ODBOJKA

Izradila:

Novak Ana, prof. kineziologije

POVIJEST ODBOJKE

William G. Morgan, rođen u državi New York ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronaći igru koja je sličila odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujući svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: "U potrazi za odgovarajućom igrom, prvo mi je tenis pao na pamet, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mreža i ostala oprema pa sam od njega odustao, no ideja mreže mi se učinila zgodnom. Podigli smo mrežu na visinu od 1,98 metar, iznad glave prosječnog muškarca. Uz to nam je trebala i lopta. Prvo mi je pala na pamet košarkaška, ali ta je bila prevelika i preteška."

Na kraju, Morgan je zamolio da u tvrtci A.G. Spalding i Bros. naprave odgovarajuću loptu, što su ovi i učinili. Napravili su kožnu loptu, čiji je opseg bio oko 65 cm, a težina oko 300 grama. Nakon toga, Morgan, s još dva prijatelja, piše prva pravila odbojke.

Početkom 1896. godine u Springfieldu na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizičkog odgoja YMCA-a. Na toj konferenciji je Morgan prvi puta demonstrirao novo stvorenu igru. Složio je dvije ekipe od po pet igrača koji su prije same konferencije odigrali "Mintonette". Morgan je prisutnima objasnio da se je ova igra predviđena za dvoranu, ali da se može igrati i na otvorenome. U igri je mogao sudjelovati neograničen broj igrača, a glavni cilj je bio održavati loptu u zraku, iznad mreže, s jedne strane na drugu.

Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaćena samo je promijenjeno ime u "Volley ball". Zanimljivo je spomenuti da se tijekom godina ime nije mijenjalo, osim što je 1952. godine odlučeno da će se pisati kao jedna riječ (Volleyball).

Morgan je još poradio na pravilima igre i 1897. godine je izašao prvi priručnik s glavnim podacima o igri i kao dodatak su izašla i prva pravila odbojke.

PRAVILA IGRE

2

Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi natječu na terenu s razapetom mrežom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije održati u zraku i vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način prije nego li padne na teren.

To je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre je ono što donosi uspjeh na utakmicama.

Karakteristike igreOdbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po šest igrača bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.

Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada (podijeljena na tri igračka mjesta ili pozicije), a iza njih zonu obrane (također podijeljena na tri igračka mjesta ili pozicije). Prostor za serviranje je iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta duž linije.

Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja.

Ekipa smije loptu taknuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, može igrati još jednom).

Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne učini pogrešku.

-Prednja zona ili DH – desni half

zona napada DB – desni bloker

SB – srednji bloker

-Stražnja zona ili LB – lijevi bloker

zona obrane LH – lijevi half

CH – centar half

Pravila bodovanja 2000.godine donesena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen.

3

4

(LB)

3

(SB)

2

(DB)

5

(LH)

6

(CH)

1

(DH)

Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist.

Libero Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: libera. Libera je lako prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek se nalazi u stražnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kojeg igrača. Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena, ali igra vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja. Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni duže trajali i da bi se dala prilika i nižim igračima koji u današnje vrijeme nemaju velike šanse uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije. Za libera nije potrebno tražiti zamjenu kao za ostale igrače, nego on može ulaziti bez najavljene zamjene.

Pravilo rotacije Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objašnjava zašto tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je protivnik odservirao, poen se daje protivniku.

Lopta Nakon testiranja mnogih boja za odbojkašku loptu FIVB je na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama. Njome je zamijenjena tradicionalna bijela lopta.

4

ELEMENTI TEHNIKE IGREPrije samog učenja elemenata tehnike potrebno je da učenik savlada osnovne odbojkaške stavove. Ovisno o brzini i visini leta lopte, odbojkaški stav može biti visok, srednji ili nizak.

