Nova arheoakustička i - audiologs.comaudiologs.com/ozrenbilan/dio2.pdf · Zemlje, nose imena rimskih bogova, a astronomski i arheoakustički principu primjenjuju se u rimskoj arhitekturi

O. Bilan: Nova arheoakustička i arheoastronomska teorija Vestibula Dioklecijanove palače u Splitu II DIO

Holistički osvrt na Rimski imperij, znanost i gospodarstvo na prijelazu III i IV stoljeća

1 / 18

Nova arheoakustička i

arheoastronomska teorija Vestibula

i Dioklecijanove palače u Splitu

II dio - Arheostronomija Kratki holistički osvrt na Rimski imperij, znanost i gospodarstvo na prijelazu III i IV stoljeća

New Archaeoacoustics and Archaeoastronomy Theory: Vestibule and Diocletian's Palace in Split

A Short Holistic Overview of the Roman Empire, Science and Economy at the Turn III - IV Century

copyright©

Ozren Bilan 2014.

I dio /III III dio /III

A.Einstein What we have called matter is energy, whose vibration has been so lowered as to be perceptible to the senses. There is no matter. N.Tesla Želite li otkriti tajne svemira, razmišljajte o energiji, frekvenciji i vibraciji Rimska Nemo propheta in patria sua

Mnoge Dioklecijanove odluke bile su bez presedana u povijesti, a reforme su produžile život Rimskog carstva te dale smjer Bizantu koji je nastojao kontrolirao sve što mu je bilo u moći. Dioklecijan je dokazao da je sjajan administrator, ali nije ni

slutio da je arhitekt imperijalizma od IV stoljeća do danas.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/dio1.pdf




2 / 18

2 DIO I dio /III III dio /III Što su arheoastronomija i arheoakustika? Mjerenje vremena od pretpovijesti temelji se na položaju Sunca. Za vrijeme ljetnog solsticija, najduljeg dnevnog svjetla u godini, 21.06. Sunce zauzima položaj koji je najdalja točka u smjeru sjeverozapada, a za vrijeme zimskog solsticija, 21.12., je najkraće dnevno svjetlo u godini. Mnoge zgrade i strukture usmjerene su prema točki horizonta u kojoj se toga dana nalazi Sunce, pa sunčeva svjetlost prodire duboko u konstrukciju zgrade. To se događa samo jednom godišnje. Period između dvije pojave označava godinu dana, tj. isti položaj zemlje na ekliptici. To je način kojim se može provjeriti točnost kalendara koji određuje datume ceremonija i trajanje dužnosti političkih i vjerskih vođa. Kako bi odredili i izračunali pložaj Sunca, ljudi su mjerili vrijeme, pa su sve civilizacije gradile astronomski orijentirane zgrade ili konstrukcije. Arheoastronomija je relativno novija znanost koja proučava astronomsku orijentaciju drevnih građevina, koje se razlikuju s obzirom na geografsku orijentaciju prema kardinalnim točkama sjevera, istoka, juga i zapada. Ona proučava sagrađene strukture s ciljem otkrivanja posebnih svjetlosnih učinaka za vrijeme solsticija i ekvinocija, što su najvažniji astronomski događaji na planeti. Arheoastronomija znanstvenicima otkriva način kojim su drevni narodi razumijevali astronomske pojave, kako su ih koristili, te otkriva koju je ulogu imala astronomija u njihovoj kulturi. Suvremena astronomija je znanstvena disciplina, dok arheoastronomija predstavlja kulturološke i religiozne interpretacije nebeskih pojava drevnih naroda. Arhaeoastronomija je blisko povezana i sa povijesnom astronomijom jer koristi povijesne zapise vidljivih događaja i položaja raznih nebeskih objekata. Clive Ruggles je britanski astronom, arheolog i akademik, vodeća figura na području arheoastronomije i autor brojnih znanstvenih radova na tu temu. Ruggles je profesor emeritus Arheoastronomije u školi za arheologiju i drevne povijesti, Sveučilišta u Leicesteru. UNESCO ima popis arehostronomskih nalazišta Heritage Sites of Astronomy, koji možete prebaciti u računalo. Arhaeoastronomija primjenjuje čitav niz različitih postupaka pri otkrivanju i evidentiranju postupaka pri gradnji i orijentaciji objekata. Pri tome koristi geološka, geodezijska, arheološka, antropološka, astronomska, lingvistička, statistička i povjesna saznanja te matematičku teoriju vjerojatnosti. Nabrojeni znanstveni postupci su multidisciplinirani, a podaci pritječu iz raznih izvora pa je temeljni problem problem integracija raznih podataka u koherentni i argumentirani znanstveni iskaz. Arheoastronomija upotpunjuje arheologiju krajolika i kognitivnu arheologiju jer materijalni dokazi o razumjevanju astronomije drevnih naroda objašnjavaju način integracije krajolika u znanja i vjerovanja različitih kultura o prirodnim ciklusima. Primjeri za to su npr. majanska astronomija i povezanost s poljoprivredom. Drugi primjeri povezuju ideje i saznanja o prirodi i krajoliku, a potom u prometnice i oblike naselja ugrađuju kozmički red i harmoniju, npr. majanski urbanizam s radničkim četvrtima. Više o ovome možete pročitati na: Arheoakustički učinci u arhitekturi drevne civilizacija Maja i antičke Grčke sa primjerima i akustičkom analizom: Matlab, Adobe Audition, Arta i Ripple Harvard Falstad (akustička analiza učinka jeke kvecala, kišnih kapi i akustike teatra u Epidaurusu) Arheoakustičke pojave u podzemnom hramu Hypogeum Hal-Saflieni na Malti Arheoakustičke pojave Maeshowe Arheoakustičke pojave Newgrange s novom teorijom: dio petroglifa predstavlja korisničke upute Arheoakustičke pojave Chavín de Huántar Arheoakustičke pojave Gobekli Tepe. Nova teorija: Kodira li Gobekli Tepe, oblikom, položajem i usmjerenjem, najsjajniju zvijezdu sazvježđa Bika – Bikovo oko – Aldebaran?

