Lisne uši na jezgričavim voćkama

Lisne uši se ubrajaju u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je više od 3000 vrsta ušiju i

gotovo da ne postoji biljna vrsta koju ne naseljuju. Mali je broj kulturnih vrsta koje napada jedna ili dvije vrsti

ušiju, u najboljem slučaju napada ih 5-6 vrsta, a u najgorem više desetaka vrsta.

Lisne uši su kukci veliki nekoliko milimetara. Imaju 2 para opnenastih krila, kod letećih formi. Usni ustroj je

prilagođen za bodenje i sisanje. Imaju nepostojane kutikularne boje, te boja nije identifikacijski faktor prilikom

determinacije određene vrste. Neke vrste mogu imati 3-4 forme različitih boja. Morfološke karakteristike mogu

se mijenjati prema dobu godine ili klimi. Odlikuju se velikom varijabilnošću oblika. Klasični primjer za to su

beskrilne i krilne forme. Neke imaju potpuni razvojni ciklus (holocikličke vrste), dok druge imaju nepotpuni

razvojni ciklus (anholocikličke vrste).

Holociklički razvoj teče na ovaj način: Uš prezimi kao zimsko jaje na zimskom domaćinu (uglavnom

drvenasto bilje). Zimsko jaje je sjajno crne boje, dužine oko pola milimetra i lako se uoči prilikom rezidbe jer

često na jednom dužnom metru grane jabuke može biti stotinjak i više jaja (sl. 1) . U proljeće kad zatopli iz jaja

izlazi uš osnivačica i stvara prve kolonije beskrilnih uši (partenogenetski). Nakon nekoliko beskrilnih generacija,

pojavljuje se prva krilata generacija. Sve do jeseni te se generacije izmjenjuju. U proljeće prevladavaju

beskrilne generacije, a prema jeseni sve više krilate. Krilate uši mogu ostati na jednom domaćinu ili se seliti na

druge, ljetne domaćine. Pred jesen krilati mužjak sa ljetnog domaćina i beskrilna ženka na zimskom domaćinu

kopuliraju i ženka odlaže jedno zimsko jaje i ciklus se zatvara.

Kod anholocikličkog razvoja, tj. vrsta sa nepotpunim razvojnim ciklusom, nedostaje gamogeneza, ne

stvaraju se mužjaci i nema kopulacije. Prezimi odrasla ženka i tokom cijele godine je razvoj partenogenetski

(nespolni) i viviparan (ženka leže žive ličinke).

Jedna te ista vrsta ovisno o klimatskim uvjetima (npr. Dalmacija i kontinentalna Hrvatska) može biti i

holociklička i anholociklička (breskvina zelena uš – Myzus persicae).

Vezano uz biljke domaćine lisne uši se mogu hraniti i razmnožavati samo na jednoj biljnoj vrsti ili na više

biljnih vrsta. U prvom slučaju lisna uš je monoecijska vrsta, no takve su rijetke.

Lisne uši većinom imaju široki krug domaćina na kojima se hrane i razmnožavaju (zimske i ljetne) i u tom

slučaju govorimo o heterecijskim vrstama.

Slika 1 Slika 2 Slika 3

Lisne uši mogu imati veliki broj generacija tijekom godine (10 – 25), pa i više, šta prelazi stotine milijuna

jedinki na godinu. Stoga, već kratko razdoblje povoljnih ekoloških čimbenika rezultira masovnim

razmnožavanjem i jakim napadom na kulturne vrste.

Razvoju lisnih uši posebno pogoduju temperature između 20 i 25 °C i umjerena vlažnost. Temperature više

od 35 °C, kao i nagla zahlađenja djeluju negativno na njihov razvoj. Lisne uši imaju dosta prirodnih neprijatelja,

a najpoznatiji neprijatelji su im bubamare, grabežljive stjenice, ličinke zlatooka, trčci i osolike muhe. Također ih

napadaju i paraziti (osice najeznice) i gljivice.

Štete koje nanose lisne uši su dvojake : direktne i indirektne. Direktne štete se očituju u ishrani uši na

biljkama, dakle sisanju biljnih sokova na organima biljke (lišću, korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu).

Rezultat je kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije

plodova, uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.

Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu

posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost mrava

siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima (sl. 3). Na biljne dijelove onečišćene mednom rosom naseljuju

se i gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih dijelova i slabiju asimilaciju, što rezultira manjim porastom

biljke i prirodom. U sjemenskim i rasadničarskim usjevima najvažniju štetu lisne uši čine prenošenjem virusa.

Lisne uši su najčešći prenosioci (vektori biljnih virusa i često štete od virusa gotovo u potpunosti ovise o

prisutnosti lisnih ušiju.

Najčešće vrste na jezgričavim voćkama

Jabučna zelena uš (Aphis pomi)

Naslovnica

GlavniIzbornik

Naslovnica

Preporuke i savjeti

Mali savjeti

Preporuke

Jezgričavo voće

Koštićavo voće

Bobičasto voće

Jaka alkoholna pića

Rakija od šljiva

Ostale rakije

Voćarske zanimljivosti

Rast

Voćarska

svakodnevnica

Prerada voća

Bookshop

Narudžbenica za knjige

Kontakt

DistribucijaSadržaja

Tražilica

traži...

