Noah Gordon - Jeruzalemski Dijamant

7/21/2019 Noah Gordon - Jeruzalemski Dijamant

1/135

PRVI DIOGUBLJENJEBIBLIOBUa

GENIZAB,aruh se svakog jutra budio oekujui uhienje.Prazni je svitak bio od dobrog bakra, tankog i glatkog po-put koe. Metnuli su ga uvreu i skrivajui se poput lopova odnijeli do male jazbine na rubu naputenog strnitaU spilji je bilo mrano unato jarko plavom nebu na ulazu, te je napunio svjetiljku, upalio je i stavio na ravnu stijenu.Tri mlaa zavjerenika s koom ekara sjedila su vani bud-no motrei i pretvarajui se dpijani. Stariji ih je jedva uo. U prsima gaje opet boljelo, a ruke su mu se tresle dok je prisiljavao sa-mog sebe da se prihvati bata i ila.Ovo su rijei Baruha, sina Nerije ben Mahseja sveenika iz Anatota u zemlji Benjaminovoj, kojemu je preko Jeremije, sina Hilkije Koena, zapovjeeno da skloni blago Gospodinovo u dane Zidkije, sina Joijinog, kralja Judina, devete godine vladanja njegova.Bilo je to sve stoje Baruh upisao prvog dana. Kada dokument bude dovren, te e uvodne rijei biti priznanje koje e, otkrije li se svitak prije dolaska zavojevaa, znaitnjegovu smrt.No neto gaje tjeralo da zabiljei kako nisu obini zloinci.Jeremija mu je rekao to ih je Gospodin naputio da uine. Baruhu je dugo trebalo dashvati da mu njegov prijatelj govori kako e ukra-sti stvari iz Hrama, posveene stvar

i sa svetog mjesta. Nabukodonozor se poigrava s Faraonom Nekom. Kada njegove horde oplja-kaju Egipat doi e ovamo. Spalit e hram, a predmete e odnijeti iliunititi. Gospodin nam je zapovjedio da sakrijemo svete stvari do vremena kada seopet budu mogle upotrijebiti u Njegovu slavu.Reci sveenicima.Jesam. Kada kua Bukki slua Gospodina? Baruhje othramao onoliko brzo koliko mu je to doputalanjegova bolesna noga.Umirao je, no zbog toga su dani koji su mu preostali bili jodragocjeniji Rizicisu ga ispunjavali stravom.Uspio ih je odagnati iz misli sve do dana kada su poludiv-lji nomadi, koji su obinou irokom luku zaobilazili grad, doli do gradskih vrata i preklinjujui zatraili zau. Nekoliko sati posli-je, ceste prema Jeruzalemu zaguile su izbjeglice koje su bjea

le pred najgroznijom vojskom svijeta.Jeremija gaje pronaao. Baruhje ugledao svjetlo u prorokovim oima koje su jedni shvaali kao znak ludila, a drugi Bojeg prosvjetljenja. ujem Njegov glas. Cijelo vrijme.Zar ne postoji mjesto na kojem se moesakriti?Pokuao sam. Trai mene.Baruhje ispruio ruku i dodirnuo bradu drugog ovjeka, bijelu poput njegove. inilo muse kao da e mu prepui srce. Sto eli da uinim? upitao je.Ostale su ve pridobili. Kada su se sastali, bilo ih je dvaput po se-dam pa im je srea moda bila dvostruko naklonjena, no Baruh se bojao da ih je previe. Mogao ih je unititi jedan dounik.Zapanjilo gaje to neki ljudi sudjeluju u uroti protiv kue Bukk% sveenike obitelji kja je vladala Hramom. imorLevit, gla-va kue Adija, bio je uvar riznice. Njegov sin H

lak odravao je posveene predmete. Hezekijaje nadgledao uvare Hrama, Zakarija je zapovijedao vratarima, a Hagajje upravljao stadima teretnih i-votinja. Ostale je doveoJeremija zbog njihove mladosti i snage.Odabirui predmete koje je trebalo sakriti odmah su se slo-ili oko nekih:Ploe zakona.Koveg i njegov pokrov.Zlatni kerubin.No nakon toga su se uljivo prepirali.Neke od najboljih e morati ostaviti. Veliki su predmeti bili osueni na propast. Menora. rtvenik. Mjedeno more s divnim mje-denim bikovima i bronanim stupovima ukraeni


2/135

mjedenim lji-ljanima i mogranjima.Suglasili su se da sakriju Tabernakul. Bio je nainjen tako da se moe prenositi tesu ga spremili u dijelovima.I njegove zasune i klinove, koje je prije devetsto godina od zlata nainio Gospodinov majstor, Bezalel ben UriOpleak Velikog Sveenika optoenog s dvanaest dragulja, od kojih je svaki bio dar jednog plemena.Zlatne trube koje su sazivale Izraeliane.udesno izraenu staru tapiseriju koja je pokrivala Vrata Sunca.Dvije harfe koje je izradio i na kojima je svirao David.Posude za prikupljanje desetine i srebrne umivaonike.Zlatne rtvene zdjele i posude za rtve Ijevanice od iskova-nog zlata.Srebrne i zlatne talente dobivene od godinjeg poreza odVpola ekela koji je plaao svaki idov.Ostavimo talente i sakrijmo vie svetih predmeta re-kao je Hilak.Moramo uzeti i blago koje nije posveeno rekao je Jeremija. Moda e se jednog dz njegovu pomo izgraditi nova kua Gospodinova.Postoje zlatne ipke koje vrijede mnogo talenata re-kao je Hilak pogledavi oca, rira.Koja je neposveena stvar najdragocjenija?Golemi dragulj smjetaje odgovorio Simor. Hilak je klimnuo. Veliki uti dijamant.Uzmite ga rekao je Jeremija,Sjedili su i tmurno se pogledavali, svjesni koliko toga ne mogu uzeti

Tri noi za redom, negdje izmeu veeri i jutra, Hezekijaje povla-io uvare Hrama s Norata.Glavnim ulazom u Svetite nad Svetitima koristio se sa-mo Veliki Sveenik kada je u njga ulazio na Jom Hakipurim kako bi se kod Svemoguega zauzeo za ljude. No postojaoje i skroviti ulaz do kojeg se dolazilo s gornjeg kata Hrama. S vremena na vrijeme spu-tali su sveenike radnike kako bi oistili i osvjeili sveto mjesto.Na taj su nain etrnaestorica ukrala Zavjetni koveg i ono stoje bilo u njemu, ploe szakonima koje je na Sinaju Gospo-din dao Moeu.Mladog su sveenika koji se zvao Berehija spustili na konopcu.Baruh se drao podalje od Svetita nad Svetitima. Bio je iz sveenike obitelji no rodse s jednom nogom kraom od druge to gaje uinilo haja negom, Gospodinovom pogrekom. ije mu bi-lo doputeno dotaknuti svetinje jer je ta ast pripadala onima bez mane.No Berehijin strah nije bio vei od njegovog dok su drugi poputali konop, a mladi, o

kreui se polako, poput velikog pauka, sputao u tajnovitu utvrdu svetog mjesta.Mutna je svjetlost padala preko ovjeka koji se njihao i za-pinjala na svjetlucavimkrilima. Berehija je prvo otpremio kerubina, a Baruh je odvratio pogled zato stoje sam Neiskazivi sjedio iz-meu ovih likova na najsveaniji dan da uje molbe VelikogSveeni-ka.Potom pokrov Kovega. Od punog zlata te gaje bilo teko podiiNaposljetku Koveg. U kojem su bile Ploe zakona!Podigli su Beheriju, blijedog i drhtavog. Sjeam se Uze protisnuoje.Baruh je znao o emu je rije. Kada je kralj David pokuao preseliti Koveg u Jeruzalemposrnuo je jedan od volova. Uza koji je stupao u blizini pridraoje svetu krinju kako ne bi pala, no Gospo-din se rasrdio i sruio ga.Uza nije umro zato stoje dotaknuo Koveg nego zato to je sumnjao u Gospodinovu sposobnost da ga zatiti rekao je Jeremija.

