O OBLIGACIONIM ODNOSIMA Federacije Bosne i Hercegovine i

Zakon o obligacionim odnosima FBiH / RS(“Slu`beni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
(“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94)
(“Slu`beni glasnik RS”, br. 17/93 i 3/96)
1 1 Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) usvojilo je Savezno vije}e Skup{tine biv{e SFRJ na sjednici odrànoj 30. marta 1978. godine. Zakon je objavljen u “Slu`benom listu SFRJ”, broj 39/78, a u skladu sa odredbom ~lana 1109., stupio je na snagu 1. oktobra 1978. godine.
Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO, koji je stupio na snagu 3. avgusta 1985. godine, (“Sl. list SFRJ”, broj 39/85), izmijenjeni su i dopunjeni ~l. 109., 180., 399. i 410. ^lanom 6. tog zakona propisano je da se izmijenjene i dopunjene odredbe ~lana 180. ZOO, primjenjuju i na naknadu {tete nastale od 1. januara 1981. godine (retroaktivno dejstvo), zna~i i na odnose nastale prije stupanja na snagu pomenutih izmjena i dopuna ZOO.
U “Sl. listu SFRJ”, broj 46/85 objavljena je ispravka Zakona o izmjenama i dopunama ZOO. U “Sl. listu SFRJ”, broj 45/89 objavljena je odluka Ustavnog suda SFRJ, U br. 363/86, kojom je
10. jula 1989. godine prestala da vaì odredba ~lana 24. ZOO. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list SFRJ”, broj 57/89),
koji je stupio na snagu 7. oktobra 1989. godine, izmijenjen je ~lan 277. ZOO, dok je ~lan 401. brisan. Od 11. aprila 1992. godine ZOO se primjenjuje kao Zakon Republike Bosne i Hercegovine (~l. 1.
Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 2/92), koji je
stupio na snagu 11. aprila 1992. godine, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, u vidu uredbi sa zakonskom snagom, donijelo je Predsjedni{tvo Republike Bosne i Hercegovine na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a potvrdila ih je, kao zakone, Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine Zakonom o potvr|ivanju uredbi sa zakonskom snagom, usvojenim na sjednici Skup{tine odrànoj 1. juna 1994. godine. Taj zakon objavljen je u “Slu`benom listu RBiH”, broj 13/94 od 9. juna 1994. godine.
U ovaj pre~i{}eni tekst Zakona ugra|ene su i odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima, objavljene u “Slu`benom glasniku RS”, br. 17/93 i 3/96), koje tako|er donosimo u ovoj knjizi kao Prilog II.
http://www.advokat-prnjavorac.com
OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA
(OP[TI DIO)
OSNOVNA NAÊLA
^lan 1.
Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na trì{tu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba gra|ana, te radi osigu- ravanja odgovornosti preduze}a i drugih u~esnika u pravnom prometu za izvr{avanje njihovih obaveza, ovim se zakonom ure|uju osnove obligacionih odnosa (op{ti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, “Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94 (u daljem tekstu: ZPZOO). Taj zakon donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj 1.
^lanom 1. ZPZOO propisano je:
“U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre- |eno”.
^lanom 25. ZPZOO odre|eno je da:
“Savezni propisi donijeti za izvr{enje zakona iz ~lana 1. ovog zakona os- taju na snazi i primjenjuju se kao republi~ki dok se republi~kim propisima dru- k~ije ne odredi”.
Pored toga, ~lanom 26. ZPZOO propisano je da:
“Ovla{}enja saveznih organa za izvr{avanje i primjenu zakona iz ~lana 1. ovog zakona postaju ovla{}enje republi~kih organa”.
^lanom 27. ZPZOO odre|eno je da:
“Pravila Op{teg gra|anskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o po- sudbi primjenjivat }e sa kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine”.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Za- kona o obligacionim odnosima “Slu`beni glasnik RS”, broj 17/93 (u daljem tekstu: ZIDZOO, koji donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj III), koji je stupio na snagu 30. septembra 1993. godine, u Zakonu o obligacionim odnosima (“Slu`beni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), u naslovu Dijela prvog brisane su rije~i “Osnovi obligacionih odnosa”, kao i zagrade ispred i iza rije~i: “Op{ti dio”.
Na osnovu ~lana 2. ZIDZOO, naslov ~lana 1. i ~lan 1. izmijenjeni su i glase:
^lan 1.
Ovim zakonom ure|uju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prouzrokovanja {tete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvr|enih ~injenica.
U~esnici obligacionih odnosa
^lan 2.
U~esnici obligacionih odnosa su preduze}a i druga dru{tvena pravna lica (u daljem tekstu: dru{tvena pravna lica) pojedinci i gra|anska pravna lica.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 5. ZPZOO.
Ovo je sada vaè}i tekst ~l. 2. ZOO.
Napomena (RS): Naslov ~l. 2. i ~l. 2. izmijenjeni su ~lanom 3. ZIDZOO i glase:
Strane u obligacionim odnosima
^lan 2.
Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizi~ka i pravna lica.
Obligacioni odnosi i raspolaganje dru{tvenim sredstvima
^lan 3.
(1) Dru{tvena pravna lica u~estvuju u obligacionim odnosima u ostvarivanju prava raspolaganja dru{tvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruènog rada, odnosno radni ljudi u drugim dru{tvenim pravnim licima
(2) Dru{tvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja dru{tvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruènog rada, odnosno radni ljudi u drugim dru{tvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupravnim op{tim aktima i zakonom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, ~lanovi 3. do 9. ZOO stavljeni su van snage od 11. aprila 1992. godine.
^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe navedenih ~lanova.
Obligacioni odnosi i dru{tveno planiranje
^lan 4.
Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbje|uju izvr{avanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih organizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova dru{tveno – politi~kih zajednica.
^lan 5.
Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa du`na su da se dru{tveno i ekonomski cjelishodno koriste dru{tvenim sredstvima kojima raspo- laù i da o~uvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbje|uju unapre- |ivanje i pro{irivanje materijalne osnove udruènog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i za{titu dru{tvene svojine.
Napomena (RS): Odredbom ~l. 4. ZIDZOO brisani su ~l. 5. do 9. i naslovi tih ~lanova.
Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi
^lan 6.
(1) Dru{tvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvr{a- vanja samoupravnog sporazuma koji su me|usobno zaklju~ila du`na su da postupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom.
(2) U zasnivanju obligacionih odnosa dru{tvena pravna lica du`na su da vode ra~una o samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima koje su zaklju~ila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvr{avanje obaveza preuzetih tim samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima.
Saradnja u obligacionim odnosima
^lan 7.
(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, dru{tvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima me|usobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u udruènom radu, zasnovanim na samoupravljanju i dru{tvenoj svojini sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada.
(2) U me|usobnim odnosima saradnje dru{tvena pravna lica du`na su da vode ra~una o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedni~kih in- teresa i da na drugi na~in stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvr{avanje obaveza iz obligacionih odnosa.
________________________
1. Ugovorna klauzula da }e stranke odre|ene ~injenice smatrati istinitim jedino ako su utvr|ene nalazom specijalizovane radne organizacije vaì samo kada te ~i- njenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sa~inile same ugovorne stranke.
Iz obrazloènja:
Stranke su ugovorom zaklju~enim 29. aprila 1981. godine (~lan 7. ta~. b i d), ugovorile cijenu brodskog prevoza cel. vlakna i “rayon filament-a”. za Bombaj na USA dolara 148, plativo u dinarima, po toni, uz uslov da zapremina ne prelazi 2,6 ccm za jednu tonu. Ako prelazi, {to prevoznik mora utvrditi slu`benim mjerenjem u luci ukrcaja po ovla{tenoj radnoj organizaciji, prevoznik ima prava na ve}u cijenu prevoza.
U ovoj parnici tuìlac - prevoznik traì razliku u cijeni, tvrde}i da je preveze- ni teret imao ve}u zapreminu od 2,6 ccm po toni, {to je vidljivo iz brodskih prevo-
znih isprava (naloga ukrcaja, potvrde ukrcaja i teretnice) sa~injenih na osnovu poda- taka dobijenih od samog naru~ioca prevoza - tuènog, odnosno njegovog {peditera i neosporenih po tuènom.
Prvostepeni sud odbija tu`beni zahtjev sa obrazloènjem da ve}a zapremina nije utvr|ena slu`benim mjerenjima po ovla{tenoj organizaciji u luci ukrcaja (RO “Jugoinspekt”, Rijeka) te zbog ovako zauzetog stava, ne utvr|uje da li su ta~ni navodi tuìoca da su podaci o ve}oj zapremini vidljivi iz isprava koje su sa~inili tuèni, odnosno njegov {pediter.
Odredba ~lana 7. ta~ d) ugovora od 29. aprila 1981. godine, razmatrana u okviru na~ela saradnje u obligacionim odnosima i savjesnosti i po{tenja (~l. 7. i 12. Zakona o obligacionim odnosima) mora biti shva}ena tako da je tuìlac - prevoznik duàn da ve}u zapreminu prevezene robe od predvi|ene ugovorom, dokazuje certifi- katom ovla{tene specijalizovane radne organizacije samo ako me|u ugovornim strankama nije nesporno da je roba ve}e zapremine (dakle, ako to ne proizlazi iz isprava koje je sa~inio sam tuèni ili njegov {pediter).
Staga je trebalo, eventualno i uz pomo} vje{taka, utvrditi da li iz samih isprava koje je sa~inio tuèni (ili njegav {pediter) proizlazi da je tuèni predao na prevoz robu ve}e zapremine od 2,6 ccm, po toni.
(Vs BiH, P`. 481/86, od 22. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 21)
Obaveze prema gra|anima kao potro{a~ima i korisnicima usluga
^lan 8.
U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruènog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom du`ni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe gra|ana, svoja prava i obaveze ure|uju i vr{e na na~in kojim se obezbje|uju redovno i kvalitetno zadovoljavanje potreba gra|ana i {to povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba.
Pona{anje na trì{tu
^lan 9.
Organizacije udruènog rada i drugi u~esnici u prometu du`ni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa na~elom jedinstva trì{ta i utvr|enom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost trì{ta i da ne nanose {tetu drugim u~esnicima na trì{tu, potro{a~ima i dru{tvenoj zajednici kao cjelini.
Sloboda ure|ivanja obligacionih odnosa
^lan 10.
U~esnici u prometu slobodno ure|uju obligacione odnose, a ne mogu ih ure|ivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu dru{tva.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 6. ZPZOO.
