ČESI U SARAJEVU 1878 – 1918 - theses.cz · - Josip Pospišil. Po č ... 2 Hadžibegovi ć Ilijas: Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine XIX stolje ća

Česi u Sarajevu Poloni Željka

1

Izvorni naučni – magistarski rad

ČESI U SARAJEVU

1878 – 1918

Katedra historie Filozofické fakulty

Univerzity Palackého, Olomouc

Poloni Željka

Abstrakt: U ovom radu autorica analizira socijalnu, ekonomsku i kulturnu strukturu

Čeha u Bosni i Hercegovini. Rad obuhvata period od Berlinskog kongresa 1878 do1914.

godine. Pri tome koristi originalnu arhivsku grañu i statističke pokazatelje. Rad je podijeljen

tako da govori o strukturi Čeha u okviru državnih okvira u kojima se Bosna i Hercegovina

nalazila u tom razdoblju: Sastoji se od sedam cjelina koje približavaju saznanja o životu Čeha

austrougarskog perioda. U svakoj od ovih cjelina Česi su djelovali u Bosna i Hercegovina tako

da su imali specifične kontakte sa Češkom i Česima nastojeći ih održati stalnim naporima

čuvanja uspomena na domovinu iz koje su došli.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, nacionalne manjine, Austro – Ugarska, Česi,

socijalna, ekonomska i kulturna struktura stanovništva.


2

Sadržaj

Str.

Uvod 7

I Poglavlje: Istorijski pregled 20

Politička podloga Bosne i Hercegovine u doba pred i poslije

1878.godine. Historijski pregled pred okupaciju 20

Berlinski kongres. Okupacija i Aneksija. Problemi oko

bosanskohercegovačkog državno – pravnog položaja 21

Organizacija Austro – Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini.

Državni administrativno – vojni aparat uprave 23

- Činovništvo 24

- Vojska i žandarmerija 29

- Pregled udjela Čeha u upravi austrougarske vlasti 31

Politička podloga Sarajeva u doba pred i poslije 1878. godine 37

Gradska uprava Sarajeva 40


3

- Civilni odjel za cjelokupnu upravu u Bosni i Hercegovini- 40

II Poglavlje: Pregled istorije odnosa Češke i Bosne i

Hercegovine 43

Kontakti pred i nakon 1878. godine 43

- Putopisi 47

- Periodične kulturne posjete iz Češke Sarajevu 47

III Poglavlje: Demografske prilike 50

Stanovništvo. Generalni podatci o demografskim prilikama i

popisi stanovništva u periodu Austro – Ugarske vladavine 50

Socijalna struktura stanovništva 57

Češko stanovništvo u Bosni i Hercegovini 58

Kolonizacija stranaca u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro –

Ugarske uprave. Kratki pregled s posebnim osvrtom na Čehe. 62

IV Poglavlje: Opšti pregled udjela Čeha u ekonomskom i

privrednom životu Bosne i Hercegovine i Sarajeva u vrijeme Austro

– Ugarske uprave 67

Grañevinska djelatnost u Sarajevu. Arhitektura. Doprinos 67


4

čeških arhitekata

Arhitekti, Grañevinari 69

- Josip Pospišil. Početak moderne arhitektonsko-

urbanističke misli i prakse u BiH 69

- Graditelji Sarajeva. Karlo Pařik. Ostali značajni Češki

arhitekti 71

Grañevinari. Grañevinske firme 77

Zidari 78

Geodezi 78

- Izrada regulacionog i gradskog plana grada Sarajeva 79

Kamenorezci 80

Firme u vlasništvu Čeha. Korporativne i samostalne firme. 80

Štamparije i knjžare. Štampana periodika – listovi 84

- Bosansko – hercegovačke novine ili Sarajevski list.

Djelovanje Jana Lukeša 86

- Bosnische Correspondenz 89

- Die Occupation 89


5

Fotografija i fotografi. Djelovanje Emila Balčareka 90

Zanatlije i trgovina 92

V Poglavlje: Obrazovne institucije 94

Češki učitelji, nastavnici i profesori na Sarajevskim školama 95

Slikarska škola. Djelovanje Ferdinanda Velca 98

Muzička škola. Djelovanje Matějovský Františeka 100

Tehnička ili Zanatlijska škola 101

Uzajamni kontakti u obrazovanju 102

VI Poglavlje: Pregled naučnih institucija. Naučni radnici 103

Naučne, kulturne i društvene prilike 103

Naučne institucije i zavodi 103

Glasnik Zemaljskog muzeja. Djelovanja Truhelke, Fiale,

Radimskog i Katzera 107

Češki trgovački muzej 117

VII Poglavlje: Kulturni pregled 119


6

Kulturna društva Sarajeva u periodu od 1878 – 1918. Češka

kulturna društva 119

Česky lidové vzdělávaci odbor 121

Češka beseda 122

Lutkarsko pozorište Češke besjede 124

Muzički život 127

Zaključak 130

Summary 132

Popis slika 134

Izvori i literatura 135


7

-Uvod-

Našavši se u Monarhiji i Bosanci i Česi su bili državljani iste države bez obzira kako su

se privatno osjećali, jer su u periodu od 1878. do 1918. godine, bili su državljani jedne države.

Austro – Ugarska je bila državna tvorevina koju su Česi smatrali svojom domovinom. Sticajem

okolnosti i Bosna i Hercegovina se našla u njoj. Meñutim, ne bi se baš moglo reći da su je

bosanskohercegovački narodi smatrali nečim svojim, kao što je to bio slučaj kod drugih naroda

koji su bili u sklopu Monarhije. Kako – god, mi ovdje nećemo razmatrati patriotske osobenosti

ovih naroda. I prije su se ova dva naroda mogla smatrati slavensko – bratskim, sada su bili

povezati još jednim vrlo značajnim faktorom, i nije ni čudno što su se toliki Česi, Poljaci i

Slovaci obreli baš ovdje.

Monarhija je bila jaka i stabilna državna tvorevina. Za nju bi malo ko 1878. i 1908.

godine, mogao reći da će se baš zauzimanjem još jedne teritorije, u ovom slučaju Bosne i

Hercegovine, iz istog razloga i raspasti. Naravno da ne možemo reći da je Bosna i Hercegovina

razlog njenog raspada, ali se situacija i slijed dogañaja mogu pratiti i iz ovoga ugla.

Za nas je ovdje zanimljiv i specifičan bio razvoj dogañaja koji se tiče Čeha i njihovog

dolaska u Sarajevo na početku Austro – Ugarske uprave, a onda i njihov život u Sarajevu.

Kako smo već naveli, Austro – Ugarska je predstavljala sigurnu i perspektivnu državu u

kojoj su mogli razni narodi živjeti u meñusobno dobrim odnosima. Za nju bi se moglo reći da je

u ovom vremenu predstavljala multietničku i multinacionalu tvorevinu. S toga je sasvim logičan

ovoliki priliv stranaca u Sarajevo. Pravno to i nisu bili stranci s obzirom da su bili iz iste države.


8

Ova se situacija najviše osjeća u Sarajevu, gdje se i češko prisustvo, izmeñu ostalog, doživljava

kao nešto novo i drugačije, jednom riječju strano. Naročito jer Sarajlije nemaju taj osjećaj

zajedništva sa grañanima Austro – Ugarske monarhije.

Kod Čeha, s druge strane to nije slučaj. Oni se ovdje osjećaju kao i u svakom drugom

kutku Monarhije. Oni se u Sarajevu osjećaju kao na svome teritoriju. S toga kada ovdje dolaze,

oni se ne ustručavaju ostati, izgraditi dom, otvoriti firmu... Zahvaljujući ovome momentu mi i

danas imamo postotak stanovništva koji je Češkog porijekla.

Sama po sebi, tema Česi u Sarajevu je prilično široka i nije istražena onako kako

zaslužuje. Češka populacija u Sarajevu je brojala prilično veliki broj stanovnika, koji su vrlo

aktivno učestvovali u životu grada. Oni su doslovno zaslužni za njegov fizički, kulturni, socijalni

i ekonomski rast. Upravo ove činjenice su navele autoricu da se pozabavi ovom temom.

Dosadašnji naučno – istraživački radovi se nisu bavili ovom temom u širem smislu.

Tačnije, kada se bolje prouči objavljena literatura na ovu temu lako ćemo zaključiti da se vrlo

malo ili gotovo se nimalo istraživača nije bavilo ovom temom. Gotovo da nema literature koja se

bavi Česima u Bosni i Hercegovini, uopšte, a pogotovo ne na jednom području bilo to u Sarajevu

ili na nekom drugom manjem mjestu. Od nacionalnih, etničkih ili religijskih skupina koje su

naseljavale Bosnu i Herecegovinu u ovo doba su istražene grupacije kao što su Jevreji1 i

Slovenci,2 a trenutno se radi jedan doktorski rad na temu njemačkih kolonija. O vojsci Austro –

Ugarske monarhije pisao prof. dr. Zijad Šehić, što je vrlo značajno za proučavanje procentualno

češkog elementa u vojsci bosanskohercegovačkog kontigenta. Kao što vidimo ovo su

1 Kovačević, Matko: Izvorna graña o Jevrejima u fondovima i zbirkama Arhiva Bosne i Hercegovine, Glasnik Arhiva i društva arhivskih radnika BiH, XXXII, 1992 – 93.,

Sarajevo, str. 53 – 65.

2 Hadžibegović Ilijas: Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine XIX stoljeća do 1991. godine, Prilozi 36, Sarajevo, 2007, str. 135-178.


9

pojedinačne studije koje se u nekim karakteristikama mogu dovesti u vezu sa Česima u Sarajevu,

ali njihovu populaciju do sada nije niko proučavao.

Ilijas Hadžibegović je na ovom polju možda dao najveći doprinos svojim studijama za

knjige Bosanskohercegovački gradovi na razmeñu 19. i 20. stoljeća, Migracije stanovništva BiH

1878-1914, Postanak radničke klase i Radna snaga u rudarstvu i metalurgiji Bosne i

Hercegovine u peridu od 1878 – 1918. On se u svom dugogodišnjem radu zanimao

stanovništvom, migracijama i radničkom stukturom. Pri razadi ovih problema, bilo je nemoguće

ne dotaći se Čeha jer su predstavljali sastavni dio ovih tema. Ali i kod njega su ti podatci o

Česima marginalne činjenice ili podatak, a ne istražen problem.

Nešto veći rezultati se osjete kod istraživača, kada su tema istraživanja pojedinci ili oblast

u kojoj su djelovali ljudi koji su bili češkog porijekla. Takve oblasti su arhitektura, pozorište,

naučni rad... Meñutim, i ovdje preovladava arhitektura i graditeljstvo. Arhitektura je oblast

kojom su se istraživači do sada najviše bavili, i to nas ne treba začuditi ako imamo na umu da su

gotovo sve značajnije zgrade u Sarajevu projektovali i gradili upravo češki graditelji.3

I danas kada je prošlo više od stotinu godina i od aneksije, a ne od okupacije, mnogi od

administrativnih objekata, tj gotovo svi koji su grañeni za Austro – Ugarske uprave, i dalje imaju

istu svoju namjenu. Ovi objekti udomljavaju brojnu administrativnu, ekonomsku i socijalnu

upravu današnje bosanskohercegovačke vlade, kao što su i onda kada su ih Česi sagradili.

Meñutim, ni tu ne postoji neka zasebna istraživačko – arhitektonska studija, koja bi se bavila

samo temom čeških graditelja. Više podataka o ovoj temi nalazimo kod Nedžada Kurte, koji se

bavio arhitekturom Sarajeva u austrougarskom periodu, ali ni kod njega ne nalazimo detaljne

3 Zanimljivo je da su čak osnivači Arhitektonskoga fakulteta u Sarajevu bili učenici tzv. Praške škole. Odatle se u Sarajevu ustalio izraz Praška škola koji se koristi kada se hoće

naglasiti pozitivna kakvoća neke obrazovne ustanove.


10

podatke o samim arhitektima. Od silnog broja čeških arhitekata jedino je obrañen lik i djelo

Karla Pařika, koji je u svojih 85 godina života sagradio više od 117 objekata.4 Ne računajući tu

neke druge intervencije na zgradama Sarajeva, ureñenja parkova, paviljona, mostova, crkvi...

Pored arhitekata, djelimično su obrañeni pojedinci koji su se bavili naučno –

istraživačkim poslom. Ali i tu ih srećemo kao dio neke veće monografije, naročito naučne

institucije. Ovdje preovladava Zemaljski Muzej u Sarajevu, jer su osnivači, ravnatelji i

uposlenici bili većinom Česi. Najznačajnije su nam bile dvije Spomenice Zemaljskoga Muzeja iz

1938. i 1988. godine, povodom pedesetogodišnjice i stogodišnjice osnivanja Muzeja. Uposlenici

su ovdje, prateći temu ili oblast o kojoj se govori, bili pobrojani sa osnovnim podatcima, ali ništa

više informacija nismo dobili.

Dalje imamo studije koje su se radile povodom obilježavanja godišnjice roñenja – smrti

pojedinaca. Takva je, npr. o Ferdinandu Velcu. Ni ova studija nije o samom Velcu, već o

njegovom djelu dok su u uvodni dio stavljeni osnovni podatci o autoru.5

Vrlo zanimljive podatke dobijamo i od samih Čeha, savremenika zbivanja. Mnogi su

putopisci proputovali Bosnu i Hercegovinu u ovim za nju tako teškim trenutcima. Ostavili su

nam niz putopisa koji prikazuju svakodnevni život Sarajlija i Bosanaca. Na žalost, u ovome radu

nema dovoljno prostora za obrañivanje ovih putopisnih djela, ali svakako su bili od velike

pomoći pri izradi teme. Većinom opisuju situaciju i predjele u kojima se nalaze u Bosni i

Hercegovini. S toga nam, ovi putopisi nisu od velike pomoći pri proučavanju Čeha u Sarajevu.

Značaj ovih putopisa je prije svega u podatcima koje dobijamo ukoliko želimo prikazati češke

odnose koji su postojali prema Bosni i Hercegovini. Iz putopisa vidimo lični stav osobe koja 4 O Karlu Pařiku je prošle godine izdao knjigu ambasador Češke Republike u Sarajevu Jiří Kuděla.

5 Velcovo opsežno djelo je Bibliografska graña o Bosni i Hercegovini 1488 – 1918. U Istorijskom Arhivu grada Sarajeva se čuva graña koja je korištena za izdavanje ove

biografije. Graña je smještena u 4 kutije koje sadrže kartice sa popisima naslova knjiga koje su se bavile Bosnom i Hercegovinom.


11

dolazi iz Češke, ali takoñer kroz te pojedinačne stavove možemo zaključiti kako su Bosnu

doživljavali ostali Česi koji ovdje dolaze i koji se tu naseljavaju.

S ovim podatkom bi završili sa analizom djela koja su nam pomogla pri izradi tememe

magistarskog rada i prešli bi na dio o arhivskoj grañi koja je korištena kao temeljna literatura za

rad. Ovoj literaturi je posvećena veća pažnja i mnogo nam je bitnija za istraživački proces.

-Arhivska graña-

Arhivska graña koja se tiče Čeha u Sarajevu je mnogobrojna i dobro očuvana. Naravno

gotovo je nemoguće bilo istražiti svaki aspekat života Čeha u Sarajevu u doba Austro – Ugarske

uprave. Kako su se do sada istraživači uglavnom bavili političkim aspektom i kolonijama u

ovome peridu, autorica se odlučila ovim radom posvetiti svakodnevnom životu ovih ljudi.

Za proučavanje ove teme, politički aspekat je bez sumnje vrlo bitan, ali on je takoñe i

vrlo jasan, tako da se na njemu nećemo previše zadržavati. Razlozi dolaska Čeha u Sarajevo su

poznati i već su dobro istraženi putem općih prikaza stranaca u Bosni i Hercegovini. Stoga smo

se odlučili rad posvetiti više kulturnom i socijalnom aspektu. Kroz ove aspekte bi se prema

autorici mogli uraditi barem približni pregledi udjela Čeha u upravi i administraciji, a posebno

nas interesuje njihov socijalni život. Pod svakodnevnim životom podrazumijevamo njihova

zanimanja. Čime su se bavili, koju privrednu granu najviše zastupaju, kako su se asimilirali i sl.

Smatramo da su ti aspekti podjednako bitni kao i politi čki.

U toku istraživanja i izučavanja arhivske grañe za temu Česi u Sarajevu, autorica je radila

na grañi primarno dva arhiva u Sarajevu. To su Državni arhiv Bosne i Hercegovine i Arhiv grada

Sarajeva. Državni arhiv sadrži prezidijalne spise i spise Zemaljske Vlade u Sarajevu koji su u

fondovima. Dalje su tu dosijei Vladinih službenika, koji su nam takoñer mnogo pomogli, jer je


12

meñu njima bilo takoñer mnogo Čeha, a na ovaj način se moglo o njima nešto više saznati.

Zbirka dosijea je rañena abecednim redom i kao takva je vrlo dostupna. Ovo nije slučaj sa

ostalom grañom koja se nalazi u fondovima. U toku istraživanja se koristila najviše graña

Zemaljske Vlade u Sarajevu, iako je i prezidijalna graña vrlo bitna, ipak se pažnja posvetila

naročito Sarajevu. Ova je graña tek djelimično obrañena i još uvijek se završava posao na istoj.

Obrañeni dio je ipak, na sreću, monogobrojniji i dostupan je, tako da se tema mogla istražiti na

osnovu ovih dokumenata.

Kada je ova graña u pitanju, ponekad problem predstavlja njen fizički izgled. Sva graña

je pisana njemačkim kurzivom u rukopisu i ponekad je vrlo ne čitka i ne razumnjiva, a kao takva

nam nije bila od velike pomoći.

Druga arhivna graña je već navedena Arhiva grada Sarajeva, u kojoj graña još uvijek nije

u potpunosti obrañena, tako da smo se poslužili samo porodičnim fondovima, i to za prikazivanje

života Ferdinanda Velca i Františeka Matějovskog.

Dalje je korištena graña koja se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Prije svega smo

koristili Glasnik koji je izdavao Zemaljski muzej od njegovog osnivanja 1888. godine, kao i

litografsku i fotografsku zbirku koju čuva ovaj Muzej.

Takoñer, smo imali pristup odreñenoj grañi Državnog arhiva u Beču i Popisima

austrougarske vojske, koju nam je ljubazno ustupio prof. dr. Zijad Sehić.

Poslednja arhivska graña koja je korištena za izradu ovoga rada je Zaostavština Josefa

Matušeka koja se čuva u Arhivu grada Daruvara i do koje smo došli posredovanjem Milana

Balabana. Ovoj se grañi, prilikom pručavanja i upotrebljavanja mora pristupiti s naročitim

oprezom. Josef Matušek nije bio istoričar. Za njega se može reći da je bio vrijedni samostalni


13

istraživač, koji je samoinicijativno prikupljao podatke o Česima, diljem cijele bivše Jugoslavije.

Taj se njegov rad sačuvao u Daruvarskom arhivu. Razlozi mimo patriotskih, zbog kojih je on

prikupljao ove podatke, nisu poznati. Dijelom se može zaključiti da je to radio u cilju

objavljivanja knjige i u cilju objavljivanja članaka u časopisima što je za života i radio, ali

vjerovatno je osnovni cilj bio pokušaj čuvanja podataka o predcima od zaborava i kao spomen

narednim generacijama. Meñutim, on nema uopće neki kritički stav. Hronološki zapisuje

činjenice onako kako ih čuje ili onako kako ih negdje pročita. Često ne navodi izvore ni odakle je

podatak pročitao ni odakle je za njega čuo. Zaostavština koja se tiče Sarajeva je napisana na

nekoliko listova papira i naslovljena je kao Sarajevo s bojevima (Sarajevo1, 2 i 3). Tu su takoñer

hronološki popisani dogañaji i ljudi u periodu od 1911. do 1949. godine. Dalje imamo popise

muzičara, geometara, sudija, sudskih radika, lječnika... Pored ovih podataka kod njega dobijamo

i nešto više informacija o Češkoj besjedi i o Lutkarskom pozorištu.

U toku rada se posebna pažnja posvetila na Popise stanovništva, koji se nalaze u

Državnom arhivu Bosne i Hercegovine. Kao graña su nam najvažniji za dobijanje tačne

demografske slike Bosne i Hercegovine u Austro – Ugarskoj monarhiji. Ovdje ćemo s toga

posebno obratiti pažnju na ovo pitanje.

-Problem popisa stanovništa što ih je sprovela Austro – Ugarska-

Prvim popisom iz 1879,6 ali i drugim iz 1885.7 godine je utvrñen broj naselja i njihov

status, broj kuća, prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. Statistička slika ekonomsko-

socijalnog stanja je bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. Treći

6 Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1880.)

7 Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i

Hercegovine po popisu naroda od 1.maja 1885), Sarajevo, 1886.


14

popis je sproveden 1894.8 godine. U svrhu što boljeg i detaljnijeg sprovodjenja, Zemaljska vlada

za Bosnu i Hercegovinu je osnovala komisiju, koja je trebalo da pripremi i sprovede ovaj popis.

Kako je uvedena rubrika, skupna, za sva nepoljoprivredna zanimanja, prosto je nemoguće

izraditi analizu socijalne strukture stanovništva. Posljednji popis kojeg je sprovela Austro –

Ugarska je iz 1910.9 Vrlo je detaljan i nudi niz podataka koji se tiču njenog stanovništva, jedini

problem predstavlja činjenica da se ovi podaci ne mogu uporediti sa podacima iz prijašnjih

popisa, jer su im popisni principi različiti. Naročito se to očitava pri proučavanju promjena u

sastavu stanovništva, pri tome posebno ako se obrati pažnja na vjersko, etničko i socijalno

porijeklo stanovnika.

Ostala graña koja je korištena, ukoliko nije riječ o već objavljenoj ili navedenoj i

referenciranoj grañi je pronañena meñu arhivskim materijalima putem sumarno – analitičkih

inventarnih registara. Ovi registri, olakšavaju rad u mnogome, ali i ovdje nailazimo na problem,

jer su urañeni za sve godine izuzev za 1910, 1911, 1918 i 1919. godinu. Za ove godine se koriste

tzv. Straze, koje su, i same izvorna graña, stoga znaju biti dosta ne čitke.

Prilikom proučavanja izvora za prikazivanje pojedinih ličnosti, njihovih zanimanja i

života uopšte, vrlo je bitno napomenuti da se izvori ne podudaraju u pojedinim podatcima. Ovdje

se naročito misli na lična imena i prezimena. Austro – Ugarska je sva imena koja su slična

njihovim, prevela na njemački. Srećom većina prezimena su ostala ista ili približno slična. Ali

kod ličnih imena i dalje imamo veliki problem. Npr. imena kao Carl, Johann, Wenzell su veoma

česta, ali kod Čeha su to Karel, Jan, Vaclav... Možemo ovdje navesti nekoliko promjera, ali

mislimo da nam je najreprezentativniji primjer Karela Pařika. U Bosnischer Bote je u svim

8 Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.), Sarajevo, 1896.

9 Резултати пописа житељства у Босни и Херцеговини од 10. Октобра 1910., Саставио статистички одсјек Земаљске Владе Сарајево, Сарајево, 1912.


15

brojevima naveden kao Carl Parik ili Carl Pařik, dok je u Popisu Češke besjede zaveden kao

Karel Pařik, a kada tražimo njegov dosije u depou meñu grañom susrećemo nekoliko verzija, tu

na omotu fascikle stoje dvije varijante, i Karlo Pažik i Karlo Paržik.

Obično u rodnom listu stoje podatci isti ili slični kao u Popisu Češke Besjede, dok su

austrijski dokumenti mahom germanizirani, a ako je osoba nastavila raditi i nakon I Svjetskog

rata onda se susrećemo sa novim problemom glede ovih imena jer su svi pisani ćirilicom, što je

vrlo loše primjenjivano na češka imena, koja su tim putem ponekad gubila na značenju u

potpunosti. Meñutim, kako nas nije zanimao meñuratni period, tako se ovim problemom ovdje

nećemo zanimati.

Meñu štampanom i dnevnom grañom mogli bi ovdje posebno izdvojiti značaj Bosnischer

Bote ili Bosanskog glasnika, pored ovoga najreprezentativnijeg lista mogli bi takoñer izdvojiti i

Sarajevski list.

Sarajevski list je dnevna štampa koja prati sve novitete u gradu i na taj nam način daje

dragocjene podatke. Ovo je vrlo značajan momenat u izučavanju istorije Čeha u Sarajevu. Kao

sastavni dio Monarhije, Česi su bili česti gosti u gradu. Raznolike su strukture posjeta koje

možemo pratiti preko novina. Od čeških kulturnih društava, političara do koncertnih i pozorišnih

predstava. Pored ovih reprezentativnih grupa i ličnosti, imamo u Sarajevskom listu i pominjanje

pojedinaca, naseljenih grañana Sarajeva, Češkog porijekla, što je izuzetna drgocjenost za

proučavanje svakodnevnice stranaca u gradu, ovdje u prvom redu Čeha. Sarajevski list nam daje

i pregled preduzeća i tvrtki koje su postojale u Sarajevu, a koje je nemoguće iz nekih razloga

naći meñu grañom arhivskih fondova. Pojedini fondovi nisu tematski sreñeni i kao takvi su

nedostupni za istraživača. Meñutim, imamo i reklamnu grañu koja se i ne može nalaziti u arhivu.


16

Ukoliko je neki oglas ili reklama poslana iz same Češke da se oglasi u dnevnim novinama, onda

o tome i nemamo zapis u arhivskoj grañi već samo u navedenom broju novina. Čest primjer za to

su firme kao što su tvornica kožnih prerañevina i cipela - Bata, razne češke štedionice,

slastičarne, mesnice, ljekari, apotekari, štamparije, putne agencije...

Iako se na prvi pogled čini da je njihova vrijednost, marginalna, to nije istina. U zbilji

njihova vrijednost je vrlo velika, jer nam govori o stalnim kontaktima koji su postojali izmeñu

Bosne i Hercegovine i Češke. Kako doseljenika koji su ovim putem dobijali informcije iz

domovine, tako i lokalnog stanovništva kojem je bilo omogućeno upoznavanje s novim

produktima ili informacijama. S obzirom da je ovih oglasa prilično mnogo, možemo zaključiti da

je postojala odreñena nostalgična veza čeških doseljenika sa zavičajem, ali možda i potreba za

nabavljanjem namirnica i potrepština koje nisu postojale u Sarajevu u ovom austrougarskom

periodu.

Bosnischer Bote je s druge strane godišnjak i predstavlja zvanični dokumenat Austro –

Ugarske uprave i kao takav nam je izuzetno bitan pa ćemo se s toga na njemu posebno zadržati.

U uvodnom dijelu, sadrži opšte podatke o Monarhiji, o Bosni i Hercegovini i kalendar, a u

drugom – glavnom dijelu se bavi administrativnom upravom, odsjecima uprave, vojskom,

nastavnim institucijama, zavodima i sanitarijama, firmama. Svaki odjel ima popisane činovnike

koji se u njemu nalaze te navedene godine. Dalje takoñer, sadrži veći broj reklama i oglasa.

Nakon ekscerpcije čeških imena i provjere u grañi da li su to zaista bili Česi, bili smo u

stanju doći do približno tačnih statističkih rezultata. Ovdje naglašavamo da su rezultati približno

tačni jer nisu svi uposlenici imali sačuvane personalne dosijee tako da se nije mogla potvrditi


17

njihova češka zavičajnost. Takve slučaje smo isključili da ne bi došlo do zabune i loših

statističkih podataka.

Bosnischer Bote dalje sadrži popis Društava, pa smo mogli na osnovu ovoga Glasnika

pratiti tok osnivanja i rada pojedinih društava.

Pored svih ovih podataka, kako smo već naveli bitni su nam i reklamni dijelovi Glasnika,

jer govore o uzajamnim kontaktima. Neka češka preduzeća su bila u Sarajevu sa stalnim

adresama, dok se druga reklamiraju putem ovog časopisa, ali su sa sjedištem u Češkoj. Kako je

ovdje bio veliki broj reklama češkog porijekla, tako možemo potvrditi da je potreba za češkim

proizvodima bila velika.

Bosnischer Bote je glasnik koji je izlazio jednom godišnje, tokom cijelog perioda Austro

– Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Ima ih mnogo i vrlo su obimni (occ 600 – 700 strana).

Iako su vrlo značajni nismo ih pregledali sve u potpunosti, ma koliko to oni zasluživali zbog

bitnosti sadržaja. Ukoliko bi se dali na takav jedan posao, to bi onda predstavljalo analizu ovoga

Glasnika što nije bila tema rada.

Meñutim, ipak smo u cilju iskorištavanja tih podataka, pokušali nešto drugo. Gotovo

svako poglavlje rada sadrži na kraju popis ili pregled, koji je rañen na osnovu Bosnischer Bote i

koji se tiče tog odreñenog poglavlja. Npr. za škole je urañen pregled nastavnika u školama prema

Bosnischer Bote za 1913. godinu. Pokušali smo birati različite brojeve za različite periode da bi

smo dobili sliku koja se može komparirati. Takoñer smo iskoristili ponekad i tri broja u jednom

poglavlju, da bi se onda mogla povući paralela u datoj temi, ali i da bi se mogla dobiti i

vremenska tačnost. Do svih se podataka došlo prebrojavanjem i samostalnim utvrñivanjem.


18

Rad je podjeljen u sedam zasebnih tematskih cjelina. Bilo je izuzetno teško odijeliti jednu

oblast od druge, jer su meñusobno usko povezane. Primjera radi, kad smo govorili o Lutkarskom

pozorištu Češke besjede nismo mogli, a da ne pomenemo aktivnosti samoga društva Češka

besjeda, koje je spadalo u predhodnu oblast. Ovdje se dolazi u mogućnost ponavljanja podataka,

što smo nastojali izbjeći. Prvim i drugim poglavljem se nastojalo kroz istorijski pregled prikazati

političko stanje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi pri prvim kontaktima sa češkim

doseljenicima i prvi kontakti izmeñu ove dvije oblasti. Okupacija Bosne i Hercegovine od strane

Austro – Ugarske predstavlja za većinu Čeha jedan od prvih kontakta sa ovim teritorijem.

Trećim poglavljem se htejela prikazati demografska slika Bosne i Hercegovine. Pokušali smo

procentualno utvrdititi broj Čeha u Sarajevu kao i hjihov postotak i udio u administrativnim

odjelima vlasti. Preostalih pet oblasti se bavi Češkim aktivnostima. Obuhvata oblasti kao što su

kultura, obrazovanje, naučne institucije, društva...

Na žalost,magistarski rad na ovu temu, smatramo da nije potpun. Ni iz bliza nismo

uspjeli prikazati cjelokupni život Čeha u Sarajevu u ovih četrdesetak godina Austro – Ugarske

vladavine. Nekoliko je razloga za ovu konstataciju.

Možda najbitniji je nedostatak vremena i prostora za obradu jedne ovako obimne teme.

Arhivska graña potrebna za ovu temu je u ogromnom broju u depoima Arhiva Bosne i

Hercegovine. Neki od ovih dokumenata nisu otvoreni od kada su arhivirani, a razumije se da za

obradu ovakve grañe, pisane njemačkim manuskriptom treba izuzetno mnogo vremena. Kada

kažemo da nismo imali dovoljno prostora, mislimo prije svega na činjenicu da brojčano rad i

sada sadrži više stranica nego što je dozvoljeno. U tu svrhu smo izostavili obrañene i

pripremljene podatke koji se tiču čeških činovnika koji su službovali kao zdravstveni radnici i

kao radnici suda. Takoñer nismo obrañivali službenike koji su dali svoj doprinos na izgradnji


19

željeznica. Izostavljanjem ovih tematskih oblasti smatramo da smo dobili kvalitetniji rad, koji je

potpuniji i detaljniji u jednom drugom svijetlu. Više se bazira na kulturni i socijalni aspekat

života Čeha u Sarajevu. Da smo ostavili navedene tematske cjeline u skolopu rada bili bi

prinuñeni skratiti odreñene cjeline i tako bi smo dobili više cjelina od kojih ni jedna ne bi bila

detaljno obrañena.


20

I Poglavlje:Istorijski pregled

Politička podloga Bosne i Hercegovine u doba pred i poslije

1878.godine.Historijski pregled pred okupaciju

Još u doba uspješnih ratova Austrije protiv Osmanskog carstva potkraj XVII stoljeća su

se počele osjećati težnje Monarhije. Njeno konstantno prodiranje prema jugu, prvenstveno preko

rijeke Save, je pokazivalo očigledne težnje proširenja teritorija na račun Osmanskog Carstva i

njenog djela koji je obuhvatao Bosnu i Hercegovinu. Ove težnje Austrije se nisu ostvarile u prvoj

polovini XVIII stoljeća. Aspiracije u povodu rješavanja ovog cilja se nisu ostvarile ni u doba

vladavine cara Josipa II, koji je u saradnji sa Rusijom nastojao riješiti Istočno pitanje10.

Bosansko – hercegovački ustanak 1875 – 78, srpsko – osmanski rat, 1876 – 77 i rusko –

osmanski rat u toku 1877 i 78. godine su omogućili djelimi čno ostvarenje oslobodilačkih ciljeva,

narodima Balkana. Srbija, Crna Gora i Rumunija su Berlinskim kongresom dobile priznanje i

nezavisnost, ali Bosna i Hercegovina potpada pod novu stranu vlast. Austrija je u toku istočne

krize, nastale 1875. izbijanjem ustanka u Hercegovini, a potom i u Bosni, radila živo na

obezbjeñivanju svojih pozicija. Njoj nije nikako išlo u prilog rješavanje krize na nacionalnom

principu. Vojni su krugovi počeli sa pripremanjem terena za okupaciju Bosne i Hercegovine još i

prije rješenja italijanske krize.11 Sva pažnja Austro – Ugarske je bila usmjerena u tom pravcu i

ona se pripremala za ovaj korak i vojnički i politički.12 Andraši je bio vrlo istrajan u naporima da

opravda okupaciju. Ukazivao je na nepovoljnost po Evropu ukoliko se balkanski kompleks riješi

u pravcu formiranja slovenskih država pod ruskim uticajem i zaštitom. Ukoliko bi se Bosni i 10 Istočno pitanje predstavlja kompleks problema i dogañaja u meñunarodnim odnosima u Evropi od kraja XVIII do početka XX st. Uglavnom su izazvani borbom velikih sila -

Austrije, Rusije, Francuske, Velike Britanije i Njemačke za prevlast u onim zemljama Balkanskog poluotoka i Srednjeg istoka koje su se nalazile pod Osmanskom vlašću. Glavni

problem Osmanskog Carstva i jedan od uzroka njegovog slabljenja su bile stalne pobune i oslobodilački pokreti podjarmljenih naroda. Slabljenje državne organizacije i zaostalost

feudalnog državnog ureñenja su Osmansko Carstvo nazvali bolesnikom na Bosporu. Ovaj se termin, Istočno pitanje, počinje koristiti nakon izbijanja grčkog ustanka 1821. godine.

11 Kapidžić, Hamdija: Hercegovački ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1973., str 9

12 Jakšić, Grgur i Vučković, V. Vojislav: Pokušaj aneksije Bosne i Hercegovine (1882 – 1883), Glas SAN, Beograd, CCXIV, str. 49.


21

Hercegovini ostavila autonomija pod osmanskom vrhovnom vlašću , to bi sa sigurnošću vodilo

njenom prilaženju Srbiji i Crnoj Gori, na kraju bi dobili jednu jedinstvenu jugoslovensku

državu.13

Austro – Ugarska je obezbijedila evropski mandat na Berlinskom kongresu prije

zaposjedanja teritorija, ali ipak je bila vojnički pripremljena. Okupacija je prošla prilično

nemirno. Armija je u početku brojala 80 000 vojnika, a ovako jaka vojska i artiljerija su naišle na

otpor Muslimana koji su imali izvjesnu pomoć Srba. Planirana, mirna okupacija se pretvorila u

rat, za čije sprovoñenje je do kraja upotrebljeno šest vojnih korpusa.14

Berlinski kongres. Okupacija i Aneksija. Problemi oko

bosanskohercegovačkog državno – pravnog položaja

Bosna i Hercegovina je za vrijeme Austro – Ugarske vlasti predstavljala specifični

Corpus separatum. S državnopravnog položaja ovdje razlikujemo dva nivoa: prvi je od 1878. do

aneksije 1908. godine. U ovom periodu je njena vlast u Bosni i Hercegovini privremena, pod

mandatom meñunarodne zajednice, kada je još osmanski sultan imao formalni suverenitet. I

drugi nivo, od 1908. do 1918. godine, kada je Bosna i Hercegovina postala takozvana kolonija

Austro – Ugarske, koja nad njom ima puni državni suverenitet.

