Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, Ivana Luia 3

Ljudevit Fran Jei

Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema

U Zagrebu, 25. travnja 2010.

Ovaj je rad izraen na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta pod vodstvom prof. dr. sc. Ranka Matasovia, proelnika Katedre za poredbenu lingvistiku, i predan je na natjeaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2009./2010.

1

Popis porabljenih kratica Imena jezika:

av. avestiki engl. engleski got. gotski ie. (rekonstruirani) praindoeuropski jezik lat. latinski njem. njemaki skr. sanskrt(ski) stgr. starogrki stind. staroindoarijski (vedski ili sanskrt) stir. staroirski stnord. staronordijski stsl. staroslavenski umb. umbrijski ved. vedski Ostale kratice

dr. drugo EIC Encyclopedia of Indoeuropean Culture fr. fragment (broj fragmenta) tj. to jest sl. slino str. stranica (broj stranice) tzv. tako zvani usp. usporedi zapr. zapravo * rekonstruirani (neposvjedoeni) jezini oblik

2

Fire and water are archetypically antithetical in the physical world and in human perception alike. In the former their incompatibility is relentless, but in the mind of mythopoeic man it has created its own dialectic of conflict resolution that is reflected in ancient tradition.1

. 2Nevidljiva harmonija jaa je od vidljive.3

... . 4Da smrt zemlje postaje voda, smrt vode postaje zrak, a (smrt) zraka vatra i obratno.

. 5prema Hrakleitu priroda voli sakrivati se.

1

Puhvel 1987., str. 277. Prijevod: Vatra su i voda arhetipski antitetike, kako u prirodnome svijetu, tako i u ljudskoj predodbi. U prirodi je njihova (uzajamna) nesnoljivost nepomirljiva, no u umu mitopoetikoga ovjeka ona je stvorila vlastitu dijalektiku razrjeivanja sukoba koja se je odrazila u starodrevnoj predaji.

23

Hrakleit, fr. 54. Diels, 1983., str.144.; Iz ovoga su izdanja i svi drugi (Sironievi) prijevodi Hrakleita sa stgr. u ovome radu. Hrakleit, fr.76 Hrakleit, fr. 123.

4 5

3

Sadraj rada

1. Uvodi 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Uvod u podruje rada Uvod u rad Hipoteza Graa na kojoj se ispituje hipoteza

5 5 7 8 8 8 9 9 13 14 15 19 19 20 23 24 25

2. Odrazi i znaenje ie. *nept3. Indoiranska grana 3.1. 3.2. Vedska starina Avestika starina

4. Staroirski i latinski odrazi 5. Jo neke usporednice 6. Jo neki odnosi vatre i vode 7. Zakljuak 8. Dodatak o odredbi mitologije 9. Saetak 10. Summary 11. Popis literature

4

1. Uvodi 1.1. Uvod u podruje rada

Ime i pojam mitologije potjeu iz grke starine. Mitologija je bila bitan dio spreme grkih pjesnika i kao takva bogato resi homerske epove. Ona predstavlja i glavni sadraj jednoga od temeljnih djela s poetaka sauvane grke knjievnosti: Hsiodovu Theogoniju. U Grka nam se nisu sauvali mitovi izvan epske obradbe pa se u skladu s tim narativnim knjievnim rodom redovito i javljaju u obliku pria. I stgr. je rije (myth, mit) dobila znaenje prie iako se izvodi iz ie. korijena *meudh- koji znai misliti na to, razmiljati pa i govoriti6, kojemu pripada i stsl. mysl misao. Prvo znaenje mitologije u tome smislu jest pripovijedanje mitova. U indijskoj predaji sauvala nam se iz starine i drugaija mitska predaja, sauvao se korpus sakralne, hijeratske knjievnosti Vede. Nito se takva nije sauvalo iz grke starine. A ipak Vede imaju podudarnosti s grkim predajama. U njima, meutim, izriaji o bogovima nemaju narav pria nego pjesnikih, metaforikih i esto zagonetnih izraza. I to je ono to se moe prikazivati u pregledima vedske mitologije. Ako je mitologija pripovijedanje mitskih pria, onda dakako u Vedama mitologije nema. Ali ako su izriaji o bogovima i boanskome svijetu u Vedama mitovi, a ti se izriaji zovu mantre sredstva miljenja / domiljanja naime, boanskoj istini i predmet su prikaza vedske mitologije, onda u tome smislu mit nije pripovijest, nego misaoni izriaj i to pjesniki, u naelu metaforian i zagonetan o boanskim istinama. To nije daleko od etimolokoga znaenja rijei i mantra.

Stari su se Grci zanimali za vlastitu mitsku tradiciju, ali i za tuu. Tako Hrodot prikazuje bogove drugih naroda, npr. Egipana ili Skita, nazivajui ih ne izvornima, nego grkim imenima7. Takva interpretatio Graeca ve je poetak poredbenoga prikazivanja

6 7

Pokorny 1994., I svezak str. 743. Usp. Herodotova povijest u Musievu prijevodu, str. 245 za Skite.: Bogove potuju samo ove: Hestiju najvema, pa Zeusa i Geju, drei Geju za Zeusovu enu; a za njima Apolona i nebesku Afroditu i Herakla i Aresa. Te bogove potuju svi Skiti, a oni Skiti, koji se zovu kraljevski, prinose rtve i Pozidonu. Zove se pak Hestija skitski Tabiti, Zeus sasvim pravo, kao to ja mislim, Papej, Geja Api, Apolon Getosir, nebeska Afrodita Argimpaza, a Pozidon Tagimazadas. Kipova i rtvenika i hramova ne diu bogovima osim Aresa, a njemu ih diu.

5

religija i mitologija. Tako i Megasthen, poslanik Seleuka Nikatora u Indiji, govori da Indijci tuju Dionysa i Hraklea, a iz opisa slijedi da misli na ivu i Ku. Slino su opisivali i Rimljani bogove drugih naroda. Osobito je znaajan opepoznati primjer kako su od vremena kada su stali helenizirati svoju batinu poeli svoje bogove jednaiti s grkima. U toj interpretatione Romana Iuppiter je izjednaen sa Zeusom, Minerva s Athnom, Iunona s Hrom, Merkur s Hrmom itd... Kada su se poganski narodi kristijanizirali, razvila se iz novih potreba i interpretatio Christiana pri kojoj su se npr. slavenska kultna mjesta Svantevitova prekrtavala (ili prikrivala) kao crkve Svetoga Vida, Perunova obiljeavala crkvicama sv. Ilije (gromovnika) ili sv. Mihovila (pobjednika nad avlom), Jarylova crkvicama sv. Jurja , Velesova svetitima sv. Vlaha ili sv. Nikole i sl. Pri takvim poredbama gdjekada su razlozi povezivanju bili u povrnim slinostima naravi, imena ili nekih atributa, ali katkada su pogaala bit istovjetnoga naslijeenoga boanskoga lika, kao u sluaju Iuppitera i Zeusa ili Aurore i s i sl.