Zar to i mi ne radimo sakrivajui ga?Jahve ga titi. Mi smo njegova sluinad otro je od-vratio Jeremija mladiu. Hajmo poeliimor i Hilak odveli su ih ravno do dragocjenosti i svetih stvari za koje su se odluili.Baruhje ugledao bakreni svitak i predloio da ga uzmu ka-ko bi na njemu popisali skrovita. Bakar bolje stari od pergamenta, a postane li obredno neist lako ga se moe ostiti.Deva je odnijela koveg i Ploe zakona iz Solomonovog Hrama, a magarac poklopac. Kerubinova krila, poput zalutalih ta-pova u naramku prua, razapinjala su grubu tkaninu


3/135

kojom su bili pokriveni.Baruha su uzeli zato stoje bio pisar. Jeremija mu je tada rekao da na bakreni svitak upie poloaj svih skrovita, te se nasamo susreo sa svakim od trinaestorice, podijelio im predmete i poslao ih da ih sakriju. Nijedan osim onoga kojem je predmet bio dodijeljen nije znao mjesto na kojem e biti skriven, poloaj genize. Samo jeBaruh znao sva mjesta i stoje u njima.Zato su samo u njega imali povjerenja?Odgovor mu je sinuo za vrijeme polaganog napredovanja bolesti, kada mu je od boli zastao dah u grudima i kada je vidio da su mu ruke postale beskrvne plave kande.Jeremija je vidio kako iznad njega poput obeanja lebdi tamni aneo Malak haMavet.Njegova nadolazea smrt bila je dio njegove odgovornostiBuki sveenici i dalje su odbijali priznati kako bi se njihov svijet mogao promijeniti, no svi ostali predosjeali su rat. Na zidinama se nagomilavalo drvo za vatre, kao i ulje koje e kuhati i prolijevati po onima koji ih budu napadali. Proljea uJeruzalemu bila su dobra no nije bilo dovoljno hrane. Sakupili su svo ito u gradu i spremili na uvana mjesta, a svu stoku zaplijenili zbog uasa koji im se spre-mao.Trebalo je aliti one koji e preivjeti opsadu te Baruh sto-ga i nije alio sebe, iakoje bol naposljetku toliko oslabila da nije vie mogao drati ilo niti podii eki.Netko e drugi morati dovriti njegov posao.Od ostalih trinaestero Abijatar Levit bio je najpogodniji za pisara, no Baruhjepoeo razmiljati kao Jeremija te je odabrao Hezekiju. Vojnik nije bio majstor u pisanju i zadatak mu se inio tegotnim no vodio je maevaoce i nesumnjivo e poginuti na zidinama, a tajne e umrijeti s njim.

Ujutro, kada su zabarikadirali gradska vrata, Baruhje uz pomo drugih doao do zidina i vidio daje preko noi neprijatelj stigao i podigao atore nalik komadiima mozaikakoji su dosezali obzor.Vratio se s Hezekijom u spilju i uspio dovriti posljednji odlomak:U jami ispod Sakre sjeverno od Velikog odvoda, u cijevi koja vodi prema sjeveru,nalazi se ovaj dokument s objanjenjem i popisom svih predmeta.Baruhje ekao dok Hezekija nije ukucao i posljednje slovo, a onda je smotao dokument. S druge strane zidina neznanci s malim bra-dama i visokim iljastim eirima ve sulopirali na svojim kudravim ponijima oko Davidovog grada.Sada sakrij svitak rekao je.TRGOVAC DIJAMANTIMADvostrano ogledalo postavljeno visoko iznad poda u njegovom uredu omoguavalo je Harrvju Hopemanu da od gore gleda na smireni luksuz tvrtke Alfred Hopeman & Son,

Inc. Zido-vi, sagovi i namjetaj bili su nenametljivo crni ili raskono sivi, osvi-jetleni neizravnom bijelom svjetlou koja je isticala svjetlucanje Hopemanove zbirke kao daje cijeli duan barunom obloena kutija. Njegov je posjetitelj bio Englez koji sezvao Sawyer. Harry je znao da kupuje obveznice amerikih kompanija za lanove OPECa. Osim toga bilo je ope poznato da je kupovina tek dio Sawyerovog posla; pomagaoje u voenju OPECove crne liste sjevernoamerikih tvrtki koje posluju s Izraelom.Imam klijente koji bi rado kupili dijamant rekao je Sawyer.Osam mjeseci prije neki je kupac iz Kuvajta naruio od Hopemana & Sona ogrlicu, azatim naglo otkazao narudbu. Otada nisu imali nijednog kupca iz arapskih zemalja. Sa zadovoljstvom u po-zvati nekoga da vam pokae to imamo rekao je odsutnog duhNe, ne. ele tono odreeni dijamant koji je u Svetoj zemlji ponuen na prodaju.Gdje?Sawyer je podigao ruku. U Izraelu. ele da odete onamo i kupite ga za njih.

Lijepo je kad te trebaju.Sawyer je slegnuo ramenima. Vi ste Harry Hopeman.Tko su oni!Ne smijem rei. Shvaate.Ne zanima me rekao je Harry.Gospodine Hopeman. Bit e to kratko putovanje koje e otvoriti vana vrata i donijetivam mnogo novca. Mi smo poslovni lju-di. Nemojte, molim vas, dopustiti politici...Gospodine Sawyer. Ako vai poslodavci ele da radim za njih, moraju me sami zamoliti.Njegov je posjetitelj uzdahnuo. Ugodan vam dan, gospo-dine Hopemane.


4/135

Do vienja, gospodine Sawyer.No ovjek se vratio. Biste li moda mogli preporuiti ne-koga tko je jednako struan i?Hoe li onda moja tvrtka biti izbrisana s popisa bojkotira-nih tvrtki?Kakvog popisa? upitao je Sawyer lukavo. No bio je obuen da namirie posao; nasmijese.Harry se takoer nasmijeio. Naalost, jedinstven sam.Zadovoljstvo zbog susreta nije ga dralo cijelo poslijepodne.Na njegovom radnom stolu nalazili su se popisi robe, izvje-a o prodaji, papirologijakoju je mrzio.ovjek koji je vodio brusionicu dragulja u etrdeset sedmoj ulici i ena koja je vodila elegantni duan Alfred Hopeman & Son na Petoj aveniji bili su obueni da ga ne trebaju. To mu je ostavljalo vre-mena da radi na imanju i trguje s malim brojem osobnih klijenata veoma bogatih ljudi koji su kupovali rijetke dragulje, kustosima mu-zeja koji su sakupljali dragulje od vjerskog ili povijesnog znaenja, no takve se transakcije nisu obavljale svakog tjedna. Dani poput ovog bi-li su neizbjeni.Prazan hod.Nije se obratio tajnici nego je sam okrenuo broj.Bok. Doao bih malo do tebe.Je li oklijevala prije no to je pristala?Dobro rekao je.Dok je leao izvaljen i obrazom naslonjen o rub madraca, a ena lea-la s njezinom dugokosom rairirenom preko jastuka, rekla mu je da se seli.Kamo?