Berlinski ugovor – Člankom 25. Berlinskog ugovora15 Bosna i Hercegovina je

okupacijom 1878. ušla u sastav Habsburške Monarhije. Ovaj, u očima Evrope, miroljubivi akt,

prema kojem stanovništvo Bosne i Hercegovine neće pružati otpor je završio sa velikim brojem

13 Kapidžić, H., n. d., str. 10.

14 Kreševljaković, Hamdija; Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo, 1969., str. 9.

15Član XXV. Provincije Bosne i Hercegovine zaposjest će i njima upravljati Austro-Ugarska monarhija.


22

žrtava. Vješanja, strijeljanja, odvoñenja u zarobljeništvo i čitav niz represivnih mjera je

primjenjen u toku okupacije.16

Bosna i Hercegovina je čitavo vrijeme Austro – Ugarske uprave imala poseban državno –

pravni položaj. Status koji je zauzimala je status “carevinske zemlje”. Do ove situacije je došlo

usljed meñunarodnih okolnosti, unutrašnjih prilika i odnosa, ali i složenog ustavnog sklopa. Do

kraja Monarhije je okupacija ostavila, više zbog unutarnjo – političkih negoli zbog vanjsko –

političkih razloga, neodreñeno stanje u Bosni i Hercegovini.17 Nakon 1908. Bosna i Hercegovina

postala je njezinim sastavnim dijelom, ali bez bilo kakvoga državnopravnog odnosa s jednom od

obiju polovica. Umjesto meñunarodnopravnih sve više su učvršćivali državnopravni odnosi.18

Dakle, za razliku od ugarske i austrijske polovice, Bosna i Hercegovina nije imala državno

obilježje. Iako je već 1910. godine Bosna i Hercegovina dobila svoj Ustav i svoj Sabor19 ona i

dalje nije imala autonomno pravo donošenja vlastitih zakona.20 Bosna i Hercegovina je upravno

pripadala zajedničkom Ministarstvu finansija, a od 1879. Godine je utemeljen Ured za poslove

Bosne i Hercegovine u sklopu zajedničkog Ministarstva finansija.21 Iako se zvaničnim

izvještajima tvrdilo da je Austro – Ugarska ispunila zahtjeve na koje se obavezala tokom

Berlinskog kongresa, poslije okupacije se u mnogo čemu odstupalo od ugovora.22

Nova uprava u Bosni i Hercegovini značila je veliki preokret u životima i političkih

krugova, ali ne manje i u životima običnih stanovnika. Meñu njima se ovaj sveopći preokret

najviše i očitava. Tranzicija društvenog i političkog života tekla je vrlo sporo, komplicirano i s

dalekosežnim posljedicama, pogotovo na opštu demografsku sliku pokrajine. 16 Kreševljaković, H: n. d., str. 10.

17Hauptmann, Ferdo, Kombinacije oko državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine na početku Prvog svjetskog rata, Sarajevo 1961., str. 88.

18 Kapidžić, H: n.d., str 16.

19 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911, Sarajevo, 1911., str. 7

20 Ibrahimagić, Omer: Bosanska državnost i nacionalnost, Sarajevo 2003., str. 17.

21 Grijak, Zoran: Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001, str. 114-115.

22 Sultanov suverenitet je samo formalno proznavan, nizom zakona i zakonskih propisa su anulirane odredbe konvencije, a sve u svrhu što tješnjeg vezivanja Bosne i Hercegovine

za Monarhiju. Politikom povezivanja dvije države na ovaj načon se postizala slaba veza u odnosima meñu Osmanskim Carstvom i Bosnom i Hercegovinom.


23

Organizacija Austro – Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Državni

administrativno – vojni aparat uprave

U prvim godinama po okupaciji uprava koju je sproveo general Filipović je imala

uglavnom vojni karakter. Bio je problem u potpunosti zamijeniti Osmanski sistem. Jedan od

problema je predstavljala i pismenost kod administrativnog ljudstva koji su zatekli. Osmansko

carstvo je koristilo kaligrafiju pri pisanju zvaničnih dokumenata, tako da su sada ti službenici,

prema kriterijima novih potreba bili nepismeni. Već u samom početku se počinju na

administrativna mjesta dovoditi stranci. Najvećim brojem su to ljudi iz Hrvatske, ali se takoñe

susrećemo i sa drugim narodima Austro – Ugarske. Upravo ovdje srećemo prve Čehe.23

Bosanskohercegovačka uprava je organizovana polako, bilo je doneseno pravilo da se

troškovi upravne službe imaju pokrivati iz prihoda okupirane zemlje. U cilju uspješnog

uspostavljanja uprave, u Beču je 16. septembra 1878. godine formirana Komisija za poslove

Bosne i Hercegovine, kasnije je formiran i komitet iz Bosanske komisije, koja se trebala baviti

tekućim poslovima. U Bosanskoj komisiji su pretresana načelna pitanja, davali su se prijedlozi

strukture buduće uprave.24 Najvažnija sjednica Bosanske komisije je ona od 9. januara 1879.

godine. Odlučeno je da se ranije dovedeni činivnici okružnih oblasti dodaju u službu vojnim

komadantima, koji su dalje bili šefovi okružnih oblasti. Na čelu kotarskih oblasti postavljeni su

statični vojni komadanti. Rukovoñenje i nadziranje finansijske službe predano je u ruke vojnih

vlasti, dok su porezi, carina i blagajnička služba bili u rukama vojnih komadanata. 25

U višim nivoima vlasti se trebala održati dotadašnja trostruka podjela vlasti na

unutrašnju, sudsku i finansijsku. Na čelu grañanske uprave u Bosni i Hercegovini stoji poglavar

23 Ibrahimagić, Omer: Državno – pravni razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 23.

24 Ibrahimagić, O: Državno – pravni razvitak..., str. 24.

25 Ibidem


24

Zemaljske vlade, koja predstavlja vrhovni organ uprave. Tu su se pripremale zakonske norme

koje su se dalje preko poglavara podnosile Zajedničkoj vladi.26 Veći problem za austrougarsku

upravu predstavljalo je činovništvo. Bilo je očigledno da će se postojeće osmansko morati

zamjeniti novim odgovarućim koje su odlučili dovesti iz Monarhije. Poglavar zemaljske vlade je

u poslovima postavljanja novih činovnika bio ograničen, on je mogao postavljati niže činovnike,

dok je za više činovnike morao podnositi prijedlog Zajedničkoj vladi.

Činovništvo

Krupni zadaci koji su se nalazili pred upravom je iziskivala upošljavanje administracije s

odanim i sposobim činovništvom. Radilo se na upošljavanju što većeg broja domaćeg

stanovništva u činovničkom aparatu.27 Jedan od razloga je bio jezik, jer jedan od uslova za

dobijanje posla bilo je da se poznaje zemaljski jezik.28 Kako su se za ova radna mjesta birali ljudi

koji su politički odgovarali interesima Monarhije, tako se nije u potpunosti uspjelo u cilju

postizanja što boljeg činovničkog sloja. Brzo se pokazala potiskivanja i krutost novog

činovništva, kojeg je bilo sve više u poreñenju sa domaćim. Status činovnika, do dolaska B.

Kallaya, nije bio regulisan u zemaljskoj upravi. Namještenici su se uzimali iz obje polovice

Monarhije na odreñeno vrijeme, nakon čega su se vraćali na predhodni položaj ili bi ostajali na

istom, ali u onom dijelu Monarhije iz koje su dolazili. Ovakav način postavljanja činovništva je

bio komplikovan i nije omogućavao kvalitetan odabir.

Provizorni status činovnika je ukinut, penzionim propisom koji je stupio na snagu 1.

januara 1886. godine. Novim aktom se naredilo izjašnjavanje o službi. Naime, svaki činovnik se

morao izjasniti da li želi ostati u bosanskohercegovačkoj službi. Ukoliko je odgovor bio

26 Kapidžić, H, n.d., str. 21.

27 Iz razloga što se ono finansiralo iz prihoda Bosne i Hercegovine. Plate su bile u srazmjeri s onima iz Monarhije, a za strance se moralo dobiti posebno odobrenje od nadležnog

ministarstva. Takoñe se pazilo da se na odreñena mjesta dovedu sposobni ljudi.

28 Kapidžić, H, n.d., str .23.


25

potvrdan, činovnik je sticao status stalnog službenika, a ukoliko je odgovorio negativno bio je

trajno riješen službe.29

Ovaj trenutak je vrlo bitan u procesu proučavanja Čeha u Sarajevu. B. Kallay je ovim

aktom izazvao stalna naseljavanja u Sarajevu. Prinuñeni da se odluče za stalno radno mjesto,

Česi se počinju neplanski naseljavati, a nakon odlaska u penziju mali se broj njih vratio u

zavičaj. Naročito ukoliko je neko imao porodicu i djecu.

Kako je još od prije stupanja akta na snagu, jedan od uslova za dobijanje posla bio

poznavanje lokalnog jezika, tako su Česi bili vrlo česti uposlenici. Meñutim, za grañansko

stanovništvo i Sarajevo je ovaj momenat značajan jer nakon njega činovnici dovode svoje

porodice, ili se žene s lokalnim stanovništvom što takoñer, često rezultira njihovim stalnim

naseljavanjem.30

Porast činovništva i udjela pripadnika iz Bosne i Hercegovine u kadrovima zemaljskih

činovnika od 1905. do 1914. godine:31

Godina Ukupno Iz Bosne i Hercegovine Iz Austrije Iz Ugarske

% % %

1905. 9 016 2 439 27,60 3 389 37,59 3 111 34,51

1906. 9 361 2 791 29,80 3,462 37,00 3 089 33,00

1907 9 533 3 072 32,22 3,471 36,41 2 976 31,22

1908 9 733 3 033 31,16 3,619 37,18 3 065 31,49

1909 10 944 4 024 36,77 3,846 35,14 3 057 27,93

29 Kraljačić, Tomislav: Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo, 1985., str. 437.

30 Odatle podatak da se nakon uprave pod B. Kallayem primjeti osjetno povećanje stalno naseljenih stranaca u Sarajevu, meñu njima i Čeha. Vrlo je zanimljivo što se u javnosti

cijeli ovaj akt sa njegov posljedicama razumio kao težnja Monarhije da u Bosni i Hercegovini ostane trajno.

31 Tablica izrañena prema podatcima kod akademika: Juzubašić, Dževad: Nacionalno – politički odnosi u Bosanskohercegovačkom saboru i jezičko pitanje (1910 - 1914), ANU

BiH, knjiga LXXIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 42, Sarajevo, 1999. godine., str. 34.


26

1910 11 370 4 385 38,56 3,920 34,48 3 043 26,76

1911 13 266 5 559 41,90 4 248 32,02 4 445 25,79

1914 14 330 6 045 42,19 - 31,09 - 26,59

Sa razvojem zemlje su se povećavale i administrativne potrebe, a sa time i administrativni

aparat. Samo u razdoblju Kallay-eve uprave se ovaj broj povećao tri puta, a ukupan broj

zaposlenih u zemaljskoj službi se povećao na 8348 službenika u 1902. godini.32 Iako se i dalje

radilo na upošljavanju lokalnih stanovnika u službu, i dalje su ogromnu većinu činili ljudi iz

Monarhije, bosanskohercegovački su procentualno zauzimali treće mjesto, ali njihova utjecajna

moć je bila neznatna.33 Uglavnom su zauzimali najniže položaje, radili su kao manipulativni

činovnici i poreski službenici. Prema Izvještaju o upravi iz 1906. godine vidimo da je od 2493

činovnika koliko ih je ukupno bilo iz Bosne i Hercegovine, na muslimane otpadalo 728 dok je

ostatak od 1765 otpadao na pravoslavne i katolike, gdje su Srbi bili mnogobrojniji. Po ovom

istom izvještaju , od ostalih naroda u zemaljskoj službi je bilo 11,63% Čeha.34

Česi su pored Mañara i Njemaca, činili znatan dio činovništva. Zajedno sa Poljacima su

zauzimali brojne visoke položaje, ne samo zbog pouzdanosti već i zbog jezika koji je bio jedna

barijera manje meñu vlastima i stanovništvom. Po procjenama je svaki šesti namještenik

bosanskohercegovačke vojske bio iz Češke. Slična je struktura bila u zemaljskoj službi i u

Sarajevu i Bosanskom birou Zajedničkog ministarstva finansija u Beču.35

32 ABH, Sarajevo, ZMF, 1902., br 1364/1902.

33 Najviše je uposlenika bilo iz zemalja ugarske krune, zatim iz austrijske polovine države, dok su iz Bosnei Hercegovine bili najmanjim procentom zastupljeni 26,26%, ako se

izuzmu stranci koji si imali 0,30%.

34 Извјештај о управи Босне и Херцеговине за 1906, Загреб, 1906., str. 7.

35 Hadžibegović, I: Socijalna struktura Slovenaca..., str. 141.


27

Češki činovnički kadar u Bosni i Hercegovini:36

Godina Broj Čeha Procenat

1906 1 049 11.68%

1907 1 068 11,41%

1008 1 073 11,26%

1909 1 148 11,79%

1910 1 247 10,79 %

1911 1 196 10,92%

1914 1 516 10,58%

1915 1 582 10,92%

1916 1 493 10,38%

Obrazovni nivo činovnika bio je vrlo neujednačen. U slojevima nižih činovnika su

uglavnom služili isluženi pod – oficiri jer su bilo odani i disciplinovani, ali im je naobrazba bila

vrlo oskudna, situacija se mjenja tek dolaskom Kallaya koji je uspio da dovede veći broj

obrazovanijeg činovništva.37

Nacionalna struktura stranih činovnika 1906. i 1910. u Bosni i Hercegovini: 38 Nijemci Mañari Poljaci Rusini Slovaci Italijani Rumuni 1906 1 162

12,89 340 3,77

482 5,35

214 2,37

34 0,28

47 0,52

31 0,33

Br. %

1907 1 180 12,61

331 3,54

461 4,92

230 2,46

40 0,42

33 0,35

31 0,32

Br. %

1908 1 211 12,44

327 3,36

498 5,12

316 3,25

34 0,35

39 0,40

34 0,35

Br. %

1910 1 277 347 588 295 1 247 31 74 Br.

36 Tabela urañena prema Izvještajima o upravi u periodu od 1906 do 1916. godine, s tim da nemamo Izvještaje za 1912. i 1913. godinu.

37 Kraljačić,T, n.d., str 443. U fus noti stoji da se prebrojavanjem u Bosnisher Bote für das Jahr 1903. došlo do brojke od 70 činovnika koji su imali titulu doktora.



28

11,23 3,05 5,17 2,59 10,97 0,27 0,66 % 1911 1 277

11,23 347 3,05

588 5,17

295 2,59

37 0,33

31 0,27

32 0,28

Br. %

1914 1 569 10,95

1 516 10,58

571 3,98

281 1,96

43 0,30

38 0,27

44 0,30

Br. %

Nacionalna struktura činovnika iz Bosne i Hercegovine 1906 i 1910:39

Bosanci domaći Srbi Hrvati Slovenci 1906 2493

27,65 316 3,51

2437 27,03

405 4,49

Br. %

1910 3588 31,56

855 7,50

2671 23,49

399 3,51

Br. %

Meñutim, na hijerarhijski značajnijim činovničkim položajima generalno srećemo

Nijemce i Mañare, dok su Česi zastupljeniji meñu ljekarima, učiteljima, apotekarima, i drugima

intelektualnim zanimanjima, ali njihov broj ovdje nije zanemarljiv. Čak srećemo češko

činovništvo plemićkog porijekla.40

Tabela prikazuje češko činovništvo u Sarajevu i mjestima koja su bila pod Sarajevskim

okrugom, a urañena je kao sastavni dio popisa stanovnika iz 1910. godine:41

Okrug Češka – Böhmen Moravska – Mähren

Sarajevo, grad 2 320 1 246

Sarajevo, okolica 276 179

Čajniče 35 26

Foča 65 28

Fojnica 59 3

Rogatica 45 36

Visoko 155 90


40 Hadžibegović, I: Bosanskohercegovački ..., str. 50.

41 ABH, Sarajevo, ZVS, 1912, šifra 43 – 3


29

Višegrad 67 33

Okrug Sarajevo 3 022 1 641

Ova tabela prema istom izvoru, samo po zbirnim rezultatima za okruge izgleda ovako:42

Okrug Češka – Böhmen Moravska – Mähren

Okrug Banja Luka 1 740 982

Okrug Bihać 273 134

Okrug Travnik 910 410

Okrug Tuzla 813 502

Okrug Mostar 765 367

Ukupna suma 7 523 4 036

Vojska i žandarmerija

Bosna i Hercegovina, kao pogranična pokrajina Osmanskog Carstva je bila preplavljena

vojskom, ta se tradicija i sada održala.43 Strateška važnost ovog okupiranog područja je

opravdavala ovaj podatak, ali i stalni nemiri su iziskivali prisustvo velikog broja vojske.44

Vrlo važnu ulogu je vršila žandarmerija. Ona je formirana još po samoj okupaciji. Prvi

statut kojim je car odobrio žandarmerijski korpus je bio 4. marta 1879., meñutim to je bio

provizorni akt. Brojno stanje oficira i ljudstva žandarmerije car je definitivno odredio odlukom

42 ABH, Sarajevo, ZVS, 1912, šifra 43 – 3

43 Vojska je predstavljala važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je, zajedno sa činovnicima, preduzetnicima, intelektualcima i radnicima, postao nosilac novog,

drugačijeg načina života. Tu su oficirska kasina, vojni orkestri, mnoge druge kulturne manifestacije koje su sastavni dio života doseljeničkog sloja.

44 Šef Zemaljske vlade je ujedno bio i komadant 15, a kasnije i 16. vojnog korpusa rasporedjenog u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, čije je sjedište bilo u Sarajevu. Sarajevo

ovako postaje najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. Primjera radi, 1895. godine je u Bosni i Hercegovini bilo rasporeñeno 22.944 vojnika, do 1910 se taj broj povećao na

33.758.


30

od 27. oktobra 1879. godine.45 Kako je rastao broj administracije, tako je rastao i broj

žandramerije, stalno su se povećavali finansijski izdaci. Ako uporedimo podatke sa Češkom

vidjet ćemo da je imala 6 miliona više stanovnika od Bosne i Hercegovine i pola miliona forinti

manje izdataka.46

Iako su po pravilima statuta žandarmerijskog korpusa trebali redovi biti popunjavani

ljudstvom Bosne i Hercegovine ovdje se to nije desilo zbog općeg nepovjerenja koje je

preovladavalo prema lokalnom stanovništvu.47 Meñu oficirima nije bilo ni jednog

bosanskohercegovačkog pripadnika, dok ih je meñu žandarmima bilo svega 11,95%.48

Donošenje vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu je predstavljalo pitanje o kojem se

dugo raspravljalo. Zbog toga i postoji duga vremenska distanca od okupacije do donošenja

zakona. Njime se u potpunosti rušio sultanov autoritet i moralo se biti vrlo obazrivo riješiti ovo

pitanje. Car je konačno odnio pobjedu sa vojnom strujom na čelu i donio zakon o vojsci 4.

novembra 1881. Gotovo odmah po donošenju zakona u Bosni je buknulo nezadovoljstvo.49

Formacijski se broj bataljon kroz upravu mjenjao. Tako je do 1885. bilo četiri bataljona,

od čega je bataljon br. 1 bio u Sarajevu. Do 1889. godine je formirano još 8 bataljona sa 32

kompanije vojnika, do kraja 1897 je bilo 4 pješadijske regimente sa ukupno 16 bataljona.50

Da bi približno prikazali pregled udjela Čeha u oružanim, tj vojnim formacijama, ovdje

ćemo uraditi pregled na osnovu Iskaza svih oružničkih kotarskih postaja i njihovih zapovjednika

c. i kr. oružničkoga zbora za Bosnu i Hercegovinu. U ovome iskazu se nalaze sva mjesta koja su

45 Štatut oružničkog zbora za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1883. Prema ovoj odluci imalo je i Bosni i Hercegovini biti 37 oficira, 127 podoficira i 1873 žandarma. Ljudstvo

žandanmerije je trebalo da se popunjava prvo iz reda pripadnika Bosne i Hercegovine, apotom iz oba dijela Monarhije. uslov za prijem bio je poznavanje Zemaljskog jezika, nekog

od slavenksih i elementarna pismenost. Oficirski sloj je bio iz redova oficira žandarmerije iz Monarhije. oficire je imenovao sam car.

46 Zastava, br. 78 od 31. 5. 1896.

47 Kraljačić, T., n.d., str. 458.

48 Štatut oružničkog zbora za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1883.


50 ABH, Sarajevo, ZMF, 1889.,br. 419/1885 i 445/1889


31

imala zapovjednike i oružničke postaje. Ukupno je bilo 51 postaja, sa 51 komadantom, od čega

je 8 bilo Čeha.51

Prema tome Iskazu Komadante vojske, porijeklom iz Češke imali su gradovi i mjesta: 52

Grad Komadant

Bosanska Gradiška – Fischer Adolf

Bosanska Dubica – Sedlak Adalbert

Fojnica – Novaček Anton

Kotor Varoš – Janiček Franz

Livno – Krásný Josef

Mostar – Bohmer Anton

Stolac – Kovař Vilhelm

Visoko – Kubiček Josef

Pregled udjela Čeha u upravi austrougarske vlasti-

Uprava Austro – Ugarske vlasti je bila vrlo šarenolika po pitanju nacionalne pripadnosti

činovnika koji su je sačinjavali. Ako pokušamo ugrubo prikazati udio Čeha u toku jedne godine,

onda je najbolje da to uradimo preko Glasnika za 1900. godinu.53

Ovdje vidimo da je i u najvišem vrhu austrougarske uprave bilo Čeha. Kao gradski

vijećnik grada Sarajeva javlja nam se Eduard Playel.54 Dalje su meñu gradskim činovnicima kao

notar Franz Nechánský, tehnički činovnik je Jakob Černý, vrhovni ekonomski inžinjer Carl

51 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 236 – 237. Do podataka se došlo prebrojavanjem

52 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 236 – 237. Do podataka se došlo prebrojavanjem

53 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1900., str 242.

54 O njemu više dalje u tekstu. Za Eduarda Playela znamo iz više izvora da je imao i svoju apoteku i da je i sam bio apotekar.


32

Koneczný i ekonomski inžinjer Franz Blanka.55 Ukoliko uzmemo da ova uprava nije brojala više

od 10 uposlenih lica, ova navedena imena nam dovoljno govore o zastupljenosti Čeha u upravi.

Vrlo je slična situacija i u ostalim upravnim jedinicama, mi ih ovdje nećemo detaljno razrañivati.

Iako je ovaj rad planiran kao pregled udjela Čeha u kulturnom aspektu grada Sarajeva, ne

možemo u potpunosti isključiti njihov udio u drugim sferama uprave. Činovnički kadar je od

izuzetne važnosti, jer je on sastavni dio Monarhije kao vojne države i kao takav činio veliki dio

stanovništva. U cilju zadovoljavanja barem približno potrebe za ovim statističkim podatcima

uradit ćemo ovdje kratak pregled Čeha na osnovu godišnjeg izvještaja koji je izdavala Austro –

Ugarska uprava. Da bi zadovoljili vremenske, teritorijalne i tematske okvire,56 a pri tome dobili

jasnu sliku činovništva prikazat ćemo ovdje pregled činovništva u okrugu sarajevskom, a koji je

dat za kotarske sudove.57

Prema ovom popisu u Kotarskim sudovima, sarajevske oblasti je bio uposlen ukupno 71

činovnik. Od toga je najviše bilo u Sarajevu kao najvećoj teritorijalnoj jedinici, a od ukupnog

broja je 6 činovnika bilo porijeklom iz Češke.

S obzirom da su Česi bili sastavni dio administracije u velikom broju, nije bilo teško

izraditi sljedeću studiju. Cilj studije je prikazati približno njihov procenat u upravi tako što smo

iskoristili periodiku, Bosnisher Bote, za 1899, 1911 i 1917. godinu. Smatramo da ćemo ovim

putem dobiti najljepši presjek perioda austrougarske vladavine, a time i udio Čeha u istoj.

55 Svi podatci dobijeni su na osnovu prebrojavanja iz Bosnischer Bote, Sarajevo, 1900., str 242., i na osnovu arhivske grañe – personalija koje su potvrdile porijeklo navedenih

činovnika. ABH, Sarajevo, ZD, Slova N, Č, K, B.

56 Ovdje se misli na Sarajevski okrug, 1911, i na vojno – sudsko činovništvo. S obzirom da se u ovom radu neće obrañivati sudovi, smatrali smo da je barem na ovaj način dobro

upotrijebiti ovu sferu uprave u statističke svrhe.

57 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 104 – 105. U sarajevsko okružje je spadalo 7 mjesta. To su Čajnica, Foča, Fojnica, Rogatica, Sarajevo, Višegrad i Visoko. Do svih

navedenih podataka se došlo prebrojavanjem.


33

Izabrali smo ovdje prikaz na osnovu Direkcija za željeznice Bosne i Hercegovine.

Direkcija željeznica se nalazila u Sarajevu i svi uposleni su bili naseljeni u gradu, tako da samim

time dobijamo okvirnu statističku sliku Sarajeva.58

Ukoliko želimo obrazložiti zbog čega smo se odlučili baš za prikaz željeznica, kada

znamo da su Česi bili sastavni dio i samoga vrha uprave, reći ćemo da je ovim putem vrlo lako

povezati dva bitna faktora. Prikaz eksploatacije Bosne i Hercegovine je vrlo specifičan u ovom

okupatorskom periodu, a kako su Česi bili sastavni dio njihove izgradnje, tako se može uraditi

lijep prikaz.

Naravno nama će ovdje glavni cilj biti prikaz Čeha i njihov udio u upravi, jer je poznato

da su bili zastupljeni na svim položajima tokom izgradnje i uprave željeznicama, od običnih,

fizičkih radnika i majstora do visokih funkcija upravnika i direktora.

Željeznice i njihova izgradnja su dio istorije Bosne i Hercegovine koji je vrlo

karakterističan. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini imala je posebno mjesto i značaj u

sklopu opšteg odnosa Austro – Ugarske prema okupiranoj zemlji. Ona je izvršila prvorazredan

uticaj na tempo njenog privrednog i društvenog razvitka i po svojim posljedicama daleko je

premašila period austrougarske vladavine.59

Po narednom kratkom pregledu vidimo da se njihov broj iz 1899. prema 1917. godini

povećavao i da su zauzimali bolje položaje nego u početnoj 1899. godini. Dalje možemo

zakljičiti da ih je bilo srazmjerno mnogo, od ukupno 34 postojeća činovnika, u toku 1911.

godine, 11 su bili Česi.60

58 Podatke o navedenim licima i potvrdu da su oni Česi, smo provjeravali putem Zbirke dosijea Vladinih službenika, dalje ZD. Ukoliko neko lice nije imalo personalni dosije

isključili smo ga kao Čeha. Na žalost ovim putem ne dobijamo potpuno tačnu sliku, ali približni procenat tačnosti je vrlo velik s obzirom da su večina lica imala svoj lični dosije.

59 Juzubašić, Dževad; Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske prilike od okupacije do kraja Kállayeve ere, Sarajevo 1974., str. 2.

60 Upravni izvještaj bosanskohercegovačkih zemaljskih železnica, Nacionalna i konfesionalna pripadnost, Sarajevo 1917 – 1918.


34

Bosanskohercegovačke zemaljske

željeznice:61

Bosnischer Bote, 1899. godina:62

Tajništvo:

- Čretnik Rudolf

- Křička Simon

- Pavelka Gustav

- Ježek Franc


Ravnateljstvo u Sarajevu:

- Zemanek Ferdinand

- Bischitzký Jakob

Tajništvo:

- Holický Josef

- Sečkar Josef

- Plch Josef

Kancelaristi:

- Sumrek Michael

- Bohuslav Josef

Adjunktanti – Praktikanti:

- Horák Josef

61 Svi navedeni podaci su dobijeni prebrojavanjem iz Bosnischer Bote, Sarajevo,

za 1899, 1911 i 1917. godinu. Nakon toga je provjereno porijeklo navedenih

činovnika na osnovu njihovih personalnih dosijea koji se nalaze u Arhivu.

62 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1899., str. 100 – 102.


Kancelaristi:

- Prokop Ferdinand

Nadpovjerenici:

- Havlíček Karl

- Nadobitý Josef

- Sirový Franz


Ravnateljstvo u Sarajevu:

- Zemanek Ferdinand

Tajništvo:

- Bischitzký Jakob

- Holický Josef

- Sečkar Josef

- Plch Josef

Kancelaristi:

- Sumrek Michael

- Bohuslav Josef

Adjunktanti – Praktikanti:

- Hušner Josef

- Přikryl Mattias

Kancelaristi:



35

- Prokop Ferdinand

- Nadpovjerenici:

- Havlíček Karl

- Tuczek Alois

- Sirový Franz

- Kolejka Karl

- Matějovský Bohumil

- Pomezný Franz


36

Slika 1


37

Politička podloga Sarajeva u doba pred i poslije 1878.godine

Sarajevo kao kulturni, politički, duhovni i administravni centar Bosne i Hercegovine

razvijalo se i kao stjecište svih manjina koje su sačinjavale grañane Monarhije. Teško je u

historiji naći sličnog primjera da jedna mala pokrajina broji toliki broj najraznolikijeg

stanovništva. Mi ove pojave ovdje spominjemo jer su one uticale na brojne migracije

stanovništva, a one se se neposredno ili posredno odražavale na demografiju i razvoj Sarajeva.

Okupacija grada Sarajeva trajala je nepunih osam sati. Austrougarske čete su 19. avgusta

1878. godine, pod voñstvom generala Filipovića, ušle u glavni grad Bosne i Hercegovine.

uslijedile su velike promjene. Predano je oružje,65 pohapšeni su zarobljenici,66 postavljeno je

prvo Gradsko vijeće, a zaveden je i prijeki sud, uspostavljeno je ustrojstvo Civilnog odjela i

redarstva, osnovana je i Oficirska kasarna, Meteorološka stanica, a pristupilo se i formiranju

Vatrogasne čete.

Jedna od direktnih posljedica okupacije, po Sarajevo i općenito po Bosnu i Hercegovinu,

je činjenica da se osjeti centralizacija pokrajine. Sarajevo zaista postaje gradski centar u kome se

formiraju institucije od vitalne važnosti za vlast.

Neke od važnijih institucija koje su nastale su Vrhovni sud (1879), Finansijska Zemaljska

uprava (1880), Otkupni uredi, Nadzorništvo za duhanske tvornice, Rudarsko satništvo, i niz

drugih bitnih institucija.67

65 Već treći dan je odreñeno da se mora predati svo oružje, a ukiliko bi neko se oglušio na ovu naredbu bio bi strogo kažnjen prema vojnom zakonu. Čak su oružje morali predati i

zanatlije koje su se bavile izradom istog, a da pri tome nisu dobili nikakvu potvrdu o predaji. Ovim putem je nestalo mnogo dragocjenog starinskog, dekorativnog oružja koje je

imalo neprocjenjivu vrijednost.

66 Osmanskoj vojsci je bilo nareñeno da se vrati u kasarne, nakon čega su proglašeni zarobljenicima. Dio je bio poslan u Linc, a drugi dio njih je vrlo brzo napustio Sarajevo.

Sarajevski grañani koji su pružali otpor su bili pohapšeni i četvrti dan po okupaciji su otpremljeni u Olomouc.

67 Kreševljaković, H: Sarajevo…, str. 23.


38

Vrlo je važno napomenuti da su Česi predstavljali grupu naroda koji je procentualno bio

vrlo zastupljen u ovim institucijama. Takoñe je zanimljivo da je većina tih institucija bila

smještena u zgrade i objekte koje su upravo češki arhitekti projektovali i gradili, radili geodetske

proračune i niz drugih radnji i zanimanja.

Sarajevo je na početku okupacije brojalo oko 22 000 stanovnika, sa okolnim naseljima i

selima je bilo približno 30 000. Pred okupaciju, se u Sarajevu kao glavnom gradu najviše

osjećala uzdrmanost osmanske vlasti. Ovdje su se grupisale razne zajednice, od izbjeglica do

vojske. Kriza iz perioda od 1875 do 78. godine se naročito odrazila na najveći grad Bosne i

Hercegovine. Već u proljeće 1878. godine su počele da se šire glasine o Bizmarkovom planu

okupacije. Emocije koje su se probudile kod grañanstva bile su podjeljene. Dok su s jedne strane

Hrvati pozdravili ovu ideju, s druge strane Srbi i Muslimani nisu bili oduševljeni, pogotovo što u

svemu nemaju udjela ni Osmansko Carstvo, a ni Srbija, na čiju su pomoć računali i jedni i

drugi.68

Rast grada i uvećanje broja stanovništva vidimo i na osnovu popisa stanovništva. U

periodu od 1878 do 1910. godine Sarajevo se udvostručilo, a broj stanovništva je prešao brojku

od 50 000. 69

Promjene gradske populacije u većim gradovima Bosne i Hercegovine u periodu 1879 –

1910 izgleda ovako:70

1879 1885 1895 1910 Uvećanje u periodu 1879-1910 (%)

Sarajevo 21 377 26 268 38 083 51 919 +30 254 Travnik 5 887 7 189 6 261 6 647 +760 Mostar 10 848 12 665 14 370 16 392 +5 544 Banja Luka 9 560 11 357 13 566 14 800 +5 240

68 Donia, J. Robert: Sarajevo. A Biography, University of Michigen Press, 2006., str. 46.


70 Ibidem


39

Bihać 3 097 3 506 3 943 6 201 +3 104 Tuzla 5 119 5 933 10 227 11 333 +6 214 Bosna i Hercegovina

1 158 440 1 336 091 1 568 092 1 898 044 +739 604

Još je jedna promjena vidljiva i vrlo je bitna. Konfesionalni sastav grada daje potpuno

drugačiju sliku nego što je imao prije 1878. godine. Sarajevo dobija udvostručenu populaciju

rimokatoličkog stanovništva, bez sumnje su tu i Česi. Primjećuje se i uvećanje pravoslavnog i

jevrejskog stanovništva, gdje sada imamo i aškenaze pored već postojećih sefarda.

Konfesionalna slika Sarajeva u periodu 1879 – 1910 :71

1879 1885 1895 1910 Brojno uvećanje %

Muslimani 14 848 15 787 17 158 18 603 3 755 25

Srbi- pravoslavci 3 747 4 431 5 858 8 450 4 703 126

Katolici 698 3 326 10 672 17 922 17 224 2468

Jevreji Sefardi 2 077 2 618 3 159 4 985 2 908 140

Jevreji-ostali - - 899 1 412 - -

Evangelisti - - 337 547 - -

Ostali 7 106 - - - -

Zbir 21 377 26 268 38 083 51 919 30 542 143

Grad Sarajevo je rastao usljed nekoliko faktora. Pored očigledne potrebe za grañevinskim

stručnjacima, kao i radnom snagom u industriji koja počinje svoj razvoj, tu su i potrebe za



40

civilnim pomoćnicima i raznim administrativnim radnicima. Stanovništvo se pomjeralo iz sela u

gradove, ali je primjetno i povećanje doseljavanjem stranih žitelja Monarhije. Po popisu iz 1910

od 16 786 stanovnika, njih se 32% izjasnilo kao državljani Austrije ili Ugarske.

Uticaj austrougarske vlasti na razvoj Sarajeva je očit. Promjene se mogu okarakterizirati

kao ¨modernizacija¨ ili ¨zapadnjačenje¨, ali prošavši kroz ovaj period Habzburške vlasti Sarajevo

je iskusilo taj novi ¨zapadni¨ stil i time je postalo jedinstvena mješavina kulture i tradicije istoka i

zapada. Do 1900. godine Sarajevo se našlo preplavljeno dvjema kulturama: jedna je većim

dijelom tradicionalna, s centrom u Istambulu, dok je druga Evropska i moderna sa centrom u

Beču.72

Gradska uprava Sarajeva

Već 20. avgusta je Sarajevo dobilo Gradsku upravu koja se brinula o gotovo marginalnim

poslovima dok u stvarnim i bitnim stvarima nije imalo utjecaja. Ono o čemu se brinulo su bila

pitanja gradske čistoće, kanalizacije, odbrana od požara, opskrba siromaha, i sl.