Poetci poredbenoga indoeuropskoga jezikoslovlja u 19. st. daju metodoloke osnove za znanstveno prouavanje historijske poredbene mitologije jer utvruju mjerila za zakonite podudarnosti u glasovima meu indoeuropskim jezicima pa se time moe provjeriti jesu li imena boanstava podudarne naravi ili imena podudarnih vjerskih i mitskih pojmova u raznih naroda uistinu i glasovno podudarna, a ako jesu, moe se zakljuiti da su ti boanski likovi ili pojmovi genetski srodni, tj. naslijeeni iz indoeuropske starine, ili barem iz vremena jezinoga zajednitva nekoga uega dijela prijanje indoeuropske zajednice. Ve se u 19. st. Adalbert Kuhn zalagao za poredbenomitoloka istraivanja, a sam je postavio jednadbu koja izjednaava ve spomenutoga Iuppitera i Zeusa sa staroindoarijskim bogom imenom Dyaus pitar, a kojemu se i u nizu drugih indoeuropskih grana mogu nai dodatne podudarnice. Ipak je historijska poredbena mitologija nakon prvih pojedinanih uspjeha uskoro zapela u dogradnji cjelovitije slike i esto se kompromitirala nepouzdanim povezivanjima imena i pojmova. iri se tekstoloki i kulturoloki kontekst mogao stati prouavati tek kada su se razvile nove metode i skupilaStr. 147. za Egipane: Ali prije tih ljudi bili su bogovi egipatski vladaoci, koji su ivjeli zajedno s ljudima, i vazda je jedan od njih vladao. A poljednji je kralj egipatski bio Oros, Ozirisov sin, kojega Heleni Apolonom zovu. On je svrgao Tifona pa kao poljednji kralj kraljevao Egiptom. A Oziris je Dioniz u helenskom jeziku.

6

nova znanja. Noviji razvoj u 20. st. donio je vrijedne spoznaje o formulativnosti tekstova poteklih iz usmene predaje, koju su osvijetlili na primjerima Homra i junoslavenske epike Milman Parry i Albert Lord. Napore oko rekonstrukcije indoeuropskih pjesnikih formula od 1960-ih godina obiljeili su radovi Rdigera Schmitta, Marcella Durantea, Enrica Campanilea, V V Ivanova, V N. Toporova. B. A. Uspenskoga, Radoslava Katiia, . . . Calverta Watkinsa, Jamesa P. Malloryja i dr.8 Veoma vrijedan pregled i kritiku prosudbu novijih istraivanja do 1996. daje R. Matasovi u knjizi A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (1996.). Za ovaj je rad neposredno bitna bila i knjiga Jana Puhvela Comparative Mythology (1987.) jer je jedno poglavlje u njoj izravno posveeno temi kojom se ovaj rad bavi, no u njem u temi pokuati prii i s drugaijega motrita.

1.2.

Uvod u rad

Ovaj pisani rad obrauje mitsku temu koja se u Encyclopedia of Indoeuropean Culture (dalje EIC) te u Puhvelovoj Comparative Mythology naslovljava Fire in Water, to je u ovome radu prevedeno kao oganj u vodi. Nadovezujui se na obradu te teme u spomenutim djelima, ovaj rad nanovo razmatra mogunost da takav mit potjee iz indoeuropske starine. On ujedno daje izbor navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima u kojima se dotina tema javlja. Njima pristupa najprije filoloki, a zatim i lingvistiki da bi na koncu izveo ope zakljuke. Pritom se u radu, u poglavlju Dodatak o odredbi mitologije, supostavljaju tri moebitne odredbe mitologije kao struke te kratko iznosi razlinost ishoda njihovih pristupa s obzirom na prouavanu temu. Osnovni okvir rada potekao je od mojega izlaganja na istu temu u sijenju 2010. pred kolegama na Filozofskome fakultetu. Rad je zatim doraen i proiren za natjeaj za Rektorovu nagradu, te, koliko je to mogue, prilagoen preporuenim podnaslovima. Polazite se rada nadovezuje na sudove u EIC i u Puhvela o starini mita o ognju u vodi. Oni se zasnivaju na podudarnosti imena za dotino botvo u razlinim indoeuropskim predajama te na njegovim osnovnim svojstvima i svojstvima mita u kojem se javlja. Zakljuak bi se u EIC i u Puhvela mogao ovako izraziti: izvjesno je da je mit o ognju u

8

Matasovi 1996., str. 15.-56.

7

vodi indoiranske starine, prema ved. Apm Napt i av. apm nap kao potomak Vd, drugom Agnijevom/Ognjevom imenu, a moda i indoeuropske, ako to potvruje stir. predaja s botvom Nechtan, a moda i rimska predaja s botvom Neptnus (lat.). Polazei od takva pitanja i odgovora, ovaj rad nanovo razmatra taj mit i mogua uoblienja mitske teme o ognju u vodi, kao i mogue tumaenje mita.

1.3.

Hipoteza

Ako se u razliitim i neovisnim indoeuropskim predajama utvrdi da postoji zajedniki sadraj i izraz teme ognja u vodi, moi emo zakljuiti da je tema pouzdano potvrena kao indoeuropska. Ako se podudarni sadraj i izraz moe utvrditi samo za dio indoeuropskih grana, utvrena je prisutnost teme u tim granama, ali nije za cijelo indoeuropsko jezino i kulturno podruje. Ako se u drugim neovisnim indoeuropskim granama moe potvrditi sadraj teme o ognju u vodi, ali ne i podudaran izraz, taj bi ishod ukazao na vjerojatnost postojanja teme o ognju u vodi u cijeloj ili iroj indoeuropskoj predaji, premda to ne bi mogao nesumnjivo dokazati.