Arheoakustika je znanost koja koristi akustička proučavanja i analize kao metodološki arheološki pristup. Te spoznaje povezane su s neurološkim djelovanjem zvuka na ljude što se detaljno proučavalo. Dr. I. Cook je direktor UCLA Laboratory of Brain, Behavior and Pharmacology, profesor psihijatrije i biobehavioralnih znanost na David Geffen School of Medicine na UCLA i direktor Unipolar Depression Research Semel Instituta. U časopisu Time and Mind: The Journal of Archaeology Consciousness and Culture Volume I—Izdanje I ožujak 2008 str. 95–104 objavio rezultate



http://www.international.icomos.org/world_heritage/WH_Committee_34th_session_Brasilia/ICOMOS_IAU_Thematic_Study_Heritage_Sites_Astronomy_2010.pdf

http://www.international.icomos.org/world_heritage/WH_Committee_34th_session_Brasilia/ICOMOS_IAU_Thematic_Study_Heritage_Sites_Astronomy_2010.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/kukulkan.pdf


http://www.audiologs.com/ozrenbilan/hypogeum.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maeshowe.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/newgrange.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/chavin.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/gobekli.pdf




3 / 18

eksperimenta Ancient Architectural Acoustic Resonance Patterns and Regional Brain Activity u kojemu zaključuje da frekvencija od 110 Hz mijenja mjesto aktivnost korteksa koje se naglo premješta. To ima za posljedicu deaktivacije centra za jezik i govor uz privremeni pomak aktivnosti korteksa s lijeve ne desnu dominaciju, povezanu s emocionalnim procesima. Nadalje, u znanstvenom članku Archaeoacoustics analysis and ceremonial customs in an ancient hypogeum u broju od listopada 2013 (Volume 3, br 10: 803-814) znanstvenog časopisa Sociology Study, ISSN 2159-5526, autori P. Debertolis i N. Bisconti sa Odjela za medicinske znanosti sveučilišta u Trstu i Sieni analizirali su arheaoakustička svojstva drevnih hypogeuma. Analiza Hypogeuma na Malti ii Cividale del Friuli Hypogeuma, dokazala je postojanje tehnologije koja djeluje na ljudsku emocionalnu sferu. To dokazuje da su graditelji Hypogeuma imali znanje kako izvesti i primijeniti procese kako bi djelovali na sudionike rituala. Dakle, prije više od 5600 godina drevni narodi su poznavali akustiku i neurologiju u tolikoj mjeri da su pjesmom i govorom mogli djelovati na psihu ljudi. Članak je dostupan ovdje. Hypogeumi su vjerojatno korišteni u Rimsko doba kao mitreumi. Samo 20% mithraeuma je bilo svrhovito izgrađeno jer su tajna društva koristila tajne lokacije za svoje rituale. Arheoakustika pomaže proučavanju arheoloških nalazišta i pronađenih artefakta jer se mnoge drevne kulture proučavaju oralno i slušno, pa se akustičkim pristupom produbljuju spoznaje; npr. daje objašnjenja mjesta i nastanka špiljskih paleolitičkih slika. International Study Group on Music Archaeology (ISGMA), koja analizira arheoakustiku, smještena je u Orijentalnom odjelu njemačkog Arhaeološkog Instituta u Berlinu i odjelu Etnomusikologije u Etnološkom muzeju u Berlinu. U Velikoj Britaniji, Acoustics and Music of British Prehistory Research Network predvode dr. Rupert Till i dr. Chris Scarre, te prof. J. Kang sa Sveučilišta u Sheffieldu.

Rimska astronomija, astrologija, arheoastronomija i arheoakustika Najstariji popis zvijezda iz antičkog doba pripisuje se Ptolemeju iz Aleksandrije, koji je grupirao 1022 zvijezde u 48 sasvježđa. Katalog je nastao u II stoljeću. Iako Ptolemejev Almagest ne uključuje zviježđa vidljiva sa južne hemisfere, ipak predstavlja temelj suvremenog popisa 88 sazviježđa koji daje International Astronomical Union. Utjecaj rimske i grčke kulture u njima se neposredno očituje jer su svi mitovi, vezani za zvijezde, datirani u antičkoj Grčkoj, a danas koristimo latinska imena. Naravno, starije civilizacije također su poznavale ove zvijezde, posebno asirska, babilonska, perzijska, egipatska pa sve do 20 hramova starih 12000 godina u Gobekli Tepe, smještenih na geoglifima bika, koji su arheoastronomski orjentirani prem zviježđu Taurus. Vidi npr. Arheoakustičke pojave Gobekli Tepe. Nova teorija:

Kodira li Gobekli Tepe, oblikom, položajem i usmjerenjem, najsjajniju zvijezdu sazvježđa Bika – Bikovo oko – Aldebaran?

Gotovo svi grčki hramovi su orijentirani na istok, dok rimski hramovi nemaju konzistentnu orjentaciju sve do Aurelijanove reforme koje je proglasila 25. prosinca praznikom novog boga nastalog stapanjem s Mitrom - Sol Invictus. Rimska astronomija bila je pragmatične prirode usko povezana s proročanstvima i astrologijom. Najviši domet rimske astronomije je julijanski kalendar. Razvio se iz zemljoradničkih ciklusa, a formalizirao se urbanizacijom rimskih naselja. U početku se kalendar temeljio na mjesečevim fazama ali je takav način mjerenja zapao u probleme. Kasnije je mjesečev kalendar zamijenjen solarnim koji je godinu dijelio na 12 mjeseci, potpuno neovisnih o mjesečevim fazama. Astronomija je imala vrlo veliku ulogu u životu Rimljana. Pronađeni udžbenici i upute pokazuju da su geodeti, zaposleni u svim provincijama imperija, trebali izvrsna astronomska znanja. Trgovački brodovi orijentirali su se po zvijezdama, a za njihovu plovidbu stari Grci su konstruirali svršeno analogno računalo iz Antikitere. Mehanizam iz Antikitere je složen mehanički uređaj koji je služio za predviđanje

položaja planeta, Sunca i Mjeseca, a drži se prvim analognim računalom.

http://www.davidpublishing.org/DownLoad/?id=15242



http://public.mpiwg-berlin.mpg.de/antikythera/node/12



4 / 18

U cijelom Carstvu bili su istaknuti sunčani satovi; samo u Pompejima ih je bilo više od 30. Astrologija, iznimno popularna među Etruščanima i antičkoj Grčkoj u rimskom carstvu početno nije bila dobro primljena. Javljanjem misterioznih kultova Isis i Mitre, stoljeće prije pojave Dioklecijana, astrologija postaje izuzetno popularna. Kad se Rimski republikanski sustav počeo raspadati, zbog sveobuhvatne krize, raste veliki broj kultova kojima u centru nisu socijalni stavovi, nego individua. Astralne religije temeljene na kultu Sunca, prihvaćaju mnogi ljudi. Objektom neposrednog štovanja – postaje samo Sunce. Dioklecijan je vjerojatno bio pripadnik Mitraizma i štovao je Sol Invictus i Mitru.

RIMSKA BOŽANSTVA

Pol planet božanstvo opis

1 Merkur Krilati glasnik rimskih bogova, bog trgovine, putovanja i lopova

Najbrži planet jer se okrene oko Sunca za 88 dana

2 Venera Rimska boginja ljubavi i ljepote Jedan od najsvjetljijih objekata na noćnom nebu vrlo lijepog izgleda

3 Zemlja Nije imenovana ni po jednom bogu Jedini planet koji nema mitološko ime. Iako je 2/3 planeta more, dobio je ime po zemlji.

