1

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture

ČETVRTO NACIONALNO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE

O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

Hrvatska, Zagreb, 2009

2

SADRŽAJ

1. UVOD.......................................................................................................................................................... 4

2. SAŽETAK................................................................................................................................................... 6

3. NACIONALNO IZVJEŠĆE ....................................................................................................................... 7

3.1. STANJE, TRENDOVI I UGROZE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI......................................................... 7 3.1.1. Ekosustavi i staništa....................................................................................................................... 7

Opći pregled stanja........................................................................................................................................... 7 Opći trendovi i ugroze....................................................................................................................................... 9 A. Morska staništa ............................................................................................................................................ 9 B. Obalna staništa .......................................................................................................................................... 10 C. Površinske kopnene vode i močvarna staništa ........................................................................................ 10 E. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni................................................................................................................ 11 F. Šikare .......................................................................................................................................................... 12 G. Šumska staništa......................................................................................................................................... 12 H. Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine ........................................................................................... 12 Podzemna staništa ......................................................................................................................................... 13

3.1.2. Biološka raznolikost autohtonih divljih svojti ................................................................................ 13 Opći pregled stanja......................................................................................................................................... 13 Opći trendovi i ugroze..................................................................................................................................... 14 Gljive i lišajevi.................................................................................................................................................. 15 Biljke ................................................................................................................................................................ 15 Beskralješnjaci kopna..................................................................................................................................... 16 Beskralješnjaci voda na kopnu ...................................................................................................................... 18 Beskralješnjaci Jadranskoga mora ................................................................................................................ 19 Slatkovodne ribe ............................................................................................................................................. 21 Morske ribe ..................................................................................................................................................... 22 Vodozemci....................................................................................................................................................... 23 Gmazovi .......................................................................................................................................................... 23 Ptice................................................................................................................................................................. 23 Sisavci ............................................................................................................................................................. 24

3.1.3. Udomaćene zavičajne svojte ......................................................................................................... 25 3.1.4. Invazivne svojte............................................................................................................................ 25 3.1.5. Krajobrazi.................................................................................................................................... 26

Pregled stanja ................................................................................................................................................. 26 Trendovi i ugroze ............................................................................................................................................ 27

3.2. PROVEDBANACIONALNE STRATEGIJE I AKCIJSKIH PLANOVA.............................................. 29 3.2.1. Prva Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (1999. – 2008.) ................................................................................................................................................. 29

Izazovi zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti ........................................................................................ 29 Očuvanje raznolikosti staništa i ekosustava.................................................................................................. 32 Očuvanje raznolikosti vrsta i gena ................................................................................................................. 33 Očuvanje krajobraza....................................................................................................................................... 35

3.2.2. Druga Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (2008.)................................................................................................................................................... 37

Strateške smjernice za očuvanje staništa i ekoloških sustava u idućem razdoblju .................................... 38 Strateške smjernice za očuvanje vrsta i gena u idućem razdoblju .............................................................. 38 Strateške smjernice za očuvanje krajobraza u idućem razdoblju ................................................................ 39 Strateške smjernice za očuvanje georaznolikosti u idućem razdoblju ............................................................

3.3. SEKTORSKE IMEĐUSEKTORSKE INTEGRACIJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI ......................... 40 3.3.1. Poljoprivreda............................................................................................................................... 40 3.3.2. Šumarstvo .................................................................................................................................... 42 3.3.3. Lovstvo ........................................................................................................................................ 44 3.3.4. Slatkovodno ribarstvo................................................................................................................... 45 3.3.5. Morsko ribarstvo.......................................................................................................................... 46 3.3.6. Uporaba genetski modificiranih organizama (GMO) .................................................................... 49 3.3.7. Vodno gospodarstvo..................................................................................................................... 51

Upravljanje vodotocima ...................................................................................................................................... Zaštita od poplava .............................................................................................................................................. Iskorištavanje riječnih nanosa............................................................................................................................ Riječni promet ..................................................................................................................................................... Izgradnja hidroenergetskih objekata..................................................................................................................

3

Navodnjavanje i melioracijska odvodnja ........................................................................................................... Utjecaj otpadnih voda na biološku i krajobraznu raznolikost............................................................................

3.3.8. Turizam........................................................................................................................................ 54 3.3.9. Promet ......................................................................................................................................... 56 3.3.10. Energetika.................................................................................................................................. 58

Vjetroelektrane................................................................................................................................................ 58 Hidroelektrane................................................................................................................................................. 59 Vodovi za prijenos električne energije ........................................................................................................... 59 Biogoriva ......................................................................................................................................................... 59 Izolirani sustavi ............................................................................................................................................... 60

3.3.11. Rudarstvo................................................................................................................................... 60 3.4. NAPREDAK PREMA CILJEVIMA 2010 I PROVEDBIAKCIJSKOG PLANA ........................................................ 62 3.4.1. Procjena napretka prema ciljevima zaštite i očuvanja biološke raznolikosti do 2010. godine ......... 63 3.4.2. Procjena napretka u ostvarivanju ciljeva i zadaća Strateškog plana Konvencije............................ 68

DODATAK I. OBAVIJEST O UGOVORNOJ STRANCI I PRIPREMI NACIONALNOG IZVJEŠĆA.. 72

D.I.1. PODACI OUGOVORNOJ STRANCI IZVJESTITELJICI ................................................................ 72 D.I.2. NAČINRADANA IV. NACIONALNOM IZVJEŠĆU...................................................................... 73

DODATAK II. DODATNI IZVORI PODATAKA ...................................................................................... 75

D.II.1. PROPISI ......................................................................................................................................... 75 D.II.2. STRATEŠKI DOKUMENTI ........................................................................................................... 76 D.II.3. POPIS PUBLIKACIJA.................................................................................................................... 76 D.II.4. WEBSTRANICE............................................................................................................................ 77

DODATAK III. NAPREDAK U POSTIZANJU CILJEVA GLOBALNE STRATEGIJE OČUVANJA BILJAKA I PROGRAMA RADA NA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA ........... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.

D.III.1. GLOBALNA STRATEGIJAOČUVANJA BILJAKA .................ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. D.III.2. PROGRAMRADANA ZAŠTIĆENIMPODRUČJIMA..............ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. Nacionalno zaštićena područja ...................................................................Error! Bookmark not defined. Zaštićena područja međunarodne važnosti ..................................................Error! Bookmark not defined. Ekološka mreža Republike Hrvatske............................................................Error! Bookmark not defined. Smaragdna mreža.......................................................................................Error! Bookmark not defined. NATURA 2000............................................................................................Error! Bookmark not defined. Zaštitne šume i šume s posebnom namjenom........................................................................................... 42 Dinaric Arc Ecoregionalni projekt ..............................................................Error! Bookmark not defined.

DODATAK IV. NACRT NACIONALNE LISTE POKAZATELJA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI ........................................................................................................... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.

D.IV.1. NAČIN IZRADENACIONALNE LISTE POKAZATELJAREPUBLIKE HRVATSKE........ ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. D.IV.2. PREGLEDNACIONALNIHPOKAZATELJA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI . ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.

4

1. UVOD

Republika Hrvatska je zemlja u tranziciji. Stoga se i narastajući, a izrazito složeni sustav zaštite i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti nalazi u postupku gotovo svakodnevnih promjena. U vrlo kratkom razdoblju svoje samostalnosti, Hrvatska je u okviru svojih mogućnosti razvila i izrazito unaprijedila ukupni sustav zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti i dobara te održivog korištenja prirodnih (bioloških) dobara. U tu svrhu značajni pomaci načinjeni su kako u području inventarizacije i procjene stanja biološke i krajobrazne raznolikosti tako i u razvoju zakonodavnog i institucionalnog okvira te sustava zaštite prirodnih vrijednosti i upravljanja prirodnim dobrima.

Pristupajući Konvenciji o biološkoj raznolikosti 1996. godine Republika Hrvatska obvezala se štititi sveukupnu biološku i genetsku raznolikost na način propisan Konvencijom. Temeljem Konvencije donesena je 1999. godine prva Nacionalna Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 91/99) označavajući prekretnicu u pristupu zaštiti prirodnih vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Nacionalna Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske je temeljni dokument zaštite prirode, koji određuje dugoročne ciljeve i smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, te načine njezina provođenja, u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske.

Temeljem te Strategije donesen je novi, moderan Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08) kojim su prenesene odredbe svih međunarodnih sporazuma iz područja zaštite prirode, uključujući i Konvenciju o biološkoj raznolikosti, te relevantnih propisa Europske unije.

U razdoblju 2000. ­ 2008. godine u području zaštite prirode u Republici Hrvatskoj dogodile su se značajne promjene. Najznačajniju prekretnicu za razvoj sustava zaštite prirode označile su aktivnosti povezane s pripremama Republike Hrvatske za pristup Europskoj uniji, osobito nakon zaprimanja pozitivnog službenog mišljenja o hrvatskoj kandidaturi (avisa) Europske komisije u travnju 2004. godine, kojim su dane smjernice za daljnji razvoj sektora zaštite prirode u Hrvatskoj kako bi se zadovoljili standardi Europske unije.

Od postignuća u periodu 2000. – 2008. treba izdvojiti: institucionalno jačanje na državnoj i županijskoj/lokalnoj razini, administrativno jačanje na svim razinama, pristupanje svim međunarodnim sporazuma iz područja zaštite prirode, uspostavu nacionalnog zakonodavnog okvir u području zaštite prirode i uporabe genetski modificiranih organizama, proglašavanje novih zaštićenih područja (33 nova područja), usvajanje planova upravljanja za 4 nacionalna parka i 1 park prirode, proglašenje ekološke mreže Republike Hrvatske, provođenje postupka ocjene prihvatljivosti planova, projekata i zahvata na područjima ekološke mreže, uspostavu sustavnog procesa inventarizacije sastavnica biološke raznolikosti, izradu karte staništa, te uspješno provođenje velikog niza međunarodnih projekata financiranih iz raznih fondova, uključujući i EU fondove.

Imajući u vidu velike promjene u koncepciji zaštite prirode te uspostavu novog zakonodavnog i institucionalnog okvira kao posljedicu pristupanja međunarodnim konvencijama i sporazumima iz područja zaštite prirode te procesa pridruživanja Europskoj uniji, bilo je nužno pristupiti reviziji Strategije iz 1999. godine. Temeljem provedene analize i izrađenog Izvješća o stanu prirode i zaštiti prirode utvrđena je potreba izrade nove Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne

5

raznolikosti Republike Hrvatske koja je donesena u Hrvatskom Saboru u studenom 2008. godine (NN 143/08). Strateški ciljevi i smjernice nove Strategije sagledani su na sasvim novoj osnovi, a pored biološke i krajobrazne raznolikosti, obuhvaćena je i problematika georaznolikosti, koja je već sastavni dio Zakona o zaštiti prirode.

Analizom postojećega stanja, te razloga ugroženosti i problema zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, te napretka postignutog u odnosu na Strategiju iz 1999. g., utvrđeno je da Hrvatska i nadalje ima veliko bogatstvo i raznolikost te vrlo visoki stupanj vrijednosti i očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebno u okvirima zapadne i srednje Europe. Međutim, i nadalje je prisutan trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti uzrokovan globalno prepoznatim uzrocima poput: prekomjernog iskorištavanja prirodnih dobara, izgradnje infrastrukture, poljoprivrednih djelatnosti (melioracije, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta ili zapuštanje travnjačkih površina), unosa stranih (alohtonih) vrsta u ekološke sustave, onečišćenja okoliša, urbanizacije prostora i globalnih klimatskih promjena.

Sumarno, analiza stanja ukazala je na to da Republika Hrvatska uspijeva pratiti europsko zakonodavstvo i praksu u sektoru zaštite prirode, no dodatne napore, treba usmjeriti na provedbu akcijskih planova, a nužno je dodatno poraditi na jačanju institucionalnog okvira te izdvajanju značajnijih sredstava za zaštitu prirode iz Državnog i županijskih proračuna.

Prioriteti u narednom razdoblju čvrsto su vezani uz proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a u zaštiti prirode to se odnosi na potpuno usklađivanje zakonodavstva uključujući, uspostavljanje provedbenih mehanizama, efikasnog nadzora te osobito na doprinos Republike Hrvatske ekološkoj mreži Europske unije NATURA 2000.

6

2. SAŽETAK

7

3. NACIONALNO IZVJEŠĆE

3.1. STANJE, TRENDOVI I UGROZE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

U proteklom dvogodišnjem razdoblju (2007. – 2008. godina) koje je obuhvaćeno ovim Izvješćem u djelatnosti zaštite prirode dogodile su se važne promjene koje su uvelike u skladu sa obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela pristupanjem Konvenciji o biološkoj raznolikosti.

Razmatranjem postojećega stanja, razloga ugroženosti i problema zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, te napretka postignutog u odnosu na Strategiju iz 1999., utvrđeno je da Republika Hrvatska ima veliko bogatstvo i raznolikost te vrlo visoki stupanj vrijednosti i očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebno u okvirima zapadne i srednje Europe. Međutim, prisutan je trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti koji je globalno prepoznati po uzrocima poput:

• prekomjernog iskorištavanja prirodnih dobara • unosa stranih (alohtonih) vrsta u ekološke sustave • izgradnje infrastrukture što dovodi do gubitka i fragmentacije staništa

(prometnice, energetski objekti, vodnogospodarske građevine i dr.) • poljoprivrednih djelatnosti (melioracije, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta

ili zapuštanje travnjačkih površina) • onečišćenja okoliša (tla, vode, zraka) • urbanizacije prostora • globalnih klimatskih promjena.

3.1.1. Ekosustavi i staništa

Opći pregled stanja ­ Hrvatska je u svim područjima, nizinskim, planinskim i obalnim, obdarena velikom raznolikošću staništa i ekoloških sustava, te se iznimno rijetko može pronaći tolika raznolikost staništa na prostoru površinom tako male zemlje. Bogatstvo geomorfoloških formi, kako iznad tako i ispod zemlje, omogućuje trodimenzionalnu rasprostranjenost staništa i ekosustava doprinoseći njihovom iznimnom bogatstvu. Krški ekološki sustavi stoga predstavljaju jedinstvenost i bogatstvo globalne razine vrijednosti.

Nacionalna klasifikacija staništa Hrvatske (načinjena prema EUNIS klasifikaciji) definira deset glavnih klasa staništa (Slika 3.1.1­1, Tablica 3.1.1­1), a propisana je Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova donesenim u siječnju 2006. godine. Pravilnikom se štite svi stanišni tipovi zaštićeni Direktivom o staništima, Rezolucijom 4 (1996) Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), te oni ugroženi na nacionalnoj razini. Propisane su neke općenite mjere zaštite, dok je specifične mjere zaštite potrebno dodatno razraditi i ugraditi u prostorne planove, sektorske planove gospodarenja i pojedine projekte. Ove mjere kroz uvjete zaštite prirode izdaje Ministarstvo kulture. Prvih osam klasa

8

sadržava većinu prirodnih ili doprirodnih tipova staništa i ekosustava u Hrvatskoj, pa su stoga te klase detaljnije obrađene u ovom Izvješću.

Slika 3.1.1­1. Karta staništa Republike Hrvatske prikazana prema EUNIS klasifikaciji.

Tablica 3.1.1­1. Zastupljenost pojedinih staništa prema EUNIS klasifikaciji na području Republike Hrvatske.

Stanište EUNIS kod Površina (km 2 )

Relativna zastupljenost

(%) Morska staništa A 20 0,04

Obalna staništa B 20 0,04

Kopnene površinske vode C 588 1,04

Travnjaci E 9.972 17,62

Vrištine, šikara i tundra F 1.925 3,40

Šume G 24.928 44,04

Kopnena neobrasla ili slabo obrasla staništa H 60 0,11

Kultivirane površine I 8.973 15,85

Izgrađena, industrijska i druga umjetna staništa J 2.651 4,68

Kompleksi staništa K 7.471 13,20

Ukupno 56.542 100,00

9

Opći trendovi i ugroze ­ Dok su močvarni i vodeni ekološki sustavi općenito najugroženiji, zbog antropogenih djelovanja najugroženija su staništa prostorno malog obuhvata (pjeskovite i šljunkovite plaže, lokve na otocima, male močvare). Među ugroženijim ekološkim sustavima su i vrlo rijetka staništa izvan svog uobičajenoga područja rasprostranjenja (cretovi, vegetacija pijesaka).

Gubitak i degradacija staništa jedan su od najvećih razloga ugroženosti biološke raznolikosti. Staništa su u Hrvatskoj prvenstveno ugrožena antropogenim djelovanjem. Među takvim antropogenim aktivnostima treba spomenuti izgradnju hidroelektrana i stvaranje brana akumulacijskih jezera, izgradnju odvodnih kanala za natapanje poljoprivrednih površina, odvodnjavanje močvarnih i sličnih staništa te različite oblike onečišćenja. Izgradnja turističke infrastrukture uzrokuje devastaciju rijetkih tipova priobalnih staništa. Gubitak staništa nije nužno uzrokovan antropogenim utjecajima. Prirodne vegetacijske sukcesije također dovode do promjena na staništu i nestanka brojnih vrsta. Današnje livadne površine u Hrvatskoj nastale su isključivo pod utjecajem čovjeka, koji je na taj način doprinio povećanju biološke raznolikosti. Bez ispaše, košnje i sličnih djelatnosti travnjaci i livade postupno zarastaju, prelazeći u bušike, šikare i na kraju u šume.

A. Morska staništa ­ Raznolikost staništa istočnoga dijela Jadrana vrlo je velika zbog geomorfoloških obilježja obale koja je oblikovana u krškim vapnencima i pripada dalmatinskom tipu obale. Raznolikosti pridonosi i pružanje Jadrana u smjeru sjeverozapad­jugoistok, što utječe na klimatološke razlike duž njega, a i na glavni smjer morskih struja. Staništa u morem preplavljenom kršu, kao što su anhihaline špilje, morske špilje, hladnomorske špilje s batijalnim elementima, vrulje, krški estuariji, morska jezera i goli krš u podmorju, karakteristična su i izrazito ugrožena u Hrvatskoj.

Neke od ključnih prijetnji za očuvanje biološke raznolikosti morskih i obalnih ekosustava i staništa su: invazivne vrste roda Caulerpa; pretjerani ribolov; kočarenje; nepostojanje tzv. mirnih zona (zona bez ribolova); neefikasna kontrola i slaba provedba zakona iz sektora morskog ribarstva.

Špilje u zoni plime i oseke ugrožene su onečišćenjem i naslagama otpada, nasipanjem obale, katkad im mogu naškoditi i kupači. Anhihaline špilje ugrožava onečišćenje koje dospije u njih u slatkoj vodi procijeđenoj kroz krš, nasipanje obale i odlaganje otpada u njih. Dublje, morske špilje mogu biti ugrožene pretjeranim posjećivanjem neodgovornih ronilaca, koji će podignuti fini sediment s dna špilje, katkad i čupati šarolike morske organizme koji u njima žive, a koji se vrlo polagano obnavljaju.

Vrulje ugrožava onečišćenje koje dospije u njih u slatkoj vodi procijeđenoj kroz krš te nasipanje i gradnja uz obalu. Krški estuariji izloženi su izrazitom utjecaju čovjeka. Ugrožavaju ih nasipanje obale, onečišćenje i intenzivno iskorištavanje (urbanizacija, marikultura, turizam, poljoprivreda u zaleđu). U Hrvatskoj zauzimaju relativno male površine, što stupanj njihove ugroženosti čini još većim.

Morska jezera rijetki su krški fenomeni jadranske obale i zbog svoje malobrojnosti obuhvaćaju vrlo male površine pa su već i time ugrožena. Ostali razlozi ugroženosti

10

uključuju otpadne voda iz kućanstava, otpad, napredovanje invazivnih svojti te preveliki broj posjetitelja.

Goli krš u podmorju naseljavaju morske zajednice, najčešće koraligenska biocenoza, koja se smatra ugroženom u Sredozemlju. Opstanak koraligenskih zajednica ugrožava onečišćenje, prekomjerni ribolov koji mijenja strukturu populacija pa neke ključne vrste, npr. jastozi ili kirnje, postaju rijetke. Sidrenje i koćarenje može također oštetiti organizme koraligena. Intenzivno ronilačko posjećivanje može rezultirati namjernim ili slučajnim čupanjem svojta, prevrtanjem kamenja, uznemirivanjem velikih organizama te invazivnim svojtama algi Caulerpa racemosa i C. taxifolia.

Livade morskih cvjetnica važna su staništa zbog visoke primarne produkcije i zato što se mnogi organizmi (pa i oni ekonomski važni) u njima hrane, razmnožavaju ili nalaze zaklon. Posidonija raste u području gdje je pritisak ljudskih aktivnosti izrazito velik. Prirodna obnova tim aktivnostima oštećenih naselja posidonije traje više desetaka godina, što tu vrstu čini posebno osjetljivom i ugroženom. Posidoniju ugrožavaju sidrenje plovila, koćarenje, onečišćenje i zasjenjivanje, napredovanje invazivnih svojta, kakve su zelene alge iz roda Caulerpa.

B. Obalna staništa ­ Među najugroženija u Hrvatskoj ubrajamo vrlo rijetka staništa poput pličina u sjevernoj Dalmaciji, staništa grmaste slanjače te slanjače s visokim sitovima zabilježena na nekoliko malih lokaliteta, mješovita staništa delte Neretve te pjeskovite i šljunkovite obale. Pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene su na samo 5,4 % Hrvatske obale. To su izrazito ugrožena staništa pod pritiskom turizma, gradnje i nekontroliranog odlaganja otpada. Njihova specijalizirana flora i fauna na većini je lokaliteta gotovo nestala. Obalna staništa koja formiraju estuarije i lagune, kompleksi su staništa svrstani pod klasu K prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa. Sastoje se od mješavine obalnih i morskih staništa. Oba tipa staništa u Hrvatskoj ugrožena su i rijetka, a pojavljuju se uzduž Hrvatske obale. Ugrožavaju ih brojni razvojni projekti, poglavito turizam.

C. Površinske kopnene vode i močvarna staništa ­ Velika močvarna područja (močvarni kompleksi), iznimno važna za očuvanje biološke raznolikosti, sastoje se od različitih vlažnih staništa. U Hrvatskoj uglavnom postoje u poplavnim nizinama velikih rijeka. Među njima su i tri močvarna područja od međunarodne važnosti u sklopu Ramsarske konvencije: Kopački rit na ušću rijeke Drave u Dunav, Lonjsko polje uz rijeku Savu te delta Neretve na obali Jadranskog mora.

