Opera u 19. st. Dozivljava veliki procvat.,narocito u Italiji i Francuskoj.Pisali su je mnogi kompozitori a medju njima i najistaknutiji predstavnici romantizma kao sto su bili Giuseppe Verdi i Richard Wagner.

U Italiji u prvoj polovini 19. st. Najznacajniji kompozitori su oakino Rosini,koji je svojim djelom 'Seviljski berberin'',jednom od komicnih opera stekao svjetsku slavu,zatim Gaetano Doniceti,poznat po svojim komicnim operama 'Ljubavni napitak'' i ''Don Paskvale'' i po ozbiljnoj operi ''Lucija de Lamermur'' i Vienco Belini koji se svojim djelima ''Norma'',''Mjesecarka'' i ''Puritanci'' predstavio kao najizrazitiji nosilac bel canta.

OAKINO ROSINI/Gioacchino Rossini (Pezaro, 29. febr. 1792 Pariz, Pasi, 13. nov.1868),

(Pezaro, 29. febr. 1792 Pariz, Pasi, 13. nov.1868), italijanski kompozitor. Od 1806. do 1810. pohaao je Konzervatorijum u Bolonji, koji nije zavrio. Intenzivno je uio i sam, prouavajui partiture njemakih klasiara Hajdna i Mocarta, kao i opere imaroze i Paizijela. Obdaren bujnom inventivnou, Rosini je lako i brzo komponovao. Tokom dvije decenije stvaralakog rada pored vokalnoinstrumentalnih, orkestarskih i kamernih djela, napisao je gotovo 40 muziko-scenskih djela, od kojih su najznaajnija Sinjor Bruskino (1813), Tankredi (1813), Italijanka u Aliru (1813), Turin u Italiji (1814), Seviljski berberin (1816), Pepeljuga (1817), Svraka kradljivica (1817), Mojsije u Egiptu (1818), ena na jezeru (1819), Semiramida (1823), Grof Ori (1828) i Vilhelm Tel (1829). Izuzetno talentovan, slobodnog duha i umjetnike imaginacije, on se rano oslobodio stega i krenuo izvornim stvaralakim putem. Smjelo krei konvencijama ustaljene kompozicione norme italijanske opere, stvarao je svoj, rosinijevski prototip opere. Uvoenjem scenskog realizma, dramatinosti, psiholoke karakterizacije, originalnih ritmikih, melodijskih, harmonskih i orkestarskih rjeenja, accompagnato umesto secco reitativa, ispisanih melodijskih ukrasa u vokalnoj dionici, Rosini je napravio prekretnicu ka novoj etapi u razvoju italijanske opere. Njegovo stvaralatvo predstavlja krunu italijanske opere 18. vijeka i poetak novog, romantiarskog stila 19. vijeka. Izvrio je veliki uticaj na svoje savremenike V. Belinija, G. Donicetija i . Verdija. Uz Gluka, Rimskog-Korsakova i Ravela, bio je jedan od najboljih orkestratora u istoriji muzike.

Seviljski berberin I in, reija an-Pjer Ponel, Salcburg 1968.

PEPELJUGA(1817)

PEPELJUGA

Sinjor Bruskino

Komina opera-farsa (u podnaslovu "Sin u nevolji") sa temom zabranjene ljubavi i srenog zavretka, rediteljski je reena globalno, kao kostur za improvizaciju po ugledu na Commediu dell arte. Mizanscenski su upotrebljeni svi djelovi scene uz esto korienje rekvizite u graenju kominih situacija (pajalica, velika varjaa, kesa sa zlatnicima, tap i tiganj u maevanju) i logikom nadovezivanju slika. Primjena gestikulacija, zagrljaja, bogata mimika i jurcanje po sceni usklaeni su sa muzikim tempima i optom dinamikom predstave. Orkestar (30 muziara) podrava pulsom i ritmom soliste (8) na sceni. Scenografija je ivopisna (bata, fontana, balkon), bez promjena i prevazilazi klasinost modernijim rjeenjima (statua ribe sa ajkulinim repom, areni plastini zid). Kostimi su stilski i komentariu drutveni status, ali u detaljima su komini (bade mantil, portikla, kaciga Komesara sa dva uzdignuta pera, razdrljeni i raupani sin sa perjem u kosi). Maska je takoe komina sa obaveznim velikim solufima iz epohe i damskim punama. Svjetlo je u dijapazonu jutro-vee sa prelamanjima svjetlosti kroz zid i uz neprimjetno nijansiranje.