4 Mars Rimski bog rata Crvena boja planeta podsjećala je drevne narode na bitke i krv.

5 Jupiter Bog rimskih bogova Najveći od devet planeta

6 Saturn Rimski bog poljoprivrede i agrikulture

Saturn je Jupiterov otac u Rimskoj mitologiji, a nalazi se do Jupitera

7 Uran Saturnov otac, bog neba i nebesa u rajskom smislu

Uran je susjed Saturna

8 Neptun Rimski bog mora Neptun je plave boje

9 Pluton Rimski bog podzemnog svijeta Može postati nevidljiv

Jupiter, Lat. Iuppiter; gen. Iovis ili Jove; predstavlja mitskog boga svih bogova, boga neba i munje. Jupiter je vrhovno božanstvo Rimske državne religije u doba Republike i Imperije, sve do javljanja kršćanstva. U rimskoj mitologiji Jupiter je pregovarao s drugim rimskim kraljem, nakon Romula, Numom Pompilijem, kako bi utemeljili principe rimske religije. Zanimljivo je da tradicija Dogonskog naroda u Maliju, stara 4500 godina, opisuje nebesko besmrtno duhovno biće, amfibiju, koje dolazi s drugog planeta, a naziva se Nummo. Jupiter se najčešće poima kao nebeski bog koji se identificira munjom. Primarna sveta životinja mu je orao koji postaje najčešći simbol rimske vojske, sve do današnjih dana. Oba simbola se najčešće kombiniraju tako da predstavljaju božanstvo u obliku orla koji u pandžama drži munje. Sveto

stablo mu je hrast. Simbol Jupitera je . Astrološki ili planetarni sedmodnevni tjedan počeo je svoj pohod u perzijskoj teologiji, da bi krajem I stoljeća bio u uporabi cijelim Mediteranom. Iako je već Imperator August prepoznao sedmodnevni tjedan, u Rimskom Imperiju nastavio se usporedno koristiti drevni trgovački kalendar sve dok ga imperator Konstantin nije ozakonio sedmodnevni tjedan. Svi planeti koje danas poznajemo, osim Zemlje, nose imena rimskih bogova, a astronomski i arheoakustički principu primjenjuju se u rimskoj arhitekturi. Iz astronomije potječu i imena dana u tjednu. Najstarija saznanja o sedmodnevnom tjednu, povezanim s nebeskim tijelima, nalazimo u naslovu izgubljenog Plutarhovog (46-120) djela Zašto se dani nazvani po planetima broje različito od stvarnog poretka ?



5 / 18

Zaista, ako pogledamo dane sedmodnevnog tjedna, uvidjeti ćemo da su dani dobili imena po nebeskim tijelima, ali raspored dana ne odgovora rasporedu planeta. Usporedi: ned pon ut sr čet pet sub Sun Mon Tue Wen Thu Fri Sat Sunce Mjesec Mars Merkur Jupiter Venera Saturn Zašto sedam dana koji su dobili imena prema nebeskim tijelima nazvanim po grčkim bogovima i boginjama imaju ovakav raspored? Raspored dana ne odgovara heliocentričnom sustavu planeta. Heliocentrični sustav ima ovakav raspored: Sunce Merkur Venera Mjesec Mars Jupiter Saturn ned sr pet pon ut čet sub Međutim, to nije raspored dana u tjednu. Geocentrični sustav, sa zemljom u sredini daje slijedeći raspored: Mjesec Merkur Venera Sunce Mars Jupiter Saturn pon sr pet ned ut čet sub Ni to nije redoslijed dana. Poredamo li nebeska tijela po veličini također nemamo raspored dana u tjednu jer redoslijed dana u tjednu ne prati ni heliocentrični ni geocentrični sustav niti veličinu planeta. Jedan odgovor nalazi se u kultu sunca koji kaže da je sunce slava u centru koja stoji između Solomonovih stupova - koji odgovaraju dvama astrološkim entitetima Jarca i Raka, kojima vladaju Saturn i Mjesec. S lijeva su Jupiter i Venera, a s desna se nastavljaju Mars i Merkur. Tako dobivamo redoslijed dana u tjednu. Planet hr. JUPITER VENERA SATURN SUNCE MJESEC MARS MERKUR lat. JUPITER VENUS SATURN SOL LUNA MARS MERCURIUS Dan ČETVRTAK PETAK SUBOTA NEDJELJA PONEDJELJAK UTORAK SRIJEDA Simbol

☿

Znak STRIJELAC VAGA JARAC RAK OVAN BLIZANCI Značenje DUH ŽENA KARIJERA DIJETE DOM MUŠKARAC SVIJEST

Menora, od hebr. měnōrāh: svijećnjak, je sedmokraki svijećnjak u svetištu zavjetnoga šatora; simbol židovstva, a sastoji se od po tri kraka u nizu s lijeve i desne strane središnjega stupa svijeće – poput 7 dana u tjednu. Naziv se upotrebljava i za svijećnjake Salamunova hrama. Svakom kraku menore pripada jedan dan, a srednjem nedjelja. Na Titovu slavoluku u Rimu (koordinate: 41°53′27″N 12°29′19″E / 41.890717°N 12.488585°E), počasnom luku iz 1. stoljeća, vide se obredni predmeti Izraelaca, a među njima i sedmokraka menora. Prema astrološkom, pseudoznanstvenom sustavu proricanja, Saturn kojim upravlja Jarac, povezuje se (krakovima menore) sa Mjesecom kojim upravlja Ovan; Venera kojom uporavlja Vaga povezuje se sa Marsom kojim upravlja Ovan. Konačno Jupiter, kojim upravlja Strijelac povezuje se sa Merkurom kojim upravljaju Blizanci. Dakle, s lijeve strane imamo redom simbole: duh, ženu i karijeru, desno dom, muškarca i svijest, a u sredini je dijete Sunca - Lav.