Uz vodotoke sjeverne Hrvatske niz je toplovodnih, šaranskih ribnjaka koji su važna područja za gniježđenje i migraciju ptica močvarica. Bogati hranom i prikladnom vegetacijom, kao što su tršćaci, okruženi poplavnim šumama, oni su umjetna močvarna područja od međunarodne ornitološke važnosti za neke od najugroženijih europskih vrsta ptica. Ribnjaci Crna Mlaka u blizini Zagreba jedno je od četiriju ramsarskih područja u Hrvatskoj. Močvarna staništa u Hrvatskoj pokrivaju 390.975ha te 50.516 km vodotokova i kanala

Tablica 3.1.1­2. Pregled močvarnih staništa u Hrvatskoj. Ram sarski kod

Močvarna staništa Broj područja

Dužina područja (km)

Površina područja (ha)

11

Kompleksi močvarnih staništa 11 800.365 A/B Priobalna morska voda i dno 26.028 D Stjenovita morska obala* 5.599 E Pjeskovita ili šljunkovita obala* 354 F Estuariji 8 7.523 G Muljevite, pješčane ili slane pličine 18 666 H Obalne slane močvare 83 J Obalne morske/bočate lagune 6 4.058

Zk(a) Morski/obalni krški i drugi podzemni hidrološki sustavi ­ vrulje

9

M Stalne tekućice 14.338 30.127 N Povremene/prekinute tekućice 15.109 O Stalna slatkovodna jezera 441 8.916 P Povremena slatkovodna jezera (uključujući i plavljena

krška polja) 15 29.405

Q Stalna slana/bočata jezera 6 361 Tp/p Stalne slatkovodne močvare/bare 343 1.929 Tp/r Stalne slatkovodne močvare/tršćaci 6.290 Ts/p Povremene slatkovodne močvare/lokve 994 Ts/m Povremene slatkovodne močvare/poplavne livade 72.486

U Cretovi 30 W Močvarne šikare (vrbici) 4.784 Xf Poplavne šume 178.262 Y Slatki izvori 1.027 Zg Termalni izvori 75

Zk(b) Krški i drugi podzemni hidrološki sustavi, kontinentalni 161 1 Ribnjaci 31 12.730 2 Lokve 562 5 Solane 3 495 6 Akumulacije 24 5.966 7 Kopovi 47 859 8 Taložnice 1 9 Kanali 21.069

Ukupno 3.883 56.469 390.975 (6,9% teritorija RH)

* Dužina morske obale ne uključuje područja luka (76,1 km)

Među najugroženije tipove vodenih staništa svrstani su riječni šljunci, pijesci i muljevi, najzastupljeniji u velikim nizinskim rijekama (Drava i Mura te neki dijelovi rijeke Save). Ugroženi su tipovi staništa i vodotoci sa sedrotvornim zajednicama te sedrene barijere, koji su karakteristični za hrvatske krške rijeke.

E. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni ­ Sa stanovišta zaštite prirode, među travnjacima najvrjedniji su vlažni i mediteranski suhi travnjaci. Ti su tipovi staništa izrazito ugroženi. Vlažni travnjaci najzastupljeniji su u sjevernoj Hrvatskoj, gdje čine dio velikih močvarnih kompleksa uz nizinske rijeke. Suhi travnjaci sredozemlja prekrivaju velike površine obalnoga područja i njegova zaleđa. Travnjačka vegetacija kontinentalnih pijesaka postoji samo na dva mala lokaliteta u blizini rijeke Drave, a to su o Đurđevački i Kloštarski pijesci poznati po endemičnoj biljnoj zajednici Corynephoro­Festucetum vaginatae.

12

Glavni su razlozi ugroženosti vlažnih travnjaka hidromelioracijski zahvati, a svi tipovi travnjaka ugroženi su zanemarivanjem livada i pašnjaka zbog napuštanja ruralnih područja i zapuštanja ekstenzivne poljoprivrede. Jedan od najugroženijih tipova vlažnih staništa su cretova. Cretovi u Hrvatskoj se nalaze na južnoj granici rasprostranjenja tog stanišnoga tipa karakterističnog za srednju i sjevernu Europu. O tom tipu staništa ovisne su mnoge visoko specijalizirane i vrlo ugrožene biljne vrste Nalazimo ih na deset lokacija od čega su 9 na rubu izumiranja. Osim izravnog utjecaja čovjeka, na cretove i pripadajuću vegetaciju negativno djeluje i zarastanje te su preostali cretovi danas u izrazitom degradiranom stanju. Danas ih se može očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite poput održavanja povoljnog vodnog režima i čišćenja vegetacije koja ih obrašćuje.

F. Šikare ­ Tu klasu sačinjava vegetacija šikara, koja se floristički jasno razlikuje od šumske vegetacije, a šumska je vegetacija u razvojnom stadiju šikare uključena u šumske klase stanišnih tipova. Među ugrožena i rijetka staništa šikara ubrajamo neke tipove šikara vrba uz velike kontinentalne rijeke te galerije oleandra u južnoj Dalmaciji. Ilirski garizi karakteristična su vazdazelena vegetacija niskoga grmlja, koja često nestaje razvojem šumske vegetacije. Stanišni tip galerije oleandra rijedak je na europskoj razini te je zaštićen Direktivom o staništima. Pojavljuje se uz povremene vodotoke Sredozemlja. U Hrvatskoj su prirodne sastojine oleandra u novije vrijeme zabilježene 2004. i 2005. samo na dva mala lokaliteta u najjužnijem dijelu zemlje.

G. Šumska staništa ­ U Hrvatskoj je zastupljeno više od 98 šumskih biljnih zajednica. Ukupna površina prekrivena šumom iznosi 2.492.800 hektara, što čini 44,04 % kopnene površine Hrvatske. Visoke šume pokrivaju 37% nacionalnog teritorija, a ostatak su različiti degradacijski stupnjevi šumske vegetacije. Šume u Hrvatskoj danas pripadaju prvoj ili drugoj generaciji nakon prirodne obnove nepreglednih prašuma na području između rijeka Sava i Drava te krške regije južno od rijeke Kupe. Čak 95 % šumskih sastojina ima prirodni sastav, što je rijetko i iznimno vrijedno kako u Europskim tako i u svjetskim razmjerima. Gotovo sva šumska staništa u Hrvatskoj pripadaju klasama NATURA 2000 stanišnih tipova zaštićenih EU Direktivom o staništima.

Glavni su razlozi ugroženosti šuma u Hrvatskoj onečišćenje zraka, tla i vode (jela je najosjetljivija vrsta), promjene vodnog režima zbog neprimjerenih vodno­ gospodarskih zahvata (ugrožene su šume hrasta lužnjaka), gradnja prometne i druge linearne infrastrukture kroz velike šumske komplekse, prenamjena šumskog zemljišta u građevinsko i/ili poljoprivredno zemljište, krčenje šuma i fragmentacija šumskih cjelina, šumski požari posebice u sredozemnom dijelu Hrvatske, nekontorolirana sječa u privatnim šumama

H. Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine ­ Najzanimljivija staništa iz ove klase jesu točila, klifovi i gole vapnenačke stijene. Za njih je važan niz endemičnih i reliktnih biljaka i biljnih zajednica, rasprostranjenih uglavnom po planinama obalnog područja kao što su npr. endemična vrsta velebitska degenija (Degenia velebitica) koja raste u specifičnoj zajednici Bunio­Iberetum pruitii, razvijenoj na točilima planine Velebit, izloženim olujnim vjetrovima te zajednica Phagnalo­Centaureetum ragusinae s hrvatskim endemom dubrovačkom zečinom (Centaurea ragusina). Zbog nedostupnosti i posebnih ekoloških uvjeta, ovaj tip satništa nije izrazito ugrožen.

13

Podzemna staništa ­ Krško područje zauzima 46% kopnenoga dijela Hrvatske. Do sada je poznato oko 7000 špilja i jama, ali se uz intenziviranje istraživanja očekuje znatno povećanje ovog broja novim otkrićima. Neka od podzemnih staništa, poput dubokih vrtača ili aluvijalnih naslaga, dom su brojnim reliktnim organizmima. Krška područja Dinarida karakterizira visok stupanj endemizma. Čak 70 % od ukupno 500 zabilježenih kopnenih i vodenih špiljskih beskralješnjaka endemični su za Hrvatsku. Špilje i jame važna su staništa za mnoge vrste šišmiša, koji se u njima nalaze u ljetnim ili zimskim kolonijama. Oni stvaraju bogate naslage guana, koji služi kao izvor hrane mnogim špiljskim beskralješnjacima.

Podzemna su staništa i vrste izrazito osjetljivi te ugroženi vanjskim utjecajima. Vađenje kamena i cestogradnja, onečišćenje podzemnih voda, uznemiravanje životinja svjetlom u špiljama otvorenima za javnost te prekomjerno amatersko skupljanje podzemne faune neki su od glavnih razloga ugroženosti.

3.1.2. Biološka raznolikost autohtonih divljih svojti

Opći pregled stanja ­ U biološkoj raznolikosti Hrvatska je jedna od najbogatijih zemalja Europe zbog svojeg specifičnoga geografskoga položaja. Smještena je na razmeđi nekoliko biogeografskih regija te zbog toga ima karakteristične ekološke, klimatske i geomorfološke uvjete. Velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa rezultirala je bogatstvom vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema (Tablica 3.1.2­1).

Tablica 3.1.2­1. Broj poznatih i endemičnih svojti u Hrvatskoj. Skupina Ukupan broj

poznatih svojti Broj endemičnih

svojti Relativna zastupljenost endemičnih svojti (%)

Biljke 8.582 485 5,65 Gljive 3.800 0 0,00 Lišajevi 930 82 8,82 Ptice gnjezdarice/ukupno 234/375 0 0,00 Gmazovi 39 9 23,08 Vodozemci 19 9 47,37 Slatkovodne ribe 150 18 12,00 Morske ribe 433 6 1,39 Kopneni beskralješnjaci 15.474 351 2,27 Slatkovodni beskralješnjaci 1.780 172 9,66 Ukupno 36.955 1.136 3,07

Broj poznatih svojti (vrste i podvrste) u Hrvatskoj iznosi gotovo 38.000, ali pretpostavljeni je broj vrsta znatno veći – od 50.000 do više od 100.000. To je vrlo velik broj za zemlju relativno male površine. Tijekom posljednjih pet godina u Hrvatskoj je registrirano 199 novih svojti kopnenih beskralješnjaka, 205 svojti slatkovodnih beskralješnjaka te 20 svojti morskih beskralješnjaka. To pokazuje da je stvarna biološka raznolikost Hrvatske mnogo veća nego što nam pokazuju danas postojeći podaci.

14

Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj, posebice tercijarnih relikata, jest činjenica da ta područja nisu bila pod znatnijim utjecajem glacijacije. Glavni centri endemske flore jesu planine Biokovo i Velebit, a endemska fauna najzastupljenija je u podzemnim staništima (špiljski beskralješnjaci, čovječja ribica), na otocima (gušteri, puževi) i u krškim rijekama jadranskog slijeva (gaovice i glavočići).

U Hrvatskoj se nalazi znatan dio populacija mnogih vrsta ugroženih na europskoj razini. Te su vrste vezane uz velika, očuvana područja za njih karakterističnih staništa. Prostrane planinske šume bukve i jele stanište su većih populacija triju velikih zvijeri na području Hrvatske (medvjeda, vuka i risa). Močvarni kompleksi s poplavnim šumama važna su područja za gniježđenje, zimovanje i migraciju europskih ptica močvarica i ptica vezanih uz vodena staništa koje se gnijezde u šumama, kao što su štekavac, crna roda i orao kliktaš. Visoka biološka raznolikost mora zajedno s velikom raznolikošću otoka i hridi, na kojima nalazimo velik broj endema, daje hrvatskom obalnom području međunarodnu važnost.

Opći trendovi i ugroze ­ Usprkos visokoj vrijednosti prirode u Hrvatskoj, mnoge njezine komponente izrazito su ugrožene. Na temelju dosadašnje procjene ugroženosti analiziranih biljnih, gljivljih i životinjskih skupina (kralješnjaci, danji leptiri, vretenca, podzemna fauna, koralji, trčci, obalčari, vaskularna flora, lišaji i gljive) na crvenom popisu nalazi se 2235 ugroženih svojta. Najugroženije su slatkovodne ribe, a zatim gmazovi, vodozemci, vretenca i ptice (Tablica 3.1.2­2).

Tablica 3.1.2­2. Broj i udio ugroženih svojti u Hrvatskoj. Skupina Ukupan broj

poznatih svojti Ugrožene svojte

CR/EN/VU Relativna

zastupljenost ugroženih svojti CR/EN/VU (%)

Gljive 4.500 251 5,6 Lišaji 946 40 4,2 Vaskularne biljke 5.347 223 4,2 Danji leptiri 180 11 6,1 Vretenca 71 18 25,35 Obalčari 82 17 20,73 Trčci 820 136 16,59 Slatkovodne ribe 152 66 43 Morske ribe 437 26 5,95 Vodozemci 20 7 35 Gmazovi 41 15 36,58 Ptice gnjezdarice/ukupno 230+9/401 95 23,69 Sisavci 101 8 8 Špiljska fauna 694* 27 3,89 Ukupno 13.792 913 16,63 * Uključuje i troglofilne i troglobiontne vrste

Najveća je prijetnja divljim svojtama u Hrvatskoj uništavanje i gubitak staništa, dijelom i kao posljedica pretvaranja prirodnih staništa u građevinsko ili poljoprivredno zemljište ili izgradnja prometnica i ostalih prometnih putova što često dovodi do fragmentacije staništa. Divlje svojte ugrožava i prekomjerno iskorištavanje u lovstvu,

15

ribolovu i šumarstvu, unos stranih (alohtonih) vrsta, a opasnost su i turizam, intenzivna poljoprivreda, onečišćenje voda, tla i zraka.

Gljive i lišajevi ­ Gljive su najslabije istražena skupina živih organizama u Hrvatskoj. Do danas je zabilježeno oko 4500 svojti gljiva (Tablica 3.1.2­3), a procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 20.000 vrsta. Gotovo četvrtina gljivljih svojti (uglavnom askomiceti) živi u simbiozi s nekom vrstom alge ili cijanobakterije, u zajednici poznatoj pod nazivom lišaj. U Hrvatskoj prema popisu lišaja ima 946 poznatih svojti lišajeva, od toga 884 vrste, 23 podvrste i 39 varijeteta. Lišaji su općenito slabo istraženi, prvenstveno zbog nedostatka stručnjaka (lihenologa), a istraživanja se provode sporadično. Godine 2007. napravljen je i prvi Crveni popis lišaja Hrvatske, koji sadrži 40 ugroženih svojti (3 CR, 11 EN i 26 VU) te 8 gotovo ugroženih svojti (NT).

Tablica 3.1.2­3. Broj poznatih svojti unutar istraženih skupina gljiva. Skupina Poznato Pretpostavljeno Poznatost (%)

Hitridiomiceti ? ~ 200 ? Zigomiceti ? ~ 250 ? Askomiceti ~ 1.900 ~ 10.000 19,00 Bazidiomiceti ~ 1.900 ~ 7.000 22,40 Ukupno ~ 3.800 ~ 17.000 22,40

Crveni popis gljiva Hrvatske iz 2005. navodi 349 ugroženih gljiva što čini 9,2% od do sada poznatog broja svojti. Glavni razlozi ugroženosti gljiva u Hrvatskoj jesu nestajanje i fragmentacija staništa i onečišćenje okoliša.

Biljke – Prema dostupnim podacima flora Hrvatske ima ukupno 8.582 svojte (vrste i podvrste), a pretpostavlja se da taj broj iznosi gotovo 10.000 svojti. Najbogatija i najbolje istražena jest vaskularna flora (papratnjače i sjemenjače) s opisanih 5.347 vrsta i podvrsta. Iz tih podataka vidljivo je da se područje Hrvatske danas ubraja među najbogatije zemlje Europe po raznolikosti biljnih vrsta. Uzimajući u obzir omjer ukupnog broja poznatih biljnih vrsta i površine državnog teritorija, Hrvatska sa 0,075 vrsta/km 2 zauzima treće mjesto u Europi, odmah iza Slovenije i Albanije. Ako se broju vrsta dodaju i podvrste, tada Hrvatska broji 0,094 svojte/km 2 .

U Hrvatskoj je poznato i istraženo oko 86 % biljnoga svijeta (Tablica 3.1.2­4). Iako do sada nije napravljeno sustavno i cjelovito kartiranje morske makroflore, danas su poznate 663 vrste bentoskih algi, od kojih je 4,52 % endemično (Tablica 3.1.2­5), te 888 vrsta fitoplanktonskih. U Jadranu su zabilježene i 4 vrste morskih cvjetnica.

Tablica 3.1.2­4. Brojčana zastupljenost glavnih skupina biljaka. Skupina Broj poznatih svojti Pretpostavljeni broj

svojti Poznatost (%)

Alge 2.597 3.717 69,87 Mahovine 638 700 91,14* Vaskularni kormofiti 5.347 5.500 97,22 Ukupno 8.582 9.917 86,54

16

Tablica 3.1.2­5. Pregled broja i zastupljenosti bentoski alga i cvjetnica uz istočnu obalu Jadrana.

Poznato Endemi Pretpostavljeno Skupine Broj % Broj % Broj % Rhodophyta 350 52,80 19,00 63,30 370 52,50 Phaeophyta 179 27,00 11,00 36,60 195 27,66 Chlorophyta 134 20,21 0,00 0,00 140 19,86 UKUPNO ALGE 663 30 4.52 705 Spermatophyta 4 0 4

Zbog svog posebnog položaja, karakterističnih ekoloških, klimatskih i geomorfoloških prilika te zbog velikog broja različitih stanišnih tipova Hrvatska je središte endemizma jugoistočne Europe. Od ukupnog broja poznatih biljnih svojti, čak 5,65 % endemično je (Tablica 3.1.2­6).

Tablica 3.1.2­6. Zastupljenost endemičnih svojti po glavnim biljnim skupinama. Endemi Skupina Broj svojti

Broj % Alge 2.597 152 5,85 Mahovine 638 7 1,72 Papratnjače 86 2 2,33 Golosjemenjače 47 1 2,12 Kritosjemenjače 5.214 323 6,19 Ukupno 8.582 485 5,65

U Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske navedeno je 760 ugroženih svojti biljaka (14,2 % od ukupnog broja poznatih svojti hrvatske flore). Procijenjeno je da je čak 62 % svih uzročnika ugroženosti vaskularne flore Hrvatske povezano s gubitkom ili degradacijom staništa, prvenstveno zbog antropogenih utjecaja. Najznačajnija antropogena aktivnost koja dovodi do gubitka ili degradacije staništa jest utjecaj na vode kroz različite vodnogospodarske zahvate, melioracije i isušivanje močvarnih staništa.

Druga važna antropogena djelatnost koja dovodi do gubitka staništa jest neposredna poljoprivredna djelatnost. Oranjem travnjaka i uporabom gnojiva nestaju travnjačke vrste, a zamjenjuju ih korovne okopavinske vrste eutrofnih staništa. Obrnuto, napuštanjem oranica i prestankom ratarstva nestaju i segetalni korovi. Uporabom herbicida u poljoprivredi nestaju autohtone korovne vrste, a zamjenjuju ih agresivniji i otporniji korovi, često alohtonog podrijetla (npr. Ambrosia artemisiifolia)

S druge strane, nedostatak antropogene aktivnosti dovodi do prirodne sukcesije i gubitka staništa. Zbog napredovanja sukcesija najugroženije biljne vrste jesu biljne vrste močvarnih i cretnih staništa. Sukcesije ugrožavaju i pješčana staništa, a zarastanje prijeti i mnogim stepolikim i vlažnim travnjacima i pašnjacima.

Beskralješnjaci kopna ­ U Hrvatskoj je do sada zabilježeno 15.228 svojti kopnenih beskralješnjaka (Tablica 3.1.2­7). Ta skupina dominira brojnošću i raznolikošću vrsta,

17

no još je uvijek nedovoljno istražena. Dosadašnja istraživanja nisu bila sustavna, što se očituje u tome da je istraženo tek 20 % teritorija Hrvatske (najbolje su istraženi priobalje i otoci) i u tome da su pojedine skupine kopnenih beskralješnjaka istražene vrlo dobro (kao Lepidoptera te pojedine porodice Coleoptera i Diptera), a neke su gotovo nepoznate. Novijim istraživanjima provedenim od 1999. do 2007. g. unaprijeđena su saznanja o kopnenim beskralješnjacima. U tom razdoblju utvrđeno je 47 novih porodica i 199 novih svojti kopnenih beskralješnjaka

Tablica 3.1.2­7. Pregled broja svojti kopnenih beskralješnjaka. Taksonomska kategorija Broj

porodica Broj svojti

Broj endema

% endema

ASCHELMINTHES Nematodes 40 100 Nematomorpha 2 16 Acanthocephala 3 11 MOLLUSCA Gastropoda 42 470 90 19,15 ANNELIDA Clitelata, Oligocheta 7 141 18 12,77 TARDIGRADA 1 7 ARTHROPODA Scopiones 1 3 Aranea 35 662 48 7,25 Pseudoscorpiones 10 109 38 34,86 Opiliones 8 65 13 20,00 Acarina 63 201 12 5,97 Palpigrada 1 2 1 50,00 Chilopoda 7 89 5 5,62 Diplopoda 22 179 46 25,70 Pauropoda 1 4 Symphila 2 10 Collembola 13 105 3 2,86 Protura 1 4 Diplura 1 7 Thysanura 2 3 Blattoidea 3 21 Dictioptera (Mantodea) 2 6 Ispotera 1 2 Cheleutoptera 1 2 Orthoptera 13 169 Embioptera 1 1 Dermaptera 3 11 Coleoptera 76 5894 Coleoptera špiljski 6 107 42 39,25 Megaloptera 1 4 Rhaphidioptera 1 6 Planipennia 9 83 Mecoptera 2 5 1 20,00 Lepidoptera 82 2508 7 0,28

18

Diptera 61 1868 Siphonaptera 4 80 1 1,25 Aculeata (Apocrita) 26 718 4 0,56 Symphyta 13 434 Psocoptera 12 61 Malophaga 4 5 Anoplura 2 5 Terebrantia 2 73 Tubulifera 1 46 Heteroptera 38 700 10 1,43 Homoptera 17 231 5 2,16 Ukupno 643 15.228 350 2,30

Glavni su razlozi ugroženosti pojedinih vrsta beskralješnjaka promjene i uništavanje staništa, sve vrste onečišćenja, prekomjerna uporaba pesticida, unošenje alohtonih vrsta te prekomjerno iskorištavanje i skupljanje. Melioracijom ili globalnim isušivanjem vlažna staništa prelaze u druge tipove staništa s izmijenjenom florom i faunom. Prekomjerna primjena pesticida osobito negativno utječe na podzemnu faunu tla.

Beskralješnjaci voda na kopnu ­ Zabilježeno je 1850 svojti beskralješnjaka u kopnenim vodama Hrvatske (Tablica 3.1.2­8.). U razdoblju 1999.­2007. povećao se broj poznatih svojti unutar skupina Trichoptera, Plecoptera i Copepoda, što je posljedica intenzivnijeg istraživanja posljednjih nekoliko godina.

