bavio niti jednom, čak nisam niti meditirao. Što

bi tek bilo moguće da sam izučeni jogi – možda bih doista

mogao energiju vlastitom namjerom i mišlju oblikovati

tako da u našoj percepciji ona izgleda kao zid? Možda bih

12mogao levitirati, kao što se događalo nekim svetim ljudima

u prošlosti? Uostalom, efekt „jogijskog letenja“ pokazao

je da je moguće svladati gravitaciju – vjerojatno putem

meditativnog ulaženja u „polje“ za koje je dr. Klaus Volkamer,

radeći na znanstvenoj potvrdi postojanja eterične materije,

rekao da je se danas vidi kao tamnu materiju s negativnim

gravitacijskim predznakom.

ŠTO GLEDAŠ - OTEŽA

Kad smo kod misli koje su stvari, dr. Volkamer priskrbio je

još jednu od brojnih potvrdi da je tome tako. Štoviše, da

mi u svakodnevnom životu na brojne načine neprestano

koristimo tu materiju i da je već i naše obraćanje pozornosti –

stvar. U jednom je eksperimentu pokazao da ako neka osoba

usredotoči svoju pozornost na detektor na vagi s posebnom

namjerom da, na primjer, smanji masu detektora na vagi,

to ću smanjenje mase moći očitati u sljedećih pet minuta

na samoj vagi. Zaključio je da to pokazuje da u procesu

mišljenja i usmjeravanja ljudske pozornosti, mozak odašilje

zraku kvantova koja se usmjeruje na ono o čemu je ta osoba

razmišljala. Zbog toga je dr. Volkamer pozvao iscjelitelja koji

može snažno odašiljati takvu vrstu materije:

„Bilo je dovoljno da samo gleda uzorak koji je bio zaštićen

staklom. Nalazio se u staklenom ormariću tako da nije mogao

disati na njega, bio je sasvim zaštićen. Mogao je samo kroz

11

slavenka.weebly.

com

staklo gledati detektor na vagi. Prije nego što je pogledao

detektor na vagi, imao sam savršenu temeljnu vrijednost, što

znači da nije bilo razlike u masi između referentnog uzorka

i detektora. Čim je pogledao detektor, težina detektora se

počela mijenjati.“

Dakle, trenutak je da proširim misao. Misao je stvar, ali je i

namjera stvar, a čak i puko obraćanje pažnje je stvar.

Sjetimo se samo uvijek nevjerojatno placebo-efekta, u

kojem uvjerenje čovjeka mijenja materijalnu stvarnost

njegovogo tijela. Nikad mi neće biti jasno zašto se, nakon

otkrića placeba (I njegove stalne upotrebe kod kontrolnih

skupina za testiranje lijekova), ne stavi ključ u bravu nekim

tvornicama lijekova i energija usmjeri u istraživanje uzroka I

mehanizama placebo-efekta.

Kad smo kod te stvari Koju zovemo obraćanje pažnje, sjetimo

se i mnogobrojnih eksperimenata s tri biljke, od kojih je jedna

bila izlagana poziTivnim emocijama (divljenje, ljubav u sl),

druga negativnim (mržnja, ljutnja), a treća nikakvim. Naravno,

najbolje je rasla biljka izlagana pozitivnim emocijama, nešto

gore od nje ona izlagana negativnim emocijama, ali najgore

je prošla ona kojoj nitko nije davao nikakvu.

Osim toga, misli su stvari koje ne poznaju ograničenja

prostora i vremena.

11Clive Backster je, istražujući osjetilnost biljaka na ljudske

misli i namjere, zaključio da je riječ o, kvantofizikalnim

rječnikom rečeno, fenomenu nelokalnosti. Kada je jednom

postojao razlog za komunikaciju, ona se tada odvijala i

preko velikih udaljenosti, jer nelokalnost ne ovisi o vremenu

i ograničenjima udaljenosti. Ako sretnemo nekoga, ne

moramo ga niti gledati, ne moramo mu se obratiti, niti

ijednom gestom pokazati da smo ga svjesni – ali komunikacija

širokog opsega će se neminovno dogoditi, ako usmjerimo

bilo kakvu pažnju ili misli prema njemu.

UREĐAJ ZA PRIJENOS NAMJERE

Da su misli stvari, dokazuje i činjenica da ih možemo zatvoriti

u kutiju i poslati poštom.

Dr. William Tiller je tijekom dugogodišnjih istraživanja

definirao je područje psihoenergetike – discipline koja mjeri

utjecaj svijesti na fizičku stvarnost – te je osmislio niz pokusa

za čije potrebe je konstruirao i prikladne uređaje. U slučaju

kojeg ćemo ovdje spomenuti, dr. Tiller je pokušao utvrditi je

li moguće spremiti „ljudske misli“ ili namjeruu elektronsku

kutijicu, baš poput nekih stvari. I poslati ih poštom u drugi,

udaljeni laboratorij kako gdje bi se mjerio utjecaj zadane

namjere, koju je donio poštar.

Kutiju za snimanje otisaka nazvali su IIED, što znači

„Intention Imprinted Electrical Device“ - električni uređaj

11

slavenka.weebly.

com

za otisak namjere. Riječ je o prilično jednostavnom uređaju

sa spremnikom za memoriju. Sastavljen je od tri oscilatora,

nekoliko skala, kondenzatora i otpornika. Ima snagu manju

od jednog mikrovata. Kad se u njega spremi „otisak“, uključi

ga se i stavi blizu mjesta gdje se izvodi pokus i prostorija

je za tri mjeseca pripremljena i podignuta na višu razinu

elektromagnetne simetrije, kako to opisuje dr. William Tiller.

Jedan od pokusa je postavljen u laboratorijima međusobno

udaljenima oko 2500 km. „Otisak“ je uzet u Kaliforniji, a

pokus izveden u laboratoriju u Minnesoti. Tiller je pozvao

kvalificirane ljude koji često meditiraju i zamolio ih da uđu

u stanje meditacije, povežu se i mentalno očiste okolinu.