Traži

Vijesti

05.07.2010. - Otkrivenejabuke čije se stanice ne

dijele, već samo rastu

16.12.2009. - Odaklepotječe jabuka?

14.07.2009. - Opuzen:Smjernice razvoja

voćarstva

14.07.2009. - Maslinaponovno cvate

14.07.2009. - Pregledgnojidbenog pokusa

lubenica

13.07.2009. - Ekološkekupine na "Danimahrvatskih kupina"

24.06.2009. - Entuzijastipozdravljaju WineCrisp

06.04.2009. - Regionalneradionice za provedbuModela investicijske

potpore i izmijenjenog idopunjenog Operativnog

programa podizanjatrajnih nasada

30.03.2009. - Plasteničkaproizvodnja jagoda

23.03.2009. - Prikazrezidbe šljive

23.03.2009. - 4.znanstveno-stručnosavjetovanje voćara s

međunarodnimsudjelovanjem (Fourthinternational scientific-professional counselling

of Croatian fruitproducers)

04.03.2009. - IV. Danivoćara Vukovarskosrijemske županije

Partneri

Predstavljamo...

Vrlo je česti štetnik kod nas. Proširena je u cijeloj Europi. Osim jabuke napada krušku, te glog, oskorušu,

mušmulu, Cotoneaster i Chaenomeles vrste. Ne migrira s vrste na vrstu te se ubraja u monoecijske vrste.

Tijelo je dugo 1,5-2 mm, žutozelene boje (sl. 2, sl. 3). Zimska jaja odlaže najčešće na jednogodišnjim

izbojima. Javlja se u vrijeme bubrenja pupova. Živi na vršnom lišću. Može imati do 17 generacija. Siše i još

zelene neodrvenjene vrškove izboja pa se ti izboji deformiraju i zaostaju u rastu. Prve krilate generacije javljaju

se krajem proljeća ili početkom ljeta i šire zarazu dalje u voćnjaku. Pragom odluke za suzbijanje smatra se

10-15 kolonija na 100 izboja vizualnom metodom. Izlučuje mnogo medne rose.

Jabučna brašnena ( pepeljasta ) uš (Dysaphis plantaginea)

Relativno je velika vrsta, od 1,8 – 2,4 mm. Abdomen je sive boje s velikom tamnom pjegom preko cijelog

abdomena (sl. 4, sl. 5). Pokrivena je brašnavim voštanim prevlakama. Proširena je u Europi i većini drugih

kontinenata. Važan je štetnik jabuke kod nas. Heterecijska i holociklička je vrsta. Primarni domaćin joj je jabuka

( u toplijim krajevima i kruška ), a sekundarni su joj domaćini biljke iz roda Plantago.

Stvara velike kolonije na naličju lišća jabuke i na vrhovima izboja. Lišće se kovrča oko srednje žile i to prvo

vršno lišće, a zatim žuti i suši se. Izboji zaostaju u rastu, plodovi kržljave i otpadaju. Sisanjem na cvjetovima

izaziva deformacije plodova. Uš intenzivno izlučuje mednu rosu.

Zbog velike štetnosti ove vrste, prag tolerancije je izrazito nizak i iznosi samo 1-2 zaražena lisna pršljena

prije cvatnje na 100 pregledanih organa vizualnom metodom. Ovu vrstu treba suzbiti prije cvatnje. Postoje sorte

koje su otpornije na ovu vrstu uši.

Slika 4 Slika 5

Kruškina brašnena uš (Dysaphis pyri)

Dužine 1,8-2,5 mm, pokrivena je brašnavom voštanom prevlakom. Primarni je domaćin kruška, a

sekundarni su domaćini korovi roda Galium (G. Aparine i G. mollugo). Heterecijska i holociklička je vrsta. Prezimi

na kruški, prve generacije sisanjem oštećuju samo vršno lišće. Lišće žuti i kovrća se (sl.6). Na kruški razvija 3-4

generacije i početkom ljeta seli se na zeljaste korove. Izlučuje obilnu mednu rosu.

Jabučne uši šiškarice (Dysaphis devecta i druge)

Više vrsta ovog roda su česta pojava na jabukama. Uzrokuju vrlo vidljive promjene na lišću jer se zaraženo

lišće deformira i dobije jako purpurno crvenu boju (sl. 7). To su velike uši sivkastoljubičaste boje. Navedena

vrsta je monoecijska i cijeli život je na jabuci, a ostale vrste migriraju na druge ljetne domaćine. Štete od tih uši

su kratkotrajne i najčešće manje, no zato jako uočljive. Uši žive u kolonijama na naličju lišća, pod deformiranim

listom.