Tablica 3.1.2­8. Pregled broja svojti beskralješnjaka slatkih i bočatih voda* Koljeno/razred/red Broj svojti Endemi % endema

PROTOZOA Sarcodina 54 Ciliophora 214 SPONGIA 4 PLATODES Temnocephalidea 5 Tricladida 15 CNIDARIA Hydrozoa 6 ASCHELMINTHES 360 MOLLUSCA Gastropoda 139 79 56,83 Bivalvia 17 1 5,88 ANNELIDA Polychaeta 1 1 100 Oligochaeta 81 2 2,47 Hirudinea 17 1 5,88 TARDIGRADA 7 ARTHROPODA Acarina 142 Harpacticoida 44 2 4,55

19

Calanoida 17 Cyclopoida 52 3 5,77 Cladocera 35 Notostraca 2 Diplostraca 5 Syncarida 2 Decapoda 8 3 37,50 Amphipoda 85 49 57,65 Isopoda 34 26 76,47 Ostracoda 63 1 1,59 Ephemeroptera 24 Plecoptera 82 Odonata 71 Trichoptera 130 2 1,54 Megaloptera 4 Mecoptera 5 1 20,00 Chironomidae 125 Ukupno 1850 171 9,24 * U ukupan broj svojti nisu uključeni neki predstavnici skupine Insecta kojima ličinke žive u vodi (npr. ostale porodice Diptera, osim Chironomidae), ali ni predstavnici nekih skupina kukaca kojih većina vrsta pripada u kopnenu faunu, a u manjem su broju zastupljeni u vodama (npr. Collembola, Coleoptera, Heteroptera). Razlog je tome neistraženost navedenih skupina i postojanje bar približno točnog popisa vrsta koje nastanjuju kopnene vode.

Od ukupnog broja poznatih skupina beskralješnjaka voda na kopnu 171 je svojta endemična, što iznosi gotovo 10 % slatkovodne faune beskralješnjaka. Treba naglasiti da većina endema naseljava podzemne vode, poput predstavnika skupina Gastropoda, Amphipoda, Isopoda, Decapoda. U nadzemnim vodama veliki udio endema također je među puževima. Od poznatih skupina slatkovodnih beskralješnjaka do sada je analizirana ugroženost skupina vretenaca i obalčara. Od ukupno 71 svojte vretenaca na Crveni popis uvršteno je 36 svojti ili 50%, a od oko 90 svojti obalčara, čak 82 svojte ili 91 % nalazi se na Crvenom popisu. Na Crvenom popisu špiljske faune nalazi se 29 vrsta slatkovodnih beskralješnjaka.

Razlozi ugroženosti pojedinih vrsta jesu uništavanje ili promjena staništa (pregradnja i regulacija tekućica, isušivanje močvara, fragmentacija staništa), razne vrste onečišćenja, prekomjerno korištenje pesticida, unos stranih vrsta te prekomjerno iskorištavanje i sabiranje. Od posebno ugroženih staništa treba istaknuti važnost močvara i vlažnih staništa, a koja su izrazito slabo istražena. Već i malobrojna istraživanja pokazuju da su to područja velike biološke raznolikosti

Beskralješnjaci Jadranskoga mora ­ Fauna jadranskih beskralješnjaka vrlo je raznolika, ali općenito još uvijek nedovoljno istražena. U Jadranu je do sada zabilježeno 5.655 vrsta beskralješnjaka (Tablica 3.1.2­9). Prema dostupnim podacima kao jadranski endem navodi se samo jedna vrsta mješčićnica (Polycitor adriaticus), što još nije potpuno potvrđeno zbog slabe istraženosti te skupine u drugim dijelovima Sredozemlja. Faunistički je najbolje poznato priobalje i pučina sjevernog Jadrana, a vrlo su slabo istražena ušća rijeka duž naše obale, pučinski niz otoka i duboka kotlina južnoga Jadrana.

20

Beskralješnjake Jadranskog mora ugrožava izlovljavanje i uništavanje staništa zbog gospodarskog korištenja te turizam. Od gospodarski važnih vrsta najviše su ugroženi škamp (Nephrops norvegicus) i školjkaš jakovska kapica (Pecten jacobaeus), a vrlo su ugrožena i naselja crvenoga koralja (Corallium rubrum). Ponegdje su ronioci gotovo potpuno istrijebili naselja hlapa (Homarus gammarus) i jastoga (Palinurus elephas). Unatoč dugogodišnjoj zakonskoj zaštiti perisku (Pinna nobilis) i dalje ugrožavaju ronioci turisti koji je kao suvenir nesmetano izlovljavaju te je na mnogim područjima ta vrsta već nestala. Na nekim mjestima našeg dijela Jadrana ozbiljna prijetnja postojećim životnim zajednicama morskog dna predstavlja širenje invazivnih stranih vrsta zelenih alga roda Caulerpa koje u Jadranu nemaju prirodnih neprijatelja.

Tablica 3.1.2­9. Raznolikost beskralješnjaka Jadranskog mora. Broj vrsta Koljeno Razred

zaštićenih Broj

redova Broj porodi ca

Broj rodova Ukupn

o Ugro ženi h

Zaštić enih

Mastigophorae 1 1 10 14 0 0 Granuloreticulosae 1 69 192 583 0 0 Sticholonchea 1 1 1 0 0 Phaeodaria 2 9 11 16 0 0 Polycistinea 2 13 33 35 0 0

SARCOMASTIGOPHORA

Acantharia 12 22 27 0 0 Gregarinidea 1 1 1 1 0 0 SPOROZOA Coccidea 1 3 6 23 0 0

MYXOZOA Myxosporea 1 7 11 25 0 0 Holotricha 3 13 25 36 0 0 Peritricha 1 5 6 21 0 0

CILIOPHORA

Spirotricha 3 22 70 150 0 0 Calcispongiae 2 7 9 35 0 0 Hexactinellidae 1 1 1 1 0 0

PORIFERA

Demospongiae 11 42 100 185 1 4 Turbellaria 6 25 41 60 0 0 Trematoda 23 46 61 0 0

PLATYHELMINTHES

Cestoda 4 5 8 0 0 GNATHOSTOMULIDA 2 3 4 5 0 0

Hydrozoa 3 59 138 212 0 0 Anthozoa 8 42 80 116 85 4

CNIDARIA

Scyphozoa 4 8 11 11 0 0 CTENOPHORA 4 6 8 10 0 0 ROTIFERA 3 9 17 31 0 0 GASTROTRICHA 2 5 15 36 0 0 CEPHALORHYNCHA Kinorhyncha 2 4 7 13 0 0 ACANTHOCEPHALA 3 4 5 0 0

Adenophorea 2 34 136 287 0 0 NEMATODA Secernentea 8 11 25 0 0

PRIAPULIDA 2 3 3 0 0 KAMPTOZOA 1 3 3 6 0 0

Anopla 4 8 14 0 0 NEMERTINA Enopla 3 6 8 13 0 0 Aplacophora 2 4 5 7 0 0 MOLLUSCA Polyplacophora 1 5 7 16 0 0

21

Gastropoda 17 125 271 565 4 4 Scaphopoda 2 4 5 9 0 0 Bivalvia 9 56 130 228 11 6 Cephalopoda 3 13 26 41 1 0

SIPUNCULA Sipunculidea 2 3 6 11 0 0 Phascolosomatidea 2 2 3 7 0 0

ECHIURA 1 2 2 0 0 ANNELIDA Polychaeta 60 286 579 1 0

Oligochaeta 3 8 13 0 0 Hirudinea 2 3 3 0 0

TARDIGRADA 1 3 3 4 0 0 ARTHROPODA Arachnida 1 4 16 41 0 0

Pantopoda 5 9 23 0 0 Crustacea 26 260 711 1530 6 7

PHORONIDA 1 1 0 0 BRYOZOA Gymnolaemata 2 46 96 211 0 0

Stenolaemata 1 10 27 52 0 0 BRACHYOPODA Craniata 1 1 1 2 0 0

Rhynchonellata 1 5 7 9 0 0 HEMICHORDATA Enteropneusta 3 4 4 0 0 ECHINODERMATA Crinoidea 1 1 2 2 0 0

Holothuroidea 3 8 16 36 0 36 Asteroidea 5 10 15 23 0 0 Ophiuroidea 2 8 12 22 0 1 Echinoidea 4 11 16 21 0 1

CHAETOGNATHA 4 10 11 0 0 TUNICATA Appendicularia 3 14 27 0 0

Thaliacea 3 7 9 0 0 Ascidiacea 3 11 32 87 0 0

CHORDATA Cephalochordata 1 1 1 0 0 Ukupno 164 1.134 2.796 5.655 109 63

Od svih beskralježnjaka, do sada je strogo je zaštićeno 199 svojti (kopneni beskralješnjaci i beskralješnjaci Jadrana) i sva podzemna fauna. Zaštićena je 31 svojta, i to uglavnom iz skupina leptira i vretenaca.

Slatkovodne ribe ­ Sa 152 vrste slatkovodnih riba u rijekama i jezerima, od čega ih je 16 hrvatskih krških endema, Hrvatska je ihtiofaunom jedna od najbogatijih zemalja Europe. Od oko 545 europskih vrsta slatkovodnih riba, u Hrvatskoj živi čak 152, što Hrvatsku svrstava na drugo mjesto po broju slatkovodnih vrsta riba, odmah iza Turske. Ova raznolikost u broju vrsta rezultat je geografskog položaja koji pokriva dva slijeva (jadranski i crnomorski) i postojanja specifičnih krških staništa. Crnomorski (dunavski) slijev (pokriva 62 % teritorija) nastanjuje 81 vrsta riba, a jadranski (pokriva samo 38 % teritorija) nastanjuje čak 90 vrsta. Jadranski se slijev ističe visokim stupnjem endemičnosti (45 mediteranskih, 41 jadranski i 17 hrvatskih endema), što je izravna posljedica raznolikosti krških slatkovodnih staništa.

Slatkovodne ribe jedna su od najugroženijh skupina kralješnjaka. Čak je 89 svojti riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, što je 59,3 % slatkovodne ihtiofaune Hrvatske. Iz naših voda izumrlo je 6 vrsta riba (4 iz dunavskog i 2 iz jadranskog slijeva). Znatan broj vrsta riba s crvenog popisa pred izumiranjem je

22

(uglavnom endemske vrste jadranskog slijeva).

Najveći utjecaj na zajednice riba u Hrvatskoj ima unos alohtonih vrsta, onečišćenje, i degradacija staništa, posebice zbog regulacije vodotokova te izgradnje brana hidroakumulacija. Najvažnija područja za zaštitu ugroženih vrsta riba u Hrvatskoj, u području dunavskog slijeva, jesu poplavna močvarna područja (Kopački rit kao jedno od najvećih fluvijalno­močvarnih nizinskih staništa u Europi, te Lonjsko polje kao jednu od najbolje očuvanih poplavnih nizina Europe).

Morske ribe ­ Prema zadnjem popisu riba u Jadranskom moru zabilježeno je oko 437 svojti, što čini oko 65 % od poznatih svojti riba u Sredozemnom moru, ali valja napomenuti da su za barem njih 20 nalazi u Jadranu stari, nepouzdani i/ili neprecizni. Besčeljustih je zabilježeno 3, hrskavičnjača 55 i zrakoperki 379 svojti. Međutim, nije poznat broj svojti koje doista žive ili se razmnožavaju u Jadranu. Najvrjednija područja istočnog dijela Jadranskog mora koja se ističu zbog biološke raznolikosti morske ihtiofaune jesu pučinski otoci i područje kanala među otocima.

Slika 3.1.2­1. Broj zabilježenih ribljih vrsta i podvrsta u pojedinim dijelovima Jadranskog mora.

Zbog gospodarstvene važnosti ribe su jedna od najugroženijih životinjskih skupina u moru. I pored mnogih očitih znakova pretjeranog iskorištavanja, koji se već desetljećima zapažaju u Jadranskom moru, pritisak na populacije riba ne jenjava. U Jadranskom moru ugrožene su 123 svojte riba ili 28 % zabilježenih u Jadranskom moru. Uzroci ugroženosti riba Jadranskog mora, (Slika 3.1.2­2) ne djeluju samostalno već više njih istodobno u kombinaciji.

23

Slika 3.1.2­2. Uzroci ugroženosti morskih riba u Jadranskom moru.

Vodozemci ­ U Hrvatskoj je do danas zabilježeno 20 vrsta vodozemaca, od kojih se 5 vrsta smatra regionalnim endemima. S obzirom na faunu vodozemaca najbogatiji je zapadni dio Panonske nizine, koji ima čak 16 vrsta.

U Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova iz 2006. navedeno je 6 vrsta vodozemaca. Najčešći razlog ugroženosti vodozemaca jest uništavanje ili degradacija staništa zbog zapuštanja i nestajanja lokvi, melioracijskih zahvata, isušivanja jezera, močvara, bara i mrtvaja, kanaliziranja i regulacija vodotokova. Fragmentaciju staništa uzrokuje i izgradnja asfaltnih cesta bez ograda i prolaza za vodozemce.

Pored toga, vodozemce ugrožava i onečišćenje voda (osobito manjih vodenih površina, bara i lokvi), onečišćenje tla, pretjerana uporaba pesticida i umjetnih gnojiva.

Gmazovi ­ Od 41 vrste gmazova koji su zabilježeni u Hrvatskoj, 9 je svojti endemično. Najraznolikiji dio Hrvatske s obzirom na gmazove jest Dalmacija, s ukupno 36 zabilježenih vrsta.

Najugroženije vrste gmazova u Hrvatskoj jesu riječne i morske kornjače. Glavni uzrok ugroženosti morskih kornjača u Jadranu jest slučajni ulov u ribarske mreže. Dodatno su ugrožene smanjenjem površina područja na kojima se hrane (livade posidonije) i cvjetanjem mora. Osobito su ugroženi gmazovi koji žive na otocima zbog ograničene rasprostranjenosti i izoliranosti, što ih čini vrlo ranjivima. Dodatno, postoji velika opasnost od unošenja predatora ili drugih, kompetitivnih vrsta gmazova. Najčešći razlozi ugroženosti gmazova jesu fragmentacija i gubitak prirodnih staništa (zbog melioracija, kanaliziranja vodotokova, prirodnog zarastanja lokvi i bara, onečišćenja voda). Vrlo veliki problem jesu i prometnice, koje nemaju prolaze za životinje s usmjerivačima. Ugroženost uzrokuje i krivolov za zbirke i terariste.

Ptice ­ Do sada je na teritoriju Republike Hrvatske zabilježena ukupno 401 vrsta

24

ptica, od kojih je redovnih gnjezdarica 230, a neredovnih 9 vrsta. Izrazite su selice 182 vrste, a 94 vrste su zimovalice. Kada se uzme u obzir 78 vrsta ptica koje se gnijezde u Hrvatskoj, a ugrožene su na europskoj razini, hrvatska je ornitofauna među najbogatijima u Europi. U Hrvatskoj su sa znatnim populacijama zastupljene neke u Europi izrazito ugrožene vrste. Razlog su uglavnom velike površine očuvanih staništa.

Od ukupnog broja ptica u Hrvatskoj, 63 % gnjezdarica i 32 % negnjezdarica smatra se ugroženim. Regionalno je izumrlo 13 vrsta gnjezdarica i 2 vrste koje se ne gnijezde u Hrvatskoj. Od ostalog broja vrsta, podjednako su zastupljene one koje su pred izumiranjem i one kojima još ne prijeti izumiranje.

Slika 3.1.2­3. Uzroci ugroženosti ptica u Republici Hrvatskoj.

Strogo je zaštićeno 326 vrsta ptica, a blažom kategorijom zaštite obuhvaćene su 33 vrste. Strogo su zaštićene sve gnjezdarice i vrste navedene na dodacima konvencija kojih je Republika Hrvatska stranka te na Dodatku I. Direktive o pticama.

Sisavci ­ Sa 101 vrstom sisavaca, od čega je 90 autohtono, Hrvatska se svrstava među osam europskih zemalja s najvećom raznolikošću sisavaca. Najviše vrsta sisavaca zabilježeno je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske (67 vrsta) i na području Dinarida, od granice sa Slovenijom do kraja južnog Velebita (do 66 vrsta). Planinska područja Dinarida, pokrivena prostranim šumskim kompleksima, još uvijek nastanjuju sve tri velike zvijeri – vuk, medvjed i ris, a raznolika fauna šišmiša zastupljena je sa čak 34 vrste, što čini čak 75 % svih vrsta šišmiša zabilježenih u Europi. Od morskih

25

sisavaca samo dobri dupin (Tursiops truncatus) stalno živi u Jadranu, a niz drugih vrsta reda Cetacea (kitovi) zabilježen je u istočnom dijelu Jadrana. Sredozemna medvjedica više se ne razmnožava u Jadranu, no prijavljena su povremena viđenja pojedinačnih jedinki. U fauni sisavaca Hrvatske zastupljeni su i regionalni endemi, a njihov stvaran broj potrebno je utvrditi daljnjim istraživanjima.

Prema podacima iz Crvene knjige sisavaca Hrvatske u nekoj od kategorija ugroženosti navedene su 43 vrste sisavaca što čini 42,57 % ukupne faune sisavaca Hrvatske. Najugroženiji su dobri dupin, 6 vrsta šišmiša, te posljednja otočna populacija europske krtice, kvarnerska krtica. Glavni razlozi ugroženosti sisavaca jesu nestajanje i fragmentacija staništa, krivolov, uništavanje kolonija šišmiša te uporaba pesticida. Izgradnjom autocesta kroz područje rasprostranjenosti velikih zvijeri, pojavila se opasnost znatnog fragmentiranja staništa tih vrsta. Potencijalni negativni utjecaj smanjen je izgradnjom zelenih mostova, koji su životinjama koridori za prijelaz novonastalih prepreka. Osim zelenih mostova, koridori za prijelaz jesu tuneli i vijadukti.

3.1.3. Udomaćene zavičajne svojte

Za udomaćene pasmine postoji sustav koji pokriva evidenciju, a za stare sorte biljaka takav sustav nije ustanovljen. Očuvanje starih sorti biljaka provodi se sporadično, najviše aktivnosti očuvanja odnosi se na ex situ metode.

Prema podacima Hrvatskog stočarskog centra na listi ugroženih svojti domaćih životinja nalaze se međimurski konj, slavonski podolac, buša, istarsko govedo, turopoljska i crna slavonska svinja, magarci, dubrovačka ruda, cigaja i kokoš hrvatica. Mjerodavno ministarstvo dalo je suglasnost za proglašenje novih udomaćenih svojti: rapske ovce, hrvatske šarene koze i hrvatske bijele koze. Zbog pojave bruceloze u 2005. godini te posljedičnog pada reprodukcije i suzbijanja bolesti smatra se da je turopoljska svinja danas kritično ugrožena. Park prirode Lonjsko polje i udruga Plemenita Općina Turopolje brinu o turopoljskoj svinji. Postoji i nekoliko nukleus stada u Austriji. Ex­situ zaštitu udomaćenih pasmina stoke provodi Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske, koji brine za očuvanje prirodnih rezervi kroz organizirano prikupljanje sperme kvalitetnih rasplodnjaka i njeno deponiranje u «banku sperme». Na taj način dugoročno osigurava kvalitetan genetski resurs za istarsko govedo, bušu i slavonsko­srijemskog podolca. Takav način očuvanja trebao bi se primijeniti i za ostale izvorne pasmine.

3.1.4. Invazivne svojte

Kao i ostale europske zemlje, Hrvatska ima sve više problema s invazivnim stranim vrstama. Postoji niz stranih invazivnih svojti koje imaju veliki negativni utjecaj na biološku raznolikost Hrvatske. To su prije svega alohtone zelene alge u Jadranu, Caulerpa taxifolia zabilježena na tri područja: Starogradski zaljev i Malinska 1994., Barbatski kanal 1996. godine, te invazivni varijetet vrste Caulerpa racemosa zabilježen po prvi put u Hrvatskoj u jesen 2000. na Paklenim otocima. Do kraja 2005.

26

godine alga je zabilježena na 43 nalazišta, i to 42 u južnom dijelu Jadrana te jedan u sjevernom dijelu Jadrana (Istra).

Opasnost predstavljaju i invazivne kopnene biljne svojte. Najpoznatija je ambrozija (Ambrosia artemisifolia) koja obrasta ruderalna staništa, potiskuje autohtone korovne i ruderalne vrste, a zbog velike proizvodnje peludi jedan je od glavnih alergena u Europi. Opasna je i vrsta Amorpha fruticosa koja je namjerno unesena zbog svojih medonosnih svojstava, a danas se nezaustavljivo širi prekrivajući vlažne travnjake nizinskih područja (Lonjsko polje).

Tijekom prošlog stoljeća u rijeke dunavskog i jadranskog slijeva uneseno je 16 alohtonih vrsta riba. Te vrste nanose veliku štetu autohtonoj ihtiofauni, a naročito su ugrožene rijeke jadranskog slijeva, bogate endemičnim svojtama riba. U posljednjih 15­ak godina zabilježeno je i širenje ponto­kaspijskih vrsta glavoča koji se šire uzvodno Dunavom iz Crnog mora. Ostali primjeri invazivnih vrste uključuju školjkaša Dressenia polymorpha te neke vrste slatkovodnih rakova.

Poseban su problem invazivne vrste na otocima jer su otočni ekološki sustavi zbog izoliranosti osobito osjetljivi. Alohtone vrste divljači, namjerno unesene u otočna i kopnena lovišta, posebna su problematika. Osim što su u kompeticiji s autohtonom divljači, one su često i prijenosnici novih vrsta nametnika koji dodatno negativno utječu na autohtone populacije. U zadnjih dvadesetak godina velika su opasnost balastne vode kao glavni uzrok unosa invazivnih stranih (alohtonih) vrsta u vodene, naročito morske, ekosustave.

3.1.5. Krajobrazi

Pregled stanja – Zbog svog oblika i smještaja u Europi, Republika Hrvatska odlikuje se izuzetno bogatom krajobraznom raznolikošću. Hrvatska je trenutno podijeljena na 16 osnovnih krajobraznih jedinica (Slika 3.1.5­1) od kojih se većina može dalje raščlanjivati. Detaljnija analiza i sinteza gama­biološke raznolikosti unutar krajobraznih jedinica uglavnom nije do sada napravljena. Jednako tako morski krajobraz (seascape), do sada nije bio uopće ili na zadovoljavajući način analiziran.

27

Slika 3.1.5­1. Osnovne krajobrazne jedinice Republike Hrvatske.

Trendovi i ugroze ­ Na očuvanje krajobrazne raznolikosti negativno utječu ubrzana urbanizacija i širenje naselja, a uz Jadransku obalu i izraziti trend litoralizacije. Do negativnih promjena je došlo i u ruralnim područjima, uglavnom zbog depopulacije, napuštanja tradicionalnog načina gospodarenja zemljom (širenje šumske vegetacije na račun travnjačkih površina), bespravne i nekontrolirane gradnje uglavnom ladanjskih građevina, ali i zbog planova i planskih smjernica u kojima se nisu poštivala prirodna obilježja prostora i tradicijske aktivnosti. Razina ugroženosti biološke raznolikosti pojedine krajobrazne jedinice također nije poznata, iako se općenito može reći da su nizinski i primorski krajobrazi i njihova biološka raznolikost nesumnjivo najugroženiji. Glavne ugroze krajobrazne raznolikosti u hrvatskoj su:

• neravnomjerna, jednolična i ambijentalno neusklađena urbanizacija, • krupni infrastrukturni zahvati, • prometnice, • energetski objekti (elektrane, akumulacije, dalekovodi, cjevovodi i dr.), • vodnogospodarske građevine (regulacije vodotoka, kanali, akumulacije­

retencije, nasipi i dr.),

28

• melioracije, komasacije, monokulture, sječa šumaraka, drvoreda i živica, • neplanska, lokacijski i arhitektonski neprikladna gradnja stambenih, ladanjskih

i turističkih objekata na krajobrazno istaknutim lokacijama, a posebice • nedefiniran institucionalni okvir očuvanja krajobraza, • nedovoljna zastupljenost stručnjaka za to područje, te • nedovoljna koordiniranost i suradnja među različitim tijelima državne i lokalne

uprave.