Kad su bili u stanju duboke meditacije, netko od njih, obično

Tiller sam, izgovorio bi uređaju namjeru koja se odnosila

na pokus na koji se željelo utjecati. Izabrali su četiri pokusa

vezana uz četiri uređaja. Njihov je cilj bio prenijeti namjeru u

predmet poslan poštom u 2500 km udaljen laboratorij. IIED

su spremili u električni kavez i zamotali u aluminijsku foliju

kako bi ga zaštitili od elektromagnetskih zračenja i drugih

utjecaja. Tada je pošta napravila svoj posao i otpremila uređaj

u drugi laboratorij. „Zarobljene misli“ unutar kutije uspješno

su utjecale na razne procese u laboratoriju u Minnesoti (u

koji je kutija bila poslana), poput ubrzavanja rasta vinskih

mušica i promjena pH vrijednosti u vodi.

Tiller smatra i to da je ta svijest, koja je nekako otisnuta

11u uređaj, u njemu stvorila određenu inteligenciju koja

djeluje na prostoriju. On smatra da nije nužno da uređaj za

spremanje misli ima elektronsku konstrukciju. Istu ulogu

može preuzeti čak i boca vode. Ustalom, mislim da su razne

amajlije u prošlosti često služile kao medij za „utiskivanje“

misli ili namjera, kao i razni simboli, a sjetimo se da se kod

bacanja uroka na neku osobu kao medij koristi neki predmet

koji je pripadao osobi i sadrži neku vrst njenog „otiska“.

MISAO SNIMLJENA KAMEROM

Ruski profesor fizike Konstantin Korotkov s Tehničkog

sveučilišta u St. Peterburgu više od dvadeset i pet godina

obavlja istraživanja u području bioelektrografije - discipline

koja mjeri zračenja objekata i živih organizama. Takve

energije su kombinacija fizikalnih, emotivnih, mentalnih i

duhovnih manifestacija, a Korotkov nastoji utvrditi u kojoj

mjeri prostor i događaji utječu na ravnotežu živih bića.

Korotkov je usavršio stari postupak dobivanja “Kirlijanove

fotografije” koja bilježi bioenergetsko polje na filmu, zapis

koji bi mogao bi pomoći u ranom dijagnosticiranju bolesti.

Pomoću računalnog programa i posebne GDV-kamere, on

snima svjetlost oko cijelog tijela (najčešće oko prstiju jer se to

pokazalo najpraktičnijim) i prikazuje je u realnom vremenu

na zaslonu. Kratica GDV ili „Gas Discharge Visualisation“ u

prijevodu znači „Vizualizacija pražnjenja plina“. U pokuse je

11

slavenka.weebly.

com

uključio je iscjelitelja iz Grčke, Kristosa Drosinakisa. Jedan

od pokusa napravili su dok je Kristos bio u Japanu. Bio je to

„slijepi“ eksperiment na daljinu. Svako je jutro u laboratorij

Korotkov stavljao pet boca kupljenih u trgovini. Označene

su bile raznobojnim etiketama. Kristos je trebao, u dane koje

je sam odabrao, iz Japana utjecati na jednu bocu i zapisao

je na koju. Korotkov i kolege su boce svakoga dana nakon

podneva podvrgavali mjerenju. Mjerenja pomoću GDV-

kamere pokazala su da je Kristos Drosinakis uspješno utjecao

na one boce na koje se namjerno koncentrirao.

Najzanimljivija demonstracija koja sam imao prilike vidjeti bila

je vezana uz slanje misli ljubavi i pažnje. U našoj kolektivnoj

podsvijesti prevladava dojam da je osjećaj ljubavi povezan

s organom srca, a snimanja s GDV-kamerom pokazala su da

i tu postoje fizikalna uporišta. Dvoje zaljubljenih trebali su

jedno drugom odaslati ljubav. Svatko je bio u svojoj sobi.

Kamera je zabilježila kako od jedne osobe do druge „leti“

raznobojna struktura, nalik bojama koje okružuju tijelo na

tim snimkama.

U drugom slučaju, na Korotkovljevom predavanju, jedna je

osoba položila deset prstiju na kameru i zračenja s njenih

prstiju u realnom vremenu su bila vidljiva na zaslonu, jer se

fotografija odmah prenosila na zaslon. Bliska osoba koja je

bila s njom na predavanju imala je zadatak na udaljenosti

od par metara slati joj ljubav i pažnju. Snimke zračenja oko

11prstiju pokazale su da se zračenje intenziviralo i čak su oko

prstiju nastali „procijepi“ bez boja i vidljivog zračenja. Kasnije

sam upitao Korotkova kako to da je mjestimično nestalo tih

boja, jer sam očekivao da će se one na neki način intenzivirati

svuda oko prstiju. Odgovrio mi je da je zračenje uslijed slanja

pažnje i ljubavi poprimilo višu frekvenciju od one koju GDV-

kamera može zabilježiti.

GDV-kamera je svakako pribavila dokaze da naše misli nisu

tek neka zbrka električnih impulsa u našoj glavi već stvari

koje direktno i trenutno utječu na materijalni svijet i druge

ljude.

Sličan uređaj za snimanje suptilnih energija konstruirao je

i britanski biolog Harry Oldfield. O njemu je bilo riječ prije

u jednom od postova. Ponukan istom idejom, da usavrši

efekt Kirljianove fotografije, krajem 1980-ih izumio je tzv.

PIP- kameru koja registrira „uzorke interferencije fotona“.

Kao i Korotkov, u svojim je snimanjima zabilježio i energiju

ljubavi, vidljivu na fotografijama na kojima majka „zrači“

prema svom djetetu.