1.4.

Graa na kojoj se ispituje hipoteza

Hipoteza e se provjeriti na grai iz staroindoarijske vedske predaje, iz staroiranske avestike predaje, iz keltske staroirske predaje, iz italske latinske predaje, germanske staronordijske predaje, te anatolijske hetitske, staroarmenske, starogrke i baltike litavske predaje. Poi u od primjera koje su zapazili i uoili indoeuropeisti i poredbeni mitolozi i provjeriti ih u tekstovima i etimolokim rjenicima indoeuropskoga i dotinih jezika. Popis je izvora i literature naveden na kraju rada.

2. Odrazi i znaenje ie. *neptU spomenutim se indoeuropistikim djelima mit o ognju u vodi ponajprije vee uz moebitan ie. izraz *h2epm nepts potomak Vd koji se rekonstruira prema ved. Apm u tim radovima nadalje vee uz stir. Nechtan te lat. Neptnus. Dok je srodstvo prvih dvaju imena boanstava (kao i podudarnost njihovih uloga u dotinim tradicijama) uoljivo i neindoiranistima, druga dva imena (i uloge spomenutih boanstava) tek indoeuropeisti uz dosta truda pokuavaju povezati s prvima. 8

Rije koja bi povezivala vedsku, avestiku , staroirsku i rimsku batinu glasila bi u indoeuropskome *nept-, a oznaivala bi neaka ili unuka ili naprosto potomka. Prvo je znaenje posvjedoeno u stgr. (inae bratued, roak; .r.: bratueda, roakinja) i stsl. netj, drugo u lat. neps, -tis (moe i neak; .r.: neptis, -is) i stir. niae (gdje je jo odreenije: sestrin sin, sestri a sva tri u ved. npt. Kako

se u nastavku jasno vidi, za ovaj nam je mit, barem to se tie iir. starine, kljuno znaenje potomka, i to u prijenosu znaenja na onoga koji postaje/nastaje iz voda ili nalazi se/jest u vodi. to se tie veze te rijei sa stir. Nechtan i lat. Neptnus, odrazi bi bili pravilni (stir. -cht- < ie. *-pt- ; za lat. usp. lat. fortna sudbina, boginja sree od lat. fors sluaj, sudbina), oba su botva vezana uz vode i donekle uz vatru i svjetlo, no za njih se nude i druge etimologije: Nechtan se vee uz stir. necht ist, bijel (stind. nikta- opran), a Neptnus kao izvorni bog izvora i rijeka uz av. napta- mokar te umb. nepitu zagnjuren (u rijeku)9. Te etimologije slino izvodi i Matasovi u netiskanoj itanci A Reader in Comparative Indo-European Mythology10: Nechtan od ie. *neygw- (o)prati (stir. nigid), Neptnus od ie. *nebh-tu- vlaga (av. napta- vlaan).

3. Indoiranska grana Kako bismo dobili zorniju sliku o tome to obrauje i ega se tie mitska tema koju su indoeuropeisti oznaili s Fire in Water, uputno nam je krenuti od dobro i vjerno posvjedoenih tekstova na jezicima indoiranske jezine potporodice iz kojih se uz neto truda iitava prava narav botva Apm Napt potomak Vd kao boga Ognja (ved. Agni), od ega je uostalom i potekla zamisao o postojanju ie. mitske teme o ognju u vodi. Naime, uputno je da filoloka obrada i sud prethode konanoj lingvistikoj ocjeni.

3. 1. Vedska starina U zbiru svetih tekstova Veda, a naroito u ima, uz Indru (kralja

meu bogovima) kao primaoca rtve i predstavnika ratnikoga stalea (katrija) te Somu kao boansku rtvu, pie koje se tijeti na rtvi, sredinju ulogu, jer uz tu dvojicu predstavlja bogove oko kojih je ustrojen rtveni obred kakvim se postiu svrhe u ovome i

9

EIC, str. 204. Dostupnoj na internetu na http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf

10

9

onome svijetu.11 Tako vien, Agni nije bilo kakvo vatreno poelo, nego sveti rtveni oganj. On je oganj u koji se meu prinosi bogovima bilo jednodnevni poput masla ili jednogodinji poput some. Stoga je glasnik (dta) i uljevovoa (havyavha), no i rc (hotar, purohita, brahman) pa se naziva sveenikom meu bogovima12. Dakako, sredinja uloga koju igra u religijskim obredima odrauje ulogu koju igra u prirodi, u svijetu. U obredima se Oganj oito smatra istobitnim sa Suncem na nebu, a Soma s Vodama kia i rijeka, te se rtva predstavlja kao mali laboratorij prirodnih tijekova koji treba pospijeiti njihovu redovitost i pravednost. No i Agni se povezuje kao potomak s Vodama, i Soma kao tekuina s nebesa sa Suncem kao izvoritem.13 Sustavnije reeno, Agni se u Vedama uoava na sve tri razine tj. u sva tri svijeta14: 1) na zemlji (pthiv) kao vatra, Oganj, vezan uz bilje i vodu 2) u ozraju (antarka) kao Munja (Vidyut, Parjanya) sred oblaka i kie 3) na nebu (div) kao Sunce (Srya)

U narednom se izboru himana posveenih Agniju i Apm Naptu (II, 35). Tako su Nebo, Zemlja i Vode sjedite ili roditelji Ognja: V X 2, 715 Tv

uzeti iz

Ti kog Nebo i Zemlja, kojeg Vode, ti, to te dobrorodni Rezbar rodi.16

kakt

Oganj je glava Neba, vrh,

11 12 13 14

Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 16. Jei 1987., str. 141.; v. i dalje za iscrpniji opis Agnija, te njegove veze s Vodama. Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 20. Nije nezamislivo da su tri rtvena ognja, rtvenika pri vedskoj rtvi, odgovarala tima trima svjetovima: okrugli nebu na kojem je okruglo Sunce kao nebeski Oganj, polumjeseasti ozraju gdje je Mjesec (u Vedi znan kao blii zemlji nego to je Sunce), te etverostranini zemlji koju oznauju etiri strane svijeta. V - gveda, rimski broj broj madale, arapski brojevi broj pjevanja i kitice Svi su prijevodi koji nisu iz druge madale preuzeti iz djela gvedski himni (Jei 1987.).

1516

10

pti p si jinvati17

on je i Zemlji irnoj mu, i sjeme Vd nadimlje.