[Tel je bio poznat kao strijelac samostrijelom. U to vrijeme (1307.godine) Habzburka monarhija je vladala vajcarskom . Namesnik Gesler (Hermann Gessler) postavio je eir na glavni gradski trg u Altdorfu i naredio da se svi mjetani klanjaju eiru. Tel se nije htio pokloniti i zbog toga je bio uhapen. Gesler je naredio da Tel za kaznu treba da strelom pogodi jabuku na glavi svoga sina Valtera ili e oba biti pogubljeni. Ako pogodi jabuku obeana mu je sloboda. Tel je samostrijelom pogodio jabuku i prepolovio je. Kada je Gesler upitao Tela, zato je imao dvije strijele. Tel mu je odgovorio da je sluajno pogodio sina drugom strijelom bi ubio Geslera. Gesler se naljutio i na svoj brod odveo Tela da bi ga zatvorio u svoj dvorac. Brod je zatekla oluja u kojoj se Tel spasio i ustrelijo Geslera. Ova legenda je u vajcarskoj simbol borbe za slobodu.

Statua Viljema Tela i njegovog sina u Altdorfu u vajcarskoj

UZEPE VERDI / Giuseppe Verdi (Le Ronokole, kraj Buseta, Parma, 10. okt. 1813 Milano, 27. jan. 1901)

UZEPE VERDI / Giuseppe Verdi (Le Ronokole, kraj Buseta, Parma, 10. okt. 1813 Milano, 27. jan. 1901), italijanski kompozitor. Uio je privatno kod dirigenta Vinenca Lavinje, poto nije uspio da se upie na Konzervatorijum u Milanu. U vrijeme poetaka intenzivne borbe Italijana protiv austrijskog ugnjetavanja stvarao je opere patriotskog sadraja, doprinosei buenju revolucionarnog raspoloenja u svojoj zemlji (Risorgimento). Komponovao je gotovo iskljuivo vokalna djela. U periodu od 1839. do 1893. godine napisao je ukupno 26 opera. Ranim operama pripadaju Nabuko (1842), Ernani (1844) i Magbet (1847), zatim slede Rigoleto (1851), Trubadur (1853), Travijata (1853), Simone Bokanegra (1857, preraena 1881), Bal pod maskama (1859), Mo sudbine (1862, preraena 1869) i Don Karlos (1867). U zrelom stvaralakom periodu nastale su Aida (1871), Otelo (1887) i Falstaf (1893). uven je i njegov Rekvijem (1869) za soliste, hor i orkestar. Verdi je stvaralac romantiarskog stila. Komponovao je operu tradicionalnog oblika, ali kada je sadraj zahtevao, nadvladavao je ustaljene forme. Sa smislom za scensko oblikovanje, pozorine efekte i psiholoku karakterizaciju likova, svestan znaaja libreta, pomno je birao i prouavao pogodne tekstove. Svoje glavno izraajno sredstvo melodiju, esto pod nacionalnim uticajem produbljivao je uprkos njenoj konvencionalnoj strukturi, smatrajui da joj belkanto i koloratura nisu neophodni. Tonalni odnosi naglaeni su jasnim kadencama, a hromatika ne rui tonalitet. Od 1850. godine nastajale su opere zrelog i izgraenog kompozitora nepresune i bogate melodike, bujne instrumentacije, snanog doaravanja dramatike, strasti, individualne i kolektivne psihologije. U poslednjim operama Verdijev stil je postao profi-njeniji, a instrumentacija bogatija. Vagnerov uticaj ogleda se u tretmanu muzike deklamacije, lajtmotiva, orkestra, kao i u pogledu slojevitosti harmonskog jezika.

Falstaf u Operi na Rajni, Diseldorf 1955

Falstaf u Metropolitenu 2008..

Za postanak opere u Njemackoj u XIX stoljecu znacajan je Carl Maria Weber,a za njen daljnji razvoj Richard Wagner. Jedan od najistaknutijih predstavnika Romantizma i opera uopte.

Carl Maria Friedrich Ernst, Freiherr von Weber (Eutin, 18. novembar 1786. - London, 5. juli 1826.)