U knjizi o njemu naveden je i jedan drugi primjer stvaralačke

moći misli. Dr. Richard Gerber, američki liječnik prepričao je

događaj u kojem ga je Oldfield snimao PIP-kamerom i uočio

na kameri da ima neki problem s leđima, koji je on zaista i

imao. Tada je dr. Gerber odlučio napraviti mali eksperiment i,

11

slavenka.weebly.

com

ne rekavši ništa Oldfieldu, zamislio struju bijelog svijetla koja

se kroz vrh njegove glave spuštala u krlježnicu. Gledajući slike

koje je kamera davala na zaslonu kompjutora Harry Oldfield

je rekao: „Zanimljivo, iza tvoje kralježnice se stvara stup

bijelog svijetla“. PIP-kamera je prikazivala točno ono što je

Gerber zamislio. „Fascinanto je da skener može uhvatiti oblik

misli“, rekao je Gerber autorima knjige o Harryu Oldfieldu.

No, ako je misao zaista stvar – zašto je ne bi bilo moguće

fotogafirati, kao i svaku drugu stvar?

SNAGA UJEDINJENIH MISLI

Maharishi Mahesh Yogi, suvremeni fizičar i filozof u svojoj

teoriji rata i mira, kolektivnu svijest smatra temeljem mnogih

velikih, ali i malih događaja u našim životima. Njegova

je temeljna teza da svakodnevno kršenje zakona prirode

od strane velikog broja pojedinaca uzrokuje nakupljane

stresova u individualnoj i kolektivnoj svijesti, zbog čega u

konačnici nastaju i ratovi. To je i razlog zbog kojega je smislio

tehniku transcendentalne meditacije (TM) i tehniku TM-sidhi,

poznatu i kao jogijsko letenje (u kojoj meditanti prekriženih

nogu odksaču sa strunjača, naizgled prkoseći gravitaciji),

kako bi poništio stres koji smatra osnovnim uzrokom svih

društvenih sukoba.

Maharishi tvrdi da je svaka vlada u svijetu, bez obzira na

politički sustav, tek zrcalo kolektivne svijesti države koju

12predstavlja. Zapravo, ne upravlja vlada državom, nego

vladom upravlja kolektivna svijest zemlje, te zbog toga vlada

ona može reagirati samo na situacije koje su stvorene stanjem

kolektivne svijesti. (Dodao bih da se onda nameće zaključak

da državom vlada onaj tko vlada kolektivnom sviješću. A

tko je taj? Možda onaj tko vlada medijima i obrazovanjem,

a možda onaj tko zna magijske principe utjecaja na psihu, o

čemu će kasnije biti riječi).

Cjelokupna povijest, kaže Maharishi, biježi razočaravajuće

neuspjehe država i vlada da, uz svu svoju moć, bogatsvo,

iskrenu volju i dobru namjeru najblistavijih umova, uklone

probleme i ratove iz života svojih građana. To pokazuje da

događajima upravlja nešto što nisu prosudbe političara. To

nešto jest, prema Maharishiju, kolektivna svijest.

U četrdesetak socioloških eskperimenata utvrđeno je

kako je dovoljno da u društvenim zajednicama tehniku

transendentalne meditacije prakticira 1 % pučanstva da

bi se postigao efekt na smanjenje stresa i napetosti u

kolektivnoj svijesti i, posljedično, nasilja uopće. No, dovoljan

je tek kvadratni korijen od 1% populacije nekog područja ili

Zemlje ako se skupno prakticira napredna TM-sidhi tehnika

tj. jogijsko letenje.

Bez obzira o kojoj je od dvije spomenute tehnike riječ - taj

je efekt nazvan »Maharishijevim učinkom». Potvrđen je vrlo

12

slavenka.weebly.

com

visokom statističkom značajnošću u nizu eksperimenata. Sve

su to bili tzv. dvostruko slijepi pokusi, što znači da su podatke

prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a osoblje koje

je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara

nije bilo upoznato s osnovnom hipotezom pokusa niti s

datumima eksperimentalnih razdoblja. Ukupno je na više

od 200 sveučilišta i istraživačkih institucija, u 30 zemalja,

provedeno preko 500 znanstvenih studija koije su se bavile

TM-om i TM-sidhi tehnikom, a studije o Maharishijevim

tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih znanstvenih

časopisa i sabrane u pet debelih tomova.

MISAO JE STVAR – EKSPERIMENTI U RUSIJI

ElmaR Gruber je u drugom dijelu svoje knjige

“PARAPSIHOLOŠKI RATOVI” (nedavno objavljena kod nas,

u prvom dijelu se bavio poviješću remote viewinga),

predstavio niz eksperimenata koji pokazuju utjecaj misli na

materijalni svijet. Pokušat ću na ovom mjestu sažeti neke od

njih, iz raznih poglavlja.

U 1970-ima KGB je od instituta Popov zahtijevao da osnuje

„bioelektroničke „ – to jest, parapsihološke – istraživačke

laboratorije širom zemlje, u Lenjingradu, Kievu, Alma Ati,

Kišinjevu, Taganrogu, Minsku i Talinu. Bilo ih je barem 29.

. Jedno od strahovanja o kojem se ozbiljno raspravljalo u

Sjedinjenim Državama podsjeća na drevne zamisli o magiji.

22Vjerovalo se da su Sovjeti poklone za zapadne diplomate

i političare natapali „negativnom psi-energijom“ (ma što

to značilo). Takve energije vremenom bi se oslobađale iz

poklona i, navodilo se, dovodile do neuroloških oštećenja.

U Udruzi A. S. Popova za radio-elektroniku i komunikacije

u Moskvi, Anatolij Arlašin je proveo eksperiment u kojem

se uvježbane osobe paranormalnih sposonosti nastoje

izdaleka umiješati u mentalne procese druge osobe.

Dragovoljnim polaznicima koji su sudjelovali u eksperimentu

nije objašnjeno o čemu je riječ. Njihova je zadaća bila

samo da riješe matematičke probleme zatvorenih očiju

i bez pomoći papira i pisaljke. Mentalnu „interferenciju“

trebala je osigurati skupina psihika koji su bili uvježbani u

specijalnim metodama postizanja slike. Polaznici su isprva

odvedeni u prostoriju gdje su se okupile paranormalne

osobe, navodno da odgovaraju na neka pitanja ali, ustvari,

s jedinom svrhom da psihici osobno susretnu svoju ciljanu

skupinu kako bi uspostavili kontakt. U eksperimentu, psihici

su nastojali mentalno bombardirati subjekte bujicom brojki.