1a. tvm agne dybhis tuvm uukis 1b. tuvm adbhiys tuvm manas pri 1c. tuvm vnebhyas tuvm adhbhyas 1d. tuvm n pate jyase ci

Ti se, Agni, danima18, ti koji eli sjati, ti iz voda, ti iz kamena, ti iz uma/drvea, ti iz bilja, ti se, muovladaru mueva, raa blistav/ist.

Naime, oganj se pali kako kresanjem kamena o kamen, tako i trenjem tapia i izgaranjem bilja...

Slijede primjeri koji pokazuju kako je Oganj prisutan, kao to je gore nabrojeno, u sva tri svijeta na zemlji, u ozraju i na nebu: 1) Oganj u drveu odnosno bilju koje ivi od Voda:

pr yt pit kdho vrdho dsu rohati

Kad se privodi od Oca najvieg, udesno se penje u raslinje...(?)19

U isto se poimanje uklapaju i Agnijevi nazivi garbho vrudhm zametak bilja (II 1, 14) i vanej roen u drveu (VI 3, 3; X 79, 7).

, 8 himan posveen Apm Naptu Koji u vodama sjajnim boanstvom20, 8b. 17

nairoko pravdovit, nestarei21, blista,

Navedeno prema: Van Nooten, Holland 1994.

18 Ili: iz dana u dan, svakodnevno. Usp. Witzel, Got, Dyama, Jei 2007. 19 pkudho: rije nejasna oblika i znaenja (Grassmann); Got: die kraftbertragenden Pflanzen (?) 20 Ili: boanskim (sjajem) 21 Ili: nairoko odan ti, netroan/neprolazan

11

druga se bia kao njegove grane i biljke raaju sa svojim potomstvom.

2) Agni u kiovitom ozraju kao munja:

Potomak je voda uspravan stao u krilo 9c. tsya jy velianstvo, 9d. hrayavar hitre ga zlatoare22 obilaze.23 vhantr nagnutih (voda) oblaei se u munju. Vozei njegovo najuzvienije

4a. tm ukma

njega koji raste u tamnome ozraju kao u svome domu (stavili su...)

3) Sunce kao oganj na Nebu, glava ili orao (yena)24 Neba:

Jer vlada darom uenim, Dtrsygne svrpati tva rmai Suneva sjaja gosparu, pod tvojim sklonom slavit u.

Nvam n stmam Agnye Div vsva am

Novu u hvalu Ognju sad orlu od Neba iznjedrit, ne bi l nam blaga dosego.

r

ovdje je roenje konja i njegov Sunev

22 Ili: zlatoboje; njem. goldfarbigen Jugendfrischen; pridjevak Voda 23 Hitre je i inae pridjevak uz Vode, a ovdje su zlatne vjerojatno stoga to su munjom obasjane okolne kaplje kie 24 Usp. V VIII 15, 4

12

sjaj25 Treba napomenuti da su u vedskim tekstovima konji naelno vezani uz Sunce26 (te rjee uz Vjetar i dr.). A i Agni ili Apm Napt je k tomu i u-heman onaj koji goni trkae27. Tumaenje je te kitice uputno popratiti i podudarnim avestikim primjerima. Stoga emo ovdje navesti izvatke iz Bartholomaeova bogata rjenika Altiranisches Wrterbuch: apm napt je ime boanstva ili posveena mu mjesta (rijeke, izvora, brda). Pridjevak mu je u nominativu aurva .asp (Yat 19.51; 51, 13.95), a stavljen je u okolinu u ovome izrazu: brtzantm ahurm xatrm xam apm naptm aurva .aspm (Yat 19.52) velikoga/visokoga Gospoda, vladarskoga, svijetloga28, potomka vd u kojega

Naime, kako smo imali priliku vidjeti, Agni se vee uz oitovanje vatre u sva tri svijeta te je stoga i oganj u bilju (sred voda ili izraslih iz voda) i kamenju na zemlji, i munja u (kiovitom) ozraju i Sunce na (plavom) nebu (vodensvodu). Te osobine Apm Napta utrostuuju moguu mitsku indoeuropsku temu o ognju u vodi. U nastavku ovoga rada navest e se nedvojbene avestike podudarnosti i ustrojne (tipoloke) podudarnosti u drugim indoeuropskim predajama, za koje se ipak ne tvrdi da su nedvojbeno vezane uz istu indoeuropsku mitsku temu.

3. 2. Avestika starina Avestika se starina, kao prva po srodstvu s vedskom, najlake nadovezuje i nadopunjuje na opis ognja u vodi. Avestiki bi se Xvarnah (av. xvar je srodno s ved. svar ognjev/sunev/nebeski sjaj29 i ved. Srya) moglo tumaiti kao nekakvo boanstvo suneve svjetlosti. Inae, u iranskoj ikonografiji, ono oznauje aureolu (svetokrug) kao svjetlosnu i vatrenu oznaku iza Ahure Mazde ili perzijskoga kralja. Puhvel u Comparative mythology u poglavlju Fire in Water pria kako je Apm napt pohranio xvarnah na sigurno meu vodama u mitskom jezeru Vourukaa, za vrijeme borba dviju vlasti25 26 27

Za komentar uz ovu rije v. dalje pod Avestika starina. Tomu je zgodna usporednica i primjer litavske daine pri kraju ovoga rada. MacDonell, str. 76.

28 Pridjevak tar-a ili Sunca 29 ak i samo nebo odnosno Nebo kao boanstvo (Grassmann 1955.)

13

(zoroastriki dualizam). Znai, vid vode stavlja vid suneve svjetlosti u mitsko jezero. No, u kakvo jezero? V 5. 2330: aa zray vouru.kam upairi any p . kao to (je) jezero Vourukaa (=irokih zaljeva) iznad drugih voda. Naime, Bartholomae pod vouru.kaa ovako tumai: mit weit ausgedehnten Buchten, nur mit zrayah- n. Name eines grossen Sees, der in der Vorstellung mit dem Weltozean zusammenfloss31. Tada je to jezero tzv. hanamanm Sammelort, stjecite. Iz svega toga proizlazi da se Vourukaa nalazi na Nebu iznad drugih voda jer je ondje i Sunce.