29

3.2. PROVEDBA NACIONALNE STRATEGIJE I AKCIJSKIH PLANOVA

Prva Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobazne raznolikosti Hrvatske, kao temeljni dokument zaštite, očuvanja i upravljanja biološkom raznolikošću, određujući dugoročne ciljeve i smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, a usklađen s tadašnjim ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske usvojena je u lipnju 1999. godine. Nakon deset godina njezine primjene, ta strategija je prošla kroz složeni i opsežni sustav provjere te je koncem studenog 2008. godine donesena nova Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske.

Uz obveze zaštite krajobrazne i biološke raznolikosti kao temeljnog razvojnog dobra Republike Hrvatske na domaćoj razini, Strategija među ostalim sadrži i načine ispunjavanja međunarodnih obveza u zaštiti prirode (Tablica 3.2­1), a posebice onih vezanih uz usklađivanje domaćeg zakonodavstva u postupku pridruživanja Europskoj Uniji. Vezano uz obveze prema članstvu u Konvenciji o biološkoj raznolikosti, kao ugovorna stranka Konvencije Hrvatska se obvezale na ostvarivanje tri temeljna cilja:

• očuvanje sveukupne biološke raznolikosti, • održivo korištenje sastavnica biološke raznolikosti, i • pravednu i ravnomjernu raspodjelu dobrobiti koje proizlaze iz korištenja

genetskih izvora.

Radi ostvarivanja tih, temeljnih ciljeva, Republika Hrvatska je u skladu s vlastitim uvjetima i mogućnostima, uz donošenje Nacionalne strategije i akcijskog plana za zaštitu i održivo korištenje biološke raznolikosti sudjelovala i u izradi Sveeuropske strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, koja je djelokrug Konvencije o biološkoj raznolikosti proširila i na krajobraze, imajući u vidu specifičnu situaciju u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, gdje je preostalo malo izvorne prirode, a većina je u tolikoj mjeri izmijenjena ljudskim djelovanjem da je nemoguće razdvojeno promatrati biološku i krajobraznu raznolikost.

3.2.1. Prva Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (1999. – 2008.)

Izazovi zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti ­ Raščlambom postojećega stanja, te razloga ugroženosti i problema zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, utvrđeno je da Hrvatska raspolaže s vrlo visokim stupanjem očuvane biološke i krajobrazne raznolikosti na europskoj razini, posebice u okvirima zapadne i srednje Europe. Trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, uzrokovan je općim i prepoznatljivim čimbenicima, a kao takav predstavlja izazov za budućnost. Raščlambom je također utvrđena nužnost provođenja žurnih mjera zaštite i očuvanja za pojedine dijelove biološke i krajobrazne raznolikosti. Na žalost raznorodnost, količina i kakvoća postojećih podataka o biološkoj raznolikosti Hrvatske te nedostatak razrađenih procedura, u mnogim su slučajevima u proteklom razdoblju ograničavali provedbu primjerenih mjera zaštite i očuvanja.

30

Od općih postignuća provedbe Strategije treba izdvojiti: • za potrebe izrade Strategije pripremljen je pregled stanja biološke i

krajobrazne raznolikosti, • institucionalno jačanje na državnoj i županijskoj/lokalnoj razini – podizanje

djelatnosti zaštite prirode na razinu Ministarstva i ustrojavanje Uprave za zaštitu prirode, osnivanje Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao središnje stručne institucije za zaštitu prirode, intenziviranje postupaka osnivanja i početak rada javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija (danas ih je ukupno 20),

• administrativno jačanje na svim razinama – Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, javne ustanove nacionalnih parkova, parkova prirode i javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima na županijskoj razini,

• pristupanje, ratifikacija i provedba svih međunarodnih sporazuma iz područja zaštite prirode (ukupno 16 konvencija, protokola i sporazuma),

• uspostava nacionalnoga zakonodavnog okvira u području zaštite prirode koji je u velikoj mjeri usklađen sa zakonodavstvom Europske unije (donesena dva Zakona o zaštiti prirode, 2003. i 2005. godine, a na temelju Zakona iz 2005. (s dopunama iz 2008. godine) izrađeno je 13 provedbenih propisa, usklađenih s europskim zakonodavstvom,

• uspostava nacionalnoga zakonodavnog okvira u području uporabe genetski modificiranih organizama koji je također u velikoj mjeri usklađen sa zakonodavstvom Europske unije,

• uspostava sustavnog procesa inventarizacije sastavnica biološke raznolikosti Hrvatske što je rezultiralo objavom crvenih popisa ugroženih gljivljih, biljnih i životinjskih vrsta te crvenih knjiga za pojedine skupine gljiva, biljaka i životinja,

• izrada osnovne karte staništa Republike Hrvatske, • uspješna provedba velikog broja međunarodnih projekata financiranih iz raznih

fondova, uključujući i EU fondove (LIFE III, CARDS, PHARE), koji su pridonijeli ostvarivanju gore navedenih aktivnosti (KEC, PAMS (faza I­III), CRO­NEN, CRO­WOLF, institucionalno jačanje Državnog zavoda za zaštitu prirode,

• institucionalno jačanje i provedba ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj.

Tablica 3.2­1. Pravno stanje međunarodnih ugovora i drugih međunarodnih propisa iz područja zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.

Konvencija/sporazum Pravno stanje u Republici Hrvatskoj

Objava u Narodnim novinama

Konvencija o biološkoj raznolikosti RIO DE JANEIRO, 1992.

Stupila na snagu za Republiku Hrvatsku: 7. listopada 1996.

Zakon o potvrđivanju Konvencije ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, Narodne novine ­Međunarodni ugovori 6/96

Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti MONTREAL, 2000.

Stupio na snagu za Republiku Hrvatsku: 11. rujna 2003.

Zakon o potvrđivanju Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 7/02

Konvencija o močvarama od Republika Hrvatska stranka Odluka o objavljivanju

31

međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija) RAMSAR, 1971.

Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.

mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/93

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja BARCELONA, 1976.

Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.

Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/93

Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju GENEVA, 1982.

Stupio na snagu za Republiku Hrvatsku: 12. svibnja 2002.

Zakon o potvrđivanju Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, Narodne novine – Međunarodni ugovori 11/01

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine PARIZ, 1972.

Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.

Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/93

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) WASHINGTON, 1973.

Stupila na snagu za Republiku Hrvatsku: 12. lipnja 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/99

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) BONN, 1979.

Stupila na snagu za Republiku Hrvatsku: 1.listopada 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) , Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti šišimiša u Europi (EUROBATS) LONDON, 1991.

Stupio na snagu za Republiku Hrvatsku: 7. rujna 2000.

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti šišimiša u Europi (EUROBATS), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti afričko­ euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA) BONN, 1996.

Stupio na snagu za Republiku Hrvatsku: 7. rujna 2000.

Zakon o potvrvrđivanju Sporazuma o zaštiti afričko­ euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS) MONACO, 1996.

Stupio na snagu za Republiku Hrvatsku: 1. lipnja 2001

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o razumijevanju o zaštiti i gospodarenju srednjoeuropskom populacijom velike droplje (Otis tarda)

Potpisan: 2002.

32

Sporazum o razumijevanju u vezi s mjerama zaštite tankokljunog pozviždaća (Numenius tenuirostris)

Potpisan: 1994.

Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) BERN, 1979.

Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. studenog 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Konvencija o europskim krajobrazima FIRENCA, 2000.

Republika Hrvatska potpisala Konvenciju u Firenci 2000. Stupila na snagu (i za RH): 1. ožujka 2004.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/02

Međunarodna konvencija o regulaciji kitolova WASHINGTON, 1946.

Stupila na snagu za Republiku Hrvatsku: 10. sijačnja 2007.

Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije o regulaciji kitolova, Narodne novine – Međunarodni ugovori 6/06.

Očuvanje raznolikosti staništa i ekosustava ­ Većina akcijskih planova za staništa i ekološke sustave predviđenih Strategijom djelomično je provedena. To se odnosni prvenstveno na ugrožena kopnena staništa, Od akcijskih planova za ekološke sustave najviše se napravilo na zaštiti krša i podzemlja, a najmanje na zaštiti najugroženijih voda i močvara. Od glavnih dosega u očuvanju staništa i ekoloških sustava, provedba Strategije polučila je:

• 2003. je uz potporu iz fonda Ramsarske konvencije započela provedba dvogodišnjeg projekta „Inventarizacija močvarnih staništa u Hrvatskoj“, u sklopu kojeg su identificirana i kartirana močvarna staništa u Hrvatskoj,

• 2003. i 2005. (dopunjen 2008.) godine usvojen je Zakono o zaštiti prirode kojim je propisana zaštita ugroženih i rijetkih stanišnih tipova,

• 2004. kartirana su staništa na cijelom području Republike Hrvatske, uključujući i morska staništa, u mjerilu 1:100.000 (GIS baza podataka),

• 2004. je Radna skupina za Nacionalnu klasifikaciju staništa pri Ministarstvu kulture izradila Nacionalnu klasifikaciju staništa u kojemu su klasificirani i opisani svi stanišni tipovi u Hrvatskoj,

• u 2006. godine u sklopu CARDS projekta institucionalnog jačanja Državnog zavoda za zaštitu prirode uređena je posjetiteljska infrastruktura i izrađeni prijedlozi planova upravljanja područjem creta Dubravica i botaničkog rezervata „Đurđevački pijesci“,

• 2006. godine izrađen je priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja staništa, održane su edukacijske radionice te je započela inventarizacija staništa,

• 2006. stupio je na snagu Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova kojim su propisane općenite mjere zaštite staništa, dok se specifične mjere ugrađuju u prostorne planove, sektorske planove gospodarenja i pojedine projekte,

• 2007. godine utvrđena su važna područja za očuvanje rijetkih i ugroženih stanišnih tipova u sklopu izrade ekološke mreže Republike Hrvatske,

• do kraja 2007. u dvanaest nacionalnih parkova i parkova prirode izrađena je ili je u izradi karta staništa u mjerilu 1:25 000,

33

• 2007. u sklopu UNDP/GEF projekta Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast through Greening Coastal Development – COAST na četiri pilotna područja ­ središnji dio otoka Paga, delta rijeke Krke s okolnim područjem, otok Vis s pripadajućim arhipelagom (što uključuje udaljene otoke Biševo, Svetac, Jabuku, Brusnik i Palagružu) te otok Mljet ­ započela je izrada karta staništa s minimalnom površinom kartiranja 2,25 ha za šumska i 1 ha za nešumska staništa,

• 2007. godine u sklopu izrade mreže Natura 2000 izrađen je interpretacijski priručnik za stanišne tipove, te

• u tijeku je provedba kartiranja morskih špilja obalnih i otočnih područja južnog dijela Jadrana.

Očuvanje raznolikosti vrsta i gena – Za očuvanje biološke raznolikosti kao prioritetne vrste i podvrste odabrane su one koje su globalno, europski ili nacionalno ugrožene; endemične, te one koje imaju gospodarsko i/ili poučno značenje. Zaštita divljih svojti uređena je Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine. Sve su ugrožene svojte zaštićene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim iz 2006. Taj pravilnik razlikuje dva stupnja zaštite divljih svojti pa tako utvrđuje:

• Strogo zaštićene divlje svojte ne smiju se ni na koji način koristiti (brati, sakupljati, hvatati, držati, ubijati i sl.) ili uznemiravati, osim iznimno u određene svrhe propisane Zakonom o zaštiti prirode (istraživanje, obrazovanje, repopulacija, ponovno unošenje itd.), uz dopuštenje koje izdaje Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture.

• Zaštićene divlje svojte dopušteno je koristiti tako da se njihove populacije na državnoj ili lokalnoj razini ne dovedu u opasnost, uz dopuštenje koje izdaje nadležno tijelo (Ministarstvo kulture za gljive, kopnene puževe, samonikle biljke i zelene žabe te Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva za lovne vrste).

Od glavnih dosega u očuvanju vrsta i gena, provedba Strategije polučila je: • 2006. godine usvojen je Pravilnik o proglašenju divljih svojti zaštićenima i

strogo zaštićenima • u razdoblju od 2003. do 2007. godine izrađene su i izdane crvene knjige gljiva,

vaskularne flore, vretenaca, slatkovodnih riba, vodozemaca i gmazova, ptica i sisavaca,

• izrađeni su crveni popisi, lišaja, danjih leptira, trčaka, obalčara, koralja špiljske faune, morskih riba

• 2004. u sklopu LIFE III projekta CRO – NEN pokrenuta je inventarizacija i praćenje populacije riječne kornjače (Mauremys rivulata) i lombardijske žabe (Rana latastei),

• od 2005. je u sklopu LIFE III projekta „Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj“ (CRO – WOLF) organizirana mreža dojave u slučaju pronalaska ozlijeđenih ili usmrćenih jedinki velikih zvijeri,

• od 2005. godine traje akcija praćenja stanja kockavice (Fritillaria meleagris L.) s osnovnim i srednjim školama,

• u 2005. u sklopu CARDS projekta „Institucionalno jačanje Državnog zavoda za zaštitu prirode“ izrađeni su priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja vaskularne flore i staništa s opisom metodologije i opisima pojedinih svojti,

34

• 2006. godine započela je izrada priručnika za inventarizaciju i praćenje faune s metodologijom i ključem za prepoznavanje predstavnika pojedinih skupina životinja, uključujući i slatkovodne ribe, vodozemce, gmazove i šišmiše,

• od 2006. godine održavaju su edukacijske radionice za volontere o inventarizaciji i praćenju stanja vaskularne flore,

• od zime 2006./2007. provode se i akcije praćenja populacija velikih zvijeri po tragovima u snijegu, čime se uglavnom prikupljaju podaci o populaciji vuka, akciju na terenu provode predstavnici brojnih lovačkih udruga i ovlaštenici prava lova, predstavnici Hrvatskih šuma i nadzornici u zaštićenim područjima,

• u sklopu projekta očuvanja krških ekoloških sustava (KEC), u razdoblju od 2002. – 2007. kartirana je flora NP Paklenica, NP Plitvička jezera, NP Risnjak, NP Sjeverni Velebit, PP Velebit te područje Ogulina i doline Kupe,

• u sklopu projekta UNDP/GEF projekta COAST u 2007. započelo je kartiranje flore na dijelu otoka Paga, južnodalmatinskim pučinskim otocima (Biševo, Vis, Komiža), Mljetu te širem području donjeg toka rijeke Krke i na još nekoliko lokaliteta na području Šibensko­kninske županije,

• u tijeku je provedba projekta „Područja značajna za floru – IPA Hrvatska“ • u sklopu LIFE III projekta CRO­NEN identificirana su područja značajna za

gljive (IFA), • 2007. godine pokrenut je i projekt inventarizacije i praćenja populacija

planinskog žutokruga (Vipera ursinii macrops), • provodi se sustavno praćenje pojedinih vrsta ptica, • provodi se i inventarizacija i praćenje stanja (monitoring) šišmiša u špiljama na

cijelom području Hrvatske, • od 2006. godine sustavnije se istražuje ekologija Kolombatovićeva dugoušana

te rasprostranjenost te vrste, • od 2006. godine provodi se sustavnija inventarizacija areala vidre, • od 2007. započela su intenzivnija istraživanja vrsta značajnih za izradu

prijedloga ekološke mreže NATURA 2000, • u suradnji sa Prirodoslovno­matematičkim fakultetom izrađena je baza

podataka o alohtonim svojtama vaskularne flore, uključujući i stupanj invazivnosti, u sklopu postojeće baze Flora Croatica Database.

• od 2000. godine sustavno se provodi uklanjanje drvenaste vegetacije i košnje u botaničkom rezervatu „Cret Dubravica“ u suradnji s Hrvatskim mikološkim društvom,

• izrađen je prijedlog akcijskog plana za Eleonorina sokola (Falco eleonorae) u, a 2007. izrađen je akcijski plan zaštite slatkovodne ribe svijetlice (Telestes polylepis),

• tijekom 2004. i 2005. godine usvojeni su Planovi upravljanja vukom i risom (nadležno Ministarstvo kulture) te Plan gospodarenja medvjedom (nadležno bivše Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva). Plan za vuka izrađen je u okviru spomenutog LIFE III projekta CRO­WOLF,

• tijekom 2007. godine provođena je revizija Planova upravljanja vukom i risom te Plana gospodarenja medvjedom,

• u sklopu INTERREG III a projekta "Prekogranična suradnja u upravljanju, zaštiti i istraživanju populacije risa na području Dinarida" (DinaRis), u 2007. započela je priprema zajedničke slovensko – hrvatske strategija upravljanja populacijom risa,

• 2001. godine izrađen je akcijski plan za leptira močvarnog okaša.

35

Unatoč poduzetim naporima, od ambicioznog broja akcijskih planova zacrtanih Strategijom, najmanje su provedeni oni koji se odnose upravo na divlje svojte. Potpuno su provedeni jedino akcijski planovi za velike zvijeri.

Očuvanje krajobraza ­ Zaštita krajobraznih vrijednosti jedan je od temelja ukupnog vrednovanja prostora. Šire spoznaje o vrijednostima krajobraza novijeg su datuma i ozbiljnije su prihvaćene tek nakon spoznaja o sve većoj ugroženosti čovjekova okoliša, odnosno krajobraza kao njegova sastavnog dijela. Iako se zaštita krajobraza u Hrvatskoj provodi već godinama, ona je uglavnom bila svedena na normativne mjere, kojima se krajobraz štitio samo u posebno zaštićenim ili evidentiranim područjima prirodne i kulturne baštine, a posebice mjerama zaštite utvrđenim kroz postupak Procjene utjecaja na okoliš. Prateći europske trendove u očuvanju krajobraza, Hrvatska je pokrenula aktivnosti kojima se pridaje veća važnost krajobraznim vrijednostima. Današnja namjera jest vrednovanje i očuvanje krajobraza na čitavom području Hrvatske, kako urbanih i periurbanih, tako i ruralnih i prirodnih krajobraza.

U dosadašnjim aktivnostima koje se odnose na očuvanje krajobraza ili su u neposrednoj vezi s upravljanjem krajobrazom isprepliću se tri glavna sektora, prostorno planiranje, zaštita prirode, te zaštita kulturne baštine. Svaki od sektora u svojem djelokrugu rada sve više pažnje pridaje i krajobrazu te ga nastoji ugraditi u zakonodavstvo.

Kako je općenito nedostajalo međusobne koordiniranosti između pojedinih sektora, državnih i regionalnih vlasti te nevladinih organizacija, nepostojanje jedinstvenog plana i programa za unapređenje stanja na nacionalnoj razini rezultiralo je vrlo malim pomacima u zaštiti strukture i funkcije krajobraza. Od donošenja Strategije, najvažniji pomak u području očuvanja krajobraza učinjen je u stvaranju zakonodavnog okvira. Republika je Hrvatska potpisala i ratificirala Europsku konvenciju o krajobrazima. Upravo se od provedbe te Konvencije očekuje napredak u zaštiti, planiranju i upravljanju krajobrazima u Republici Hrvatskoj. Odredbe ove Konvencije ugrađene su u Zakon o zaštiti prirode već 2003. godine, obzirom da se već tada u definiciji zaštite prirode navodi da je čini ukupna biološka i krajobrazna raznolikost.

Glavni dosezi očuvanja krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske u proteklom razdoblju su:

• publikacija Krajolik – Sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, u izdanju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, iz 1999. godine, koja predstavlja dobar temelj za daljnju raspravu o očuvanju krajobraza,

• 2003. i 2005. (dopunjen 2008.) godine usvojen je Zakon o zaštiti prirode, kojim se štite krajobrazi,

• 2004. godine ratificirana je Europska konvencija o krajobrazima, • održano je nekoliko međunarodnih skupova i radionica na temu krajobraza,

uključujući 10. konferenciju ECLASA (Europskog udruženja škola za krajobraznu arhitekturu) u Dubrovniku 2000. godine, međunarodnu radionicu Mreže europskih krajobraznih arhitekata na Hvaru 2005. godine i ljetnu školu arhitekture – Konavle,

36

• Istarska županija pod stručnim vodstvom nevladine udruge Put iz Labina provodi projekt 'Eko teensi – vrednovanje i zaštita krajobraza', od 2005. godine,

• izrađena je Studija vrednovanja krajobraza širega područja Limskoga kanala, kao podlogu za redefiniciju planskih dokumenata i izradu Prostornog plana područja posebnih obilježja Limski kanal. Ta studija osobito je važna jer se smatra metodološkom inovacijom u prostornom planiranju,

• od 5 akcijskih planova predviđenih Strategijom dva su djelomice provedena ­ plan izrade krajobrazne osnove i ugrađivanje odredbi o zaštiti krajobraza u različite propise.

37

3.2.2. Druga Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (2008.)

S obzirom na velike promjene u koncepciji zaštite prirode, uspostavom novog zakonodavnog i institucionalnog okvira zaštite prirode koji su se dogodili prije svega zbog pristupanja međunarodnim konvencijama i sporazumima iz područja zaštite prirode, te procesa pridruživanja Europskoj uniji (EU) i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU – Direktivom Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta, te Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica, CITES uredbama itd., pokazala se potreba ne samo za revizijom Strategije iz 1999. godine, nego i sagledavanjem strateških ciljeva i smjernica na sasvim novoj osnovi.

Specifična je situacija za Hrvatsku vezana uz još uvijek nedostatne podatke o biološkoj raznolikosti što čini poteškoće u definiranju i provođenju mjera zaštite. Uspoređujući trenutačno stanje u sektoru zaštite prirode s drugim europskim zemljama, utvrđeno je da uspijevamo pratiti europsko zakonodavstvo i praksu, no dodatne napore treba usmjeriti na provedbu akcijskih planova. Nužno je poraditi na tome jačanjem institucionalnog okvira te izdvajanja značajnijih sredstava za zaštitu prirode iz državnog i županijskih proračuna.

Također, strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti iz 1999. nije bila obuhvaćena zaštita georaznolikosti, odnosno nežive prirode Republike Hrvatske u cjelini, već samo djelomično kroz opće i posebne strateške ciljeve, odnosno akcijske planove, i to uglavnom kroz očuvanje krajobraza i zaštitu ekoloških sustava i staništa. Jednako tako, zaštita georaznolikosti nije obrađena kao posebno poglavlje u Izvješću o stanju prirode za razdoblje 2000. – 2007. godine. Kako Zakon o zaštiti prirode uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti, to pored biološke i krajobrazne raznolikost uključuje i georaznolikost.