U martu 1880. godine je bio izrañen poslovni red za Zastupstvo i Upravu. Prema njemu

se Gradska uprava dijelila na pet odsjeka, i to: 73

1. Političko ekonomski

2. Upravni

3. Grañevinski i za podizanje grada

4. Uboški i bolnički

5. Vojnički

72 Donia, J. R, n. d., str. 60.

73 Kreševljaković, H, n. d., str. 28.


41

Zanimljivo je da su gotovo u sve pomenute djelatnosti bili uključeni stranci. Naravno, to

je objašnjivo činjenicom da se iz lokalnih ljudskih resursa nije mogla zadovoljiti potreba za

radnom snagom. Mnogo je razloga koji su uslovili ovu i ovoliku pojavu stranaca u Sarajevu,

jedan od osnovnih su pismenost, školovanost ljudstva, lakša prilagodba stranaca novoj vlasti, ali

je i niz drugih uslova.

Ono što je za nas ovdje izuzetno bitno je pitanje Čeha i postotak koji su oni zauzimali u

ovoj Gradskoj upravi. Bez sumnje je bio vrlo velik. Naročito u Grañevinskom odsjeku Gradske

uprave. Pored Grañevinske uprave gdje su češki arhitekti predstavljali gotovo osnovnu radnu

grupu ljudi, a bili su zastupljni i u Upravnom, ali i Bolničkom odsjeku.

Sarajevo je kao glavni grad zemlje dobilo gradsku upravu zasnovanu na vrlo ograničenoj

autonomnoj osnovi, koja je regulisana statutom 1883. godine. Prema njemu je Sarajevo imalo 24

zastupnika. Načelnike i podnačelnike je imenovao zemaljski poglavar na prijedlog civilnog

adlatusa.74

Statutom iz 1899. godine vidimo da se grad sačinjavao iz opštine, koja samostalno

funkcioniše i upravlja svojom imovinom. Dalje se grad Sarajevo dijelio na sedam kotara, koje

zastupaju Općinsko zastupništvo, Gradsko poglavarstvo i Kotarski sudovi.75

Civilni odjel za cjelokupnu upravu u Bosni i Hercegovini

U cilju organizacije Zemaljske vlade je general Filipović 28. avgusta osnovao Civilni

odjel. Nakon što se obratio sa zahtjevom caru, ovaj mu je iz Hrvatske poslao prve činovnike koji

su sačinjavali razne etničke strukture. Zemaljska vlada je ovim činom počela zvanično sa radom

1. januara 1879.




42

Shematski prikaz Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine76

Prije Potiorekove reforme:

ZEMALJSKI POGLAVAR

s pretežno reprezentativnom vlašću

CIVILNI ADLATUS

sa stvarnom izvršnom vlašću

Predsjednički ured

I sekcija

Administracija

II sekcija

Financije

III sekcija

Pravosuñe

IV sekcija

Gospodarstvo

Odjel za statistiku Pomoćna služba Zemaljsko vijeće za

zdravstvo

Poslije Potiorekove reforme 1912. godine:

ZEMALJSKI POGLAVAR

s punom izvršnom vlašću

Predsjedništvo ZAMJENIK ZEMALJSKOG POGLAVARA

s ograničenom vlašću

I sekcija

Administracija

4 odjel

II sekcija

Financije

3 odjela

III sekcija

Pravosuñe

IV Sekcija

Gospodarstvo

7 odjela

V Sekcija

Bogoštovje i

školstvo

4 odjela

VI Sekcija

Graditeljstvo i

željeznice

6 odjela

Odjel za statistiku Pomoćne službe

76 Džaja, Srećko: Bosna i Hercegovina u austro-ugarskom razdoblju (1878-1918), Mostar – Zagreb, 2002., str. 44.


43

II Poglavlje: Pregled istorije odnosa Češke i Bosne i Hercegovine

Kontakti pred i nakon 1878. godine

Jedna od prvih pisanih informacija o Bosni i Hercegovini je bila iz 1689. godine. Ovaj

latinski spis je poslao jezuita Rudolf Bzenský.77 Vrlo zanimljivo govori o svakodnevnom životu

u Bosni i Hercegovini.

Češka je i prije 1878. godine bila vrlo informisana o dešavanjima u Bosni i Hercegovini.

Kada je 1875. godine izbio veliki protuturski ustanak, inteligencija je simpatizirala i pisala o

tamošnjim slavenskim ustancima.78 Češka javnost bila je detaljno informisana i za sljedećeg rata.

Iz perioda 1876-1878. godine informacije o dešavanjima u Bosni i Hercegovini je slao u Češku,

tamošnji stalni dopisnik praških Narodnih Listova Josef Holeček.79 Ovi dogañaji su zabilježeni i

u djelima Jaroslava Vrchlickog, Svatopluka Čech-a, o njima piše u svojoj zbirci pjesama Eliška

Krásnohorská,80 a Jaroslav Čermak81 nam je ostavio divne prikaze 82 sa bosanskohercegovačkom

tematikom. Krajem 1870-tih u Bosnu i Hercegovinu dolazi i Antonin Chitussi,83 još jedan

značajni češki slikar, čija su djela inspirisana prizorima iz Bosne i Hercegovine.

Neko veće javno interesovanje i saznavanje o Bosni i Hercegovinu Česi su dobili tek u

toku prve polovine 19. stoljeća. Sliku koju dobijaju o Bosni je preko putopisca Matije

77 Matušek, Josef: Přehled kulturních, literárnich a školních otazek, XVI, Daruvar 1996., str. 3.

78 Hladký, L, Odnos Čeha..., str. 166.

79 Josef Holeček (1853-1929), češki pisac s posebnim interesom za južne Čehe i Balkan, prevodilac i novinar. Najznačajnije njegovo djelo za Bosnu je: Za svobodu. Kresby z bojů

černohorských, izdano u Pragu 1878. godine.

80 Krasnohorská, Elišká, K slovansém lidu, Praha, 1880.-zbirka pjesama

81 Jaroslav Čermák (1830-1878), učenik Ch. Rubena na pražskoj akademiji, za nas je značajan jer slika prikaze Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije. Prvi put se pojavljuje u Bosni

1858., kasnije se ponovo vraća 1870. godine, gdje je radio na djelima po kojima će kasnije postati vrlo cjenjen. Únos ženy hercegovské, Hercegovina roku 1877. Hercegovka na

koni u pramene, samo su neke od slika.

82 Hercegovští otroci, Z Bosny 1877.-putopisna djela, sabrao i objavio Šarl, Irijart, Bosna i Hercegovina-putopis iz vremena ustanka 1875-1876, Sarajevo, 1981.

83 Antonin Chitussi, je bio slikar koji dolazi u Bosnu i Hercegovinu 1878. kao vojnik okupacione Austro-Ugarske vojske. Slike bosanskohercegovačkih prizora su bile izložene na

izložbama u Beču i Pragu.


44

Mažuranića i njegovog djela Pohled do Bosny koji je preveden na češki 1845.84 Uslijedili su, 60-

tih i 70-tih godina 19. stoljeća, i prevodi spisa bosanskih franjevaca, Ivana Franje Jukića i Grge

Martića. Najviše informacija o životu u Bosni i Hercegovini Česi dobijaju upravo od franjevaca i

jezuita.

Navedeni Česi su se obreli u Bosni i Hercegovini, svako svojim putem. Uglavnom su

dolazili tražeći nešto novo, neku inspiraciju ili su imali interes za zbivanja u burnim vremenima

istorije Bosne i Hercegovine. Veći broj Češkog stanovništva se počeo javljati tek sa dolaskom

vojske. I to kao dio vojske, sa porodicama ili kao pomoć koja je pratila vojsku. Domaće

stanovništvo nije na došljake gledalo sa simpatijama. Dosta neprijateljski odnosi se osjete odmah

po dolasku kad su Česi svršteni u Švabe ili kuferaše, kako su se inače meñu narodom pogrdno

nazivale pridošlice.85 Vladalo je sveopće mišljenje da su došli da bi tu vladali, da bi se obogatili,

zavadili djecu. Stvarnost je bila drugačija. Česi su, kao i ostali narodi Monarhije u Bosnu i

Hercegovinu došli usljed socijalnih razloga. Selidbom su tražili novi posao, bolje plaćen, sa

boljim radnim uslovima, ali pored ovih razloga tu je bio i sloj Čeha koji dolaze usljed jakih

Slavenskih osjećaja.

U periodu vladavine Austro – Ugarske u Bosni i Hercegovini su Česi imali velikog

udjela. Zaslužni su za razvoj ekonomskih i kulturnih prilika. U nekim granama struka su bili

pioniri. František Fiala, Karel Malý, Václav Radimský, su samo od nekih arheologa i muzejskih

radnika, koji su osnivali i radili u Sarajevskim muzejima.

Za proučavanje odnosa Češke i Bosne i Hercegovine su izuzetno bitne kritike čeških

političara u 19. i 20. stoljeću. Najpopularnija su bila politička istupanja Tomáša Garrigue

84 Prevode je objavio publicista Vilém Dušan Lambl.

85 Hladký, L: Odnos Čeha..., str. 167.


45

Masaryka. U toku 1892. i 1893. se izjasnio i po prvi put oštro kritikovao vlast u Bosni i

Hercegovini.86 On je tada kao član delegacije osudio apsolutističku politiku šefa tadašnje

administracije i ministra finansija Benjamina Kallaya.87 Potaknuti protivljenjem

polukolonijalnog odnosa, želeći da se ostvari emancipacijska praksa vodeći raluna o nacionalnim

pitanjima Masarik je u svom istupanju u delegacijama 19.X 1892. tu misao izrazio riječima:

Dopuštam, da vlast u Bosni mora biti čvrsta, ali čvrsta može biti samo u slučaju ako bude

pravedna. Zato moram zahtijevati, da narod u Bosni može što prije početi odlučivati sam o sebi

(...) Mi zahtjevamo narodnu vladu. (...) Evropa nam je dala mandat (da upravljamo Bosnom i

Hercegovinom), a ja želim, da što prije dobijemo mandat i od samog stanovništva BiH88

Masaryk je posjetio Bosnu u više navrata jer se nije htio zadovoljiti samo posrednim

informacijama koje je mogao dobiti. Pred polazak u Bosnu savjetovao se sa prijateljima i

kolegama koje su bile upućene u probleme i sitaciju u Bosni. U prvom redu su tu Josef Holeček,

koji je tad abio urednik Slavenske rubrike u istoimenim novinama i Josefa Penížeka, koji je radio

kao izvještač za mladočeške Narodne Liste. Pored njih je vodio prepisku sa dvojicom srpskih

trgovaca iz Banja Luke, sa Nikolom i Savom Pištelićem.89 Pored političke istorije koja se veže za

ovo putovanje, zanimljive su nam opisne crtice koje je Masarik radio putujući kroz Bosnu i

Hercegovinu. Tako Banja Luku, 1892 opisuje: ¨Strahovita bijeda, ni ti najbogatiji seljaci nemaju

doslovno ništa. Gospodar ima posebnu sobu. Prljavština. Uši i stjenice su članovi domaćinstva.

(...) Ljudi su pametni, bistri i praktični. Žene rade na poljima. Turci i kršćani vole ljenčariti.

86 Hladký Ladislav u članku T.G.Masaryk i Bosna i Hercegovina objavljen u Prilozima na strani 117., razlikuje tri perioda Masarikovog interesa za Bosnu i Hercegovinu. Za nas

ovdje su značajna prva dva jer se tiču Austro-Ugarskog perioda. Prvi bi bio razdoblje od 1892 do 1893. godine, kada se Masaryk kao parlamentarni zastupnik iz redova Češke

narodne stranke slobodoumnih, tzv Mladočeha, prvi put usmjerio na bosansku problematiku u okviru svojih istupanja u Delegacijama Carevinskog vijeća Austro-Ugarske

Monarhije. Drugi period se odnosi na period od aneksije 1908. do početka Prvog svjetskog rata, jer je tada cijeli Balkan postao Goruće pitanje Habzburške Monarhije.

87 Hladký, L, Odnos Čeha..., str. 168.

88 Hladky, L: T.G.Masaryk..., str. 123.

89 O putu u T.G. Masaryka u Bosnu i Hercegovinu postoji arhivska graña u Arhivu T.G. Masaryka u Pragu, sačuvan je fascikl sa oznakom Bosna i Hercegovina 1982 – 1983.

Takoñer graña postoji u korespodencijskoj zaostavstini Josefa Holečeka


46

Rado sjede po kahvama. Ali bosanske kahve su skuckane samo od dasaka. Kava se priprema na

turski način, na malom zemljanom ognjištu. Kuće su svugdje iste, napola štale, često drvene.¨

Posebno se razmatralo pitanje nacija. Kako se buñenjem nacija počelo definisati Hrvatsko

i Srpsko pitanje, tako je pitanje bosanskih muslimana ostalo nerazjašnjeno. Česi, pod vodstvom

T.G. Masaryka, imaju neutralan stav, ne favoriziraju, ali ni ne osuñuju ni jednu stranu, već

podržavaju uzajamnu saradnju pojedinih južnoslavenskih entiteta. Zahvaljujući ovakvom stavu

Česi su odigrali ulogu posrednika u meñusobnim pregovorima Južnih Slavena. Možda najljepše

svoj stav prema situaciji u Bosni i Hercegovini iskazuje stavom: ̈Dopuštam, da vlast u Bosni

mora biti čvrsta, ali čvrsta može biti samo u slučaju ako bude pravedna. Zato moram zahtijevati,

da narod u Bosni može što prije početi odlučivati sam o sebi (...) Mi zahtjevamo narodnu vladu.

(...) Evropa nam je dala mandat (da upravljamo Bosn i H), a ja želim, da što prije dobijemo

mandat i od samog stanovništva BiH¨90

Suosjećanje sa slavenskim, bratskim narodom se osjećao u nekoliko navrata. Lijep

primjer za potvrdu su svakako i nemiri koji su izbijali prilikom demobilizacije Čeha za odlazak

na Balkansko ratište. Tako je bilo i 2. decembra 1912. godine kada su u Plznu prilikom odlaska

čeških trupa izbili veliki nemiri. Nakon što je za Bosnu i Hercegovinu otišao voz s 35. pješačkim

pukom, ostala je rodbina koja je pjevala patriotske pjesme kao što su Hej Slované i Kde domov

můj. Sličnu situaciju imamo i 14. decembra kada je odlazila još veća grupa Čeha, ovaj put u

Hercegovinu, koja je Česima ostala u lijepom sjećanju iz predivnih Čermakovih slika. Na

nesreću ovi neredi nisu prošli mirno, nekolicina je uhapšena i kasnije im je vrlo strogo suñeno.91

90 Ladislav Hladky, T.G.Masaryk i Bosna i Hercegovina (Prilog historiji bosansko-čeških odnosa), Prilozi 30, 2001., s 123.

91 Paulová, M: n. d., str 70.


47

Putopisi

Jedan od najzanimljivijih putopisnih djela je putopis Jíři-a Daneša.92 U ovom djelu pod

nazivom Bosna a Hercegovina za okupace je detaljno prikazao sliku Bosne i Hercegovine onako

kako je on vidi. Rad je potkrijepio i fotografijama i crtežima koje je radio na ovome putovanju.

Vrlo detaljno opsuje dogañaje i situacije na koje nailazi. Od geomorfologije do ekonomske i

političke situacije. Pisao je i o češkoj manjini, ali i o stanovništvu koje susreće na svojem

putovanju.93

Svojim negativnim stavovima prema okupaciji se ističe putopisac Josef Holeček94 Prvi

put ga srećemo kao ratnog izvještača koji se za Bosnu i Hercegovinu zainteresovao poslije

izbijanja Hercegovačkog ustanka 1875. godine. Poslije se na ove prostore vraćao u nekoliko

navrata, a svaki izvještaj o situaciji je bio pun negodovanja Austro – Ugarske okupacije i uprave.

Najpoznatija djela o Bosni i Hercegovini: Bosna i Hercegovina za okupace. Praha, V. Neubert,

1901.; Narodni epika bosenskych mohamedanu. Praha 1917. i Pisne hercegovske. Praha, 1877.

Periodične kulturne posjete iz Češke Sarajevu

Iz Praga je u Sarajevo u nekoliko navrata dolazio poznati češki violinist Franjo

Ondrček.95 Na veliki interes publike je održao nekoliko koncerata u periodu od 1893. do 1904.

godine.96

Povodom svečanog otvaranja Društvenog doma u Sarajevu, u januaru 1899. je upriličen

Kranjčevićev prolog Vili prosvjete. Dom je otvoren predstavom Grilparcerovom Medexom, u

92 Jíři Vaclav Daneš je bio geograf i putopisac, rodio se u Novom Dvoru 1880., umro je 1928. godine u Los Angelosu.

93 Daneš, Dr. Jiří V.: Bosna a Hercegovina, v Praze, 1909.

94 Josef Holeček je bio pisac i novinar, rodio se 1853., Stožice.

95Prvi put dolazi 19, 20. i 25. marta 1893. godine. Kasnije će, 20 i 21. januara 1900. godine ponovo organizovati njegove koncerte Albert Tir. I treći put dolazi u pratnji pijaniste

Rederiha Basa, 3. decembra 1901. 4. maja 1904. godine ponovo dolazi i nastupa u Društvenom domu.

96 Sva njegova nastupanja su popraćena lokalnim tiskom, prije svega Sarajevskim listom, ali i časopisom Nada. Sarajevski list, br.19, 29.11.1901.,str. 3; 18, 24.1.1900., str. 3; br.

54, 6.5.1904.

izvoñenju Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba. U glavnoj ulozi je nastupio Ruži

Stroci.97

Operna družina češkog narodnog pozorišta iz Brna, pod upravom Františeka Lacina je

gostovala u Sarajevu 30. aprila 1902.

Dalibor B. Smetane.98

U vrijeme kada nije bilo televizije, radija niti kompjutera, a kulturno zabavni život

Sarajeva je bio siromašan, jedini izvor socijalizacije i druženja uz lijep sadržaj je bila

muzeju. Uz to je Zemaljski muzej bio besplatan za posjete! Bio je dostupan svima, bez obzira na

status i interesovanje, a Sarajlijama je bio interesantan jer je uvijek nudio nešto novo i druga

Zemaljski muzej su često posje

97 Nada, br. 2, 1899., str. 2.

98 Sarajevski list, br. 10, 04.06.1902.


enju Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba. U glavnoj ulozi je nastupio Ruži

eškog narodnog pozorišta iz Brna, pod upravom Františeka Lacina je

gostovala u Sarajevu 30. aprila 1902. godine. Gostovanje je otpočelo sa heroi

Slika 2


Sarajeva je bio siromašan, jedini izvor socijalizacije i druženja uz lijep sadržaj je bila


status i interesovanje, a Sarajlijama je bio interesantan jer je uvijek nudio nešto novo i druga

esto posjećivali i strani stručnjaci i turisti. Kosta Hörman navodi da je u

48

enju Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba. U glavnoj ulozi je nastupio Ružička

eškog narodnog pozorišta iz Brna, pod upravom Františeka Lacina je

o sa heroičkom operom


Sarajeva je bio siromašan, jedini izvor socijalizacije i druženja uz lijep sadržaj je bila posjeta


status i interesovanje, a Sarajlijama je bio interesantan jer je uvijek nudio nešto novo i drugačije.

njaci i turisti. Kosta Hörman navodi da je u


49

prvih 5 godina, bilo 33 posjete stranih stučnjaka. U zbirci fotodokumenata Zemaljskog muzeja se

očuvala i fotografija turista iz Češke, koji su ga posjetili neposredno nakon useljenja.


50

III Poglavlje: Demografske prilike

Stanovništvo. Generalni podatci o demografskim prilikama i popisi

stanovništva u periodu Austro – Ugarske vladavine

Iz perioda osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini nisu nasljedjeni pouzdaniji podaci o

stanovništvu uopće. Popisi koji su sprovodjeni u ovom periodu su uglavnom bili u svrhu

poreznih i vojnih obaveza podanika, pa s toga statistički nisu pomagalo.99 Meñutim, napori koje

je Austro – Ugarska u ovu svrhu sprovela takoñe nisu u potpunosti uspješni.

Godinu dana nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Monarhija u svrhu utvrñivanja

statističkih podataka, sprovodi prvi popis stanovništva. Meñutim, kako smo to već naveli u

uvodnom dijelu rada, ovi popisi su toliko različiti u popisnim metodama da se jako teško može

dobiti neka značajnija statistička slika. Gledajući svaku godinu pojedinačno ipak se može uraditi

neka približna slika stanovništva. Za četrdesetak godina uprave u Bosni i Hercegovini,

Monarhija je sprovela četiri popisa.

Tabela iz 1910. godine, izrañena na osnovu govornog jezika je izgledala ovako: 100

Narodnost

Austrija s Istrom, Dalma-

cijom,Dubrovnikom i

Bokom Kotorskom

Ugarska s

Hrvatskom

i Slavonijom

Bosna

i

Hercegovina

Monarhija

Nijemci 9 950 266 2 037 435 22 968 12 010 669

99 Hadžibegović, I: Bosanskohercegovački gradovi..., str. 14.



51

Madžari 10 974 10 050 575 6 443 10 067 992

Česi i

Slovaci 6 435 983 2 031 782 7 527 8 475 292

Poljaci 4 967 984 40 537 10 975 5 019 496

Ukrajinci 3 518 854 472 587 7 431 3 998 872

Slovenci 1 252 949 93 174 3 108 1 349 222

Hrvati 677 774 1 833 162 390 009 2 900 945

Muslimani 612 137 612 137

Srbi 105 560 1 106 471 820 418 2 032 449

Rumunji 275 115 2 949 032 608 3 224 755

Talijani 768 422 33 387 2 462 804 271

Različiti

drugi

narodi

608 062 238 345 13 958 860 365

Ukupno 28 571 934 20 886 487 1 898 044 51 356 465

Pored ova dva popisa za proučavanje statistike Čeha u Bosni i Hercegovini nam dosta

pomaže Popis Čeha u Sarajevu koji je sprovela Češka besjeda. Popis navodi jednu osobu kao

nosioca porodice, dalje su tu njegova supruga i broj djece. Ovaj podatak iznosimo jer je česta

pojava da je samo nosilac, tj navedena osoba, Čeh, dok su mu djeca i supruga neke druge

nacionalnosti, a dešava se i da su svi različite nacije.

Prema ovom popisu u Sarajevu je 1910. godine živjelo 7095 Čeha. Popisane su 980

osobe kao glave porodice, s toga se računa da ih je u prosjeku moglo biti i tri puta više. U Bosnu


52

isprava dolaze mladi momci, neoženjeni, koji u nedostatku djevojaka iz domovine žene druge

nacionalnosti i odatle dolazi ovoliko mješanih brakova.101 Nakon Hrvatske ovo je najveća češka

kolonija na Balkanu.

Prema ovom Popisu je bilo 87 državnih i 12 sudskih službenika, 34 bankara i

računovoñe. 41 jedna osoba je radila na pošti kao poštar ili kao poštanski službenik, 138 je bilo

radnika na željeznicama, 16 učitelja, 6 profesora, 7 doktora, 3 industrijalca, 138 zanatlije, 21

inžinjer i graditelj, 132 najamna radnika, 16 trgovaca, 30 poduzetnika, 3 naučna radnika, 2

umjetnika, 18 muzičara, 4 knjižničara, 13 učenika i studenta, 6 monaha i časnih sestara, 10

šumara, 10 baštovana, 1 veterinar, 1 sudija i 1 advokat. Ovo nije potpun statistički podatak koji

dobijamo analizom Popisa. Problem predstavljaju neka zanimanja koja se nisu mogla svrstati ni

u koju grupaciju. Preosalo je 150 žena koje imaju razna zanimanja, a meñu njima je 17 domaćica

i 16 udovica. Od ovih zanimanja najzastupljenije su kuharice, njih je 72, dalje imamo 21

krojačicu, 4 služavke, 1 mljekarku, 1 ženu za peglanje i 3 pralje Ovdje nam je najzanimljiviji

podatak vezan za kauharice. Većina njih su bile neudate žene.102

Prema ovim podatcima možemo izvesti zaključak da su Česi u Sarajevu predstavljali

grupaciju čija je socijalna slika stanovnika bila vrlo šarolika. Veliki broj radnika na željeznici,

govori da je bilo potrebno stručno i obrazovano radništvo. Ovdje treba naglasti da nisu radili

samo na izgradnji željeznica, čak naprotiv. Ako se detaljnije pozabavimo ovim problemom

dobićemo vrlo zanimljivu sliku. Samo je 24 osobe radilo na izgradnji željaznice, preostali broj

101 Matušek, J:., n.d., str. 8.

102 Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913. Do podataka se došlo prebrojavanjem.


53

otpada da na razna zanimanja koja su vezana za izgradnju. Tu su bili razni stručnjaci, od

mehaničara do inžinjera, a njih 14 su bili strojovoñe.103

Druga velika skupina su bile zanatlije. 138 osoba, češkog porijekla, je u Sarajevu radila

na razno raznim zanatlijskim poslovima. Ovaj podatak ne iznenañuje. Na prvi pogled je jako

neobičan podatak ako imamo u vidu da je bosanskohercegovačko, a naročito sarajevsko

stanovništvo bilo bogato zanatlijama. Meñutim, upravo je ovdje problem. To su radnici

prilagoñeni potrebama tržišta osmanskog perioda. Sa novom vlašću dolazi i zapadni načini rada.

To su modernizovani poslovi za koje lokalno stanovništvo nije bilo propremljeno i ni sposobno

obavljati. Austro – Ugarska u tu svrhu, da bi popunila deficitna radna mjesta, dovodi stručnije

stanovništvo iz ostalih djelova Monarhije.104

Vrijedan izvor predsavlja i Adresar, kojeg je radio Deny Brodnik za potrebe Českog lista.

Kako je ovaj popis rañen za i prema potrebama časopisa tako imamo uvedene samo pretplatnike

na ovaj list. Meñutim i on kao takav predstavlja vrijedan izvor jer ga je naveo i J. Matušek u

svojoj zaostavštini.

Prema podacima koje smo dobili u Adresaru Deny-a Brodnika, mogla se izraditi tabela

pretplatnika. Tabela nam svjedoči o postojanju naseljene Češke populacije u odreñenim mjestima

i gradovima:105

Mjesto Br Mjesto Br Mjesto Br Mjesto Br Mjesto Br M jesto Br

Amajlije 1 Bugojno 17 Drinjača 4 Jablanica 1 Lašva 1 Prijedor 63

Banja Luka 116 Busovača 3 Drvar 4 Jajce 1 Livno 5 Prnjavor 24

103 Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913. Do podataka se došlo prebrojavanjem.

104 Ibidem

105 Brodnik, Deny: Adressbuch mit Fremdenführer und Situationsplan, Zagreb, 1914.


54

Bihać 29 Cazin 4 Foča 2 Janja 3 Ljubinje 1 Raškopolje 1

Bileća 4 Crni Lug 1 Fojnica 1 Jelaš 1 Ljubuški 4 Rogatica 1

Bijeljina 7 Čañavica 2 Franc

Jozefstal

1 Kladanj 1 Maglaj 9 Sanski

Most

5

Bosanski

Brod

37 Čapljina 2 Gacko 4 Ključ 1 Metalka 2 Sarajevo 286

Bosanska

Dubica

7 Čelebić 1 Glamoč 2 Konjic 5 Modriča 1 Skrbotno 1

Bosanska

Gradiška

10 Čitluk 1 Goražde 2 Korito 1 Mokro 1 Srebrenica 12

Bosanski

Kobaš

27 Derventa 42 Gračanic

a

2 Kotorsko 20 Mostar 12 Teslić 4

Bosanski

Novi

10 Dobrljin 16 Gradačac 3 Kotor

Varoš

2 Nevesine 4 Tešanj 9

Bosanski

Petrovac

8 Doboj 9 Grahovo 1 Kozarac 5 Omarska 1 Tešanjka 1

Bosanska

Rača

2 Dolac 1 Han Kola 2 Kreka 1 Orašje 2 Travnik 60

Bosanski

Šamac

2 Doljani 1 Hutovo 2 Krupa 5 Oštrelj 1 Trebinje 5

Brčko 24 Donji

Vakuf

1 Ilidža 4 Kulen

Vakuf

7 Prača 1 Trnjaci 1

Tuzla 9 Varcar 1 Vikoč 2 Vlasenica 21 Zenica 9 Žeravica 2


55

Vakuf

Usora 33 Vareš 14 Visoko 5 Zavala 1 Zvornik 21

Uvac 2 Velika 1 Višegrad 6 Zavidovići 1 Žepče 1

Pod nazivom Bosanski Kobaš se krije kolonija Nova Ves, a pod Prnjavorom se

podrzumijeva druga kolonija Mačino Brdo. 106

-Uticaji na demografske prilike- Na demografske prilike nakon 1878. godine su utjecali

mnogi faktori, meñu najbitnijim za proučavanje promjena u stanovništvu su u prvom redu

privredne prilike, razvoj saobraćaja, uspostava nove vladajuće sile i novog pravnog poretka.

Prema rezultatima popisa stanovništva je najjača demografska promjena zabilježena u toku

perioda izmeñu dva prva popisa (1879-1885). Popisi su nepotpuni i nesigurni, ali ne samo zbog

popisnih pravila, već i zbog migracionih kretanja koja su se tada dešavala. Još uvijek je trajao

proces povratka izbjeglica, koje su bile rezultat dva ustanka (1875-1878 i 1882. godine), ali i

rezultat okupacije. Takoñer je postojao i stalni priliv stanovništva iz drugih djelova monarhije.

Sa novom upravom dolaze poslovni ljudi i izvjestan broj činovnika, zanatlija, trgovaca i dr. Po

popisu iz 1879. godine Bosna i Hercegovina imala je ukupno 1 158 164 stanovnika.107 Ne treba

ponavljati da je broj prilično netačan, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je u toku

okupacije nestalo približno 150 000 stanovnika.108

Računa se da je u Bosnu i Hercegovinu došlo i oko 30.000 kolonista,109 meñu ovim

stranacima u Bosnu i Hercegovinu su došli i Česi. Meñutim ni u kojem slučaju ne možemo

106 Matušek, J:, n.d., str. 11.

107 Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880.)

108 Kraljačić, T: n.d., str. 14.

109 ABH, Serajevo, ZMF, 1909., Präss, Br. 988-1909.


56

govoriti o ovim kolonistima u prvim godinama nakon okupacije. Pogotovo kada su Česi u

pitanju. Ako se i javlja kolonizacija onda je ona izazvana ličnim pobudama stanovništva koje

dolazi. Te lične pobude su najčešće trbuhom za kruhom.

Za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka stanovništvo se stalno pomjeralo, uglavnom

su to bile izbjeglice. Okosnicu izbjeglica je do tada sačinjavalo muslimansko stanovništvo. Ono

uglavnom odlazi u Tursku. Razlozi su mnogobrojni. Podjednako se mogu prepoznati i psihološki

i ekonomski momenti. Vlasti ovu situaciju objašnjavaju tako što izjavljuju da se muhamedanske

obitelji nisu mogle snaći u promijenjenim prilikama te su se selile iz zemlje.110 Ipak, i same vlasti

su imale svoga udjela u ovom procesu. To sa sigurnošću ne možemo nazvati nekakvim

sistematskim planom iseljavanja, ali prećutno odobravanje i ne poduzimanje većih mjera zaštite

lokalnog stanovništva su doprinjeli njegovom odlivu. Novostečena pokrajina je ovako postajala

pogodna za sprovoñenje kolonizacije, koja je ipak bila planirana. Neposredno nakon okupacije

iseljavanje nije bilo primjetno, a ni značajno s tačne gledišta broja stanovnika koji odlazi.

Problem za Bosnu i Hercegovinu, je što je to bila uglavnom činovnička i politička elita.

Osjećajući se kompromitovano naspram nove vlasti, oni ostavljaju Bosnu i Hercegovinu u još

komplikovanijem položaju. Isaljavanje je još primjetnije 1881. godine, kada se donosi zakon

kojim se utvrñuje vojna obaveza,111 a nakon čega se seli i seosko stanovništvo.112 Iako od samog

početka austrougarska uprava nije vodila detaljnu statistiku o iseljavanju, procjenjuje se da se do

1883. godine iselilo oko 8000 ljudi.113 Teško je tačno procijeniti kolika su kretanja stanovništva i

110 Imamović, Mustafa: Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998., str. 367.

111Извјештај о управи Босне и Херцеговине за 1906, Загреб, 1906., str. 9.

112 Kao razloge za iseljavanje austrougarske vlasti navodile su prelaz s naturalne na novčanu privredu, djelovanje izvana i tajnu agitaciju, religiozni fanatizam, otpor vojnom

zakonu, averziju prema pravnoj državi, seobu poznanika, čežnju za Turskom, lošu zemlju za obrañivanje is l. Činjenica je das u vlasti pozitivno rješavale i one molbe koje nisu bile

potkrijepljene specifičnim razlogom za selibdu. Ukoliko je neka porodica dobila dozvolu za iseljenje gubila je odreñena prava u domovini. U cjelom ovom procesu je ućestvovala i

Porta koja je u Kosovskom vilajetu postavljala komisije koje su prihvatale ove izbjeglice i slale ih dalje u Tursku.

113 Извјештај о управи Босне и Херцеговине за 1906, Загреб, 1906., 9, Od 1883. godine do 1905. se iselilo 32.625 osoba, od čega se vratilo svega 4042 osobe, što znači da su

se u navedenom razdoblju godišnje iseljavala 1243 iseljenika iz Bosne i Hercegovine. Glavne mete iseljinika, ovisno o nihovim konfesionalnim pripadnostima su bile Srbija i


57

kolika je tačna cifra iseljenika. Tvrdnja prof. M. Imamovića da je to bilo 300 hiljada,114 samo

muslimanskih iseljenika, sa sigurnošću je pretjerana.115

-Karakteristike konfesionalne strukture stanovništva- Osnovna karakteristika

konfesionalne strukture stanovništva Bosne i Hercegovine poslije okupacije se sastoji od

činjenice da ni jedna od tri konfesionalne grupe nisu imale većinu. Povratno stanovništvo i

pridošle austrougarske trupe su uglavnom bili katolici, ili u krajnjoj mjeri krišćani, tako da se

može primjetiti osjetni porast ove grupe stanovnika. Prema konfesionalnoj slici pravoslavnih je

bilo 42,88%, muslimana 38,73%, katolika 18,08%, Jevreja 0,29% dok je na ostale otpalo

0,02%.116

Postoji još jedna bitna karakteristika konfesionalne slike Bosne i Hercegovine, a to je da

su većinu stanovništva u gradovima sačinjavali muslimani,117 dok su ruralna mjesta popunjavali

pripadnici ostalih konfesija, čak se susrećemo sa potpuno konfesionalno čistim okruzima.

-Socijalna struktura stanovništva-

Bosna i Hercegovina je u doba pred i nakon okupacije predstavljala izuzetno zaostalu

feudalnu oblast. Veliki procenat stanovnika su bili poljoprivrednici. Socijalna struktura je stoga

bila poljoprivrednog karaktera s vrlo niskim stupnjem razvoja. Na osnovu istih popisa saznajemo

da je bilo 1 023 005 stanovnika na selima i 135 159 u gradovima.118 Dalje je značajan podatak da

je na selima živjelo više kmetova nego slobodnih seljaka. Iako nam popisi ne daju podatke o Turska. Od 1891. statistika pokazuje da su meñu iseljenicima najbrojniji bili seljaci, 71%, na drugom mjestu su obrtnici i trgovci, 16% preostali procenat otpada na nadničare i

radnike slobodnih zanimanja.

114 Imamović, M, n. d., str. 371.

115 Službeni podaci austrougarske uprave navode da se od 1878. do 1914. godine iselilo oko 61000 muslimana.

116 Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880.)

117 Mora se obratiti pažnja na pojam grada kao teritorijalne cjeline. Nije sigurno koja su naselja u Bosni predstavljala gradove, tj Austro – Ugarska statistikom nije odredila

administrativno-upravnu funkciju pojedinih naselja. Čak i mjesta sa većim brojem žitalja su vrlo siromašna grñanstvom jer je ono tek počelo s razvojem. Prema popisu iz 1885.

godine stoji da je Bosna i Hercegovina imala 47 gradova u kojima su muslimani imali većinu u 40. Ovdje ćemo obzir uzeti naselja sa većim brojem stanovnika.

118 Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880.)


58

socijalnoj strukturi stanovništva prema vjerskoj pripadnosti, poznato je da su se vjerske razlike

poklapale sa nacionalnim i socijalnim.