4. Staroirski i latinski primjeri Puhvel nadalje pria prie koje moda nau temu povezuju sa zemljopisno odreenijim vodama. Ovdje emo ukratko razvidjeti stir. i lat. inaicu pretpostavljenoga mita o ognju u vodi jer upravo njih Puhvel smatra moguim odvojcima iste mitske predodbe koju smo vidjeli u vedskoj i avestikoj starini. Prema prii, irska je rijeka Boyne (engl.) nastala od Nechtanove ene Band nakon to se ona radi vode pribliila Nechtanovu bunaru kojemu se nitko osim Nechtana i njegove trojice peharnika ne moe pribliiti, a da mu se pritom ne saeu/spre oi. Naime, Band je triput obila bunar u obrnutom smjeru od kazaljke na satu pri em su joj tri vala izdigavi se iz bunara osakatila/okrnjila struk, ruku i oko, a zatim je prisilno bjeei s rijekom prola zemaljska, pa podmorska i podzemna prostranstva (ponekad izvirui na zemlju tvorila bi svjetske rijeke) da bi se na kraju ipak vratila na Nechtanov grobni humak . Ne mogu prosuditi odrauje li ili ne osnova te prie predodbu o kolanju voda u svijetu: predodbu o sputanju voda s nebeskih visina do zemaljskih i podzemnih te obrnuto, sputanju koje bi bilo ovisno o Suncu.

Rimsko se je (jezero) Lacus Albanus prema izvjeima Livija, Plutarkha, Dionysija iz Halikarnassa, Cicerona i dr. iznenadno sred suha doba ljeta (ini se blizu vremena Neptunalija, 23. srpnja; desete godine rata izmeu Rima i Veija) nadiglo do ruba okolnih30 Videvdat poglavlje odlomak31

Prijevod: iroko razvuenih zaljeva, samo uz zrayah- n. Ime velika jezera koje se je u predodbi stjecalo sa svjetskim oceanom.

14

planina, premda se je napajalo samo podzemmnim vrelima. Rimljani su vodu preusmjerili od mora prema sustavu za navodnjavanje, uz popratne vjerske obrede. Navodno su tu prirodnu pojavu izazvali svojim bezbotvom. Ta bi nam rimska izvjea u najboljem sluaju mogla svjedoiti da su Rimljani povezivali uzdizanje razine vode u jezeru s najveim ljetnim vruinama kada su se i slavile svetkovine u ast boga Neptna, boga voda i mora, nerijetko vezana uz konje 32.

5. Jo neke usporednice Premda Puhvel smatra da su upravo stind., av., stir. i lat. odrazi pretpostavljenoga ie. mita o ognju u vodi odrazi koji se ponajvie mogu smatrati pouzdanima, mitska se tema o ognju u vodi moe razmatrati i iz drugih predaja i moguih odraza. tovie, ti nam pruaju nove poglede na mogunosti uoblienja teme koju smo nazvali oganj u vodi i potvruju neke od uoblienja te teme koje smo odredili u poglavlju o indoiranskoj starini . Stoga emo u ovome i narednom poglavlju razmotriti i neke takve primjere. Ponajprije emo pogledati staronordijsku, hetitsku, starogrku i litavsku usporednicu, otvarajui pitanje o tome jesu li one potekle iz istoga izvora ili su samo ustrojne (tipoloke) usporednice. Tako EIC jo napominje da je na staronordijskome svar nir sin mora su-ime (engl. kenning, by-word) za vatru te iz toga zakljuuje: possibly related here, mythically if not lexically.33

Naredna nam hetitska usporednica u Matasovievu prijevodu predoava odnos ognja i vode kao Sunca koje izlazi iz mora: Nebeski boe Sunca, pastiru ljudi! Podie se iz mora, ti Sunce nebesko, Potom uzlazi na nebo. Nebeski boe Sunca, Gospodaru moj! Ti ovjeku, psu, svinji i divljoj zvijeri na polju

32 33

O moguem znaaju toga svojstva usp. to se za konje u ovome radu kae u obradi ved. i av. starine. EIC, str. 203.; Prijevod: moda srodno s time, mitski ako ne leksiki. Za to usp. i Puhvel 1987., str. 278. gdje se napominje i to da je nir srodno ili s got. nithjis, ili sa skr. ntya- srodnik ili s av. naptya- potomak.

15

govori pravedno, boe Sunca, dan za danom!34 Naredna nam staroarmenska usporednica35 pak predoava, donekle ognjeno, tj. sunano, boanstvo, poistovjeeno pod nazivom Vahagn s iranskim (av.)Vrrana-36, kako se raa/izlazi iz trske u moru (...bilja u vodi) :

,

Erknr erkin, erknr erkir, erknr ew covn cirani; erkn i covown ownr ew zkarmrikn eegnik; nd eegan pco cowx elanr, nd eegan pco bocc elanr; ew i boccoyn vazr xartea patanekik; na howr her ownr, bocc ownr mrows, ew ackownkcn in aregakownkc.

Moj prijevod na hrvatski: U trudovima bjee nebo, u trudovima bjee zemlja, u trudovima bjee i jarko more; trudovi u moru zahvatie i rudu tricu; kroz cijev trice podizae se dim; kroz cijev trice podizae se plam; i iz plama iskoi crvenokos/plavokos mladac; on imae oganj (za) kosu, plam imae (za) bradu, i okaca (mu) bjehu (kao) sunaca.3734 35 36

Matasovi 2000., str. 61. Navedeno prema Schmitt 1981., str. 215. Schmitt to usporeuje s ved. V tra-han- kao Widerstnde vernichtend, u. a. Epitheton des Indra (=onaj koji unitava prepreke, izmeu ostaloga epitet Indre), no to dvoje nije isto, kako to pokazuje i Bartholomae, jer Vrrana- odgovaralo bi ved. *V tra-ghna- kao Wehrhaftigkeit' Sieg (= otpor, pobjeda; zapr. pobjeda nad otporom; dakle pobjeda kao lat. victria) u s.r. i Gott des Siegs (=bog pobjede) u m.r., dok ved. V tra-han- odgovara av. Vrra-gan- (/-an-) kao wehrhaft, siegreich (=obrambeno sposoban, pobjedonosan/pobjedniki; dakle pobjednik kao lat. victor), to je onda izmeu ostaloga epitet i Indre.