Srednji odbojkaški stav (osnovni)

Učenik treba zauzeti raskoračni stav, stopala su postavljena u širini ramena paralelno, poludijagonalno ili dijagonalno, koljena su lagano savijena, a težište tijela se prenosi na prednji dio stopala. Ruke su lagano savijene u laktovima i postavljene ispred tijela u visini pojasa, tijelo je u laganom pretklonu, pogled je usmjeren prema lopti.

Srednji odbojkaški stav primjenjuje se najčešće prilikom kretanja igrača za prijem servisa i dizanje, kad dolazeća lopta nema veliku brzinu i „otežane uvjete“.

Visoki odbojkaški stav

Visoki odbojkaški stav primjenjuje se kod izvođenja akcija na mreži radi napada (smeča) ili radi obrane (bloka). Pozicija je slična kao i u osnovnom odbojkaškom stavu.

Niski odbojkaški stav

Niski odbojkaški stav primjenjuje se najčešće u otežanim uvjetima igre, odnosno onda kad je neophodno potrebno znatno brže krenuti u svim smjerovima i primiti loptu koja dolazi

5

nenadano i velikom brzinom.Pozicija je slična kao i u osnovnom odbojkaškom stavu, jedino su noge nešto više savijene u koljenom zglobu, a ruke su nešto opruženije u laktima i nalaze se u visini pojasa, raširene ispred i sa strane tijela.

Za svladavanje tehnike odbojkaškog stava, kao i kretanjem, koriste se atletske vježbe za hodanje i trčanje.

Metodika učenja tehnike odbojkaškog stava:

- odbojkaški stav u mjestu (niski, srednji, visoki) - lagano kretanje i naskok u osnovni odbojkaški stav - iz brzog kretanja i sprinta naskok u odbojkaški stav (osnovni i niski) - parovi, učenici imaju lijevu ruku „zataknutu“ iza leđa i zadatak je krećući se u osnovnom odbojkaškom stavu izvući desnom rukom drugom učeniku lijevu ruku - ista vježba, samo učenik pokuša dodirnuti drugom učeniku koljeno - parovi, jedan učenik se kreće u odbojkaškom stavu (niskom,srednjem i visokom, a drugi imitira kretanje(ogledala) - profesor pokretima ruku daje signal za pravac kretanja, a pljeskom signalizira zaustavljanje (niski, srednji i visoki stav)

5. RAZREDNastavna teme: Vršno odbijanje iz srednjega odbojkaškoga stava

Vršno odbijanje je osnovni element odbojkaške igre. Lopta se odbija iz osnovnog odbojkaškog stava. Ruke su savijene u laktima, dlanovi ispred lica, prsti rašireni i usmjereni gore u obliku košarice, lakti su usmjereni naprijed i u stranu, noge razmaknute za širinu ramena i polusavijene, jedna u malo iskoraku, a trup je u laganom pretklonu. Pri odbijanju samo prsti dodiruju loptu. Oni u početku amortiziraju njezino kretanje. Usklađenim opružanjem ruku, tijela i nogu lopti se daje ubrzanje gore i naprijed, da bi na kraju odbijanja učenik potpuno opružio ruke, tijelo, noge i prste.U procesu učenja vršnog odbijanja izuzetno je važan redoslijed učenja raznovrsne tehnike tog odbijanja :- vršno odbijanje naprijed i iznad igrača (iznad glave)-vršno odbijanje preko mreže u njenoj neposrednoj blizini-vršno odbijanje iz dubine polja na mrežu-vršno odbijanje preko glave-vršno odbijanje u skoku-vršno odbijanje – dodavanje lopti različitih po visini i udaljenosti

Metodika učenja tehnike gornjeg vršnog odbijanja:

- formiranje „košarice“ valjajući loptu naprijed-nazad ispred sebe, te podizanje lopte iznad čela (klečanje)