Njemaki kompozitor Carl Maria Friedrich Ernst von Weber roen je 18. novembra 1786. u Eutinu u Oldenburgu, a umro je u Londonu 5. juna 1826., iscrpljen tekim pokusima za izvedbu svoje opere Oberon. Kad je umro nije navrio ni 40 godina. Uz operna, pisao je klavirska i instrumentalna djela, pjesme, mise i zborove. Njegova izvanredna skladba Poziv na ples otvorila je put modernom valceru i Johanu Straussu . Na poetku svoga puta Weber je poput svoga oca, roaka Mozartove ene Constanze, provodio buran ivot siromanog plemia - skorojevia i avanturista, esto mijenjajui zanimanja i gradove. Ali on je sinu dao prvu temeljnu glazbenu poduku. Poslije Carl ui kod Michaela Haydna i drugih poznatih teoretiara i izvoaa. Napredovao je tako brzo da je poetkom 19. stoljea sa 17 godina bio jedan od najslavnijih virtuoza glasovira. Weber je usavrio sviranje, revolucionirao klavirsku tehniku klasiara i najavio pojavu niza slavnih pijanista poput Thalberga , Liszta i Chopina . Zasluan je i za nov odnos prema dirigentskom umijeu. Kao direktor opere u Breslauu (kasnijem Wroclavu) Weber ubjedinjuje sve pojedinosti predstave, postie jedinstvo dramsko-scenske i glazbene radnje te ga smatraju prvim modernim opernim dirigentom. Velike dirigentske uspjehe postigao je u Pragu gdje organizira njemaku operu i esto ravna u Dresdenu, odakle se glas o njemu iri Europom. Osim Oberona, od jedanaest njegovih scenskih djela najee se izvodi opera Ulomak iz opere Strijelac vilenjak. Kao autor koji je stvorio njemaku romantinu operu i time pridonio cjelokupnom razvoju operne umjetnosti, Weber bi sigurno da je imao vie sree s tekstovima na tom podruju ostavio i vanija ostvarenja. njemaki skladatelj, dirigent i pijanistiki virtuoz

Richard Wagner (Leipzig 22.5. 1813. - Venecija 13.2. 1883.)

Njemaki kompozitor, reformator opere i sredinja linost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljea. Richard Wagner je roen u Leipzigu, gdje je i studirao glazbu (kod Ch. T. Weinliga). Na njegovo formiranje utjecala je ponajprije najua sredina (njegov ouh, a po nekima i pravi otac Ludwig Geyer - glumac, dramski pjesnik i slikar), Beethovenova glazba te romantika literatura i glazba. Kao otac Richarda Wagnera vodi se Carl Friedrich Wilhelm Wagner (1770. - 1813.), iako se (kako je ranije spomenuto) smatra da je njegov pravi otac Ludwing Geyer, s kojim je Wagnerova majka Johanne Ptz (1774. - 1848.) bila u braku. I sam Wagner je dva puta stupao u brak. Prvi puta s Minnom Planer (1809. - 1865.) s kojom nije imao djece. A nakon toga supruga mu je bila kerka Franza Liszta Cosima von Blow (1837. - 1930.) s kojom je imao troje djece (s tim da je Cosima ve imala dvoje djece iz braka s Hansom von Blowom) - Isoldu (1865. - 1919.), Evu (1867. - 1942.) i Siegfrieda (1869. - 1930.). Wagner zarana pokazuje interes za antiki teatar, Shakespearea, starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kranske legende, to mu je dalo odlune stvaralake impulse. Poslije kratkotrajnih dirigentskih aranmana po njemakim kazalitima i neuspjelog pokuaja afirmacije u Parizu Wagner je od 1843. godine dirigent dresdenske Dvorske opere. Godine 1848. aktivno sudjeluje u revoluciji, a 1849. u dresdenskom ustanku. Nakon pada Dresdena bjei preko Weimara i Pariza u Zrich. Ondje, uz prekide, ostaje do 1858. godine. Poznate Wagnerove opere su ''Holandjanin lutalica'',''Tannhauser'',''Majstori pjevaci'' i ''Tristan i Izolda''

Rihard Vagner sa erkom Evom 1867. u Tribenu

Rihard i Zigfrid Vagner 1880. u Napulju.

Porodica Vagner i prijatelji 1881. ispred Vile Vanfrid. S lijeva na desno, gore: Blandina fon Bilov, Hajnrih fon tajn (Zigfridov uitelj), Kozima i Rihard Vagner, Paul fon Jukovski; dole: Izolda Vagner, Danijela fon Bilov, Eva i Zigfrid Vagner.