Ovo je sada vaè}i tekst ~lana 10. ZOO.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 5. ZIDZOO naslov ~lana 10. i ~lan 10. izmijenjeni su glase:
________________________
1. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasni{tva na nekretnini optere}enoj pravom plodouìvanja sti~e ono lice s kojim }e ìvjeti plodouìvalac u ~asu smrti.
(Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 37)
2. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radnika poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovora, a ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Ni{tava je odredba u ovom sporazumu da je prenosilac duàn da se uzdrì od prodaje piva na podru~ju ranije poslovne jedinice duì niz godina ili da pribaviocu plati naknadu {tete, po{to dovodi do naru{avanja jedinstva jugoslovenskog trì{ta.
(Vs BiH, P`. 457/90, od 18. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 40)
3. Zakon o naslje|ivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o do- ìvotnom izdràvanju kojim primalac izdràvanja ostavlja u naslje|e svoju imovinu ili jedan njen dio davaocu izdràvanja, ali zakon ne isklju~uje zaklju~enje ugovora o ustupanju imovine ili njenog dijela za ìvota primaoca izdràvanja. Za ovaj drugi ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa na~elom neformalnosti ugovora, punovaàn i neformalan ugovor o doìvotnom izdrzavanju, ako posebni zakon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu.
(Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 87)
4. Nije suprotna prinudnim propisima ugovorna klauzula po kojoj su stranke ugovorile da se zahtjev za naknadu {tete ima podnijeti u odre|enom roku (30 dana) i da nakon isteka tog roka (ako zahtjev nije podnesen) stranka koja je uzrokovala {tetu vi{e za nju ne odgovara.
(Ps H, P`. 268/90, od 20. 11. 1990. – Psp 49 - 122)
5. Vidjeti: Odluku Vs BiH, P`. 481/86, od 22. 4. 1987., citiranu u sudskoj praksi uz ~lan 7. ZOO.
6. Ako su se ~lanovi porodi~ne zajednice sporazumjeli da zajedni~ki sagrade stambenu zgradu, sa unaprijed utvr|enim suvlasni~kim udjelima, ne mogu pojedini od njih zahtijevati ve}i dio pozivom na zna~ajniji doprinos u izgradnji. Bra~ni drugo- vi u~esnika u zajedni~koj gradnji, koji su za sporazum znali i s njim se pre}utno sa- glasili, mogu zahtijevati udio povodom zajedni~kog sticanja u braku samo unutar suvlasni~kog dijela svog bra~nog druga.
7. Protivan je moralu i zato je ni{tav ugovor o kupoprodaji kad je kupac prilikom ugovaranja iskoristio te{ko stanje prodavca i naveo ga, da na prodaju pristane za cijenu koja je nesrazmjerno mala.
(Vs BiH, G`. 93/56. - Zbirka sudskih odluka knj. I. sv. 2 - 341)
^lan 11.
U~esnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.
Napomena (RS): Naslov ~lana 11. i ~lan 11. izmijenjeni su odredbom ~lana
ZIDZOO i glase:
________________________
1. Nije dopu{teno ugovaranje prava na jednostrani raskid ugovora u korist jedne od ugovornih stranaka, bez vremenskog ograni~enja.
(Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 27)
2. Za utvr|ivanje postojanja zablude pri zaklju~enju ugovora, potrebno je utvrditi da li je tuìteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta kao i u odnosu na okolnosti koje se po obi~ajima u prometu smatraju odlu~nim, jer u protivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.
Iz obrazloènja:
Presudom op}inskom suda I u Sarajevu broj P. 1111/96 od 4. 3. 1998. godine tuìteljica je odbijena sa tu`benim zahtjevom, koji je bio upravljen na utvr|ivanje ni- {tavosti zaklju~enog ugovora o zamjeni nekretnina, zbog zablude kod kupca.
Kantonalni sud u Sarajevu je svojom presudom broj G`. 173/99 od 22. 4. 1999. godine àlbu tuìteljice odbio, a prvostepenu presudu potvrdio.
U postupku je bitno utvrditi da li je tuìteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta, kao i u odnosu na okolnosti koje se u obi~ajima u prometu smatraju odlu~nim, jer u protivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.
Naime, sama ~injenica da je u momentu zaklju~enja ugovora o zamjeni bila zaposjednuta nekretnina, koju je u posjed trebala preuzeti tuìteljica, ne ~ini ovakav ugovor ru{ljivim iz razloga {to je zaposjedanje nekretnina u ratnom i u poratnom periodu, naàlost, od tre}ih lica gotovo redovna pojava, a to tim prije {to je tuìteljica znala da je ta nekretnina zaposjednuta od strane tre}eg lica.
(Os I Sarajevo, P. 1111/96, od 4. 3. 1998)
(Ks u Sarajevu, G`. 173/99, od 22. 4. 1999. – Bilten sp KsS 3/99, str. 17)
Na~elo savjesnosti i po{tenja
^lan 12.
________
Napomena (RS): Odredbom ~lana 57. ZIDZOO, u ~lanu 12., ~lanu 15. stav 1., ~lanu 17. st. 1. i 2., ~lanu 18. st. 1. do 3., ~l. 19. i 20. i ~lanu 21. st. 1. i 2. rije~: “u~esnici”, u razli~itom broju i padeù zamijenjene su rije~ju: “strane”, u odgovaraju}em broju i padeù.
________________________
1. Stranka koja priznaje da je njen postupak bio protivan na~elu po{tenja i savjesnosti, ne moè se – u odnosu prema drugim licima – pozivati na to na~elo.
(Presuda Vrh. priv. suda Sl. 576/60)
2. Ukoliko je ugovorna kamata nerealna odnosno zelena{ka, tada sudovi ima- ju ovla{}enja da tako ugovorenu kamatu umjere i svedu na realne vrijednosti, koje odgovaraju na~elu savjesnosti i po{tenja u zaklju~enju obligacionih odnosa i na~elu jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
(Vs S, broj Pzz. 29/00. – Bilten 4/2000)
3. Kupac koji je znao ili je mogao znati da je uloìo pa`nju koja se o~ekuje od prosje~nog ~ovjeka u pravnom prometu, da su kupljene nekretnine ranije prodate tre- }em licu ne moè ste}i pravo vlasni{tva uknji`bom u zemlji{nu knjigu kao ni polaganjem isprave kod nadle`nog suda tamo gdje su uni{tene zemlji{ne knjige.
4. Davanje ponude teleksom smatra se da je jednakog djelovanja kao, na pri- mjer, davanje ponude na poslovnom papiru (memorandumu), {to zna~i da ako su ispunjene pretpostavke iz uzance broj 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja se ne- sumnjivo primjenjuje u smislu odredbi st. 2. ~l. 21. i st. 2. ~l. 1107. ZOO, takva izjava obvezuje ponuditelja. Isto se tako prosu|uje i prihva}anje ponude teleksom.
Iz obrazloènja citiramo:
“Ne moè se prihvatiti stav imatelja teleksa koji se temelji na sumnji da je izjavu teleksom dala osoba koja za to nije ovla{tena, jer je na njemu du`nost da orga- nizira posao tako da u pogledu izjava datih teleksom druga strana ne bude ni u ka- kvoj sumnji. U suprotnom, tvrdnjom da je izjavu teleksom dala neovla{tena osoba bio bi doveden u pitanje svaki tako sklopljen posao, a ako se ospori, to nije u skladu s na~elom savjesnosti i po{tenja na kojem se obvezni odnosi moraju zasnivati.”
(Vps H, P`. 1623/83, od 20. 3. 1984. – Psp 25 - 179)
5. Banka - indosant - eskonter mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla}a- nja, moè u regresnoj mjeni~noj parnici uspje{no ista}i protiv bankarske organizacije - indosatara - reeskontera mjenice, prigovor da je prema njoj zlomisleno postupao u ~asu kada je eskontom pribavila mjenicu, da bi je tuìocu reeskontovala.
(Vs BiH, P`. 597/89, od 30. 8. 1990., isto P`. 510/89 i P`. 515/89, obje od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 87)
6. Ni{tav je ugovor o doìvotnom izdràvanju ako ga je davalac izdràvanja zaklju~io u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i skoru smrt primaoca izdràvanja.
Iz obrazloènja:
Nièstepeni sudovi propustili su da utvrde da li je ugovor ni{tav zbog povrede na~ela savjesnosti i po{tenja (~l. 12. i 103. Zakona o obligacionim odnosima).
Primalac izdràvanja umro je sedam mjeseci nakon zaklju~enja ugovore o do- ìvotnom izdràvanju u 78 godini ìvota, a dugo je bolovao od ciroze jetre i “{e}erne bolesti”.
Ni{tav je ugovor ako je tuèni s obzirom na konkretne okolnosti ra~unao sa skorom smr}u primaoca izdràvanja da bi pribavio nesrazmjernu imovinsku korist.
7. Komitent je obvezan platiti komisionaru sve tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje naloga. Komisionar je obvezan postupiti po imperativnom nalogu komitenta. Time {to je upozorio komitenta na pove}ane tro{kove, postupio je kao pa`ljiv i dobar trgovac.
(Vs RH, P`. 2083/91, od 26. 5. 1992. – Psp 53 - 211)
8. Ja~i je u pravu prvi kupac nekretnine nego drugi nesvjesni kupac koji je na temelju ugovora prenio na sebe pravo vlasni{tva uknji`bom u zemlji{nu knjigu.
9. U slu~aju da su istu nekretninu od njenog vlasnika kupila dva lica, svako za sebe, pravo vlasni{tva sti~e onaj koji se prvi uknjiì, osim ako se dokaè da je bio nesavjestan kupac.
10. Ugovorna klauzula koja bi prodavcu davala pravo da pove}a ugovorene obaveze kupca (da mu plati ve}e cijene od ugovorenih) na osnovu jednostrane i for- malne potvrde tre}eg lica ~iju materijalnu ispravnost kupac ne bi mogao osporavati, protivna je na~elu po{tenja i savjesnosti.
(Rje{enje Vrh. priv. suda, Sl – 550/62)
11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~l. 13., te 103. i 104. ZOO.
Zabrana zloupotrebe prava
^lan 13.
(1) Zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.
(2) Isto tako, zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionog odnosa protivno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine stav 2. ovog ~lana stavljen je van snage.
^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe stava 2. ovog ~lana.
________________________
1. Kad je vi{e osoba sklopilo zasebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasni{tva na istoj nekretnini, o ja~em pravu sud odlu~uje primjenom na~ela morala, sa- vjesti i po{tenja i na~ela zabrane zloupotrebe prava.