6

- učenik sjedi i formira košaricu valjajući loptu na natkoljenici - parovi, jedan učenik suva (gura) loptu sa čela iz sjeda, do učenika koji stoji i ponovno dodaje loptu do prvog djeteta - parovi, učenik koji sjedi odbija loptu do drugog koji je podbacuje s obje ruke odozdo - parovi, učenik koji sjedi jednom odbije loptu iznad glave, a drugo dodavanje izvodi do drugog koji podbacuje loptu s obje ruke odozdo - parovi, vršno dodavanje u sjedu - učenik drži loptu u „odbojkaškoj košarici“ i imitira vršno odbijanje naprijed, sve do potiska lopte o zid, a kasnije i kratko odbijanje (udaljenost oko 0,5m od zida) - učenik je udaljen od zida 2-3 m, drži loptu u „odbojkaškoj košarici“, suva je o zid i ponovno hvata u košaricu - vršno odbijanje o zid - parovi, imitacija suvanja lopte iz odbojkaške „košarice“ s istodobnim podizanjem s klupice (jedan učenik radi, a drugi podbacuje loptu odozdo s dvije ruke) - parovi, vršno odbijanje sa istodobnim podizanjem s klupice (jedan učenik radi, a drugi podbacuje loptu odozdo s dvije ruke) - parovi, jedan učenik suva loptu s čela tako da jedna noga koljenom dodiruje pod, a drugi podbacuje loptu - parovi, jedan učenik podbacuje loptu, a drugi je vršno odbija, tako da je jednom nogom u kleku - parovi, suvanje lopte iz košarice u stojećem stavu do suvježbača, naglasak na rad nogu - odbijanje lopte vršno iznad glave odbijanje lopte vršno iznad glave, pustiti da se lopta odbije od poda i ponoviti odbijanje - parovi, vršno dodavanje , tako da se lopta između dodavanja jednom odbije od poda - vršno odbijanje iznad glave, nakon svakog odbijanja okrenuti se za 90° u sve strane - parovi, učenik jednom iznad glave odbija loptu, a drugo odbijanje izvodi do suvježbača - parovi, vršno odbijanje lopte - vršno dodavanje preko mreže - vršno dodavanje preko mreže, dvije nasuprotne kolone, nakon odbijanja učenici idu na kraj svoje klone - učenici sjede u krugu i dodaju se vršno - trojke, učenici su raspoređeni u trokut i vršno odbijaju loptu u smjeru kazaljke na satu

7

Podlaktično odbijanje

Donje odbijanje podlakticama („čekić“) je bazična tehnika obrane polja u odbojci. To odbijanje najviše se primjenjuje kod prijema servisa ili obrambenim akcijama prijema smeča, odnosno prijema od bloka ili pak za prebacivanje lopte preko mreže.Prva je faza donjeg odbijanja podlakticama početni položaj, tj. položaj spremnosti, kada su noge u rakoračnom stavu u širini ramena ili malo šire, stopala paralelna ili jedna malo naprijed. Ruke su malo savijene u laktima ispred tijela i nešto u stranu (niski odbojkaški stav). Druga faza odbijanja podlakticama predstavlja fazu spajanja pruženih ruku (podlaktica) tako da se jednom šakom uhvati druga. Podlaktice su paralelne, unutrašnja strana podlaktice okrenuta prema gore (supinacija), a šake spojene i savijene u ručnom zglobu prema dolje. Tijelo je u laganom pretklonu. Treća faza podlaktičnog odbijanja počinje prijemom lopte, tj. amortizacijom. Lopta se prima (odbija) trećinom podlaktice koja je bliže šakama ruku i istovremeno se pri kontaktu s loptom ruke povlače prema nazad i dolje. Istodobnim opružanjem nogu u koljenima, ruke vrše kretnju prema gore, tako da je cijeli pokret odbijanja usmjeren prema naprijed i gore.Četvrta faza podlaktičnog odbijanja je završna, tj. praćenje lopte sve do visine ramena, uz daljnje ispružanje nogu i trupa.