37

Schmittov (Schmitt 1981.) prijevod na njemaki:

In Wehen lag der Himmel, in Wehen lag die Erde,

16

Traimo li prikladnu usporednicu iz stare Hellade trebali bismo se osvrnuti na ostavtvinu Hrakleita. Atije II 20, 16 (D.351) za njega biljei:

... .Hrakleit (kae) da je Sunce razumom snabdjevena baklja koja dolazi iz mora.38 Osim te slike Sunca koje dolazi iz mora, nalazimo i kako Hippolyt tumai Hrakleitove rijei o Gromu kao o vjenoj razboritoj vatri u fr. 64.:

, , . Svemirom upravlja grom () , tj. ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vjenu vatru ( ). A dri i da je ta vatra razumom obdarena () i uzrok je upravljanja svemirom.

Naredni je primjer litavska Daina, preuzeta zajedno s engleskim prijevodom (koji je u podnonoj biljeci) iz Matasovieve netiskane itanke A Reader in Comparative IndoEuropean Mythology.39 Ona pokazuje neobinu, a opet slinu slikovitost u igri sa svojim svjetlosnosunanim i vodenim motivima: keri su Sunca uz vodu na vrelu /u zdencu s rana/ujutro; zlatan (tj. boje sunca) predmet poput prstena na dnu vrela vee se s Bojim sinovima / sinovima Neba40 i njihovim svilenim mreicama; mladi dolazi na rianu sa zlatnim potkovama:

in Wehen lag auch das purpurne Meer; Wehen ergriffen im Meer auch das kleine rote Schilfrohr; durch des Rohres Schaft kam Rauch empor, durch des Rohres Schaft kam eine Flamme empor; und aus der Flamme sprang ein blondes Knbchen; es hatte Feuer als Haar, eine Flamme hatte es als Bart, und die uglein waren Sonnen.

38 Diels 1983., str.144.; Iz ovoga su izdanja i svi drugi (Sironievi) prijevodi Hrakleita sa stgr. u ovome radu.39 40

Dostupne na internetu na http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf Pokorny 1994., I svezak, str. 186: Divo sunliai Himmelsshne.

17

A Lithuanian daina (Rhesa, 48 1-4) Moj prijevod na hrv.41: Po kleveli altinaitis ystas vandenaitis Kur ateit Sauls dukryts anksti burn praustis. Pod javoriem studenac iste vode Kamo dou keri Sunca jutrom si lice prati.

Prie klevelio altinaiio jau burn praustis; man beprausiant balt burn, nuplovjau iedait.

Do studenca javorova Dooh si lice prati. Perui si bijelo lice, Otplavih prsten.

O atjo Dievo suneliai su ilku tinkleliais Ir vejavo mano iedait i vandens gilumos.

A dooe sinci Boga / Neba Sa svilenim mreicama I uhvatie moj prsten Iz dubine vode.

Ir atjojo jauns bernytis ant bro irgaiio; O tas brasis irgaitis aukso padkavaitms.

I dojaha mlad momak Na konju rianu, A taj konj rian zlatnih potkova.42

41

Znaenja rijei prema Piesarskas, Sveceviius 1994. Prijevod na engl.: Under the ash-three there is a well of clear water, where the daughters of the Sun come to wash their faces in the morning. And God's sons came with silk little nets they caught my ring, from the depth of the water.

42

I went to the ash-tree by the well to wash my face. And I washed my white face, and my ring fell off.

And a young boy came on a brown horse; and that brown horse had golden hooves.

18

6. Jo neki odnosi vatre i vode Istoga bi korijena *nept- po Puhvelu moglo biti i stgr. Npas (glossed by the lexicographer Hesychius as an oil-producing well in the mountains of Persia43) te stgr. nphtha (av. Naptya- potomak) to bi nam i danas (nafta) zorno predstavljalo vatru u vodi odnosno zapaljivu tekuinu. Puhvel to ovako procjenjuje: Perhaps oil seepage and oil flares on the Caspian shores were not unknown to the Indo-European protohabitat. Fire in water was mythically embodied by the *Nep()t- of the waters, and the theonym could yield mundane terminology as well.44 Takoer, kao to je ve reeno, odnos nas ognja i vode moe i treba podsjetiti i na odnos Some i Agnija, kao odnos predstavnika svih voda i svih oganja. Naime, pijenje svetoga pia Some prema Vedama prosvjetljuje i rasplamsava svijest, stoga je Ognju Soma najsrodnija od sviju tekuina (dapae pie besmrtnosti), iako mu je inae upravo suprotna. Sporno je od koje se biljke pravio soma u vedsko vrijeme. Je li bio opojan kao vino ili razbudljiv kao aj. Avestiku Haomu prave parsi od biljke Ephedra intermedia ili pachyclada, moda je to bila i vedska soma. Ona razbuuje, ne opija. No kako se esto pjesniki zove i madhu (stind.: med), vidi se da je u Indoarianaca zamijenila indoeuropsku medovinu, kao to ju je u sredozemnih naroda zamijenilo vino. Somi se u vedskom obredu sautrma suprostavlja alkoholno pie od jema sr, kojega se uporaba inae osuuje.45

7. Zakljuak i rezultati Kao to je u uvodu bilo najavljeno, ovaj je rad predstavio izbor i pregled raznolikih uoblienja mitske teme o ognju u vodi. Iza tajnovita se naslova teme prua, kao to smo vidjeli, niz predoaba o tajnovitim naravima njihovima i o tajnovitom i svetom odnosu ognja i vode, kako na nebu, u ozraju i na zemlji, tako i izmeu sunca i mora, rasplamsavanja svijesti i some, a moda i izmeu nafte kao zapaljive tekuine i vatre. Dok se ini da najstroe materijalne i pozitivne potvrde za nedvojbeni ie. oblik imena43 44

Prijevod: to je zabiljeio u glosi Hesykhije kao izvor nafte u planinama Perzije Puhvel 1987., str. 279., 280. Prijevod: Moda naftni izvori i naftna buktanja na kaspijskim obalama nisu bili neznani indoeuropskoj pradomovini. Vatra je u vodi bila mitski utjelovljena u izrazu *Nep()t- vd, a teonim je mogao posluiti i za svjetovno nazivlje.

45

Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 20.