Prioriteti u narednom petogodišnjem razdoblju čvrsto su vezani uz proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a u zaštiti prirode to se odnosi na potpuno usklađivanje zakonodavstva uključujući i uspostavljanje provedbenih mehanizama, te na donošenje prijedloga mreže NATURA 2000. Nova Strategija prepoznaje sljedeće opće strateške ciljeve:

• Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske,

• Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama),

• Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.,

• Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima, • Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti,

uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države,

38

• Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja,

• Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.

Strateške smjernice za očuvanje staništa i ekoloških sustava u idućem razdoblju

Zaštićena područja: • izraditi temeljne dokumente upravljanja zaštićenim područjima, • digitalizirati granice i nastaviti reviziju postojećih zaštićenih područja, • vrednovati, kategorizirati i zakonski zaštititi pojedina područja, • osigurati uključivanje zainteresirane javnosti, • unaprijediti sustav upravljanja zaštićenim područjima • rješavati imovinsko­pravne odnose, te povećati udio zemljišta u državnom

vlasništvu unutar zaštićenih područja. Zaštita ekoloških sustava i staništa:

• osigurati preduvjete za učinkovitiju provedbu Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova,

• znanstveno utvrditi ugroženost pojedinih stanišnih tipova u Hrvatskoj te razviti specifične mjere za njihovu zaštitu,

• osigurati preduvjete za zaštitu staništa ugroženih na nacionalnoj i europskoj razini.

Ekološka mreža Republike Hrvatske i NATURA 2000: • osigurati očuvanje svih sastavnica i integriteta ekološke mreže RH i mreže

NATURA 2000, • osigurati financijske mehanizme za provođenje mjera očuvanja ekološke

mreže RH i mreže NATURA 2000.

Strateške smjernice za očuvanje vrsta i gena u idućem razdoblju

Zaštita i očuvanje divljih svojti: • osigurati povoljni status ugroženih svojti u RH te svojti s Dodatka II, IV i V

Direktive o staništima i Dodatka I Direktive o pticama, značajnih za uspostavu mreže NATURA 2000,

• utvrditi točnu rasprostranjenost i status vrsta koje RH predlaže za dopunu dodataka Direktive o staništima,

• znanstveno utvrditi ugroženost neobrađenih skupina divljih svojti te osigurati zaštitu ugroženih, endemskih i reliktnih svojti,

• nastaviti uspostavu nacionalnog sustava praćenja stanja (monitoringa) divljih svojti,

• nastaviti uspostavu informacijskog sustava zaštite prirode koji će uključivati podatke o divljim svojtama,

39

• aktivno provoditi zaštitu migratornih vrsta, • upravljati populacijama velikih zvijeri na nacionalnoj i međunarodnoj razini, • unaprijediti sustav zbrinjavanja i skrbi o ozlijeđenim, otrovanim, bolesnim ili

zaplijenjenim strogo zaštićenim divljim životinjama, • surađivati sa svim relevantnim dionicima u rješavanju problematike

postavljanja otrova u prirodi i njihovog neadekvatnog korištenja. Zaštita i očuvanje udomaćenih svojti:

• osigurati očuvanje kritično ugroženih zavičajnih udomaćenih pasmina i sorti, • unaprijediti sustav poticaja uzgoja i korištenja zavičajnih udomaćenih svojti, • poticati korištenje udomaćenih zavičajnih svojti za održavanje i unaprjeđenje

stanja ugroženih stanišnih tipova. Zaštita „ex­situ“:

• provoditi »ex situ« zaštitu najugroženijih zavičajnih i endemičnih svojti te zavičajnih udomaćenih svojti.

Suzbijanje invazivnih vrsta: • utvrditi postojeće stanje stranih i invazivnih vrsta, ocijeniti njihov utjecaj te

utvrditi i provoditi potrebne aktivnosti pomoću kojih bi se negativni utjecaji uklonili ili smanjili,

• poduzeti potrebne aktivnosti za sprječavanje unosa novih stranih vrsta, • sustavno pratiti rasprostranjenost invazivnih vrsta u Hrvatskoj.

Strateške smjernice za očuvanje krajobraza u idućem razdoblju

• Sustavno pristupiti očuvanju krajobraza kroz međusektorsku suradnju, • Spoznati vrijednosti krajobraza Hrvatske kroz identifikaciju, tipologizaciju i

znanstveno­stručno vrednovanje krajobraza, • Osigurati implementaciju Konvencije o europskim krajobrazima te krajobrazne

osnove.

40

3.3. SEKTORSKE I MEĐUSEKTORSKE INTEGRACIJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

3.3.1. Poljoprivreda

Poljoprivreda je djelatnost koja ima velik posredni i neposredni utjecaj na biološku raznolikost. Najveće površine prirodnih staništa kroz povijest su pretvorene u poljoprivredno zemljište krčenjem šuma ili isušivanjem močvara. Takav je proces naročito bio izražen na prostoru Europe gdje danas gotovo više nema prirodnih staništa.

Pozitivan utjecaj međutim ima ekstenzivno korištenje poljoprivrednih površina (livade, pašnjaci, male oranice okružene živicama) što je u značajnoj mjeri obogatilo biološku raznolikost. Najveći broj vrsta vezan je uz ekstenzivno korištene travnjake koji se u zaštiti prirode smatraju vrlo vrijednim doprirodnim staništima.

U područjima koja nisu imala perspektivu razvoja intenzivne poljoprivrede, događao se proces iseljavanja stanovništva i napuštanja livada, pašnjaka i malih oranica, što je dovelo do zaraštavanja takvih površina s tendencijom ponovnog nadiranja šumske vegetacije koja na prostorima Hrvatske predstavlja prirodni trajni stadij. Ovakav proces je posljednjih petnaestak godina naročito izražen što je ugrozilo opstanak brojnih travnjaka i niza uz njih vezanih biljnih i životinjskih vrsta.

Osim nestankom odgovarajućih staništa, vrste vezane uz poljoprivredna zemljišta ugrožene su često korištenjem sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva.

Novi problem utjecaja poljoprivrede na biološku raznolikost pojavio se nakon 1990. godine uvođenjem u okoliš genetski modificiranih usjeva. U razdoblju od jednoga desetljeća ovi usjevi preplavili su cijeli svijet i u značajnoj mjeri ugrozili postojeću genetsku raznolikost poljoprivrednih udomaćenih svojti kao i prirodnu biološku raznolikost područja u koje su uneseni. U Republici Hrvatskoj službeno još uvijek nema genetski modificiranih usjeva, međutim pitanje je vremena kad će se oni pojaviti, s obzirom na veliku vjerojatnost nenamjernog uvođenja u okoliš, teško provediv nadzor te praksu EU koja već dopušta uvođenje u okoliš određenog broja genetski modificiranih usjeva.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju stalno smanjenje poljoprivrednog zemljišta, Razlika između statističkih podataka koji se temelje na zemljištu koje je uknjiženo u katastar kao poljoprivredno i stvarnog stanja nastala je radi napuštanja i zaraštavanja velikog dijela poljoprivrednog zemljišta te radi gubitka na račun građevinskog zemljišta i infrastrukturnih objekata.

Nova slika stvarnog stanja značajno mijenja i različite procjene koje se temelje na jedinici površine poljoprivrednog zemljišta, kao što je uporaba sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva koja se pokazala znatno većom od ranije procijenjene. Trenutačno je jedna četvrtina ukupnog obradivog zemljišta ostavljena na ugaru ili je neiskorištena. U planinskom i priobalnom području više od polovice poljoprivrednih

41

površina nije redovito obrađivano. Među glavnim razlozima takvog stanja je miniranost zemljišta i intenzivno iseljavanje stanovništva.

Tablica 3.3.1­1. Trend smanjenja pojedinih kategorija poljoprivrednog zemljišta. Površina (ha) Kategorija

2000. 2002. 2004. 2006. Korištene oranice 1.101.000 1.126.000 1.110.000 866.000 Livade 355.000 347.000 322.000 163.000 Pašnjaci 479.000 482.000 443.000 110.000 Vinogradi 59.000 58.000 50.000 31.000 Voćnjaci 70.000 68.000 66.000 46.000 Poljoprivredno zemljište ­ ukupno

2.064.000 2.081.000 1.991.000 1.216.000

Hrvatska je kao zemlja kandidat za ulazak u EU započela izradu Poljoprivredno­ okolišnog programa. Specifičnost predloga hrvatskoga Poljoprivredno­okolišnog programa jest uključivanje poticaja za ekstenzivnu i poluintenzivnu proizvodnju na šaranskim ribnjacima zbog njihove velike važnosti za očuvanje ptica močvarica. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za ruralni razvoj / Upravna direkcija SAPARD/IPARD programa tijekom 2006. godine pristupila je izradi Programa za poljoprivredu i ruralni razvitak za razdoblje 2007. ­ 2013. (IPARD plan), a sastavni dio kojega treba biti i Nacionalni poljoprivredno­okolišni plan koji treba povezati Poljoprivredno­okolišni program sa sustavom Ekološke mreže RH.

Tablica 3.3.1­2. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor poljoprivrede. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 2001 Usvojen Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih prehrambenih proizvoda 2002 Donesena Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske 2003 Donesena Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2003 Izrađen je prvi prijedlog Poljoprivredno­okolišnog programa te započela izrada

novog 2007 Republika Hrvatska uključena u IPARD program EU 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja poljoprivrede, zaštite tla i

zemljišta Ocjena provedbe nacionalne strategije

NSAP­om su zacrtana četiri akcijska plana vezana uz zaštitu biološke raznolikosti u sektoru poljoprivrede. Ti akcijski planovi djelomično su provedeni usvajanjem Zakona o ekološkoj poljoprivredi te prijedlogom Nacionalnog poljoprivredno­okolišnog programa koji se izrađuje u sklopu IPARD programa.

Smjernice za naredno razdoblje • Nastaviti suradnju između tijela nadležnih za zaštitu prirode i za poljoprivredu na donošenju i

provedbi Poljoprivredno­okolišnog programa, • očuvati lokalitete s reprezentativnim ugroženim stanišnim tipovima u okviru ekološke mreže i

mreže NATURA 2000, • očuvati povoljni vodni režim, uključujući visoku razinu podzemne vode na područjima cretova,

vlažnih travnjaka i zajednica visokih zeleni, • smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih travnjaka kao vrijednih

antropogenih staništa vrlo bogatih biološkom raznolikošću, • poticati ekološku poljoprivredu i druge oblike poljoprivrede koji pridonose očuvanju biološke

raznolikosti te pomoći proizvođačima u promidžbi i osiguranju tržišta,

42

• na poljoprivrednim površinama poticati očuvanje bioloških svojti značajnih za stanišni tip, te ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme u prirodu,

• educirati poljoprivredne proizvođače o važnosti očuvanja biološke raznolikosti u poljoprivrednoj praksi,

• održivo koristiti zaštitna sredstva i mineralna gnojiva u poljoprivrednoj proizvodnji, • osigurati provedbu mjera zaštite prirode u poljoprivredi.

3.3.2. Šumarstvo

Geografski položaj Republike Hrvatske na granici eurosibirsko­sjeverno­američke­ mediteranske vegetacijske regije uvjetovao je iznimnu raznolikost šumskih staništa sa 105 šumskih zajednica sukladno Nacionalnoj klasifikaciji staništa te oko 4500 biljnih vrsta i podvrsta.. U usporedbi sa šumama Europe, šumski ekosustavi u Hrvatskoj u vrlo su dobrom stanju. Zagrebačka škola uzgajanja šuma osnova je održavanja prirodnosti i stabilnosti šumskih ekosustava. Isto tako, zakonodavstvo podupire prirodni sastav šuma, opću zaštitu prirode, ne dozvoljava čistu sječu šume i pridržava se načela održivog gospodarenja. Uključivanje smjernica zaštite prirode u gospodarenje šumskim resursima Hrvatske zahtijevaju i načela provedbe FSC certifikata za gospodarenje šumama, kojeg su »Hrvatske šume d.o.o.« dobile za cjelokupno područje kojim gospodare.

Šume i šumska zemljišta u Hrvatskoj obuhvaćaju 2.688.687 ha, što čini 47,5% kopnene površine Hrvatske. Od tog broja u državnom je vlasništvu 2.106.917 ha (78%), a u privatnom 581.770 ha (22%). Šumama u vlasništvu Republike Hrvatske gospodare Hrvatske šume d.o.o, a od 2006. godine za unapređenje gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika nadležna je Šumarska savjetodavna služba.

Okvir 3.3.2­1. Primjer uspješnice ­ Zaštitne šume i šume s posebnom namjenom

Zakonom o šumama propisano je da šume prema namjeni mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom. Zaštitne šume prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine dok su šume s posebnom namjenom: šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskoga sjemena, šume unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićene na temelju propisa o zaštiti prirode, šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane Republike Hrvatske te potrebama utvrđenim posebnim propisima.

Način gospodarenja i upravljanje šumama u zaštićenim područjima i na području ekološke mreže propisuje se Osnovom područja i programom mjera za očuvanje i zaštitu šumskog ekosustava u zaštićenom području i području ekološke mreže sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Gospodarenje zaštitnim šumama i šumama s posebnom namjenom razlikuje se od osnovnog načina gospodarenja tim šumskim tipom, a u osnovi te šume predstavljaju dodatni sustav zaštićenih područja koji ipak još uvijek nije u cijelosti integriran u sustav zaštite prirode.

43

U Hrvatskoj je temeljem Zakona o zaštiti prirode i Zakona o šumama zaštićeno 18,59 % šumskih površina. Šumska područja važna za vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini uključena su u Nacionalnu ekološku mrežu te će biti i sastavni dio prijedloga hrvatskoga dijela Europske ekološke mreže NATURA 2000. S obzirom da se veliki broj načela certifikacije šuma poklapa s načelima Nacionalne ekološke mreže i mreže NATURA 2000, proces izrade i primjene planova upravljanja u dijelovima ekološke mreže prekrivenim šumama bit će znatno lakše provesti no u drugim sektorima. U tom smislu suradnja sa šumarskom strukom već je uspostavljena.

Šumama u Hrvatskoj se gospodari sukladno Zakonu o šumama iz 2005. Temeljem šumskogospodarskih planova utvrđuju se uvjeti za skladno korištenje šuma i šumskog zemljišta i zahvate u tom prostoru, potreban opseg uzgoja i zaštite šuma, te mogući stupanj korištenja te uvjete za gospodarenje životinjskim svijetom. Zakonom o zaštiti prirode propisano je da se prilikom izrade svih šumskogospodarskih planova u njih ugrađuju uvjeti i mjere zaštite prirode koje donosi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, prema stručnim podlogama koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode. Sve šume u strogim rezervatima, nacionalnim parkovima i posebnim rezervatima izuzete su iz gospodarenja sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode. Upravljanje šumama unutar zaštićenih područja definirati će Programi zaštite šumskih ekoloških sustava, kao sastavni dio Planova upravljanja zaštićenim područjima.

Temeljni strateški dokument ovog sektora je Nacionalna šumarska politika i strategija. Cilj zacrtan Strategijom je povećanje doprinosa nacionalnom gospodarstvu održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i biološke raznolikosti.

Tablica 3.3.2­2. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor šumarstva. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 2003 Donesena Nacionalna šumarska politika i strategija 2003 Počela je suradnja sa šumarskom strukom, posebice u smislu uspostave

ekološke mreže i mreže NATURA 2000 2005 Usvojen je drugi nacrt Hrvatskog nacionalnog standarda za FSC certificiranje

šuma 2005 Donesen Zakon o šumama 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja šumarstva

Ocjena provedbe nacionalne strategije Akcijski planovi zacrtani za sektor šumarstva djelomično su provedeni. To se odnosi na ugrađivanje uvjeta i mjera zaštite prirode u planove gospodarenja šumama i u šumarsko zakonodavstvo.

Smjernice za naredno razdoblje • Gospodariti i upravljati šumama na načelima očuvanja sastavnica biološke raznolikosti

šumskih ekosustava, s naglaskom na zaštićena područja, područja ekološke mreže i buduća NATURA 2000 područja,

• pratiti stanje šumskih ekoloških sustava u zaštićenim područjima, područjima ekološke mreže i budućim NATURA 2000 područjima,

• rješavati problem miniranih šumskih površina, • unaprijediti suradnju relevantnih sektora na nacionalnoj i međunarodnoj razini, vezanu uz

provedbu programa NATURA 2000 i očuvanje biološke raznolikosti.

44

3.3.3. Lovstvo

Lovišta u Republici Hrvatskoj se prostiru na površini od 5 508 518 ha. Izuzeti su zaštićeni dijelovi prirode u kojima je posebnim propisima zabranjen lov, more i ribnjaci s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, rasadnici, voćni i lozni nasadi namijenjeni intenzivnoj proizvodnji, te pašnjaci ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju divljači, minirane površine i sigurnosni pojas širine do 100 m, i druge površine na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. U Hrvatskoj je uspostavljeno 1060 lovišta, od toga 315 državnih i 745 zajedničkih, te je u 2008. godini registrirano 51.308 lovaca i 926 pripravnika.

Divljači se u lovištima gospodari na temelju desetogodišnjih planskih akata (lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači), a izvan lovišta programom zaštite divljači. Smeđim medvjedom se gospodari na temelju Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i iz njega proizašlog Akcijskog plana gospodarenja za pojedine godine. Zaštita vuka i risa koji nisu divljač prema Zakonu o lovstvu, već su strogo zaštićene vrste na temelju Zakona o zaštiti prirode, provodi se na temelju posebnih planova upravljanja. Planovima upravljanja i gospodarenja velikim zvijerima utvrđene su smjernice za očuvanje ovih vrsta, što između ostalog uključuje i odgovarajuće usklađivanje lovnog gospodarenja. Na temelju anketa koje su ispunili lovoovlaštenici napravljene su određene analize na području rasprostranjenosti velikih zvijeri. Ovi podaci pokazuju kako se u tri lovne godine (2002. – 2005.) ukupan broj divljači povećavao u svim županijama na području rasprostranjenosti vuka.

Zakonom o zaštiti prirode propisano je da se prilikom izrade lovno­gospodarskih osnova, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači ugrađuju uvjeti i mjere zaštite prirode, čime su stvorene pretpostavke za usklađivanje lovstva sa zaštitom prirode. Zakon o zaštiti prirode također propisuje zabranu unošenja stranih vrsta u prirodu. Iznimke mogu biti dopuštene tek nakon procjene rizika unošenja u prirodu.

Pretjerano prihranjivanje pojedinih vrsta divljači (divlje svinje), čija je namjera isključivo gospodarska, u biološkom smislu pridonosi narušavanju prirodne ravnoteže jer se stvara veća koncentracija od kapaciteta staništa za tu divljač u lovištu.

Trenutno ne postoji posebno sustavno praćenje pojedinih vrsta koje se nalaze na popisima lovnih vrsta u okviru Bernske konvencije, Direktive o pticama i Direktive o staništima. Republika Hrvatska punopravna je stranka Sporazuma o zaštiti afričko­ euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA) od 2000. godine. U okviru ovoga Sporazuma donesen je Akcijski plan kojim se stranke obvezuju na postupno smanjenje te prestanak uporabe olovne sačme i njenu zamjenu čeličnom sačmom pri lovu na ptice močvarice u močvarama i drugim plitkim vodenim površinama. Republika Hrvatska tek treba započeti s aktivnostima u svrhu provedbe ovog Akcijskog plana.

Tablica 3.3.3­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor lovstva. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti

45

2004 Usvojeni su Plan upravljanja risom u Hrvatskoj i Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj

2005 Usvojen je Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj 2005 Usvojeni su novi Zakon o lovstvu i Pravilnik o lovostaji 2006 Usvojeni Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja odnosno

odobrenja lovno­gospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači te Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja središnje lovne evidencije

2006 Započeta izrada baze podataka o broju i vrsti divljači iz državnih lovišta 2007 Pripremljena podloga za Pravilnik o načinu izrade i provođenju studije o procjeni

rizika uvođenja, ponovnog uvođenja i uzgoja divljih svojti Ocjena provedbe nacionalne strategije

NSAP­om je predviđen akcijski plan ugrađivanja mjera zaštite biološke raznolikosti u lovstvo. Donošenjem Zakona o zaštiti prirode i Zakona o lovstvu iz 2005. godine u velikoj je mjeri ostvaren ovaj akcijski plan i stvoreni su preduvjeti za usklađivanje ova dva sektora.

Smjernice za naredno razdoblje • Provoditi program znanstvenog utvrđivanja brojnosti populacija divljači i uspostaviti sustav

praćenja stanja, • pratiti stanje divljači u zaštićenim područjima gdje nisu dopuštene lovne aktivnosti, • unaprijediti suradnju relevantnih sektora na nacionalnoj i međunarodnoj razini vezano uz

provedbu programa NATURA 2000 i očuvanje biološke raznolikosti, • unaprijediti rad i suradnju lovne inspekcije i inspekcije zaštite prirode, • izraditi planove gospodarenja životinjskim vrstama koje imaju stroži režim zaštite prema

direktivama Europske unije, • procijeniti stanje alohtone divljači na otocima i kontinentu i započeti rješavanje ovog problema, • očuvati ptice močvarice i njihova staništa od unosa olovne sačme.

3.3.4. Slatkovodno ribarstvo

Gospodarski ribolov u slatkim vodama je u gospodarskom pogledu vezan je za područje Dunava i dio toka rijeke Save. Gotovo čitavo gospodarenje prepušteno je ovlaštenicima ribolovnog prava, a to su najčešće ribolovne udruge, i temelji se na ribolovno­gospodarskim osnovama. Športski ribolovci glavni su sudionici u ribolovu i najbrojnije zastupljena populacija korisnika slatkih voda.

Ribogojstvo je vezano najvećim dijelom uz šaranske ribnjake koji su u nizinskom dijelu Hrvatske vrlo brojni. Površina i intenzitet proizvodnje u šaranskim ribnjacima u osnovi se znatno smanjio u usporedbi s početkom 1990­tih godina, iako je 2005. i 2006. godine zabilježen neznatan porast. Istovremeno su broj, površina i proizvodnja pastrvskih ribnjaka uglavnom rasli.

Tablica 3.3.4­1. Broj, površina u eksploataciji i proizvodnja ribe na šaranskim ribnjacima.

Godina Broj ribnjaka Površina ribnjaka (ha) Proizvodnja ribe (t) 1997 22 9118 2783 1998 24 9124 2909 1999 20 8967 2836 2000 18 8369 2713 2001 21 7887 3350 2002 19 7786 2549 2003 19 7663 2449 2004 19 7809 2318

46

2005 20 6623 3002 2006 19 6229 3202

Smanjivanje broja šaranskih ribnjaka izravno utječe na biološku raznolikost i zaštitu prvenstveno ptica močvarica, za koje su prostrani poluintenzivno ili ekstenzivno gospodareni ribnjaci u Hrvatskoj osobito vrijedna zamjenska močvarna staništa. Prestanak proizvodnje na ribnjacima dovodi do brzoga obrastanja plitkih vodenih površina te obrastanja i nestanka otvorenih vodenih površina, koje su staništa i izvor hrane za brojne ribojedne ptice močvarice. Republika Hrvatska i prema međunarodnim konvencijama obvezatna je štititi ugrožene i rijetke ptice močvarice i njihova staništa. Radi njihove zaštite postoji prijedlog da se, osim postojećih, odobre dodatne premije po hektaru ribnjaka za ona ribnjačarstva koja se obvežu na način proizvodnje u skladu s načelima zaštite prirode.