Istodobno su nastojali uputiti osjećaje panike, nesigurnosti

i pomanjkanja samopouzdanja. Tijekom eksperimenta

polaznici i psihici bili su u odvojenim prostorijama. Polaznici

su nasumce razvrstani u različite skupine. U jednoj od

skupina do mentalne interferencije je došlo tijekom

rješavanja prva tri problema, u drugoj tijekom posljednja

21

slavenka.weebly.

com

tri, a u trećoj tijekom rješavanja drugog, četvrtog i šestog

problema. Četvrta skupina poslužila je kao kontrolna i kod

nje je izostala mentalna interferencija.

Prvoj skupini koja je imala riješiti prva tri problema pod

utjecajem mentalne interferencije, trebalo je značajno više

vremena nego onima koji nisu bili mentalno odvraćani.

Trebalo im je 42 posto više da probleme riješe mentalnom

aritmetikom. Zamijećeno je da su dvoje psihika, Ljudmila

Karabelnikova i Karl Nikolajev, bili kadri stvoriti osobito

jake učinke. Pod njihovim mentalnim utjecajem vrijeme

potrebno za rješavanje problema poraslo je na 71,6 posto.

Kad je mentalna interferencija primijenjena tijekom

rješavanja posljednja tri problema, vrijeme potrebno za

rješenje i dalje je primjetno raslo, ali svega 21 posto. Takvi

eksperimenti podsjećaju na izvješća koja su potvrđivala

da su tijekom sastanaka na vrhu sovjetski psihici miješali

u misaone procese zapadnih diplomata i visokorangiranih

političara.

Jurij Dolin koji pripada najsavjesnijim istraživačima u

suvremenoj ruskoj parapsihologiji, također proučava

mentalni utjecaj. U jednom od njegovih eksperimenata

subjekti su osobu u drugoj prostoriji telepatski stavili u

uvjete naizmjenične aktivnosti i opuštanja. Subjekt se nalazio

u zamračenoj prostoriji koja je bila akustički i električki

21štićena, a njegov je EEG neprekidno sniman. On nije znao je

li određena faza eksperimenta kontrolne ili eksperimentalne

naravi. Dolin je želio otkriti hoće li mentalna zapovijed da

postane aktivan za posljedicu imati potiskivanje alfa-valova

i hoće li mentalna namjera za opuštanjem prouzročiti porast

alfa-valova. Tijekom faze aktivacije, alfa-valovi i u lijevoj i u

desnoj hemisferi značajno su se smanjili. U fazi relaksacije

porast alfa-frekvencije mogao se primijetiti u obje hemisfere.

Georgi Gurtovoj, čelnik Laboratorija za primjenu izotopa u

oftalmologiji u Moskvi i fizičar Aleksandar Parkhomov okrenuli

su se daljinskom utjecaju sustava koji proizvode nasumične

fluktuacije. Njihovi instrumenti mogli su registrirati mikro-

PK učinke, čak između Moskve i Novosibirska, na udaljenosti

otprilike 3000 kilometara. Ali, dva znanstvenika također su

radila sa živim sustavima kao metama anomalnog daljinskog

utjecaja, kao što je gnathonemus petersii, vrsta riba. Te ribe

upravljaju se posredstvom električnih signala koje šalju

otkucajima. Psihicisu bili kadri usporiti broj otkucaja.

Biolozi Tatjana Krendeleva i Sergej Pogosjan, s Odjela

za biofiziku Moskovskog državnog sveučilišta, provodili

su stanovite zanimljive eksperimente o mentalnom

utjecaju živih sustava. U složenom eksperimentu osoba

paranormalnih sposobnosti i iscjelitelj Igor Verbitski uspio je

u povećanju sposobnosti stanovitih stanica u reagiranju na

kemijski spoj (lateks) koji stimulira staničnu aktivnost. Učinak

21

slavenka.weebly.

com

je postignut porastom u nastajanju aktivnih oblika kisika.

Na odjelu za životinjsku i humanu fiziologiju na državnom

sveučilištu u Simferopolju, Natalija Janova provela je

nizove eksperimenata sa životinjama kao metama. Njezino

područje zanimanja je složen uzorak socijalne interakcije

štakora i može li se na nju utjecati mislima. U skupini šest

štakora jedna životinja obično prevladava, dvije ili tri su

subdominantne, a preostale su pasivne. Kad se pojedine

životinje izdvoje iz skupine, nakon što je uspostavljen

socijalni uzorak i neko se vrijeme drže u socijalnoj izolaciji,

počet će se boriti da obnove svoje prostore. To dovodi do

efekta koji je biolozima poznat – to jest, dominantne životinje

ostaju dominantne, subdominantne ostaju subdominantne,

ali je njihova specifična uloga ponašanja postala izraženija

jer su bile u izolaciji.

Pod takvim kontroliranim uvjetima Janova je provela tri

različita pokusa da prepozna djelovanje magnetskih polja,

djelovanje namjera motritelja i djelovanje magnetskog

polja zajedno s motriteljem. Motritelj je trebao proizvesti

stimulirajući efekt s pozitivnim emocijama s udaljenosti

otprilike 4 metra. Pod djelovanjem magnetskog polja

subdominantne životinje postale su dominantne, a stupanj

agresivnosti svih životinja značajno je porastao. Pod

mentalnim djelovanjem motritelja, hijerarhijska struktura u

socijalnom uzorku je nestala. Dominantne i subdominantne

21životinje nisu se više mogle razlikovati. Pod zajedničkim

djelovanjem magnetskog polja i motritelja životinje su se

ponašale kao i pod djelovanjem samog motritelja; drugim

riječima, socijalne razlike su nestale. Proizlazi da je moguće

mislima utjecati i kontrolirati ponašanje životinja. .