19

ognjenog botva u vodi nemamo, uestalu temu povezanosti ognja i vode te sadranosti ognja u vodi ipak imamo. Nedvojbeni se oblik imena moe potvrditi za indoiranski, a najbliu znaenjsku podudarnicu daje staronordijski. Stoga se mitski motiv ognja u vodi moe pouzdano potvrditi u obliku jezine formule za indoiranski, a samo vjerojatno na osnovi sadrajnih podudarnosti za indoeuropski. To se najvjerojatnije moe tumaiti tako da su najblii moebitnomu ie. znaenju za oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora izrazi: ved. Apm Napt i svar nir sin mora. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadrajne usporednice govorei o raanju Sunca iz mora (hetitska predaja, staroarmenska, starogrka), povezanosti Sunca i voda (litavska), povezanosti ognja i groma (starogrka), raanju ognja iz bilja (staroarmenska). Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem, s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najvie pomae da uklopimo fragmentarnija svjedoanstva u drugim predajama u semantiki sustav. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o ognju u vodi u irem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. potomak Vd te znaenjska stnord.usporednica

8. Dodatak o odredbi mitologije Nakon to smo razvidjeli i nedvojbene i neizvjesne odraze moebitne indoeuropske mitske teme o ognu u vodi, jo bi neto vrijedilo dodati i o odredbi mitologije. To se nastavlja na uvodne napomene o odredbi i povijesti mitologije. to bi bila i to bi trebala biti mythologa46: prianje pria, bajoslovlje ili gonetoslovlje? Prvoj odredbi odgovara mitologija koja najee u epskoj stilizaciji iznosi mitove, onako kako su nam sauvani u obliku pria ili sustava pria. Druga odredba naglauje obrednu mo nad prirodom i vezu s natprirodnim koje su bajatelji mitskih izriaja kao bajalica eljeli postii. Trea bi nam odredba trebala objasniti kako tajnoviti izriaji mitova, odrauju tajnovite naravi, (za)gonetke o kojima govore i koje pjesniki predstavljaju. Prva je odredba mitologije naslijeena iz starine i odnosi se, na primjer, na slavna klasina djela poput epski uobliene Hsiodove Theogonije i homerskih epova ili na suvremena djela poput Najljepih pria klasine starine Gustava Schwaba. Druga

46

( + --) kazivanje mitova: pria, bajalica ili gonetaka.

20

odredba obiljeuje moderni znanstveni pristup mitovima i mogla bi se zorno predstaviti zakljucima obaju djela na temelju kojih se ovaj rad upustio u tu temu. Prvo, zakljukom djela Encyclopedia of Indoeuropean Culture pod natuknicom Fire in Water: The structure of the reconstructed myth then points to a fiery diety resident in water whose powers must be ritually controlled or gained by a figure qualified to approach it. Several of the myths suggest that the unsuccessful approach to the deity resulted in the formation of (three) rivers, real or mythical.47 . I drugo, Puhvelovim zakljukom, premda isti auktor na sam poetak svoje obrade ove teme stavlja reenice koje sam smatrao dovoljno poticajnima da ih stavim na poetak ovoga rada, a temelje se na usporedbi ved., av. i stir. odraza pretpostavljene indoeuropske mitske teme, ili kako ju sam auktor zove a remarkably complex mythologem of extreme east/western distribution: Along with minor differences, a set of common denominators emerges: A deity hoards a fiery and effulgent power immersed in a body of water. His trust is challenged by one who is inherently unqualified to posses this treasure and may in addition have had truck with falsehood (in either a religious or a verdical sense). Three rounds of approach by the usurper result in three countermeasures, either retreats or attacks; in either instance, whether fleeing or pursuing, the advancing waters with their inherent fiery power create a watercourse or courses that after a worldwide circulation revert to their mythical source.48 Premda ne osporavam da je bilo magijskih pristupa prirodi i natprirodnomu te pokuaja da se njima ovlada u davnini, kao to ih uostalom ima i danas, u treom sam, takoer suvremenom, odredbom mitologije kao gonetoslovlja (odgonetanja zagonetnih izrijeka o skrovitim naravima ) odredio pristup u ovome radu nasuprot pristupu u dvama radovima od kojih sam krenuo u obradi ove teme. Ba kao to ne sumnjam, ako uzmemo Vede za

47

EIC, str.204. Prijevod: Ustroj rekonstruiranoga mita upuuje na vatreno botvo koje prebiva u vodi i ije moi mora obredom nadzirati ili stei netko tko mu je kvalificiran prii. Nekoliko mitova navodi na pomisao da je neuspio pristup botvu imao za posljedicu oblikovanje (triju) rijeka, stvarnih ili mitskih.

48

Puhvel 1987., str. 279. Prijevod: ...izuzetno sloit mitologem krajnje istone/zapadne raspodjele: Na vidjelo izlazi, uz neznatne razlike, skup zajednikih nazivnika: Botvo zgre vatrenu i arku silu uronjenu u vodenu masu. Njegovo povjerenje stavlja na kunju netko tko je inherentno nekvalificiran da posjeduje tu dragocjenost i moda se pritom jo posluio i lai (bilo u religioznome smislu ili u smislu pravorijeka). Tri navrata uzurpatorovih pokuaja izazivaju tri protumjere, bilo povlaenja bilo napada; u svakome sluaju, bilo da bjee ili da progone, napredujue vode sa svojom inherentnom vatrenom moi stvaraju vodeni tok ili tokove koji se nakon kruenja irom svijeta vraaju k svojemu mitskom izvoritu.

21

primjer, da Atharvaveda odrauje neke magijske predodbe Praindoeuropljana, tako ne

ili obredima simbolizirane predodbe i uvide indoeuropskih rc / vedskih brahman u boansku i svetu skrovitu istinu u ovome svijetu i ivotu. Te se predodbe skladno uklapaju u skroviti obuhvatni semantiki sustav koji sam pokuao prikazati u radu.