Ribolov, uzgoj i zaštitu slatkovodnih riba regulira Zakon o slatkovodnom ribarstvu. Temeljem Zakona o zaštiti prirode strogo su zaštićene pojedine vrste slatkih riba, a ribolovne vrste nalaze se na popisu zaštićenih vrsta. Kao i za ostale djelatnosti vezane uz korištenje prirodnih resursa, Zakon propisuje ugrađivanje mjera i uvjeta zaštite prirode u ribolovno­gospodarske osnove. Taj mehanizam počeo se primjenjivati sredinom 2005. godine. Istim Zakonom zabranjeno je unošenje alohtonih vrsta u doprirodne i prirodne vode, kao i prenošenje takvih vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa.

Temeljni strateški dokument za ribarstvo je Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske iz 2002. Opći cilj ove strategije je očuvati i razviti samoodrživo hrvatsko slatkovodno ribarstvo, čija će proizvodnja zadovoljiti hrvatske potrebe, kao i realnu inozemnu potražnju, poštujući pritom tržišne i ekološke zakonitosti.

Tablica 3.3.4­2. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor slatkovodnog ribarstva i akvakulture.

Godina Dosezi integracije Aktivnosti

2002 donesena Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske 2005 usvojen novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu

Ocjena provedbe nacionalne strategije NSAP­om je zacrtan akcijski plan ugrađivanja mjera zaštite prirode u slatkovodno ribarstvo. Taj je plan djelomično proveden kroz Zakon o zaštiti prirode koji propisuje ugrađivanje mjera i uvjeta zaštite prirode u ribolovno­gospodarske osnove.

Smjernice za naredno razdoblje • Jačati mjere očuvanja biološke raznolikosti u propisima i dokumentima iz područja

slatkovodnog ribarstva, • spriječiti unošenje stranih (alohtonih) vrsta u otvorene vode, posebno Jadranskog slijeva te

započeti s njihovim uklanjanjem, • omogućiti opstanak poluintenzivnog i/ili ekstenzivnog uzgoja na šaranskim ribnjacima, kao

preduvjet održanja njihove ornitološke vrijednosti.

3.3.5. Morsko ribarstvo

47

Prema Zakonu o morskom ribarstvu, morsko ribarstvo podrazumijeva gospodarenje obnovljivim biološkim bogatstvima mora, što obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba i drugih morskih organizama. Sukladno navedenom Zakonu ribolov se dijeli na: gospodarski ribolov – djelatnost lova i sakupljanja zbog stjecanja dobiti, mali ribolov – lov riba i drugih morskih organizama samo za osobne potrebe, športski ribolov – lov riba i drugih morskih organizama u svrhu bavljenja športom i rekreacijski ribolov – lov riba i drugih morskih organizama radi rekreacije.

Ribolov se obavlja brojnim vrstama alata, danas je službeno u upotrebi preko 50 vrsta ribolovnih alata, koji imaju izrazite sinergetske, kumulativne i kompetitivne učinke. Prilikom obavljanja ribolova, u lovinama se pojavljuje velik broj vrsta. Tako se npr. u koćarskim lovinama javlja preko 200, a u lovinama priobalnih alata oko 120 vrsta, od čega je gotovo polovina gospodarski interesantna.

Većina ribljih populacija u Jadranskom moru su biološki jedinstvene, ali ekonomski djeljive između flota različitih država, pa je za dugoročno održivo gospodarenje obnovljivim biološkim resursima nužna suradnja između svih sudionika u ribolovu. Od ukupnog broja zabilježenih vrsta i podvrsta riba u Jadranskom moru njih oko 120 ima danas veću ili manju ekonomsku važnost.

Od ukupne površine Jadranskog mora, koja iznosi 135.000 km2, ribolovno more Republike Hrvatske obuhvaća 55.360 km2. Ribolovno more u Republici Hrvatskoj podijeljeno je u 11 ribolovnih zona. Morske površine NP Brijuni, NP Kornati, NP Krka, NP Mljet, te PP Telaščica i PP Lastovsko otočje ne ubrajaju se u ribolovno more Republike Hrvatske. Ribolov u navedenim zaštićenim područjima propisan je odredbama pravilnika o unutarnjem redu.

Prilikom ribolova može doći i do slučajnog ulova pojedinih strogo zaštićenih vrsta, kao što su morske kornjače i dupini. Praćenjem smrtnosti dupina u razdoblju između 1990. – 2008. utvrđeno je da jednako ugibaju prirodno i stradavaju pod utjecajem čovjeka, uglavnom od zaplitanja u ribarske mreže.

Tablica 3.3.5­1. Postotak smrtnosti dupina u Jadranu prema uzroku u razdoblju 1990. – 2007.

Uzrok smrti Broj Relativni udio Djelatnost čovjeka 25 14,12 Prirodna smrt 30 16,94 Nepoznat uzrok 122 68,92 Ukupno 177 100,00

48

Slika 3.3.5­1. Ulov ribe i drugih morskih organizama u Hrvatskom dijelu Jadrana.

Od drugih vrsta koje se izlovljavaju u komercijalne svrhe, u 2003. i 2004. godini evidentirano je sakupljanje oko 100 t spužvi i 450 kg crvenih koralja po svakoj godini.

Marikultura u Republici Hrvatskoj, osim tova tuna, stagnirala je sve do 2006. godine, kada je zabilježeno povećanje u odnosu na prethodne godine. U tovu tuna zabilježen je rast zbog povećanja broja uzgajališta pa je godine 2006. iznosio 6.700 t. Ukupna proizvodnja školjkaša u 2006. godini procjenjuje se na 3.500 tona dagnji i 1.000.000 komada kamenica.

49

Slika 3.3.5­2. Stanje marikulture od 1999 do 2006. godine.

Tablica 3.3.5­2. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor morskog ribarstva i akvakulture.

Godina Dosezi integracije Aktivnosti

2002 Donesena Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske 2002 Uz potporu Vlade Kraljevine Norveške započeo je projekt «Monitoring i

upravljanje pridnenim ribljim resursima istočnog Jadrana – teritorijalne vode RH (DemMon)»

2003 Temeljem UN Konvencije o pravu mora proglašen zaštićeni ekološko ribolovni pojas (ZERP)

2005 Donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu te pripadajući podzakonski akti

2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja mora, ribarstva i akvakulture Ocjena provedbe nacionalne strategije

Usvajanjem Zakona o morskom ribarstvu i pripadajućih podzakonskih akata te Strategije poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske, djelomično je proveden akcijski plan ugrađivanja mjera razumnog i dugoročnog održivog iskorištavanja bioloških resursa mora u morsko ribarstvo

Smjernice za naredno razdoblje • Korištenje bioloških resursa Jadrana temeljiti na principima održivog gospodarenja • u cilju očuvanja biološke raznolikosti mora, ugraditi uvjete i mjere zaštite u planove/programe

vezane uz morsko ribarstvo te u prostorne planove u dijelu korištenja mora i priobalja • znanstveno­istraživačke programe i projekte usmjeravati prema istraživanjima specifičnih,

vrijednih, ekonomski značajnih i iskorištavanih, osjetljivih, nedovoljno poznatih i ugroženih zajednica, svojti i staništa

3.3.6. Uporaba genetski modificiranih organizama (GMO)

50

U periodu od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske 1999. godine, problematika upotrebe genetski modificiranih organizama značajno se aktualizirala. Značajni pomak ostvaren je zakonskim reguliranjem ove problematike, iako taj proces još uvijek nije dovršen. Zbog složene razdiobe nadležnosti nad različitim aspektima upotrebe GMO­a, uspostava funkcionalnog sustava provođenja zakona bit će složena. U razdoblju prije donošenja prvih ključnih pravnih akata koji reguliraju problematiku uporabe genetski modificiranih organizama, a zbog pojačanog interesa javnosti, Hrvatski sabor je 1998. godine donio Odluku o osnivanju Bioetičkog povjerenstva, na temelju koje ga je Vlada RH 1999. g. osnovala pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. U rujnu 2000. godine Hrvatska je potpisala Protokol o biološkoj sigurnosti pri Konvenciji o biološkoj raznolikosti, koji je Hrvatski sabor ratificirao u svibnju 2002. godine. Za provedbu Protokola o biološkoj sigurnosti nadležno je Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, a sukladno odredbama Protokola imenovana je središnja žarišna točka za Protokol i mehanizam za razmjenu obavijesti i informacija s područja biološke sigurnosti i problematike GMO­a (BCH mehanizam).

Nakon dugotrajnog perioda pravne praznine na području uporabe GMO­a u kojoj se bez legislativnog temelja provodio de facto moratorij (zabrana), 2003. godine donesena su dva ključna pravna akta kojima se uređuje ovo područje i kojima se implementiraju odgovarajući pravni akti Europske unije: Zakon o zaštiti prirode i Zakon o hrani. Radi veće učinkovitosti provedbe zakonskih odredbi, dio Zakona o zaštiti prirode koji se odnosio na GMO izdvojen je i dorađen u zasebni Zakon o genetski modificiranim organizmima. Ovim zakonom središnje i koordinativno tijelo za obavljanje stručnih poslova u vezi s GMO­om je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Ovo Ministarstvo ujedno je sukladno Zakonu o GMO­u i Zakonu o hrani nadležno za stavljanje na tržište GMO­a i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO­a, a koji se koriste kao hrana ili hrana za životinje. Sukladno odredbama Zakona o GMO­u isto ministarstvo je nadležno i za upotrebu GMO­a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO­a u kozmetici, farmaciji i zdravstvenoj zaštiti ljudi Za uporabu GMO­a u zatvorenom sustavu nadležno je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a za namjerno uvođenje u okoliš Ministarstvo kulture. Za uporabu GMO­a kao reprodukcijskog materijala u poljoprivredi i veterini, te kao lijekova u veterinarstvu i sredstava za zaštitu bilja u poljoprivredi nadležno je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Za uporabu GMO­a kao reprodukcijskog materijala u šumarstvu i sredstava za zaštitu bilja u šumarstvu nadležno je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Učinkovita kontrola upotrebe GMO­a zahtijeva donošenje svih podzakonskih akata na temelju Zakona o GMO­u, te osnivanje Vijeća za genetski modificirane organizme, koje će imenovati Odbor za ograničenu uporabu GMO­a i Odbor za uvođenje GMO­a u okoliš. Do sada su doneseni svi provedbeni propisi iz područja ograničene uporabe GMO­a te namjernog uvođenja GMO­a u okoliš, kao i dio propisa iz područja stavljanja GMO­a na tržište. U nadležnim ministarstvima formirane su ustrojstvene jedinice za problematiku GMO­a, ali je potrebna dodatna edukacija djelatnika, kao i nadležnih inspekcijskih službi.

Za učinkovitu provedbu Zakona o genetski modificiranim organizmima i Protokola o biološkoj sigurnosti, nužno je uspostaviti nacionalni mehanizam za razmjenu

51

podataka o biološkoj sigurnosti (BCH mehanizam) te kao sastavni dio toga i jedinstvenu internetsku stranicu na državnoj razini koja sadržava sve potrebne informacije o nacionalnom zakonodavstvu, samom Protokolu, nadležnim tijelima, projektima, aktivnostima i drugo.

Tablica 3.3.6­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor genetički modificiranih organizama.

Godina Dosezi integracije Aktivnosti

2000, 2002 Potpisan je i ratificiran Protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti

2003­2005 Proveden je UNEP/GEF projekt "Razvitak okvira za nacionalnu biološku sigurnost" te su izrađeni nacrti svih potrebnih podzakonskih akata vezanih uz područje GMO­a prema Zakonu o zaštiti prirode iz 2003. godine

2003 Donijet Zakon o hrani 2005 Radi veće učinkovitosti provedbe zakonskih odredbi, dio Zakona o zaštiti prirode

koji se odnosio na GMO izdvojen je i dorađen u zasebni Zakon o genetski modificiranim organizmima Napravljene su web stranice (www.gmo.hr) koje na jednom mjestu objedinjuju sve rezultate spomenutog projekta o biološkoj sigurnosti, zakonodavstvo Republike Hrvatske koje se bavi GMO­ima i ostale informacije vezane za GMO­e

Ocjena provedbe nacionalne strategije U Strategiji problematika uporabe GMO nije znatnije zastupljena. Toj je problematici posvećeni akcijski plan izrade Zakona o GMO­ima, koji je proveden.

Smjernice za naredno razdoblje • Uspostaviti cjelovit zakonodavni i institucionalni sustav kontrole primjene GMO­a, • uspostaviti i održavati nacionalni BCH mehanizam (mehanizam za razmjenu podataka o

biološkoj sigurnosti), • kontinuirano raditi na edukaciji djelatnika nadležnih institucija, inspekcijskih službi i javnosti.

3.3.7. Vodno gospodarstvo

Djelatnost vodnog gospodarstva može imati značajan utjecaj na očuvanje i unapređenje biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Uređenje vodotoka i drugih voda obuhvaća: građenje, tehničko i gospodarsko održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracijsku odvodnju, tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka i vodnog dobra, te druge radove kojima se omogućuju protoci voda i njihovo namjensko iskorištavanje. Sustav voda I. reda čine međudržavne vode, priobalne vode, drugi veći vodotoci, te bujične vode veće snage. Sveukupno u sustav voda I. reda ulazi 10.203 km rijeka, vodotoka, kanala i bujica s pripadajućim regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, od čega 2.252 km obrambenih nasipa, te 63 crpne stanice. Sve ostale vode pripadaju sustavu voda II. reda.

U konceptu integralnog upravljanja sljevovima, koji predstavlja temelj suvremenog pristupa integralnom upravljanju vodama, zaštita biološke i krajobrazne raznolikosti je jedan od ključnih segmenata te je stoga i važna sastavnica kako europskog, tako i nacionalnog zakonodavstva i prakse u ovom sektoru. Republika Hrvatska kao stranka Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa

52

ptica močvarica (Ramsarska konvencija) sukladno tome poduzima mjere radi očuvanja vlažnih staništa.

Vodnogospodarske aktivnosti mogu znatno utjecati na biološku i krajobraznu raznolikost, a posebno na zaštićene prirodne vrijednosti ili ekološki značajna područja (područja ekološke mreže RH). Ugradnja uvjeta i mjera zaštite prirode te smjernica očuvanja ekološke mreže pri donošenju planova upravljanja vodnim područjem te kod pripreme i provedbe zahvata i radnji u vodnom gospodarstvu propisana je Zakonom o zaštiti prirode, Uredbom o proglašenju ekološke mreže i Pravilnikom o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu.

Utjecaji na biološku i krajobraznu raznolikost najčešće su vezani uz upravljanje sljevovima, radove i mjere zaštite od poplava, vađenje riječnog nanosa, održavanje i izgradnju vodnih putova te izgradnju akumulacija i hidroenergetskih objekata.

Vodnogospodarski zahvati mogu utjecati na zaustavljanje nekih prirodnih procesa promjena toka vodotoka, kao i na zaustavljanje poplavljivanja širokih područja oko njih, a uključuju izgradnju vodnih građevina za stabilizaciju obala, oblaganje obala kamenom, presijecanje meandara i rukavaca i dr. Navedeni zahvati se uglavnom izvode radi zaštite od poplava urbanih cjelina, odnosno zemljišta uz dionice vodotoka gdje postoji gospodarsko korištenje zemljišta. Kumulativni učinci planiranih aktivnosti moraju se cjelovito sagledavati kroz izradu planova upravljanja vodnim područjima i koncepcijskim rješenjima uređenja sljevova.

S obzirom na pozitivnu ulogu prirodnih retencija (npr. Odransko, Lonjsko i Mokro polje, neki ribnjaci i dr.) i značaja njihova očuvanja za zaštitu od poplava, naplata vodnih naknada predstavlja financijski teret za proračun javnih ustanova zbog aktivnosti koje javne ustanove provode na njihovu očuvanju.

Vađenje riječnog nanosa može dovesti do ubrzanog produbljivanja korita i sniženja vodostaja sa svim vezanim negativnim procesima, a često i do direktnog ugrožavanja ili nestanka vrijednih staništa riječnih sprudova i zaštićenih svojti.

Održavanje i uređivanje vodnih putova uključuje aktivnosti koje mogu imati negativne utjecaje na biološku i krajobraznu raznolikost (npr. produbljivanje i regulacija korita), čime se uništavaju ili ugrožavaju staništa biljnih i životinjskih svojti.

Izgradnjom novih i uređivanjem postojećih vodnih putova na višu klasu mogu nastati prepreke za kretanje životinja, može doći do poremećaja režima podzemnih voda i gubitka poplavnih područja. Vodni putovi mogu olakšati unos i širenje stranih vrsta, omogućiti širenje zagađenja voda i narušiti krajobraznu vrijednost prostora.

Aktivnosti tehničkog održavanja vodnih putova također mogu utjecati na biološku i krajobraznu raznolikost, te na zaštićene prirodne vrijednosti ili ekološki značajna područja (područja ekološke mreže RH). Stoga je ugradnja uvjeta i mjera zaštite prirode te smjernica očuvanja ekološke mreže pri donošenju planova tehničkog održavanja propisana Zakonom o zaštiti prirode, Uredbom o proglašenju ekološke mreže i Pravilnikom o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu.

53

Utjecaji hidrocentrala i akumulacija na vode i vodene ekosustave mogu biti višestruki. Može doći do promjena u režimu voda, smanjenja količina nanosa što može dovesti do erozije i produbljivanja nizvodnog dijela korita (Drava, Sava i dr). Akumulacije mogu prekriti vrijedna prirodna i doprirodna područja, a brane mogu predstavljati prepreke za kretanje riba i drugih organizama. U krškim područjima je uz hidroenergetske objekte vezana i izgradnja tunela te prevođenje voda između krških sljevova, što može dovesti do poremećaja u režimima podzemnih voda na širem području.

Melioracijska odvodnja i navodnjavanje mogu utjecati na prirodni režim voda. U prošlosti su različitim melioracijskim zahvatima izgubljena brojna, posebice močvarna prirodna područja, a i danas svaka promjena u sustavu može utjecati na opstanak vodenih i močvarnih ekosustava.

Problem predstavlja i utjecaj otpadnih voda na biološku i krajobraznu raznolikost. Stupanj priključenosti sustava javne odvodnje od 40% je još uvijek nedovoljan te dio nepročišćenih otpadnih voda odlazi direktno u okoliš. Također je znatan utjecaj točkastog onečišćenja vezano uz industriju i turizam, posebno na jadranskoj obali. Raspršeno onečišćenje vezano je uz kemijska sredstva i gnojiva u poljoprivredi, eroziju onečišćenog zemljišta, oborinsko otjecanje s urbanih područja, prometnica, neuređenih odlagališta otpada te posljedice rata. Mogući je negativan utjecaj onečišćenja na osjetljiva močvarna i vodena staništa, te krške i podzemne ekološke sustave.

Tablica 3.3.7­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor vodnog gospodarstva.

Godina Dosezi integracije Aktivnosti

2005 Usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama 2005 Izrađena je Strategija upravljanja vodama 2005 Započela je izrada planova upravljanja slivovima 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja kopnenih i otpadnih voda

Ocjena provedbe nacionalne strategije Akcijski plan za vodno gospodarstvo nije proveden.

Smjernice za naredno razdoblje • Pri gospodarenju i upravljanju vodama te održavanju vodnih putova uvažiti načela očuvanja

sastavnica biološke, geološke i krajobrazne raznolikosti vodenih ekosustava, s naglaskom na zaštićena područja, područja EM i buduća NATURA 2000 područja,

• spriječiti narušavanje riječnih ekoloških sustava prekomjernim vađenjem nanosa iz riječnih korita,

• pri izradi planova razvoja vodnih putova osigurati opstanak riječnih ekoloških sustava, • zaštitu od poplava provoditi što je više moguće sustavom prirodnih retencija i očuvanjem

prirodnih poplavnih područja, • pri planiranju hidromelioracijskih radova voditi računa o očuvanju biološke raznolikosti, • razmotriti mogućnost realizacije zajedničkih programa sektora zaštite prirode i vodnog

gospodarstva u zaštićenim područjima, • jačati suradnju vodopravne inspekcije i inspekcije zaštite prirode u provedbi uvjeta i mjera

zaštite prirode u vodnom gospodarstvu, • ojačati institucionalni okvir vodnog sektora i sektora zaštite prirode vezano uz zaštitu vodenih,

a posebno močvarnih staništa.

54

3.3.8. Turizam

Turizam je u Republici Hrvatskoj jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva. U posljednjih desetak godina turizam je omogućio stvaranje značajnih financijskih prihoda, revitalizaciju mnogih ruralnih krajeva naše zemlje kao i promociju zaštićenih područja, posebno nacionalnih parkova i parkova prirode.

U isto vrijeme se u svijetu, a i u našoj zemlji bilježe i negativni učinci turizma. Značajan rast i razvoj turističkih kapaciteta i aktivnosti, te velika koncentracija ljudi često ugrožavaju vrijedna staništa i osjetljive ekosustave, a samim tim i biljne i životinjske vrste. Strategija razvoja hrvatskog turizma prepoznaje da Hrvatska posjeduje iznimno raznolik i očuvan prirodni turistički potencijal koji se mora zaštiti da bi dugoročno pridonosio razvoju turizma. Stoga se ukazuje potreba detaljne analize učinka turizma na pojedina područja, pojedine biljne i životinjske vrste, njihova staništa, kao i cijele ekosustave.

Utjecaj turizma na obalu, otoke i more, te na zaštićena područja potrebno je odvojeno razmotriti. Intenzivna i neplanirana gradnja na obalnom području i otocima već je znatno degradirala krajobrazni identitet i bioraznolikost mnogih biološki i krajobrazno gledano vrijednih područja. Nasipavanjem plaža i priobalja, izgradnjom lukobrana i športsko­rekreativnih lučica već su nepovratno uništena staništa mnogih vrsta s nesagledivim posljedicama za opstanak cijelih prirodnih ekosustava obalnog područja. Masovnim turizmom kojem su još uvijek orijentirani hrvatska obala i otoci, povećava se pritisak i na zaštićena područja, posebno nacionalne parkove i parkove prirode koji se nalaze u blizini obalnog područja i na otocima.

Nekontrolirani broj posjetitelja i neuvažavanje kapaciteta prostora može pogubno djelovati na biološku i krajobraznu raznolikost u ovim područjima. Zbog toga je izuzetno važna uspostava sustava i razvoj metodologije za procjenu kapaciteta prihvata turista i povezanog sustava praćenja kako bi se osiguralo strogo upravljanje protokom turista. Odgovarajući pristup za uspostavu ovog sustava je ne samo smanjenje negativnog utjecaja, nego i poboljšanje kapaciteta prihvata utjecajnog područja i pozitivno djelovanje na izvor nastanka negativnog utjecaja. U okviru različitih edukacijskih programa i oblika interpretacije posjetiteljima se trebaju predstaviti aspekti prirodnih i kulturnih vrijednosti zaštićenih područja kako bi oni prilagodili svoje ponašanje i smanjili negativan utjecaj.