(Zaklju~ak biv{ih vrhovnih sudova od 28. i 29. 5. 1986)
2. Stanar je obvezan omogu}iti davatelju stana da u stan dovodi potencijalne kupce stana radi razgledavanja, pri ~emu je davalac stana ograni~en jedino zabranom {ikanoznog postupanja.
(Vs H, Rev. 2357/88, od 13. 4. 1989. – Psp 44 - 129) http://www.advokat-prnjavorac.com
Zabrana stvaranja i iskori{}avanja monopolskog poloàja
^lan 14.
U zasnivanju obligacionih odnosa u~esnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskori{}ava monopolski poloàj na jedinstvenom jugoslovenskom trì{tu, kojim se sti~u materi- jalna ili druga preimu}stva koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravno- pravni odnosi u poslovanju ili naru{avaju druge osnove samoupravnih dru{tveno – ekonomskih odnosa.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 14. ZOO stavljen je van snage.
^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 8. ZIDZOO izmijenjen je ~lan 14. ZOO i glasi:
^lan 14.
U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili iskori{}ava monopolski poloàj na trì{tu.
Na~elo jednake vrijednosti davanja
^lan 15.
(1) U zasnivanju dvostranih ugovora u~esnici polaze od na~ela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
________________________
1. U naknadu {tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovinom radi pokri}a ura~unava se zatezna kamata na iznos unaprijed pla}ene cijene, za period od uplate do vra}anja.
2. Dispozitivnost norme o ugovornoj kamati moè se protezati samo dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
Iz obrazloènja:
Prvostepenom presudom obavezan je tuìlac - protivtuèni da tuènom - pro- tivtuìocu isplati iznos od …….. dinara sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 25. marta 1996. godine, pa do isplate.
Ovakvu odluku prvostepeni sud je donio sa obrazloènjem da je u toku postupka utvr|eno da su tuìlac - protivtuèni i tuèni - protivtuìlac zaklju~ili ugovor o namjenskom depozitu dana 26.9.1995. godine od ………. dinara sa kamatom od 0,6% dnevno i rokom vra}anja 6.10.1995. godine, da su aneksom 1. i 2. Ugovora izmijenili samo rok vra}anja deponovanog nov~anog iznosa, dok su svi ostali bitni elementi ugovora ostali nepromijenjeni. Tuìlac - protivtuèni isplatio je tuènom- protivtuìocu zaklju~no sa 25.3.1996. godine ukupno ……. dinara. Obaveza tuìoca - protivtuènog prema tuènom - protivtuìocu iznosi ……….. dinara.
Po nalaènju vi{eg suda prvostepena presuda donijeta je uz pogre{nu primjenu materijalnog prava i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje, pa je istu valjalo uki- nuti.
Prvostepeni sud je u dokaznom postupku pravilno i potpuno utvrdio da su tu- ìlac-protivtuèni i tuèni - protivtuìlac zaklju~ili ugovor o namjenskom oro~enom depozitu dana 26.9.1995. godine po kome se deponent - ovdje tuèni - protivtuìlac obavezao da kod banke - ovdje tuìoca - protivtuènog poloì, a banka primi nov~ani iznos od …….. dinara, ugovoren je rok vra}anja nov~anih sredstava, sa kamatnom stopom od 0,6% dnevno, a uz osnovni ugovor zaklju~eni su prvi i drugi aneks ugovora kojima su izmijenjeni rokovi vra}anja nov~anih sredstava (~l. 1035., 1038. ta~ka 1. i 1042. ZOO). Prema tome ugovor o oro~enom namjenskom depozitu predstavlja pa- sivni bankarski posao iz djelatnosti banke, po kojima je banka du`nik, prema svojim deponentima, zaklju~uje ih u cilju mobilizacije i koncentracije slobodnih nov~anih sredstava ~ime obezbje|uje potencijal za obavljanje aktivnih bankarskih poslova.
Pravno stanovi{te prvostepenog suda u konkretnom slu~aju ne moè se prihvatiti. Naime, ta~no je da su stranke ugovorom o namjenskom oro~enom depozitu ugovorile visinu kamate na iznos deponovanih sredstava od 0,6% dnevno (~lan 1042. ZOO), ali dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati moè se protezati samo dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja iz odredbe ~lana 15. Zakona o obligacionim odnosima, a o ~emu sud vodi ra- ~una po slu`benoj du`nosti. U tom smislu prvostepeni sud je bio duàn da ispita da li ugovorna kamata od 0,6% dnevno odnosno 18% mjese~no, a za period za koji je obra~unata predstavlja realnu i uobi~ajenu kamatu za takvu vrstu posla, jer samo ta- kvoj kamatnoj stopi moè pruìti sudsku za{titu.
(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P`. broj 5408/01 od 21.2.2002. godine)
3. Promjena okolnosti u smislu ~l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj strani na raskid ugovora, ve} bi u tom slu~aju njezina obveza prestala.
Ugovaranjem te klauzule ugovorne strane upravo su predvidjele promjenu okolnosti koje su u trenutku zaklju~enja ugovora bile izvjesne, pa su o~ito tu klauzu- lu primijenile kako zbog pada vrijednosti doma}e valute ne bi do{lo do o{te}enja vje- rovnika i kako ne bi do{lo do povrede na~ela jednake vrijednosti davanja (~l. 15. ZOO).
(Vs RH, Rev. 555/94, od 6. 12. 1995. – Izbor odluka 1/1996 - 69)
4. Ne postoji nesrazmjera ugovorenih davanja u pogledu visine ugovorene kamate na bankarski kredit, kada je visina odre|ena prosje~nom visinom kamatnih stopa na trì{tu novca.
Kod nedozvoljenih kretanja kamatnih stopa, s pozivom na na~elo jednakih davanja, sud bi mogao umjeriti stopu ugovorene kamatu u smislu ~lana 15. ZOO, s tim {to je eventualna zloupotreba propisivanja zelena{kih kamata sankcionisana i odredbom ~lana 141. ZOO.
(Vs S, broj Prev. 256/97. – Bilten 4/1997)
5. Odredbom ~lana 399. stav 2. ZOO propisano je da u pogledu najvi{e ugovorene kamatne stope izme|u pravnih lica primjenjuju se odredbe posebnog zakona. Me|utim, bez obzira {to poseban zakon u smislu navedene zakonske odredbe nije donijet, dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati moè se protezati samo dotle dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elima gra|anskog prava jednake vrijednosti davanja iz odredbe ~lana 15. ZOO.
(Odluka Saveznog suda, Pzs. 4/99. – Bilten 2/1999) http://www.advokat-prnjavorac.com
6. Ugovor o doìvotnom izdràvanju ima element aleatornosti, jer obaveza iz- dràvanja traje do smrti primaoca izdràvanja, a smrt je, po pravilu, vremenski neiz- vjesna, pa se ne moè primjenjivati pravilo jednake vrijednosti davanja.
(Vs BiH, Rev. 557/86, od 14. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 68)
7. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{tenja, te na- ~elom jednake vrednosti davanja iz ~lan 12. i ~lan 15. ZOO, sud je duàn saglasno odredbi ~lan 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~lan 399. ZOO.
(Ss, Gzs - 18/99, od 24. 6. 1999. godine)
8. Du`nik koji djelimi~no izvr{i ugovornu obavezu u uslovima visoke inflacije, ne moè traìti raskid ~itavog ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ali ni povjerilac ne moè traìti izvr{enje ostatka obaveze ako prethodno ne valorizuje dio cijene koji ne odgovara izvr{enom dijelu obaveze.
(VsS, broj Rev. 1452/96 od 23. 4. 1996. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)
9. Ponuda – profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e- nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku “odmah” i kada u njoj nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.
(Vs RCG, P`. 69/96, od 1. 4. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 33)
10. Prinudno poravnanje izme|u du`nika poravnanja i njegovih povjerilaca, ne isklju~uje mogu}nost da povjerilac potraùje od du`nika poravnanja valorizaciju po na~elu jednake vrijednosti iz ~lana 15. ZOO i naknadu {tete u smislu odredbe ~lana 278. stav 2. ZOO pod odre|enim uslovima
Zabrana prouzrokovanja {tete
^lan 16.
Svako je duàn da se uzdrì od postupka kojim se moè drugom prou- zrokovati {teta.
Du`nosti ispunjenja obaveza
^lan 17.
(1) U~esnici u obligacionom odnosu du`ni su da izvr{e svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
________________________
1. Eta`ni vlasnici stambene zgrade u svojini mogu sporazumno priklju~iti dio zajedni~ke prostorije: hodnika, podruma, tavana itd. posebnom dijelu zgrade, a taj sporazum obavezuje i njihove pravne sljednike.
Iz obrazloènja:
Izme|u tuìoca i njegovog sina postignut je valjan sporazum o prepravci, i daljem kori{tenju zajedni~kih dijelova zgrade u skladu sa odredbama ~l. 13. Zakona o svojini na dijelovima zgrade, po kome je sporna povr{ina izgubila prvobitnu na- mjenu zajedni~kih prostorija, te postala dio stana tuènog, kao posebnog dijela zgrade. Takav sporazum bi, prema izri~itoj odredbi ~l. 15. st. 4. istog zakona, vezao i sve
kasnije sticaoce prava vlasni{tva na pojedinim stanovima, pri ~emu se posebno nagla{ava i to da je samog tuìoca, kao ugovornu stranku – prodavca, vezivala i odredba ~l. 17. Zakona o obligacionim odnosima u odnosu na raspolaganje sa pravima koja je ugovorom prenio na tuènog.
2. Obavezu iz me|usobnog poslovnog odnosa, u~esnici u obligacionom pravnom odnosu su du`ni da ispune i snose odgovornost za njeno neispunjenje.
(Vs S, broj Prev. 138/97, od 23. 4. 1997)
3. Sud }e udovoljiti zahtjevu za isplatu deviznoga {tednog uloga ako u vrijeme zatraène isplate, kao i u vrijeme dono{enja presude prvog stupnja, nisu bila propisana ograni~enja prava deponenta na isplatu uloga.