Češko stanovništvo u Bosni i Hercegovini

Prvi realni susreti sa Bosnom i Hercegovinom kod Čeha su bili mogući tek nakon 1878.

godine, kada su kao vojnici i časnici dolazili služiti u zajedničkoj državi. Tek tada su odnosi

postali stvarni. Pored kolonista koji su naseljavali manja područja, sela uglavnom, i koji su

zamjenjivali bosansko stanovništvo koje je otišlo kao izbjeglice uglavnom na područje

Osmanskog carstva, tu su bili i obrazovani ljudi uposleni u raznim institucijama nove vlasti u

Bosni. 119

Prvi doseljenici su se upravo pojavili u gradovima.120 Migracija čeških seljaka je bila

ispočetka vrlo slaba. Ruralni doseljenici su takoñe došli, ali sa kašnjenjem od dvadesetak godina

za prvim useljenicima.121

Sarajevo kao centar Bosne i Hercegovine je najreprezentativniji u pogledu doseljavanja

stranaca. U novom urbanom okruženju su se asimilirali meñu druge nacije i etničke grupe regije.

Iako Austro – Ugarska okupacija nije prekinula tradicionalni oblik bosanskohercegovačkih

gradova u njima se počeo stvarati novi sloj doseljeničkog grañanstva heterogene socijalne,

vjerske i etničke strukture. Česi su sačinjavali veliki dio pripadnika okupacione vojske,

činovnika, privrednih poduzetnika, inteligencije najrazličitijih zanimanja (ljekari, apotekari,

veterinari, advokati, sudije, profesori i sl.), ali su bili i meñu radnicima modernih zanatlijskih

119 Mikić, ðorñe: O kolonizaciji stranih seljaka u Bosnu i Hercegovinu u vrijeme Austro-Ugarske uprave, Migracije i Bosna i Hercegovina, Materijali sa naučnog skupa,

održanog u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989. godine., str. 181-193

120 Zdeněk Uherek, Petr Lozoviuk, Marta Toncová, Bosnia, Bosnian Czech, and Migratory Bridges, Prague Occasional papers in Ethnology, Praha, 2000., str. 41.

121 Краљачић, Томислав: Колонизација страних сељака у Босну и Херцеговину за вријеме аустроугарске управе, Историјски часопис, књ. ХХХVI, стр.III, Sarajevo,

1989., str. 113.


59

struka. Oni su bili neophodni dio novog sistema vlasti sa kojim je došao i novi oblik proizvodnje

i opšte privredne, kulturno – prosvetne i duhovne aktivnosti. I u drugim aspektima

administrativno – vojnog ureñenja nailazimo na promjene čiji su Česi bili sastavni dio.122

Ovaj proces bi s toga mogli podijeliti hronološki na dvije etape. A strukturalno na dva

tipa stanovništva koje se doseljava. Bez sumnje je da je period od 1878 do 1918. godine u

donosima Češke i Bosne i Hercegovine bio najintenzivniji u istoriji ova dva naroda ikad.

Kontakti, koji predstavljaju prvu fazu su iz perioda prije 1878., gdje se Česi javljaju kao

samostalni putnici, posrednici ili poduzetnici na teritoriji Bosne i Hercegovine. Drugi koji

obuhvata period nakon 1878. godine je mnogo intenzivniji i razlikuje se bitno od prvoga što su

sada u zajedničkoj državi. To više nisu slučajni putnici, trgovci ili putopisci, mada njih naravno i

dalje postoji.

Doseljavanje se vrši organizovano i strukturalno prema potrebama koje se javljaju u

Bosni i Hercegovini. Kolonisti predstavljaju zaseban problem, tako da ih moramo odvojiti od

ostalog češkog elementa, koji se već prije doselio.123 Kako je Sarajevo tema istraživanja tako da

nam je ovdje puno bitniji sloj stanovništva koji naseljava gradove.

Tabela koja je izrañena prema Popisu iz 1910. godine str 44-53:124

Češki 2.775 lica 9,80%

Po popisu iz 1910. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 7045 Čeha125. Jedan od

uglednih istoričara Jan Auerhan126 potvrdjuje ovaj podatak.127 Medjutim, ta cifra se nikad neće

122 Mikić, ð, n. d., str. 190.

123 Ibidem


125 Auerhman, JUDr. Jan: Československé menšiny za hranicemi, v Praze, 1918., str 9.


60

moći u potpunosti i sa sigurnošću utvrditi. Pogotovo kada je sam grad Sarajevo u pitanju.

Nekoliko je razloga za ovu opasnost. Prvo što se mnogo Čeha izjašnjavalo kao Njemci ili Hrvati.

Mnogo je razloga za ovu pojavu, jedna od najvjerovatnijih je činjenica da su na taj način dolazili

do boljih pozicija ili se lakše uklapali u sredinu. Za ovu predpostavku nam je sigurna potvrda

popis koji je 1910 sprovela i sama Češka Beseda.128 Kako smo već naveli u tekstu gore, prema

ovom dokumentu je cijela porodica imala razne nacionalne pripadnosti.

Evo nekoliko primjera:

Bobisuth Eduard. Uposlenik željeznica, je oženjen Hrvaticom sa kojom ima 4 djece po

nacionalnosti su takoñer Hrvati.

Černý Jakub.Činovnik vrhovnog graditeljskog odsjeka. Oženjen i ima troje djece Srpske

nacionalnosti.

Drmota Jan. Uposlen kao radnik na željeznicama. Oženjen je Mañaricom sa kojom ima

troje djece Njemačke nacionalnosti.

Dočkal Jan. Po zanimanju solar je bio oženjen Slovenkom sa kojom je imao petero djece

Hrvatske nacionalnosti.

Ovo su samo neki od primjera čiji se detalji mogu naći u popisu stanovništva iz 1910.129

126 Jan Auerhan (* 2. 9. 1880 †9. 6. 1942) je bio predsjednik SSO tokom perioda od 1929 do1939. Nakon diplomiranja prava 1906, jos uvijek u Monarhiji, počinje raditi u

Drzavnom Statističkom Zavodu. U toku rada u ovoj instituciji je bio na vrlo viskom položaju, od 1929 do 1939 je na mjestu izvrsnog direktora. Takoñe je bio predavač na

Karlovom Univerzitetu. Njegov rad i objavljena djela su naročito bitni za Bosnu i Hercegovinu, jer se bazira na proučavanju Čeha u inostranstvu. Tokom nacističke okupacije, bio

je-kao pravi patriota, u pokretu otpora I kao takav uhapšen. I pogubljen.

127 Jan Auerhan u svojoj knjizi navodi: Dle sčítaní z r. 1910 bylo v Bosně a Hercegovině 7045 Čechú a 482 Slovákú. Čechové žílí jednak ve městech, hlavně v Sarajevu, kde mělí

několík čilých spolků a družstvo pro vystavění českého domu, jednak ve vesnikých kolonilch v okresích Prnjavor, prijedor, tešanj a Derventi. Krajané v Nové Vsí (okr. Prnjavor)

žádali před válkou o zavedení vyučování českému jazyku jakožie předmětu.

128 Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913.

129 Bobisuth Eduard, adjunkt dráhy, Gotlina 1 (pí Chorv. i 4 d. Chorv.); Černý Jakub, vrch. staveb. rada magistr.(pí a 3 d. Srb.); Drmota Jan, sluha řed.drah, Soukbunar 74 (pí

Mad. 3 d. Něm.);Dočkal Jan, stolář, Kovačići 31 (pí Slov. 5. d. Chorv.); iz Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913., str. 2-5


61

Vrlo je zanimljivo kako ovi novi stanovnici i slučajni češki putopisci doživljavaju Bosnu

i Hercegovinu. Mali broj dokumenata svedoči o tome. Jedan od pouzdanijih izvora su nam

putopisni dokumenti. Vrlo je vjerovatno da dolaze ne samo kao slučajni putnici već i kao

sunarodnjaci ljudi koji su već prije došli u Bosnu i postali njeni stalni stanovnici. Jedan od

zanimljivih putopisa je onaj Růžene Svobodove,130 čije se prezime pominje na nekoliko mjesta u

popisu Češke Besjede iz 1910. godine, ali se po istom može reći da ona nije bila stalno naseljena

u Bosni.

Ukoliko se osvrnemo na podatke koje nam pružaju austrougarski administrativni spisi,

primjetićemo da su pratili demografski razvoj Sarajeva. Kao najveće gradsko naselje Bosne i

Hecegovine Sarajevo doživljava svojevrsni procvat, i kulturno i ekonomski.131 Posjeduje najveću

koncentraciju kapitala i radne snage, ovdje su bila smještena i najznačajnija preduzeća

prerañivačke industrije. Značajan faktor su i nove privredne aktivnosti, izgradnja saobraćajnica,

ističe se vojna, upravna, kulturno-prosvetna i vjerska funkcija grada.132 Značajne parametre nam

pružaju popisi stanovništva, naročito posljednja dva, iz 1895. i 1910. godine. Po ovim popisima

vidimo da je broj stanovnika u svim gradovima značajno porastao za occ 15.23%, kako

doseljavanjem tako i prirodnim priraštajem.133 Sarajevo je ovdje poseban primjer, sa 21 377,134 iz

1879. porastao je na veliku brojku od 51.919 stanovnika 1910. godine. Samo toku 1895. godine u

Sarajevu je živjelo 10.787 stranaca,135 a iz popisa stanovništva od 1910. se vidi da je bilo 3,28%

130 Růžena Svobodová, Barvy Jugoslavie, obrázky z cest 1911., v Praze, 1911.

131 Pored Sarajeva snažan kulturni procvat doživljavaju i Banja Luka, Tuzla i Zenica. Broj stanovnika je viši doseljavanjem, ali prirodnim priraštajem koji je u periodu izmeñu

dva popisa od 1879 do 1910. godine iznosio 91%, što je za 24% više od prosjećnog gradskog prirodnog priraštaja. Od ukupnog gradskog stanovništva u ova tri grada je živilo dvije

od tri petine ukupnog stanovništva koje otpada na grad. Do 1910. godine pet je gradova sa više od 10.000 stanovnika. Iako je Sarajevo premašilo 50.000, ni jedan od preostalih nije

dospio 20.000 stanovnika.

132 Hadžibegović, I: Bosanskohercegovački gradovi..., 2004., str. 33.

133 Ibidem

134 Ibidem

135 Što je 28,32% od ukupnog stanovništva.


62

Čeha.136 Isti ovaj podatak nam govori da se u Tuzli nalazilo 3,37% pripadnika češke

nacionalnosti.

Broj stanovnika u Sarajevu:

1879. 1885. 1895. 1910. Priraštaj

od 1879-1910

21.377 26 268 38 083 51 919 +30 254

što je 143%

Kolonizacija stranaca u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro – Ugarske

uprave. Kratki pregled s posebnim osvrtom na Čehe.

Bosna i Hercegovina je nakon okupacije predstavljala primamljiv teritorij za

mnogobrojne stanovnike Austro – Urarske monarhije. Mnogi su narodi primamljeni besplatnim

obradivim teritorijama koje je davala Monarhija, vidjeli izlaz iz trenutne loše materijalne

situacije ili nekih drugih problema. Naročito se ove tendencije ka selidbi osjete kod

poljoprivrednog sloja stanovništva. S toga je mali broj kolonista bio u gradu Sarajevu. Ukoliko

su postojali onda su naseljavali ruralna područja u okolini grada.

U Bosni i Hercegovini su nastale mnogobrojne promjene nakon 1878. godine. Javljaju se

nove etničke strukture stanovništva, naseljavaju se stranaca, iseljavanju starosjediloci, sve ovo

136 Ako uporedimo procenat stranaca drugih nacionalnosti, primjeticemo ja je pripadnika Češke nacionalnosti bilo mnogo. Njemaca je u Sarajevu bilo 10,11%, a u Tuzli 10%,

Mañari su sačinjavali 2.69% stanovništva u Sarajevu i 2,22% u Tuzli.


63

dovodi do migracija o kojim preokupirana vlas nije vodila preciznu evidenciju.137 Mi ipak na

temelju postojeće arhivske grañe možemo pratiti ovaj proces.

Dolaskom kolonista, se osjeća i promjena u naseljima. Pojedinačno naseljavanje je bilo

vrlo rijetko, kolonisti dolaze u grupama i tako je često nastajalo čitavo novo selo ili prigradsko

naselje, koje je pridobijalo etnički predznak te grupacije koja se naseljava.138 Ovakva naselja u

blizini Sarajeva su Lukavica, Vogošća i Rajlovac. Ni u kojem slučaju, ovo nisu kompaktne

naseljene grupe kao što je bio slučaj kod Banja Luke, gdje imamo sela potpuno etnički Češka.

Takva su Nova Ves, Mačino Brdo, Vranduk i Malice.139

Česi su u ovom pogledu naročito prepoznatljivi. Vrlo ljubomorno čuvaju svoj jezik,

kulturu i običaje. Matušek nam je u svojoj zaostavštini koja se čuva u Arhivu u Daruvaru ostavio

lijepe dokumente koji svjedoče o ovim običajima. Čak se i danas mogu sresti u Posavini,

Vojvodini i Slavoniji, stare gospoñe u narodnim nošnjama pokrajina odakle su im preci došli.

Kolonijalno naseljavanje Bosne i Hercegovine bi mogli podijeliti i tako pratiti kroz dvije

faze. Prva bi predstavljala period neposredno nakon okupacije, a druga bi vremenski obuhvatala

period od sredine 90 – tih godina XIX stoljeća. Ova prva faza je vrlo karakteristična. Odvija se

uglavnom neorganizovano i u pojedinačnim slučajevima posredovanjem pojedinih katoličkih

crkvenih samostana.140

Druga faza je već nešto organizovanija i sprovoñena je od strane vlasti u većim

grupacijama. Dok su prvu grupu uglavnom sačinjavali Njemci, u drugoj je bilo i Mañara,

Slovaka, Čeha, Talijana, Ukrajinaca i Poljaka.141

137 Grdić, Šćepan: Kolonizacija u BiH, Sarajevo, 1912., str. 362-382.

138 Vranješ – Šoljan, Božena: Maria Szumska Dabrowska o poljskim doseljenicima u Bosni 1935,Časopis za savremenu povijest, Vol 38, Zagreb, str. 957.

139 ABH, Sarajevo, ZVS, šifra 812-192/1913 (Auszug aus Reiserelation des Kreisvorstebers Ladislaus Baron Über Kolonien in Bosnien (15. 514 – B.H. vom 19. Februar 1913))

140 Samostanski red pod nazivom ¨Marija Zvijezda ̈poznati kaoTrapisti su sprovodili posebne aktivnosti na području Banja Luke, a muslimanske porodice su u želji da se odsele

na ovaj način pronalazile kupce za svoje zemlje.

141 Vlada je pomagala koloniste. Po dolasku su dobijali besplatnu državnu zemlju, koja je nakon deset godina postajala njihovo vlasništvo bez ikakve naplate.


64

Prvi češki kolonisti u Bosni i Hercegovini naseljavaju gradove i njihove okoline.

Neposredno nakon okupacije se vrlo rijetko dešavalo sistematsko naseljavalje ruralnih djelova

Bosne i Hercegovine, primjeri se uglavnom mogu naći na području sjeverne Bosne u okolici

Banja Luke i u Posavini. Politička situacija u ovim prvim godinama vlasti nije povoljna i sigurna

tako da se sela i seoski predjeli ne naseljavaju u strahu od odmazde ili napada pobunjenih

grupa.142

U vrijeme svoje uprave, Benjamin Kalaj je planirao kolonizaciju Tirolaca i Čeha u Bosni

i Hercegovini i njihovo naseljavanje već 1883. godine, ali ono otpočinje tek 1894. godine.143

Vjerovatno su, pogoñeni elementarnim nepogodama, tj poplavama Tirolci dobili prednost pri

naseljavanju, što je odgodilo češki kolonijalni priliv za nekoliko godina.

Broj stranaca u Bosni i Hercegovini u četiri gradska sreza od 1885. do 1910 godine:144

Grad 1885. 1895. 1910.

Sarajevo 3 146 10 787 18 346

Banja Luka 817 1 989 3 234

Tuzla 653 2 425 4 049

Mostar 588 1 715 2 713

Prema ovim podatcima je urañena sljedeći statistički pregled:145

Grad 1885 – 1910

Sarajevo 483 %

Banja Luka 296%

142 Vranješ – Šoljan, B, n. d., str. 959.

143 Mikić, ð, n. d., str. 187.

144 Tablica urañena prema Izvještajima o upravi Austro – Ugarske u Bosni i Hercegovini

145 Ibidem


65

Tuzla 520 %

Mostar 361%

Sistematsko naseljavanje i stvaranje kolonija možemo pratiti u narednih dvadesetak

godina nakon 1878. godine.146 Popis iz 1910. godine, govori da je bilo 0,37% Čeha u Bosni i

Hercegovini, što je brojkom 7045147 osoba češkog porijekla od ukupnog broja stanovnika, a

13,05% je bilo Čeha od ukupnog stanovništva Austro-Ugarske monarhije koji su živjeli na

prostoru Bosne i Hercegovine. Ove nam brojke govore da je češka populacija u Bosni i

Hercegovini brojila znatan broj stanovnika. Najveći broj njih je živio u Sarajevu, 2 350 osoba, a

po broju stanovnika slijedi Banja Luka koja je brojala 2 297 osoba.148

Prema Izvještajima o upravi koji nam predstavljaju neprocjenjivu dragocjenost za

proučavanje stranih doseljenika uopće, ovdje možemo napraviti kratki pregled na osnovu kojeg

ćemo najlakše steći sliku po pitanje broja stranaca, njihovoj socijalnoj i nacionalnoj pripadnosti,

broj organiziranih kolonija, zaposjedanje zemljišta i faze naseljavanja su prema toj

dokumentaciji nesto što je bilo stalno prisutno u Bosni i Hercegovini u periodu vladavine

Monarhije.

Prema tome: .149

- Izvještaj vlade za 1906 – do kraja 1905 se naselilo ukupno 1817 porodica, od

toga su 107 češkog porijekla

146 Iz izvještaja o upravi Bosnom i Hercegovinom za 1911: Doseljavanje se vrši od 1905. godine. Samo u toku 1910. godine je useljeno 16.138 osoba, ukupno je do konca 1910.

to velika cifra od 52.504 osobe. Samo na Sarajevo otpada 2.779, dok je u Banja Luci 7.577 osoba stranog porijekla.

147 Iako je ovaj broj Čeha u Bosni i Hercegovini ponavljan kod brojnih autora, treba istaći da je taj isti Popis stanovništva iz 1910. godine dao podatak da se 2.775 osoba izjasnilo

da govori češki jezik. Ovaj podatak obuhvata stanovništvo 4 okružna grada (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka i Mostar).

148 Travnik-825, Tuzla-764, Mostar-585, Bihać-224...

149 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913., Sarajevo, 1914., str., 44.


66

- Izvještaj vlade za 1913 – U Bosni i Hercegovini su postojale 4 češke kolonije.

Vjerovatno se odnosi na oblasti koje su te grupacije naseljavale.


67

IV Poglavlje: Opšti pregled udjela Čeha u ekonomskom i privrednom

životu Bosne i Hercegovine i Sarajeva u vrijeme Austro – Ugarske uprave

Grañevinska djelatnost u Sarajevu. Arhitektura.

Doprinos čeških arhitekata-

Grañevinska djelatnost je dostigla zavidno visok nivo, pogotovo ako ga poredimo s

ostalim granama koje su se uporedo razvijale. Prije svega su bile potrebne grañevine koje će

smjestiti novu administrativnu upravu, vojsku, barutanu i niz drugih potrebnih grañevina.

Grañanstvo koje se formiralo u Sarajevu u doba nakon okupacije je bilo potpuno

drugačije od onoga koje je predhodilo. Ovo, novo moderno društvo je tražilo razvijen kulturni

život, koji je iziskivao razvijene, mnogobrojne kulturne institucije koje je dalje shodno potrebi

trebalo negdje smjestiti. Pozorište, prostorije za prijeme, hoteli su bili samo neki od poduhvata

koje je austrougarska okupacija preuzela već prve godine po dolasku.

Grañevinski polet nije bio uslovljen samo kulturnim i administrativnim potrebama već i

svakodnevnim navikama grañanstva koje se obrelo u Sarajevu. Dotadašnje životne navike

stanovnika Sarajeva su se sada trebale prilagoditi potrebama stranih žitelja, zapadnjačkih navika.

Prva uredba kojom je organizovana Provizorna grañevinska djelatnost je bila još iz 1878.

godine. Prostori grañenja i nadzor javnih komunikacija dodijeljeni su odjeljenju za unutrašnju

upravu Zemaljske vlade, koja je zvanično počela djelovati 1879. godine. Grañevinsko odjeljenje

se dijelilo na odsjeke za visokogradnju, niskogradnju, hidrogradnju i željeznice.150

150 Božić, Mr. Jela: Organizacija grañevinskog odjeljenja zemaljske vlade Bosne i Hercegovine 1878-1918, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God.

30, Sarajevo 1990., str. 84.


68

Postajući dijelom evropskog civilizacijskog kruga, Bosna i Hercegovina je svoj kulturni i

umjetnički identitet bila prinuñena da transormira u potpunosti. Nastojalo se da se i u ovome

aspektu nova provincijalna oblast izjednači sa ostalim dijelom Monarhije. Bosansko nasljedstvo

je bilo isuviše karakteristično i originalno da bi se izbacilo ili zanemarilo. Taj se uticaj možda i

najviše osjećao upravo u arhitekturi. Primjećuje se forma koja je mješavina niza različitih

geografskih, kulturnih i ideoloških podloga. Forma koja se stvara je na tradicionalnim temeljima

s posebnim evropskim umjetničkim izrazom. Vrlo lako se prihvatila secesionistička grañevina u

čijem sprovoñenju su češki arhitekti bili mnogobrojni.151

Prisustvo i uticaj čeških arhitekata je bilo konstantno u periodu vladavine austrougarske

monarhije u Bosni i Hercegovini. Jedan od zanimljivih podataka je da su pod uticajem češke

škole i ovih arhitekata koji su bili u Sarajevu i Bosni i Hercegovini mnogi bosanskohercegovački

mladi ljudi odlazili u meñuratnom periodu u Prag na studije. Dio njih je zaslužan za osnivanje

Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.152

Jedan od prvih arhitekata koji dolazi i ostavlja značajnije tragove u Sarajevu je bez

sumnje Hans Niemeczek.153 Aktivno je djelovao oko 20 godina i njegov doprinos kulturnom

razvoju grada nije samo u arhitekturi. Od 1885 je bio solista i pomoćnik dirigenta Muškog

pjevačkog zbora.154

Ipak je zasluga Niemeczeka najveća u sferi arhitekture gdje je kroz svoju stručnu praksu

rarazvio ideju mauričkog sloga. Nemeczek je, 1881. godine, za potrebe Njemačkog pozorišta,155

151 Kurto, Nedžad: Arhitektura u Austrougarskom periodu, Prilozi historiji Sarajeva, str. 404.

152 Neki od osnivača Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a koji su rezultat tzv. Praške škole su Avdo Kadić, Muhamed Kadić, Emanuel Šamanek, i mnogi drugi.

153 O njemu piše i Matušek u svojoj zaostavštini, Navodi se u nekoliko varijacija, kao Njemeček, Niemeczek...

154 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo N

155 Pozorište je brojalo 22 člana, a otpočelo je sa davanjem predstava u novosagrañenoj zgradi, u Ferhadija ulici, 22.10.1881. godine. Ovdje je iste godine održan i simfonijski

koncert u izvedbi vojnog orkestra.


69

sagradio i prvo pozorište u Sarajevu,156 ono je srušeno 1894. godine. Glavna odlika ove

grañevine je da gotovo i nema neki stil. Koju godinu kasnije primjećujemo da mu se stil osjetno

mijenja i formira tokom dekoracije unutrašnjosti Begove džamije gdje se pokazao kao veliki

poznavalac islamske dekorativne umjetnosti.157 Od 1885. godine njegova arhitektura je u

potpunosti usmjerena ka razvoju pseudomaurskog stila.

Jedan od izuzetno važnih ličnosti za arhitektonski razvoj u Bosni i Hercegovini je bez

sumnje Černý Jakub, koji je zaveden kao vrhovni grañevinski savjetnik vlade. Prema podatcima

koje daje popis Češke besjede vidimo da je bio prisutan još jedan Černý Josif,158 uposlen kao

inžinjer vlade. Černý ili Czerny159 se u Sarajevu javlja kao gradski arhitekt već 1884. godine. U

toku svoga dugogodišnjeg rada je vrlo doprineo razvoju arhitekture i grañevinskog odjela, tako

da je 1918. godine bio nagrañen za civilnu službu u Bosni i Hercegovini Ratnim krstom.160

Arhitekti, Grañevinari161

Josip Pospišil. Početak moderne arhitektonsko-urbanističke misli i prakse u BiH

Na prijelomu dva stoljeća u Sarajevu, se javio vrlo značajan arhitekta, Josip Pospišl.

Njegov rad će imati dalekosežne posljedice za razvoj moderne arhitektonsko-urbanističke misli

na prostorima Bosne i Hercegovine.

156 Sarajevski List, br. 99., 28.10.1881., str 10.

157 Takoñer je umjernički dekorisao i Šerijatsku školu, gdje se vidi da poznaje razlike u dva osnovna dekorativna stila – rumi i hataj, što je bilo karakteristično za Bosnu. Naročito

su karakteristike bile vidljive prilkom kombiniranja ova dva stila. S obzirom da je Niemeczek bio jedan od prvih arhitekata koji je došao u Bosnu i Hercegovinu iz Češke, moguće

je da je on svojim interesovanjem i poznavanjem orijentalne arhitekture oderdio sferu interesovanja njegovih nasljednika. Neka od njegovih važnijh djela: Islamski teološki

fakultet, južno krilo iz 1896, Viša djevojačka škola, Željaznička stanica u Bosanskom Brodu, i niz drugih od kojih bi trebalo izdvojiti srpsku pravoslavnu crkvu i Ergelu u

Sarajevu, jer se razlikuju u stilu, dok su ostale uglavnom rañene u pseudomaurskom stilu.

158 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo Č, Černý Josif; 1882., Schlan – Böhmen – 1924., Visoko, Završio grañevinsku školu u Pragu 1907, a u Sarajevo dolazi 1909. godine. Radio je u

Mostaru, Stocu i Ljubinju, a radni vijek završava u Visokom.

159 Černý Josif, bi mogao predstavljati Josipa Czerny-a, s obzirom na promjene u jeziku i načinu pisanja ličnih imena kada se primjenjuje njemačko pisano pravilo. Černý ili

Czerny je roñen 1850 u Grars – Sebowitz - u Moravi, umro je 1911. godine u 69. godini života.

160 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1912, str. 472.

161 U popisu Čeha u Sarajevu osobe sa ovim zanimanjem su zavedene kao ¨stavitel.¨


70

Arhitekta Josip Pospišil je roñen 12. februara 1867. godine u Nahošovicama u

Moravskoj, okrug Bystrice p.h. u Češkoj. Realnu gimnaziju je završio u Přerovu, 1884. godine.

Stručne studije nastavlja na carskoj i kraveljskoj njemačkoj višoj školi u Brnu koju završava

1887. godine. Studirao je i na Akademiji Likovnih umjetnosti u Beču u specijalnoj klasi

profesora baruna von Hazenauera. Prije dolaska u Sarajevo radio je još u Cirihu, Budimpešti,

Beču, Brnu i na kraju u Pragu, gdje je ostao sedam godina. Umro je u Sarajevu 1918. godine.162

U Bosni i Hercegovini se prvi put javlja u tehničkom birou okružne uprave u Tuzli.

Njegov dolazak u Sarajevo se desio 1908. godine. zaposlenjem u Bosanskohercegovačkom

dioničarskom društvu u svojstvu vodećeg arhitekte. Na ovom poslu ostaje do 1910. godine kada

postaje suvlasnik graditeljske firme Viktor Beneš i Josip Pospišil, arhitekti i graditelji .

Njegov dolazak u Sarajevo se poklapa sa krupnim promjenama u arhitekturi i urbanizmu,

a on sam djelujući u svim oblastima svoje struke, se sa oduševljenjem priklonio tom pravcu.

Uvidom u kompletno djelo arhitekte Josipa Pospišila otkrivamo da se radi o ličnosti visokog

naučnog i stručnog potencijala. Studije, predavanja, stručni članci, feljtoni, kritike, rasprave,

stotine crteža, skica i projekata i realiziranih zgrada ovog izuzetnog stvaraoca omogućuju nam da

na autentičan način upoznamo probleme iz arhitektonsko – urbanističke prakse i teorije u periodu

intenzivne izgradnje Sarajeva u vrijeme austrougarske okupacije 1878 – 1918. godine.163

Boravak i rad arhitekte Josipa Pospišila u Sarajevu,164 predstavlja naj plodniji i

najuspješniji period u njegovom radu. Sve vrijeme boravka i rada u Sarajevu Josip Pospišil bio je

aktivan i nije bilo arhitektonskog problema za koje on nije imao rješenje. Možda najznačajniji

trenutak u njegovoj karijeri bila je izrada i donošenje prvog modernog urbanističkog plana

162 ABH, Sarajevo, ZD, slovo P.

163 Ibidem

164 Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913., str. 22.


71

Sarajeva, kada je i kao šef Grañevinskog odjela Zemaljske vlade direktno bio odgovoran za

njegovu realizaciju. 165 Realizaciji ovoga plana se pristupilo nakon detaljne analize geneze i

graditeljske baštine Bosne i Hercegovine. O ovome nam svjedoči brojna graña, koja se sastoji od

mapa, skica, projekata, crteža stare arhitekture...166

Iako je bio arhitekta-urbanista, zanimao se i za turizam i iznalazio načine na koje se on

može povećati. Smatrao je da je to posebna privredna grana koju valja istražiti i povezati je sa

prostornim oblikovanjem gradova i sela.

Graditelji Sarajeva. Karlo Pařik. Ostali značajni Češki arhitekti.

U sferi graditeljstva Karlo Pařik predstavlja najznačajnijeg arhitektu. Roñen je 1857.

godine u Jičinu u Moravskoj. Arhitekturu je završio na Baugewebershule u Beču, takoñer je

završio Specijalnu školu za arhitekturu na k.u.k. Akademiji za likovne umjetnosti. Do dolaska u

Sarajevo nije imao značajnog iskustva. Važi za arhitektu koji je uspio spojiti historicizam i

arhitekturu, ali stoji i činjenica da je imao manjak duha za prihvatanje novih arhitektonskih

tendencija. Meñutim, sama činjenica da je sagradio oko 117 većih glavnih objekata govori

dovoljno samo za sebe. Ponekad se stiče dojam da su gotovo sve bitnije i ljepše zgrade u

Sarajevu djelo upravo ovog neumornog i skromnog Čeha. O njemu posthumno, vrlo slikovito

govori Mons. Dr. A. Buljan: ...zajedno i vješt i skroman..., ....to je bila njegova odlika, što u

siromašnom stanju naših župa nije tražio pri projektima sebe, nego krutu mogućnost...167 Karlo

Pařik je gradio i sakralne objekte, koji ne ulaze u ovu brojku od 117 objekata. U toku svoga

dugogodišnjeg rada je izgradio 24 plana za crkve, 17 nacrta za preinake i proširenja, 23 za

165 Boshischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 120.

166 ABH, Sarajevo, ZD, slovo P.

167 Glasnik Zemaljskog Muzeja, LIV, Sarajevo, 1942, str. 534.


72

župske stanove, petnaestak kapelica i mnogo manjih radova. Za Sarajevo je najbitnija crkva sv.

Josipa na Marin Dvoru.168

Bez ikakvog straha od pogreške, možemo reći da je Sarajevo njegovom zaslugom

grañevinski procvalo i uzdiglo se iznad zaostalosti za ostalom grañevinski naprednom Evropom.

Sarajevo bez njega ne bi imalo tako lijepo Pozorište, Zemaljski Muzej, Pravosudnu Palatu,

Zemaljsku Banku, Hotel Evropu... Ovo je samo mali dio njegove ogromne grañevinske

zaostavštine.

U Sarajevo je došao 1885. godine, njegov rad je ogroman i jako obiman, ali se u njemu

osjete i znatne oscilacije. Zvanično počinje raditi kao viši činovnik pri Zemaljskoj vladi 24.

marta 1886.169 U Sarajevu je postojala i njegova porodična vila, koja je na žalost u meñuvremenu

srušena. Karlo Pařík je umro 16. juna 1942., u 85 godini života. Na pomen povodom njegove

smrti o njemu pišu kolege: ...Svoje umorne oči zaklopi izgraditelj gotovo svih ljepših objekata

šeher Sarajeva...170

Johann Kellner je drugo poznato ime iz sfere graditeljstva. Dugi niz godina je radio kao

inženjer i mjernik Zemaljske vlade Njegov arhitektonski opus je skroman, ali je vodeći referat

visoke gradnje bio odgovoran za kvalitetu gotovo svakog projekta urañenog u Sarajevu do 1905.

godine kada je penzionisan. 171 Kellner je roñen 1853. godine u Morbesu, okrug Brno u

Moravskoj. Ovdje završava osnovnu školu i nastavlja obrazovanje na Tehničkoj visokoj školi, na

odsjeku za inžinjerstvo. Na istoj školi u Brnu je radio kao asistent za geodeziju i astronomiju.172

168 Kurto, N: Arhitektura..., str. 409.

169 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1899., str. 10.

170 Glasnik Zemaljskog Muzeja, LIV, Sarajevo, 1942, str. 533 – 535., Prilog povodom smrti kolega.


172 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo K


73

U Bosnu i Hercegovinu dolazi već 1880. godine i to prvo u Mostar, zatim 1882. u

Sarajevo, na službu u Zemaljskoj vladi u zvanju grañevinskog nadsavjetnika. On će biti i prvi

inžinjer u zvanju doktora tehničkih nauka, jer je 1903 promoviran u to zvanje na Tehničkoj

visokoj školi u Brnu.173

Za razvoj turizma u Sarajevu i njegovih turističkih, ugostiteljskih objekata, je pored

Pojmana o kojem će biti kasnije riječi, bez sumnje Karlo Panek.174 Radeći u Sarajevu nešto više

od jedne decenije, Karlo Panek je ostvario obimno i vrijedno djelo. Prvi poznati nam projekti

odnose se na banjski kompleks Ilidža.175 Njegovo najinteresantnije djelo projektovano u Sarajevu

je Bosanski paviljon za Svjetsku izložbu u Parizu, 1900. godine, koje po svemu odstupa od

njegove dotadašnje arhitekture i predstavlja pravu eksploziju duha, mašte i slobode

interpretacije. On je praktično kroz arhitekturu pokazao historiju jedne zemlje mnogo snažnije

nego što bi to uradio eksponatima. Paviljon je svojom neobičnom pojavom pobudio veliki

interes, ne samo kod publike željne iznenañenja, već i u stručnim krugovima.176 Nakon ove

izložbe Panek se seli u Bratislavu.

Karlo Panek je bio iaktivan član Tehničkog kluba u Sarajevu u kome drži povremeno

veoma zapažena stručna predavanja, a za saradnju na izradi djela Austro – Ugarska monarhija u

riječi i slici, na svesku Bosna i Hercegovina, izražava mu se posebna zahvalnost i priznanje cara

F. Josipa.177

O sljedećem arhitekti, Johannu Dvořaku, ne možemo saznati gotovo ništa iz personalnih

dokumenata, jer oni o njemu ne postoje. Stoga smo onemogućeni reći nešto više o rodnom kraju


174 Karlo Panek se u literaturi u u arhivskoj grañi javlja još i kao Carlo Panek. Ovdje se radi o istoj osobi, u pitanju je način pisanja Austro – Ugarske administracije.

175 U periodu od 1889 – 1900. godinu, sagradio je nekoliko ugostiteljskih objekata, od kojih neki i danas stoje i krase Paviljon Vrela Bosne na Ilidži.

176 Za ovo djelo Karlo Panek je dobio nekoliko stručnih priznanja, nagrada i odlikovanja – Nagrada pariške izložbe – Srebrna kolajna; Odlikovanje Officier d Academie od

francuskog ministra za nastavu i lijepu umjetnost, povodom Svjetske izložbe 1900. godine.

177 Sarajevski List br. 48, 22.4. 1902, str 3.


74

i toku obrazovanja Johana Dvořaka. To da su Česi se zna jer su tako zavedeni u rubrikama

vladinih službenika. Čak ne možemo sa sigurnošću reći ni kada tačno dolazi u Sarajevo.

Johann Dvořak je član Tehničkog kluba u Sarajevu od 1896. godine. S ovim podatkom

možemo zaključiti da je ovo vjerovatno godina njegovog dolaska jer ga od tad nalazimo i na

popisu činovnika Biroa za zgradarstvo, i na ovoj funkciji ga pratimo sve do 1911. godine.178

Jedini do sada poznat njegov rad, tj arhitektonski projekat je za zgradu Gimnazijskog

konvikta iz 1898. godine. To ne znači da je njegov rad ovim umanjen, kvantiteta ne mora nužno

značiti i kvaliteta, meñutim mi nemamo zvaničnih podataka o njegovim drugim radovima.