MISAO I BACKSTEROV EFEKT

Na međunarodnom simpoziju koji je 1993. u Torontu

priredila Parapsychological Association, istraživački tim

kojega je predvodio Juri Dolin izvijestio je o rezultatima

koji bi mogli ponovo pokrenuti debatu o Backsterovom

efektu. Dolin je pripremio elektrofiziološke snimke od 7 do

15 dana starih biljki krastavca. Biljke i mjerna oprema bile su

smještene u metalnu komoru. Subjektima koji su se nalazili

u drugoj prostoriji bilo je rečeno da povećaju ili inhibiraju

fiziološku reakciju biljaka na vanjske podražaje. Ti su se

vanjski podražaji sastojali od promjene svjetlosnih uvjeta.

U razmacima od 3 minute biljke su bile izložene tami. Prije

svakog pokušaja subjekt je izjavio hoće li se usredotočiti na

inhibiranje ili porast reakcije biljke. Rezultati su uspoređeni

s kontrolnim mjerenjima, pri čemu nijedan subjekt nije bio

nazočan. Razlika između stimulacije i inhibicije je bila stalno

sukladna subjektovim željama, promatran je statistički

značajan efekt koji je jasno pokazivao mentalnu interakciju s

elektrofiziološkim reakcijama biljke.

21

slavenka.weebly.

com

Daljnji eksperiment u tom nizu, u kojem je trebalo djelovati

samo na jednu ili dvije biljke udaljene 40 centimetara, bio je

osobito mjerljiv. Pokazalo se da se mentalnom interakcijom

može upravljati i da može dovesti do željenog efekta samo

na ciljanoj biljci.

Eksperiment s Jevgenijem Bondarenkom, iskusnim rašljarom,

potvrdio je selektivnu preciznost bio-PK efekata. Ranih 1990-

ih Bondarenko je surađivao s mornaricom u St. Petersburgu u

lociranju protivničkih brodova i podmornica paranormalnim

sredstvima. Ruska vojska je čak priređivala specijalizirane

tečajeve u uporabi rašlji i viska za svoje vojnike. Za boravka

u mornarici u St. Petersburgu, Bondarenko je stavljen na

raspolaganje biologu Juriju Tjagotinu koji je provodio

svoje eksperimente. Navodilo se kako je Bondarenko kadar

daljinski utjecati na jednu nasumce odabranu staničnu

kulturu između 24 i 96 staničnih kultura. Susjedne kulture,

udaljene svega 2 centimetra od ciljane kulture, nisu bile

zahvaćene.

NAMJERA KAO AKCIJA

Elmar Gruber u knjizi „Parapsihološki ratovi“ piše i ovo: „Sve

je navodilo da će to biti opušteno poslijepodne. Rudolfu je

dopušteno da sjedne u udobnu stolicu u poluzatamnjenoj

sobi i sluša neujednačene klikove u slušalicama. Za Rudolfa

je to bio samo još jedan eksperiment, jedan među mnogima

21u kojima je taj polaznik volontirao. Prije no što su počeli

klikovi, oglasila se zujalica. Bio je to znak. Rudolf se morao

usredotočiti na što je moguće više klikova. Što više to bolje.

Ako mu je bolje odgovaralo, mogao je zamisliti hrčka kako

nogama pokreće mali mlin sve brže i bez prekida. I to je bilo

sve o tom eksperimentu. Hrčak je cijeli dan proveo u uzanom

kavezu u kojem se nije mogao slobodno kretati. Nedugo

prije početka eksperimenta premješten je u kavez s malim

mlinom na pokretanje nogama gdje je mogao vježbati do

mile volje.

Rudolf nije mogao vidjeti hrčka – kavez je stajao u drugoj

prostoriji – ali svakim okretajem mlina odjeknuo je klik koji je

slušao Rudolf. Kao eksperimentator sjedio sam u trećoj sobi

i ništa od svega nisam vidio. Prema nasumce odabranom

ključu, emitirao sam zvuk zujalice i priključio slušalice na

subjekta kad je krenula eksperimentalna faza. U kontrolnoj

fazi slušalice sam isključio. Sve što je Rudolf tada imao činiti

jest da se opusti i ne misli ni na što. Analiza podataka je

pokazala da se je aktivnost hrčka poklapala s namjerama

mog subjekta. Taj eksperiment bio je jedan u nizu koje sam

provodio prema zamisli kojom je krajem 1970-ih započelo

novo područje psi-istraživanja.“

Dr. William Braud iskovao je skraćenicu DMILS za izravno

mentalno djelovanje živih sustava. Daljinsko djelovanje

bioloških sustava može podrazumijevati mnoge različite

21

slavenka.weebly.

com

oblike. U početku se pokušavalo djelovati na motorne

aktivnosti sisavaca ili orijentaciju riba. Kada je uspjeh takvih

eksperimenata postao očit, a važnost efekta za anomalno

iscjeljivanje prepoznata, žarište se premjestilo k djelovanju

na fiziološke reakcije ljudi.

Daleko najveći broj takvih studija proveo je William Braud

u Mind Science Foundation u San Antoniju u Teksasu.

Nizovima uzbudljivih i odličnih eksperimenata William Braud

je pokazao kako biofeedback trening nije nužno ograničen

na procese unutar nečijeg tijela. Osoba na koju je trebalo

utjecati bila je spojena na biofeedback instrument koji je

bilježio elektrodermalnu aktivnost – mjerenje kakvo se

upotrebljava na detektorima laži, koje nam kazuje ponešto o

stupnju fizičke opuštenosti ili uzbuđenja. Tijekom nasumce

izabranih eksperimentalnih faza „djelovatelj“ je motrio

tragove na poligrafu s namjerom da izazove što manje i što

je moguće manjih skretanja što bi se izjednačilo sa stanjem

relaksacije. Dotle eksperiment podsjeća na uobičajenu sesiju

usavršavanja biofeedbacka, ali s razlikom da se je mjerila

elektrodermalna aktivnost druge osobe. Eksperiment je

uspio – biofeedback koji se odnosi na fiziologiju nekoga

drugoga. Efekt se pokazao kao ponovljiv.