Iz obrazloènja:
"Nièstupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su udo- voljili zahtjevu tuìtelja i obvezali tuènika (banka) da tuìtelju isplati njegov {tedni ulog od …….. CHF poloèn na deviznoj {tednoj knjiìci. Razlog zbog kojega tuè- nik nije udovoljio traènju tuìtelja jest taj {to tuènik (kako je tijekom postupka opravdavao svoje postupanje, a sada isti~e isti razlog u reviziji) nije bio u mogu}nosti da isplati zatraèni iznos deviza jer, kao i druge poslovne banke u zemlji, ne raspo- laè gotovinom, smatraju}i da je to objektivan razlog odnosno okolnost na koju tuè- nik ne moè utjecati. Proizlazi, dakle, da je tuìtelj u skladu s odredbom ~lanka 1043. Zakona o obveznim odnosima, koji je na temelju odredbe ~lanka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO), poloìo devizni ulog na {tednju kod tuène, tj. banke koja na temelju odredbe ~lanka 20. stavak 1. Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama ("Slu`beni list SFRJ", broj 10/89) prima {tedne uloge i depozit gra|ana i gra|anskih pravnih osoba u dinarima i stranoj valuti. Budu}i da se u ovom slu~aju radi o ulogu na {tednju po vi|enju, tuìtelj je, polaze}i pri tom od propisa mjerodavnih u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, bio ovla{ten povu- }i svoja poloèna devizna sredstva. Tuèna, koja je na temelju odredbe ~lanka 57. Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama du`na odràvati likvidnost poslovanja i vlastitu solventnost, stim da su propisane i sankcije ako tako ne postupi (~lanak 78. stavak 1. to~ka 2. istog propisa), i po ocjeni ovog revizijskog suda bila je du`na izvr{iti svoju ugovornu obvezu (~lanak 17. ZOO), posebno zbog toga jer u vrijeme kada je tuìtelj zatraìo da mu tuèna isplati poloèni devizni {tedni ulog s njegove {tedne knjiìce, kao i u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, nisu posto- jala ograni~enja u pogledu mogu}nosti podizanja deviznih {tednih uloga. Kako u vrijeme mjerodavno za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava nije postojao propis koji bi intervencijom u obvezno pravni odnos stranaka ograni~avao pravo deponenta da podiè sa svog {tednog uloga devizna sredstva, a za odràvanje likvidnos- ti bila je odgovorna upravo tuèna, nièstupanjski sudovi su pravilno i zakonito odlu- ~ili kada je obvezana tuèna da tuìtelju isplati s njegovoga {tednog uloga iznos od ….. CHF poloèn na deviznu {tednu knjiìcu tuìtelja."
(Vs RH, Rev. 2420/91, od 22. 1. 1992.. – Izbor odluka 1994 – 89/140)
4. Zaposlenik je ovla{ten traìti ispunjenje ugovora o svom prelasku na rad u drugu pravnu osobu {to su ga zaklju~ile me|usobno dvije pravne osobe uz njegovu suglasnost.
(Vs RH, Rev. 2974/92, od 1. 7. 1993. – Izbor odluka 2/1995 - 118)
5. Prema Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio ugovora zaklju~enog izme|u potro{a~a elektroprivredne organizacije, potro{a~ “in- vestitor” koji je uloìo sredstva u izgradnju nove linije moè traìti “obe{te}enje” u
trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporu~iocu, a obaveza “obe{te}enja” koja tereti novog potro{a~a ure|uje se pismenim ugovorom.
6. Prodavac automobila duàn je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve} pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku isporuke cijena nije bila mijenjana).
(Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2)
7. Banka ne odgovara za {tetu zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovora o depozitu u pogledu kamata, koja je nastupila nakon zaklju~enja ugovora stupanjem na snagu prinudnih odredaba o pla}anju kamata.
Iz obrazloènja:
“Prema utvr|enjima nièstupanjskih sudova proizlazi da su stranke zaklju~ile dana 28. sije~nja 1982. g. ugovor o namjensko oro~enom depozitu deviznih sredstava (……. DEM) na rok od 10 godina s kamatnom stopom od 10% godi{nje, koje se obra~unavaju u devizama na dan 31. prosinca i pripisuju depozitu, a ispla}uju pri po- dizanju depozita.
Tako|er nije me|u strankama sporno da u razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31. prosinca 1988. g. kamata nije pripisivana depozitu ve} je obra~un kamata za to razdoblje vr{en u dinarskoj protuvrijednosti deviza i poloèn na posebni ra~un.
Tuìtelj u ovom postupku potraùje {tetu koja mu je nastala nepridràvanjem odredaba zaklju~enog ugovora o obra~unu kamata na oro~eni depozit, a za sporno razdoblje.
Prvostupanjski sud prihva}aju}i tu`beni zahtjev tuìtelja pozivom na ~l. 17. i 18. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, prihva}a tu`beni zahtjev smatraju}i da je banka bila du`na pridràvati se odredaba zaklju~enog ugovora.
S pravom drugostupanjski sud nije prihvatio pravnu ocjenu depozitnog odnosa stranaka navedenog u presudi suda prvog stupnja.
U vremenskom razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31. prosinca 1988. g., dakle poslije zaklju~enja ugovora stupila je na snagu odredba ~l. 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom kojom je bilo propisano da na devize na deviznim ra~unima i deviznim {tednim ulozima gra|ana i gra|anskih pravnih osoba ovla{tene banke pla}aju kamate u dinarima, osim na devize na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana na privremenom radu u inozemstvu.
Kako tuìtelj ni ne tvrdi da bi u vrijeme primjene ove odredbe imao status gra|a- na na privremenom radu u inozemstvu, tuènica je bila du`na jer se radi o kogentnom propisu primijeniti taj propis pa stoga i ovla{tena deponirati ugovorenu kamatu u dinarima s konverzijom po te~aju zadnjih dana poslovne godine na poseban ra~un.
Stoga tuènica zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovorne obveze, koja je nastupila nakon zaklju~enog ugovora, a zbog stupanja na snagu kogentne norme nije u obvezi tuìtelju naknaditi {tetu koja mu je time proiza{la.
Pritom pozivanje revidenta na ~l. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 3/94) kojom odredbom je propisano retroaktivno djelovanje izmijenjenog ~l. 395. ZOO (~l. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO) nema nikakvog pravnog zna~enja jer za konkretni slu~aj citirana nor- ma se ne moè ni primijeniti.”
(Vs RH, Rev. 1543/96, od 12. 1. 2000. – Izbor odluka 1/2000 – 42) http://www.advokat-prnjavorac.com
Pona{anje u izvr{avanju obaveza i ostvarivanju prava
^lan 18.
(1) U~esnik u obligacionom odnosu duàn je da u izvr{avanju svoje obaveze postupa sa pa`njom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovaraju}oj vrsti obligacionih odnosa (pa`nja dobrog privrednika, odnosno pa`nja dobrog doma}ina).
(2) U~esnik u obligacionom odnosu duàn je da u izvr{avanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s pove}anom pa`njom, prema pravilima struke i obi~ajima (pa`nja dobrog stru~njaka).
________________________
1. Iako je nadle`ni organ imao pravo da sru{i zgradu koja je sagra|ena bez gra|evinske dozvole, nije ovla{ten da pri tome postupa bezobzirno, ve} pri ru{enju treba da postupa tako kako bi {teta bila {to manja, jer u protivnom }e odgovarati za {tetu.
(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 23)
2. Krajnje je nepa`ljivo postupao vlasnik stroja - utovariva~a kad je prilikom istovara {ute u{ao s utovariva~em te{kim 12 tona u prizemnu prostoriju i propao u podrum, a da prethodno nije provjerio sigurnost poda prizemlja.
"Dana 23. lipnja 1986.g. do{lo je do nesre}e kada je tuìtelj, vlasnik stroja - utovariva~a CAT 941, zajedno sa strojem propao kroz "deku" prizemlja u podrumske prostorije. Ovaj {tetni doga|aj zbio se na gradili{tu u Z. Predmet spora ovog parni- ~nog postupka je zahtjev tuìtelja za naknadu {tete koju je pretrpio u opisanoj nesre- }i. Nije sporno u ovoj fazi postupka da je tuìtelj izvo|a~ - kooperant zadruge "Z. 77" (ugovor o kooperaciji za izvo|enje radova "U Z. 1986.g."), koja je s tuènikom u ovoj parnici sklopila ugovor (11. VI. 1986.g.) prema kojem je tuèna koristila usluge zadruge kao izvo|a~a pojedinih radova na gradili{tu u Z. Nije sporno da je dana 23. VI. 1986.g. sam tuìtelj upravljao svojim strojem - utovariva~em, da je nakon odre|i- vanja radnog zadatka "da izvr{i istovarivanje {ute" u{ao utovariva~em u prizemnu prostoriju, da je za vrijeme rada pod prizemlja prostorije po~eo pucati, zbog ~ega je tuìtelj zajedno sa strojem propao u podrum. Sudovi smatraju da na strani tuènika ne postoji osnova odgovornosti za {tetu koju trpi tuìtelj padom s prizemlja u podrum svojim strojem. Stoga odbijaju zahtjev tuìtelja. Ovaj revizijski sud smatra da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuìtelja. Na ugovor o kooperaciji za izvedbu radova primjenjuju se op}a na~ela Zakona o obveznim odnosima.
Ugovor o izvedbi radova mora se izvr{avati u skladu s op}im na~elima ZOO. Prema na~inu i odredbi iz ~l. 18. st. 2. tog Zakona, sudionik u obveznom odnosu du- àn je u izvr{avanju obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s pove}anom pa`njom, prema pravilima struke i obi~ajima. Takvu pa`nju navedeni propis definira kao pa`nju dobrog stru~njaka. Upravo zbog toga od tuìtelja se kao vlasnika stroja - utovariva~a kojim je upravljao na "istovaru {ute" u uvjetima kada je tu {utu trebalo iznijeti iz sporne prostorije, o~ekuje da poduzme odre|ene mjere sigurnosti. To zna~i da je tuìtelj u danim uvjetima trebao provjeriti sigurnost, a s obzirom na konstrukci- ju poda prizemlja, nesmetanog ulaska te{kog utovariva~a od 12 tona u samo prize- mlje. Propu{tanje tuìtelja da to u~ini krajnja je nepa`nja za koju on, kao vlasnik i profesionalna osoba koja upravlja strojem, odgovara. U takvom slu~aju tuìtelj se ne
moè s uspjehom pozivati na propust radnika tuènika i pod uvjetom osnovanosti njegove tvrdnje, iako sud utvr|uje suprotno, koji da ga je trebao "upozoriti na mogu- }nost popu{tanja deke prizemlja". Stoga svu {tetu koju tuìtelj propadanjem u podrum zajedno sa strojem trpi, posljedice su propu{tanja da postupi pa`njom dobrog stru~njaka, kako to nalaù op}a na~ela ZOO, prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti. Iz tog razloga nema utemeljenja u zahtjevu tuìtelja da za, na ovaj na~in, pretrpljenu {tetu odgovara tuèna "Industrogradnja" s.p.o. iz Z."
