Autorica članka: Sandra McLeod, osnovno školski učitelj u Londonu

Obrazovanje za održivi razvoj

(ESD- Education for Sustainable Development)

Obrazovanje za održivost (EfS - Education for Sustainability)

Održivi razvoj ili održivost? definiciju “razvoja za održivu budućnost"

okružuju polemika i zbunjenost.

Različiti pogledi na održivi razvoj: puristički–„življenja idealnog održivog razvoja“ „održavanje statusa quo“ -vrednovanje prava

čovječanstva iznad svih drugih vrsta i zadovoljavanje potreba globalnih ekonomskih tržišta.

James Lovelock u djelu „Osveta Geje“ (2006) - smatra da oba pristupa nažalost dijele isti ishod: "vjerojatnu katastrofalnu globalnu promjenu".

"I jedni i drugi griješe kad vjeruju da je daljnji razvoj moguć....oba načina poriču postojanje Zemljine

bolesti, groznice koju je uzrokovala ljudska pošast"

Pozadina obrazovanja za održivi razvoj

Predanost britanske vlade za održivi razvoj Od 1970-ih, ministarstava Ujedinjene Kraljevine dozvolila su si retorički podržati obrazovanje za okoliš,

razvoj i održivost.

Tijekom 1980-ih, međutim, mjere poput nacionalnog plana i programa, SAT-a (akademski standardizirani testovi)… dovele su do toga da je obrazovanje postalo sve suženije, tj. propisujuće, rascjepkano i orijentirano na predmete / vještine.

1998. vladin Panel za razvoj obrazovanja za održivost dao je smjernice za poučavanje i učenje u okviru ESD-a i ukazao na to da su nužne dubinske i inovativne promjene. Izvještaj u školama nije primio puno podrške.

2003. OFSTED-ov „Takingthe First StepForward (Prvi korak naprijed) – priznanje i smjernice za dobru praksu i samo vrednovanje u okviru Obrazovanja za održivi razvoj“ - objavljen je i isproban, ali nije bio uključen u rutinske inspekcije.

2005. objavljena je DEFRA-ina (Odjel za okoliš, hranu i ruralne poslove) strategija za održivi razvoj u UK, „Securing the future“ (Osiguravanje budućnosti). Obrazovanje za održiv razvoj (EfS) je dobio jednu stranicu, većinom u kontekstu vannastavnih aktivnosti i školskih prostorija.

Izvještaj Odjela za obrazovanje i vještine Britanske vlade iz 2006. o „održivim školama“, u njemu se spominje osnaživanje učenika, motivacija kontekstualnim učenjem i sudjelovanje svih obrazovnih djelatnika.

Budući da se nije uspjelo objasniti što to čini „održivo obrazovanje“ u svom najjačem obliku, u većini škola, u strahu od takozvanog „neuspjeha“ (posebno u onima koje se nalaze u gradskim četvrtima s nižim životnim standardom gdje

je postizanje standarda koji se moraju provesti posebno teško) nastavlja se uobičajena praksa, uz zadržavanje većine prepreka koje stoje na putu slobodi i

kreativnosti, a time i podučavanju i učenju održivog obrazovanja.

Prepreke koje postoje u ostvarivanju obrazovanja za održivi razvoj

Nedostatak dugoročnog angažmana i hrabrosti vlade Ujedinjenog Kraljevstva, koja ne ulaže u budućnost generacija koje dolaze.

Dominiranje etika i vrijednosti tržišta i velikih kompanija u današnjim državama, kojima je potrebna radna snaga koja je „osposobljena“ za popunjavanje vrlo specifičnih industrijskih grana kako bi se natjecale na tržištu, radna snaga mora zarađivati, konzumirati i na taj način zatvarati ekonomski

Mit o postojanju nekadašnjeg „zlatnog doba“ - dovodi do natjecanja među školama i pojedinim učiteljima, smanjenja plaća na temelju postignutih rezultata i ukidanja autonomije učitelja.

„uklonjeno je srce iz škole“ - postalo je teško samo raditi u školi, a još teže poštovati etiku i vrijednosti održivog obrazovanja.

mobilnost osoblja - uvjeti rada se pogoršavaju - iskusni učitelji odlaze, a broj novih učitelja se smanjuje.