6 / 18

Menora i redosljed dana u tjednu predstavljaju dualistički princip suprotnosti. Je li ovaj astrološki sinkronitet samo slučajnost? Drugo, vjerojatnije, objašnjenje je u tome što su, kao i svi ostali drevni narodi na Mediteranu, Rimljani vjerovali da svakim danom u tjednu upravlja drugi bog – ukupno sedam bogova po kojima su planeti i dani dobili ime. Na pitanje zašto dani nemaju redoslijed kao i planeti odgovor se nalazi u činjenici da sedam rimskih bogova nisu upravljali samo svakim danom, nego i svakim satom. Rimski povjesničar Cassius Dio je to objasnio na slijedeći način: Ako počinjete brojati sate po noći, pridijelit ćete prvi sat Kronosu-Saturn, slijedeći Zeusu-Jupiter, treći Aresu-Mars, četvrti Suncu-Helios, peti Afroditi-Veneri, šesti Hermesu-Merkuru, a sedmi Seleni-Mjesec… itd. Ponovite li proces u slijedeća 24 sata, ustanovit će te da će prvi sat slijedećeg dana početi sa Suncem, a ako nastavite postupak i u slijedeća 24 sata, vidjet će te da će prvim satom trećeg dana upravljati Mjesec. Nastavite li postupak, svaki dan će početi pripadajućim božanstvom. (Redosljed dana u tjednu) je onda tradicija. History of Rome, XXXVII, 19.1-3 U astronomiji su najvažniji datumi vezani za položaje sunca koji određuju najduži dan i najdužu noć, te jednak dan i noć. To su zimski i ljetni solsticij 21.12. i 21.06 te ekvinociji 21.03. i 23.09. Najpoznatiji i najstariji hramovi na svijetu projektirani su prema arheoastronomskim principima. Od ova četiri datuma, ljudima je oduvijek bio najvažniji zimski solsticij 21.12. jer je je zemlja najdalje od sunca i kada priroda simbolički umire. Vidi: Arheoakustički učinci u arhitekturi drevne civilizacija Maja i antičke Grčke sa primjerima i akustičkom analizom: Matlab, Adobe Audition, Arta i Ripple Harvard Falstad (akustička analiza učinka jeke kvecala, kišnih kapi i akustike teatra u Epidaurusu) (PDF 6238KB) Arheoakustičke pojave u podzemnom hramu Hypogeum Hal-Saflieni na Malti (PDF 1870KB) Arheoakustičke pojave Maeshowe (PDF 873 KB) Arheoakustičke pojave Newgrange s novom teorijom: dio petroglifa predstavlja korisničke upute (PDF 1793 KB) Arheoakustičke pojave Gobekli Tepe. Nova teorija: Kodira li Gobekli Tepe, oblikom, položajem i usmjerenjem, najsjajniju zvijezdu sazvježđa Bika – Bikovo oko – Aldebaran?(PDF 1304KB)

Prisjetimo se, Dioklecijan je rođen 22.12.244., dan nakon solsticija, 17.12. bile su Saturnalie, a 25.12. bila je rimska proslava Dies Natalis Solis Invicti. Povjesničari i arheolozi Cumont, Seston, Vermaseren, Turcam, Baynes, Simon, Clauss i Bianchi su sigurni da su Tetrarsi, posebno Dioklecijan aktivno podržavali mitraizam ili su bili članovi kulta, isključivo iz političkih razloga. Imperijalna potpora kultu izražena je 307. kada je odlukom Dioklecijana, Galerija i Licinija rekonstruiran mithraeum u Carnumtumu i posvećen Mitri. Na ploči se Mitra opisuje kao fautor imperii - slobodno prevedeno: gospodar zaštitnik imperija. Carnuntum se nalazi između današnjih gradova Bad Deutsch-Altenburg i Petronell, otprilike 40 km nizvodno Dunavom od Beča (rimska Vindobona). Ime Carnuntum je ilirskog podrijetla, a označava keltsku brdsku utvrdu oppidum. Dolaskom Rimljana, raseljeni stanovnici napravili su općinu municipium. Rimljani su im uveli nove navike i prakse Carstva poput štovanja kulta Mitre, bliskoistočnog Boga svjetla i plodnosti.



http://www.audiologs.com/ozrenbilan/hypogeum.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maeshowe.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/newgrange.pdf





7 / 18

Tako M. Clauss u The Roman cult of Mithras, piše: Prije svega potrebno je spomenuti odluku Tetrarha iz 308. Prigodom zasjedanja u Carnuntum Pannonia Superior, Dioklecijan, tada umirovljen, zajedno s vladajućim imperatorima, Iovii et Herculii religiosissimi Augusti et Caesares, odlučili su na oltar Mitri kao svom fautor imperii, zaštitniku njihovog carstva, odati izraze razumijevanja koje bog već dijeli stoljećima svim Mitraistima. U skladu s tim, Tetrarsi su renovirali Mithraeum III u Carnuntumu. Muzej u Carnuntumu čuva rekonstruirani Mithraeum (Mitrin hram) na čijem ulazu je statua lava (dijete Sunca). Unutar špilje koja simbolizira svemir, stoji hram koji rekreira legendarnu bitku Mitre i zlog duha. Kult Mitre izuzetno je bio raširen među rimskim vojnicima u periodu od II do IV stoljeća. Legionarski Mithraeumi gradili su se od Sirije do Hadrijanova zida u Britaniji.

U članku ASA možemo pročitati: Tetrarsi, posebno Dioklecijan i Galerius, bili su članovi kulta Mitre ili su aktivno podupirali mitraizam, isključivo iz političkih razloga. Imperijalna potpora kultu vidljiva je 307. Nakon odluke Dioklecijana, Galerija i Licinija da obnove mithraeum u Carnuntumu i posvete ga Mitri. To je jedini poznati zapis službene imperijalne potpore božanstvu, različitom od službene tetrarhijske ideologije. Ono što čini spomenik još zanimljivijim je opis Mitre kao fautor imperii, tj. zaštitnik carstva. Iako takvo određenje može navesti da su imperatori bili cultores Mithrae, to ne mora biti istina. Potpora elite bez stvarnog učešća bila je vrlo rašireni fenomen mitraizma. Ovdje bi dodali da je kult Mitre bio tajno društvo muške braće. Službeni rimski kult Sol Invictus, na prvi pogled se čini kao odvojen od Misterija Mitre. Kult Sol Invictus je bio javni spektakl, javno otvoreno slavlje. Za razliku od njega, Mitraičke misterije su slavila bratstva rezervirana samo za muške članove. Društva su djelovala u tajnosti, u malim tajnim kapelama kulta, neki kažu, sve do danas. Prisjetimo se arheoakustike; samo muški glas može pobudi rezonancije hrama na 110 Hz koje mijenjaju aktivnost korteksa – ženski glas je u potpunosti neučinkovit. Pa ipak, dva aspekta rimskog obožavanja Sunca se nadopunjuju. U ranom carstvu Rim je doživio neuspjeh u otvorenoj podršci mitraizmu što je možda poslijedica perzijskih korijena s kojim je Rim stalno ratovao. Međutim, kult Sol Invictus, kojeg je praticiralo kasnije carstvo, ne samo da duguje Mitri, nego proizlazi neposredno iz mitraizma – Mitra i Sol Invictus se stapaju.