Metodika učenja tehnike donjeg odbijanja podlakticama („čekić“):

- imitacija igranje podlakticama (na znak 1 naskok u odbojkaški stav, na znak 2 spuštanje u koljenima, na znak 3 formiranje čekića, na znak 4 imitacija odbijanja) - parovi, jedan učenik sjedi i odbija loptu podlakticama, a drugi učenik stoji i podbacuje loptu odozdo s dvije ruke - parovi, jedan učenik sjedi na klupi, odbija loptu podlakticama i istodobno se podiže s klupe, a drugi učenik podbacuje loptu - parovi, učenik podbacuje loptu, a drugi hvata loptu opruženim rukama, zaustavljajući se mekano savijenim koljenima u pravilnoj poziciji za podlaktično odbijanje - parovi, jedan učenik drži loptu ispred sebe u visini pojasa, a drugi naskokom u odbojkaški stav dolazi pod nju i vrši imitaciju odbijanja podlakticama - parovi, jedan učenik podbacuje loptu s obje ruke, a drugi odbija loptu podlakticama - parovi, učenik koji ima loptu odbija ju vršno jednom iznad glave, a drugo dodavanje izvodi do suvježbača koji igra samo podlakticama - parovi, jedan učenik odbija loptu vršno, a drugi odbija loptu podlakticama - parovi, učenici prvo odbijanje lopte izvodi vršno iznad sebe, a zatim odbijaju loptu podlakticama do suvježbača - parovi, učenici prvo odbijanje lopte izvode podlakticama iznad sebe, a zatim odbijaju vršno do suvježbača - parovi, učenici primaju loptu podlakticama iznad sebe i odbijaju je podlakticama do suvježbača - odbijanje podlakticama iznad sebe, pokret iz ruku i nogu - odbijanje podlakticama tako da se lopta između odbijanja jednom odbije od poda

8

- parovi, dodavanje lopte podlakticama - odbijanje podlakticama o zid - dodavanje podlakticama preko mreže - parovi, po jedan vježbač sa svake strane mreže, vježbači se kreću bočno i odbijaju loptu s jednog kraja na drugo kraj mreže -trojke, odbijanje podlakticama i nakon odbijanja lopte, izmjena mjesta - parovi, jedan učenik odbija loptu vršno u lijevu i desnu stranu, dok se drugi kreće i odbija loptu podlakticama

Donji servis i prijem servisa vršno

To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora udariti loptu tako da lopta prijeđe mrežu i pogodi unutar terena protivnika.

Pri izvođenju donjeg servisa ravno i naprijed učenik se licem okrene k mreži, noge su postavljene u širini ramena. Iskorakom lijeve noge naprijed (dešnjaci) dolazimo u tzv. početnu poziciju. Noge su malo savijene u koljenima, težište tijela ravnomjerno je raspoređeno na obje noge. Tijelo servera je u laganom pretklonu, a pogled usmjeren ravno naprijed prema cilju serviranja. Lopta leži na dlanu savijene lijeve ruke u visini pojasa. Zatim desnom rukom zamahne nazad, težinu tijela prenese na nogu pozadi, a pogled usmjeri prema lopti. Kretnjom lijeve ruke prema gore baca loptu uvis. Nogu koja je pozadi opruža, težinu tijela prenosi na prednju, tijelo malo okrene ulijevo, desnu ruku pokreće odozdo prema gore(dlan je okrenut prema gore, a prsti su opruženi i spojeni) i udara loptu odozdo i pozadi. Lopta se udara pretežno korijenom dlana. Nakon udarca ruka ide ravno naprijed u izmah, prateći loptu u završnoj fazi serviranja.