Što su „djelovatelji“ činili da bi postigli takve rezultate? Njima

je bilo prepušteno kako će mentalno izraziti svoje namjere,

ali sva su njihova nastojanja slijedila jednu od tri strategije:

22nastojali su se relaksirati ili aktivirati, ili su se usredotočili

na grafičke prikaze uređaja za bilježenje i pokušali ih voditi

u namjeravanom pravcu. Nijedna od tih strategija nije se

pokazala boljom od drugih, što je pokazatelj – često zapažen

– da je usmjeracanje misli ciljno orijentirano i ne zavisi o

mentalnim strategijama.

Etnološka promatranja pokazuju da šamani i vračevi

koriste svoje „psi-sposobnosti“ jednako za zlo i za dobro.

Opčinjenost smrću jednako je dio njihova posla kao i

čudotvorno iscjeljenje.Stanislav Grof, slavni češko-američki

transpersonalni psiholog pisao je o mnogim neobičnim

pojavama kojima je bio nazočan u svim istraživanja psihe

čovjeka izvan ograničenja same osobe. U nekim je slučajevim

bio nazočan kad su vračevi doista na određenom vrlo uskom

području, pomoću ritualnog plesa i usred sunčanog dana,

stvorili kišu. Tko zna kakva su zapravo ograničenja snage

naših misli?

Da su misli stvari, pokazuju i slijedeći eksperimenti, o

kojima piše Gruber u svojoj knjizi: „Svatko je doživio

sljedeću situaciju: u šetnji ste, duboko zamišljeni, ili sjedite

među slušateljstvom, a odjednom vas obuzme osjećaj da

iz pozadine netko zuri u vas. Okrenete se i, da, netko vas

promatra. Ponekad to čak nije ni svjesna pretpostavka.

Impuls, osjećaj nelagode navodi vas da se obazrete i vidite

kako par očiju pilji u vas.Braud je vjerovao da je to također

22

slavenka.weebly.

com

zbog jedva uočljivog psi- efekta. Kako se često javlja kao

podsvjesna reakcija, pretpostavljao je da je psi- informacija

„netko zuri u mene“ registrirana kao neodlučni podražaj,

aktiviranje autonomnih fizioloških parametara koji tada

uzrokuju nelagodu, slutnju.

Tu je hipotezu provjerio odlično zamišljenim

eksperimentom. Da bi isključio svaku mogućnost prijenosa

čulne informacije, „zabuljenom“ nije dopušteno da svoju

„žrtvu“ promatra izravno. Smještena je u drugu prostoriju

i zabuljeni ju je mogao promatrati samo na video ekranu.

Uznastojao je privući njezinu pažnju. Ta osoba nije trebala

izvijestiti kad je osjetila da se u nj bulji odostraga. Zadaća je

povjerena instrumentu za fiziološko mjerenje koji je bilježio

elektrodermalnu aktivnost. Braud i njegov tim mogli su na

temelju fiziološkog bilježenja zamijetiti da se osjećaj da

netko zuri iskazuje kao emocionalna informacija, neka vrst

reakcije jedva primjetnog straha u organizmu. Otada su

Braudovi eksperimenti o mentalnom utjecaju autonomnih

fizioloških reakcija ponavljani u nekoliko drugih laboratorija

sa sličnom razinom uspješnosti.“

Kao što bismo osjetili nečiju ruku na ramenu, tako izgleda

možemo osjetiti i nečiju pažnju na sebi.

BIO-PSIHOKINEZA NASUPROT OŠTEĆENJU OD ZRAČENJA

Dojenčad u Laboratoriju za psihosomatiku u japanskom

22Kobeu nisu ni nazrijela što će im se dogoditi. U svakom slučaju

ponašala su se kako bebe u dobi od 3 do 21 mjeseca života

znaju najbolje: spavale su. To je bilo sve što se od njih tražilo,

s malom razlikom da su morale nositi nekoliko elektroda na

svojim tankim udovima. Po svemu, to ih nije smetalo. A to

je bilo dobro jer nisu trebale biti svjesne da se je u različita

vremena tijekom noći jedna ruka natkrivala nad njima, s

namjerom da pozitivno utječe na njihov organizam. Sve

vrijeme instrumenti su bilježili fiziološke podatke o bebama

– periferni krvotok, mikrovibracije, elektrokardiogram

i učestalost disanja. U svim eksperimentima ove vrste

promatrane su osobite reakcije koje se iskazuju pokretima

tijela, dubokim disanjem ili promjenom faze sna. Znanstvenici

su zaključili da je „ovaj tip sposobnosti prijenosa podsvjesne

informacije zajednički ljudskoj vrsti.“

S ovim studijama ušlo se u područje s dalekosežnim

posljedicama. Činjenica je da čak i ljudi koji se ne osjećaju

paranormalnim niti iscjeliteljima dostižu mjerljive efekte,

navodi na to da su njihove sposobnosti rasprostranjene.

Čini se da svi mi može mislima jedni drugima pomagati

zdravstveno. Ali to nikad ne radimo – jer ne znamo da misli

uopće imaju tu mogućnost.

Iscjeljivanje mislima može imati i dramatične efekte. Ruski

istraživač Dmitri Mirza i njegov kolega V. I. Karcer odskora

su izašli s navještajem o intenzitetu interakcije svijesti s

21

slavenka.weebly.

com

udaljenim biološkim sustavima. Mirza je na čelu istraživačkog

odjela u moskovskom Nacionalnom središtu za tradicionalnu

narodnu medicinu. U njegovu eksperimentu miševi su bili

u tri navrata izloženi smrtnim dozama gama zraka. Doze su

se povećavale od sekvencije do sekvencije. U prvom nizu

eksperimenata različiti iscjelitelji obrađivali su 15 minuta

zračenjem kontaminirane životinje. Obrada se odvijala bez

ikakva dodira s miševima.