Sljedeći arhitekta, porijeklom Čeh je Josef Pokorný. Bio je arhitekt Zemaljske vlade, a

takoñer ga srećemo od 1901. godine, kao člana Tehničkog kluba u Sarajevu. Važi kao samostalni

projektant. Njegov rad nakon 1901. možemo ponovo pratiti tek 1914. kada se javlja kao kreator

projekata, a poslednji nacrti su datirani u 1916. godinu.179

August Butscha je još jedan u nizu arhitekata, rodom iz Češke, tačnije iz Moravske, koji

je djelovao u Bosni i Hercegovini u doba Austro – Ugarske okupacije. Roñen je 1855. godine u

Namiestu kod Brna. Školovanje je završio na Oberrealescule, Staatagewerbeschule, Architektur

– Specialschule a.d. Akaedmie der bildende Künste u Beču. I ovdje je slučaj sličan kao i sa

predhodnim arhitektima. Teško možemo reći kad je tačno stigao Sarajevo, okvirno možemo reći

da je ovdje od poslednje decenije XIX stoljeća. Njegov rad se bazira u većini kao suradnik na

većim projektima. Kako je najraniji takav projekat iz 1892. godine, tako možemo okvirno pratiti

njegov dolazak u Sarajevo. Samostalno je uglavnom radio manje projekte i većinom su vezani za

Ilidžu i kompleks za relaksaciju. Ipak znamo za jedan njegov veliki projekat vrlo značajan za

178 Bosnischer Bote, 1896., Sarajevo, Biro za zgradarstvo Gospodarstvenog II odjeljenja Zemaljske vlade, radi u funkciji Ing. d. Landesref. u Sarajevu, str. 12.; Bosnischer Bote,

1899. Sarajevo, str. 10.

179 Bosnicher Bote, Sarajevo, 1901 – 1916.


75

Sarajevo. Ovdje je riječ o Gradskoj tržnici u Sarajevu, čiji projekti su rañeni u toku 1894 – 95.

godine. Iako je jedini potpisani arhitekt ovog projekta, mnogi sumnjaju u njegovu

vjerodostojnost jer je zgrada projektovana u vrlo prepoznatljivom kasnorenesansnom stilu kakav

je karakterističan za Vancaša.180

Sljedeći arhitekt kojeg ćemo ovdje pomenuti je Franz Blažek. Rodio se u mjestu Zalaš,

1863. godine u Češkoj. Obrazovanje je završio na k.u.k. Visokoj državnoj školi u Brnu i

Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, nakon toga je tri godine službovao kod majstora Edvarda

Svobode u Brnu.181 Njegov rad u Sarajevu započinje sa 1892. godinom, kada je datiran jedan od

prvih njegovih projekata, stoga bi mogli zaključiti da je stigao u Sarajevo već iste ili predhodne

godine.182 Blažek je za Bosnu i Hercegovinu značajan po svojim objektima paviljona Bosne i

Hercegovine za Milenijsku izložbu u Budimpešti. Ovjde je ukomponovao historicizam i folklor i

tako pronikao i srž pseudomaurskog sloga. Za nas je značajan, jer je jedan od prvih koji uvodi

stil bosanskog sloga, koji je u ovo vrijeme još bio preuranjen i neprihvaćen. Iako će se bosanski

slog kao stil javiti kasnije, ipak ga po prvi put srećemo kod Blažeka. Treba pomenuti da je

Blažek poznat i po radovima na velikim paviljonima, ali iz nekog razloga nacrte imamo samo za

1895. godinu. 183

Leopold Veletovski je bio roñen 1852. u Kolinu. Tehničku k.u.k. Visoku školu je

pohañao u Brnu u periodu od 1870 – 1872. godine. Nakon što je jedno vrijeme proveo u

180 Kurto, Nedžad: Arhitektura Austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini. Histrorijske osnove rane moderne, Prilozi 28, Sarajevo, 1999., str. 117.

181 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo B


183 U toku 1892. godine radi više projekata za banjski kompleks na Ilidži kod Sarajeva, ovdje je radio i osnove koncepta za park budućeg hotelsko – banjskog kompleksa, kao i

malu zgradu Pošte na Ilidži.


76

Zagrebu, gdje polaže inžinjerski ispit, dolazi u Sarajevo gdje je predavao na Srednjoj tehničkoj

školi u Sarajevu u periodu od 1891 do 1906.184 gdje i umire ove iste godine.

Naredni arhitekta nije živio u Sarajevu, njegov rad je izuzetno bitan za izgradnju samoga

grada. Jan Kotěra je roñen u Brnu, 1871. godine. Ono u čemu je značaj ovoga arhitekte je njegov

doprinos pravcu Moderna, koji su njegove kolege Česi uspjeli razviti do vrlo lijepih granica u

Bosni i Hercegovini.185

Ovo poglavlje ni iz bliza nije prikazalo grañevinsku djelatnost čeških arhitekata u

Sarajevu. Završit ćemo ga arhitektom o kojem imamo vrlo malo podataka. U pitanju je Ernest

Schnaubelt. Roñen je u Deutsch – Libau, 12. januara 1878. godine, i znamo da je cijeli svoj radni

i životni vijek proveo u Sarajevu gdje je i umro 1931. godine u 73. godini života.186

Hudec Karel,187 je još jedan od Čeha, arhitekata u Sarajevu koje navodi Popis Češke

besjede, a kojeg do sada nismo naveli. O njemu nema više podataka sem navoda u ovom popisu.

Ukoliko bi htjeli prikazati cjelokupni značaj i postotak Čeha – arhitekata u Sarajevu za to

bi nam trebala posebna studija. Ali ipak približno možemo pokušati približno saznati ovaj

postotak čeških arhitekata u Grañevinskom odjeljenju Austro – Ugarske uprave.

Uzet ćemo za primjer šematski prikaz svih zemaljskih oblasti i zavoda za Bosnu i

Hercegovinu za 1913. godinu.188 Po ovom šematizmu Tehničko odjeljenje je imalo 6 odsjeka189

koja su ukupno brojala sa Predstojnikom odjeljenja 66 osobe.190

Od toga su Česi bili u dva odsjeka.191

184 Bosnischer Bote, Sarajevo,1899, str. 203.


186 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo S

187 Čechové v Sarajevě..., str. 10 - 22

188 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913. godina. str. 120 – 123, Podatci su dobijeni prebrojavanjem.

189 Ovih 6 odsjeka su: Personalije, Visoke grañevine, Gradnja cesta i mostova, Vodne grañevine i elektricitet, Gradnja željeznica i Željeznički promet.

190 Do broja 66 se došlo prebrojavanjem.


77

U 2. odsjeku za Visoke gradnje njih je 5 i to: Karlo Pařik, R., Ob. Bau – R. (Tit. u. Ch.);

Dvořak Ivan,192 Ing.; Czerny Josip, Ing.; Pokorný Josip, Archit.; Veselý Josip, Ingenieur.

U 3. odsjeku za Gradnju cesta i mostova Čeha je bilo 2: Zapletal Josif, Ingenieur Adjunkt

i Štěpánek Henrik, techn. assistent.193

Popis Češke Besjede iz 1910. godine potvrñuje već navedene podatke, a nešto više

informacija dobijamo kod Josefa Matušeka. Ove podatke ne možemo drugačije upotrijebiti već

da ih pobrojimo kao što je i Matušek uradio, ne ostavljajući nam nikakvih više informacije.

Prema ovome popisu, arhitekti Češkog porijekla u Sarajevu su bili: Jakub Černý, Jan Pavlásek,

Josef Pospíšil, Václav Radvanský, Osvald Roučka, Josef Vedral, Karel Hudec, Karel Pařík,

Gustav Kurka, Hynek Choleva, Antonín Starý i Eduard Rada.194

Grañevinari. Grañevinske firme

Popis Češke besjede, razlikuje dvije kategorije grañevinarskih radnika.

Kao grañevinski tehničari su zavedeni Fajer František i Juros Ludvig, takoñer imamo

podatak da su bili uposleni kod Beneš i Pospišil195 grañevinske firme, i Janoušek Hyner196 za

kojeg nema podatka gdje je radio. Pod poslednju skupinu spadaju Jungwirt Ludvík, Pavlásek Jan,

Roučka Osvald i Přerovský Jan, koji su uvedeni samo kao grañevinari. 197

Od grañevinskih firmi, poznati su nam već Viktor Beneš i Josip Pospišil, arhitekti i

graditelji. Do 1910. godine bila je grañevinska firma Viktora Beneša, a nakon što je za

191 Do svih podataka se došlo na osnovu prebrojavanja u Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913. godina, str. 120 – 123. Kratice za naslove i titule su takoñer preuzete iz navedenog

djela, nalaze se u uvodnom dijelu ovoga Bosanskog Glasnika.

192 Stoji u njemačkom dijelu Johann, a odnosi se na ime Jan.

193 Kod Henrika u njemačkoj verziji stoji da je Heinrich.

194 ASČ, Zaostavština J. M. Podatci preuzeti iz dokumenta koji predstavlja list papira sa naslovom Stavitelé, architekti, projektanti.

195 Beneš i Pospišil je bil grañevinska firma koje se često reklamirala u Bosnischer Bote.

196 Čechové v Sarajevě, ..., str. 7 - 12.

197 Čechové v Sarajevě, ..., str. 12 – 24.


78

suvlasnika dobila Josipa Pospišila naziv mjenja jer sad pored graditeljstva pruža usluge i

arhitektonskog projektovanja.198

Zidari

Veliki broj grañevinskih firmi u vlasništvu Čeha nam nameće zaključak da je takoñer bilo

dosta najamnih radnika iz Češke. Po popisu Češke Besjede, pod zanimanjem zedník u toku 1910.

godine bilo ih je 20: Fikejs Michael, Frančík Václav, Gärtner Antonín, Hanzel Ant., Hübsch

Frant, Janda Jakub, Kluščák Jan, Kopenec Petr, Michálek František, Mottel Jan, Novaček Josef

Pavlásek Jan, Rušnak Jan, Řezáč Frant., Sámek Karel, Trnáček Jakub, Valek Josef, Valníček

Karel, Valerián Frant. i Valha Josef. 199 Svi su bili stalno naseljeni u Sarajevu i predstavljaju

znatnu socijalnu grupu grañana.

Geodezi

Još jedno zanimanje, gdje su Česi zauzimali veliki procenat su geodezi. Iz Zaostavštine J.

Matušeka dobijamo podatke na osnovu dokumenta koji nije datiran, a koji je imenovan kao

Zememeriči.200 Vidimo da je u Sarajevu bilo osam geodeta češkog porijekla i to su Antonin

Beše, Josef Kolář, Josef Krejčířík, Augustin Stehlík, Karel Trefný, Jan Baše, Rudolf Kafka i Jiří

Lahodný.201

Po popisu Čeha u Sarajevu koje je sprovela Češka Besjeda, geometara je bilo takoñer

osam, od kojih je jedan, već naveden Josef Krejčířík, zavedan kao civilni geometar, dok se Josef

Kolář, Augustin Stehlík i Karel Trefný vode kao geometri okružnog ureda. Ostali se podudaraju

198 O ovoj firmi čitamo i u Popisu Češke besjede iz 1910, gdje se navodi da je izvjesni Fajer František radio kao grañevinski tehničar u firmi Beneš i Pospišil, kako se još,

skraćeno nazivala ova firma.

199 Čechové v Sarajevě..., str. 302.,

200 Ispravno napisano češkim jezikom bi bilo zeměměřič – geodeta

201 ASČ Zaostavština JM (do broja se došlo prebrojavanjem)


79

sa popisom, izuzev Truksa Jana koji se ne pominje u predhodnom dokumentu.202 Prema

navedenim podatcima dobijamo devet ljudi na jednom radnom mjestu, sa istim zanimanjem, što

nije zanemariva brojka.

Djelatnost ovog geodetskog odsjeka se najviše očitava u mjerenju i geološkom

istraživanju zemlje. Sa ovim poslom se počelo već 1879. godine. Istraživanja su prvobitno vršena

od strane stručnjaka iz Zagreba i Beča, a u cilju postizanja što boljih rezultata u Sarajevu se

formirao Zemaljski Geološki zavod koji je bio pri Rudarskom satništvu, a postao je samostalan

tek nakon reorganizacije Zemaljske vlade 1912.

Naročite zasluge za njegovo osnivanje i rad ima Fridrih Katzer. Može se reći da je Katzer

predstavljao dušu ovoga zavoda sve do svoje smrti 1925.203 Veliki je opus njegovog zanimanja,

ovdje ćemo izdvojiti jednu njegovu studiju, iz 1903. godine o historijskom razvijanju i

današnjem stanju geološkog proučavanja Bosne i Hercegovine, na njemačkom jeziku. Pored

napora koje je ulagao u rad ovoga Geološkog zavoda, veliki je doprinos dao i u radu

Zemaljskoga muzeja, kao honorarni kustos.204

Izrada regulacionog i gradskog plana grada Sarajeva

U djelokrug geodeta ulazi i izrada plana grada Sarajeva. I ovdje srećemo djelatnost Čeha.

Već je pomenuta njihova ogromna zasluga za geodetske poslove, ali zanimljivo je da su ti

planovi, rañeni od geodeta, porjeklom Čeha, štampani u štamparijama koje su bile u vlasništvu

državljana češke oblasti Monarhije.205

202 Čechové v Sarajevě..., str. 30.

203 Kreševljaković, H: Sarajevo..., str 50

204 O Fridrihu Kaceru i njegovom radu je više pisao u GZM, Isp. Dr. D. Marinković: Dr Fridrich Katzer, 1925, str 1-4

205 Samo jedan od primjera za to je štamparija Aloisa Studničke.


80

Plan grada Sarajeva je rañen kao priprema za popis stanovništva, i prvi je izdat 1879.

godine.206 Pored ovoga glavnog plana na kojem je radio i jedan Čeh, Ludvig Tautscher, imamo i

nekoliko manjih koji su služili za praktičnu upotrebu. Adolf Valny je u svom tisku izdao jedan

plan grada, a takoñer su nam poznati i oni planovi koji su izašli iz knjižare J. Studničke, a koji je

bio napravljen od jednog drugog Čeha, Aloisa Studničke, vjerovatno mu je sin.207

Kamenorezci

Jedan od možda najznačajnijih imena koje se sačuvalo do danas, a koje možemo povezati

sa radovima na kamenorezačkim poslovima je bez sumnje Dolžan Josef.208 On je uradio

kamenorezačke poslove na gradskoj Vijećnici. U Bosnicher Bote za 1899. godinu stoji da ima

samostalni kamenolom u sarajevskom naselju Koševo.209 U istom ovakovom Glasniku za 1912.

godinu je naveden kao samostalni vlasnik kamenorezačke radnje, koja je otvorena 1905. godine,

ali ne moženo sa sigurnošću reći gdje se ona nalazila i ne navode ponovo kamenolom.

Bourek Václav je bio uposlen kao klesar u firmi Vogler i Comp. i sa njime završavamo

ovo poglavlje jer nismo niše pronašli podataka koji se tiču ove struke.

Firme u vlasništvu Čeha. Korporativne i samostalne firme.

Firme i korporacije su nam izuzetno bitne za proučavanje Čeha u Sarajevu. Iz nekoliko

razloga ih uvrštavamo u rad. Prije svega to su stranci koji dolaze u Sarajevo na bolje radno

mjesto. Oni ovdje otvarajući firme, razna društva i korporacije, često ostaju stalno naseljeni.

Ukoliko neka osoba ima u vlasništvu firmu, stalno prebivalište i porodicu na jednom mjestu,

206 Ovom akcijom je ustanovljen broj kuća, njihova numeracija i broj ulica. Sačinjen je popis prema kojem Sarajevo je imalo 4827 kuća, 173 prazna kućna mjesta, 923 dućana i

284 ulice. Podatci kod Kreševljaković, Hamdija; Sarajevo…, str, 28.


208 Sarajevski list, br. 49, 24. april 1896., str. 3



81

logičan je slijed dogañaja da će se tu stalno naseliti. Većina ovih Čeha dolazi sa porodicama, oni

koji su došli sami, žene se domaćim stanovništvom ili pak nekom drugom nacionalnom

skupinom koja im je bliska po religiji ili nekim drugim uslovima. Ovakvo dobijamo novu

grupaciju društva, koja je imala namjeru stalno biti naseljeno u Sarajevu.

Mi ćemo ovdje napraviti pregled firmi koje su bile u vlasništvu Čeha, sa stalnom adresom

u Sarajevu. Radi ljepše paralele smo odabrali dva broja Bosnischer Bote, iz 1900 i 1913. godine.

Ovom paralelom želimo prikazati u kolikom se broju javljaju češke firme i koje su grane

privrede koje preovladavaju. S obzirom da se postotak čeških firmi od 1900. do 1913. godine

povećao, možemo zaključiti da je ovo grupacija ljudi koja se na ovim prostorima osjećala

sigurno i koja je tu namjeravala i ostati. Sa ekonomske strane, govori da su Česi bili vrlo

sposobni obrtnici, koji su doprinosili razvoju domaće proizvodnje i trgovine.

Dalje se da zaključiti da su najveći doprinos i najveće zastupljenosti imali u

grañevinskom aspektu, takoñer ih je dosta radilo na mjestima profesora, naučnika, istraživača i

sl.

Firme iz 1900. godine:210

Karl Špička vodi firmu za električne poslove.211

Doktorske ordinacije: Čapek Ernest, Dr. radi u Državnoj bolnici, ali ujedno vodi privatno

lječenje, dok Krajevska Teodora, Dr. vodi samostalnu ambulantu za gospoñe.212

Vlasnici privatnih apoteka i ujedno apotekari su: Playel Eduard, od 1884. i Ružička

Franz, od 1887. godine. 213

210 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1900, str. 245 – 252, Do svih navedenih podataka se došlo prebrojavanjem.

211 Bosnischer Bote, 1900., str. 245.

212 Ibidem


82

Samostalne graditeljske firme imaju vlasnici Vymlatil Franz, od 1897. i Martinek Josef

od 1898. godine.214

Uz grañevinske firme imamo posebno odjeljak gdje su zavedeni stolari za grañevinske

potrepštine i namještaj i tu takoñer srećemo samostalne radnje čiji su vlasnici Česi: Dočkal

Johann i Janečka Franz. Pored ovakvih firmi imamo i jednu staklarsku radnju čiji je vlasnik

Jesenšek Anton.215

Knjižnice i trgovine papirom: Buchwald B. & Co., i Studnička J. & Comp., obje datiraju

od 1898. godine.216

Kao gostioničari su zavedeni: Břinek Marija, Prchlik Marie, Stiplašek Franz i Turiček

Josef.217

U sljedećem broju Bosanskog Glasnika iz 1913. godine, koji ćemo analizirati,

primjećujemo da se neke firme ponavljaju tako da ih nećemo ponovo navoditi,218 dok se neke

javljaju prvi put. Najzanimljivije je što se javljaju čak dva osiguravajuća društva koja su u

vlasništvu Čeha, a zanimljivo je da neki i šire posao.

Ersten Österreichischen Allgemeinen Unfallverscherungs – Gesellschaft, ovo

osiguravajuće društvo je u vlasništvu Jaroslava Čiháka, i postoji od 1895., druga je firma koja

pruža životno osiguranje Lebensversicherungsgesellschaft ¨The Mutal¨ von New York. U

vlasništvu je Bernhard Buchwalda u Sarajevu. Postoji od 1905. godine.219



215 Ibidem


217 Bosnischer Bote, str. 252.

218 To su Buchwald B. & Co., Studnička J. & Comp., Playel Eduard, Ružička Franz, Prchlik Marie, Stiplašek Franz.

219 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913, str.204


83

Pored ovih velikih imamo manja korporacijska društva i samostalne privatne firme:220

Knjižare i papirnice: Kajon Danijel A.221

Perje za posteljinu je prodavala Kasparek Klementina, a trgovinu mješovitom robom je

imao Stiplašek Franz. Radnju za usluge ručnog rada je imala firma Kajon A. Elias & Sohn, a

parfimeriju Andrle I. & A. Papirnicu je držala Stepanek Kate. 222

Duhanske trafike su sržali: Chlodecka Gisela, Blažek Marie, Bohm Ferdinand i Flascha

Fanny.223

Preduzeće za asfaltiranje su držala Braća Kasparek, a firma je bila registrovana na ime

Johann Kasparek.224

Od grañevinskih poduzetnika novi se javlja Roučka Osvald.225

Vinař Ana je bila registrovana kao krojačica, Ptačnik Johann kao tokar, Kalchner Franz

kao mesar, a Holub Julijus i Vrána Heinrich kao Berberi. 226

Od četiri registrovane firme koje su se bavile cvjećem kao vrtlari i cvjećari se javljaju

Vlček Heinrich, Hýkyš Josef i Hoffmann Stefanie i Julie.227

Pored postojećih gostionica javljaju se Kalchner Franz, Tureček Josef i Prchlik Marie.228

Česi su takoñer bili vlasnici jednog pogrebnog društva. Vlasnica je bila Fischer Maria.

Dalje se navode Flegr Johann i Oprchal Franz kao slikari, Matějovský Franz kao učitelj, Krejči

220 Bosnischer Bote, 1913., str. 511 – 516., svi podatci su dobijeni prebrojavanjem.


222 Ibidem


224 Ibidem



227 Ibidem

228 Ibidem


84

Karl je bio vlasnik optičarske radnje, a Hošek Josef i Křestan Josef su navedeni kao krojači. Na

kraju imamo još Kasparek Johanna i Kasparek Aloisa koji su odvojeno radili kao limari.229

U odjeljku za reklamni dio pod naslovom Alfabetski popis tvrtka, koje se posebno

preporučuju za svaku nabavku stoji nekoliko koje imaju posebno predznak Böhmische. Mi već

od ranije znamo da su to firme sa vlasnicima Česima, samo što su promjenile ili proširile

djelatnost. Takve su: Böhmische Bettedern und Daunen, ovo je firma za potrepštine za spavaće

sobe, kreveti i posteljina, a rade i usluge tapaciranja. U vlasništvu je Klementine Kasparek, u

Sarajevu. Druga je firma Karla Stepaneka, koja nosi njegovo ime. Ova firma ima nekoliko

djelatnosti. Bavio se prodajom posteljine, kancelarijskog materijala, papira. U Sarajevu se još

nalazila firma Karla Krejčija koji je nudio usluge optičara, prodaju naočala i svega potrebnog za

naočale.230

Štamparije i knjžare.Štampana periodika – listovi231

Bosna i Hercegovina i Sarajevo su prilično kasno dobili štampariju, bez koje je naravno,

bilo vrlo teško pokrenuti izdavanje dnevne informativne, kulturne ili naučne štampe. Ovaj

Osmanski period vladavine Bosnom i Hercegovinom nije tema rada tako da ovdje nećemo ulaziti

u dublju analizu i periodiku vezanu za štampanje listova, ali vrlo je bitno pomenuti da se prva

štamparija u Sarajevu pojavila tek 1866,232 a u Mostaru 1876. godine.

229 Bosnischer Bote, Sarajevo 1913., str. 515 – 516


231 U periodu vladavine Austrougarske, listovi su bili zajednički naziv za novine i časopise. Za nas predstavljaju najvažnije periodične publikacije koje koristimo kao arhivsku

grañu za proučavanje prošlosti. Periodična štampa na bosanskohercegovačkom tlu se javlja sredinom šezdesetih godina XIX stoljeća. Pojava se javlja uporedo sa osnivanjem

štamparije u Sarajevu (1866.) Ova zaostalost u Bosni i Hercegovini, uslovljena je nepovoljnim društvenim i političkim prilikama. Iako su i prije postojali pokušaju da se pokrene

periodika ili neka dnevna štampa, to bez štamparije nije bilo moguće.

232Bila je to privatna Sopranova pečatnija. Ignaz K. Soppron (1821 - 1984) je bio Nemac. Njegove su zasluge za osnivanje prve štamparije, ali i za izdavanje prvog

bosanskohercegovačkog lista koji se zvao Bosanski vjesnik. Ova njegova štamparija je prešla u ruke Pokrajinske uprave još iste ove 1866. godine u oktobru. Vjerovatno uvidjevši

da se ta novina može upotrijebiti i u korist, ali i zlonamjerno, vlast je preuzima i naziva Vilajetska štamparija. Kruševac, Todor: Bosansko - hercegovački listovi u XIX veku,

Sarajevo, 1978., str. 29.


85

Za štampu u Bosni i Hercegovini nisu bolja vremena nastupila ni dolaskom Austro-

Ugarske vlasti. Napredak se u poreñenju s prijašnjom vlašću osjeti, ali to je i dalje razvoj u već

unaprijed odreñenim okvirima, vrlo skučenim i mnogo je sporiji od razvoja materijalnih

oblasti.233 Austro-Ugarska se nakon okupacije uglavnom bavi sprovoñenjem pacifikacije i ona

nema vremena obraćati pažnju na stanovništvo i njegove potrebe za pisanom štampom. Na slabo

stanje štampe u zemlji je imala uticaja nasljeñena zaostalost, potpomognuta opštim

analfabetizmom stanovnika, a bila je vrlo izražena u kulturnoj i prosvetnoj oblasti.234

Još jedan negativni doprinos sporom razvoju štampe je i vrlo komplikovana

administrativna procedura. Da bi se pokrenuo neki list bila je potrebna koncesija koju je izdavala

Zemaljska vlada, tj Zajedničko ministarstvo finansija, jer su predstavnici Zemaljske vlade bili

gotovo samo izvršioci odluka. Ovakav sistem je kočio razvoj jer je Austro – Ugarska nastojala

držati štampu u svojim rukama. Zakon u štampi je izdala tek 1907. godine u aprilu.

Jedan od prvih knjižničara u Sarajevu je Čeh Jaromir Studnička.235 Prije nego što će

dobiti koncesiju za voñenje prodavnice papira, muzikalija i knjiga u Sarajevu su postojale još tri

ovakve prodavnice i sve su bile u rukama jevreja. Obrazloženje Zemaljske vlade o dobrobiti ove

knjižare je u tome što je dobro snabdjevena i što podmiruje potrebe publike, ali i u tome što će

raditi i u vrijeme jevrejskih praznika.236 Ova knjižara će vrlo brzo postati vrlo poznata i

posjećena. Josef Studnička,237 je naslijedio ovaj posao, nije sigurno da li je Jaromirov sin ili neki

roñak. Kod njega u štampariji se štampaju prve obojene razgelednice Sarajeva.238

233 Kada je pitanje abecednog pisanja, lokalno stanovništvo je bilo gotovo u potpunosti nepismeno.

234 Kruševac, Todor: Bosansko - hercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, 1978., str. 70.

235 ABH, Sarajevo, ZMF, 1897, br. 3122-1897

236 Ibidem

237 ABH, Sarajevo, ZVS, 1918, šifra 5017-1918

238 ASČ, Zaostavština JM; Podatci iz dokumenta na kojem je naznačeno Sarajevo 2.


86

Popis Češke besjede navodi još nekoliko vlasnika knjižara: Alizar Bartoloměj, Fischer

Viktor i Štovík František. Nije sigurno da li su bili vlasnici ovih radnji ili su bili radnici u istoj.

Bosansko-hercegovačke novine ili Sarajevski list. Djelovanje Jana Lukeša

Sarajevski list239 su jedine novine koje su izlazile cijelo vrijeme vladavine Austro –

Ugarske. Za nas je ovaj list izuzetno bitan jer putem njega pratimo dogañaje prije svega u

Sarajevu.240 Nakon dolaska Austro – Ugarske u Bosnu i Hercegovinu pokazala se potreba za

osnivanjem jednog vladinog publicističkog organa. Za nešto takvo je trebalo prije svega stvoriti

odgovarajuće uslove, tačnije naći odgovarajuće ljude. Bilo je dobro što se meñu dopisnicima

listova iz Monarhije pri glavnom štabu II armije nalazio i novinar Jan Lukeš.241 Bio je tada

izvještač Politische Correspondenze, i smatralo se da je podoban i sposoban za taj rad.

Angažman je dobio prilikom odmora u logoru kod Zenice, na upit generala Filipovića ko bi od

prisutnih novinara htio ostati u Bosni i Hercegovini. Pored Jana Lukeša se javio još jedan

novinar Njemac Heinrich Renner,242 iz čijih putopisnih zabilježaka i saznajemo ove podatke.243

Jan Lukeš je bio privremeni izdavatelj i upravljač Bosansko-hercegovačkih novina, tako

je naznačeno na samom listu i to nam govori da njegov status tu nije bio odreñen, tj pravno

regulisan. Ove novine su bile službeni organ Bosanske vlade, a izlaze od 1. septembra 1878.

godine.244 Po fizičkom izgledu novina vidimo prilike u kojim su izašle. Sastojale su se samo od

239 Sarajevski list su novine koje se do 1881. godine nazivaju Bosansko-hercegovačke novine.

240 Dvojezični listovi, finansirani od Zemaljske vlade su Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu i Policijski list. Periodična štampa koju pokreće i Finansira zemaljska

vlada, ali ne služi nekim posebnim ciljevima i nemaju neki poseban službeni karakter je takoñer postojala, takvi su Glasnik Zemaljskog muzeja, Školski vjesnik i Nada.

241 ABH, Sarajevo, ZD, slovo L; Takoñe ga navodi i J. Matušek u svojim zabilješkama, Dokument se nalazi u njegovoj zaostavštini na listu koji je označen kao dokument –

Sarajevo 2. Matušek navodi da je Lukeš odmah poslije okupacije bio redaktor Bosansko-hercegovačkih novina (1876-1891), a nakon toga časopisa Politische Correspondenze.

ASČ zaostavština JM, Daruvar,

242 Heinrich Renner je bio njemački novinski izvjestilac. koji se u Bosni i Hercegovini obreo prilikom izbijanja Hercegovačkog ustanka 1875. U Bosnu stiže kao ratni dopisnik sa

glavnim štabom okupacione vojske, a ovdje ostaje nešto više od godinu dana. U izdanju Dobre knjige iz Sarajeva je 2007. izdata knjiga njegovih putopisa pod nazivom – Bosnom i

Hercegovinom uzduž i poprijeko, 1896.

243 Heinrich Renner, Jurnalistische aus dem Beginne der Occupation ¨Bosnische Post¨ XI-1894, No 1, Januar 3.

244 Službeni list je izlazio u periodu od 1.9.1878. do 2.11.1918. Njegov naziv nakon 31.12.1881. je Službene novine ili Sarajevski list. Izlazile su dva puta nedeljno, a redakcija se

nalazila u Starom konaku.


87

dva lista, a sačinjavale su uglavnom naredbe i objave. Prvu, naslovnu stranu je uredio tj oslikao

sam Lukeš, a po nacrtu ju je izradio Bajram-aga.245

Nakon što je obezbijedio najnužniju radnu snagu, Lukeš je svojim ličnim zalaganjem

postigao tehničko opremanje, a poslije svega tri dana je otvorena nova štamparija, jer od već

postojeće Vilajetske nije ostalo ništa upotrebljivo.246 Smatralo se da se pokretanjem štamparije

riješio veliki i koristan posao i da će se sada puno lakše dolaziti do potrebnih formulara koji su

bili neophodni za potrebe sve veće upravne službe. Štamparija kojom je Lukeš upravljao bila je

bivša Vilajetska štamparija, oduzeta od lokalnih vlasti od strane austrougarske za svoje poterebe.

Prozvala ju je C. i kr. vladina štamparija.247 O Lukešovim zalaganjima oko štamparije nam

najljepše, pored Renner-a, svjedoči Izvještaj generala Jankovića koji ovdje izričito naglašava da

je Lukeš ove poslove uradio potpuno besplatno, kako u pogledu izdavanja zvaničnih novina, tako

i u pogledu upravljanja štamparijom.248

Očekivalo se da će se kvaliteta novina vremenom poboljšati, meñutim i pored zalaganja

Lukeša do toga nije došlo. U prvom redu zbog neriješenog pravnog položaja samoga Lukeša,

koji se u nekoliko navrata lično obratio generalu Filipoviću sa zahtjevom o rješenju njegova

položaja. Filipović je konačno dekretom od 22. oktobra 1878. godine, uz uvažavanje Lukešovog

zalaganja, odredio da on preuzme uredništvo nad novinama i mjesto upravnika štamparije.249

Meñutim, kako je Filipović ubrzo napustio Bosnu i Hercegovinu, Lukašev položaj je i dalje ostao

privremen.

245 Heinrich Renner, Jurnalistische aus dem Beginne der Occupation ¨Bosnische Post¨ XI-1894, No 1, Januar 3.

246 O stanju koje je zatečeno u štampariji izvještava nas Izvještaj generala Jovanovića, navodi da je je sve bio ispreturano, od vrlo malo latiničnih slova nije ostalo gotovo ništa, a i

preostala su bila neupotrebljiva. Zatečena je i jedna štamparska mašina i tri prese, sve u lošem stanju. ABH, Sarajevo, ZMF, 1879, br. 10.092 – Pol. 23.VI 1879.

247 Kreševljaković, H., n.d., str. 15

248 ABH, Sarajevo, ZMF, 1879šifra,. 10.092 – Pol. 23.VI 1879.

249 Ibidem


88

Ova situacija se neće značajno promjeniti ni u narednom periodu. Iako je Lukeš napustio

Bosnu s Austro – Ugarskom vojskom koja je otišla zauzeti neka mjesta u Novopazarskom

sandžaku, više je nego očigledan pravi razlog. Kako je vrijeme prolazilo, a položaj mu nije

rješavan Lukaš je sam napisao primjer ugovora gdje je sastavio četiri tačke ugovora, koji je

Zemaljska vlada dopisom iz 6. septembra odbila.250 Naravno da Lukeš ovakav odgovor nije

očekivao, naročito imajući na umu da je je bio prisiljen lično intervenisati kod gotovo svake

pošiljke materijala iz Beča, svake isplate radnicima, a i u takvim uslovima je bio dovoljno

sposoban odštampati 500 000 raznih tabela potrebnih za prvi popis stanovništva (jun 1879).251

Naravno da mu je Zemaljska vlada na ovome bila zahvalna, toliko da su ga se pokušali riješiti

optuživši ga da sarañuje sa grupacijom koja ugrožava ugarsku vlast, tako što promoviše pjesme

srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja. 252

Poslednje obraćanje i ujedno pozdrav čitaocima nalazimo u broju od 30. novembra 1879

gdje čitamo: Prepoštovanim čitaocima, Bosansko-hercegovačkih novina kao i svim poznanicima

u Bosni i Hercegovini upućujem ja svoje zahvalne srdačne pozdrave. Poslije petnaestomjesečne

publicistične djelatnosti u ovim zemljama ostavljam ja Sarajevo... Na kraju je na Češkom

pozdravio sve Bosance.253

Zanimljivo je da Lukeš u Bosnu ne dolazi kao poduzetnik. Još prije okupacije je došao sa

Henrihom Renerom kao vojni novinar. O njegovom cjelokupnom životu, s obzirom na njegovo

bogato zalaganje u Bosni i Hercegovini imamo dosta podataka i kod Renner-a i iz Izvještaja s

početka vladavine Austougarske. Jan Lukeš je porijeklom bio Čeh, roñen u Pragu 1841. godine.

Vojnu školu je završio takoñer u Pragu, nakon čega je kraće vrijeme radio kao oficir, ali je već

250 ABH, Sarajevo, ZVS, 1979, Präs. 2435 – 1879.

251 Kruševac, Todor: Bosansko - hercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, 1978., str. 80.

252 Besarović, Risto: Iz kulturnog života u Sarajevu pod austrougarskom upravom, Sarajevo, 1974., str. 405 – 406.

253 Kruševac, T: Bosansko…, str 100.


89

1864. istupio iz Austrougarske vojske i postao saradnik vojnih novina za stručna vojna pitanja.254

U Bosni i Hercegovini se obreo za vrijeme hercegovačkog ustanka u toku 1875 – 76. godine.

Nakon zauzeća Sarajeva, on odlučuje ovdje ostati i srećemo ga na mjestu direktora već

pomenutih novina. Za Bosnu i Hercegovinu je ovaj Čeh značajan i u tome što je izdavao još

jedan list. U saradnji sa Heinrichom Rennerom izdaje i ureñuje Bosniche Corespoden, novine

koje su nakon godinu dana promjenile naziv u Die Occupation i koje su osmišljene kao neka

vrsta dnevnika. Predstavljale su litografirani list, što je u 1878. 1879. bilo prilično luksuzno i

lijepo, meñutim izašao je samo jedan broj. 255

Na njegovom radnom mjestu direktora Službenih novina dolazi do smjene 1880. godine,

tu je sada izvjesni Ivan Vasin Popović. Sljedeća informacija koju imamo o Lukešu je da je

krajem 1899, u 58. godini umro u Beču.256

Bosnische Correspondenz

Prvi broj izlazi 1.oktobra 1878. godine na njemačkom je jeziku i bio je ureñivan od

Lukeša i Hennera. Kako je od Ugara bio optužen kao politički nepogodan, Lukaš je čak bio

priveden, a list je obustavljen već 1.jula 1879. godine.257

Die Occupation

Za Die Occupation možemo reći da je neka vrsta nastavka Bosnische Correspondenz-a.