9

Metodika učenje tehnike donjeg servisa:

- 3 faze donjeg servisa - imitacija donjeg servisa bez lopte - donji servis, samo suvanje lopte do suvježbača - parovi, donji servis bez mreže - parovi, jedan vježbač radi donji servis do suigrača koji vrača loptu vršno - parovi, donji servis bez mreže, povećavati razmak - parovi, donji servis preko mreže 3,6,9m - donji servis gađanje koša - donji servis, kratki, dugi, paralela, dijagonal

- donji servis, gađanje ciljeva po terenu

Igre vršnim odbijanjem 1:1, 2:2Učenici izvode različita dodavanja u parovima i u četvorkama : - parovi, dodavanje lopte tako da jednom odigraju vršno iznad sebe - parovi, učenik vršno odbija loptu iznad sebe, okret za 360° i drugu loptu odbija do suvježbača - parovi, dodavanje u sjedu - parovi, vršno dodavanje na trbuhu - parovi, vršno dodavanje preko mreže (mijenja se udaljenost) - parovi, vršno dodavanje preko mreže i kretanje bočno - parovi, vršno odbijanje preko glave - parovi, vršno odbijanje s dvije ruke u skoku - četvorke, različita dodavanja s pretrčavanjem na drugu stranu - četvorke , dodavanje preko mreže

10

6. RAZREDNastavne teme:

Prijem servisa podlaktično

Prije samog prelaska na prijem servisa učenici moraju savladati podlaktično odbijanje lopte. Prijem servisa se smatra početnom fazom pripreme napada.

Metodika učenja tehnike prijema servisa: - servis o zid, zatim prijem odbijene lopte podlakticama - parovi, jedan učenik izvodi servis do suigrača koji vrača podlaktično (postupno povećavati razmak) - parovi, donji servis preko mreže 3, 6, 9 m dok drugi učenik vrši prijem servisa podlaktično iznad sebe - trojke, prvi učenik servira loptu preko mreže do drugog učenika koji prima servis na mrežu do trećeg učenika . Učenik uz mrežu hvata loptu i dodaje ju ispod mreže ponovno na servis do prvog učenika

Mini odbojka 3:3

Učenike treba neposredno prije igre upoznati s najosnovnijim pravilima odbojke. S drugim pravilima upoznat ćemo ih tijekom igre, zavisno od određene situacije na terenu.

Teren se može podijeliti na manje polje na kojem će igrati (9 m širine i 6 m dužine ili 4,5 m širine i 12 m dužine ), visina mreže je do 2 m te se postupno u igru uključuje donji servis, gornji servis i različite taktičke kombinacije.

Također se učenici mogu podijeli u više grupa po 3 učenika. Igrat može više ekipa istovremeno zbog toga jer nema omeđenog prostora nego je cilj da se lopta što dulje zadrži u zraku. Jedan učenik je dizač, drugi napadač, a treći primač. Mogu se i mijenjati nakon određenog vremena tako da svi prođu svaku poziciju (primač, dizač i napadač).

11

7. RAZREDNastavne teme:

Dizanje lopte visoko na krajeve mreže

Kao element igre, dizanje predstavlja upravo sintezu napada i obrane. U igri razlikujemo dizanje za napad nakon prijema servisa i dizanje za kontranapad nakon obranjene lopte.

Osnovni su zadaci tehnike dizanja precizna dodavanja lopte za smeč u jednostavnim i složenim taktičkim situacijama. Dizanje se najčešće izvodi jednom od tehnike vršnog odbijanja (vršno odbijanje naprijed, iznad ili preko glave, bočno vršno odbijanje, vršno odbijanje u padu, vršno odbijanje jednom rukom i vršno odbijanje u skoku), ali u nekim situacijama igre dizač mora dignuti loptu za smeč i tehnikom podlaktičnog odbijanja. Dizanjem se smatra najčešće drugo dodavanje lopte ali je moguće i u nekim situacijama u igri izvesti i dizanje prvom loptom.