Spomenik Rihardu Vagneru u Berlinu. Slika iz 1904. godine

Nije udo to je Vagnera, ovJeka velikih sklonosti za univerzalno, mitsko i arhetipsko, privukla arobna srednjovekovna pria o ljubavi koja nadilazi i prevazilazi smrt. Legenda o Tristanu i Izoldi potie iz ranog srednjeg vJeka, i ne zna se pouzdano na kojem je tlu nikla; keltskog ili germanskog poriJekla, ona se zahvaljujui svojoj privlanosti i svevaeim postavkama postepeno i uz varijacije uselila u pjesme svih ondanjih bardova, trubadura i truvera u Francuskoj i minezengera na germanskom tlu. Vagner je, kao veliki i ponosni pripadnik svoga naroda i kulture, uzeo varijantu koju je u 18. vjeku zabiljeio Gotfrid od Strazbura.

TRISTAN I IZOLDA

TRISTAN I IZOLDA

Poslije velikih politickih i drustvenih promjena nakon burzoaske revolucije javljaju se muzicko-scenska djela revolucionarnog sadrzaja,a posebno su bile zanimljive opere u jednom cinu tzv.aktovke,s aktuelnom politickom tematikom.U doba Napoleonove vladavine preovladava tip historijske opere,s naglasenim herojskim karakterom,ali se razvija i komicna opera.Cetrdesetih godina nastaje u francuskoj tzv. Historijska velika opera ciji je stvaralac bio Jakob Mayerbeer cije su najznacajnije opere : ''Hugenoti'',''Prorok'' i Afrikanka'' .Lirske opere komponuje arl Guno ,njegovo remek djelo ''Faust'' . or Bize je napisao operu 'karmen' ',koja je svojim karakterom neposredno uticala na stvaranje veristickog pravca u operi. Snazan uspon dozivljava i baletna umjetnost.U ovoj oblasti su se istakli kompozitori Adolf Adam sa baletom ''izela'' i Leo Delib sa baletima ''Kopelija'' i ''Silvija''.

OR BIZE/ Georges Bizet (Pariz, 25. oktombar 1838. Bougival, 3. juni 1875.)Georges Bizet (Pariz, 25. oktobar 1838. - Bougival, 3. juna 1875.), francuski kompozitor i pijanist romantikog doba. Najbolje je poznat po svojoj operi Carmen. Bizet je roen u Parizu. Slubeno ime mu je Alexandre-Csar-Lopold Bizet , ali je krten kao Georges Bizet i uvijek je bio poznat po tom imenu. Kao udo od djeteta, uao je u Pariki glazbeni konzervatorij 14 dana prije svoga desetog roendana. 1857. dijelio je nagradu ponuenu od Jacquesa Offenbacha za postavljanje operete La docteur Miracle i osvojio je Prix de Rome, kolarinu za obeavajue umjetnike i glazbenike. U skladu s uvjetima kolarine, studirao je u Rimu tri godine. Ondje je njegov talent poeo sazrijevati s njegovim djelima i operama kao to je opera Don Procopio. Pored tog ostanka u Rimu, Bizet je ivio na podruju Pariza cijeli svoj ivot. Poslije svog boravka u Rimu, vratio se u Pariz gdje se je posvetio skladanju. Uskoro nakon njegovog povratka, umire mu majka. 1863. sklada operu Les pcheurs de perles (lovci na bisere) za kazalite Lyrique. Tijekom ovog razdoblja Bizet je takoer napisao La jolie fille de Perth, svoju poznatu L'arlsienne (napisana kao sluajna glazba za predstavu), i kompoziciju za klavir Jeux d'enfants (djeje igre). Takoer je napisao romantinu operu Djamileh, koja je esto viena kao prethodnik Carmen. Bizetova prva simfonija, Simfonija u visokom C, napisana je u Parikom konzervatoriju kad je Bizetu bilo samo 17 godina, kao kolski zadatak. ini se da ju je Bizet potpuno zaboravio, i otkrivena je tek 1935. u pranjavim arhivima konzervatorijske knjinice. Nakon svog prvog izvoenja, odmah je razglaena kao remekdjelo mladog autora. Bizetovo najpoznatije djelo je opera Carmen iz 1875. koja je bazirana na noveli istog imena iz 1846. koju je napisao Prosper Mrime. Prema utjecaju Giuseppea Verdija, skladao je glavnu ulogu u mezzosopranu. Carmen nije odmah postigla svoj uspjeh, i Bizet je postao razoaran nad neuspjehom, ali pohvala je dola od Saint-Sansa, Tchaikovskog i Debussya, koji su prepoznali njenu ljepotu. Njihova stajalita su bila proroanska, a publika je s vremenom uinila Carmen jednom od najpopularnijih opera u povijesti. Bizet je dugo patio od angine pectoris, bolesti srca. Nije uspio uivati u slavi njegove opere Carmen. Samo nekoliko mjeseci nakon prvog izvoenja, na svoju estu godinjicu braka, u dobi od 36 godina, umro je od zatajenja srca. Pokopan na groblju Pre Lachaise, u Parizu.