U manji stan. Vlastiti.Ovo je tvoj stan.Ne elim ga vie. Ni ekove, Harry. Morala je podii glas da nadjaa televizor, kojorno drala ukljuen kad god su vodili ljubav zato to su zidovi njezinog stana bili tanki iako skupi.Koji ti je sada vrag?itala sam o jelenima. Znali ita o jelenima, Harry?Nemam pojma.Ne eve se uope osim u doba parenja. Tada mujak za-skoi bilo koju enku i im svr.Vrlo je teko zadrati srndaa.Nije se nasmijeila. Ne otkrivali odreenu... slinost?Jurim li ja to u ikaru?

Harry Hopeman nije ivotinja, on je poslovni ovjek. On se prvo uvjeri da je stvar sreena, kako bi je ponovno mogao upotri-jebiti, a onda otie.Zagunao je.Ja nisam stvar, Harry.Podigao je glavu. Ako se osjeatako... iskoritenom, re-ci mi, molim te, to su znasljednja dva mjeseca?Privukao si me rekla je mirno. Pogledala gaje. Tvo-ja bronana kosa s malim crvenrama. I boja tvoje koe. Veina bi ena rado imala takvu kou.Morale bi se brijati dvaput dnevno.Nije se smijeila. Zubi nalik ivotinjskima. Pa ak i tvoj nos nalik nekom sportskom rofeju.Odmahnuo je glavom. Udario me je neki tip. I to davno.Sada se nasmijala. To se uklapa. U tvom sluaju male i-votne tragedije postaju predn

sti. Vrkom prsta dotaknula je tam-ne dlake na njegovom runom zglobu. I sam pogled tvoje ruke nekad me je... imapotpuno savrene ruke. Tako odmjerene. Kada si podizao biser ili dragi kamen uvijek sam prestajala raditi kako bih te promatrala. Nasmijeila se. Bila sam spremna za tebe mnogo prije no to si toga bio svjestan. Mislila sam da te mogu osvojiti. Tako mladog za sav taj novac. Tako lijepog u svojojrunoi. Bila sam sigurna da ti je ena izgubila ili pamet ili privlanost kada se iselila iz tvoje kue.Pogledao ju je.Kanila sam ekati kako bih u pravom trenutku pokupila cijelu nagradu.Nije to takva nagrada rekao je. Nisam znao da je eliosvojiti.


5/135

Prsti koji su nekad tipkali njegova pisma dodirivali su sada njegov obraz. Nikada nee biti pravi trenutak. Trebali me, Harry? elili me uistinu?Osjeao je grinju savjesti. Sluaj rekao je morali nam to raditi?Klimnula je. Samo su je oi izdavale.Obuci se i pozdravi se, Harry rekla je gotovo njeno.etrdeset sedma ulica izmeu Pete i este avenije privlaila ga je i pruala utjehu od mena kada je kao mladi naporno radio kao i svi ostali mladii koji su se obuavali utrgovini dijamanata. Najbogatiji blok na svijetu bio je bijedna gomila otrcanihizloga i starih zgrada koje su ga podsjeale na osamljenika u dronjcima koji pod krevetom uva pune vree novca. Bilo je i nekoliko izuzetaka uvena stara knjiara i prnica. Ostalo je bila industrija dijamanata, glasnija ne-go u otmjenim etvrtima Manhattana, jedno od nekoliko nespojivih mjesta na kojima se Harry Hopeman osjeao kod kue.Proao je mladia na granici adolescencije koji je razgovo-rom zadravao mukarca koji je mogao biti djed. Ta su dvojica stajala ispred izloga na kojem je bio zalijepljen izblijedjeli, poderani natpis.ZABRANJENO JEPJEAKE NAGOVARATINA KUPNJUlanak 43510.1 upravnog zakonika Odbor draguljaraNe, ali ne, imam neto veoma slino. Dat u vam vraki dobru cijenu govorio je momadno.Harry se nasmijeio, sjetivi se svojeg egrtovanja na tim plonicima.Duani na malo bilo su nusproizvod. Prava se etrdeset sedma ulica mogla nai u malim

skupinama ortodoksnih idova koji su stajali na plonicima, otocima izmeu bujica kupaca, semitskih Kvekera u dugakim turobnim kaftanima i irokim, krznom obrublje-nim eia koji su se zvali trajmeli ili u tamnim eirima i moder-nim crnim ili tamnoplavim odjelima. Klimao je i pozdravljao one koje je poznavao. Nekolicina je, poput djeakakoji izmjenjuju pekule, prouavala sadraj raskupusanih papirnatih rupia no od ovpekula plaali kolovanje djece i zubne aparatie, najamnine, hranu i lanarinu u singi, u ulu.Sluajni promatra ne bi znao u to gledaju. Dijamanti su najlaki nain spremanja golesuma novca u siuan prostor. To su uglavnom bili posrednici koji su kupovali dragokamenje od uvoznika, kao to je bio Harrvjev otac, esto na kredit, a onda ih prodavali dra-guljarnicama. Veina njih nije imala ni izlobeni prostor ni ured. Kada bi vrijeme bilo loe odlazili su s ulica i trgovali uz kavu u restoranu ili hodnicima ili izlobenoj dvorani Kluba trgovaca dijamanata, u iji je trezor svake veeri mnogo n

jih pohranjivalo svoju robu.Neki bi postupno preli u majune prostore u mravinjacima koji su oiviivali obje strane ulice. Malo bi njih prelo na rasko. Neka od najveih trgovakih bogatstava Amerikezapoeli su trgovci dija-mantima koji su trgovali na tom ploniku s uredom u depu, oprzno kupovali i prodavali, koristei umjesto ugovora fraze na jidiu i ruko-vanje.Harry je Petom avenijom preao na drugu stranu industrije dijamanata, zaustavivi seispred Tiffany & Co. kako bi se divio jed-nom primjerku u izlogu, jedinstvenom bijelom dijamantu od moda 58 karata koji je bio umetnut u bro. Bio je impresivan, noto nije dija-mant oko kojeg su se mogle stvoriti legende. A on se bavio legenda-ma.Uivao je pri najmanjem pogledu na jedan od fantastinih dragulja. Prie njegovog djetinjstva bile su pravi ljetopisi o Kraljii-noj ogrlici, Velikom mogulu, Orloffu, Crnoj zvijezdi Afrike, Planinama

sjaja, Cullinanu. Neke od tih velikih dijamanata, skrivenih u trezori-ma, vidjeloje u ovom stoljeu samo nekoliko pari oiju. No mukarci koji su se nedjeljom poslijepodne okupljali u stanu njegovog oca i pili crni aj znalaki su govorili o njima budui da su im to ispriali njiho-vi oevi.Neke od starih obitelji koje su se bavile dijamantima preiv-jele su i irile se gotovo isto kao i svisci koji su se razmnoavali uz Hudson. Plodili su se i mnoili. Kadabi dolo do prenatrpanosti mlai su se selili na nova podruja sve dok se francuski,engleski, njemaki, talijanski, nizozemski i belgijski ogranci iste obitelji nisubavili draguljarskim poslom. Nekolicina trgovaca dijamantima u stanju je gene-raciju po generaciju pratiti unatrag svoje korijene to je neobino za ovo doba kada vei