Metodika učenja dizanja lopte visoko na krajeve mreže:

- parovi, učenik uz mrežu okrenut je bočno desnim ramenom prema mreži, prima loptu bočno, odbija je vršno jednom iznad glave, vrši okret prema svom paru koji se nalazi u polju i drugu loptu dodaje nazad do njega - trojke, jedan učenik je na mreži okrenut bočno(zona 3), drugi je u zoni obrane (zona 6), a treći na kraju mreže u zoni 4. Učenik podbacuje loptu na dizača koji mora dignut visoku loptu na kraj mreže gdje se nalazi treći učenik - sve isto kao u prethodnoj samo učenik diže loptu iza glave - sve isto kao u prethodnoj vježbi samo se lopte podbacuju dizaču lijevo desno koji diže na kraj mreže - parovi jedan učenik je u zoni 3 bočno okrenut desnim ramenom prema mreži, drugi učenik se nalazi u zoni napada koji dodaje loptu vršno dizaču te mu isti mora dignut visoku loptu na kraj mreže koju onda napadač mora uhvatit - parovi, učenik u zoni 4 bacaju loptu o pod na 3-5 m od mreže. Dizač sa sredine mreže trči pod loptu i iz dubine polja diže visoku loptu na kraj mreže -parovi, učenik u zoni 4 dodaje loptu dizaču koji diže loptu visoko na kraj mreže tako da učenik u zoni 4 može smečirat

Napad iz zaleta prebacivanjem jednom rukom – „kuhanje“

Katkad je u igri neophodno uputiti loptu u protivničko polje blizu mreže, prebaciti je u zonu gdje nema zaštite iza protivničkog bloka. Pokret ruke istovjetan je kao i pri snažnim smečevima, a razlika nastaje u posljednjem trenutku (varka) kad je udarna ruka maksimalno pružena; vrhovima prstiju kao kod gornjeg vršnog odbijanja, te plovnim pokretom prema gore i naprijed, prebacuje se lopta u kratkom luku neposredno iznad i iza bloka protivnika u

12

nezaštićeni dio terena. Pokret ruke u trenutku „kuhanja“ polazi iz lakta, a naglašen je naročito preklapanjem šake u zapešću naprijed ili bočno, što vrlo često rezultira iznenađenjem (finta).

Prije samo učenja tehnike kuhanja učenik mora savladati pravilni zalet za smeč.

Početak zaleta i njegove brzine ovise od udaljenosti lopte i njenoj putanji. Ovisno od namjere smečera i njegovog startnog mjesta u polju, zalet se može izvesti pravolonijski, u luku ili kombinacijom ovih dvaju. U praksi se najčešće koristi zalet za smeč od 2-3 koraka i to: D-L-DL ili L-DL.

Metodika učenja tehnike napada iz zaleta prebacivanjem jednom rukom – „kuhanjem“:

- imitacija koraka za smeč D-L-DL ili L-DL - imitacija koraka za smeč s linije napada - imitacija koraka za smeč kraj zastora i bližom rukom dotaknuti maksimalnu visinu - parovi, jedan učenik podbacuje visoku loptu odozdo i na mrežu, a drugi radi zalet i umjesto „kuhanja“ hvata loptu ispruženim rukama - parovi, jedan učenik podbacuje loptu a drugi iz mjesta „kuha “ loptu - isto kao i prethodna vježba samo sa skokom, nakon toga sa zaletom - svaki sebi podbacuje i „kuha“ loptu - parovi, jedan učenik podbacuje visoku loptu na mrežu, a drugi radi zalet i prebacuje loptu jednom rukom preko mreže - sve isto kao prethodna vježba samo prebacuje u određene zone

Mini odbojka 4:4

Učenici su upoznati s osnovnim pravilima igre. Teren se također, kao i kod mini odbojke 3:3, skraćuje te time olakšava učenicima sama igra (9 m širine i 12 m dužine ). Visina mreže ne prelazi 2 m.