22

9. Saetak Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema

Ovaj rad propituje starinu, oblik i znaenje mitske teme o ognju u vodi polazei od obrade te teme u Malloryjevoj i Adamsovoj Encyclopedia of Indoeuropean Culture te u Puhvelovoj Comparative Mythology. On nanovo ispituje je li ta mitska tema indoeuropske starine ili samo indoiranske. Svoju provjeru zasniva na izboru navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima, na grai iz staroindoarijske vedske predaje, iz staroiranske avestike predaje, iz keltske staroirske predaje, iz italske latinske predaje, germanske staronordijske predaje, te anatolijske hetitske, staroarmenske, starogrke i baltike litavske predaje. Pristupa im najprije filoloki, a zatim i lingvistiki. Mitski se motiv ognja u vodi moe pouzdano potvrditi u obliku jezine formule za indoiranski, a samo vjerojatno na osnovi sadrajnih podudarnosti za indoeuropski. To se najvjerojatnije moe tumaiti tako da su najblii moebitnomu ie. znaenju za oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora izrazi: ved. Apm Napt i av. apm nap potomak Vd te znaenjska stnord.usporednica svar nir sin mora. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadrajne usporednice govorei o raanju Sunca iz mora (hetitska predaja, staroarmenska, starogrka), povezanosti Sunca i voda (litavska), povezanosti ognja i groma (starogrka), raanju ognja iz bilja (staroarmenska). Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem, s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najvie pomae da uklopimo fragmentarnija svjedoanstva u drugim predajama u semantiki sustav. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o ognju u vodi u irem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. U dodatku radu razmatraju se razliite mogue odredbe mitologije: kao pripovijedanja mitova u starini, ili kao suvremena znanstvena pristupa tumaenju mitova. A suvremeno se tumaenje moe utemeljiti kao bajoslovlje koje u mitovima vidi bajalice kojima su njihovi tvorci i kazivatelji nastojali stei obrednu mo nad prirodom i vezu s natprirodnim. Takav je pristup svojstven radovima od kojih sam poao u obradu teme. A mogue je utemeljiti filoloko tumaenje mitova i kao gonetoslovlje koje e traiti znaenje i smisao pjesnikih, metaforinih i zagonetnih mitskih izriaja i nastojati ih uklopiti u skroviti obuhvatni semantiki sustav koji proimlje neku cjelovitu mitsku predaju. Rad nastoji slijediti taj pristup.

Kljune rijei: oganj u vodi, mit, mitologija, indoeuropski, Apm Napt, apm nap

23

10. Summary Fire in water as an Indo-European mythical theme

This paper discusses the antiquity, form and meaning of the mythical theme of Fire in Water. It starts with the exposition of the theme in Mallory's and Adams' Encyclopedia of Indoeuropean Culture and in Puhvels Comparative Mythology. The question of the Indo-European or only IndoIranian antiquity of this mythical theme is reexamined. The examination is based on a selection of passages from the oldest Indo-European testimonies concerned with this theme: from the Old Indo-Aryan Vedic, Old Iranian Avestan, Celtic Old Irish, Italic Latin, Germanic Old Norse, Anatolian Hittite, Old Armenian, Old Greek and Baltic Lithuanian traditions. The approach is both philological and linguistic. The mythical motif of Fire in Water can be positively documented as a linguistic formula for the Indo-Iranian only, and merely the correspondences in content can be found in other IndoEuropean branches. This can be interpreted most plausibly in assuming that the meaning Fire as a Son or Offspring of Waters or Sea is clearly documented only in the Vedic formula Apm an excellent parallel in content svar nir Son of the Sea. Other Indo-European branches give other parallels in content when speaking of the birth of the Sun from the Sea (in Hittite, Old Armenian, Old Greek), of the relationship between the Sun and the Waters (Lithuanian), between the Fire and the Thunder (Old Greek), of the birth of the Fire from the plants (Old Armenian). The most complete picture of the relationship of the Fire with the Sun, with the Thunder and with the fire on Earth (in the plants and stones) is offered by the Old Indo-Aryan Vedic tradition. That is very helpful in setting more fragmentary testimonies from other branches into the framework of a semantic system. That semantic system corroborates the assumption that the theme of Fire in Water in a broader sense may have been present in IndoEuropean antiquity. In an appendix different concepts of mythology are discussed: as telling stories in the Antiquity or as a contemporary scholarly approach to myths. A contemporary approach may regard myths as charms which should assure ritual control over natural powers or access to the supernatural. Such a concept characterizes the mythological writings I stared from. Another approach may regard myths as poetic, metaphorical riddles which should be philologically investigated and interpreted in a framework of a covert encompassing semantic system which impregnates a tradition as a whole. This paper tried to follow the latter approach.

Key words: Fire in Water, myth, mythology, Indo-European, Ap

24

Popis literature - Bartholomae, Christian, Altiranisches Wrterbuch, Walter de Gruyter, Berlin, New York, 1904., 1979. - Diels, Hermann, Die Fragmente der Vorsokratiker, Weidmannsche Buchhandlung, Berlin, 1922. - Diels, Hermann, Predsokratovci, fragmenti, Naprijed, Zagreb, 1983. - Encyclopedia of Indoeuropean Culture, ed. by J. P. Mallory and D. Q. Adams, Fitzroy Dearborn Publishers, London, 1997. (EIC) - Jei, Mislav, , Globus, Zagreb, 1987.

- Jei, Mislav; Jauk-Pinhak, Milka; Gnc-Moaanin, Klara; Istone religije (skripta za studente), Izdanje Katedre za Indologiju, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2001. - Grassmann, Hermann, Wrterbuch zum Rig-Veda, Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1955. - http://www.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf - Macdonell, A. A., Vedic Mythology, Motilal Banarshidass Publishers, Delhi, 1898. (reprint 1995.) - Matasovi, Ranko, Kultura i knjievnost Hetita, Matica Hrvatska, Zagreb, 2000. - Matasovi, Ranko, A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, Peter Lang, Frankfurt am Main, 1996. - Musi, Avgust, Herodotova povijest, Matica Hrvatska, Zagreb, 1887. - Piesarskas; Sveceviius, Lithuainian Dictionary, odynas Publishers, Vilnius, 1994.; sec. ed. by Routledge, London, 1995. - Pokorny, Julius, Indogermanisches etymologisches Wrterbuch, Franke Verlag, Tbingen und Basel, 1994. - Puhvel, Jaan, Comparative Mythology, The John Hopkins University Press, Baltimore and London, 1987. - Rig Veda, A Metrically Restored text with an introduction and notes, ed. by Barend A. van Nooten, Gary B. Holland, Harvard University Press, Cambridge MA, 1994. - Rig-Veda, das heilige Wissen, erster und zweiter Liederkreis, prevoditelji: Michael Witzel, Toshifumi Got; Ejir Dyama, Mislav Jei, Verlag der Weltreligionen, Frankfurt am Mein und Leipzig, 2007. - Schmitt, Rdiger, Grammatik des Klassisch-Armenischen mit sprachvergleichenden 25

Erluterungen, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck, 1981.

26