Održivi turizam i ekoturizam smatraju se idealnim okvirima za razvoj turizma. Pojam ekoturizma na neki način obuhvaća sve oblike turizma, a temelji se na održivosti turizma kao ljudske aktivnosti u prostoru koja u najmanjoj mjeri utječe na promjene u užem i širem okruženju. Iako ekoturizam kvantitativno ne zauzima značajno mjesto u turističkom prometu, on pruža mogućnost ostvarivanja cjelogodišnjeg prihoda i povećava zaposlenost u područjima gdje se odvija. Hrvatska zbog svojeg geografskog položaja, iznimno povoljnih klimatskih prilika te očuvane biološke i krajobrazne raznolikosti ima iznimno veliki potencijal za razvoj ekoturizma. Stoga je potrebno definirati njegovu razvojnu strategiju, te ga sustavno razvijati kao prepoznatljiv segment turističke ponude naše zemlje.

Razvoj turizma u Hrvatskoj utjecao je i na povećanje broja posjetitelja u zaštićenim područjima. Tako je u posljednjih 7 godina zabilježen značajan porast broja

55

posjetitelja u svim nacionalnim parkovima, a velikim brojem posjetitelja posebno se ističu NP Plitvička jezera i NP Krka.

Sve jača turistička promocija prirodnih i kulturnih vrijednosti Republike Hrvatske, izgradila je atraktivniji identitet zemlje te dovela do povećanog interesa posjetitelja. Time se također otvorila mogućnost edukacije većeg broja ljudi o značaju zaštite prirode i njenog očuvanja. Svi nacionalni parkovi i parkovi prirode iz godine u godinu obogaćuju svoju turističku, a i edukativnu ponudu za posjetitelje. U svim parkovima postoji mogućnost organiziranog vođenja posjetitelja uz stručna tumačenja te organiziranja izleta za posjet pojedinim posebno zanimljivim i atraktivnim lokalitetima. Broj poučnih staza u posljednjih nekoliko godina se znatno povećao tako da danas u nacionalnim parkovima i parkovima prirode ukupno postoji već dvadesetak poučnih staza.

Porastom broja posjetitelja u nacionalnim parkovima i parkovima prirode osiguravaju se veći prihodi, što ujedno omogućuje usmjeravanje značajnijeg dijela tih sredstava u djelatnost zaštite prirode. Tim sredstvima nacionalni parkovi i parkovi prirode participiraju u izgradnji infrastrukture, istraživanjima, monitoringu i sl. U mnogim zaštićenim područjima prisutan je i umjeren porast razvoja ekoturizma. Prema tome, iako razvoj turizma za zaštićena područja predstavlja potencijalnu opasnost, ujedno omogućuje prikupljanje financijskih sredstava, korist za lokalnu zajednicu, a povećava i svijest javnosti o važnosti zaštite i očuvanja prirode.

Tablica 3.3.8­1. Broj prodanih ulaznica/naknada/registriranih posjetitelja u nacionalnim parkovima Republike Hrvatske od 2000. do 2007.

Godina Zaštićeno područje

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

NP Brijuni 105.706 127.741 139.418 146.928 162.959 157.420 168.431 176.925 NP Kornati 55.550 52.451 50.202 63.018 74.434 61.465 77.096 49.411 NP Krka 367.608 451.314 515.031 555.641 577.877 677.621 670.104 700.828 NP Mljet 33.737 59.381 69.753 83.692 99.662 86.383 83.832 87.816 NP Paklenica 70.363 86.737 105.017 102.183 108.414 113.736 104.071 109.933 NP Plitvička jezera 482.275 597.884 665.108 721.265 749.209 854.914 866.218 925.561 NP Risnjak 7.591 8.067 11.265 12.710 12.945 14.982 15.359 20.593 NP Sjeverni Velebit ­ ­ 5.430 6.293 6.356 10.862 9.724 11.949 Ukupno 1.122.830 1.383.575 1.561.224 1.691.730 1.791.856 1.977.383 1.994.835 2.083.016

Tablica 3.3.8­2. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor turizma. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 2003 Usvojena je Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine 2004 Donesena Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora 2006 Ministarstvo turizma naručilo od Instituta za turizam istraživanje stavova i

potrošnje posjetitelja nacionalnih parkova i parkova prirode 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja turizma

Ocjena provedbe nacionalne strategije Strategijom nije bila posebno obrađena problematika utjecaja turizma na biološku i krajobraznu raznolikost Republike Hrvatske te za njezino rješavanje nije bio zacrtan niti jedan akcijski plan

Smjernice za naredno razdoblje • Jačati značaj zaštite prirode u turističkom sektoru na svim razinama,

56

• razvijati turizam prihvatljiv za zaštitu biološke raznolikosti u pojedinim zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže,

• provoditi edukaciju posjetitelja putem edukacijskih centara za posjetitelje u zaštićenim područjima o prirodnim vrijednostima i važnosti očuvanja zaštićenih područja.

3.3.9. Promet

Promet postaje jedan od gospodarskih sektora koji se najbrže i najopsežnije razvija. Sve vrste prometa – cestovni, željeznički, zračni, pomorski/riječni – utječu na sastavnice biološke raznolikosti. Postojeća prometna infrastruktura – 2.726 km željezničkih prometnica, oko 30.000 km cesta (autoceste, brze ceste i ceste nižeg ranga), vodni putovi, 7 zračnih luka – direktno utječu na staništa kroz koja prolaze.

Glavni su negativni učinci prometnica izravan gubitak ili fragmentacija staništa što dovodi do fragmentacije populacija, degradacija kakvoće staništa, uznemiravanje bukom i svjetlom, onečišćavanje različitim agensima, otvaranje staništa za nove nepoželjne utjecaje, do neposrednog stradavanja životinja u pokušaju prelaska prometnica i rizika ugrožavanja sudionika u prometu. Fragmentacija staništa prepoznata je kao jedan od najvažnijih uzroka smanjenja biološke raznolikosti u Europi. U Hrvatskoj su u posljednjih deset godina izgrađene stotine kilometara novih autocesta koje povezuju unutrašnjost sa sjevernim i južnim obalnim pojasom, istodobno prolazeći kroz Gorski kotar, Liku i Dalmaciju, presijecaju staništa raznih skupina životinja. Na velike infrastrukturne zahvate posebno su osjetljive velike zvijeri, koje trebaju veliki životni prostor. U posljednjih nekoliko godina zabilježen porast smrtnosti velikih zvijeri na prometnicama – vukovi češće stradavaju u prometu na lokalnim prometnicama, a medvjedi na autocestama i na željezničkim prugama.

Osim fragmentacije staništa problem predstavlja i loše postavljena ograda uz autoceste (npr. neadekvatna žičana ograda uz autoceste, koja omogućava prolazak životinja ispod ili preko ograde) te predstavlja opasnost za životinje i ljude u smislu sigurnosti u prometu.

Propusnost autoceste za divlje životinje prati se u suradnji Hrvatskih autocesta i stručnjaka Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 2002. godine izrađena je studija sa smjernicama za prijelaze za životinje. Početkom 2007. godine donesen je i Pravilnik o prijelazima za divlje životinje. Tim su Pravilnikom propisane mjere zaštite te utvrđeni obveznici zaštite i način održavanja prijelaza za divlje životinje preko javnih cesta, drugih prometnica ili građevina koje prelaze preko poznatih putova kretanja divljih životinja.

Na prometnicama često stradavaju i ptice. Na neke vrste to ima zanemariv učinak no kod drugih to može biti jedan od važnijih faktora pada brojnosti, odnosno smanjenja veličine populacija na nekom području (na primjer kod legnja, sivog ćuka i kukuvije). Također, riječni promet može imati veliki negativan utjecaj na ptice močvarice koje su u Hrvatskoj najugroženije jer uređivanje vodnih putova uključuje degradaciju riječnih staništa (npr. uništavanje sprudova, kanaliziranje rijeke i utvrđivanje obala i sl.), ali i močvarnih staništa čiji opstanak ovisi o tim rijekama.

57

Od drugih životinjskih skupina na koje utječe promet, treba spomenuti i vodozemce, koji često stradavaju na prometnicama prilikom migracija. Iako ovaj problem nije riješen na državnoj razini, na temelju pojedinačnih akcija nevladinih udruga, u odgovarajuće propise uvršten je posebni znak koji upozorava na mjesta prelaska vodozemaca preko prometnica.

Okvir 3.3.9­1. Primjer uspješnice ­ Lokacije zelenih mostova u Hrvatskoj. U staništu velikih zvijeri izgrađeno je ili je u izgradnji više od 300 km autocesta, i to od Karlovca do Rijeke, te od Bosiljeva i Splita prema Dubrovniku. Mreža autocesta fragmentira stanište velikih zvijeri u četiri odvojena područja, što uvelike utječe na njihovu prostornu preraspodjelu. Iako te prometnice utječu na kakvoću staništa i mogućnosti kretanja svih životinja, zbog broja i dužine objekata za prijelaz divljih životinja na autocesti, teoretski je osigurana dovoljna propusnost. Naime, prilikom izgradnje prometnica, uz prostore iznad tunela i ispod vijadukta izgrađeni su i tzv. zeleni mostovi kojih je u razdoblju od 1998. do kraja 2007. izgrađeno devet.

Tablica 3.3.9­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor prometa. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 1998­2007 Izgrađeno je ukupno 9 zelenih mostova na novim autocestama te započet

monitoring propusnosti za životinje

58

1999 Nevladina udruga „Hyla“ provodila projekt „Spasimo vodozemce na prometnicama“ u Đelekovcima pokraj Koprivnice

2002 Uz potporu Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH) izrađena studija sa smjernicama za prijelaze za životinje

2003, 2005 Zakonom o zaštiti prirode propisana je zaštita migracijskih puteva divljih životinje 2004, 2005 Usvojeni Planovi upravljanja i gospodarenja velikim zvijerima, koji sadrže

smjernice za očuvanje cjelovitosti njihovih staništa 2007 Donesen Pravilnik o prijelazima za divlje životinje 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja prometa

Ocjena provedbe nacionalne strategije Strategijom nije bila posebno obrađena problematika utjecaja prometa na biološku i krajobraznu raznolikost Republike Hrvatske te za njezino rješavanje nije bio zacrtan niti jedan akcijski plan

Smjernice za naredno razdoblje • Sustavno pratiti utjecaj cestovnih, željezničkih i drugih prometnica na vrste i staništa, • osigurati propusnost izgrađenih i planiranih prometnica za divlje životinje u cilju omogućavanja

dnevnih kretanja i sezonskih migracija.

3.3.10. Energetika

Zbog trenutačne krize energije te onečišćenja okoliša i klimatskih promjena povezanih velikim dijelom s korištenjem energenata, u svijetu je sve više prisutan trend prelaska s konvencionalnih oblika proizvodnje energije na nove obnovljive izvore energije vjetra, sunca, geotermalne energije i biomase. S obzirom na iste trendove u Hrvatskoj potrebno se više usmjeriti na uvođenje obnovljivih izvora energije koji ne proizvode stakleničke plinove. Međutim, kontroverzna pitanja pojavljuju se i oko utjecaja obnovljivih izvora energije na biološku raznolikost.

U Republici Hrvatskoj uspostavljen je zakonodavni okvir koji uređuje područje obnovljivih izvora energije. U potrošnji električne energije cilj je do 2010. postići da se 5,8% energije osigura iz obnovljivih izvora, ne računajući pritom velike hidroelektrane. Daljnji cilj je povećanje udjela na 15% do 2020. godine, što je u skladu s trendovima u EU. Strateški je potrebno u energetskom sektoru razvijati sustave koji omogućuju i potiču štednju, odnosno manji utrošak energije. To uključuje poticaje za učinkovitije sustave proizvodnje, prijenosa i trošenja energije. U pripremi je master plan za energetsku učinkovitost te Nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost, a u planu je donošenje posebnog zakona o energetskoj učinkovitosti.

Vjetroelektrane ­ U Hrvatskoj se trenutačno iz vjetroelektrana ostvaruje proizvodnja od oko 20 MW, a do 2010. očekuje se oko 300 MW. Sve veći broj vjetroelektrana, s druge strane, predstavlja i sve veći potencijalni problem za pojedine vrste ptica i šišmiše. Naime, vjetroelektrane mogu negativno utjecati na ptice, bilo zbog toga što one stradavaju u direktnom sudaru s lopaticama generatora, bilo zbog toga što se mijenja kvaliteta njihovog staništa (buka, uznemiravanje, fragmentacija staništa izgradnjom prilaznih putova i sl.). Negativan utjecaj vjetroelektrana na šišmiše može se očitovati u gubitku staništa, presijecanju migracijskih koridora, dezorijentaciji šišmiša u letu zbog emisije ultrazvuka, stradavanju zbog direktne kolizije s lopaticama vjetroagregata, a novija istraživanja ukazuju i na mortalitet šišmiša prouzročen barotraumom pluća zbog naglog sniženja tlaka zraka u blizini lopatica vjetroagregata u pokretu.

59

U Hrvatskoj se do sada pri odabiru potencijalnih lokacija za izgradnju vjetroelektrana većinom vodilo računa o vjetropotencijalu pojedinih lokacija, a mogući utjecaji na ptice i šišmiše se nisu dovoljno vrednovali, te se nije vodilo računa o kumulativnim učincima postavljanja većeg broja vjetroelektrana na nekom području. Vjetrogeneratore se uglavnom planira postaviti na grebenima brda ili tik ispod njih, to jest na mjestima koja su zbog specifičnih uvjeta (npr. termala) važna za ptice grabljivice, osobito one koje u velikoj mjeri koriste jedrenje kao način leta (npr. orlovi, bjeloglavi supovi). Uz to su grebeni ispod kojih su u tunelu autoceste ili druge prometnice dragocjeni koridori za prelaženje prometnica, a vjetroelektrane ih ometaju svojim postojanjem, radom, bukom i pristupnim cestama. Prema Pravilniku o prijelazima za divlje životinje takova izgradnja nije dozvoljena.

Hidroelektrane ­ Danas se za proizvodnju električne energije godišnje koristi 35.845.700 tisuća m 3 vode, od čega 97.4% iz vodotoka, 2.2% iz akumulacija, a ostalo iz drugih izvora. Izgradnjom hidroelektrana i akumulacijskih bazena značajno se mijenjaju prirodni tokovi rijeka što negativno utječe na čitav niz staništa i pripadajućih životnih zajednica. Naime, rijeke u svom slijevu podržavaju čitav kompleks različitih vodenih i močvarnih staništa jedinstvene dinamike (od samog toka rijeke i riječnih obala, preko močvarnih staništa i vlažnih livada do poplavnih šuma), te je očuvanje prirodnog toka rijeka uvjet održanja raznolikosti ovih staništa i raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Za programe i planove provedbe strategije energetskog razvitka (u izradi) potrebno je izraditi stratešku procjenu utjecaja na okoliš, uključujući ocjenu prihvatljivosti za prirodu, kako bi se utvrdilo koje će od planiranih hidrocentrala imati značajan negativan utjecaj na vrste i staništa na području ekološke mreže. Pri planiranju zahvata izgradnje hidrocentrala propisan je postupak procjene utjecaja na okoliš s ocjenom prihvatljivosti zahvata za prirodu. Tri hidroelektrane na Dravi: HE Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava prve su u RH dobile certifikate ISO 9001 i ISO 14001. Takvu bi certifikaciju (posebno standarda ISO 14001) trebalo napraviti i za sve ostale HE u RH.

Vodovi za prijenos električne energije ­ Kako mreža električnih vodova u Hrvatskoj s vremenom postaje sve gušća, sve se više povećava rizik od stradavanja ptica na električnim vodovima i negativni učinci na populacije, osobito ugroženih vrsta ptica, postaju sve veći. Zakon o zaštiti prirode predviđa mjere zaštite ptica od strujnog udara. Vrlo je važno da se pri planiranju izgradnje novih vodova rade kvalitetne studije utjecaja na okoliš, da se načine realne procjene negativnog učinka planiranog zahvata na ptičje populacije i da se ugrade mjere zaštite tamo gdje je to potrebno. O istim problemima potrebno je voditi računa kod zamjene dotrajalih vodova novim.

Biogoriva ­ Posljednjih nekoliko godina o biogorivima se raspravlja na svim nivoima i u okviru raznih sektora, no za biološku raznolikost relevantni su zaključci i odluke donesene u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, čije je znanstveno tijelo utvrdilo »pozitivne i negativne utjecaje biogoriva na biološku raznolikost u ciklusu od proizvodnje do korištenja«. Također korištenjem određenih kultura i poljoprivrednih površina za proizvodnju biogoriva (npr. repica, kukuruz), smanjuju se površine za proizvodnju hrane. Često se za proizvodnju biogoriva koriste genetski modificirani usjevi te unose strane vrste što je u potpunosti neprihvatljivo za očuvanje biološke raznolikosti. Prisutna je i povećana uporaba kemijskih sredstava radi ubrzanog rasta i proizvodnje usjeva. S razvojem tehnologija i povećanjem korištenja biogoriva potrebno je razvijati i implementirati sustav certificiranja koji omogućuje praćenje

60

podrijetla osnovnih sirovina (GMO, IAS) za biogoriva, te kontrolu održivog korištenja prirodnih resursa (šume, usjevi). Planira se donošenje posebnog zakona o biogorivima do kraja 2008.

Izolirani sustavi ­ U zaštićenim područjima prirode idealni su uvjeti za provedbu pilot projekata korištenja obnovljivih izvora energije i zamjenu konvencionalnih izvora energije kroz ugradnju solarnih kolektora, uporabu biomase i malih vjetrenjača, posebno za opskrbu energijom planinarskih domova, kuća te skloništa, telemetrijskih protupožarnih stanica, zgrada uprava parkova te druge infrastrukture. Neki objekti nisu priključeni na električnu mrežu, bilo zato što nije izgrađena u blizini ili jer nije bilo dopušteno postavljanje stupova za električnu mrežu, stoga koriste agregate/generatore na pogon fosilnim gorivima čija je upotreba problematična.

Tablica 3.3.10­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor energetike. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 2003 Donesen Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja energetike

Ocjena provedbe nacionalne strategije Strategijom nije bila posebno obrađena problematika utjecaja energetike na biološku i krajobraznu raznolikost Republike Hrvatske te za njezino rješavanje nije bio zacrtan niti jedan akcijski plan

Smjernice za naredno razdoblje • Gospodarenje i upravljanje u energetskom sektoru temeljiti na načelima očuvanja sastavnica

biološke i krajobrazne raznolikosti s posebnim naglaskom na zaštićena područja, područje ekološke mreže i buduća NATURA 2000 područja.

3.3.11. Rudarstvo

Sa stajališta zaštite prirode, iskorištavanje mineralnih sirovina koja obuhvaća tehničko­građevni kamen, građevni pijesak i šljunak te ciglarsku glinu ima daleko najveći negativni utjecaj, kako na krajobraznu tako i biološku raznolikost. Prvenstveno se to odnosi na površinske kopove – kamenolome, šljunčare, glinokope i kopove pijeska. Eksploatacija čvrstih mineralnih sirovina odvija se na ukupno 584 odobrena polja (prosječno eksploatacijska polja imaju površinu od 34 ha), koja pokrivaju površinu od oko 21 877 ha, što u odnosu na ukupnu kopnenu površinu Republike Hrvatske iznosi oko 0,38%. Najviše eksploatacijskih polja odobreno je u Splitsko­dalmatinskoj županiji (86) koja zahvaćaju 0,68% površine županije. Statistički gledano, eksploatacijska polja mineralnih sirovina ne obuhvaćaju veliku površinu u Republici Hrvatskoj, ali s obzirom na način pridobivanja sirovina, imaju znatan utjecaj na prirodu, odnosno na biološku i posebno krajobraznu raznolikost. Bilo koji površinski kop, naftno ili plinsko polje ili neki drugi zahvat eksploatacije mineralnih sirovina, unatoč visokim normama zaštite okoliša, ima i negativne utjecaje, a kao najizraženiji negativni učinak jest izmjena prvobitnog izgleda krajobraza. Postojeće otvorene površine kopova u prostoru rezultat su prijašnje eksploatacije. Otvarani su brojni »kamenolomi«, »šljunčare«, »glinokopi« i drugi »rudarski objekti« prema potrebama graditeljstva, ali je izostala njihova sanacija i uređenje koje bi bilo prihvatljivo za okoliš, jer se nije vodilo računa o oblikovanju i prenamjeni završno otkopanih prostora.

61

Tablica 3.3.11­1. Stanje integracije zaštite biološke raznolikosti u sektor rudarstva. Godina Dosezi integracije

Aktivnosti 2008 Izrađen je prijedlog nacionalne liste pokazatelja industrije koji uključuju sektor

rudarstva Ocjena provedbe nacionalne strategije

Strategijom nije bila posebno obrađena problematika utjecaja rudarstva na biološku i krajobraznu raznolikost Republike Hrvatske te za njezino rješavanje nije bio zacrtan niti jedan akcijski plan

Smjernice za naredno razdoblje • Unaprijediti suradnju relevantnih sektora na državnoj i lokalnoj razini vezano uz plansko i

održivo korištenje rudnog blaga uz uvažavanje mjera za očuvanje biološke raznolikosti, • planirati eksploataciju uz paralelnu sanaciju prostora, te sanaciju ili prenamjenu svih

napuštenih (nesaniranih) kopova, • unaprijediti suradnju rudarske inspekcije i inspekcije zaštite prirode.

62

3.4. Napredak prema ciljevima 2010 i provedbi Akcijskog plana

63

3.4.1. Procjena napretka prema ciljevima zaštite i očuvanja biološke raznolikosti do 2010. godine

Tablica 3.4.1­1. Procjena napretka Republike Hrvatske u zaštiti sastavnica biološke raznolikosti. Focal area: Protect the components of biodiversity

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 1. Promote the conservation of the biological diversity of ecosystems, habitats and biomes Target 1.1: At least 10% of each of the world’s ecological regions effectively conserved.

• Coverage of protected areas • Trends in extent of selected biomes, ecosystems and habitats • Trends in abundance and distribution of selected species

BR1 – BR09 • 11,32% nacionalnog područja uključeno u sustav zaštićenih područja RH • zaštićeno 1.050 km 2 morske površine • Ekološka mreža RH obuhvaća 47% kopnenog i 39% morskog teritorija Republike Hrvatske te dva koridora: koridor za morske kornjače te koridor Palagruža­Lastovo­Pelješac (područje važno za selidbu ptica). • 44% nacionalnog teritorija u prijedlogu NATURA 2000

Target 1.2: Areas of particular importance to biodiversity protected

• Trends in extent of selected biomes, ecosystems and habitats • Trends in abundance and distribution of selected species • Coverage of protected areas

BR1 – BR09 • 11,32% nacionalnog područja uključeno u sustav zaštićenih područja RH • zaštićeno 1.050 km 2 morske površine • Ekološka mreža RH obuhvaća 47% kopnenog i 39% morskog teritorija Republike Hrvatske te dva koridora: koridor za morske kornjače te koridor Palagruža­Lastovo­Pelješac (područje važno za selidbu ptica). • 44% nacionalnog teritorija u prijedlogu NATURA 2000

Goal 2. Promote the conservation of species diversity

64

Target 2.1: Restore, maintain, or reduce the decline of populations of species of selected taxonomic groups.