U drugoj seriji bio-PK efekt upotrijebljen je kao preventivna

mjera, a iscjelitelji su životinje obrađivali otprilike 20 minuta

prije nego su bile izložene smrtnoj dozi. U trećem nizu

životinje su obrađivane i prije i nakon zračenja. Rezultati

druge i treće pokusne serije su osobito zanimljivi. Drugu

seriju sačinjavale su po četiri kontrolne i pokusne skupine

s po deset miševa u svakoj. Stopa smrtnosti u kontrolnim

grupama bila je 100 posto; svih 40 životinja umrlo je

unutar 19 dana izloženosti zračenju. U eksperimentalnim

grupama, međutim, nakon 19 dana stopa smrtnosti iznosila

je u prvoj 90 posto, pa 50 posto, 44 posto i, najzad, 22 posto.

Iznenađujuća kod tih rezultata nije samo činjenica da je u

svim skupinama u kojima su iscjelitelji pokušali bio-PK bilo

još živih životinja – za razliku od kontrolnih grupa – nego je

najuspješniji iscjelitelj radio na daljinu. Iscjelitelji prvih triju

skupina obrađivali su životinje jednostavno držeći nad njima

ruke. M. B. Fatkin, iscjelitelj odgovoran za četvrtu grupu, koji

21je i zabilježio najbolje rezultate, vršio je svoj utjecaj iz grada

Jalte na Krimu dok su se ozračeni miševi nalazili u Moskvi –

na udaljenosti 1300 kilometara.

Ovaj zadivljujući eksperiment je započeo sredinom

kolovoza 1991. U siječnju 1993. 15 miševa (38 posto) iz

eksperimentalnih skupina još je uvijek bilo živo. U trećoj

seriji testova, kad su miševi bili obrađivani prije i nakon

izloženosti zračenju, devet od deset miševa preživjelo je u

jednoj testiranoj grupi, a u drugoj je preživjelo svih deset

životinja.

I tako dalje, i tako dalje, upravo sam shvatio da bih unedogled

mogao opisivati brojne eksperimente koji pokazuju da su

naše misli i namjere stvari - s kojima se svašta može.

Iscjelitelj Oskar Estebany je s fizičarom Bernardom Gradom,

sa Sveučilišta McGill, pokazao kadrim mislima utjecati utječe

na molekularne strukture otopine i poništi njezine štetne

učinke…..Recentni eksperimenti ruskih znanstvenika L. N.

Pjatnitskia i V. A. Fonkina, koji uključuju metodu raspršivanja

svjetla, potvrdili su da se molekularna struktura vode može

mijenjati psihokinetičkim djelovanjem…..Prije kojih 30

godina znanstvenici Sveučilišta u Santiagu u Čileu prikazali

su da su subjekti kadri usporiti rast umjetno izazvanog raka

u miševa ciljanim namjerama……

Elmar Gruber piše: „Svako ljudsko biće nastavlja imati svoje

21

slavenka.weebly.

com

ciljeve i namjere, neke kojima teži velikom energijom i

dosljednošću, druge koje su tek prolazne i povezane s

nekom posebnom situacijom. Ako je sve što je potrebno za

efekt izravnog mentalnog utjecaja na žive sustave zapravo

namjera, postavlja se pitanje ne vrši li naš um neprekidan

utjecaj na naš materijalni okoliš putem naših svjesnih ili

nesvjesnih namjera, a da toga nije svjestan. Promatran iz

takve perspektive, „psi“ ne bi bio samo poseban dar koji

posjeduju rijetki i primjer samo u ponekim slučajevima,

nego funkcija nerazdvojiva od biološkog sustava organizma.

Je li moguće da postoji neprekidna promjena istančanih

psi-interakcija koje se uobičajeno događaju ispod razine

spoznaje i koje su tako sićušne u izravnim učincima da

ne privlače našu pozornost? „Psi“ bi doista mogao biti

fundamentalna biološka funkcija.“

Spomenimo i eksperimente s REG („generatorima

nasumičnih događaja“) u kojima se pokazalo da misli utječu

hoće li biti više one ili ove pojave, od dvije koje se nasumično

izmjenjuju. To se naziva mikro-psihokinezom. Razlika između

mikro-psihokineze i makro-psihokineze leži u činjenici da je u

nekim slučajevima efekt utjecaja stvari koju zovemo „misao“

na neku drugu stvar vidljiv golim okom, ali u drugima je

potrebna statistička analiza da bi pokazao psihokinetički

efekt na atomskim česticama (mikro-PK).

U današnje svijetu misli ne shvaćamo pravim predmetima.

21Zanimljiv mentalni eksperiment može predstavljati

zamišljanje svijeta u kojem se od malih nogu u školi uči

o utjecaju i snazi misli, u kojem se osvještava i priznaje

stvarnost magije, uroka i slične „psihičke tehnologije“, u

kojem je „parapsihologija“ centralna znanost iz koje se pipci

šire u sve ostale…..

Kad pričamo o mislima kao o stvarima, imam osnove vjerovati

da je riječ o pravoj tehnologiji, staroj tisućama godina. Zbog

njenih nevjerojatnih dosega, njene tajne su čuvale određene

skupine prosvijećenih. Neke su vjerojatno to znanje čuvale

svjesni posljedica do kojih bi došlo kad bi tu tehnologiju

svatko poznavao. Drugi su znanje čuvali da bi mogli koristiti

za osobne potrebe. Ono je putovalo podzemnim putovima,

bar od Egipta, pa preko koptske crkve i Arapa do Muslimana.

Nedavno sam na History-Channelu gledao odličan

dokumentarac o egipatskoj magiji i nisam mogao ne uočiti

sličnost između mnogih prikazanih postupaka s magijskim

postupcima koje sam imao prilike vidjeti da rade neki vrlo

izučeni ljudi (najveći majstori zanata na ovim prostorima i

šire) u Bosni, da bi pomogli ljudima koji su izloženi psihičkim

napadima.