6/135

na ljudi ne zna ni tko su im bili ukundjedovi. Na jidiu se kae da takvi ljudi imaju jikus avot, ugledne pretke. Harrvjev otac Alfred Hopeman samosvjesno je govorio da je potomak Lodewyka van Berkena.Prije te idovske brusionice dragog kamenja u Brugesu di-jamanti su blistali jedinoponekim sretnim hirom prirode; kakav ta-kav sjaj dobivali bi jedino kada bi ih trljali jedan od drugoga. Van Berken je bio kolovani matematiar. 1467. smislio je toanraspored faseta koje je i izbrusio koristei se okruglom ploom koja se brzo ok-retala, a bila premazana dijamantnom prainom impregniranom mas-linovim uljem. Poliranjemje iz svakog dijamanta mogao izvui njegov sjaj, a metodu je uvao kao obiteljsku tajnu. Roaci koje je obuio bili su zaetnici nizozemske i belgijske industrije bruenjdijamanata i nakitom opskrbljivali europske kraljeve. Jedan od njih izbrusio jeak i dragulj koji je poslije struci postao poznat kao Inkvizicijski dija-mant u zmjenu za ivot panjolskog roaka koji je morao biti spa-ljen kao heretik.Te je prie sluao Harry dok su druga djeca sluala bajke.Ljeto nakon druge godine studija na Columbiji prvi je put otiao u Europu. U Antwerpu, u kojem se vei dio privrede temelji na industriji dijamanata, pronaao je kipLodewyka van Berkena. Maj-stor je prikazan u haljetku bez rukava i s tokom, oznakama svoje struke. Stoji drei lijevu ruku na ljjevom boku i kritiki promatra di-jamantkojeg dri izmeu desnog palca i kaiprsta.Prouavajui njegove rune crte lica Harry nije vidio mnogo obiteljskih slinosti. Pa iak, bio je svjestan da ga je otac nauio bru-siti dijamante van Berkenovom metodom koja se nije promijenila go-tovo pet stoljea, metodom koju je nauio Alfred i sve generacije una-zad do van Berkena.Jeste li doista u rodu? upitala ga je djevojka s kojem je nekoliko dana putovao.

Bila je hladna i plavokosa, unuka episkopalnog biskupa. Smatrala je da su Semiti uasno egzotini, to je on isko-ritavao.Tako kae moj otac.Upoznaj nas.Vano ju je predstavio kipu.Tjedan poslije kada su otili u Poljsku kako bi vidjeli Auschwitz u kojem su pogubljeni oevi eki roaci svladala ga je tuga s kojom su mrtvi Zidovi, njegova krv, komnicirali s njim, a hladna ga je djevojka iznenadila dubinom svojih osjeaja: doivjela je histerian napadaj. No u Antwerpu je na povijest jouvijek gledala poput televi-zijskog komiara. udno, uope ne izgleda idovski rekla je.Kada se vratio u ured naao je poruke na telefonskoj sekretarici. Uz-vratio je poziviz Kalifornije.Harry? Bog za Harryja! Englesku i su Georgea! Glas koji je uzbuivao milijune bio

je ve nerazumljiv. Glumac je spadao meu najaktivnije sakupljae dijamanata na svijetu. Osim toga, bio je usred uvenog raskida.Bok, Charles.Harry, trebam tvoju pomo. Kupujem.Pitao se eli li glumac simbol pomirenja ili simbolini dar za prolaznu ljubav. Veliki, Charles? Ili intiman i armantan?Razumio je pitanje i bio mu zahvalan. Veliki, Harry. Defi-nitivno veliki i neobian.Neto izvanredno prikladno.Pomirenje. Drago mi je to to ujem, Charles. Morat u promisliti. Koliko imamo vremea?Upravo je otputovala u panjolsku. Imamo vremena.Divno. I, Charles... Oklijevao je. Drago mije zbog tebe.Hvala ti, prijatelju Harry. Znam daje.

Uzvratio je poziv eni iz Detroita. Pokuavala je uvjeriti mu-a da jedan dio njihovog apitala prebaci u plavobijeli dijamant od 38,26 karata.Vi doista mislite da je to dobra investicija? upitala je.Vrijednost veine dragulja u posljednjih se pet godina utrostruila.Mislim da e popustiti rekla je. Harry nije bio optimistian.Kada mu je bilo dvadeset tri godine nabavio je veliki bijeli indijski dijamant kojeg nije odmah platio. Trgovac mu gaje dao na povjerenje zato stoje godinama poznavao njegovog oca. Prodao gaje za manje od dva tjedna naftnoj bogataici iz Tulse iz Oklahome, majci neke djevojke s Barnarda. Tijekom prodaje, koja je obiljeilapoetak njegovog uspjeha, doivio je gotovo seksualno uzbuenje. Osjeao se kao da mu


7/135

uji u uima no to nije bio toliko tjelesan osjet koliko sna-no i intenzivno ukljuenjeintuicije.Sada mu je neukljuenost tog osobnog radara bio znak da ena iz Detroita po svoj prilici nije klijent.Nemojte ga tjerati, gospoo Nelson. Tako veliki kamen ne prodaje se brzo. ekat e va.Uzdahnula je. Bit emo u kontaktu.Tako je.Zatim je nazvao Saula Netschera u tvrtku S.N.Netscher & Co, Inc., koja se bavilauvozom i izvozom industrijskih dijamanata.Harry. ovjek po imenu Herzl Akiva eli se susresti s to-bom.Herzel Akiva? Harry je premetnuo telefonske poruke i naao ga. Da, zvao me je. Imje izraelsko rekao je ravnodu-no. Netscher, najblii prijatelj njegovog oca, estoki zagrizao kada se radilo o prikupljanju novca u dobrotvorne svrhe, a u prikupljanju priloga za Izrael bio je neumoran.Radi za njujorki ured neke tekstilne tvrtke. Sastani se s njim, hoeli?Tekstilne? Harry je bio zbunjen. Naravno, ako e ti to priutiti zadovoljstvo.Hvala ti. Kada u te ja vidjeti?Hajdemo na ruak. Krajem tjedna? Ne, nije mi zgodno. Poetak sljedeeg tjedna mi viegovara.Bilo kada. Znamene. Putam ti oca da se mui s tvojim odgojem, a ja ubirem plodove.Harry se nasmijeio. Veoma je volio Saula no ponekad nije bilo zgodno to je uz svojeg oca imao i starca koji si je prisvajao tu povlasticu. Javit u ti se.Dobro. Budi mi zdrav, deko moj.