Lukeš je smatrao da sa predhodnim časopisom nije zavrsio svoju novinarsku karijeru u Bosni i

Hercegovini. Kako mu je bilo obećano mjesto upravnika i urednika štamparije, tako je bez

posebne dozvole počeo sa izdavanjem novoga lista. Die Occupation je po izlasku iz štamparije 254 Radio je i u redakcijama listova Politike u Pragu i u Wanderera i Presse u Beču. Kasnije će, po povratku iz Bosne i Hecegovine, će raditi kao glavni urednik Prager Zeitung u

Pragu i u Armee Zeitung u Beču.

255 Hronologija…, str. 2.

256 Hronologija…, str. 1.

257 Kruševac, T: Bosansko…, str. 98 – 99.


90

bio rasprodan u vrlo kratkom periodu, što nam govori koliko je dobro bio prihvaćen kod

Sarajlija. Ostatak pripremljan za slanje u prodaju je bio zapljenjen od strane vlasti u Starom

konaku i iz političkih razloga je zabranjen.258

Fotografija i fotografi. Djelovanje Emila Balčareka

Fotografija je zaustavljeni trenutak vremena, zapamćen, ali ne i zaboravljen. Stoga je ona

dokument o jednom vremenu na odreñenom prostoru. Dokumentarni značaj za historijugrafiju je

možda najljepši način da se sačuva i prikaže istorija jednog naroda i vremena. Na sreću, Česi su

u vremenu okuapacije Bosne i Hercegovine od strane Austro – Ugarske, mnogo doprinjeli ovoj

lijepoj umjetnosti. Fotografija je bila sredstvo putem kojeg se lako mogla predstaviti slika neke

oblasti. Bosna i Hercegovina je predstavljala jednu, do tada zatvorenu cjelinu, koja je bila gotovo

nepristupačna strancima. Znatiželja, isprva i naknadno oduševljenje, potom je privuklo mnoštvo

raznoraznih profesija, meñu njima i fotografe.

Česi dolaze iz sličnih pobuda. Oduševljeni, radoznali ili jednostavno zainteresovani

njenom različitošću i prirodom ti ljudi su se raširili po svim kutovima Bosne i Hercegovine.

Postoje podatci da je nekolicina Čeha – fotografa posjetilo Bosnu u ovih četrdesetak

godina Austro – Ugarske vlasti. Meñutim, stvarni izvori nam ne govore tako detaljno o njima, a

tek nekolicina su zabilježeni i sačuvani arhivskom grañom. Srećom neki podatci su nam se ipak

očuvali.

Najpoznatije fotografije259 su one koje je u periodu od maja 1907. do maja 1908. godine

snimio austrijski oficir Emil Balčarek.260 Jedan je od onih, koji je ovu za njega interesantnu i

258 Kruševac, T: Bosansko.., str. 100 – 101.

259 Ove fotografije su dostupne i predstavljene knjigom Utonula Bosna autora Helmuta Friedrichsmeiera,Beč, 1999. godine.



91

stranu zemlju sa većinskim muhamedanskim stanovništvom u kratkom periodu jako zavolio. Emil

Balčarek je bio poručnik u I bataljonu carsko-kraljevske pješadijske regimente, stacioniranom u

Zvorniku na Drini261 i kao takav ne spada u ovaj rad koji je lokacijom usko vezan za Sarajevo.

Ali kako je Balčarekov rad toliko velik i značajan nismo mogli, a da ga ovdje ne pomenemo u

nekoliko redaka. 262 Većina njegovih radova su nastale su za vrijeme njegovih izleta pješice ili

biciklom. Nešto fotografija se odnosi i na Sarajevo.

Njegovi prizori su iz svakodnevnog života ljudi u bosanskohercegovačkim gradovima i

na selu, slike ljudi u njihovom životnom okruženju. Prije svega on zapaža specifičnu arhitekturu

Bosne i Hercegovine. Stambena arhitektura, odnosno stambeni i objekti javne namjene, uz

obavezno prisustvo ljudi, su čest motiv na Balčarekovim fotografijama.263

Posebnu vrijednost predstavljaju fotografije koje govore o ljudima i njihovom

svakodnevnom životu. On slika bosanske trgovce ispred njihovih dućana, ali i uličnog prodavača

peciva i boze. Etnološki detalji poput žena koje predu vunu na drvenom razboju, ljudi koji oru

drvenom volovskom zapregom, seoske zaprege sa volovima koju su Austrijanci nazivali

Bogumilski fijaker na kojoj nema niti jednog jedinog metalnog dijela, što Balčarek i ističe u

svom komentaru datom uz fotografiju, su dokumenti o ekonomskoj strukturi društva. Za

etnomuzikologa fotografije sa muzičkim instrumentima imaju posebnom vrijednost.

Sasvim je logično da su se na fotografijama Emila Balcareka našli i motivi vezani za

njegovu vojnu službu u Bosni i Hercegovini. Pored fotografija za nas je zanimljiv i autorov tekst

uz svaku fotografiju, koji otkriva njegov doživljaj svakog prizora koji fotografiše.

261 151 fotografija je posvećena Zvorniku i njegovoj okolini.

262 Dio fotografija prezentiranih u navedenoj knjizi, autora Helmuta Friedrichsmeiera, je bilo ustupljeno Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje je urañena

izložba na istoimenu temu.



92

Stare razglednice iz austrougarskog perioda, same po sebi ili publikovane, su takoñer

izvor historijske spoznaje. To su profesionalne fotografije rañene namjenski. Daleko veću

vrijednost, meñutim, imaju fotografije savremenika, ljudi koji su imali odreñen odnos prema

sredini koju fotografski bilježe. Ako uz to i zavole sredinu u kojoj su se našli, kao što je to slučaj

sa Balčarekom, onda je njihova vrijednost još veća.

Upravo fotografije koje je on snimio odaju njegovu naklonost ka zemlji i njenim ljudima.

One su svojevrstan izvor spoznaje duha i vremena u Bosni i Hercegovini s početka XX stoljeća.

O ostalim fotografima nemamo ovako mnogo podataka kao o Emilu Balčareku. Na žalost

možemo ih na osnovu Popisa Češke besjede iz 1910 samo pobrojati ili potvrditi dokumentima

koji su u zaostavštini Jozefa Matušeka. Prema tim podatcima u Sarajevu je od 1878. godine

boravo Anton Schadler, A. Rickert, Ignatz Lederer, Jozef Blažek, Emanuel Buchwald i Walter

Tausch,264 koji je bio izvještač novinar u toku 1914.godine. Izvještači situacije koja je nastala

usljed atentata u Banja Luci su Johan Patzelf, J. Kvasnička, a u Mostaru je Joseph Wolf.265

Zanatlije i trgovina

Sarajevo Austro – Ugarsku okupaciju dočekuje sa vrlo primitivnom privredom. Od

neprivrednih grana trgovina je bila najzastupljenija i najraširenija, al po standardima Evrope je

bila vrlo nerazvijena. Trgovina i zanatstvo su činili osnovu gradske privrede. Veći centri su imali

razvijeniju trgovinu, naročito Sarajevo, koje se smatralo sjecištem trgovine. Nakon okupacije se

ove prilike mjenjaju. Trgovina se orjentiše isključivo na tržište Monarhije. Bosna i Hercegovina

je uključena u zajedničko carinsko područje Monarhije, a pravac je sada potpuno orjentisan na

spoljnu trgovinu.

264 Obrañuje proces sa sa atentatorima.



93

Za lokalnu gradsku trgovinu problem je predstavljala i konkurencija koja je stigla u

Bosnu i Hercegovinu posredstvom Monarhije. Većim kapitalom, modernije i vještije uspjevaju

održavati veću trgovačku aktivnost. Oni donose nove proizvode, grade nove trgovine, luksuznije,

urednije, opremljenije. Bosanske trgovine, kako ih je opisao Vjekoslav Klaić bile su opremljene

samo za dobit, dok se na spoljni izgled trgovine nije obraćala pažnja.266 Često su to drvene

brvnare koje su ujedno predstavljale i radionicu i prodavnicu.

Zanati i zanatlije su doživjeli još goru sudbinu. Slobodnim uvozom iz Monarhije je

stizala gotova i povoljnija roba, koja je uz to bila i kvalitetnija. Promjene u strukturi stanovnika

je promjenio i potrebe kupaca, tako da lokalno zanatstvo opada, čak neki zanati potpuno izumiru,

sabljari, puškari, abadžije.267 Zanatlije koje su se uspjele održati su se morale prilagoditi novim

potrebama, a kako je Bosna i Hercegovina bila industrijski gotovo potpuno nerazvijena, tako nije

imala uslove ni mogućnosti da se odupre i suprotstavi stranim industrijskim preduzećima.268

Zanatlijsko-obrtničko društvo je osnovano 1900. godine. Zemaljska vlada za Bosnu i

Hercegovinu je ove godine odobrila pravila. takoñer je otvorila školu za zanatlijski naraštaj.

Predsjednik ovog društva je bio Alojz Studnička, a potpredsjednik Josip Mertinek, tajnik Karl

Štajnmec.269 Iako ovo društvo nema češki predznak, već ga karakteriše stručna osobina, ipak se

mora priznati da bez Čeha vjerovatno ne bi bilo ni osnovano. Ovo zaključujemo na osnovu broja

Čeha koji su sačinjavali članstvo društva.

266 ¨Nu kulturno stanje većine trgovaca veoma je kukavno; malo koji umije čitati i pisati, a rijedtko koji vodi knjige poput evropskih trgovaca. Uza to vole bosanski trgovci, da

prodadu malo uz veliku dobit, negoli mnogo uz manji dobitak. ̈ iz Klaić, Vjekoslav: Bosna Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1878., str. 126

267 Kruševac, T: Sarajevo..., str 192 – 193.

268 Kraljačić, T, str. 17.

269 Sarajevski list, 19.10.1900


94

V Poglavlje: Obrazovne institucije.

Jedno od vrlo bitnih i krupnih pitanja koje austrougarske vlasti nisu uspjele efektno

riještiti je pitanje školstva, školskog sistema i prosvjete uopšte. Kao i agrarni problem i u pitanju

školstva se osjetilo uslovljavanje političkim stavom Austro-Ugarske vlasti prema narodima

Bosne i Hercegovine. Zatečeni školski sistem je bio vrlo nesreñen. Za sreñivanje ovog pitanja se

moralo početi gotovo od samog početka. Potkraj osmanske vlasti su škole, tj školski sistem je bio

zapušten usljed riješavanja drugih značajnijih problema Carstva.270 Prije okupacije je školstvo

nosilo konfesionalni karakter. Muslimani su imali najviše vjerskih škola, mekteba i medresa, za

više školovanje se išlo u Carigrad. Ostale škole su takoñer bile usko verane za vjersku instituciju,

tj crkvu, naročito jer su učitelje namještali i plaćali crkveni školski odbori. Takav je običaj i kod

Srba i kod Hrvata. S tim da su Srbi imali zasebne škole u većini većih mjesta, dok su Hrvatske

bile uglavnom u sklopu župnog ureda, gdje je nastavu održavao sveštenik. Postojale su i ženske

katoličke škole, a jevreji su imali samo jednu srednju školu u Sarajevu.271

Prema standardima Evrope, Bosna i Hercegovina je bila uopšte nepismena.272

Konfesionalne škole u početku su tolerisane, bilo im je odreñeno da djecu poučavaju pisanju i

čitanju zemaljskog jezika.

Zemaljska vlada je izradila plan otvaranja interkonfesionalnih škola i postavila je

školskog referenta. Od srednjih škola koje je otvorila, najbitnije su iz 1879. godine,

četverorazredna realna gimnazija u Sarajevu i ¨Knabenpensionat¨ za obrazovanje oficirskog

podmlatka. Iako je bilo u planu nije donesena opšta obaveza pohañanja škole, čak se naglašavalo

270 Osmanske vlasti su vodile računa, donekle, samo o muslimanskim vjerskim školama i nekim državnim, ruždije, te o vojnim školama. Ruždije su mogla pohañati i hrišćanska

djeca, ali se to zbog nepovjerenja rijetko dešavalo.

271 Kapidžić, H, n. d., str. 54.

272 Schmid, Dr. Ferdinand, Bosnien und die hercegovina unter der verwaltung Österreich-Ungarns, Leipzig, 1914., str 720., U 1880-81. školskoj godini je u Bosni bilo svega 101.

državna osnovna škola, a školske 1909-10. ih je 306, što ne iznosi velik broj ako se uzme u obzir ukupan broj stanovništva u Bosni i Hercegovini. Iako je austrougarska došla u

Bosnu i Hercegovinu pod civilizatorskom misijom vidimo da se nije puno postiglo ni na nivou osnovnog podizanja pismenosti stanovništva.


95

da se neće prisiljavati roditelje da upisuju djecu u osnovne škole. Nastavni jezik je u školama bio

hrvatski sa latinskom pismom, a pored toga se imala učiti ćirilica i početne osnove njemačkog

jezika.

Učitelji su predavali nastavu na osnovu plana i programa same škole. Postojale su

državne koje su nastavu držale prema programu koji je bio na snazi u cijeloj Monarhiji, a otud su

se nabavljala i učila, izuzev crtanke koju je izdavao Studnička u svojoj štampariji.273 Postojale su

i privatne, nacionalne i kofesionalne škole koje su mogle birati predmete i plan i program nastave

po kojem će raditi, nakon što bi ga Zemaljska vlada odobrila škola bi mogla početi sa radom.

Ovdje se postavlja veliko pitanje češke škole u Sarajevu. Znamo da je postojalo mnogo

učitelja, nastavnika i profesora u Sarajevskim školama češkog porijekla, ali dali su imali svoju

nacionalnu školu to sa sigurnošću možemo reći samo na osnovu jednog podatka koji smo našli u

Bosnischer Bote za 1912. godinu.274 Da li je to dovoljno za pozitivnu tvrdnju?

Po ovome dokumentu u odjeljku VIII gdje su popisani Klubovi stoji da postoji klub za

druževnost i narodnu prosvjetu, Češka Besjeda, koja se bavi zajedničkim – obrazovnim

djelatnostima, a sastoji se od čitaonice i škole.275 Prema ovome istom dokumentu, bio je direktor

Češke Besjede u 1906. godini, Josef Eiselt, koji je ujedno bio i direktor Sarajevske gimnazije.

Dalje je tu na funkciji, ravnatelja Ferdinand Zavadil koji se takoñer navodi kao asistent –

knigovoña pri vladi.276

Češki učitelji, nastavnici i profesori na Sarajevskim školama

Jedna od možda najreprezentativnijih primjera škola koje su bile osnovane i voñene od

strane Čeha je sa sigurnošću slikarska i muzička škola o kojoj ćemo u produžetku govoriti.



275 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1912., str. 484., VIII. Geselligkeit und nationale Vereinigungen.; Účel: Společensko – vzdělávací, čítarna i školka.

276 Čechové v Sarajevě..., na strani 6 i 33, se navodi sa istim zanimanjem i radnim mjestom, a kod Zavadila imamo i adresu, Nova Goruša 2.


96

Ni jedan od primjera koji slijedi se ne može uzeti kao primjer češke škole. Ovo nisu

ustanove ispred koje bi mogli staviti češki etnički predznak, već su institucije nastale

zalaganjima vrijednih pojedinaca, koji su na ovaj način ostvarili svoje ljubavi prema pojedinim

strukama.277 Iako su mahom privatne škole, one nisu bile organizovane od strane neke grupe

Čeha ili nekog češkog udruženja.

Veliku pomoć pri proučavanju postotka Čeha u Sarajevskim školama je, već toliko puta

navedeni Popis Češke besjede. Ponovo smo u mogućnosti iskoristiti i zaostavštinu Josefa

Matušeka. Ovaj put su podatci nešto sigurniji jer se mogu potvrditi Školskim izvještajima,

dosijeima vladinih službenika i ostalom arhivskom grañom. U ovim dokumentima uglavnom

nalazimo ista imena i podatke. Nekoliko je podataka koji su u nam bili nepoznati. Prema njima

saznajemo da je Krčmař Jan bio profesor matematike prvo u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu, a

potom on radi kao profesor matematike, fizike i astronomije u Višoj Učiteljskoj školi U

Sarajevu. Zanimljiv je i podatak da su Krčmař Jan, Matějovský František i Alois Studnička bili

autori srednjoškolskih udžbenika.278

Prema Popisu Češke besjede u Sarajevu je bilo 24 prosvjetna radnika, ovo je ukupna

brojka i odnosi se na sve profile.

Od toga je: 5 učitelja Trgovačke škole: Pasler Antonín, Přibyl Jan, Vostřel Josef, Häring

Jan i Gregora Jan kao stručni učitelj.279

3 profesora: Krčmař Jan, Ferdinand Velc, Bubak Josef.280

5 učitelja Muzičke škole: Jírka Antonín, Kačerovský Bohumír, Maleček František,

Matějovský František.281

277 Ovdje prije svega mislimo na Ferdinanda Velca i Františeka Maćejovskog.

278 ASČ Zaostavština JM. Dokument je naslovljen kao Učitelé a profesoři.

279 Čechové v Sarajevě..., str. 7 – 23.



97

5 učiteljica u samostanu: Dubková Jana, Hlasicková Emilie, Kratochvílova Emma,

Sekaninová Štefanie i Šustková Marie.282

1 profesor Šumarske škole: Holl Ferdinand.283

3 direktora škola: Pospíšil Josef, Studnička Alois, Eiselt Josef, za kojeg stoji da je bio

direktor Gimnazije u Sarajevu.284 Dalje su bile po jedna odgajateljica, Jeřábkova Josefa i

učiteljica, Vanjbova Anna.285

U nedostatku obrazovanog prosvetnog kadra Austro – Ugarska je bila prinuñena dovoditi

ih ostalih djelova monarhije. To nam je već poznata činjenica i kad pogledamo malo bolje ove

dobijene podatke ne začuñuju profili koji su zastupljeni. Čak i veliki broj profesora Muzike je

razumljiv, s obzirom na činjenicu da je bilo puno muzičara, koji su izmeñu ostalog pratili vojsku

kao pleh muzika u toku vojnog marša. Jedino što nas dovodi u nedoumicu su učiteljice u

samostanu. Kao što vidimo bilo ih je 5, što je ipak velik broj, ako se uzme da je bila samo jedna

učiteljica u državnoj školi. Ovaj podatak bi se mogao objasniti već prije navedenim podatkom.

Iako su vlasti sprovele javne škole, grañanstvo je i dalje nastavilo slati svoju djecu u samostanske

škole. Kako se povećao broj učenika, tako se povećala i potreba za učiteljicama.

Narednim pregledom ćemo prikazati postotak Čeških profesora – nastavnika u

Sarajevskim školama. Prema Bosnischer Bote situacija nastavnog kadra u Velikoj gimnaziji u

Sarajevu je sljedeća: Od ukupno 37 nastavnika, 3 su bili Česi. Ferdinand Velc kao učitelj crtanja,

a Holeček Petar i Krčmař Ivan kao namjesni učitelji.286

281 Čechové v Sarajevě..., str 12 – 18.


283 Čechové v Sarajevě..., str. 9; Arhiv Grada Sarajeva, O – HF – 105., Dokumentacija sadrži bilješke koje su predhodile izdavanju udžbenika za matematiku i fiziku. Dosta grañe

se odnosi na razne matematičke proračune, ali ni jedan dokument ne govori o njegovom ličnom životu.


285 Čechové v Sarajevě..., str. 11 i str. 30.

286 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., 192 – 193.


98

Slikarska škola. Djelovanje Ferdinanda Velca

Ferdinand Velc je roñen u Vinařicama 1864. Prvi put se sa njime susrećemo već 1895.

godine u oktobru, pominjanjem u Sarajevskim novinama.287 Tada se navodi da Sarajevo

posjećuju strani slikari, kao što su Posini, Ruben, Adolf Libuš, Ludvig Kuba i Ferdinand Velc.288

Jedan je duži period radio kao učitelj slikanja na Velikoj gimnaziji u Sarajevu.289

Pouzdano se zna da je ovdje bio zaposlen od 1896 godine. Zemaljska vlada ga je na u ovu

sarajevsku gimnaziju postavila kao akademskog slikara, gdje ostaje do smrti 1920 godine.290

Sfera njegovog djelovanja i interesovanja je vrlo velika. Pored redovne nastave crtanja

vodi i školu slikanja, a ono što je vrlo zanimljivo je da se naročito bavi prikupljanjem grañe za

izradu bibliofrafijâ o Bosni i Hercegovini, ali i Crnoj Gori.

U prilog je njegovim istraživanjima je išlo i to što je Karlo Patch291 1904. godine osnovao

Institut za proučavanje Balkana.292 Pozvao je tom prilikom Velca da kao vanjski saradnik, radi u

ovome Institutu i da izradi izdanje bibliografije o Bosni i Hercegovini. Ove njegove radove je

Patch uvrstio u izdavački program Instituta. Velc se na poslu izrade bibliografije zadržao gotovo

dvadeset godina. Bilo je planirano da se ova biografija i objavi u izdanju Instituta. To se jasno

vidi po neprekidnim oglasima, u kojima se najavljuje izlazak biografije. Meñutim do njihovih

izdanja nije došlo. Tako da su oba Velcova rada ostala neobjavljena i sačuvala su se do danas u

rukopisu.

287 Arhiv Grada Sarajeva, O – FV – 374.

288 Hronologija dogañaja iz kulturne istorije Sarajeva od 1878-1914. godine, Sarajevo, 1969., str. 40.

289 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1911, str. 120; 1912, str. 191; 1913, str. 193.

290 Jedanaesti izvještaj Velike Gimnazije u Sarajevu, objavljen na kraju 1895 – 96. godine, Sarajevo 1897. , str. 17. Velc je primljen u službu 5. marta 1896. kao privremeni učitelj

crtanja i čuvar zbirke crtačih učila. Nakon četiri godine je unaprijeñen u definitivnog učitelja – Četrnaesti izvještaj za 1899-1900. školsku godinu, str. 26, a u školskoj 1912 – 1913.

je konačno postavljen za učitelja crtanja u VIII dnevnom redu. – Dvadeset i sedmi izvještaj za 1912 – 13., str. 43.

291 Karlo Patch je i sam bio nastavnik Velike gimnazije u Sarajevu (1893 – 1989) i možda otud njihovo poznanstvo.

292 Naziv ovome institutu je Institut für Balkanforschung. U periodu od 1904 – 1908 ovaj je Institut djelovao više kao privatna stvar samoga Patcha, dok od 1908 . 1918 je u neku

ruku autorizovan i dobija zvanični naziv Bosanskohercegovački institut za istraživanje Balkana Bosnisch – Herzegowinischer Institut für Balkanforschung) kod Kapidžić,

Hamdija: Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904 – 1918. (Namjena i planovi) – Radovi (Filozofski fakultet u Sarajevu), knj. II-1964, str. 8.


99

Prebirajući kataloge brojnih domaćih i inozemnih biblioteka, čitajući postojeće

bibliografije i listajući stranice raznih periodičnih publikacija, sakupio je obiman i veoma

dragocjen materijal za izradu bibliografije o Bosni i Hercegovini.293 U toku svoga rada je

pregledao 413 naslova periodičnih publikacija, registrovao 2966 knjiga, 131 naslov periodičnih

publikacija, 44 kalendara, 1573 članka iz časopisa i novina, 32 grafike, 29 karata, 20 muzikalija i

22 rukopisa.294 Ovi navedeni podatci nam govore dovoljno o vrijednosti grañe koju je prikupio, a

ujedno predstavlja najobimniju bibliofrafsku grañu do sada prikupljenu za izradu cjelovite

bosanskohercegovačke retrospektivne bibliografije.295 Najveći dio opisa odnosi se na tekstove

objavljene na slovenskim jezicima, od toga je 178 na češkom.

Posao koji je Velc obavio za relativno kratko vrijeme je vrlo veliki. U svemu ovome

zadivljuje činjenica da ovdje govorimo o strancu koji je uz to bibliograf amater i koji se morao

posebno upoznati sa prošlošću Bosne i Hercegovine. Dalje je fascinantno da se ovdje govori o

4809 bibliografskih jedinica, koje su bile pisane i štampane na 19 različitih jezika.296

Ovakav obiman posao izuskuje veliko interesovanje, želju i volju, šta je bilo pokretačka

snaga ovog vrijednog stranca u Bosni i Hercegovini to ćemo vrlo teško saznati. Afinitet prema

knjigama je očigledan. Štamparski proizvodi su u ovo vrijeme o kojem govorimo bili iznimna

vrijednost i imali su veliki krug ljubitelja. Meñutim, na žalost, vjerovatnija činjenica se može

naći i u njegovoj izjavi da je …zamamnim obećanjima upao…297 Ovakav stav prema sredini u

koju je došao nam dovoljno govori o razočarenju koje je doživio.

293 Mazalić, ðoka: Ferdinand Velc. Povodom 15 – godišnjice smrti, Jugoslovenski list, Sarajevo, XVIII – 30.6.1930, br. 152, str. 9

294 Arhiv grada Sarajeva, O – VF – 317; Arhiv danas sadrži preko 4800 listića Velcovog rukopisa, veličine su 22 x 17,5 cm i sadrže mastilom napisane popise literature o Bosni i

Hercegovini u vremenu od 1488 – 1918.

295 Velc, Ferdinand: Bibliografska graña o Bosni i Hercegovini 1488- 1918, Sarajevo, 1991., str. 5.

296 Bibliografija koja je izdata 1991. godine u Sarajevu broji 796 bibliografskih jedinica, što čini jednu šestinu Velcovog teksta. Do ovoga je došlo iz razloga što se neki Velcovi

navodi nisu mogli podkrijepiti postojećim dokazima, ostatak je uvršten u Bibliografiju nakon što se provjerila njihova vjerodostojnost.

297 Mazalić, ð, n. d., str. 9


100

U slobodno se vrijeme bavio i pisanjem. Svoje literarne sastave objavio je mahom u

češkim listovima: Svobodny občan, Slansky obzor, Časopis Klubu českych turistu, Česky lid…

Tamo su štampani mnogi njegovi radovi Dopisi ze Sarajeva, Malirstvi a socharstvi u

Muslimanu, a drugi su štampani u Školskom vjesniku.298

Što se škola i slikanja općenito tiče, zanimljivo je pomenuti da nas Sarajevski list za

1906. godinu obavještava da će akademski slikar iz Češke, Jan Karl Janovski otvoriti u Sarajevu

slikarsku školu.299 On je sljedeće godine sa Klajmondovom otvorio izložbu slika u prostorijama

Društvenog doma. Na izložbi su se mogle pogledati slike sa prikazima iz Bosne i Hercegovine,

Dalmacije i Crne Gore.300 Meñutim nismo uspjeli doći do podataka da li je ova štola zaista

otvorena.

Muzička škola. Djelovanje Matějovský Františeka

O Muzičkoj školi nas izvještava Hrvatski dnevnik koji Franju Maćejovskog predstavlja

kao apsolventa praškog konzervatorija. Dalje čitaoce obavještavaju da je ova njegova škola

dobila dozvolu za rad, tj koncesiju je Zemaljske vlade, te da otpočinje sa radom 01. septembra

1908. godine.301 Planirano je da se u školi izučava klavir, solo pjevanje, violina i čelo, a i da će u

njoj biti omogućeno i p̈osebno odijeljenje za spremu na bečki i praški konzervatorijum̈302, u

školi će se moći i ¨potpuno spremati za polaganje državnog ispita u Beču ili Pragu za učiteljsko

osobljavanje iz glazbe na srednjim školama.¨303

Maćejovski uspjeva da održi ovu školu. Pokušavao je da joj pribavi rang na kojem je bio

zagrebački zavod. U cilju postizanja tih ciljeva on odredjuje pravila škole koje podnosi

298 Školski vjesnik za 1906., str. 145 – 147.



301 Bosanska vila, br. 13 – 14, 1909., str 3.

302 Glazbeni zavod, ¨Hrvatski Dnevnik ,̈ Sarajevo 07.08.1908., br. 177, str 3.

303 Ibidem


101

Zemaljskoj vladi, gdje nailazi na odobravanje. Dalje je održana i skupština gdje je izabran odbor

koji je trebao da se stara o daljnjem radu škole. Meñu arhivskim dokumentima se može naći i

podatak o ulaganjima napora da se osnuje muzički konzervatorij u Sarajevu. Inicijativu daje

kompozitor i dirigent Adalbert Laszky iz Budimpešte. Zemaljska vlada ovu inicijativu

pozdravlja, ali je odbacuje jer je smatra preuranjenom.304

Iako ne uspijeva dobiti odobrenje za konzervatorij ova škola sa Maćejovskim na čelu ima

vrlo dobre rezultate. Lokalna dnevna štampa piše pozitivno o radu ove ustanove jer stvaraju

¨jedan lijep kadar muzičkih ljubitelja¨,305 a ujedno su uspjeli da ¨muzički obrazuju nekoliko

učenika, koji su mogli da odmah nastave svoje školovanje na krakovskom i praškom

konzervatoriju¨.306 Na čelu ove Muzičke škole se nalazio Maćejovski sve do 1913. godine, kada

je održana reorganizacija. Na molbu samog Maćejovskog, Milena Prajdlsburger je sazvala

skupštinu na kojoj je konstituisan odbor koji će voditi brigu o Muzičkoj školi. U ovaj odbor je

Milena Prajdlsbururger ušla kao predsjednik. Takoñe je na istoj skupštini osnovano i muzičko

društvo u Sarajevu.307

Tehnička ili Zanatlijska škola

Ova škola, je imala za direktore i nastavnike nekoliko Čeha. Prvi kojeg ćemo ovdje

pomenuti je stručni učitelj Antonín Pásler.308 Vrlo je značajan za izučavanje češkog života u

Sarajevu. Naročito nam je značajan zbog podataka koje dobijamo o nastavnicim i o njihovom

304 ABH, Sarajevo, ZMF, šifra, 1898., 7863-1898.

305 ¨Narod¨, 28.07.1912., br. 215, str 3.

306 ABH, Sarajevo, ZMF, šifra, 1898., 7863-1898.

307 Sarajevski list, br 109, 24.5.1913., str 4

308 Čechové v Sarajevě..., str. 21.


102

radu. Dalje, od njega možemo zaključiti da je sam Studnička uložio velike napore u otvaranje i

rad ove škole.309

A. Pásler u Zanatsku školu dolazi na poziv upravitelja Aloisa Studničke.310 Ne navodi

kada je tačno došao, ali govori da je 1893. godine u školi bilo još nekoliko Čeha i redom ih

nabraja prezimenima: Gregor, Haering, Klubka, Pásler, Prochazka, Přibyl, Studnička, Šmidt,

Třeštik i Vostřel. Priličan broj uposlenih čeških nastavnika u ovoj školi je sigurno rezultat, kako

nam to potvrñuje i A. Pásler, Studničkinog ličnog zalaganja.

Alois Studnička je bio petnaestak godina na mjestu direktora Zanatlijske škole u

Sarajevu.311 Ujedno se smatra i osnivačem iste 1893. godine, a ovaj posao dobija na osnovu

svoga prijašnjeg radnog iskustva kao voditelja voditela zanatlijskih škola u Monarhiji.Roñen je

6. februara 1842. godine u Janovu u Češkoj. Škole je završavao na nekoliko prestižnih fakulteta.

U njegovom Curriculum vitae, koji se nalazi u personalnom dosijeu arhiva u Sarajevu stoji

hronološki redoslijed škola koje je pohañao. 312

Uzajamni kontakti u obrazovanju

Posljedica uzajamnih kontakta Čeha i Bosanskohercegovačkih stanovnika bio je i odlazak

domaćih studenata u Prag na školovanje. Mnogi studenti su postojali i u Bosni i Hercegovini,

privatno su bili školovani kod Čeha slikanju, sviranju instrumenata, pjevanju i drugim

umjetničkim aspektima. Poznata je grupa studenata koji su bili učenici češkog slikara Vlahe

Bukovca. Ti studenti, Pero B. Popović i Todor Švrakić iz Prijedora i Branko Radulović iz

309 ASĆ JM, Ove podatke dobijamo na osnovu pisanja Antonína Páslera, navodi ga Josef Matušek u dokumentu koji je naslovljen kao Češi v Sarajevu. Nije jasno kako je

Matušek došao do ovih informacija. Iz navedenog se može predpostaviti da je Antonín Pásler izdao neku knjigu ili brošuru o Bosni i Hercegovini. U Matušekovom djelu Přehled

kulturních, literárnich a školních otazek, na strani 40, on navodi da je 1952. godine Antonín Pásler ostavio neki vid Uspomena.

310 ASČ, Zaostavština JM, Dokument na kojem je oznaka Češi v Sarajevu. Matušek ovdje navodi u podnaslovu da je informacije preuzeo iz časopisa Jednota broj 15-17, iz 1985.

godine.




103

Mostara su izlagali svoje slike u septembru 1907. godine u velikoj dvorani Srpsko – pravoslavne

škole. To su uglavnom bile studije muških i ženskih portreta, motivi iz prirode, aktovi i sl.313



104

VI Poglavlje: Pregled naučnih institucija. Naučni radnici.

Naučne, kulturne i društvene prilike

Austro – Ugarski upravljači su bez sumnje ulagali velike napore da Sarajevo kulturno

orjentišu u pravcu razvoja koji će mu dati obilježja karakteristična za druge kulturne centre u

Dvojnoj monarhiji. Situacija koju su zatekli nije bila kulturno nerazvijena, meñutim nije

odgovarala za novi sloj grañanstva. Osmanlijski običaji i tradicionalno naslijeñe nisu bili ono što

je činilo svakodnevnicu Austro – Ugarskih podanika.

Svi ti doseljenici su pripadali stranim nacijama, slovenskim i neslovenskim. Meñu

prvima koji se doseljavaju su svakako Austrijanci, Njemci, Mañari i aškenazi Jevreji, ali ih prati i

slovenski useljenički faktor, meñu kojima je najviše bilo Poljaka i Čeha.314 Ove nacionalne

grupacije su nastojale da se kulturno održe i uzdignu na sebi zadovoljavajući nivo. Uglavnom su

formirali nacionalne ili konfesionalne zajednice i na taj način nastavili kontiunitet sa duhovnim

životom voñenim u sredinama iz koje su dolaze. Još je jedan razlog za ovakav tip grupisanja.

Razumljivo je da su meñu ljubiteljima kulture, najprivilegovaniji bili poznavaoci njemačkog

jezika ili onaj sloj grañanstva koji je dolazio sa navedenog govornog područja, jer je većina

kultrnih dogañaja bila upriličena upravo na ovom jeziku. Stoga ne začuñuje pojava velikog broja

nacionalnih društava.

Naučne institucije i zavodi

Do okupacije se vrlo malo ili skoro ni malo nije davalo pažnje naučnim proučavanjima

Bosne i Hercegovine. Domaći naučni kadrovi nisu bili obrazovani u ovom pravcu, a za strance je

314 Besarović, Risto: Lutkarsko pozorište ¨Češke Besjede¨, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. 25, Sarajevo 1985., str. 175.


105

ovaj dio evrope bio zatvoreni teritorij na kojem nisu mogli izučavati. I prije okupacije, ukoliko je

nekih izučavanja bilo onda su ih vršili obrazovani stranci, uglavnom uposlenici konzularnih

ureda, dakle vezani službom. I sada su to bili mahom stranci koji su i dalje bili vezani za Bosnu i

Hercegovinu nekom službom, ali je sada ovo za njih postao otvoreni prostor na kojem su mogli

slobodno proučavati. Meñutim ova pojava ima i lošu stranu na koju treba ukazati.

Slika 3

Zbog nedostatka domaće inteligencije u nauci, koja bi zaštitila kulturno nasljeñe, ali i

usljed nedostataka vlasti koja je bila okupirana sreñivanjem bezbjednosnih odnosa u zemlji došlo

je do samostalnih istraživanja, nakon čega su naučnici odnosili razne artefakte na koje su

nailazili. Ovo je jedan od razloga što se 1880. godine pokrenulo pitanje osnivanja nekog vida

arheološkog društva koje će zaštititi starine. Nije ovo bio neki zvanični krug ljudi, već grupa


106

ljubitelja starina, činovnika, koji su smatrali da se one kao takve vrijedne trebaju zaštititi.315 Prvi

pomen nalazimo još 1879. godine, kada je barun Helfert predložio osnivanje muzeja. Ne zna se

zbog čega to nije učinjeno u ovim prvim godinama, ali ono što je za nas značajno ovdje je da su

Češki naučniaci odigrali veoma bitnu ulogu pri formiranju Zemaljskog muzeja.