Sol Invictus s zrakama Sunca, desno, a Mitra s frigijskom kapicom i psom (Sirius) izvodi tauroktoniju u sredini.

Dolje, novi bog, stopljen s Mitrom – Sol Invictus

http://eprints.soton.ac.uk/345183/1/AJA1131_06,%20pdf%20article.pdf



8 / 18

U početku, Mitra se razlikuje ili je čak suparnik boga sunca Sol; s vremenom su dva božanstva postali saveznici i suradnici, a na kraju se stapaju u sveobuhvatnom nepobjedivom bogu kulta Sunca. Proces koji je počeo u helenističkom svijetu, stapanjem Mitre s Heliosom, Apolom, a možda čak i Perzejom, u rimskom svijetu se nastavlja. Identitet Mitre, spaja se u nepobjedivog Sol Invictusa. Sol Invictus je bio službeni bog kasnog Rimskog imperija i zaštitnik vojske. 274. imperator Aurelian ustoličuje službeni kult pored tradicionalnih rimskih kultova. Novi bog pojavljuje se na kovanicama Konstanina I. Posljednja inskripcija Sol Invictus datira iz 387. U vrijeme solsticija 25.12. bila je Rimska proslava Dies Natalis Solis Invicti (Rođendan Nepokorenog Sunca). Galerijusova majka Romula, bila je Kibela u mitraeumu u Felix Romuliani, a Dioklecijanova palača imala je Kibelin hram. Rimski kontekst neba, naslijeđen je od grčke astronomije koja je podupirala geocentrični sustav sa Zemljom u centru svemira. Oko zemlje su se okretali Mjesec, Sunce i planeti. Vanjski rub svemira predstavljen je idealnim tijelom – kuglom, u kojoj su zvijezde grupirane u sazvježđa. Ideja nebeskog podrijetla i sudbine duše te divljenje prema zvijezdama ulazi u grčki i rimski svijet učenjem stoicizma. Razvojem filozofije u religiju, neoplatonisti i neopitagorejci pokazuju interes za astronomiju pa zaključuju kako je cijeli svijet u skladu jer se nebeska tijela kreću u istom redu kao i ljudski životi. Ti stavovi širom otvaraju vrata utjecaju astrologije. Zvijezde postaju, od subjekta znanstvenog proučavanja, mistični objekti obožavanja. Proces kulminira u doba Dioklecijana, krajem III i početkom IV stoljeća. Simbolizam pogrebnih mauzoleja i palača tada dobiva astrološki značaj s ciljem spasenja duše i reinkarnacije. Najpoznatiji rimski objekti koji uključuju arheoastronomsko projektiranje su: Nekropola u Sovanu s Ildebrandovom grobnicom (Grosseto, Italija), stara 2400 godina posjeduje koridor dromos orijentiran prema suncu u zori zimskog solsticija kada je zemlja najudaljenija od sunca. Nekropolu je otkrio 1943. Ainsley, a Ildebrandova grobnica je otkopana 1924. Mauzolej ekvinocija na Via Appia u Rimu, orijentiran je prema ekvinociju tako da sunčeve zrake, koje ulaze kroz poseban prozor, točno osvjetljavaju centar prostorije. Horologium Augusti Imperatora Augusta je gigantski sunčev sat smješten na Campus Martius u rimu, koji je kao gnomon imao egipatski obelisk, koji se sada nalizi na Montecitoriu. Za vrijeme ekvinocija sjena je pokazivala Ara Pacis. Prema nedavnom otkriću, izgleda da je sunce bilo usmjereno prema vrhu obeliska na dan posvećen Apolu. Zahvaljujući ovom sunčevom satu velike točnosti, imperator August je mogao ispraviti pogrešku kalendara zbog prijestupne godine koju je uveo Cezar na prijedloge astronoma iz Aleksandrije.

Ulaz u Jupiterov hram Dioklecijanove palače – naglašeni su Sol Invictus

(Mitra) s zrakama sunca na glavi, orao s munjama - Jupiter, te dvije maske (?)

lijevo i desno od orla, koje nalazimo i u mitreumima. Orijentacija maski,

prema O. Bilan , označava život i smrt



9 / 18

Villa Jovis na Kapriju Imperatora Tiberija, sagrađena 14. god. i Neronov Domus Aurea u Rimu sagrađena 64. god. bile su astronomski usmjerene prema ekvinociju. U Villi Jovis panoramski Hemycicle je bio usmjeren prema točki u kojoj Sunce izlazi na ekvinociju. Hadrijanova Villa na Tivoliju ima astronomski usmjerene zgrade Roccabruna i Accademia. Obje su smještene na Esplanadi Accademie, koja je najviša terasa Ville. Orijentacija im je duž osi koja povezuje točke u kojima Sunce izlazi i zalazi na zimskom solsticiju i gdje zalazi na ljetnom solsticiju. Te dvije točke su točno na 180⁰. U zoru zimskog solsticija i u sumrak ljetnog solsticija Sunce osvjetljava zgradu Accademia cijelom dužinom. Sunčane zrake prodiru, stvarajući svjetlosni put koji prolazi kroz čitav niz vrata centriranih na istoj osi. Fenomenu prethode efekti svjetla koje stvaraju prozori na gornjem katu u Apolonovom hramu, jer usmjeravaju točke svjetla u centar prostorije. Hram Apolona, prikazuje tzv. Ples sati, jer se sunčeva zraka kreće tako da osvjetljava različite panele u različita doba dana. Video. Točke svjetlosti su tako precizno centrirane da to ne može biti slučajnost. Accademia nije otvorena za posjetitelje ali može se vidjeti snimka. U Roccabruni se odigrava slična pojava koja uključuje donji kat, u kojem je kupola sačuvana i gornji kat, gdje je bio Dorski hram koji se srušio. U zoru na zimski solsticij Sunce se poravna s glavnim ulazom hrama, a na zimski solsticij, Sunce se postavi točno u centar prozora sa suprotne strane. Oko ljetnog solsticija, 21. lipnja, Sunce se postavi u centar glavnog ulaza Roccabruna, a njegove zrake ulaze u prolaz, postavljen iznad vrata. Kroz njega se projicira zraka sunčeve svjetlosti unutar kupole iznad niše okrenute ulazu, u kojoj je bila statua. Vrlo tanka zraka svjetla pomalo se kreće unutar kupole i opisuje luk. U trenucima dok Sunce zalazi njena boja promijeni se u crvenu i lagano se ugasi. Igra svjetla traje više od sat vremena, a vidljiva je samo dva dana prije i dva dana poslije ljetnog solsticija, kada sunce dosegne najdalju točku u smjeru sjeverozapada. Video. Pantheon u Rimu Daleko najpoznatija rimska građevina s arheoastronomskom orijentacijom je Pantheon u Rimu, kojeg je renovirao Imperator Hadrian iste godine dok je gradio svoju Villu u Tivoliju (117-123). Hadrian je bio najobrazovaniji rimski imperator i arhitekt. U podne Sunce prodire kroz veliki kružni otvor na vrhu kupole okulus, pa sunčeve zrake, ovisno o godišnjem dobu, imaju različite kuteve i smjer. Na ekvinocij 21.ožujka i 23.rujna, Sunce sjaji kroz otvor iznad vrata osvjetljujući pod trijema ispred zgrade. Na 21.travnja, Dies Natalis Rima, sunčeve zrake prodiru ravno kroz glavna vrata, da bi na ljetni solsticij 21.lipnja, projicirale ogromni krug svjetla promjera 9 m na pod Pantheona.