Zai gezunt, budi zdrav, Saule.Iako nije bilo poruke od njegove ene on ju je ne mislei nazvao.Della?Harry? Zvuala je isto, toplo i ivo. Odvie je dugo bio s njom u braku, a da ne biimijetio da je nakratko zadrala dah. Kako si?Dobro, dobro. Samo sam se pitao... trebali neto?Ne bih rekla, Harry. No lijepo je od tebe. Bila sam u uto-rak u Jeffovoj koli reklje. Rekao je da ste divno proveli vi-kend.Nisam bio siguran. U nedjelju sam morao raditi.Oh, Harry rekla je umorno. To to smo ga poslali u internat godinu dana ranije zbg nae... situacije... teko mu je palo. Kao i rastava i sve ostalo.Znam, no on je dobro.Nadam se. Drago mi je da si nazvao rekla je. Moe-mo li veeras zajedno veerati?

i bismo porazgovarati o nekim stvarima u svezi njegove bar micve.Bar micve? Boe, pa bar micva je mjesecima daleko.Harry, apsolutno je nuno da te stvari obavimo mjeseci-ma unaprijed. Bi li onda da odemo sutra na veeru?Sutra idem na veeru kod oca. Mogao bih ga nazvati...Nemoj, molim te rekla je brzo. Hoeli ga pozdra-viti u moje ime?Da. Pa, uskoro emo razgovarati o bar micvi.Hvala to si nazvao. Ozbiljno to mislim.Zbogom, Della.Do vienja, Harry rekla je svojim jasnim glasom.Lamborghini kojeg je vozio nalazio se u garai u East Nvacku na servisu. Sid Lawrenson, njegov ovjek za sve, doao je na Manhattan i pokupio ga u drugom autu, tri godine starom Chrvsleru. Lawrenson je mrzio grad te je prebrzo vozio sve dok se pr

omet prema sjeveru ni-je prorijedio, a oni zali duboko u okrug Westchester. Cesta na koju su naposljetku skrenuli silazila je u preskupu dolinu izmeu elegan-tnih breuljaka sa starim stablima lovora i rododendronima. Vratareva kuica oznaavala je ulazak na krivudavi kolni prilaz koji se nije vi-dio s ceste zato to su ga zaklanjalivisoki hrastovi, amerike platane i crnogorina stabla. Polovicu kue sagradio je poetom osamnaestog stoljea ovjek kojemu je za vrjjeme nizozemske vladavine zemlju da-laWest India Companv; druga je polovica dodana vie od jednog sto-ljea poslije, no takovjeto daje bilo teko rei gdje koji dio poinje, a gdje zavrava.Veeras te neu trebati, Sidnev rekao je kada je izaao iz auta.Jeste li... hm... sigurni, gospodine Hopeman?


8/135

Harry je klimnuo. Lawrensonova ena Ruth, Hopemanova domaica, bila je tiranka te jeHarry ve dugo sumnjao da Sidnev ne-gdje u blizini, vjerojatno u selu, ima prijateljicu manje otra jezika.Onda u obaviti neke poslove.Uivaj u njima.Presvukao se u traperice i pulover, a onda pojeo veeru koju mu je pripremila RuthLawrenson. Kada su se Hopemanovi rastavili, domaica koja je Dellu voljela, dok joj se Harry samo sviao, jasno je stavila do znanja za koga bi ona i njezin muradije radili. No Della se preselila u mali stan u gradu i dvaput tjedno naruivala spremaicu te su Lawrensonovi ostali zbog ega su on i Sidnev, pomislio je izne-nada sezabavljajui imali razloga biti zahvalni.Nakon veere popeo se stubama do pretrpane i udobne rad-ne sobe. Na stolu za bruenjedragulja u uglu nalazile su se pile, tur-pije, stroj za bruenje dragog kamenja, kaoi zbirka kamenih kristala i poludragog kamenja u razliitim fazama ispoliranosti.Ostatak sobe bio je vie radna soba nego radionica. Radni je stol bio pretrpan knji-gama ispunjenih biljekama, stranicama rukopisa, a na policama se nalazila nevjerojatna kombinacija asopisa Biblijska arheologija,Dragulji i minerali, Starine orijenta, Lapidary Journal, Israel Exploration Society Record, Deutche Morgenlaendische Gesellschaft Zeitschrift...Spremala se topla no za proljee. Rastvorio je prozor kako bi uhvatio povjetarac srijeke, a zatim sjeo i poeo zavravati istrai-vanje za lanak: Ruski kraljevski draguod Ivanove Kazanske kru-ne do draguljima optoenog prsnog oklopa Mihaajla FeodoroviaRomanova. Kad god se bavio tim razdobljem posebno je cijenio i-njenicu to slobodan vi u Americi u dvadesetom stoljeu, stotine go-dina nakon to su slavenski kraljevski

znalci, koji su stavljali dragulje ak i na svoje papue, svoje draguljima optoeno prestolje plaali kr-vlju i kostima milijuna ljudi. itao je polako, radei zabiljeke naim karticama briljivim, iako neitkim rukopisom, sretan prvi put tog dana.Nekoliko sati poslije, kucanje.Telefon rekla je Ruth Lawrenson.Je li sve u redu? Nikada ga nije ometala u poslu.Pa, ne znam. ovjek po imenu Akiva kae da je vrlo va-no.Recite mu da nazove sutra. U moj ured.Ve jesam. Uporno ponavlja kako je veoma hitno. Harrvjev je pozdrav bio odrjeit.Gospodin Hopeman? Nadam se da me je gospodin Saul Netscher najavio.Glas je imao naglasak koji je Harrvja obino zabavljao, nag-lasak nekoga tko je engleski nauio kao strani jezik pod Britancima.Da. Sada, naalost, imam posla.

Ispriavam se. Vjerujte mi, ao mi je, no moram vas vid-jeti radi veoma vane stvariJe li rije o poslu, gospodine Akiva?Da, rije je o poslu, gospodine Hopeman. Oklijevao je.Moglo bi se rei daje u pitanju mnogo vie od posla.Doite ujutro k meni u ured.To ne bi bilo pametno. Moemo li se nai negdje drugdje?Glas je nainio stanku. Osim toga moram u svakom sluaju po-razgovarati s vaim oceHarry je uzdahnuo. Moj je otac praktiki u mirovini.Molim vas budite strpljivi. Sve ete shvatiti kada se sret-nemo.Slabo je osjeao radar.Sutra naveer bit u kod oca, Istona ezdeset trea ulica broj 725. Hoete li doi uTo je divno, gospodine Hopeman. alom.alom, gospodine Akiva rekao je.