(Vs RH, Rev. 570/93, od 3. 2. 1994. - Izbor odluka 1/1996 – 17/59)
3. Da bi se utvrdila odgovornost zanatlije da naknadi {tetu nastalu zbog nestru~nog izvr{enja zanatske usluge, potrebno je da se prethodno ispita i utvrdi {ta sve doti~ni zanatlija u vr{enju svog poziva treba da preduzme radi pravilnog izvr{enja posla, te da li pod normalnim okolnostima moè do}i do nastanka {tete kao {to se konkretno dogodilo.
(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001., str. 28)
4. Kada proizvo|a~ proizvodi robu za trì{te, {to podrazumjeva da stupa u obligacione odnose, njegova odgovornost je poja~ana jer se mora pona{ati sa pa`- njom dobrog doma}ina. Pove}ana odgovornost proizvo|a~a proizilazi iz ~l. 18. ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi ~l. 158. ZOO.
(Vs S, broj Prev. 368/96. - Bilten 1/1998)
4. Kod podijeljene odgovornosti za {tetu prouzrokovanu radnjom stru~nog i nestru~nog lica, po stroìjim kriterijima se mjeri propust prvoga od propusta drugog.
5. Ne moè se odbiti tu`beni zahtjev kupca da mu tuèni (prodavac) preda drugu stvar, iako je propustio da ga u zakonskom roku obavijesti o nedostatku kupljene stvari, ukoliko je prodavac znao za nedostatak ili mu nije mogao ostati nepo- znat, da je postupao s pa`njom koja se o~ekuje od dobrog privrednika u pravnom prometu.
6. Nije isklju~ena odgovornost izvo|a~a molerskih radova za {tetu vlasniku lustera, koji su njegovi radnici u toku molovanja stana skinuli sa plafona i usljed nepa`nje razbili na podu, i u slu~aju ako bi se utvrdilo da imalac stana nije postupao s pa`njom koja se o~ekuje u takvim okolnostima od ~ovjeka prosje~nih sposobnosti, ve} bi to bio razlog samo za smanjenje naknade {tete.
(Vs BiH, Gvl. 31/87, od 22. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 39)
7. Komisionar ne snosi te~ajnu razliku nastalu zbog devalvacije doma}e valute, osim ako je do te razlike do{lo zbog propusta komisionara da postupa po nalozima komitenta pa`njom dobrog privrednika po ~l. 18. ZOO.
(Vps H. P`. 1943/81, od 16. 3. 1982. – Psp 22 - 165)
Rje{avanje sporova na miran na~in
^lan 19.
U~esnici u obligacionom odnosu nastoja}e da sporove rje{avaju usagla{a- vanjem, posredovanjem ili na drugi miran na~in.
^lan 20.
________________________
1. Punova`na je klauzula ugovora o {tednji o promjenljivoj kamatnoj stopi.
(Vs BiH, Gal. 16/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 52. Napomena: cjelovitije obrazloènje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 1045. ZOO)
2. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora pla}anjem odustanice i nakon {to su po~ele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge strane, uprkos odredbi ~lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinu- dnoj normi.
Primjena dobrih poslovnih obi~aja
^lan 21.
(1) U~esnici u obligacionim odnosima du`ni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima.
________________________
1. Naru~ilac iz ugovora o gra|enju, ako nije druga~ije ugovoreno, mora izjavu o zadràvanju prava na ugovornu kaznu zbog zadocnjenja izvo|a~a u obavljanju radova, dati do zavr{etka kona~nog obra~una. Izjava mora biti odre|ena i jasna, ina~e ne proizvodi pravno djejstvo.
2. Prodavac motornog vozila pao je u docnju, iako nije prekora~io ugovoreni rok, ako se nije pridràvao redoslijeda isporuke vozila, pa nema pravo da traì razliku u cijeni koja je pove}ana unutar roka isporuke, ali nakon dana kada je motorno vozilo trebalo biti isporu~eno kupcu da se prodavalac drào vremenskog redoslijeda isporuke vozila.
3. Naru~ilac ne duguje zatezne kamate i kada nije platio cio iznos iz privremene situacije, ako je nepla}eni iznos uvr{ten u okon~anu situaciju, koja je na vrijeme pla}ena, a prilikom kona~nog obra~una na osnovu koga je okon~ana situacija iz- data, stranke nisu utvrdile obavezu pla}anja zatezne kamate zbog zadocnjenja u pla- }anju privremene situacije.
4. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i ~uva je za njegov ra~un duàn je da sa prodavcem izvr{i kvantitativni i kvalitativni prijem robe u momentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaìti.
(Vs BiH, P`. 443/86, od 27. 5. 1987. – Biten Vs BiH 3/87 – 30) http://www.advokat-prnjavorac.com
5. Smatra se da su ugovorne stranke htjele primjenu Op{tih uzansi za promet robom kada u ugovoru upotrijebe izraze koji se koriste u ovim uzansama.
Iz obrazloènja:
U skladu sa ~lanom 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako ugovorne stranke ugovore njihovu primjenu ili ako iz njihovog poslovnog odnosa proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Prema utvr|enju prvostepenog suda, a tuèni ovu ~injenicu priznaje, stranke su ugovorile isporuku robe "franco" uz naznaku mjesta opredjeljenja (isporuka u M.). Na osnovu ~injenice {to su parni~ne stranke ugovorile isporuku robe "franco" M., dakle, kori{te- njem izraza iz ovih uzansi, prvostepeni sud je izveo pravilan zaklju~ak da su htjele primjenu Op{tih uzansi za promet robom te je opravdano primjenom navedenih Op- {tih uzansi, odlu~io o osnovanosti tu`benog zahtjeva.
(Vs FBiH, P`. 236/97, od 18. 11. 1997. – Bilten Vs FBiH 1/98 -27)
6. Du`nik vra}anja ambalaè ima pravo da vrati ambalaù ili naknadi njenu vrijednost, ako nije druga~ije ugovoreno i ako je izme|u stranaka ugovorena primjena Op{tih uzansi za promet robom ili se smatra da su stranke tu primjenu htjele.
(Vs FBiH, P`. 46/96, od 20. 5. 1997. – Bilten Vs FBiH 1/97 – 26)
7. Uzance se ne}e primijeniti na odnose koji su regulirani prinudnim odredbama ZOO.
(Vs H, Rev. 22/87, od 6. 5. 1987. – Informator, broj 3566)
8. U odnosima izme|u stranaka iz ugovora u privredi primjenjuju se Op{te uzanse za promet robom broj 115. - 134., u pogledu utvr|ivanja koli~ine robe prilikom isporuke i prigovora na koli~inu, ako stranke nisu druk~ije ugovorile.
Iz obrazloènja:
Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih odredaba o utvr|ivanju koli- ~ine robe prilikom isporuke i prigovorima na koli~inu, ali je ova materija obuhva}ena Op{tim uzansama za promet robom (“Slu`beni list FNRJ”, broj 15/54), od broja 115. do 134. U smislu Op{te uzanse za promet robom broj 130, kad se koli~ina utvr|uje u prisustvu obje stranke (kao u konkretnom slu~aju, jer je izvr{ena predaja stvari voza- ru, koga je angaòvao tuìlac, ~lan 472. Zakona o obligacionim odnosima), prigovor je morao biti stavljen odmah, a u svakom slu~aju u kratkom roku od dana prijema robe.
Op{te uzanse za promet robom se primjenjuju i nakon stupanja na snagu Za- kona o obligacionim odnosima, ako su stranke ugovorile njihovu primijenu ili ako iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjele (~lan 31. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima). U sudskoj praksi u privrednim sporovima zauzet je stav da se uzanse kao kodificirani poslovni obi~aji primjenjuju na odnose iz ugovora u privredi i u pitanjima koja ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona nisu regulisa- na.
Polaze}i od navedenog prvostepeni sud je trebao da utvrdi da li su stranke bar pre}utno ugovorile primjenu Op{tih uzansi za promet robom, te da potom ocijeni da li je prigovar tuìoca na isporu~enu koli~inu kamenog agregata blagovremeno stavljen.
9. Uzanca 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja regulira ponudu i prihva- }anje ponude izjavom neovla{tene osobe na poslovnom papiru, utvr|uje op}eprihva- }eni poslovni obi~aj – pa se primjenjuje u poslovnom prometu i poslije dono{enja ZOO.
(Vps H, P`. 1219/86, od 13. 5. 1987. – Psp 34 – 161)
Postupanje u skladu sa statutima i drugim op{tim aktima
^lan 22.
(1) Dru{tvena pravna lica i gra|anska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim op{tim aktima.
-----------------
________________________
1. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija koji je sklopio direktor zakupodavca bez odobrenja nadle`nog tijela prema odredbama Statuta valjan je kad druga strana za to nije znala niti je mogla znati.
(Vs RH, Rev. 1746/92, od 13. 10. 1992. – Izbor odluka 1994 - 125)
2. Iako se ugovor po pravilniku o registraciji izme|u igra~a i fudbalskog klu- ba zaklju~uje na ~etiri godine, stranke ga mogu sporazumno raskinuti, a mogu ugovoriti pravo igra~a da ga jednostrano raskine u ljetnom prelaznom roku “uz obe{te}e- nje po propisu”.
3. U slu~aju da je zastupnik organizacije udruènog rada, protivno statutu ili drugom samoupravnom op{tem aktu, zaklju~io ugovor bez saglasnosti ovla{tenog organa, smatra se da ugovor nije zaklju~en, ali u tom slu~aju druga savjesna strana ima pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je dru{tveno pravno lice zaklju~ilo ugovor suprotno statutu ili drugom op{tem aktu ugovor ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (~lan 22. ZOO).
(Vs BiH, P`. 473 /86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 1)
4. Ugovor o udruìvanju sredstava za kupovinu stana zaklju~en izme|u banke i op{tine radi rje{avanja stambenih potreba bra~nih drugova radnika parni~nih stranaka, ne proizvodi pravno djejstvo ako su odgovorna lica banke znali odnosno morali znati da je op{tina udruìla sredstva suprotno svom op{tem aktu o angaòvanju sredstava za stambene potrebe.
5. Ovla{}enje potpisnika ugovora o gra|enju podrazumijeva i ovla{}enje za potpisivanje okon~ane situacije.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 266/96. – Bilten 4/1996)
6. Punovaàn je ugovor o dodjeli stambenog kredita i kada je davalac kredita prekora~io okvire svog samoupravnog op{teg akta, ako za ovo primalac kredita nije znao niti mogao znati.
^lan 23.