Nedavno mi je i jedan čitatelj bloga poslao odličnu i

jedinstvenu knjigu (objavljenu kod nas još 1983, ali je nikad

nisam vidio), koja se bavi upravo temom kako se obraniti od

psihičkih napada i što oni jesu. Kao što je autorica napisala u

21

slavenka.weebly.

com

predgovoru, bio je to škakljiv posao jer je nemoguće pričati i

obrani, a da se istovremeno ne govori o metodama napada.

Autorica se trudila ne koristiti se podacima iz druge ruke jer

„svi mi imamo prijatelja koji je svojim očlima vidio duha“.

Također, za ilustraciju svojih tvrdnji, odlučila se ne pozivati

na obimnu literaturu o ovom predmetu, već se radije

oslonila na slučajeve iz njenog osobnog ikustva koje je bila

u mogućnosti ispitati. Na tom se putu našla zbog vlastitih

neugodnih iskustava, koja je detaljno opisala.

Uostalom, evo što piše u uvodu te knjige:

„Mislim da mogu otvoreno ustvrditi kako sam teorijski i

praktično u potpunosti kvalificirana za ovaj zadatak. Moja je

pažnja u početku bila usredotočena na psihologiju, ali sam

se nakon osobnog iskustva psihičkog napada, koji me odveo

u dugotrajnu bolest, okrenula okultizmu, stvarnom ključu za

razumijevanje psihologije. Na samoj sebi sam doživjela užas

svojstven ovakvom iskustvu, njegovu podmuklost, snagu i

razorne utjecaje na duh i tijelo. Nije lako pronaći ljude koji

će spremno istupiti i svjedočiti o psihičkim napadima. Prvo,

jer znaju da je teško očekivati da će im ljudi povjerovati i da

će gotovo sigurno, prije nego išta dokažu, steći reputaciju

neuravnotežene osobe. Drugo, jer svako uplitanje u temelje

ljudske osobnosti nosi iskustvo takvog neobičnog i jakog

straha da se duh susteže razmišljati i čovjek nije u stanju

o njemu govoriti. Smatram da su psihički napadi daleko

21učestaliji nego što se to obično misli, pa čak i među samim

oklutistima Naravno, javnost uopće nema predožbu o tome

što su se kadri učiniti ljudi upućeni u moći ljudskog duha, a u

svrhu iskorištavanja svojih bližnjih….“

Misli, svakako, mogu biti i opasne stvari, kad se zna s

njima raditi. Također, mogu biti i nevjerojatno korisne i

životno podržavajuće. Možda i puno više od toga – možda

„misaona tehnologija“ može zamijeniti velik dio „moderne“

tehnologije?

Ako je točno da su određene škole tog istinskog znanja

o prirodi svijeta i misli preživjele tisućljeća unutar loza

vladajućih obitelji i skupina ljudi, ne bih odbacio mogućnost

da se na razne dane u godini na određenim mjestima na

svijetu provode magijski rituali kojima se psihička energija

usmjerava na ciljeve koje te skupine ili sloj ljudi žele postići.

Za ciljeve za koje, pogodit ćete, uopće ne vjerujem da su dobri

za nas, neuke ljude, kojima je za utjehu, prvo data religija

očišćena od ključnih sadržaja, a potom redukcionistička

i materijalistička znanost o čijoj se efikasnosti možemo

osvjedočiti ako pogledamo stanje svijeta oko nas i količinu

sreće u ljudima.

U „Parapsihološkim ratovima“ Gruber piše:

„Ne bismo smjeli podcijeniti kulturalno naslijeđe otkrića

interakcije između uma i materije ili efekte svjesnosti na

21

slavenka.weebly.

com

terenu. Tisućama godina religije su objavljivale tijesnu vezu

svih oblika postojanja, a za mistike je to jedina istinska slika

svemira. Moderni čovjek, koji je ukinuo bogove i koji religiju

smatra razonodom za nesigurne i intelektualno slabe ljude,

a misticizam dobroćudnim oblikom ludosti, ne zna kako se

nositi s duhovnim istinama. Novi bogovi su tehnologijski,

ekonomski i pragmatični, strojevi koji generiraju novac i sve

i sva što omogućuje čovječanstvu da stvara još čudovitije

strojeve pa čak i još više novca. Tehnologijski dokaz

interakcije između uma i materije, koji su otkrili znanstvenici

PEAR-a, stoji poput monolita u monotonom krajoliku

notornih znanstvenih modela i mišljenja. Sada su tu opipljivi

rezultati koji dokazuju postojanje istančanih povezanosti

onkraj prostora i vremena. Daleko je od izvjesnosti hoće li

nas ta činjenica odista dovesti do toga da revidiramo naš

pogled na sebe i našu povezanost s drugima u svemiru u

kojem živimo. Robert Jahn je uvjeren da hoće i on vjeruje

da će ta revizija uroditi promjenama u našim vrijednostima,

našim prioritetima, našem osjećaju odgovornosti i u našim

načinima života. Odista vjerujem da će se iz svega toga

razviti nadmoćna kulturalna etika. Stvaralačko ponovno

sjedinjenje koje Jahn očekuje od tih „dugootuđenih sestre i

brata“, znanosti i duha, analize i estetike, intelekta i intuicije,

u najboljem može biti daleki cilj, koji će biti dostignut

samo ako rezultati suvremenog psi-istraživanja nađu svoj

22put u svijest čovječanstva. Ako ljudi ne budu više suočeni

samo s izborom divljenja sumnjivim čudesima navodnih

medija ili osuđivanja psi-efekata kao pridodatka okultizma

i ezoterijskog besmisla te ako prevlada uvjerenje da je ‘psi’

izraz osjećaja, nagona skrivenog smisla koji nas sa svime

unaokolo povezuje na vrlo dubokoj razini.“

Svoje stvari inače ne bacamo besciljno po kući. Ako su i misli

stvari, možda bismo na njih mogli primijeniti bar kriterij koji

koristimo za stvari po kući….

blog.vecernji.hr/misak

slavenka.weebly.

com