U etiri ujutro probudio gaje telefon. uo je statiki um i zbunjene rijei na dva jez.Prontot Gospodin Hopeman?Halo? Halo?Gospodin Hopeman?Da. Tko ste, do vraga, vi?Bernardino Pesenti. Kardinal Pesenti.Kardinal Bernardino Pesenti bio je upravitelj Batine Svete stolice. Bio je zaduenza brigu o vatikanskim dragocjenostima, veli-kim umjetnikim zbirkama i neprocjenjivom nizu starina dragulji-ma optoenim krievima, bizantinskom nakitu, dijelovima olta


9/135

a, kaleima i drugim posudama. Nekoliko godina prije ugovorio je da Harry kupi draguljima optoenu krunu Nae Gospe od Czenstochowe, transakciju koja je na neki nainublaila dug varavske nadbi-skupije, a pomogla da crno sivi sjaj duana Alfred Hopema& Son postane stvarnost.Vaa Uzoritosti. Kako ste?Dovoljno zdrav da obavljam posao za Svetog oca. A vi, gospodine Hopeman?Ja sam vrlo dobro, Vaa Uzoritosti. Mogu li ita uiniti za vas?Neto moete. Planirate li uskoro u Rim?Nije mi u planu, no uvijek se moe organizirati.elimo da nas zastupate.U kupovini? Crkva je naslijeivala. Rijetko je proda-vala, no nije se mogao sjetitikada je posljednji put kupovala.U vraanju ukradenog dragulja.Dragulja ili antikviteta, Vaa Uzoritosti?Dijamanta koji je u Svetoj zemlji ponuen na prodaju. Kardinal Pesenti je zastao. Rije je o Aleksandrovom oku, gospodi-ne Hopeman.Pojavio se? Nakon to je ukraden iz Vatikanskih muze-ja kamena nije bilo desetljeiOdjednom je osjetio silno zanima-nje. Moja obitelj je na mnogo naina povezana s tim kamenom.Toga smo i vie nego svjesni. Jedan od vaih predaka ga je izbrusio. Drugi gaje postavio u mitru pape Grgura za Svetu majku crkvu. Vaje otac jednom oistio i mitru idijamant. Sada bismo elje-li da nastavite tu tradiciju. Budite nazastupnik i vratite ga kamo pri-pada.Moram razmisliti rekao je Harry.

Uslijedila je kratka, nestrpljiva tiina. Vrlo dobro re-kao je Bernardino Pesenti.rebali biste doi ovamo da porazgova-ramo o tome. Sada je u Rimu toplo i lijepo. Kakvo je vrijeme u New Yorku?Ne znam. Vani je vrlo mrano.Oh, Boe rekao je napokon Kardinal. Harry se nasmijao.Uvijek zaboravim rekao je kardinal Pesenti. Na-dam se da ete uspjeti opet zaspatPrego rekao je Harrv. Nazvat u vas za dan, dva. Do vienja, Vaa Uzoritosti.Buona notte, gospodine Hopeman.Ustao se i nespretno tapkajui vratio slualicu. Intuicija mu je zujala toliko glasno da ju je gotovo uo. Sjeo je na rub kreveta i e-kao da se utia kako bi pokuao shvai to se zbiva.DOGOVORENI SASTANAKKada mu je postalo jasno da eli i radost stjecanja znanja i uz-buenja i koristi posl

ovnog svijeta shvatio je da e mu biti potrebna nevjerojatna samodisciplina kako bi sprijeio da je-dan posao ne uniti drugi. No uenik je uvijek bez oklijevanja prih-vdarovani dan, a on bio sretan kada bi iz ureda doznao da ga taj dan ne ekaju nikakve obveze. Nakon doruka vratio se u radnu sobu i napisao lanak o ruskim draguljima koristei se biljekama koje je napravio prethodne veeri. Radio je s pomnjom. Preravao je strani-ce i pripremao tekst za tisak dok je ruao ono to mu je u podne Ruth Levinson donijela na pladnju.Kasno popodne lanak je bio u omotnici adresiranoj na The Slavik Revieuo, spremanda bude poslan.Presvukao se u trenirku i tenisice, a onda proao kroz vo-njak koji se prostirao od kue do rijeke dijelei umu. Kada je stigao do staze koja je pratila rijeku poeo je tri uivajui u povremenim bljeskovima Hudsona koji su dopirali kroz drvee. Vie od tri odine iao je tim putem, tri kilometra niz rijeku, a onda natrag, preko posje-da nek

oliko susjeda. Rijetko bi koga susreo, a danas nije vidio nikoga. Na povratku jeubrzao ritam; kada je ugledao kuu trao je punom snagom borei se protiv zraka kao da tee poput rijeke. Kada je utrao u vonjak jelen koji je brstio novo lie preplaioodjurio. Izgubio se iz vida kratko zamahnuvi bijelim repom, a on je potroio kisikna smijeh. Sada je znao joneto o jelenima; oni su jeli njegova stabla jabuka. Jeff je elio puku za jelene no mogao ju je dobiti samo preko Harrvjevog mrtvog tijela.Nestani, prokleti mujae!Dok je znojan ulazio u kuu shvatio je da je to mogla biti i srna. Zauvi njegovo dahtanje Ruth Levinson, koja je mislila da se ovjek slomljena srca ne bi smio pokaza


10/135

ti da se zabavlja, uputila mu je zastrti pogled.Njegov je otac bio odjeven u tamnoplavi blejzer od grubog engles-kog kamgrana, pomjeri izraenu svilenu koulju koja je tako bijela bila ustupak godinama; maramu boje trule vinje sa sitnim, zagasitoplavim turskim uzorkom; svijetlosive hlae i lagane cipele od crne koe, ulatene, ali ne i sjajne. Alfred Hopeman koristio je svojubes-prijekorno krojenu odjeu nenapadno i prirodno po europskoj modi, to je bila hjepa navika koju je usvojio kao direktor Hauptmanna, jed-ne od najpoznatijih kua za trgovinu dijamantima. Otiao je iz Nje-make 1931. odjeven u dobro odijelo, ali gotovo bez prtljage. U New Yorku je, kao jedna od prvih stvari koje je uinio, pronaao krojaa. Amerikanci su se jouvijek sjeali otmice i ubojstva Lindberghovog djeteta; pogubljenje Bruna Hauptmanna bilo je jouvijek dovoljno svjee te je svaki put kada biga nekome predstavili vidio kako lice te osobe potresa malo struje s elektrine stolice. Nakon primanja u dr-avljanstvo promijenio je ime u Hopeman.etrdeset sedma ulica bile je sirovija i bunija od berlinske Leipziger Strasse no unato Alfredovom besprijekornom stilu odije-vanja od poetka se ondje osjeao kao kod k. Zbog dogaaja u nje-govom ivotu postao je u potpunosti svjestan, to prije nije bio,da je idov te je uivao u idovstvu njujorkog okruga u kojem se trgovalo dijamantima.tiri je godine radio za druge, tedljivo se ponaajui sa svojim kapitalom i ekajui pljan trenutak sve dok se napokon nije opet osamostalio. Zatim je sljedeih osam godina radio u etrde-set sedmoj ulici prodavajui dijamante, brusei ih i polirajui. Noje tvrtka bila uspjena iako nikada nije dosegla ugled i otmjenost nje-govog njemakogateljea. Bio je solidno, premda skromno, afirmiran kada mu se srea nasmijeila i privukla ga k sebi.DeBeers Diamond Corporation ima pod nadzorom 95 posto dragog kamenja koje se sva

ke godine izvadi iz zemlje. Samo nekoliko osoba unutar DeBeersa tono zna kolika je zapravo priuva iz koje kapaju koliine koje su dovoljno male da dijamanti ostanudragocjeni. Deset puta godinje, u devetokatnoj poslovnoj zgradi daleko od FleetStreeta u Londonu koja je poznata pod imenom Konzorcij, a slubeno se zove Sredinjaprodajna organizacija, veliki se broj nebruenih di-jamanata dijeli u dvjesto pedeset manjih zbirki priblino istog broja, veliine i kvalitete. One su odreene za Dvjestopedesetoricu, svjetsku elitu trgovaca dijamantima. Povlatenim je trgovcima doputeno da osobno izaberu dragulje na prikazivanju koje se zove pogled, no nema pogaanja; oekuje se da trgovac uzme ono to mu je dodijeljeno. Mnogi ostaju kod kue i primaju poiljku redovnom potom. Prije pogleda ili slanja potom svaki od tih trgovaca mora Organizaciji pla-titi milijun dolara. U veini se sluajeva u poiljci, koja uvijeksadri nebruene ili grube dijamante u vrijednosti koja nije manja od dvjestopedeset tisua ni vea od milijuna dolara, nalazi i ek kojim se vra-a preostali iznos.