14. maja 1885. godine, Zemaljska vlada je odobrila društvena pravila i Zemaljski muzej

je počeo sa radom. Kao prvi stalni društveni činovnik postavljen je upravo jedan Čeh, dr Ćiro

Truhelka. On ovdje dolazi iz Zagreba, gdje je radio u Umjetničko-obrtnom muzeju, a na

preporuku univerzitetskog profesora dr Ise Kršnjavije.316 Nakon što je počeo s radom, u martu

1885. godine, oko sebe je okupio manju grupu stručnjaka koji su trebali biti pioniri u formiranju

jedne takve velike institucija kakav je Muzej. Meñu njima je i ovaj put bilo Čeha, František Fiala

i Vaclav Radimsky317 su neki od prvih. 318

Muzej je konačno bio otvoren u februaru 1888. godine kada su se ovoj malog gupi

pridružili još neki naučnici porijeklom Česi. Neki od njih su Fridrich Katzer i Josef Zaplata.

Ova grupacija naučnika je bila uglavnom bazirana na predhistorijski period. Radimsky,

Fiala i Turhelka se mogu smatrati osnivačima arheološkog odsjeka u Zemaljskom Muzeju. Ovaj

period austrougarske se sa stanovišta arheoloških dostignuća, smatra najaktivnijim ikad do tada u

istoriji Bosne i Hercegovine, a ovakav zalet u arheološkim iskopavanjima neće se dostići još

dugo godina. Ovim trudom i zalaganjem je nastala vrlo velika i lijepa zbirka starina iz Rimskog

perioda.


316 Truhelka, Ćiro: Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1941., str. 10.

317 Dr Václav Radimský, se pominje i u Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913., na strani 23.



107

Na žalost, izuzev Čire Truhelke, koji se bavio ovom tematikom, istorija Srednjovjekovne

Bosne i Osmanskog Carstva na teritoriju Bosanskog ejaleta je slabo istražena. Meñutim, ovdje ne

smijemo nikako zaboraviti pomenuti bogatu etnografsku zbirku, koja je opet rezultat zalaganja i

prikupljanja Ćire Truhelke. Ovim je ipak završena pažnja koju je posvetio ovom

Srednjovjekovnom periodu.

Glasnik Zemaljskog muzeja. Djelovanja Truhelke, Fiale, Radimskog i

Katzera.319

Slika 4

Dokumenti o osnivanju i pokretanju Glasnika nisu

dostupni.320 Meñutim, ono što je za nas ovdje bitnije od

same arhivske grañe po ovom pitanju su zalaganja dr. Ćire

Truhelke po ovom pitanju. Iz sačuvane korespondencijske

zbirke pisama, vidimo da su njegova zalaganja i zasluge

za osnivanje Zemaljskog muzeja i Glasnika vrlo velika.

21. avgusta 1887. godine je pisao ministru Kalaju gdje

obavještava o svome jednoipogodišnjem bavljenju

muzejskim poslovima u Bosni i Hercegovini. Rezultat

toga je po njegovom mišljenju lijepo napredovanje moguće muzejske zbirke, i dalje navodi da se

pokazala potreba da država uzme muzej pod svoju zaštitu, tj da ga treba proglasiti državnim. U

319 Ovaj glasnik izlazi do danas bez prekida.

320 Postoji zbirka dr Hamdije Kapidžić, pod nazivom Naučne ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. Gdje je brižljivo i detaljno obrañena graña za

proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek). Meñutim ovdje se ne nalazi neki podatak o osnivanju Glasnika

Zemaljskog muzeja.


108

nastavku napominje da je takoñer potreba za osnivanjem i izdavanjem stručnog časopisa koji bi

pratio naučni rad muzeja.321

Već krajem iste godine, Kalaj donosi rješenje o osnivanju Zemaljskog muzeja u Sarajevu,

a već u februaru naredne 1888. godine će muzej biti svečano otvoren. Za prvog direktora će biti

postavljen Kosta Herman, a 16 godina kasnije će na to mjesto doći dr. Ćiro Truhelka. Prva

knjiga, odnosno sveska kao rezultat rada muzeja, sa naučnim člancima, će se pojaviti 1889.

godine.

Slika 5

Zemaljski muzej je izdavao 1983. godine list pod

nazivom Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und

Hercegovina. Časopis se bavio naučnim problemima, izlazio je

na njemačkom jeziku do 1916. godine.322 Ukupno je izašlo 16

opsežnih knjiga.

Ćiro Truhelka, porijeklom po ocu Čeh, je roñen 2.

februara 1865. godine u Osijeku, Hrvatska. Ovdje je nakon završene osnovne škole i niže

razredne škole otputovao u Zagreb gdje je nastavio dalje školovanje i 1885. godine završio

studije arheologije i istorije umjetnosti, a iste godine je i doktorirao.323 Već sljedeće, 1886. na

prijedlog I. Kršnjavog, dolazi u Sarajevo, najprije kao sekretar tek osnovanog Muzejskog

društva, a zatim i kao prvi kustos Zemljskog muzeja, nakon njegovog osnivanja 1888. godine.324

321 Naučne ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. Graña za proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i

Hercegovine (XIX i XX vijek), Sabrao i uredio dr Hamdija Kapidžić, tom VI, Sarajevo 1973., str. 32 – 33.

322 Hronologija dogañaja…, str 50.

323 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo Ć

324 Glasnik Zemaljskog Muzeja, LIV, 1942, str. 530.


109

Rad Truhelke je izuzetno velik i cjenjen. Ovaj vrijedni čovjek, je u prvim godinama

osnivanja muzeja preuzeo brigu nad arheološkim, etnografskim i numizmatičkim zbirkama,

povremeno je brinuo i o prirodnjačkom odjelu muzeja. Ovo zalaganje je bilo krunisano

dobijanjem položaja upravnika Muzeja, na kojem mjestu ostaje u periodu od 1906. do 1921.,

ujedno je bio i urednik Glasnika Zemaljskog Muzeja do 1920. godine Njegova velika briga je

bila podizanje zgrade Muzeja na lokaciji koja će pružiti adekvatnu zaštitu nañenim

arhitektonskim artefaktima, a ovaj posao je uspio realizirati 1913. godine u meñuvremenu se

zalagao za stalne postavke zbirki. Zbog svojih političkih stavova je bio od strane Austro –

Ugarske prijevremeno penzionisan i on iz tog razloga napušta Sarajevo 1922. godine. Umro je u

Zagrebu 18. septembra 1942. godine.325

Muzeloška djelatnost Truhelke se, kako smo već mogli zaključiti, odvija na više polja, ne

samo na planu prikupljanja i obogaćenja zbirki kojima je rukovodio. U opus njegove djelatnosti

možemo uvrstiti i prepariranje i konzerviranje artefakata, a zanimljivo je da je bio vrlo

inovativan pa je te poslove znao raditi po svojim novim metodama. Radio je dalje na

usavršavanju izrade faksimila natpisa sa stećaka, na organizaciji njihova prenosa u vrt Muzeja,

povovdom otvaranja nove zgrade, čak je sam radio na izradi pribora potrebnog za antropološka

ispitivanja.326

Pored rada na postavkama u staroj zgradi, te u novoj zgradi Muzeja, koja je bila u fazi

otvaranja, radio je na ureñenju bosanskohercegovačkog paviljona prilikom milenijumske izložbe

u Budimpešti (1896), svjetskoh u Briselu i Parizu (1897. i 1900.), jubilarne u Beču (1898) kao i

325 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo Ć

326 Ibidem


110

pri izložbi nošnje u Beču (1891) i lovačke u Budimpešti (1910). Za ovaj rad je dobio više visokih

odlikovanja. 327

Njegov naučno – istraživački rad započinje već prvih godina boravka u Sarajevu, bio je

vrlo intenzivan i raznovrstan, ali mi ga ovdje nećemo u cjelosti prezentirati jer bi to bio rad koji

zaslužuje posebnu studiju. S toga ćemo se zadržati samo na nekolicini reprezantitivnijih, tako što

ćemo ih nabrojati.328 Već od samog početka njegova rada, središno mjesto zauzimala su

arheološka istraživanja. Radio je na pronalasku iskopina na Glasincu, Donjoj Dolini, Plani kod

Bileće, Griča, Paklenici i nizu drugih. Bio je vrlo obrzaovan i spreman arheolog koji je svoje

radove završavo gotovo u toku jedne godine, otud tako veliki arheološki rezultati. Ono što se

Truhelki ipak mora zamjeriti je to što je imao nedovoljnu brižljivost, preciznost, a u nekim

slučajevima se osjeti i nekorektnost u interpretaciji nalaza nakon iskopavanja.329

Kroz duge godine rada Truhelka svoju paženje posvećuje i spomenicima srednjovjekovne

Bosne i rasvjetljuje njenu istoriju sa više aspekata. U tom pogledu je dao značajan doprinos pri

izradi sažetog pregleda o stećcima 1891. godine, ovom prilikom on pokušava dati analizu oblika,

formi, ukras na njima.330

Još ćemo ovdje pomenuti njegov doprinos srednjovjekovnim gradovima uopće. On

marljivo obilazi, opisuje, crta i fotografira, razvrstava po tipovima i prezentira, a sve ovo izdaje u

pregledu pod nazivom Naši gradovi 1904. godine.

327 Spomenica…, str. 41.

328 Radovi Ćire Truhelke se mogu naći i čitati u periodici koju je izdavao Muzej, to je Glasnik Zemaljskog muzeja, i to od osnivanja do 1920. godine. Periodika se nalazi,

cjelovita u Muzejskoj biblioteci a dio nepotpun se nalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine.

329 Spomenica …, str. 41. 330 Više o radnom vjeku Ćire Truhelke se može pročitati u djelu: Truhelka, A.: Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1945, o njegovim publikovanim djelima u: Truhelka, Ćiro:

Bibliografski popis mojih publikacija (1921 i 1922), Časopis za Hrvatsku povijest 1 – 2, Zagreb, 1942,str. 37 – 41.


111

Truhelkin rad se ne može pripisati jednoj naučnoj disciplini, njegov doprinos

Zemaljskom muzeju, Sarajevu, a samim tim i Bosni i Hercegovini je kapitalan, rad na

specificiranim istraživanjima su prva takva urañena u Bosni i mora se raći da je on po ovom

pitanju postavio prve temelje.

Slika 6

Vaclav Radimský je naredno, vrlo poznato, ime zaslužno

za razvoj naučnog života u Bosni i Hercegovini. Radimský se

rodio u malom češkom mjestu Nova Paká, 24. februara 1832.

godine. Gimnazijsko obrazovanje (1849), nakon toga fakultetsko,

mineralogiju, geologiju i mašinstvo završio je na Češkoj

politehnici u Pragu u periodu od 1850 – 1854.331 Nakon toga je

još dvije godine proveo u Přibramu, gdje je na čuvenoj visokoj

školi za montanistiku usavršio znanje iz rudarske i talioničarske struke.332

Arheologiju i ljubav prema arheologiji je vjerovatno upoznao još kao gimanzijalac u

Češkoj i Moravskoj, gdje se ova grana snažno razvijala od sredine XIX stoljeća.

U Sarajevo dolazi u januaru 1885. godine kada je počeo raditi u Rudarskoj direkciji i to

kao povjerenik Zemaljske vlade, na mjestu šefa direkcije.333 Rudarstvo je tih godina bilo u

naglom razvoju i uloga Radimskog je i tu vrlo velika. Pored toga je radio silnom enrgijom,

znanjem i entuzijazmom za Muzej koji je pored ostalih i njegovim zaslugama dostigao stepen na

kojem bio. Naravno posao koji je obavljo je bio upravo iz sfere njgove struke, kako Kosta

331 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo R

332 U vremenu izmeñu 1856 i 1884 godine je radio kao rudarski inženjer u različitim firmama, pretežno u Češkoj i Štajerskoj. S bratom Josipom je bio osnovao i vlastitu firmu u

okrugu Wies u srednjoj Štajerskoj (1859.), a neko vrijeme je bio i upravnik rudnika uglja u Wiesu i Steyereggu 1871 – 1884. godine. ABH ZD, Slovo R


Hörman kaže: Njemu bi povjereno da uredi mineraloško

hercegovačkog muzeja. Ispunivši svoj zadatak, neprestano je nastojao da te zbirke popuni i

proširi.334 Pored svih ovih obavez

izradi Arheološkog leksikona Bosne i Hercegovine. Nažalost, ovaj obimni posao nije dovršen

uslijed prerane smrti.335

Smrt Vaclava – Vjenceslava Radimskog je nastupila iznenada 27. oktobra 1895.

za njegove kolege u muzeju je predstavljala ogroman šok i gubitak Kosta Hörman je opisao ovaj

gubitak: U dvanaest sati i po izašao je po obi

pedeset koračaja zamagli mi se i on pade od kapi i izdanu sv

čestitu dušu blizu Alipašine ć

puko jedan od glavnih stupova na kojem je po

kulturno nastojanje. 336

Češka je Bosni i Hercegovini dala jednog velikog pionira

u prirodnim naukama i arheologiji, a Moravska drugog F

Fialu.

František – Franjo Fiala je ro

iz porodice profesora vjerovatno je da se ve

Znamo da je još u Moravskoj obilazio brda sakupljaju

334 Mandić, M. Historijat Zemaljskog muzeja kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, GZM L, 1938. (Spomenica), str. 16 .


336 GZM VII, 1895., 479 – 482.

337 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo F


Njemu bi povjereno da uredi mineraloško – geološke zbirke bosansko

kog muzeja. Ispunivši svoj zadatak, neprestano je nastojao da te zbirke popuni i

Pored svih ovih obaveza, dalekosežno je imao planirani cilj: V. Radimsky je radio na


Vjenceslava Radimskog je nastupila iznenada 27. oktobra 1895.


U dvanaest sati i po izašao je po običaju iz svoga ureda i istom što je pošo jedno

aja zamagli mi se i on pade od kapi i izdanu svoju

estitu dušu blizu Alipašine ćuprije. Tako je naglijem udarom

puko jedan od glavnih stupova na kojem je počivalo naše

eška je Bosni i Hercegovini dala jednog velikog pionira

u prirodnim naukama i arheologiji, a Moravska drugog Franju

Slika 7

Franjo Fiala je roñen 14. aprila 1861. godine u Brnu.337

iz porodice profesora vjerovatno je da se već kao dječak počeo pripremati za istraživa

Znamo da je još u Moravskoj obilazio brda sakupljajući primjerke biljaka za svoj herbarij, a u

, M. Historijat Zemaljskog muzeja kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, GZM L, 1938. (Spomenica), str. 16 .

112

geološke zbirke bosansko –

kog muzeja. Ispunivši svoj zadatak, neprestano je nastojao da te zbirke popuni i

a, dalekosežno je imao planirani cilj: V. Radimsky je radio na


Vjenceslava Radimskog je nastupila iznenada 27. oktobra 1895. godine i


aju iz svoga ureda i istom što je pošo jedno

337 S obzirom da potiče

eo pripremati za istraživaćki rad.

i primjerke biljaka za svoj herbarij, a u


113

školi se isticao kao briljantan ñak.338 Završivši osnovno obrazovanje, nastavio je školovanje u

Brnu na visokoj tehničkoj školi, gdje je diplomirao hemiju kao glavni predmet. Tako je Franjo

Fiala došao u Sarajevo sa diplomom hemičara i sa dvije druge ljubavi, botanikom i

prahistorijskom arheologijom koje će moći razvijati u novoformiranim institucijama, što je on sa

oduševljenjem i radio.339

Prvo radno mjesto Fiale je bilo u Fabrici duvana.340 Ovo radno mjesto je omogućavalo

česta službena putovanja i to naročito u Hercegovinu, gdje su se nalazile plantaže s duhanom.

Fiala je svo slobodno vrijeme na ovim putovanjima iskorištavao za proučavanje hercegovačkih

planina i njihove flore. U ovom svom laboratoriju u Fabrici duvana osim herbarija bio uredio i

malu prahistorijsku zbirku. Upravo je ova zbirka bila posticaj da se uključi u rad Zemaljskoga

muzeja, gdje je već u prvim brojevima počeo sa objavama svojih radova u naučnim člancima.

Uporedo je nastavio rad i na botanici, prikupio je u tome pravcu značajnu grañu i objavio 14

radova u Glasniku, a i dalje vodi arheološka iskopavanja na nekoliko novootkrivenih lokacija.

Slično je bilo i u Sarajevu, njegove kolege ga opisuju kao marljivog radnika, koji je

nedjeljama šetao okolnim sarajevskim planinama gdje je proučavao, sakupljao i zapisivao biljni

svijet. Jednom takvom nedjeljom je naišao na prehistorijske naseobine. Fiala je ovaj pronalazak

opisao Glasniku.341

338Hörmann, Kosta, Franjo Fiala, GZM X, 1898, 1 – 3.


340 Ovdje je u periodu od 1886 – 1892 vodio hemijski laboratorij, i poznato je da je tom prilikom inovacijama u mnogome unaprijedio proizvodnju i samim tim kvalitet duhana.

Takoñer je u ovom svom laboratoriju u Fabrici duvana osim herbarija bio uredio i malu praistorijsku zbirku. Upravo je ova zbirka bila posticaj da se uključi u rad Zemaljskoga

muzeja, gdje je već u prvim brojevima počeo sa objavama svojih radova u naučnim člancima.

341Glasnik 1889, str. 92 – 93. Fiala piše: Mjeseca maja 1888. iskopavajući nekoje biljke na sjevernom obronku Trebevića, naigjoh ispod litica, a iznad pašnjaka Sobunara na jedan

pršljen od gline i n nekoje sudovne crijepove. Primitivna tehnika njihova navela me na pomisao, da bi ovdje moglo biti zemljište kakve prehistorijske naseobine.

Njegov cjelokupni radni vijek i rezultat tog rada je ogroman,

je prekinut preranom smrću u 37 godini.

Geološka snimanja terena

okupaciji. Trebalo je osnovati stalnu geološku službu koja bi bila neposredna pomo

stručna intervencija prilikom ekspolatacije raznovrsnih i bogatih rudnih nalazišta Bosne i

Hercegovine. Friedrich Katzer je jedan od najzna

u ostvarivanju ovih planova. U ovo vrijeme je boravio u Brazilu, a u Sarajevu ga sre

1898. godine gdje dolazi na mjesto geologa u Rudarskom glavarstvu i gdje ostaje d

1925. godine.343

Univerzitetu u Giessenu, gdje je 1890 promoviran,

vijek počinje na mjestu asistenta za mineralogiju i geologiju na Visokoj tehni

U periodu od 1887 do dolaska u S



344 Kochansky Devide V.: O porijeklu Friedricha Katzera (1861

državnog pokrajinskog arhiva u Plzenu.


Njegov cjelokupni radni vijek i rezultat tog rada je ogroman, ali uglavnom nezavršen jer

ću u 37 godini. 342

Geološka snimanja terena Bosne i Hercegovine je Austro – Ugarska planirala još po

okupaciji. Trebalo je osnovati stalnu geološku službu koja bi bila neposredna pomo

na intervencija prilikom ekspolatacije raznovrsnih i bogatih rudnih nalazišta Bosne i

edrich Katzer je jedan od najznačajnijih naučnika, začetnika na polju geologije i

u ostvarivanju ovih planova. U ovo vrijeme je boravio u Brazilu, a u Sarajevu ga sre

1898. godine gdje dolazi na mjesto geologa u Rudarskom glavarstvu i gdje ostaje d

Slika 8

Lični podatci Katzera su dugo bili nepoznati. Zalaganjem

Kochanskog je pronañeno dosta podataka o njegovom životu.

Roñen je 5. juna 1861 u Rakycynyma u blizini Plzena. Osnovnu

školu je pohañao u Hoheneble (Vrchlabi), a

Kutnoj Gori i Pragu. 1880. godine je položio ispit zrelosti.

Visokoškolsku naobrazbu prirodoslovne i hemijske struke završio

je na Univerzitetu i Tehničkoj školi u Pragu, a nakon toga na

Univerzitetu u Giessenu, gdje je 1890 promoviran, na čast doktora filozofije.

inje na mjestu asistenta za mineralogiju i geologiju na Visokoj tehni

U periodu od 1887 do dolaska u Sarajevo 1898. godine je radio na nekoliko prestižnih institucija.

Kochansky Devide V.: O porijeklu Friedricha Katzera (1861 – 1925), Rad JAZU 424, razred za prirodne znanosti, 21, 401 – 403, Zagreb. Podatke o Katzeru je dobio iz

114

uglavnom nezavršen jer

Ugarska planirala još po

okupaciji. Trebalo je osnovati stalnu geološku službu koja bi bila neposredna pomoć i brza

na intervencija prilikom ekspolatacije raznovrsnih i bogatih rudnih nalazišta Bosne i

četnika na polju geologije i

u ostvarivanju ovih planova. U ovo vrijeme je boravio u Brazilu, a u Sarajevu ga srećemo već

1898. godine gdje dolazi na mjesto geologa u Rudarskom glavarstvu i gdje ostaje do svoje smrti

ni podatci Katzera su dugo bili nepoznati. Zalaganjem

eno dosta podataka o njegovom životu.

en je 5. juna 1861 u Rakycynyma u blizini Plzena. Osnovnu

ao u Hoheneble (Vrchlabi), a realnu gimnaziju u

Kutnoj Gori i Pragu. 1880. godine je položio ispit zrelosti.

Visokoškolsku naobrazbu prirodoslovne i hemijske struke završio

koj školi u Pragu, a nakon toga na

ast doktora filozofije.344 Njegov radni

inje na mjestu asistenta za mineralogiju i geologiju na Visokoj tehničkoj školi u Pragu.

arajevo 1898. godine je radio na nekoliko prestižnih institucija.

403, Zagreb. Podatke o Katzeru je dobio iz

U Sarajevu je isprva kako je ve

zemaljskog geologa.345 Godine 1909. postavljen je za rudarskog savjetnika, a 1915. za vladinog

savjetnika. Smatrao je da je za geološka istraživanja BiH potreban samostalna institu

1912. osniva zemaljski geološki zavod za Bosnu i Hercegovinu sa vlastitim statutom. Te godine

je postavljen za upravnika mineraloško

Za života Bosni jedino nije stigao ostaviti planiranu knjigu Geologija Bo

Hercegovine u četiri knjige, u tom poslu ga je smrt prekinula tako da je uspio objaviti svega

jednu koja se odnosi na azoik i paleozoik. Umro je u Sarajevu 3. februara 1925. godine u 64.

etnografskim dostignućima, gotovo je ne mogu

345 Bosnicher Bote, Sarajevo, 1910. str. 230.

346 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo K.


isprva kako je već navedeno u geološkoj službi Rudarskog glavarstva na mjestu

Godine 1909. postavljen je za rudarskog savjetnika, a 1915. za vladinog

savjetnika. Smatrao je da je za geološka istraživanja BiH potreban samostalna institu


je postavljen za upravnika mineraloško – geoloških zbirki Zemaljskog muzeja.

Za života Bosni jedino nije stigao ostaviti planiranu knjigu Geologija Bo

etiri knjige, u tom poslu ga je smrt prekinula tako da je uspio objaviti svega


godini života.346

Iako smo ovim pregledom predstavili uposlenike,

osnivače Zemaljskog muzeja, a koji su

vjerujem da nismo ni iz bliza iscrpili sve podatke. Takav

posao bi predstavljao i zahtijevao posebnu studiju koja

nije predmet ovoga rada. Ovdje ćemo ipak pomenuti još

neka značajna imena vezana za rad Zemaljskog muzeja u

ovim njegovim prvim i vjerovatno najtežim godinama

rada.

Slika 9

Kada smo govorili o Ćiri Truhelki i njegovim

ima, gotovo je ne moguće povezati ga sa radom Franje Topi

115

navedeno u geološkoj službi Rudarskog glavarstva na mjestu

Godine 1909. postavljen je za rudarskog savjetnika, a 1915. za vladinog

savjetnika. Smatrao je da je za geološka istraživanja BiH potreban samostalna institucija, pa


geoloških zbirki Zemaljskog muzeja.

Za života Bosni jedino nije stigao ostaviti planiranu knjigu Geologija Bosne i

etiri knjige, u tom poslu ga je smrt prekinula tako da je uspio objaviti svega


Iako smo ovim pregledom predstavili uposlenike,

e Zemaljskog muzeja, a koji su češkog porijekla, ja

vjerujem da nismo ni iz bliza iscrpili sve podatke. Takav

posao bi predstavljao i zahtijevao posebnu studiju koja

ćemo ipak pomenuti još

a rad Zemaljskog muzeja u

ovim njegovim prvim i vjerovatno najtežim godinama

Ćiri Truhelki i njegovim

e povezati ga sa radom Franje Topiča.


116

František – Franjo Topič je roñen u Dražkovicama kod Pardubica u Češkoj, 1875. godine.

U Bosnu i Hercegovinu dolazi 1885, gdje prvo radi u Tuzli, a potom u Donjem Uncu (danas

Drvar) kao upravitelj kotarske ispostave.347 U Sarajevo stiže prilikom popunjavanja Muzeja

administativnom silom, kako je to nazvao sam Kosta Hörman, a koja bi mu pomagala u voñenju

administracije Zemaljskog muzeja.348 Vlada je predložila Franju Topiča kao idealnog za te

poslove, pošto je već radio te poslove tri godine u Donjem Uncu. Kako je Topič imao brojnu

porodicu (suprugu i četvoro djece), Vlada mu uz njegovu platu odreñuje i paušalni, vanredni

dodatak.

Njegov rad u Muzeju zaista započinje administrativnim poslovima, ali on se na tome ne

zaustavlja. Za buduća pokoljenja je ostavio izuzetno značajnu zbirku autentičnih fotografija iz

raznih krajeva Bosne i Hercegovine, prvenstveno iz starog Sarajeva.349 Nije nam na žalost

poznata tehnička aparatura kojom se Topič služio prilikom svog fotografskog posla na brojnim

ekskurzijama po Sarajevu i okolini, ali nam je poznat njegov fotografski opus, koji ubjedljivo

govori da je Bosna i Hercegovina, a sa njom i Sarajevo u Franji Topiču dobila jednog od prvih

fotografa – reportera, ali i umjetničkog fotografa istančanog ukusa i sluha za dokumentarnost i

likovne domete fotografije.350

Topič djeluje u Zemaljskom muzeju kao muzejski sektretar i fotograf sve do 1916.

godine kada je mobiliziran i upućen na ratište. Po završetku rata 1918. godine, se vratio u

347 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo T

348 Spomenica..., str. 300.

349 Ibidem

350 Svi ovi fotografski radovi Franje Topiča se čuvaju u njegovoj fotografskoj zaostavštini Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Znatan dio su fotografske ploče na kojima je Topič

bilježio etnografske motive, žanrovske scene rada na selu i druge manifestacije savremenog života sela i grada u Bosni i Hercegovini.


117

Sarajevo i javio na dužnost u Muzej, meñutim on se ovdje ne zadržava dugo. 1919. godine je

penzionisan i odlučuje se vratiti u domovinu.351

S obzirom da su svoj radni vijek započeli u doba austrougarske vladavine, ali radnim

vijekom spadaju u meñuratni period, Josef Zaplata i Gregor Čremošnik vrijede pomena jer im je

rad i zaostvaština u Zemaljskom muzeju vrlo velika.352 Još jedan od poznatih Čeha u

Zemaljskom muzeju je Grossmann Tomáš, koji je svoj doprinos dao u arheološkom odjelu.353

Josef Zaplata354 je obavljao poslove muzejskog sekretara, ali poznat nam je po svojoj

upornosti da pronañe slikarske umjetnine, od kojih je kasnije oformio umjetničku galeriju kao

sastavni dio Muzeja. Tu su bili radovi odličnih slikara, a danas ta ista galerija broji 435

umjetničkih radova više njegovom zaslugom.355

Češki trgovački muzej

Češki trgovački muzej iz Praga je u toku ljeta 1912. godine utemeljio podružnicu u

Sarajevu. Svrha ove podružnice je bilo obezjeñivanje moguće i jednostavnije trgovačke veze

bosanskohercegovačke trgovine s češkom trgovinom i industrijom.356 Podružnica je bila

smještena u ul. Baščaršija br. 1, u Sarajevu. S obzirom na naziv činjenica da se bave trgovinom

je zbunjujuća tako da nam nije jasno čime se to tačno bavio ovaj Muzej i zašto se tako naziva. Iz

dokumentacije u kojoj Praški trgovački muzej moli za susretljivost i uslugu pri trgovačkim

351 Poslednja poznata informacija vezana za Franju Topiča je zahtjev za dokumentacijom zbog rješavanja pitanja penzije. Kako se ti dokumenti ni tada nisu uspjeli naći tako ni

danas nemamo njegov lični dosije u Arhivu BiH. Predpostavlja se da je ovaj dosije njega pratio u toku I Svjetskog rata, kakav je bio običaj. Podatci kojima raspolažemo o Topiču

su iz Glasnika, a koje naj je ostavio Ćiro Truhelka. Njegova poslednja, poznata adresa je Kralovske Vinohradý, Československo.


353 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 216.; Čechové v Sarajevě..., str. 7. Takoñer navode da je bio kolekcinar Muzeja.

354 Roñen 1884. godine u Osek nad Bečva, Morava.

355 ABH, Sarajevo, ZD, Slovo Z

356 ABH, Sarajevo, ZVS, 1912., šifra, 213/146


118

potrebama, vidimo da su se bavili trgovinom. Dalje mole za dostavu oglasa koje će podružnica

najsavjesnije obavljati.

Za organizatora i izvršioca posla bila je izabrana firma Milana R. Paranosa, koja se

takoñer nalazila na istoj adresi kao i Muzej. Izvjestitelja i disponenta je bio Otto V. Roubíček.357

O ovome Muzeju saznajemo i na osnovu dokumenta od 1. jula 1913. godine, kada je Milan

Paranos lično ponovo podnijeo molbu Visokoj zemaljskoj Vladi u Sarajevu, koja se gotovo

podudara sa onom prijašnjom od 25. novembra 1912. godine.358

Kako imamo samo dva dokumenta iz kojih saznajemo za ovaj Muzej, vrlo malo možemo

o njemu reći. Oba dokumenta podnose zahtjeve za iste privilegije i datirani su u razmaku od

otprilike pola godine razmaka, nakon 1913. godine nemamo više informacija o ovome slučaju.

357 ABH, Sarajevo, ZVS, 1912., šifra, 213/146

358 Ibidem


119

VII Poglavlje: Kulturni pregled

Kulturna društva Sarajeva u periodu od 1878 – 1918.359 -Češka kulturna

društva

Kulturni život doseljenika je kao i u ostalim sferama kulture bio organizovan

prvenstveno, ali ne i isključivo preko njihovih društava, koja su opet bila formirana na osnovu

njihovih nacionalnih ili konfesionalnih pripadnosti.360 O njima saznajemo na osnovu sačuvane

arhivske grañe. Vidljivo je kada su ta društva osnovana i u kojim okvirima se odvijao njihov rad

po statutima koje su prilagali uz molbu za osnivanje.

Gotovo godinu dana prije nego što će se desiti Aneksija Bosne i Hercegovine od strane

Austro-Ugarske se pokreće društvo Proleter. Zanimljivo je da su ovi prvi socijalističko-

komunistički vjetrovi bili zajednička snaga otpora prema okupatoru. Djeleći zajedničku sudbinu

potlačenog naroda, ne začuñuje što se javljaju slični pokreti i u Češkoj i u Bosni i Hercegovini.

Gotovo sigurno pod uticajem akcija Mladočeha i već pomenutih djelovanja Masaryka, u Bosni se

formira ovo društvo, na čijem čelu je upravo jedan Čeh, Jaroslav Samek. 15. decembra 1907.

godine je održana prva odborska sjednica društva Proleter, gdje je Samek bio izabran na mjesto

predsjednika.361 Meñu članovima odbora je gotovo sigurno bilo još Čeha, ali to u nedostatku

dokumenata, ne možemo sa sigurnošću utvrditi (npr. Franjo Akerman, Alojz Dipošta).

Kako smo već naveli prvi Česi u Sarajevu su bili činovnici, tek nakon njih dolaze radnici

svih zanimanja. Već po dolasku su se počeli organizovati i sakupljati u gostionici Kod Avakuma

359 Ovdje će se dati posebni osvrt na ona društva u Sarajevu u čiji su rad ili koja su bila organizovana, tj osnovana od strane Čeha.

360 Prvo ovakvo kulturno društvo je bilo Muško pjevačko društvo (Männergesangsverein), osnovano u Sarajevu 1887.

361 Vitković, ðuro; Kratak bilans Proleterovog 25-godišnjeg rada, Snaga, br. 11 – 12, 1932.


120

ili kako je još bila poznata u Třebonskoj pivnici. Takoñer su se nalazili u pojedinim stanovima,

gdje se vjerovatno i rodila ideja o osnivanju društva.362

Jedno od prvih nezvaničnih društava je bio Kroužek mládenců ili Perníková obec. Ono

postoji još od 1889. a od 1900 godine mjenja naziv u Česká společnost.363

O češkom društvenom životu u Sarajevu je pisao već prije navedeni Antonín Pásler.

Prema ovim podatcima, nakon što su počeli sa radom u Zanatlijskoj školi, Česi su imali u

Sarajevu 1893. godine svoje društvo. Aktivnosti koje su se ovdje održavale su plesanje, pjevanje

i igranje društvenih igara. Nakon što je izgrañen Društveni dom (Vereinhaus), ovo društvo se

preselilo u nove prostorije. U sklopu društva se još nalazila i škola, gdje su dobrovoljno

predavale Pospíšilová i Olšovská.364 Aktivnosti škole su bile dopunjene 1909. godine

organizacijom Lutkarskog pozorišta, koje su vodili Karel Havlíček, Jan Hearing i Antonín Pásler

sa suprugama. 365

Na području Sarajeva postojala dva češka lista i jedan u Zenici.366 To su Česky lidové

vzdělávaci odbor367 i Česka beseda,368 koja je bila i u Sarajevu i u Zenici. Oba su štampani na

češkom jeziku, kao što je i arhivska graña koja se sastoji od statuta, članova odbora, članova

društva i plana i programa. Takoñe u arhivskoj grañi nalazimo i mnoštvo druge grañe, kao što su

korespodenciona pisma, razglednice, slike, smrtovnice i mnoštvo drugih dokumenata koji

svjedoče o vrlo aktivnom životu Čeha u Sarajevu, ali i o njihovim kontaktima sa domovinom, jer

veliki broj dokumenata govori baš o ovim kontaktima. Prema tekstu pravila Češkog društva za

362 Matušek, Josef: Přehled kulturních, literárnich a školních otazek, XVI, Daruvar 1996., str. 39.

363 Ibidem

364 Ibidem

365 Lutkarsko pozorište je postojalo do 1929. godine pod vodstvom Antonína Paslera.

366 Besarović, Risto: Lutkarsko pozorište…, str. 176.

367 Češko društvo za narodno prosvjećivanje

368 ABH, Sarajevo, ZVS, 1906., šifra 172.752-I IB, Dokument o osnivanju


121

narodno prosvjećivanje koja su štampana u Sarajevu 1904. godine na češkom jeziku, a u izdanju

su tog društva, Pravila za ovo društvo su donesena u Sarajevu 12. decembra.1903. godine. Iz

arhivske grañe vidimo da vrlo intezivno kreću sa radom jer, već u junu 1904. godine izdaju na

češkom jeziku posebnu publikaciju Seznam knih u kojoj se članstvo obavještava o tome koje se

knjige, poimenično navedene u publikaciji abecednim redom, nalaze u društvenoj biblioteci i kad

se mogu iz nje uzimati i pod kojim uslovima.369 Tu se nalaze i podaci o licima koji su darovali

svoje knjige ovoj biblioteci.370

Česky lidové vzdělávaci odbor

Prvi osnovan je bio Česky lidové vzdělávaci odbor. Dvije godine nakon njega je osnovana

i Češka beseda. Ne može se sa sigurnošću reći zbog čega postoji ova vremenska distanca od

dvije godine. Ukoliko to pokušamo objasniti strukturom članstva i migracionim pokretima,

posve je razumljivo da se prvi osniva upravo ovaj čije je članstvo sačinjavala radnička grupacija,

tj. Česky lidové vzdělávaci odbor. Radnici najamnici, rudari, šumari... upravo oni dolaze meñu

prvim Česima.371

Istim principom možemo objasniti i paralelno postojanje dva društva iste nacionalne

grupacije. Ovaj nam je podatak vrlo zanimljiv. Prvenstveno nam govori o jazu meñu socijalnim

kategorijama, koji nije ništa novo što iznenañuje, ali je vrlo zanimljiv kada se stavi u situaciju i

mjesto gdje se javlja. Naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da su ovi češki doseljenici ipak

predstavljali relativno malu grupu ljudi čije je porijeklo, jezik i kultura zajednička.