• Trends in abundance and distribution of selected species • Change in status of threatened species

BR07 – BR09

Target 2.2: Status of threatened species improved.

• Change in status of threatened species • Trends in abundance and distribution of selected species • Coverage of protected areas

BR07 – BR09

Goal 3. Promote the conservation of genetic diversity Target 3.1: Genetic diversity of crops, livestock, and of harvested species of trees, fish and wildlife and other valuable species conserved, and associated indigenous and local knowledge maintained.

• Trends in genetic diversity of domesticated animals, cultivated plants, and fish species of major socioeconomic importance • Biodiversity used in food and medicine (indicator under development) • Trends in abundance and distribution of selected species

BR10, BR12

Tablica 3.4.1­2. Procjena napretka Republike Hrvatske u održivom korištenju biološke raznolikosti. Focal area: Promote sustainable use

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 4. Promote sustainable use and consumption. Target 4.1: Biodiversity­based products derived from sources that are sustainably managed, and production areas managed consistent with the conservation of biodiversity.

• Area of forest, agricultural and aquaculture ecosystems under sustainable management • Proportion of products derived from sustainable sources (indicator under development) • Trends in abundance and distribution of selected species • Marine trophic index • Nitrogen deposition • Water quality in aquatic ecosystems

BR09, BR14

65

Target 4.2: Unsustainable consumption, of biological resources, or that impacts upon biodiversity, reduced.

• Ecological footprint and related concepts

BR13

Target 4.3: No species of wild flora or fauna endangered by international trade.

• Change in status of threatened species

BR07 – BR09

Tablica 3.4.1­3. Procjena napretka Republike Hrvatske u smanjenju ugroza biološke raznolikosti. Focal area: Address threats to biodiversity

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 5. Pressures from habitat loss, land use change and degradation, and unsustainable water use, reduced. Target 5.1: Rate of loss and degradation of natural habitats decreased.

• Trends in extent of selected biomes, ecosystems and habitats • Trends in abundance and distribution of selected species • Marine trophic index

BR04 – BR06

Goal 6. Control threats from invasive alien species Target 6.1: Pathways for major potential alien invasive species controlled.

• Trends in invasive alien species BR11

Target 6.2: Management plans in place for major alien species that threaten ecosystems, habitats or species.

• Trends in invasive alien species BR11 • sustavno se provodi uklanjanje invazivne morske alge Caulerpa racemosa • sustavno se provodi uklanjanje invazivne biljke Ambrosia artemisiifolia

Goal 7. Address challenges to biodiversity from climate change, and pollution Target 7.1: Maintain and enhance resilience of the components of biodiversity to adapt to climate change.

• Connectivity/fragmentation of ecosystems

BR02, BR03 KP08 – KP17

• 11,32% nacionalnog područja uključeno u sustav zaštićenih područja RH • zaštićeno 1.050 km 2 morske površine • Ekološka mreža RH obuhvaća 47% kopnenog i 39% morskog teritorija Republike Hrvatske te dva koridora: koridor za morske kornjače te koridor

66

Palagruža­Lastovo­Pelješac (područje važno za selidbu ptica). • 44% nacionalnog teritorija u prijedlogu NATURA 2000

Target 7.2: Reduce pollution and its impacts on biodiversity.

• Nitrogen deposition • Water quality in aquatic ecosystems

KV06 – KV10 Z13

• Broj provedenih PUO • Broj provedenih POUZP

Tablica 3.4.1­4. Procjena napretka Republike Hrvatske u dobara i usluga od biološke raznolikosti. Focal area: Maintain goods and services from biodiversity to support human well­being

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 8. Maintain capacity of ecosystems to deliver goods and services and support livelihoods Target 8.1: Capacity of ecosystems to deliver goods and services maintained.

• Biodiversity used in food and medicine (indicator under development) • Water quality in aquatic ecosystems • Marine trophic index • Incidence of Human­induced ecosystem failure

Target 8.2. Biological resources that support sustainable livelihoods, local food security and health care, especially of poor people maintained.

• Health and well­being of communities who depend directly on local ecosystem goods and services • Biodiversity used in food and medicine

Tablica 3.4.1­5. Procjena napretka Republike Hrvatske u zaštitit tradicijskog znanja i iskustava. Focal area: Protect traditional knowledge, innovations and practices

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 9 Maintain socio­cultural diversity of indigenous and local communities Target 9.1. Protect traditional knowledge, innovations and practices.

• Status and trends of linguistic diversity and numbers of speakers of indigenous languages • Additional

N/A

67

indicators to be developed

Target 9.2. Protect the rights of indigenous and local communities over their traditional knowledge, innovations and practices, including their rights to benefit­sharing.

• Indicator to be developed N/A

Tablica 3.4.1­6. Procjena napretka Republike Hrvatske u ravnopravnom korištenju genetičke raznolikosti. Focal area: Ensure the fair and equitable sharing of benefits arising out of the use of genetic resources

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 10. Ensure the fair and equitable sharing of benefits arising out of the use of genetic resources Target 10.1. All access to genetic resources is in line with the Convention on Biological Diversity and its relevant provisions.

• Indicator to be developed BR12 – djelomice

Target 10.2. Benefits arising from the commercial and other utilization of genetic resources shared in a fair and equitable way with the countries providing such resources in line with the Convention on Biological Diversity and its relevant provisions

• Indicator to be developed BR12 ­ djelomice

Tablica 3.4.1­7. Procjena napretka Republike Hrvatske u osiguravanju dostatnih sredstava za provedbu Konvencije. Focal area: Ensure provision of adequate resources

Goals and targets Relevant CBD indicators National indicator Assesment of progres Goal 11: Parties have improved financial, human, scientific, technical and technological capacity to implement the Convention

68

Target 11.1: New and additional financial resources are transferred to developing country Parties, to allow for the effective implementation of their commitments under the Convention, in accordance with Article 20.

• Official development assistance provided in support of the Convention

BR18 Republika Hrvatska je zemlja u tranziciji i trenutno nije u mogućnosti osigurati financijsku pomoć zemljama u razvoju

Target 11.2: Technology is transferred to developing country Parties, to allow for the effective implementation of their commitments under the Convention, in accordance with its Article 20, paragraph 4.

• Indicator to be developed N/A Republika Hrvatska je zemlja u tranziciji i trenutno nije u mogućnosti osigurati financijsku pomoć zemljama u razvoju

3.4.2. Procjena napretka u ostvarivanju ciljeva i zadaća Strateškog plana Konvencije

Tablica 3.4.2­1. Procjena napretka u ostvarivanju vodeće uloge Konvencije u zaštiti biološke raznolikosti. Strategic goals and objectives Possible indicators Progress assesment

Goal 1: The Convention is fulfilling its leadership role in international biodiversity issues. 1.1 The Convention is setting the global biodiversity agenda. 1.2 The Convention is promoting cooperation between all relevant international instruments and processes to enhance policy coherence. 1.3 Other international processes are actively supporting implementation of the Convention, in a manner consistent with their respective frameworks.

CBD provisions, COP decisions and 2010 target reflected in workplans of major international forums

1.4 The Cartagena Protocol on Biosafety is widely implemented.

69

1.5 Biodiversity concerns are being integrated into relevant sectoral or cross­sectoral plans, programmes and policies at the regional and global levels.

Possible indicator to be developed: Number of regional/global plans, programmes and policies which specifically address the integration of biodiversity concerns into relevant sectoral or cross­sectoral plans, programmes and policies Application of planning tools such as strategic environmental assessment to assess the degree to which biodiversity concerns are being integrated Biodiversity integrated into the criteria of multilateral donors and regional development banks

1.6 Parties are collaborating at the regional and subregional levels to implement the Convention.

Possible indicator to be developed: Number of Parties that are part of (sub­) regional biodiversity­related agreements

Tablica 3.4.2­2. Procjena napretka Hrvatske o poboljšanju ukupnih uvjeta za provedbu Konvencije. Strategic goals and objectives Possible indicators Progress assesment

Goal 2: Parties have improved financial, human, scientific, technical, and technological capacity to implement the Convention. 2.1 All Parties have adequate capacity for implementation of priority actions in national biodiversity strategy and action plans. 2.2 Developing country Parties, in particular the least developed and the small island developing States amongst them, and other Parties with economies in transition, have sufficient resources available to implement the three objectives of the Convention.

Official development assistance provided in support of the Convention (OECD­DAC Statistics Committee)

2.3 Developing country Parties, in particular the least developed and the small island developing States amongst them, and other Parties with economies in transition, have increased resources and technology transfer available to implement the Cartagena Protocol on Biosafety. 2.4 All Parties have adequate capacity to implement the Cartagena Protocol on Biosafety.

70

2.5 Technical and scientific cooperation is making a significant contribution to building capacity.

Indicator to be developed consistent with VII/30

Tablica 3.4.2­3. Procjena učinkovitosti Nacionalne strategije biološke raznolikosti u provedbi ciljeva Konvencije. Strategic goals and objectives Possible indicators Progress assesment

Goal 3: National biodiversity strategies and action plans and the integration of biodiversity concerns into relevant sectors serve as an effective framework for the implementation of the objectives of the Convention. 3.1 Every Party has effective national strategies, plans and programmes in place to provide a national framework for implementing the three objectives of the Convention and to set clear national priorities.

Number of Parties with national biodiversity strategies

Hrvatska je 2008. godine donijela drugu generaciju Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

NEM EMERALD NATURA 2000

3.2 Every Party to the Cartagena Protocol on Biosafety has a regulatory framework in place and functioning to implement the Protocol.

2002. godine ratificiran Protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti 2003. godine donesen Zakon o hrani 2005. godine donesen Zakon o genetski modificiranim organizmima 2006. godine donesen Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš

3.3 Biodiversity concerns are being integrated into relevant national sectoral and cross­sectoral plans, programmes and policies.

To be developed Percentage of Parties with relevant national sectoral and cross­sectoral plans, programmes and policies in which biodiversity concerns are integrated

3.4 The priorities in national biodiversity strategies and action plans are being actively implemented, as a means to achieve national implementation of the Convention, and as a significant contribution towards the global biodiversity agenda.

To be developed Number of national biodiversity strategies and action plans that are being actively implemented

Provodi se postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu Provodi se postupak procjene utjecaja na okoliš Doneseno i aktivno se provodi 5 planova upravljanja zaštićenim područjima

Tablica 3.4.2­4. Procjena učinkovitosti uključivanja javnosti u provedbu ciljeva Konvencije.

71

Strategic goals and objectives Possible indicators Progress assesment Goal 4: There is a better understanding of the importance of biodiversity and of the Convention, and this has led to broader engagement across society in implementation. 4.1 All Parties are implementing a communication, education, and public awareness strategy and promoting public participation in support of the Convention.

Possible indicator to be developed: Number of Parties implementing a communication, education and public awareness strategy and promoting public participation Percentage of public awareness programmes/projects about the importance of biodiversity Percentage of Parties with biodiversity on their public school curricula

4.2 Every Party to the Cartagena Protocol on Biosafety is promoting and facilitating public awareness, education and participation in support of the Protocol. 4.3 Indigenous and local communities are effectively involved in implementation and in the processes of the Convention, at national, regional and international levels.

To be developed by the Ad Hoc Open­ended Working Group on Article 8(j)

4.4 Key actors and stakeholders, including the private sector, are engaged in partnership to implement the Convention and are integrating biodiversity concerns into their relevant sectoral and cross­sectoral plans, programmes and policies.

To be developed Indicator targeting private sector engagement, e.g. Voluntary type 2 partnerships in support of the implementation of the Convention

72

DODATAK I. OBAVIJEST O UGOVORNOJ STRANCI I PRIPREMI NACIONALNOG IZVJEŠĆA

D.I.1. PODACI O UGOVORNOJ STRANCI IZVJESTITELJICI

Contracting Party / Ugovorna Stranka Republic of Croatia / Republika Hrvatska

N N A A T T I I O O N N A A L L F F O O C C A A L L P P O O I I N N T T

Full name of the institution / Puno ime nadležnog tijela

Ministry of Culture / Ministarstvo kulture

Name and title of contact officer Ime i funkcija službenika za kontakt

Andrea Štefan Martinić Head of Department for Strategic Planning in Nature Protection and EU Integration / Načelnica Odjela za strateško planiranje u zaštiti prirode i EU integracije

Mailing address

Ministry of Culture, Nature Protection Directorate, Runjaninova 2, HR­10000 Zagreb / Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, Runjaninova 2, HR­10000 Zagreb

Telephone +385 1 4866 124 +385 1 4866 186

Fax + 385 1 4866 100

E­mail andrea.stefan@min­kulture.hr

C CO ON NT TA AC CT T O OF FF FI IC CE ER R F FO OR R N NA AT TI IO ON NA AL L R RE EP PO OR RT T ( (I IF F D DI IF FF FE ER RE EN NT T F FR RO OM M A AB BO OV VE E) )

Full name of the institution

Name and title of contact officer

Mailing address

Telephone

Fax

E­mail

S S U U B B M M I I S S S S I I O O N N

Signature of officer responsible for submitting national report

Date of submission

73

D.I.2. NAČIN RADA NA IV. NACIONALNOM IZVJEŠĆU

Četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske o biološkoj raznolikosti izrađeno je u okviru projekta kojeg je financijski pomogao GEF, a proveo UNDP. Projekt je proveden u razdoblju rujan 2008. – ožujak 2009., a izvršna agencija projekta bilo je Ministarstvo kulture.

Četvrto nacionalno izvješće temelji se na novoj Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08) koja je usvojena u studenom 2008. godine, nakon temeljite analize stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske te provedenog postupka javne rasprave. Ministarstvo kulture pokrenulo postupak izrade nove Strategije na osnovi prijedloga Izvješća o stanju prirode i zaštiti prirode za razdoblje 2000. – 2007. godine, kojeg je izradio Državni zavod za zaštitu prirode.

Obzirom da Strategijom iz 1999. nije bila cjelovito sagledana georaznolikost, odnosno zaštita nežive prirode, novom Strategijom otklonjen je taj nedostatak. Tako je i sa strateško stanovišta obuhvaćena neživa priroda koja već uživa zaštitu temeljem važećeg Zakona o zaštiti prirode. Naime, Zakon uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti, što pored biološke i krajobrazne raznolikost uključuje georaznolikost, odnosno minerale, sigovine i fosile. Stoga nova Strategija, pored biološke i krajobrazne raznolikosti, kao posebno poglavlje obrađuje i problematiku zaštite geološke raznolikosti.

S ciljem analize provedbe Strategije iz 1999. godine te određivanja novih strateških ciljeva, smjernica i prioritetnih akcijskih planova kao sastavnih dijelova nove Strategije, Odlukom ministra kulture iz 2006. imenovani su članovi 10 radnih skupina: 1. Radna skupina za vrste, staništa, krajobraze, minerale, sigovine i fosile 2. Radna skupina za zaštićena područja 3. Radna skupina za prostorno planiranje i ocjenu utjecaja na prirodu 4. Radna skupina za poljoprivredu (uključujući GMO) i ribarstvo 5. Radna skupina za šumarstvo i lovstvo 6. Radna skupina za vodno gospodarstvo 7. Radna skupina za turizam 8. Radna skupina za promet, energetiku i rudarstvo 9. Radna skupina za obrazovanje, obavješćivanje i sudjelovanje javnosti 10. Radna skupina za zakonodavni i institucionalni okvir

U radne skupine su imenovani predstavnici nadležnih tijela državne uprave, stručnih institucija, javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, inspekcijskih službi, znanstvenih institucija, gospodarskog sektora te nevladinih udruga. Uključivanjem širokog kruga sudionika u izradu Strategije željelo se integrirano pristupiti zaštiti prirode te time stvoriti preduvjete za ugradnju odrednica biološke raznolikosti u sve relevantne sektore. Radne skupine započele su s radom u srpnju 2006. godine, ali se s upućivanjem Strategije u proceduru javnih konzultacija i donošenja čekalo do proglašenja ekološke mreže.

Republike Hrvatske u listopadu 2007. godine (Uredba o proglašenju ekološke mreže, NN 109/07). Stupanjem na snagu ove Uredbe stvorile su se pretpostavke za cjelovitu i sustavnu zaštitu vrsta i staništa i izvan zaštićenih područja, integriranje mjera zaštite

74

i održivog korištenja prirode u sve relevantne sektorske i međusektorske propise, planove, programe i strategije, kompatibilnost zaštite prirode u Republici Hrvatskoj sa zaštitom prirode razvijenih zemalja Europe i svijeta, te za uključivanje Republike Hrvatske u europske integracijske procese i lakšu primjenu i ispunjenje sadašnjih i budućih obveza koje iz njih proizlaze.

Izvješće o stanju prirode na kojem se temelji nova Strategija obuhvatilo je pregled stanja od 2000. do kraja 2007. godine. Nova Strategija zaključno sagledava stanje do kraja lipnja 2008. godine, čime su obuhvaćene promjene u institucionalnom, zakonodavnom i provedbenom okviru zaštite prirode koje su se dogodile proglašenjem ekološke mreže RH, kao i donošenjem velikog broja novih propisa do sredine 2008. godine.

Od 30. lipnja do 3. rujna 2008. godine Konačni nacrt strategije bio je dostupan na internet stranicama Ministarstva kulture u svrhu prikupljanja primjedbi, prijedloga i mišljenja zainteresirane javnosti. Također je od 30. lipnja 2008. na internet stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode bio dostupan Prijedlog izvješća o stanju prirode. 3. rujna 2008. godine održano je javno izlaganje Konačnog nacrta strategije Republike Hrvatske te predstavljanje Prijedloga izvješća. Radne skupine su razmotrile pristigle primjedbe i usuglasile tekst pojedinih poglavlja, ciljeva, smjernica i akcijskih planova, nakon čega je Ministarstvo kulture utvrdilo Konačni nacrt Strategije te ga uputilo nadležnim tijelima državne uprave na očitovanje, prije upućivanja u proceduru Vlade RH te saborsku proceduru. Isto tako Ministarstvo kulture utvrdilo konačni tekst Izviješća o stanju prirode i zaštiti prirode za razdoblje 2000.­2007. Konačni nacrt Strategije te Izvješće upućeni su u proceduru Vlade Republike Hrvatske krajem rujna 2008., a zatim tijekom listopada u saborsku proceduru. Odbor za zaštitu okoliša Hrvatskog Sabora, kao matični odbor, proveo je na svojoj 12. sjednici održanoj 22. listopada 2008. dodatnu raspravu o Konačnom nacrtu Strategije te Izvješću kojoj su prisustvovali predstavnici javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima, parkovima prirode te zaštićenim prirodnim vrijednostima županija, kao i predstavnici nevladinih organizacija, gdje je dana preporuka za usvajanje Strategije i Izvješća. Nova Strategija i akcijski plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske kao i Izvješće o stanju prirode i zaštiti prirode za razdoblje 2000. – 2007. usvojeni su na 7. sjednici Hrvatskog Sabora održanoj 28. studenog 2008. godine.

Obzirom da je Strategija tek nedavno donesena i to uz opsežno sudjelovanje stručne javnosti, prilikom izrade četvrtog Nacionalnog izvješća Republike Hrvatske o biološkoj raznolikosti nije bilo potrebno provoditi tako sveobuhvatan postupak uključivanja različitih grupacija dionika. No ipak, u okviru projekta izrade četvrtog Nacionalnog izvješća Republike Hrvatske o biološkoj raznolikosti također su pored stručnjaka iz područja zaštite prirode sudjelovali i stručnjaci iz područja prometa, energetike, zaštite okoliša, poljoprivrede, šumarstva te predstavnici nevladinih organizacija. Predstavljanje nacrta četvrtog Nacionalnog izvješća Republike Hrvatske o biološkoj raznolikosti za sve uključene dionike održat će se 27. veljače 2009. godine, a nacrt je dostupan na internetskoj stranici Ministarstva kulture u periodu od 24. veljače 2009. godine. Tijekom tog perioda prikupljat će se dodatna mišljenja i sugestije.

75

DODATAK II. DODATNI IZVORI PODATAKA

D.II.1. PROPISI

Godina donošenja Naziv Zakoni

2003 Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2005 Zakon o genetsli modificiranim organizmima 2005 Zakon o vodama 2005 Zakon o šumama 2005 Zakon o lovstvu 2005 Zakon o slatkovodnom ribarstvu 2005 Zakon o morskom ribarstvu 2007 Zakon o zaštiti okoliša

2008 Zakon o zaštiti prirode 2008 (2004) Zakon o zaštiti zraka

Uredbe

2005 Uredba o postupku javnog uvida kod proglašenja zaštićenog područja

2007 Uredba o proglašenju ekološke mreže Republike Hrvatske 2007 Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj 2008 Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša 2008 Uredba o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša

Pravilnici

2004 Pravilnik o posebnim staništima riba i drugih morskih organizama i regulacija ribolova

2005 Pravilnik o uvjetima držanja, načinu obilježavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu

2006 Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova

2006 Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim 2006 Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama 2006 Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih

organizama u okoliš 2007 Pravilnik o prijelazima za divlje životinje 2007 Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu 2007 Pravilnik o sadržaju i načinu provedbe plana mjera za otklanjanje

nekontroliranog širenja genetski modificiranih organizama u okoliš 2007 Pravilniik o sadržaju i načinu podnošenja prijave za namjerno uvođenje

genetski modificiranih organizama u okoliš 2008 Pravilnik o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i

drugog prometa 2008 Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša 2008 Pravilnik o načinu izrade i provođenju studije o procjeni rizika uvođenja,

ponovnog uvođenja i uzgoja divljih svojti

76

D.II.2. STRATEŠKI DOKUMENTI

Godina donošenja Naziv 1999 Državni plan za zaštitu voda 1999 Plan intervencije u zaštiti okoliša 2002 Nacionalna strategija zaštite okoliša 2003 Nacionalna šumarska politika i strategija

2008 Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske

2008 Strategija upravljanja vodama 2008 Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od

2008. – 2011.

D.II.3. POPIS PUBLIKACIJA

Godina izdanja Naslov Izdavač 1999 Pregled stanja biološke i krajobrazne

raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša

2003 Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja

2004 Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske

Državni zavod za zaštitu prirode

2005 Nacionalna ekološka mreža – Važna područja za ptice u Hrvatskoj

Državni zavod za zaštitu prirode

2005 Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2006 Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2006 Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske

Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2006 Crvena knjiga sisavaca Hrvatske Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2006 Biološka raznolikost Hrvatske – Priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja

Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2006 Biološka raznolikost i pregled stanja travnjaka Fauna & Flora International

77

­ priručnik

2008 Crvena knjiga vretenaca Hrvatske. Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2008 Crvena knjiga gljiva Hrvatske Ministarstvo kulture/Državni zavod za zaštitu prirode

2008 Šumska staništa i šumske zajednice u Hrvatskoj, Nacionalna ekološka mreža

Državni zavod za zaštitu prirode

D.II.4. WEB STRANICE

Institucija/Projekt WEB stranica Ministarstvo kulture www.min­kulture.hr Državni zavod za zaštitu prirode www.dzzp.hr Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva www.mzopu.hr Agencija za zaštitu okoliša www.azo.hr Narodne novine www.nn.hr

www.gmo.hr