Novi lan se prikljuuje biranom bratstvu samo kada smrt ili ozbiljna bolest izbrie neko ime. Alfred nije ni slutio da e postati jedan od Dvjestopedesetorice. Ushit koji je osjetio kada su ga obavi-jestili zamijenila je zabrinutost kada je shvatiokoliki e mu kapital za to biti potreban. No njegovo ime na DeBeersovom popisu bioje dovo-ljan zalog da dobjje bilo koji iznos. Prvih est kutija neobraenog ka-menja podao je trgovcima na veliko a da im je razbio peate, po pro-sjeno 17 posto veoj cijei od onoga koliko je on platio DeBeersu. U roku od osamnaest mjeseci vratio je kredite.Kada je Harry otvorio novi i elegantni Alfred Hopeman & Son na Petoj Aveniji, onje preuzeo pogon za poliranje u etrdeset sedmoj ulici, a londonske kutije poeo slati izravno njemu. Bila je to golema prednost. Plaao je Alfredu njegov profit i uzimao ono to bi izabrao, dovravajui najprobranije primjerke u svojem ateljeu, pro-daui ostale na veliko raznim industrijskim granama. Zapravo je ta-kav dogovor inio od

njegovog oca veoma imunog umirovljenika.Jesu li mukarci spremni za aj? povikala je Essie.Veera je bila tako dobra da ni za to drugo nema vie mjesta. Kulinarska vjetina ve pomajke bila je jedna od ma-lobrojnih tema o kojima su mogli razgovarati. Majkamu je umrla kad mu je bilo devet godina; rastao je gledajui Alfreda u vezama s mno-gobrojnim enama od kojih su neke bile lijepe. Pa ipak je u svojoj sta-rosti Alfredoenio najneugledniju, najnezanimljiviju od svih hausfrauen.I nikada nije izgledao tako zadovoljno, morao je priznati Harry.Kada oekujete tog ovjeka? upitala je Essie.Oko osam.


11/135

Trebala bih obavijestiti portira. Od provala su posebno strogi, hvala Bogu.Zove se Herzl Akiva. Imali ste provalu?Gospodin Akiva. uli su kako zove portira. Ne mi, nego susjedi.U ovoj zgradi? Pogledao je oca. Alfred je slegnuo ramenima.Kada je Harrvju bilo jedanaest godina njegovi su ispucali prsti jednog dana otkrili udnovate grude u staklenci vazelina u do-njoj desnoj ladici oeva radnog stola. Neposredno ispod povrine na-lazio se golemi i grubi dragi kamen ije su donje dvije treine bile premazane pozlatom poput pretjerano velike ljokice. Ispod njega je biloskriveno est malih utih dijamanata. Ne mogavi izbjei ob-janjenje Alfred mu je rekaje veliki dragulj umjetan, da je to hamajlija koju je dobio od svojeg oca. Rekao je da ga dri kako bi lopov pomislio da je u staklenci smee, a da su tih est dijamanata, iako ma-li, odline kvalitete i veoma vrijedni. Mislei na sadraj staklenke ko-je toliko puta prevrnuo traei gumene trake, spojnice i ostale dra-gocjenosti Harry je osjeao samo nevjericu.Pitao je oca: Zato su ondje?Nije vano.No Harry tvrdoglavo nije poputao. Naposljetku mu je re-eno kako je slina zaliha omogla Alfredu da pobjegne iz Njema-ke. ivotinje u smeim uniformama, nadam se da su doi koleru, ekali su u mojem duanu da me uhite.Harry je zurio osjeajui nazonost nacista.Dri se, do vraga, dalje od mojeg stola. Jasno?Nekoliko godina poslije, Harry je pronaao Alfredove pre-zervative u skrivenoj kutiji cipela. Nekoliko ih je nestalo to je bilo primijeeno; kutija cipela je nestala,a Harrvja su pozvali iz razreda u njegovoj ortodoksnoj koli na West Sideu kako bi

s gospodinom Sternbaneom, kolskim psihologom, vodio ukoene razgovore o sek-su. No staklenka vazelina nije nestala. Vratila se za stalno u donjudesnu ladicu kada je njegov otac odluio da s njim podijeli odgovorno-st. Harry je shvatio kompliment. Tajna gaje inila drugaijim od dje-ce u koli. Nikada vie nije otvo staklenku. Bilo je dovoljno to je ondje i to on zna to je u njoj. Dijamanti u stolu nisu bili povod pre-pirkama sve dok godinama poslije nije shvatio da nikakva osigurava-jua kua nee napisati policu za dragulje koje od New Yorka titi vratar i kriod vazelina.Zatraio je od Alfreda da ih dri u sefu u duanu. Njegov je otac odbio te su se posvali oko dragulja.Provale rekao je.Alfred se njje obazirao na njega. Kada u vidjeti unuka?Ne izbjegava te. Nema vremena zbog kole.

Gojikola. A Della?Juer sam razgovaro s njom. Pozdravlja te.Alfred je ogoreno klimnuo. Uzdahnuo je kada je zazujao te-lefon.Penje se povikala je Essie.Sto moemo uiniti za nekoga tko se bavi tekstilom? rekao je Harry.Herzel Akiva bio je srednje visine i prosijed i imao tanke, gotovo u potpunosti,sijede brkove. Veoma se malo vremena bavim tekstilom. Radim za vladu, gospodineHopeman.Alfred se nagnuo prema naprijed. Vladu Sjedinjenih Dr-ava?Vladu Izraela.Ako vas je poslao moj prijatelj Netscher, prodajete izra-elske obveznice.Akiva se nasmijeio. Ne prodajem. Koliko znate o bakre-nom svitku? upitao je Harrvj.

Bakrenom svitku s Crnog mora? Akiva je klimnuo.Pronaen je poetkom pedesetih, kratko vrijeme nakon dijelova na pergamentu. Nije uJeruzalemu, u Svetitu knjige s osta-lim svicima. Ovaj je u Amanu, zar ne?U Jordanskom muzeju. Je li vam poznat njegov sadraj?Sadri opise mjesta na kojima su sakrivene relikvije i bla-go. A nije rijeeno ni pitnje potjeu li vrijednosti s popisa iz Hrama ili samostanske zajednice u Kumranu.Imate li vi neko miljenje?Harry je slegnuo ramenima. To nije moja specijalnost. No uvijek mi se inilo nevjerojatnim da su mukarci u Kumranu mog-li sakupiti tako mnogobrojna i raznovrsna bogatstva kako je opisano u svitku.