Na obligacione odnose koji se ure|uju drugim saveznim zakonima primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu ure|ena tim zakonom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 23. ZOO stavljen je van snage.
^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.
________________________
1. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odlu~uje se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (~lan 85. stav 3. ranijeg Zakona o mjenici – sada ~lan 87. stav 3. – nap. a).
(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2000, str. 12)
Primjena republi~kih, odnosno pokrajinskih zkona
^lan 24.
^lan 24. je stavljen van snage 10. jula 1989. godine.
Napomena (FBiH i RS: Vidjeti: odluku Ustavnog suda Jugslavije U. br. 363/86 – “Slu`beni list SFRJ”, broj 45/89.
Prije stavljanja van snage, odredba ~lana 24. ZOO, glasila je:
________________________
1. Kako u Zakonu o zakupu poslovnih zgrada i prostorija nije propisano da zakupni odnos prestaje smr}u zakupca, niti taj zakon, kao specijalni propis, reguli{e situaciju koja nastaje povodom smrti zakupca, to se, u smislu ~lana 24. Zakona o obligacionim odnosima, primjenjuju op{te odredbe o zakupu sadràne u ~lanu 599. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da se u slu~aju smrti zakupca zakup nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako je druk~ije ugovoreno.
(Vs FBiH, Rev. 263/99, od 26. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 – 43: isto Vs BiH, Rev. 366/84, od 30. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 17)
2. Naknada {tete na ribljem fondu obra~unata po pavilniku o od{tetnom cje- novniku koji je bio na snazi u vrijeme su|enja pokriva i {tetu zbog izmakle koristi.
(Vs BiH, Rev. 81/8,. od 19. 3. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 44)
3. U parnici radi ispra`njenja stana zbog ni{tavosti ugovora o zamjeni presudom se utvr|uje ni{tavost tog ugovora i ni{tavost ugovora o kori{tenju stana po zahtjevu dru{tveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima opravdan interes za utvr|enje da su ugovori ni{tavi (~lan 109. Zakona o obligacionim odnosima, ~lan 24)
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 119)
4. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moè produìti usmenom pogo- dbom.
(Vs BiH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14)
5. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaklju~en uz saglasnost ili po ovla{tenju vlasnika je punovaàn samo ako je saglasnost odnosno punomo} data u onom obliku koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor.
(Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 4)
6. Budu}i da zakon ne propisuje formu, punovaàn je i neformalni sporazum bra~nih drugova o tome ko }e od njih ostati nosilac stanarskog prava (~lan 67. st. 1. i 24. Zakona o obligacionim odnosima).
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 – Bilten Vs BiH 2/86, str. 27)
Primjena pojedinih odredaba
^lan 25.
(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izri~ito druk~ije odre|e- no.
(2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona ugovori koje preduze}a i druga pravna lica koje obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zaklju~uju me|u sobom u obavljanju djelatnosti koje sa~injavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.
Napomena: Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. ZPZOO.
Ovo je sada vaè}i tekst odredbe ~l. 25. ZOO.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 10. ZIDZOO, u ~lanu 25. stav 2. rije~i: “organizacije udruènog rada i druge organizacije i zajednice koje” zamijenjene su rije~ima: “preduze}a i druga pravna lica koja”.
________________________
1. Dru{tveno-politi~ka zajednica duguje zatezne kamate po stopi iz ~lana 277. stav 2. ZOO ako zadocni sa ispunjenjem otplate sanacionog kredita po ugovoru zaklju~enom izme|u banke i organizacije udruènog rada koja obavlja privrednu djelatnost, kada je preuzela dug iz tog ugovora.
(Vs BiH, P`. 645/87, od 9. 9. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 95. Napomena: cjelovitije obrazloènje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 448. ZOO)
2. Na dugove Federacije BiH iz ugovora o nabavci za potrebe snabdijevanja vojnih jedinica tokom perioda od 8. 10. 1996. g. te~e zatezna kamata po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%.
Iz obrazloènja:
Odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br. 18/96), koji se primjenjivao od 8. 10. 1996.g. do 6. 7. 1998.g., propisana je bila stopa kamate od 28% godi{nje, ali se ona primjenjivala samo na potraìvanja iz ugovora u privredi (~l. 1. navedenog zakona). U ovom slu~aju, nije u pitanju potraìvanje iz ugovora u privredi, jer Vojska FBiH nije stupila u obligacioni odnos kao privredni
subjekt, pa se na ovakva potraìvanja do stupanja na snagu novog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br.27/98), kojim je propisana stopa kamate od 18% godi{nje, primjenjuju odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.list SFRJ", br.57/89) koji je preuzet, dakle po eskontnoj stopi NB BiH uve}anoj za 20%. Eskontna stopa za period od 15. 12.do 31. 12. 1996.g. iznosila je 20% godi{nje a stopa zatezne kamate u tom periodu 24%. Od 1. 1. 1997.g. do 6. 7. 1998.g. eskontna stopa je bila 10% godi{nje, a stopa zatezne kamate 12% godi{nje.
(Vs FBiH, P` - 274/99, od 23. 5. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 41)
3. Ugovor zaklju~en izme|u zdravstvene i privredne organizacije nije ugovor u privredi, pa zajmoprimac ne duguje kamatu ako nije izri~ito ugovorena.
4. Pod ugovorom u privredi u smislu ~lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima podrazumijeva se i ugovor zaklju~en sa subjektom koji po zakonu obavlja vanprivrednu djelatnost ako je propisano da moè obavljati i privrednu djelatnost, a ugovor je zaklju~en u obavljanju dozvoljene privredne djelatnosti ili u vezi sa tom djelatno{}u.
(Stav XXX zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 25. i 26. 11. 1986. - Bilten Vs BiH, 4/86 – str. 41)
^lan 26.
________________________
1. Smatra se da ugovor nije ni nastao, iako je prividno zaklju~en u formi pro- pisanoj za ovakav ugovor, ako je jedna od ugovornih strana potpisala pismeni ugovor, ne znaju}i {ta potpisuje, a me|u ugovornim strankama nije postignut sporazum o bitnim sastojcima ugovora te vrste.
2. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovornosti punova`no je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa.
(Vs FBiH, G`. 26/91, od 20. 7. 2001. – Bilten Vs FBiH 2/2001 – 31. Napo- mena: cjelovito obrazloènje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 72. ZOO)
3. Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moè prekinuti kad god ho}e
Iz obrazloènja:
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju tuìlac je vlasnik sporne nepokretnosti. U ku}i su za ìvota majke tuìoca ìvjeli tuèni koji su sa njom imali zaklju~en ugovor o doìvotnom izdràvanju. Predmet tog ugovora su bile pokretne stvari (ne i nepokretnost koja je predmet spora). Poslije smrti majke tuèni su nastavili da ku}u koriste. Sa tuìocem su vodili pregovore radi zaklju~enja ugovora o prodaji, ali ugovor nije zaklju~en. Tuèni ne èle da se dobrovoljno isele iz ku}e.
Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tu`beni zahtjev usvojen i kada su tuèni obavezani da se iz ku}e isele i nepokretnost tuìocu predaju u dràvinu oslobo|enu od lica i stvari.
Tuìlac je dokazao da je vlasnik stvari i da se tuèni nalaze u dràvini bez pravnog osnova. Zato on ima pravo na povra}aj stvari u smislu ~l. 3. i 37. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Prekarijalna dràvina tuènih ne vodi sticanju
nekog stvarnog ili obligacionog prava kojim bi se ograni~ilo pravo svojine tuìoca i stvorili uslovi za dalje kori{}enje nepokretnosti.
Okolnost da su stranke vodile pregovore u cilju zaklju~enja ugovora o prodaji su irelevantni za presu|enje ove parnice jer je ugovor u smislu ~lana 26. ZOO-a zaklju~en kad su se ugovorne stranke saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kod pro- meta nepokretnosti u skladu sa ~lanom 4. Zakona o prometu nepokretnosti zahtijeva se i forma javne isprave (ugovor mora biti pismen i potpisi ugovara~a ovjereni od strane suda). Po{to pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moè prekinuti kad god ho}e u smislu ~lana 30. ZOO-a to su neosnovani revizijski navodi u kojima se isti~e da saglasnost tuìoca u pogledu stanovanja prilikom pregovaranja ima odre|eno pravno dejstvo i da zato tuèni mogu nastaviti sa da- ljim kori{}enjem ku}e.
(Vs S, broj Rev. 1700/99 od 2. 12. 1999)
4. Nije sklopljen ugovor o najmu stana kada je rije~ o usmenom sporazumu koji me|u strankama nije ispunjen.
(Vs RH. Rev. 3130/93, od 22. 2. 1995. i Rev. 112/95 od 8. 6. 1995 – Izbor oduka 1/1996 – 118)
5. Ako usmeni sporazum stranaka o cijeni nepokretnosti ne odgovara cijeni izraènoj u punova`nom obliku ugovora o prometu nepokretnosti ugovor ne proizvodi pravno djejstvo.
Iz obrazloènja:
“Prema odredbu ~lana 9. stava 2. Zakona o prometu nepokretnosti, ugovor o prometu nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku, a potpisi ugovara~a ovjereni od strane suda.
Punovaàn je, u smislu ~lana 9. stava 4. istog zakona, i ugovor zaklju~en u pismenom obliku koji su potpisale ugovorne stranke i dva svjedoka koja su prisustvo- vala zaklju~enju ugovora, kao i ugovor zaklju~en u pismenom obliku koji je u cjelini ili prete`nom dijelu izvr{en.
Ugovor koji nije sa~injen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo (~lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti).
U pismenom obliku takvog ugovora mora biti ozna~ena cijena kao bitni element ugovora (~lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz sa- glasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stranke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izraènoj u propisanom obliku).”
5. Samoupravna interesna zajednica zdravstvene (sada: Fond – nap. a) za{tite nije zaklju~ila sa zdravstvenom organizacijom ugovor o lije~enju svog osiguranika time {to ga je uputila na posmatranje, a u uputnici naglasila da nema medicinske in- dikacije za lije~enje i da se osiguranik upu}uje radi sudske ekspertize, dok je istovre- meno parni~ni sud traìo od zdravstvene organizacije nalaz i mi{ljenje o smanjenju ìvotne aktivnosti osiguranika radi upotrebe u parnici za naknadu {tete.
7. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elemen- tom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izri~ito ugovoren.
8. Nije nastao ugovor o poklonu {tednog uloga kada je njegov imalac za ìvo- ta ovlastio tre}eg da u njegovo ime i za njegov ra~un podiè nov~ana sredstva radi podmirenja tro{kova ìvota.