369 Besarović, R: Lutkarsko pozorište…, 1985, str. 176.

370 ABH, Sarajevo, ZVS, 1911., šifra 18-262-3

371 Besarović, R: Lutkarsko pozorište..., str. 177.


122

Članstvo je, kako smo već izložili, poticalo iz dvije različite socijalne kategorije. Dok su

prvi uglavnom sačinjavali trgovci, radnici i zanatlije, članstvo Češke besede su uglavnom bili

intelektualci, činovnici u prvom redu. Ovo zaključujemo na osnovu izvještaja koji je Zemaljska

vlada za BiH podnjela Zajedničkom ministarstvu finansija u Beču u vezi sa osnivanjem društva

Češka beseda, gdje stoji da su članovi ovog društva uglavnom iz redova činovništva.372

Nešto više o Česky lidové vzdělávaci odbor-u saznajemo iz dokumenata koji se javljaju

tek u 1911. godini. Tačnije tada su datirani podatci za Sarajevo. Prema ovim podatcima je na

sjednici koja se održala 24. marta 1911. godine osnovano ovo društvo u Sarajevu.373 Iako se

smatralo da je ono postojalo samo u Zenici, imamo sada potvrdu da je postojalo i u Sarajevu. U

ovom prvobitnom periodu je imalo 70 članova, statutom je predviñalo druženja, obrazovanja, i

biblioteku. Društvo je podnijelo svoje članove statuta, a izabralo je i prvi upravni odbor.374

Vrlo malo možemo reći o ovom društvu nakon 1911. godine.375 Postoje indicije da se ono

spojilo sa Češkom besjedom i da je tako nastavilo funkcionisati.

Češka beseda

Češka beseda u Sarajevu dobija dozvolu za rad 1905. godine, društvo je odobreno od

strane Zemaljske vlade 05. novembra 1905. godine i utvrñeno je prema društvenim pravilima

koje je samo društvo donijelo. Češka beseda u Zenici je osnovana pet godina poslije, 1910.376

Vrlo je zanimljivo da su oba društva funkcionisala još i prije nego su dobili zvaničnu potvrdu i

dozvolu za rad od Zemaljske vlade. Te podatke dobijamo iz sarajevske pisane štampe. Bosnische

372 ABH, Sarajevo, ZVS, 1905., šifra 172.752- I IB

373 ABH, Sarajevo, ZVS, 1911., šifra 18-262-3

374 ABH ZVS, 1911., šifra 18-262-4; Prema ovome dokumentu predsjednik je bio Padr Vaclav, podpredsjednik Rezač Franc, sekretari Jančik Raimund i Vachek Jan.

375 Bosnischer Bote, Sarajevo, 1913., str. 502., Ovdje se navodi kao društvo čiji je predsjednik Padr Vaclav i podpredsjednik Exner Antonin. Ali to su ujedno i jedini podatci koje

saznajemo.

376 ABH, Sarajevo, ZVS, 1910., šifra 78.742- I IB


123

Post pominje javne nastupe Češke besede već 1903,377 a 1904.378 godine je registrovan prvi javni

nastup i društva za narodno prosvjećivanje.379 Iako sarajevska štampa pomno prati dogañaje u

Sarajevu, ni na jednom mjestu nismo naišli na podatak o osnivanju društva, samo o njegovim

društvenim aktivnostima.

Meñu novinskim napisima o djelovanju sarajevskog društva Češka besjeda je jedna vrlo

zanimljiva inicijativa. Riječ je o inicijativi za izgradnju slovenskog doma, a neposredni povod za

ovu akciju je bilo podizanje njemačkog doma u Sarajevu. Češka besjeda je u svrhu realizovanja

ove zamisli sazvala 6. novembra 1909. sastanak svih predstavnika sarajevskih slovenskih

sruštava.380 Na ovome sastanku su se trebali donijeti konkretni zaključci prema kojem bi se

napravio jedan ovakav dom u kome bi bila smještena sva slovenska društva. Još dva mjeseca

prije ovog sastanka je Češka besjeda poduzela prve korake u svrhu realizacije plana. U avgustu

su napravili izlet Češka besjeda u Koševo kod Leha, gdje se trebala održati priredba, a svi

prihodi priredbe bi išli u svrhu izgradnje doma.381 Ova lijepa inicijativa, vrijedna hvale je

doživjela svojevrsni fijasko. Lokalna srpska i hrvatska društva su je negirala ili čak potpuno

ignorisala. Na sastanak su se odazvali i pozdravili ideju, ali su u svojim listovima pisali o svemu

samo ne o ovom sastanku ili domu uopšte.382 Potpuno ignorisanje je navelo Češku Besjedu da se

vrti svojoj prvobitnoj ideji izgradnje češkog doma kada se već nije mogla dogovoriti sa ostalim

društvima. Meñutim, na ovome se gube podatci o ovome domu.

Društvo je već u prvim danima osnovalo posebne odjeljke za različite aktivnosti. Od njih

su najbolje funkcionisali muzički i pozorišni. Prvi javni nastupi se uglavnom očituju u

377 Bosnische Post, Sarajevo, 15.06, br. 135, str 3, 26.09., br. 220, str 3, 07.12., br. 281, str 4. i 9.12. br. 282, str. 2.

378 Bosnische Post, Sarajevo, 14.01., br. 10, str 2., 19.01., br 14, str 2., 27.01., br 21., str 2., 17.02., br. 38, str 3., 24.04., br. 38, str 3. i 15.04, br 80, str 3.

379 Bosnische Post, Sarajevo, 06.12.1904, br. 280., str. 3.



382 Ni Hrvatski dnevnik, ni Srpska riječ ne pominju u svojim izdanjima ovu ideju.


124

organizovanju dječijih predstava. Za sprovoñenje aktivnosti Češke besjede je dosta pomoglo

surañivanje sa lokalnim pozorištem. Muzičke aktivnosi su bile potpomagane od čeških horovoña

lokalnih vojnih zborova, a pozorišni je stalno bio u kontaktu s sarajevskim Narodnim

pozorištem, gdje su se povremeno davale prevedene češke drame koje je u tu svrhu pripremao

Vojta Režný. Takoñer, se lijepo razvilo i Lutkarsko pozorište, prvo kao sekcija društva, a potom

je naraslo na razine mjesnog Lutkarskog pozorišta.383

Lutkarsko pozorište Češke besjede

Kako smo već ranije naveli, prve pozorišne aktivnosti u Bosni i Hercegovini se vežu za

organizovanje pozorišnih predstava za djecu. Najveće aktivnosti su preduzimale poljske i češke

društvene organizacije, kasnije će Češka besjeda, sa svojim predstavama uveliko premašiti ove

Poljskog kluba.384 Prve predstave za djecu se održavaju od 1903. godine,385 vjerovatno su se

održavale i ranije, ali na privatnom nivou tako da ih je nemoguće pratiti.

Prva lutkarska predstava Češke besjede se odigrala 12. marta 1910. godine. Lokalne

novine o ovome pišu vrlo kratko. Nismo u stanju reći ni o kojoj je predstavi riječ, ni ko je autor,

režiser ili ko su izvoñači.386 Na žalost ovakva je situacija i sa narednim informacijama koje se

vežu za aktivnosti na polju davanja predstava. Uglavnom su se održavale i jednom mjesečno, u

prostorijama Društvenog doma u Sarajevu i bile su jako posjećene, i dječije i za odrasle.

Lokalna štampa nam omogućava praćenje ovih predstava. U toku 1910. godine je

održano 6 predstava.387

383 Matušek, J: n. d., str. 40.

384 Besarović, R: Lutkarsko pozorište..., str. 178

385 Sarajevski list, Sarajevo, 11.12.1903, br. 146, str. 2.


387 Do informacije se došlo prebrojavanjem objava u Bosnische Post, Sarajevo, za godinu 1910.


125

I za 1911. godinu je malo podataka, bilo ih je ukupno sedam, a nešto više informacija

imamo za februar kada je dana predstava Kašpárek ve službe, a u novembru se davao

Čerostrelec.388 U toku 1912. godine Češka besjeda je održala nešto više predstava, ima ih 10 i u

lokalnoj štampi je o njima dano više informacija. Kako su navedena uglavnom imena ovdje

ćemo ih nabrojati onako kako su davane i za koje imamo informacije: februar – Hloupy Honza,

17. marta – Čarovné zvonky na zlatém vrchu, 8. aprila – Lipa pod Skuhrovom, 20. oktobra –

Žádost kmotra Jahelky, 3. novembra – Svatoň a Milena, 17. novembra – Kašparek a Nosobradek,

1. decembra – Pričice vodene vile, poslednja predstava 1912. godine je dana 15 decembra –

Lesni ženka.389 O ovim predstavama je lokalna štampa pisala uglavnom na njemačkom, tek od

novembra se počinju za njih interesovati i ostali listovi pisani na lokalnim jezicima. Tako

dobijamo više informacija, pa znamo da je predstava Svatoň a Milena dana u korist srpskog i

bugarskog Crvenog krsta, čime se ovo češko društvo na svojevrstan način uključilo u dogañaje

oko balkanskih ratova. Sav prihod predstave je dan Crvenom krstu, a takoñer je bilo dosta i

privatnih ulagača. Prikupljeno je 163, 40 K.390

Naredne 1913. godine, predstave su se održavale u prostorijama Mostarske bašće,

održano ih je 6, a nazive imamo samo za prve tri. To su: 26. januara – Loterija u Americi, 23.

februara – Tri zlatá jablka i 25. marta – Král Dobroslav.391 Pred sami rat 1914. godine je održano

nekoliko predstava početkom godine. Informacije imamo o predstavi od 5. februara, kada je dana

Kasparel in 60 Minuten um die Welt, а sledeća je ujedno i poslednja za ovu godinu od 15. marta

– Pan Franz ze zámku.392

388 Sarajevo Tagblatt, Sarajevo, 1911.,31.01., br. 25, str. 3. i 17.09., br. 265, str. 4.

389 Bosnische Post, Sarajevo 1912, do informacija se došlo prebrojavanjem.

390 Srpska riječ, Sarajevo, 14.09.1912., br. 200., str. 3.




126

Lutkarsko pozorište Češke besjede je u periodu od 1910 – 1914. godine održalo 33

predstave. Ne možemo reći da li je ovo konačan broj jer ne znamo koje su premijerne, a koje

reprizne. Održavale su se na tri mjesta, u Društvenom domu, Vijećnici i Mostarskoj bašći.

Takoñer nemamo podatke da li su se održavale van grada Sarajeva. Začuñuje odsustvo

gostovanja u Zenici npr, gdje je postojalo ovo društvo, pogotovo ako znamo da je Češka besjeda

često organizovala izlete van grada Sarajeva.393

O Lutkarskom pozorištu Češke besjede je pisao Karel Havliček, činovnik

bosanskohercegovačkih zemaljskih željeznica u Sarajevu.394 Članak je objavljen pod naslovom

Stručné dějiny českého loutk. divadla v Sarajeve u praškom časopisu Česki loutkar 1912. godine.

Tekst ovoga članka je preveo sa češkog Adolf Pomezný, dugogodišnji direktor i umjetnički

rukovodilac ovoga pozorišta u Sarajevu.395 Na početku ovoga teksta autor konstatuje da Češka

besjeda u Sarajevu već godinama izdržava jezično obdanište, kojem je bila svrha naučiti djecu da

govore, čitaju i pišu češki jezik, jer inače ga neće naučiti pohañajući javne škole, bilo da su na

njemačkom ili lokalnim jezicima. Za vrijeme školske godine, djeca su ovu školu pohañala jedino

kada su bila slobodna od obaveza redovne škole. Učenje se organizovalo u vidu igara, pjesama i

priča. Ljeti su djeca išla u prirodu, gdje su im učiteljice Čehinje govorile o životinjama,

insektima, biljkama i sl. Meñutim, nakon prvobitnog poleta, ova školica je imala sve manje

učenika, tako da se 1909. godine na školskom obdoru Češke besjede odlučilo formirati pozorište

lutaka. 396 Autor teksta tvrdi da su učitelji Zanatlijske škole u Sarajevu izradili pozornicu, lutke je

isporučio Bohumil Veselý, a kostime su šile članice Češke besjede. Dalje konstatuje da je

pozorište imalo sa 25 lutaka i 77 kostima.

393 Besarović, R: Lutkarsko pozorište..., str. 186.


395 Besarović, R: Lutkarsko pozorište..., str. 187. Navodi se da je ovaj članak objavljen u brojevima 3 i 4, 1912. godine na stranama 89 – 92.

396 Ibidem.


127

Muzički život

Kulturno usmjeravanje je najvidljivije na području muzičkog života, mada ni u drugim

sferama svakodnevnog života nije zanemarljivo. Meñu doseljaničkim elementom posebno mjesto

zauzimaju Česi s obzirom na njihov udio u kulturnom životu Sarajeva Nema sumnje da su počeci

muzičkog života u Sarajevu u vremenskom razdoblju Austro – Ugarske vladavine usko vezani za

doseljenički faktor.

Za muzički život u Sarajevu je Franjo Maćejovski izuzetna ličnost, kako smo o njemu

pisali u poglavlju o školama ovdje se nećemo ponavljati.

Prema popisu Češke besjede iz 1910. godine u Sarajevu je bilo 21 muzičar i jedna

operska pjevačica. Ovaj rezultat je prilično velik, naročito kada se uzme u obzir da je recimo bilo

prema ovome istom izvoru 14 strojovoña, što je ipak frekventnije i potrebnije radno mjesto,397

posebno kad se zna da su Česi predstavljali gotovo glavninu radne snage na željeznicama Bosne

i Hercegovine.

Meñutim, ovdje se radi o jednom drugom faktoru. Ovi muzičari uglavnom imaju svoje

personalne dosijee u arhivskoj grañi i svaki od njih je jedno ili cijelo vrijeme bio u službi u

vojsci.398 Ako znamo da je svaku vojsku pratio orkestar sa muzikom onda nas ovaj broj ne

začuñuje, samo nas može učiniti znatiželjnim zašto su baš Česi bili u tolikom broju. O tome

nemamo podataka. Vjerovatno je to bilo popularno i traženo zanimanje.

397 Čechové v Sarajevě...,

398 Čechové v Sarajevě…, prema ovom popisu ovi muzičari su: Čuřík Josef, Gregor Josef, Hanušévá Josefa, Jaukertová Milada, Jeřábková Emilka, Jirka Antonín, Jungmann

Jaroslav, Kocián Josef, Kosová Božena, Macke Václav, Malaček František, Matějovský František, Pešek Ludvík, Mazura Josef, Smetáková Růžena, Tlustý Jaroslav, Steckelová

Angela, Socha Václav, i operska pjevačica Wallenfelsová Anna.


128

Popis Čeha – muzičara u Sarajevu nalazimo i kod J. Matušeka. Nekolicina muzičara se i

kod njega potvrñuje kao i u Popisu Češke besjede, tako da i ovdje imamo potvrdu o ovim

navedenim podatcima. Izdvojit ćemo s toga nekoliko zanimljivih podataka na koje nailazimo kod

njega. Večina Čeških muzičara su bili kapelnici i dirigenti, vodili su vojne zborove i veliki je

procenat njih radio pored Sarajeva u Mostaru i u Tuzli. Dalje možemo zaključiti da su mnogi bili

uposleni i kod lokalnih muzičkih društava kao njihove zborovoñe, dirigenti ili pjevači.399

Kod njega nalazimo da je Josef Chládek bio vojni kapelnik u Sarajevu, te horovoña zbora

Trebević, a smatra ga i prvim direktorom Sarajevske muzičke škole. U ovoj školi je vjerovatno

radio i sljedeći muzičar kojeg navodi. Za Hyneka Bláhu znamo da je bio kapelnik, muzički

pedagog i kompozitor. Pored Sarajeva je radio i u Mostaru.

Sledeća zanimljiva ličnost je Bohumír Kačerovský koji je takoñer radio kao horovoña i

dirigent. Od 1896. godine je duži period bio na mjestu upravnika društva i hora Trebević u

Sarajevu. U slobodno vrijeme je sakupljao i sreñivao narodne pjesme, koje je kasnije izdao J.

Studnička.400

U Sarajevu su radili još i Petr Čapek, kao vojni kapelnik, koji je u Sarajevu od 1908.

godine, Josef Gregor, František Hošek, Bartoloměj Zeman, Jaroslav Jungmann, Karel Mohr. Za

većinu navodi da su bili kapelnici, dirigenti, kompozitori ili pjevači.401

Vrlo važan trenutak u češko-bosanskim odnosima po pitanju muzike je bez sumnje

posjeta Ludvika Kube u Sarajevu.402 Za vrijeme boravka u Sarajevu je ovaj češki melograf i

399 ASČ, Zaostavština JM, Dokumenat sa naslovom Hudebnici – listovi sa popisom muzičara.

400 Ibidem

401 Ibidem

402 Ludvik Kuba (1863 - 1956) je bio češki folklorist, muzikolog i slikar. U svom radnom vijeku je putovao po slavenskim zemljama i prikupljao muzičke dragocjenosti naroda na

koje je nailazio. Pored toga je prikupljao i proučavao narodnu nošnju, običaje, folklorne motive… Često ih je skicirao i slikao, a kao rezultat toga je više od 60 njegovih crteža i


129

slikar, bio primljen kod dvorskog savjetnika Koste Hermana403, a tom prilikom je dobio i

dozvolu za rad na muzičkom materijalu u Bosni i Hercegovini. Rezultat njegova rada i boravka u

Sarajevu je bilo prikupljanje 1125 napjeva i tekstova iz bosanske narodne, usmene pjevačke

tradicije.404 Rad je završio 1893. godine, a sva prikupljena graña je bila u nastavcima objavljena

u Glasniku Zemaljskog muzeja u periodu od 1906-1910. godine.405

Rezultat njegovog obimnog rada je i nekoliko objavljenih knjiga, od kojih je

najznačajnija Slovanstvo ve svých zpěvech u 15 svezaka.

Na kraju bi još trebali pomenuti Češki orkestar, koji se pominje u Sarajevskom listu

1913. godine. Povodom obilježavanja 100 godišnjice roñenja Petra Petrovića Njegoša, srpska

omladina je uz učestvovanje pjevačkog društva Sloga i Češkog orkestra, upriličila veliku

proslavu, koja se održala u svim prostorijama Društvenog doma.406

tempera s motivima iz naše zemlje u Umjetničkoj galeriji u Sarajevu. Glavno mu je djelo zbornik Slovanstvo ve svých zpěvech u 15 svezaka iz perioda od 1884 – 1929. Ukupno je

zabilježio 2673 pjesme sa tekstovima.

403 Ludvik Kuba je bio primljen kod dvorskog savjetnika Koste Hermana, 29.9.1892.godine.

404 Dizdar, Hamid; Češki melograf i slikar Ludvik Kuba i njegov rad u Bosni i Hercegovini, GADAR, 1964-1965., str. 229-239.

405 GZM BiH XVII, Sarajevo, 1906-1910.

406 Sarajevski list, br 253, 12.11.1913., str 4


130

Zaključak

Češka populacija je u doba Austro - Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini

imala svoje stručnjake koji su na ovaj ili onaj način sačinjavali sastavni dio

stanovništva. Imala je svoje arhitekte, svoje slikare, muzičare, profesore, ali i svoje

sudije, ljekare... Sva ova bogata i raznolika zanimanja su upotpunila i obogatila

istoriju Bosne i Hercegovine. Svaki Čeh pojedinačno je imao svoje razloge za

dolazak u okupiranu Bosnu i Hercegovinu, bez obzira da li su oni bili motivisani

nekim plemenitim ciljevima ili nekim drugim, svaki dolazak je bio značajan i

bitan. Još nam je značajniji podatak i razlozi njihove odluke da tu ostanu i nakon I

Svjetskog rata.

Na žalost mi ne možem mnogo reći o postotku Čeha u I Svjetskom ratu. Bez

sumnje su proživljavali jednaku sudbinu kao i ostatak stanovništva ratom

pogoñene Bosne i Hercegovine. Meñutim, podataka je vrlo malo. Nešto više što

možemo reći o Česima u narednom periodu je situacija nakon rata, ali ona nije

tema rada i izlazi iz okvira teme.

Kontakti Češke i Bosne i Hercegovine polako se prekidaju tokom i nakon

Prvog svjetskog rata. Pošto se Austro – Ugarska Monarhija raspala, veliko broj

Čeha se iz Bosne vratio u svoje zavičajne oblasti, pogotovo onaj sloj koji je na neki

način bio povezan sa Austro – Ugarskim državnim aparatom. Takoñer je jedan broj


131

Čeha, čak više od 5 000, ostao u zemlji. Oni su u novim državnim i političkim

okvirima nastojali zadržati svoju nacionalnu svijest preko čeških društava, koja su

bila organizovana u okviru Čehoslovačke zajednice.407

407 Hladký, Ladislav, Odnos Čeha…, str. 169.


132

Summary

CZECH POPULATION IN SARAJEVO

1878 – 1918

The study of the social and other structures of Czechs in Bosnia and Herzegovina from the end-

19th century until the first decade of the 20th century offers several crucial indicators that may

be considered as relevant for their presence in this part of the world:

1. What linked them to this country were geographic and linguistic similarities, as well as

the historical destiny they shared living in one state.

2. Generally speaking, Czechs were better educated and qualified than the citizens of BiH

on average, with the exception of the major towns: Sarajevo, Banja Luka, Mostar and Tuzla,

where they mainly resided. In the last population census, they were not registered in 19 poorly

developed municipalities that were stuck between the agrarian and industrial stage of

development. In other 52 municipalities, there were between one and five Czechs living, while in

the remaining 24 municipalities there were more than five Czechs, while about 83% of all the

BiH Czechs lived in the most developed five towns.

3. Most of the BiH Czechs lived in Sarajevo, as the capital and the most important centre

of economic, educational, cultural, scientific and sport life, which, thanks to these achievements,

resembled most the level of development they left behind in their homeland.

4. In the last census held in 1910, Czechs were registered in several occupations, among

which most numerous were those related to technical and technological professions, education


133

(ranging from primary to university education), and administration. They were also military and

financial experts.

5. The Czechs in Bosnia and Herzegovina always opted for those branches of economic

activity and for those occupations that were linked with progress. In these areas, the mark they

left on BiH was recognisable.


134

Popis slika

Slika Str.

Slika 1 Mapa Čaršije grada Sarajeva408 36

Slika 2 Češki turisti ispred novootvorene zgrade Zemaljskog muzeja u Sarajevu409 48

Slika 3 Učesnici kongresa arheologa i antropologa u Sarajevu 1894. godine.

I red: Na zemlji prvi s lijeva je Ć. Truhelka, u III redu prvi s lijeva stoji Karlo

Patch, a poslednji je František Fiala410

104

Slika 4 Ćiro Truhelka na terenu411 106

Slika 5 Ćiro Truhelka 412 107

Slika 6 Vaclav Radimsky413 110

Slika 7 František Fiala414 111

Slika 8 Friedrich Katzer415 113

Slika 9 František – Franjo Topič416 114

408 Kreševljaković, H; Sarajevo..., str. 61.

409 Iz fotodokumentacije Zemaljskog muzeja u Sarajevu


411 Fotografija preuzeta iz: Spomenica pedesetogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888-1938. godine, Sarajevo, 1938.

412 Ibidem

413 Ibidem

414 Ibidem

415 Ibidem



135

-Izvori i literatura-

Historijska graña-izvori:

1. Neobjavljeni izvori:

• Arhiv Bosne i Hercegovine – Sarajevo (ABH)

-fondovi:

� Gemeinsames Finanzministerium, Abteilung Bosnien-Herzegowina-(Zajedničko ministarstvo

finansija (ZMF), odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu, Präsidial (Pr. BH), Zemaljska vlada u

Sarajevu (ZVS), Präsidial i opšta arhiva (BH))

� Landesregierung für Bosnien und der Herzegowina (Zemaljska Vlada u Sarajevu za Bosnu i

Hercegovinu (ZVS))

-zbirke:

� Zbirka dosijea vladinih službenika – Personalije (ZD)

• Fotodokumentacija Zemaljskog muzeja u Sarajevu

• Arhiv grada Sarajeva

• Archiv svazů Čehů, pozustalost J. Matušeka, Daruvar (ASČ JM)

2. Objavljeni izvori:

• Čechové v Sarajevě, dle sčítání lidu v r. 1910. (doplněno), Sarajevo, 1913.

• Četrnaesti izvještaj za 1899-1900. školsku godinu, Sarajevo, 1900.

• Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906 – 1916.,Wien, 1906 – 1916.


136

• Die grosse Politik der Europäischen Kabinette 1877 – 1914, Berlin 1922. - Andrijašijev memoar

od 21. aprila 1878.

• Dvadeset i sedmi izvještaj za 1912 – 13., Sarajevo, 1913.

• Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 1891, 1894.

• Извјештај о управи Босне и Херцеговине за 1906, Загреб, 1906.

• Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908, Sarajevo, 1908.

• Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911, Sarajevo, 1911.

• Jedanaesti izvještaj Velike Gimnazije u Sarajevu, objavljen na kraju 1895 – 96. godine, Sarajevo

1897.

• Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom. Graña za proučavanje

političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX-XX

vijek), Redaktor Risto Besarović, Sarajevo, 1968.

• Naučne ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. Graña za proučavanje

političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX

vijek), Sabrao i uredio dr Hamdija Kapidžić, tom VI, Sarajevo 1973.

• Sammlung der für Bosnien und die hercegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen und

Normalweisungen, 1878 – 1880, I – III, Wien, 1880.

• Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina, 1883.-Zbornik

zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. Sarajevo, 1883.

• Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokolirten

Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. Sarajevo, im

Oktober 1886.


137

• Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880.

(Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880.)

• Ortschafts und Bevölkerung-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-

Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine po popisu

naroda od 1.maja 1885), Sarajevo, 1886.

• Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni

rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.), Sarajevo, 1896.

• Sammlung der für Bosnien und die Hercegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen und

Normalweisungen, 1878 – 1880, I – III, Beč 1880.

• Резултати пописа житељства у Босни и Херцеговини од 10. Октобра 1910., Саставио

статистички одсјек Земаљске Владе Сарајево, Сарајево, 1912.

• Upravni izvještaj bosanskohercegovačkih zemaljskih železnica, Nacionalna i konfesionalna

pripadnost, Sarajevo 1917 – 1918.

Historijske monografije:

• Auerhan, JUDr. Jan: Československé menšiny za hranicemi, v Praze, 1918.

• Balta, Ivan: Julijanska akcija u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 2009.

• Besarović, Risto: Iz kulturne i političke istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.

• Besarović, Risto: Iz kulturnog života u Sarajevu pod austrougarskom upravom, Sarajevo, 1974.

• Besarović, Risto: Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom

Grada, Izdao Arhiv BiH, Sarajevo, 1967, str. 185.

• Brodnik, Deny: Adressbuch mit Fremdenführer und Situationsplan, Zagreb, 1914.


138

• Ћоровић, Владимир: Босна и Херцеговина, 2. том сабраних дјела, Београд - Бања Лука

1999 Београд, 2002.

• Češi a Jihoslované v minulosti, Od nejstarších dob do roku 1918., Praha, 1975.

• Daneš, Dr. Jiří V.: Bosna a Hercegovina, v Praze, 1909.

• Donia, J. Robert: Sarajevo. A Biography, University of Michigen Press, 2006.

• Folbrecht, Dr. Jos.: Čechoslováci v Jugoslavií, v Praze, 1939.

• Grdić, Šćepan: Kolonizacija u BiH, Sarajevo, 1912.,

• Grijak, Zoran: Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001.

• Hadžibegović, Iljas: Bosanskohercegovački gradovi na razmeñu 19. i 20. stoljeća, Sarajevo,

2004.

• Hauptmann, Ferdo: Kombinacije oko državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine na početku

Prvog svjetskog rata, Sarajevo 1961.

• Hladký, Ladislav: Bosenská otázka v 19. a 20. století. Brno, 2005.

• Holeček, Josef: Bosna a Hercegovina za okupace, v Praze 1901.

• Ibrahimagić, Omer, Bosanska državnost i nacionalnost, Sarajevo 2003.

• Ibrahimagić, Omer: Državno – pravni razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.

• Imamović, Mustafa: Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998.

• Juzubašić, Dževad; Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske prilike od

okupacije do kraja Kállayeve ere, Sarajevo 1974.

• Juzubašić, Dževad; Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred I Svjetski rat; Sarajevo,

1973.

• Kapidžić, Hamdija: Hercegovački ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1973.

• Kraljačić, Tomislav: Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo, 1985.


139

• Kreševljaković, Hamdija; Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo,

1969.

• Kruševac, Todor: Bosansko - hercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, 1978.

• Kruševac, Todor: Sarajevo pod Austro-Ugarskom upravom 1878-1918, Muzej grada Sarajeva,

Sarajevo, 1960.

• Kurto, Nedžad, Sarajevo 1462-1992, Sarajevo, 1997.

• Kuděla, Jiří: Arhitekt Karel Pařik: Čeh koji je gradio, Sarajevo, 2007.

• Lešić, Josip: Pozorišni život Sarajeva 1878-1918, Sarajevo, 1973.

• Matušek, Josef: Přehled kulturních, literárnich a školních otazek, XVI, Daruvar 1996.

• Поповић, Басиљ: Источно питање, Београд, 1928.

• Schmid, Dr. Ferdinand, Bosnien und die hercegovina unter der verwaltung Österreich-Ungarns,

Leipzig, 1914.

• Станојевић, Станоје, Историја Босне и Херцеговине, Београд, Државна штампарија

Краљевине Србије, 1909.

• Šišić, Ferdo: Herceg – Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908.

• Todorova, Maria: Imagening the Balkan, New York, 1997.

• Trakal. JUDr. Josef: Bosna a Hercegovina po stránce práva mezinárodního, v Praze 1909.

• Truhelka, Ćiro: Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1941.

• Žáček, Václav: Češi a Jihoslované v minulostí. Od nejstarších dob do roku 1918., Praha, 1975.

Dnevnici i memoari:

• Valoušek, František, Vzpomínky na Bosnu, Brno, 1999.

Članci i Prilozi:


140

• Besarović, Risto: Lutkarsko pozorište Č̈eške Besjede¨, Glasnik arhiva i Društva arhivskih

radnika Bosne i Hercegovine, God. 25, Sarajevo 1985., str. 175-191.

• Božić, Mr. Jela: Organizacija grañevinskog odjeljenja zemaljske vlade Bosne i Hercegovine

1878-1918, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. 30, Sarajevo

1990., str. 83-94.

• Brkljača, Seka: Stanovnici gradova u Bosni i Hercegovini 1914-1941, Prilozi, 35, Sarajevo,

2006., str. 61-105.

• Ctibor Nečas, Aneksija Bosne i Hercegovine i česka buržoaska politika, Prilozi Instituta za

Istoriju, godina XI-XII , Sarajevo 1975-1976, str.

• Mazalić, ðoka: Ferdinand Velc. Povodom 15 – godišnjice smrti, Jugoslovenski list, Sarajevo,

XVIII – 30.6.1930, br. 152, str. 9

• Dizdar, Hamid: Češki melograf i slikar Ludvik Kuba i njegov rad u Bosni, Glasnik Arhiva i

društva arhivista Bosne i Hercegovine, knjiga IV-V, Sarajevo, 1965., str 229-239.

• Donia, Robert: Pluralizam Sarajeva u XX stoljeću, Dijalog, izdanje 1 – 2 / 2003, str 214-225.

• Hadzibegovic, Ilijas: Migracije stanovnistva BiH 1878-1914, Prilozi Instituta za Istoriju, godina

XI-XII , Sarajevo 1975-1976, str. 310-317.

• Hadžibegović Ilijas: Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine XIX stoljeća

do 1991. godine, Prilozi 36, Sarajevo, 2007, str. 135-178.

• Heroldová, Iva: Vystěhovalectví do jihovýchodní Evropy (Emigration to South/Estern Europe),

Češi v cizině, 9, Praha 1996., str.67-96.

• Hladký, Ladislav, Odnos Čeha i Češke Republike prema Bosni i Hercegovini, Prilozi, 31,

Sarajevo, 2002., str. 165-178.


141

• Hladky, Ladislav: T.G.Masaryk i Bosna i Hercegovina (Prilog historiji bosansko-čeških odnosa),

Prilozi 30, 2001., str. 117-141.

• Jakšić, Grgur i Vučković, V. Vojislav: Pokušaj aneksije Bosne i Hercegovine (1882 – 1883),

Glas SAN, CCXIV

• Juzubašić, Dževad: Nacionalno – politički odnosi u Bosanskohercegovačkom saboru i jezičko

pitanje (1910 - 1914), ANU BiH, knjiga LXXIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 42, Sarajevo,

1999. godine.

• Kapidžić, Hamdija: Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904 – 1918. (Namjena i planovi)

– Radovi (Filozofski fakultet u Sarajevu), knj. II-1964

• Kovačević, Matko: Izvorna graña o Jevrejima u fondovima i zbirkama arhiva Bosne i

Hercegovine, Glasnik Arhiva i društva arhivskih radnika BiH, XXXII, 1992 – 93., Sarajevo, str.

53 – 65.

• Краљачић, Томислав: Колонизација страних сељака у Босну и Херцеговину за вријеме

аустроугарске управе, Историјски часопис, књ. ХХХVI, стр.III – 124 (1989)

• Kurto, Nedžad: Arhitektura u Austrougarskom periodu, Prilozi historiji Sarajeva, str. 401-428

• Kurto, Nedžad: Arhitektura Austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini. Histrorijske osnove

rane moderne, Prilozi 28, Sarajevo 1999., str. 115-127

Kochansky, Devide, V.: O porijeklu Friedricha Katzera (1861 – 1925), Rad JAZU 424, razred za prirodne znanosti, 21, 401 – 403, Zagreb.

• Mandić, M.: Historijat Zemaljskog muzeja kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, GZM L, 1938.

(Spomenica), str. 16 .

• Matijević, Zlatko: Državno-pravni položaj BiH u političkim koncepcijama Dr. Ive Pilara,

Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 137-154.


142

• Miki ć, ðorñe: O kolonizaciji stranih seljaka u Bosnu i Hercegovinu u vrijeme Austro-Ugarske

uprave, Migracije i Bosna i Hercegovina, Materijali sa naučnog skupa, održanog u Sarajevu 26. i

27. oktobra 1989. godine., str. 181-193

• Sosnosky. Theodor: Die Balkanpolitik Österreich-Ungarns seit 1866, Band I, Stuttgart – Berlin,

1913.

• Vitković, ðuro: Kratak bilans Proleterovog 25-godišnjeg rada, Snaga, br. 11 – 12, 1932.

• Vranješ – Šoljan, Božena: Maria Szumska Dabrowska o poljskim doseljenicima u Bosni

1935,Časopis za savremenu povijest, Vol 38, Zagreb, str. 955-165.

• Zdeněk Uherek, Petr Lozoviuk, Marta Toncová, Bosnia, Bosnian Czech, and Migratory Bridges,

Prague Occasional papers in Ethnology, Praha, 2000.

Štampa:

• Bosnischer Bote

• Bosnische Bost

• Bosanska vila

• Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine (GZM BiH)

• Hrvatski dnevnik

• Jugoslavenski list

• Nada

• Narod

• Sarajevski list

Bibliografije:

• Bejtić, Alija: Bibliografija štampanih radova o Sarajevu do kraja 1954. godine, Sarajevo, 1964.


143

• Češi v Bosně a Hercegovině, Úvod do problematiky s výberovou bibliografií, Etnologický ústav

AV ČR, Akademie věd České republiky, Praha, 2000.

• Mursel, Ekrem: Bibliografska gradja za proučavanje istorije naroda Bosne i Hercegovine u

periodu Austro-Ugarske vlade (1878-1918), Sarajevo, 1973.

• Pejanović, ðorñe: Bibliografija štampe Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 1961.

• Velc, Ferdinand: Bibliografska graña o Bosni i Hercegovini 1488- 1918, Sarajevo, 1991.

Hronologije, Spomenice:

• Hronologija dogañaja iz kulturne istorije Sarajeva od 1878-1914. godine, Sarajevo, 1969.

• Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888-1988. godine,

Sarajevo, 1988.

• Spomenica pedesetogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888-1938. godine,

Sarajevo, 1938.

Documents

ČESI U SARAJEVU 1878 – 1918 - theses.cz · - Josip Pospišil. Po č ... 2 Hadžibegovi ć Ilijas: Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine XIX stolje ća