13

8. RAZREDNastavne teme:

Smeč iz zaleta visoko dodane lopte

Smeč je tehničko-taktički element napada i primjenjuje se kao završni udarac. Tehnika smeča može se podijeliti u 4 faze: zalet, odraz, udarac po lopti, doskok.U praksi se najčešće koristi zalet za smeč od 2-3 koraka kao što je već ranije objašnjeno. Prvi korak u zaletu je obično kratki, drugi nešto dulji, a treći korak je najdulji, a cilj je da horizontalnu brzinu zaleta pretvori u vertikalnu brzinu skoka. Da bi se dobilo što veće ubrzanje, posljednji se korak obično izvodi naskokom. Izvođenjem trećeg koraka, ruke se povlače nazad-dolje u položaj zamaha. Vertikalni odraz vrši se zamašnim radom ruku naprijed i gore i opružanjem nogu. Ruke se dovode ispred tijela u visini ramena gdje lijeva ruka preuzima zadatak održavanja stabilnosti tijela u zraku, dok udarna ruka zauzima poziciju koja prethodi fazi udarca.U trećoj fazi udarna ruka principom „bića“ eksplozivno se pruža iz savijenog položaja i lagano savijenim dlanom vrši udarac po gornjoj i stražnjoj stani lopte i to u najvišoj točki dohvata.Nakon udarca po lopti, doskače se na obje noge istodobno i prelazi upolučučanj. Prizemljenje se izvodi mekano na prednji dio stopala sa savijenim koljenima što omogućava amortizaciju težine tijela.

Metodika učenja tehnike smeča:

- parovi, smeč o pod iz ruke – visina pojasa, visina ramena,iznad glave - parovi, izbačaj i smeč o pod - imitacija smeča stojeći, držanjem jedne ruke za lakat udarne ruke - parovi, jedan vježbač drži loptu s obje ruke iznad glave, dok drugi radi smeč po lopti pazeći na zamah ruke - parovi, učenici izbacuju loptu iznad glave i izvode smeč o pod ispod mreže - parovi, učenik koji ima loptu lagano smečira o pod, a drugi vršno dodaje odbijenu loptu natrag - smeč lopte o zid - parovi, naizmjence smeč-obrana - imitacija koraka za smeč D-L-DL ili L-DL - zalet na mrežu i imitacija smeča - parovi, jedan učenik podbacuje visoku loptu, drugi radi zalet i hvata loptu ispruženim rukama - parovi, jedan učenik podbacuje visoku loptu, drugi radi zalet i smečira loptu u najvišoj točki - smeč fiksirane lopte (jedan vježbač na stolici drži loptu) - smeč preko mreže, svaki sebi podbacuje

14

- smeč visoke lopte s pozicije 4, dizač podbacuje sebi loptu i vršno diže smečerima

Gornji servis bez rotacije

To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške.

Učenik koji servira nalazi se u visokom dijagonalnom stavu. Težište tijela je ravnomjerno raspoređeno na obje noge. Noge su malo savijene u koljenima, a trup u laganom pretklonu. Lopta se drži s obje ruke ili s jednom rukom za dužinu podlaktice ispred tijela i u visini grudi i ispred ramena udarne ruke.

Lopta se izbacuje iznad glave jednom ili objema rukama. Istodobno s izbačajem lopte, noge se opružaju u koljenima. Obje ruke prate loptu sve do uzručenja, dok tijelo postupno ide u zaklon, a težište tijela premješta na stražnju nogu. Udarna ruka se iz uzručenja savija u laktu prema nazad. Ruka koja ne vrši udarac po lopti opružena je u uzručenju, a takva pozicija omogućava serveru preciznije serviranje.

Kod udarca lopte zamah udarne ruke usmjeren je eksplozivno naprijed i gore. Lopta se udara ispred tijela s blago savijenim dlanom i prstima. Nakon udarca po lopti, ruka ide u izmah za loptom i takvim duljim praćenjem lopte dobiva se na većoj preciznosti servisa.

15

Metodika učenja tehnike gornjeg servisa:

- parovi, vježbanje udarca po lopti koju drži suvježbač na maksimalnoj visini dohvata servera i na projekciji zamaha udarne ruke - parovi, gornji servis bez mreže - parovi, gornji servis s bočnih linija - gornji servis u zid - parovi, gornji servis preko mreže s linije napada, te se učenici postupno udaljavaju na 6. i 9. m odbojkaškog polja - gornji servis, kratki, dugi, paralela, dijagonala - gornji servis, gađanje ciljeva po terenu

16