U Roccabruni i Accademi pronađene su figure koje se idealno podudaraju sa poveznicom Isis/Fors Fortuna i Oziris/Dionizije. U Roccabruni je pronađeno postolje svijećnjaka sa

simbolima koji prikazuju Isis i glazbeni instrument sistrum, Egipatsku klečeću figuru i zmije

http://www.youtube.com/watch?v=OOM-2eSe5n0

http://www.youtube.com/watch?v=NuJOg_hKHUk

http://www.youtube.com/watch?v=EKMcHXfjhI4



10 / 18

Ljetni i zimski solsticij su dva ključna datuma za ove zgrade, a povezane su sa dvije najveće svetkovine rimskog kalendara. Za vrijeme ljetnog solsticija slavila se drevna boginja Fors Fortuna, koju su Rimljani identificirali s Egipatskom boginjom Isis. Nazivali su je Boginja sudbine i vremena, Boginja obilja i plodnosti i Zaštitnica mrtvih. Njena svetkovina bila je za vrijeme najsvjetlijih, najtoplijih i najdužih dana u godini kada priroda posvuda cvjeta. Za vrijeme zimskog solsticija slavila se Saturnalia, najvažniji praznik u rimskom kalendaru. Slavljenje uključuje noćna bdijenja, gozbe i darivanje. Povezan je s ritualima prolaska Stare i dolaska Nove godine te prividne smrti prirode za vrijeme najkraćih, najhladnijih i najmračnijih dana u godini.

Iako Isis predstavlja i Novu godinu, Saturnalie su kasnije povezane s kultom Dionizija, koje se povezuje s Ozirisom, mužem boginje Isis. U drevnom magičnom mitu, Isis magičnim moćima omogućava povratak sunčevog broda na kurs i tako omogućava Suncu ponovni izlazak nakon najkraćeg dana u godini. Dakle, Isis upravlja Suncem. Sunce daje život sunčevom sustavu i planeti Zemlji, a Isis je Sunce iza Sunca, ona je svemoćna jer upravlja svemirom. Detaljni opisi sa velikim brojem slika rimske arheoastronomije i arheoakustike s videom. Felix Romuliana Gamzigrad, latinski: Felix Romuliana, nalazi se južno od Dunava, u blizini grada Zaječara. U Gamzigradu su ostaci ogromnog rimskog kompleksa Felix Romuliana s kraja 4. Stoljeća koja ima 20 obrambenih kula. Jedan od najvažnijih kasnorimskih lokaliteta u Europi osnovao je i izgradio tetrarh Galerije, zet velikog cara Dioklecijana, suprug Dioklecijanove kćeri Valerije. Započeo je izgradnju 289., nakon pobjede nad Perzijancima, točno na mjestu svog rođenja. Ime palači, Felix Romuliana dao je u spomen svoje majke Romule, svećenice kulta Kibele. U Gamzigradu su mauzoleji Romule i Galeriusa, a u Šarkamenu, 40 km dalje, Galeriusove sestre. U Šarkamenu je sagradio sestri i manju palaču sa 10 obrambenih kula.

http://www.tivoli-iloveyou.com/sites/default/files/field_file/4%20-%20Villa%20ADriana%20Inglese%20con%20FOTO_0.pdf




11 / 18

Lokacija i izgled Felix Romuliane na Google kartama i rekonstrukcija

Ancient Sites and Related Brain Activity Ancient Hidden Technology Use of Sound

Felix Romuliana

Način gradnje i oblik su slični Dioklecijanovoj palači, ali postoje bitne razlike, a vidljiva je i manje skupa gradnja. Kompleks hramova i palača ima tri svrhe; to je mjesto obožavanja majčine božanske osobnosti, spomenik carskim djelima i luksuzna vila gdje se Galerije povukao nakon svoje abdikacije. Romuliana je preživjela sve do pljačkaškog pohoda Huna polovicom 5. stoljeća. Kasnije je postala naseobina seljaka i obrtnika, a konačno je napuštena dolaskom Slavena početkom 7. stoljeća. Za vrijeme 31. zasjedanja Unescove skupštine, 2. srpnja 2007. godine, Skupština svjetske baštine je odlučila upisati lokalitet Gamzigrad-Romuliana, na popis mjesta svjetske baštine. Danas je turistička lokacija na Putu rimskih careva koji povezuje rodna mjesta 17 rimskih careva koji su rođeni na tom području, a samo u Gamzigradu su rođena tri rimska cara.

http://www.sbresearchgroup.eu/Immagini/Systems_of_acoustic_resonance_in_the_ancient_sites_and_related_brain_activity.pdf

https://www.youtube.com/watch?v=qhOwucw-GRg

https://www.google.hr/maps/@43.8993931,22.1863104,333m/data=!3m1!1e3



12 / 18

U rimskoj palači Felix Romuliana izvedena su arheoakustička ispitivanja. Romula, majka imperatora Galerija, bila je vrhovna svećenica božice Majke Kibele i živjela je u palači sve do svoje smrti. Neke zgrade unutar palače imale su specifične akustičke karakteristike te su korištena u misterioznim poganskim ritualima Kibele, koje je Romula prakticirala. Obratite pozornost na šišarku u Kibelinoj ruci i njeno značenje.

Na poveznici možete čuti neuobičajene akustičke karakteristike jugozapadne obrambene kule. Mauzoleji Felix Romuliana i Šarkamen U blizini Felix Romuliane nalaze se mauzoleji Galerija i njegove majke Romule, a na lokaciji Šarkamen, udaljeno 40 km, mauzolej Galerijeve sestre. Orijentacija 40 km udaljenih mauzoleja se razlikuje za 0,5⁰. Još jedna neubičajena karakteristika. Mauzoleji Romule i njene kćeri imaju orijentaciju prikazanu na donjim slikama. Oba mauzoleja su sagrađena na prethodno slobodnom terenu pa njihovu orijentaciju ne uvjetuju objekti koji su postojali niti prirodni objekti. Takva orijentacija nije slučajnost nego svjesna i namjerna realizacija.