Slika 6 Slika 7 Slika 8

Smeđa kruškina uš (Melanaphis pyraria)

Malena tamnosmeđa uš, duga 1,3-2,1 mm. Heterecijska i holociklička je vrsta. Na kruški uzrokuje vrlo

specifične simptome: transverzalno ili dijagonalno kovrčanje lišća uz srednju žilu (sl. 8). Ljetni su domaćini biljke

iz porodice trava (Triticum, Poa, Holcus, Brachypodium, Arrhenatherum). Na ljetnim domaćinima uš mijenja boju.

Izlučuje obilnu mednu rosu.

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum)

Tko je OnlineGostiju online: 1

Smatra se da je ova vrsta iz Sjeverne Amerike. U Europu je donesena krajem 18. stoljeća. Vrlo je proširena

kod nas i to najčešće u plantažnim voćnjacima, nego u zapuštenim voćnjacima. Ima više razloga za to. Krvava

uš rado naseljuje brojne rane nastale rezidbom. Primjena većine sredstava za zaštitu bilja više uništava

prirodnog neprijatelja te uši ( osicu Aphelinus mali ) nego što sredstvo uništava uš. Intenzivnija gnojidba te uzgoj

u plantažama također poboljšavaju uvjete za pojavu te uši.

Odrasle uši su crvenosmeđe boje, dužine 1,8 – 2,3 mm. Pokrivene su gustom bijelom voštanom prevlakom

pa se uopće ne vide (sl. 9). Ako se prevlaka makne i uši zgnječe, vidi se crvena tekućina. Po tome je dobila

ime. Beskrilne su uši duge 1,2 – 2,6 mm. Purpurne su, crvene ili smeđe boje, pokrivene voštanom prevlakom (

sl. 10). Na mjestima gdje sisaju stvaraju se izrasline, tzv. rak rane, pa ako se uš i suzbije, rak rane ostaju.

Hrane se na korijenju, razvijenim granama i mladim izbojima. Posljedica napada je sušenje grana, pucanje kore

i stvaranje rak rana. Na rak rane se mogu naseliti i drugi štetnici (staklokrilka).

Slika 9 Slika 10

Jabučna krvava uš je monoecijska i gotovo monofagna vrsta jer se uglavnom nalazi samo na jabuci, vrlo

rijetko na dunji, a gotovo nikad na kruški. No, na tim kulturama nije štetna kao na jabuci. Može se naći i na

vrstama Cotoneaster i Crataegus. Postoje dosta velike razlike u osjetljivosti pojedinih sorti jabuka na napad te

uši, no može se reći da su osjetljive sorte Cox´s Orange, Kanada, Boskop, Starking i grupa crvenih delišesa.

Otpornije su Jonathan, Ontario, Bobovac, Zlatni Delišes. Kod podloga izuzetno je osjetljiva M9, dok su MM

selekcije otpornije. Postoji puno dvojbi oko biologije te vrste. Na jabuci je uvijek anholociklička.

Ličinke prezime na vratu korijena i debljem korijenju te pukotinama debla i rak ranama grana. Podnose

temperature i do – 27 °C. Vrlo rano, krajem zime počinje partenogenetski razvoj. Ima 10-15 generacija

godišnje. Uš se uspješno suzbija osicom Aphelinus mali stoga se i zaštita prilagođava sredstvima koja ne

uništavaju tog parazita. Zimsko prskanje uljanim sredstvima i prskanje insekticidima pred cvatnju kad voštane

prevlake koje štite uš još nisu preguste ne utječu negativno na osicu koja tada još nije skroz aktivna.

Suzbijanje lisnih ušiju

Zimskim prskanjem voćaka se uništavaju jaja lisnih ušiju, a u južnim područjima i odrasli oblici nekih vrsta.

U tu svrhu se koriste mineralna ulja ili mineralna ulja u dodatku s organofosfornim insekticidom. Djelotvornost tih

sredstava je veća ako se koriste tik prije kretanja vegetacije. Suzbijanje lisnih uši u vegetaciji može se provesti

primjenom određenih insekticida. Postoje selektivni insekticidi – aficidi na bazi imidakloprida (Confidor, Boxer,

Dali, Rapid), acetampirida (Mospilan, Acelan 20 SP), tiakloprida (Calypso) , tiametoksama (Actara) itd.

Djelotvorni su i ostali sistemični pa i neki kontaktni insekticidi.

Pri izboru treba točno utvrditi namjenu za koju su utvrđeni jer većina insekticida ima dozvolu za primjenu

samo na određenim kulturama, npr. samo u voćarstvu, a i tamo samo na nekim vrstama. Biološko suzbijanje je

također moguće. Treba svakako obratiti pozornost na rezistentnost lisnih ušiju prema pojedinim insekticidima,

piretroidima naročito, te se treba strogo držati uputstava primjene i racionalne upotrebe insekticida određene

kemijske grupe. Također treba voditi računa da korišteni insekticid bude tolerantan prema biološkim predatorima

lisnih ušiju.

Nino Ivančan, dipl.ing.agr.

Sljedeća »

[ Natrag ]

Copyright © 2009.-2012. Udruga "Križevački štatuti"