Učenicima s nižim životnim standardom uz primjese elitizma se uskraćuje šire shvaćanje i svijest.

Količina osobnog znanja, svijest i angažiranost među osobljem, u zajednici i među djecom.

Podučavanje svih članova osoblja održivom obrazovanju je potpuno nedostatno.

Pa može li se reći da je bitka za održivo obrazovanje izgubljena?

S obzirom na mnoge postojeće prepreke održivom obrazovanju u Britanskim školama, ipak postoje pokretači napretka koji se mogu iskoristiti za unapređenje „načela održivog razvoja“ i angažiranih pojedinaca i skupina koji to rade.

U Worcesteru je voditelj centra za zaštitu okoliša pronašao saveznike koji su promijenili etos svojih odjela i zaposlili osoblje kako bi se zalagali za inicijative u zaštiti okoliša.

Oni sada imaju službenika za okoliš i održivi razvoj

i gotovo pedeset posto njihovih škola je uključeno u plan „Eko-škola“.

Osnovna škola Engleske crkve Cannon Burrows u Tamesideu, okrug Greater Manchester

Škola je dobro opremljena i zrači prijateljstvom i entuzijazmom, čemu potporu pružaju plakati s „važnim temama“ i pravila ponašanja koje u školi provode djeca.

Ravnateljica predvodi osoblje s etosom „zajedništvo i uživanje“, što je vidljivo u cijeloj školi.

Održivo obrazovanje i projekti povezani s njim su prisutni u cijelom kurikulumu i motiviraju djecu za njihovo „osnovno učenje“.

Eko-škola Eko-škole nude idealan fokus za održivo

obrazovanje, one zahtijevaju prikaz angažmana prema održivosti cijele škole, u demokratskom procesu koji predvodi „Eko-odbor“, koji školama daje pokretačku snagu i motivacijsku potporu, kako bi konačno mogle težiti osvajanju „Zelene zastave“

Sustav vrijednosti, sastavljen od strane djece i zajednice koji ima pozitivan učinak na učenje, motivaciju i ponašanje,.

Mijenja se kurikulum kako bi pružila potporu i primjenjivale održivo obrazovanje.

Koordinator za okoliš i održivi razvoj

Predvodi školu kada se radi o pitanjima održivosti i razvoja prostora oko škole, naglašavajući njihovu važnost i vodeći računa da sudjelovanje u aktivnostima bude zabavno.

Stoga, uz strastven i posvećen angažman barem jednoga od članova osoblja i što je još važnije uz

viziju i potporu više uprave, škole mogu utjecati na stavove i podizati svijest.

Jak etos poput ovoga predstavlja glavnu kariku održivih škola. U vremenu neslaganja i neizvjesnosti držat će zajednicu ujedinjenu štiteći pojedince od potraživanja indoktrinacije, politizacije i anti-kapitalizma. U vremenu promjene (visokog osoblja, menadžmenta), omogućit će kontinuitet.

Zaključak - Prava budućih generacija

Osnovno je kakav tip ljudi želimo da izađu iz našeg edukacijskog sistema i kakav svijet želimo u budućnosti. Ako želimo ljude koji će identificirati i riješiti probleme, radeći kooperativno s drugima, svjesni povijesnog, geografskog i kulturnog porijekla problema, imajući osjećaj za toleranciju, prava i pravičnost za sve podjednako, onda je EFS pravi način.

Ako nastavimo sa trenutačnim društvenim i obrazovnim prioritetima, stvorit ćemo generacije koje će živjeti kao što i sada žive za kratkoročni dobitak i bogatstvo, smatrajući da imaju pravo "imati" na račun drugih, sa vrlo malo empatije kako to utječe na tuđe živote.

Baš kao što djeca imaju pravo na dobro osnovno obrazovanje, isto tako djeca imaju pravo na znanje, vještine, stavove i vrijednosti koje će im omogućiti da se bave s ekološkim problemima s kojima će se susresti u neizbježnoj budućnosti.

HVALA