(Vs BiH, Rev. 564/84, od 13. 12. 1984. – Bilten Vs BiH 1/85 - 2)
Obavezno zaklju~enje i obavezna sadrìna ugovora
^lan 27.
(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaklju~i ugovor, zainteresovano lice moè zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaklju~i.
________________________
1. Odredbe ~lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana obaveza zaklju~enja ugovora.
Ako je obaveza zaklju~enja ugovora predvi|ena samoupravnim sporazumom, a ugovorom zaklju~enim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u cjelini moè se u parnici zahtijevati uskla|ivanje ugovora sa samoupravnim sporazumom, ali samo u roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.
2. Odredbe samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatne stope o prelasku na promjenljive kamatne stope na devizne {tedne uloge gra|ana po~ev od 1. 7. 1986. godine ne mogu se neposredno primjenjivati ako je prije dono{enja ovog sporazuma ugovorena fiksna kamatna stopa i ako je poslije isteka teku}eg perioda oro~a- vanja do{lo do automatskog produènja va`nosti ugovora po kome je ugovorena fiksna kamatna stopa.
Iz obrazloènja:
Revident gubi iz vida da se ovdje radi o nov~anom depozitu, primljenom kao ulog na {tednju. Ovakav ugovorni odnos po svom sadràju obavezuje tuènu banku da, prema ugovorenim uslovima, izvr{i svoju obavezu. Pravna priroda ovog ugovora, ~ije zaklju~enje nije obavezno, niti mu je sadràj odre|en propisom (~l. 27. ZOO) ne dopu{ta njegovu izmjenu jednostranom izjavom volje, {to se odnosi i na ugovorenu fiksnu kamatnu stopu (~l. 133. – 138. ZOO) niti raskidanje samo voljom jedne strane. Prema tome u presu|enju ovog spora mora se po}i od na~ela izraènog u odredbi ~lana 262. stav 1. ZOO prema kojem je svaka ugovorna strana du`na obavezu izvr{iti savjesno i u svemu kako ona glasi, osim ako bi njegova odredba bila protivna prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obi~ajima. Ugovaranje kamatne stope od 12,5 odsto u konkretnom slu~aju nije bilo protivno ni jednom pravnom propisu niti javnom moralu i dobrim obi~ajima.
(Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993., Rev. 59/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 60/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 – 66)
3. Ne smatra se zaklju~enim ugovor o prodaji nepokretnosti u postupku javne prodaje samim prijemom obavijesti da je ponu|a~ izabran za kupca.
Iz obrazloènja:
âk i da je tuìlac u svojoj ponudi u cijelini prihvatio uslove javne prodaje, ne bi izme|u njega i tuènog do{lo do zaklju~enja ugovora ve} samim prijemom obavijesti da je izabran za kupca kao najpovoljniji ponu|a~, ve} bi, kako proizilazi iz odredaba ~lana 31. Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju nepokre-
tnosti u dru{tvenoj svojini, po zavr{enom postupku javne prodaje, sa najpovoljnijim ponu|a~em bio zaklju~en pismeni ugovor. Ako bi se i prihvatilo da zakon u ovom slu~aju obavezuje prodavca da zaklju~i ugovor, tada bi, u smislu ~lana 27. stav 1. Za- kona o obligacionim odnosima, kupac morao u parnici najprije zahtijevati zaklju~e- nje ugovora, a bio bi preuranjen tu`beni zahtjev za ispunjenje ugovora.
4. Punovaàn je izdava~ki ugovor koji zaklju~e autor {kolskog ud`benika sa ovla{tenim izdava~em iako ova (izdava~ka organizacija: nap. a) nije u~estvovala u postupku pripremanja za izdavanje i odobravanje ud`benika regulisanog ranijim zakonom.
5. Okolnost {to korisnik komunalne usluge (dimnja~arske) nije zaklju~io ugovor ne li{ava organizaciju udruènog rada prava da traì naknadu za izvr{enu uslugu iz predmeta njenog poslovanja.
(Vs BiH, P`. 463/83, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 57)
6. Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o priklju~enju potro{a~a na javni vodovod, okolnost da me|u strankama postoji spor o visini tro{kova priklju~enja ne osloba|a je njezine obveze.
“Po ocjeni ovog revizijskog suda, osnovan je revizijski razlog pogre{ne primjene materijalnog prava, jer nièstupanjski sudovi nisu imali na umu da je predmet tu`benog zahtjeva u stvari zahtjev za “obvezno sklapanje i obvezni sadràj ugovora” (sada ~l. 27. ZOO).“
(Vs H, Rev. 2168/86, od 1o. 6. 1987. – Psp 36 - 62)
7. O tu`bi kojom se zahtijeva da se tuèni obaveè na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tuìocem mora sud meritorno odlu~iti.
Iz obrazloènja:
Iz podnesene tu`be vidi se da tuìlac traì da se tuèni obaveè da sa tuì- ocem zaklju~i ugovor o odràvanju autobuske linije za prevoz putnika na odre|enoj relaciji.
Kada se tu`bom traì da se tuèni obaveè na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tuì- ocem, sud je nadleàn da meritorno odlu~i o postavljenom tu`benom zahtjevu, zbog ~ega se u ovoj pravnoj stvari tu`ba nije mogla odbaciti.
Tu`beni zahtjev upravljen na obavezu zaklju~enja ugovora me|u strankama bio bi osnovan samo ako su stranke zaklju~ile predugovor kojim su se obavezale na zaklju~enje odre|enog ugovora ili ako je zakonom (~lanovi 27. i 45. Zakona o obligacionim odnosima) predvi|ena obaveza zaklju~enja ugovora.
Izjava volje
^lan 28.
(1) Volja za zaklju~enje ugovora moè se izjaviti rije~ima, uobi~ajenim znacima ili drugim pona{anjem iz koga se sa sigurno{}u moè zaklju~iti o nje- nom postojanju.
________________________
1. Stranke mogu i pre}utno, duòm pasivno{}u, ispoljiti volju da raskinu ugovor, pa i kada je ovaj zaklju~en u pismenom obliku.
Iz obrazloènja:
“Svojim pona{anjem - tuènikovom kupovinom opeke kod drugog prodavca, te dugom pasivno{}u tuìoca, stranke su manifestovale volju da ugovor o prodaji ras- kidaju, a moè se, u smislu ~lana 28. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, i na ovaj na~in izjaviti volja za zaklju~enje, odnosno raskid ugovora”.
2. Pridràj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora.
Iz obrazloènja:
"Tako|er valja razjasniti kakvo pravno zna~enje ima utvr|enje prvostupanj- skog suda da je tuèniku bilo svjedno kakovu izjavu daje, jer da je mislio da }e sve strojeve, uklju~ivo i sada sporni kultivator, koristiti dok se tuìtelj ne vrati iz Njema- ~ke. Treba, naime, ocijeniti radi li se o slu~aju pridràja volje (reservatio mentalis). Takav pridràj volje, za kojega zna samo jedna st rana, ne izaziva pravnu nevaljanost posla koji je sklopljen. Mentalna rezervacija naime svjestan je nesklad izme|u volje i o~itovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ona uistinu ne}e, a druga strana za to ne zna. Pravni posao u takvom slu~aju nastaje i obvezuje strane onako kako je ugovor sklopljen (~l.28. Zako- na o obveznim odnosima), tj. u skladu s o~itovanjem, a ne pridrànom voljom. Su- protna strana, u ovom slu~aju tuìtelj, ne moè snositi nikakve {tetne posljedice zbog izjave volje koju je tuènik o~itovao na jedan na~in, a pritom svjesno mislio drugo."
(Vs RH, Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. – Izbor odluka 1994 – 44/108)
Pridràj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora.
(Vs RH. Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. – Izbor oduka 1994, str. 108)
3. Volja za raskidanje ugovora moè se izraziti rije~ima, uobi~ajenim znacima ili drugim pona{anjem iz kojeg se sa sigurno{}u moè zaklju~iti o njezinu postojanju.
(Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. – Psp 44 – 78)
Dozvola i odobrenje
^lan 29.
(1) Kad je za zaklju~enje ugovora potrebna saglasnost tre}eg lica, ova saglasnost moè biti data prije zaklju~enja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaklju~enja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano {to drugo.
________________________
1. Ni{tav je ugovor o zamjeni stanova u dru{tvenoj svojini zaklju~en bez saglasnosti davalaca stana na kori{}enje, koja nije nadomje{tena odlukom nadle`nog stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka moè traìti uspostavljanje prija{njeg stanja (da se vrati u svoj stan).
Pregovori
^lan 30.
(1) Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moè prekinuti kad god ho}e.
(2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaklju~i ugovor odgovara za {tetu nastalu vo|enjem pregovora.
(3) Odgovara za {tetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaklju~i ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje {tetu.
________________________
1. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zaklju~enja ugovora.
(Vs BiH, Rev. 51/8,7 od 15. 10. 1887.i P`. br 15/86, od 18. 10. 1986. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23)
2. Tro{kovi pokusnih snimaka (fotografija) mogu biti {teta zbog prekida pregovora ako je rije~ o tro{ku koji je o{te}enik opravdano poduzeo u o~ekivanju sklapanja ugovora o djelu ako postoji poslovni obi~aj ili je me|u strankama postojao do- govor o tome.
(Vs H, Rev. 70/88, od 28. 2. 1989. – Psp 46 - 66)
3. Strana koja je prekinula pregovore {to prethode sklapanju ugovora odgovara drugoj strani za {tetu samo ako je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili ako odustane od te namjere bez osnovanog razloga.
(Vs H, Rev. 928/88, od 20. 12. 1988. – Psp 43 - 67)
Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora
^lan 31.
(1) Ugovor je zaklju~en onog ~asa kad ponudilac primi izjavu ponu|enog da prihvata ponudu.
________________________
2. Onog ~asa kada je tuìlac primio dopis tuènog sa tekstom oglasa i konkur- sa radi objavljivanja, izme|u stranaka je zaklju~en ugovor (~lan 31. ZOO) – iz obra- zloènja odluke.
(Vs BiH, P`. 397/88, od 31. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 23) http://www.advokat-prnjavorac.com
Ponuda
^lan 32.
(1) Ponuda je prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen odre|enom licu, koji sadrì sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaklju~iti ugovor.
________________________
1. Ako ponu|eni prema uslovima ponude u odre|enom roku nije isplatio ponudiocu cijenu sadrànu u ponudi ne moè se smatrati da je ponuda prihva}ena i sklopljen ugovor o prodaji poslovne prostorije.