Istočna lokacija Galerijevog i Romuling mauzoleja

Isto tako, nije vjerojatno da je orijentacija prvog slučajna, pa je zatim isti smjer kopiran i kod drugog. Postavlja se pitanje zašto su ova dva mauzoleja udaljena 40 km, identično usmjerena. Jedini odgovor je – usmjereni su prema istoj točki. Ako su ulazi usmjereni prema istoj točki na zemlji ta bi točka bila beskonačno udaljena. Dakle, usmjereni su prema nebu. Izlazak sunca na azimutu 110o događa se na, za Rimljane beznačajnim danima, a ne postoji ni jedan drugi dan koji bi imao takvu orijentaciju.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Chladni.pdf

https://www.youtube.com/watch?v=Rq2CHCVEZyg&x-yt-ts=1421914688&feature=player_detailpage&x-yt-cl=84503534




13 / 18

Ako je riječ o zvijezdama one moraju biti vidljive golom oku. Uvjet zadovoljava Sirius u Canis Majoru. Dani pojave Sunca su u rimskom kalendaru beznačajni pa ih odbacujemo. Sirius, Canis Major je najsvjetlija zvijezda na nebu. Jasno se vidi golim okom, a njezin izlazak u zimskim mjesecima je najupečatljiviji događaj na noćnom horizontu. Babilonci su je nazivali Sunčev pas, a Egipćani Sopdet i identificirali su je boginjom Isidom - Isis, čiji je uspon koincidirao s porastom Nila, što je označavalo početak Nove godine.

Homer i drugi pisci spominju Sirius u kontekstu pasjih vrućina. U rimskom periodu naziva se Canis i povezuje se sa Orionovim psom. Gubitkom mitoloških konotacija ostaje odnos s visokim, pasjim tempe-raturama. Vergilije označava početak sjetve usponom Canisa 1.05. Ciceron je

povezuje s ljetnim vrućinama, a rimski poljodjelci žrtvuju Canisu narančasto-smeđe pse na 25.04. Orijentacija mauzoleja se razlikuje od orijentacije istočnog zida Dioklecijanove palače, koja sadržava carev mauzolej, za oko 0.1⁰. Udaljenost među njima je 466 Km.

Sirius, Canis Major je najsvjetlija zvijezda na nebu izlazi na lokaciji 23.09.300. u 22 sata. Povezuje se sa Isis, zaštitnicom

mrtvih na putu kroz podzemlje. 23.09. je ekvinocij koji se uklapa u dualistički princip jednakim trajanjem dana i noći



14 / 18

21.06. na ljetni ekvinocij (dualistički princip jednakog trajanja dana i noći), također vidimo Sirius na lokaciji ali u 4:23 h

Orion je najistaknutije sazvježđe sjeverne hemisfere s najistaknutijom zvijezdom Rigel. Mnogim kulturama zviježđe predstavlja lovca ili ratnika koji progoni bika u sazvježđu Taurus s najsjajnijom zvijezdom Aldebaran. Pored njega sjajna je i zvijezda Bellatrix – žena ratnik. Lovac koji lovi bika uz pomoć svog psa asocira na Mitru. Orion je najimpozantniji dok izlazi malo nakon Taurusa, a kad dođe do zenita prelazi zviježđe bika pri zalazu na zapadu. Kretanje zvijezda opisuje tauroktoniju - ubojstvo astralnog bika. Dioklecijanov Rimski vojni kompleks ili castra u Palmiri u Siriji Dioklecijanov logor je bio Rimski vojni kompleks ili castra, sagrađen u drevnoj Palmiri u sirijskoj pustinji. Dioklecijan ga je sagradio krajem 3. stoljeća kako bi služio kao vojno zapovjedništvo Legio I Illyricorum.

Ostaci Dioklecijanovog castruma u Palmiri

Želimo li odrediti arheoastronomsku

orijentaciju Dioklecijanove utvrde u

Palmiri korištenjem postojećih skica i

crteža otkrit ćemo da geografske

oznake nedostaju ili su proizvoljno

ucrtane. Tako, npr. iz rekonstrukcije

prema Schlumbergeru, koja se naknadno koristila i dopunjavala u novije doba, greška u odnosu na

sjever iznosi 16,69⁰. Korištenjem takvih crteža nije moguće analizirati arheoastronomsku orijentaciju

objekata. Isto možemo naći na mnoštvu drugih arheoloških crteža s pogrešno ucrtanom stranom

svijeta, vjerojatno zbog korištenja netočnih kompasa ili proizvoljno ucrtanog sjevera.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Sirius_Mystery

http://www.bibliotecapleyades.net/universo/esp_sirio09.htm

http://www.bibliotecapleyades.net/universo/esp_sirio09.htm



15 / 18

Kao primjer, vrlo lako i brzo, ćemo pokazati solarnu orijentaciju Dioklecijanovog castruma u Palmiri.

Kad su Rimljani gradili novi castrum, obično bi počeli od strateške centralne točke presjecišta dvije glavne ceste. To su bile Cardo (sjever-jug) i Decumanus (istok - zapad ). Ove su bile glavne od kojih se mrežno širile sve ostale. Dokazat ćemo solarnu arheoastronomsku orijentaciju Decumanusa castruma u Palmiri.

Uzmemo li točno usmjerenje i napravimo astronomsku simulaciju promatrajući iz dubine hrama, na

dan 21.12.300. u 6:08 h, kako pokazuje strelica na crtežu, odmah ćemo uočiti koincidenciju izlazećeg

sunca s orijentacijom hrama i ulazom castruma. Promatrač je na lokaciji početka strelice.

azimut 121.19⁰

POGREŠNA ORIJENTACIJA

WRONG ORIENTATION

azimut 31.19⁰

N

TOČNIJA

ORIJENTACIJA

Dioklecijanova utvrda u Palmiri, novija rekonstrukcija prema Schlumbergeru 1935. s pogrešno označenim

sjeverom



16 / 18

Lokacija Palmira, Sirija, Dioklecijanov castrum, na dan 21.12.300, vrijeme 6:06 h, pod kutem 31.19⁰ izlazi Sunce, a njegovo

svjetlo prolazi kroz ulazni portal i osvjetljava u dubinu hrama, gdje se vjerojatno nalazilo svetište

Lokacija Palmira, Sirija, Dioklecijanov castrum, na dan 21.12.300, vrijeme 7:03 h, pod kutem 31.19⁰ nakon Sunca pod istim

kutom izlazi Jupiter (iako se to nije moglo vidjeti na nebu). Na pravcu se još nalaze Venera, Merkur, Mars, Uran i Saturn