Opera Carmen prvi put je ugledala svjetlo dana davnog 3. marta 1875. godine u parikoj Operi Comique i da, naravno, ve po poznatoj shemi, kao i mnoga druga svjetski poznata operna imena doivjela neuspjeh, u ovom sluaju jer je bila suvie nemoralna. Georges Bizet dobio je narudbu od umjetnikog direktora Opere Comique Camilla du Loclea, da napravi operu na temu Marimeeove pripovjetke. Za pisanje libreta su angairani ve iskusni strunjaci Henri Meilhac i Ludovic Halevy. No ini se da ni dotini dvojac nije bio oduevljen onime to

Adolphe Charles Adam (Pariz, 24. srpnja 1803. - Pariz, 3. svibnja 1856.)

Adolphe Charles Adam ( Pariz, 24. srpnja 1803. - Pariz, 3. svibnja 1856.), francuski operni kompozitor. U svojim najboljim djelima "Potar od Longjumeaua", "Da sam kralj" i "Lutka iz Nrnberga" plastino slika likove i komine situacije, razvija izraajnu melodiku i efektnu instrumentalizaciju te bitno pridonosi izgraivanju francuske romantike komine opere. Baletom "Giselle" stvorio je prototip romantikog baleta.

Prvo izvoenje ovaj balet je imao u pariskoj operi 28. juna.1941, godine. Originalnu koreografiju su postavili an Koralii il Pero.Poslije perioda u kojem je ovaj balet bio zaboravljen na zapadu,Sergej Djagiljev je vratio izelu na binu svoje trupe,Ruskog baleta 1910. Od tada ovo djelo pretstavlja dio svih znaajnih baletskih repertoara.

Verizam se javlja krajem XIX st. U italijanskoj operi.U svojim operama predstavnici verizma su isticali zbivanja iz svakidasnjeg zivota.Zivot se prikazivao onakvim kakav je zaista uistinu.Osnov muzickog izraza verista bile su pjevane melodije,cesto bliske narodnim napjevima,uz podrsku bogate orkestarske zvucne palete. Najpoznatija djela ove vrste su opera ''Cavalleria rusticana'' ,Pietra Maskanja,i ''Bajaco'' Rudjera Leonkavala.

Cavalleria rusticana

Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo Maria Puccini (Lucca, 22. decembar 1858. - Brssel, 29. novembar1924.)

Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo Maria Puccini (Lucca, 22. decembar 1858. - Brssel, 29. novembar1924.), talijanski skladatelj. Nakon Verdija najugledniji talijanski operni skladatelj. Vlastiti posve individualni stil temeljio je na zanimljivoj kombinaciji elemenata opernoga izraza kasnoga romantizma i novih strujanja u realizmu ranoga 20. stoljea. Svjetsku slavu stekao je operama Manon Lescaut , La Bohme , Tosca , Madamme Butterfly i Turandot . Operom La Bohme dao je prototip talijanske opere lirsko-sentimentalnoga, graanskog karaktera na izmaku 19. stoljea. Uroenim teatarskim osjeajem odabirao je, veinom sam, sadraje svojih opera i pridavao najveu vanost njihovu dramatskom oblikovanju. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji - pjevno, neodoljivo privlano, u velikim arijama isprepliu se lirska osjeajnost, senzualni ar i sugestivna dramatska snaga s izrazito puccinijevskom melankolijom. Umro je nekoliko dana nakon operacije raka grla.

Plakat za praizvedbu "Tosce"

Boemi je jedna od opera koje u velikoj meri karakteriu moju karijeru. Sa zadovoljstvom sam prihvatio izazov da radim ovu novu produkciju pozorita iz Novog Sada, da bih, na kraju, mogao preneti svoje iskustvo na umetnike, koji su, ovog puta, debitanti. Ovo je prava italijanska opera, istinski odraz literarnog verizma. Opera u kojoj muzika opisuje - na najuzvieniji nain - svako oseanje, svako stanje due, skoro kao da je muzika filma. Puini je sm svoj reiser. On koristi libreto da bi opisao s velikim umeem ivot ovih siromanih ljudi; siromanih da, ali bogatih mladou, ljudskou, voljom za ivotom. Mimi je sueno da umre, ali se do poslednjeg momenta, svojim oseanjima, bori protiv zle kobi. Posao se odvijao uz blisku saradnju sa rediteljkom, uz