Iz obrazloènja:
Prihvatanje ponude je izjava volje ponu|enog kojom izraàva svoj pristanak na u~injenu ponudu. Da bi izjava o prihvatanju ponude dovela do nastanka ugovora, potrebne su tako|e odre|ene pretpostavke:
a) da izjava o prihvatanju ponude bude ozbiljna; b) da sadràj izjave o prihvatanju ponude u cijelosti odgovara sadràju ponude (tzv. komplementarnost prihvata sa ponudom); v) da prihvatanje ponude pravovremeno stigne ponudiocu i g) da prihvatanje ponude bude u~injeno u posebnoj formi ako zakon izri~ito zahtijeva takvu formu za sklapanje ugovora (~l. 38. st. 2. ZOO).
înjenice da je tuìlac podneskom od 17. 1. 1990. godine, a u vezi dopisa tu- ènog od 15. 1. 1989. godine, obavijestio tuènog da prihvata sva me|usobna prava i obaveze stranaka utvr|ena od strane tuènog odredbama ugovora od 25. 10. 1989. godine, da je na ra~un tuènog uplatio sav nov~ani iznos utvr|en ovim ugovorom u roku od dva dana od prijema pismena tuènog i da je tuìlac u prilogu dopisa od 17. 1. 1990. godine dostavio tuènom ~etiri primjerka ugovora od 25. 10. 1989. godine i na svim ovim primjercima ugovora stavio svoj potpis, same za sebe, ne zna~e da je tuìlac prihvatio ponudu i da je zaklju~en ugovor. Kada bi se i uzelo da pismeno od 15. 1. 1989. godine, zajedno sa tekstom izjave tuènog sadràne u ugovoru od 25. 10. 1989. godine na koje je tuèni stavio svoj pe~at i potpis, ~ini ponudu tuènog, ni u tom slu~aju se ne moè smatrati da je ponuda prihva}ena i da je sklopljen ugovor. Po stavu ovog revizijskog suda ne moè se smatrati da je ponuda prihva}ena i sklopljen ugovor ako udruìlac sredstava (ovdje tuìlac) kome je ponuda u~injena, osim izjave o prihvatanju ponude, nije prema uslovima ponude u odre|enom roku isplatio ponudiocu (ovdje tuènom) cijenu sadrànu u ponudi. U konkretnom slu~aju nije sporno da tuìlac nije u skladu sa ~l. 7. dostavljenog mu ugovora od 25. 10. 1989. godine isplatio tuènom cijenu do 8. 11. 1989. godine utvr|enu u ~l. 2. ovog ugovora, nego tek 17. 1. 1990. godine kada je ovaj nov~ani iznos potpuno obezvrije|en usljed galo- piraju}e inflacije, ta ~injenica je strankama bila poznata, usljed ~ega se ima uzeti da tuìlac nije prihvatio ponudu i da nije do{lo do zaklju~enja ugovora. Stoga tuìlac, po mi{ljenju ovog suda, ne moè s uspjehom traìti da se utvrdi pravna valjanost ugovora od 25. 10. 1989. godine, jer takav ugovor kako je naprijed istaknuto, izme|u ovih stranaka nije ni zaklju~en.
Po ocjeni ovog revizijskog suda pismeno tuènog od 15. 1. 1990. godine mo- glo bi predstavljati samo poziv tuìocu za pregovore radi zaklju~enja novog ugovora, na {to upu}uje i ~injenica da je tuèni sa~inio novi ugovor od 10. 1. 1990. godine i is-
ti dostavio tuìocu sa nazna~enjem nove cijene i novog roka za ispunjene obaveze isplate cijene.
(Vs RS, Rev. 25/95, od 17. 7. 1995. - Bilten 1/1999 – 51)
2. Obavje{tenje vlasnika stvari imaocu prava pre~e kupnje nema karakter ponude za zaklju~enje ugovora.
3. Ponuda koja ne sadrì bitne sastojke ugovora (u konkretnom slu~aju nomi- nalno izraènu cijenu) nije potpuna, pa nije ni podobna za prihvatanje.
4. Ne smatra se da je ponuda u~injena nosiocu prava pre~e kupnje ako mu nije uru~ena zbog toga {to nije zate~en na ina~e ta~no ozna~enoj adresi.
5. Ponuda odnosno prihvat ponude dani na poslovnom papiru obvezuju ponudioca odnosno ponu|enog, premda ih nije potpisala ovla{tena osoba, ako su ispu- njeni svi uvjeti predvi|eni Op}om uzancom za promet robom broj 21. (~lan 1107. stav 2. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas- tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. – Bilten Vs BiH 2/90 – 125)
6. Garantno pismo kojim se donosilac ovla{}uje da iznajmi i preuzme rent-a- car vozilo, pisano na memorandumu naru~ioca i potpisano od lica za koje je u tekstu navedeno da je direktor naru~ioca, te snabdjeveno pe~atom naru~ioca, predstavlja punova`nu ponudu za zaklju~enje ugovora o zakupu vozila.
7. Po{iljalac ne moè osporavati pravovaljanost ponude ili izjave o prihvatu ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera (Op}a uzanca broj 31. stav 3. u vezi sa ~lanom 1107. stav 2. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas- tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. – Bilten Vs BiH 2/90 – 126)
8. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 72. ZOO
Op{ta ponuda
^lan 33.
________________________
1. Javni natje~aj na kojem se poziva neodre|en broj osoba da podnesu ponudu za sklapanje pravnog posla ne zna~i op}u ponudu, ve} poziv da se podnese ponuda uz objavljene uvjete.
(Vts RH, P`. 595/94, od 28. 3. 1995. - Zbirka 3 - 21)
2. Vidjeti: odluku Vs BiH, P`. 397/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 31. ZOO.
Izlaganje robe
^lan 34.
________________________
1. Pla}anjem robe po cijeni koja je bila istaknuta u vrijeme prodaje kupac je u cjelini udovoljio svojoj obvezi pla}anja cijene, pa prodavatelj nema pravo naknadno zahtijevati razliku cijene bez obzira na razloge zbog kojih je propustio ura~unati ele- mente od kojih se formira cijena robe izloène na prodaju.
(Vs H, Rev. 2306/87, od 17. 5. 1988. – Psp 43 – 69)
Slanje kataloga i oglasa
^lan 35.
________________________
1. Oglas o prodaji nekretnine u dru{tvenoj svojini je samo poziv za davanje ponude radi zaklju~enja ugovora bez javnog nadmetanja, pa ugovor nije zaklju~en samim polaganjem traène kaucije i prihvatanjem objavljenih uslova za zaklju~ivanje ugovora.
2. Davanje oglasa u tisku ili na neki drugi na~in kojim se unaprijed nepoznate osobe pozivaju da u~ine ponudu pod objavljenim uvjetima, nije ponuda za sklapanje ugovora, nego poziv da se u~ini ponuda, koju davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali moè odgovarati za {tetu ako su se za to ostvarile sve zakonom predvi|ene pretpostavke.
(Vs H, Rev. 1781/87, od 7. 7. 1987. – Psp 46 – 67)
3. Ponudu koja je dana na oglas objavljen u tisku o davanju u zakup poslovnog prostora u dru{tvenom vlasni{tvu davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali moè odgovarati za {tetu ako se za to ispune sve zakonom predvi|ene pretpostavke.
(Vs H, Rev. 1323/87, od 24. 2. 1988 – Psp 46 – 68)
4. Javni oglas o udruìvanju sredstava radi dovr{etka izgradnje gra|evinskog objekta i prodaje posebnog dijela zgrade predstavlja poziv za prikupljanje ponuda, a ne ponudu za zaklju~enje ugovora, pa lice koje je prihvatilo uslove iz oglasa nije time zaklju~ilo ugovor ve} dalo ponudu za zaklju~enje ugovora. To lice ima pravo da traì naknadu {tete ako ono lice koje je objavilo oglas ne prihvati ponudu bez osnovanog razloga.
Dejstvo ponude
^lan 36.
________________________
Do kada ponuda obavezuje
^lan 37.
(1) Ponuda u kojoj je odre|en rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka.
(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatra}e se da je taj rok po~eo te}i od datuma ozna~enog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat po{ti.
(3) U slu~aju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude te~e od dana kad je pismo predato po{ti.
(4) Ponuda u~injena odsutnom licu, u kojoj nije odre|en rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponu|enome, da je ovaj razmotri, o njoj odlu~i i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.
________________________ 1. Ponuda – profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e-
nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku “odmah” i kada u njoj nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.
(Vs RCG, P`. 69/96, od 1. 4. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 33)
2. Visina naknade za eksproprisane nekretnine odre|uje se prema okolnostima u vrijeme dono{enja prvostepenog rje{enja o naknadi u slu~aju kad je biv{i vlasnik u upravnom postupku pristajao na niù naknadu.
3. Ako je ponuditelj u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje ponude, smatra se da taj rok te~e od datuma nazna~enog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predan po{ti.
(Ps H, P`. 746/90, od 19. 2. 1991. – Psp 48 - 114)
4. Ako je du`nik isplatio dug u valuti na koju obaveza ne glasi, a nakon prote- ka rokova za prihvat ponude povjerioca o noviranju obaveze, duàn je da isplati razliku u valuti na koju glasi obaveza, ako ispla}enim iznosom prera~unatim po kursu na dan pla}anja obaveze nije izmirena u cjelini.
(Vs BiH, P`. 493/86, od 22. 7. 1987. – 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 29) http://www.advokat-prnjavorac.com
5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, G`. 26/91, od 20. 7. 2001., citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 72. ZOO.
Forma ponude
^lan 38.
(1) Ponuda ugovora za ~ije zaklju~enje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je u~injena u toj formi.
(2) Isto vaì i za prihvatanje ponude.
________________________
1. Kada prodavac - dru{tveno pravno lice odlu~i da proda nepokretnost putem javnog nadmetanja, odnosno pismenog prikupljanja ponuda, i ako ga na to ne obavezuju zakonski propisi, ugovor o prodaji je punovaàn samo kada je u pismenom obliku postignut i sporazum o na~inu i uslovima pla}anja cijene.
Prihvatanje ponude
^lan 39.
(1) Ponuda je prihva}ena kad ponudilac primi izjavu ponu|enog da prihvata ponudu.
(2) Ponuda je prihva}ena i kad ponu|eni po{alje stvar ili plati cijenu, kao i kad u~ini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvr|ene izme|u zainteresovanih strana ili obi~aja, moè smatrati kao izjava o prihvatanju.
________________________
1. Kada se izlaganje robe s oznakom

Documents

O OBLIGACIONIM ODNOSIMA Federacije Bosne i Hercegovine i