Arheoakustika Cividale del Friuli Hypogeum

Cividale del Friuli Hypogeum je keltski hypogeum. To je podzemni niz prostorija isklesan u stijeni u drevno vrijeme. Namjena mu je do danas nejasna, a pretpostavka je da



17 / 18

se koristio kao keltska grobnica ili rimska (Lombard) tamnica. Sastoji se od nekoliko podzemnih prostora u različitim razinama. Njegov oblik je, naizgled, vrlo nepravilan ali su drevni graditelji u dimenzijama i obliku prostorija primijenili pojavu akustičkih rezonanacija koje djeluju na aktivnost korteksa. Pretpostavka je da su je u rimsko doba koristili kultovi. Rezonancije zvuka javljaju se u infrazvučnom području do frekvencije 102Hz ili 94Hz u komori C, na slici plana. Kao i u Hypogeumu na Malti ove rezonancije može pobuditi samo muški glas. Likovi (maske?) u Cividale del Friuli Hypogeum vrlo su slične onima na frizu Jupiterovog hrama u Splitu. Može se pretpostaviti da je Cividale del Friuli Hypogeum služio u rimsko doba kao mithraeum. Arheoakustika Hadrianova Villa Tivoli zgrada Roccabruna Na prolazu prema hramu na gornjem katu vidljiva su dva kanala sa strana velikog stepeništa koje vodi u hram. Ti kanali predstavljaju akustičke valovode jer posjetitelji dok stoje u hramu mogu čuti što se govori u donjoj prostoriji s kupolom i obrnuto. Najstariji akustički valovod, daleko savršeniji od ovog rimskog, datira prije više od 3200 godina, a sagrađen je u Peruu, 250 kilometera sjeverno od Lime na nadmorskoj visini 3180m. Akustička analiza s više detalja. Arhaoakustika i arheoastronomija omogućavaju nam nove i različite ključeve za razumijevanje i interpretaciju drevne arhitekture. To nam omogućava razumijevanje sakralnih i simboličkih funkcija drevnih objekata, te dopunjavanje i pojašnjenje arheoloških istraživanja. Ljetni i zimski solsticij su dva najvažnija datuma za rimsku arhitekturu jer su povezani sa najvažnijim svetkovinama rimskog kalendara.

Akustički valovodi u Roccabruni. Koristili su se za prijenos glazbe ili izgovaranje proročanstava unutar kupole. Posjetitelji

hrama nisu mogli vidjeti onoga tko govori, što je stvaralo mistični učinak

http://www.sbresearchgroup.eu/index.php/en/notizie-in-inglese/168-preliminary-results-of-our-research-in-archaeoacoustics-in-cividale-del-friuli-hypogeum-italy

http://www.sbresearchgroup.eu/index.php/en/notizie-in-inglese/168-preliminary-results-of-our-research-in-archaeoacoustics-in-cividale-del-friuli-hypogeum-italy

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/chavin.pdf



18 / 18

Zaključak II dijela Kratki zaključak mogao bi glasiti da su Rimljani u zgradama vezane za zagrobni život u III stoljeću tražili astralno spašenje u nebeskim putanjama Sirijusa, dok su zgrade vezane za svakodnevni život povezane sa solarnim kultom. Dioklecijanova palača bila je i jedno i drugo pa ćemo pokušati dokazati solarnu geolokaciju i geolokaciju prema Siriusu.

Objašnjenje navedene tvrdnje, koja je izvorna autorova zamisao, nalazimo u slijedećem. Isis; drevni grčki : Ἶσις; izvorni egipatski izgovor Aset ili Iset, predstavlja boginju politeističkog egipatskog panteona, a nalazimo je i u babilonskim mitovima. Štovala se u drevnoj egipatskoj religiji, a kasnije joj se kult proširio kroz Rimsko carstvo. Na slici lijevo, doji Horusa, a na glavi nosi Hatorin nakit. Nakit predstavlja rogove bika između kojih je centrirano sunce, što astronomski predstavlja Sunce u Biku. Isis je boginja djece ali i zaštitnica mrtvih. Asocijacijom čvorova i magičnih moći, simbol koji je predstavljao Isis bio je tiet ili tyet, sa značenjem životnog blagostanja, a nazivao se Isisin čvor ili Isisina krv. Usporedi eng. tie.

Isisin čvor, u svojoj biti, predstavlja Egipatski simbol Ankh, sa spuštenim rukama, a predstavlja ideju vječnog života, odnosno uskrsnuća. Značenje Isisine krvi je simbolički mnogo složenije jer se koristio kao (crveni) drveni, stakleni i kameni pogrebni amulet, pa može značiti opis upotrebljenog materijala ili može imati drugo značenje u smislu reinkarnacije; npr. oživljavanje Ozirisa nakon što ga je Seth ubio.

Isis se povezuje sa zvijezdom Sopdet tj. Sirius. Pojava Siriusa označavala je Novu godinu pa se boginja Isis poimala kao boginja ponovnog rođenja i reinkarnacije, tj. zaštitnica mrtvih. Egipatska Knjiga mrtvih opisuje poseban ritual koji će čuvati mrtve na astralnom putovanju i u podzemnom svijetu. Budući da se Isisin kult proširio rimskim carstvom, ne čudi arheoastronomska orijentacija mauzoleja Felix Romuliana i Šarenkamen prema zvijezdi Sirius s kojom se povezuje Isis. Kako Dioklecijanova palača, arhitektonski, bez presedana u povijesti, uključuje mauzolej (smrt, reinkarnaciju, vječni život – Sirius) i svakodnevni život (Sunce) potražit ćemo oba obilježja arheoastronomske orijentacije u Palači. Ponovit ćemo: orijentacija mauzoleja Galerijeve majke i sestre, te Galerijevog i Dioklecijanovog mauzoleja (odnosno istočnog zida palače), koji su udaljeni 40

km, odnosno 466 km, razlikuju se za 0.1⁰. Četiri puta ponavlja se isti azimut - to nije slučajnost. Konačno, prema Luiglievoj rekonstrukciji, Roccabruna se drži za virtuoznu Hadrianovu arhitekturu u Villi Tivoli. Riječ je o dvije superponirane kupole i primijenjenoj arheoakustici i arheoastronomiji. Za usporedbu, na slici je rekonstrukcija Roccabrune prikazana usporedno s Dioklecijanovim Mauzolejom. Kraj II dijela /III I dio /III III dio /III

Tyet i Ankh

Roccabruna usporedno s Dioklecijanovim Mauzolejom



Documents

Nova arheoakustička i - audiologs.comaudiologs.com/ozrenbilan/dio2.pdf · Zemlje, nose imena rimskih bogova, a astronomski i arheoakustički principu primjenjuju se u rimskoj arhitekturi