12/135

Pretpostavimo da vam kaem kako je pronaen jojedan bakreni svitak? I da potkrjepljje tvrdnju da skriveno blago potjee iz Hrama?Harry je u tiini uo disanje svojeg oca. Govorite li nam to?Da rekao je Akiva.Prije vie od godine dana, rekao im je, David Leslau, profesor biblij-ske povijestina Hebrew Union Collegeu u Cincinnatiju, vrio je iska-panja na junom zidu Drugog Hrama u Jeruzalemu. Na dubini od est metara pronaao je tragove ovjeka krhotine lonae, kova-nice, nekoliko runih alatki. Dva metra dublje, njegovi su kopai nai-li na oteni lijeb koji su izgradili inenjeri kralja Heroda.Instinkt arheologa govorio mu je da slijedi taj lijeb kroz zid kako bi pronaao dokaze koji e ispriati priu o roenju i smrti velikog bojeg Hrama rekao je Akiva. e bilo zabranjeno. Mjesecima je ispunjavao obrasce i ekao odgovore prije no to sumu dopustili da kopa na tom mjestu. Ortodoksni su studenti dvaput baca-li kamenjena njegove radnike te su morali pozvati policiju da ih titi. Znao je i da se u arapskoj etvrti proirila glasina daje iskapanje po-etak kopanja tunela do Hrama na Gornavodno e izroniti blizu Kupole kamena i postaviti eksploziv koji e raznijeti Omarovu dami-ju.Nije imao izbora. Slijedio je dio lijeba koji je vodio s podruja Hrama. Vodio je gotovo ravno prema jugu, prema Davidovom gradu.Nakon gotovo dvadeset jednog metra Leslau je shvatio da su ljudi koji su gradilitaj otvoreni lijeb spojili s jostarijim odvo-dnim sustavom, velikim propustom izgraenim od velikih komada kamenja od kojih je svaki bio udubljen u sredini. Kameni blokovi bili su vjeto isklesani oko upljina tako da su ulazili jedan u drugi tvorei golemu, vrsto zatvorenu c

ijev.Leslau je uao u propust s depnom svjetiljkom i nije na-ao nita neobino, osim tonjem dijelu jedan kamen bio za-mijenjen s dva manja komada. No kada su njegovi radnici odmakli to kamenje nali su iza njih neto to je liilo na zahrali komad ispunevi. Izraelac ih je pogledao. Bio je to bakreni svitak.Nemogue rekao je Harry odluno. Akiva je ekao.Ja se redovito dopisujem s Maxom Bronsteinom, Leslauovim bliskim kolegom s fakulteta. On bi mi to sasvim sigurno re-kao.Obvezali su ih na utnju iz politikih razloga rekao je Akiva. I Vatikan i muslimka zajednica u Izraelu protive se sve-mu to podupire idovski zahtjev za Istonim Jerualemom i nikad ni-su prestali raditi na tome da se proglasi meunarodnim gradom. Leslie je svoj svitak pronaao u trenutku kada su i Crkva i Omarova Da-mija vrili zajediki diplomatski pritisak da nezakonitim proglase sva iskapanja na ili u blizini b

rda s Hramom. U poetku su mislili da bi to mogli objaviti nakon to se stvari smire. No do tada su preveli svitak.Harry je klimnuo. Otkrie svitka na Gori dovelo bi Islam u nepriliku jer bi ih jasno podsjealo daje Hram tu bio prije Damije. A prerano objavljivanje teksta svitkaizazvalo bi zlatnu groznicu, trku u kojoj bi se znanstvenici natjecali s pustolovima.Postoji joznaajniji razlog za tajnou rekao je Aki-va. Vjeruje se da se neka , obrednih skrovita, nalaze u Samarijskoj pustinji, negdje istono od Nablusa.Harry je zazvidao.Ne razumijem rekao je Alfred.To je podruje sada Zapadna obala. Ondje bi neki eljeli osnovati palestinsku dravuekao je tiho Akiva. Teko da je to mjesto na kojem bi nai neprijatelji eljeli da buu otkriveni stari idovski artefakti. Takav bi pronalazak ojaao povijesno utemeljen

i zahtjev moderne izraelske drave na okupiranu zemlju.Prolu je godinu neki Egipanin kontaktirao pouzdane zapadnjake u Jordanu pokuavajui rodati dva dragulja. Kae da imaju biblijsko znaenje.Ah. Dakle, tu mi ulazimo u priu rekao je Alfred pri-paljujui cigaru.Jedan od dragulja je crveni granat.Alfred Hopeman se nasmijeio. Mi rijetko trgujemo polu dragim kamenjem.Akiva je klimnuo. Vie e vas zanimati drugi kamen. Veli-ki dijamant. uti, vi biste ri jarko uti.A zato vas zanima taj jarko uti kamen? upitao je ne-duno Alfred.Spomenuo sam kako se vjeruje da je bakreni svitak zapis skrivenih dragocjenosti


13/135

koje su iznesene iz Hrama. David Leslau vje-ruje daje uti dijamant jedna od tih dragocjenosti.Iz Hrama? Harry je bio naviknut na to da radi s dra-gocjenim draguljima vjerskog znaenja, no pomisao na predmet iz Hrama ispunila ga je strahopotovanjem.Leslau misli da zna gdje bi mogao bio skriven dijamant. Kae da potjee iz oskvrnutegenize.Harry je promumljao. Koliko je velik kamen?Velik je. Akiva je pogledao u malu biljenicu. Dvjes-to jedanaest karata.Alfred Hopeman ga je udnovato gledao. To je Inkvizicij-ski dijamant rekao je Alfreodmah. Imao sam ga tri mjeseca u mojem sefu u Berlinu. 1930. ili 1931.Mi mislimo 31. rekao je Akiva. Ako je to isti kamen. Prodavatelji ga nazivaju Caba.Tako ga zovu muslimani rekao je Alfred prema zgradi u Meki prema kojoj se u molitvi okreu svi mohamedanci. Ka-da je bio u posjedu Crkve zvali su ga Aleksandrovo oko prema jed-nom od papa koji se zvao Aleksandar. Veliki je to dijamant, gospodo, 211,31 karata izbruen kao brioleta sa 72 fasete. 1931. dala mi gaje na ienje napuljsa tvrtka Sidney Luzzatti & Sons. Umetnutog u je-dan od onih predmeta koji se stavljaju na glavu kako se ono zovu, Harry?Mitra. Grgurova mitra.Da. Godinama poslije, naravno, neki je lopov izvukao dra-gulj iz mitre i izaao s njim iz Vatikanskih muzeja. Od tada vie nisam uo za njega. Do sada.Iz Vatikana je ukraden 1946. rekao je Akiva a 1949. ga je u tajnosti kupio Farukod Egipta.Ah rekao je Alfred.

Uklapa se rekao je Harry svojem ocu. Pomislio je ka-ko se Alfred doimlje omamljeno. Tata rekao je. Jesi li dobro?Da, da. Naravno.Nije bio na popisu egipatske vlade kao dio imetka koji je Faruk ostavio kada jenapustio prijestolje rekao je Harry. Pro-uio sam zapisnike s drabi na kojima su srodavale Farukove stva-ri. Neki su predmeti bili divni, no veina ih je bila lok, imao je uasan ukus. Jedino je pornografska zbirka bila posebna.To je za male djeake promrsio je njegov otac. Mu-karac moe sa enom initi neki, sve ostalo je izobliavanje.Alfred je zatvorio oi. Gnjeio je svoj obraz. Boe moj rekao je.Ne, nije bio na popisu s drabi rekao je Akiva. Pogle-dao je Harrvja. elimo da vite dijamant.Morat ete stati u red rekao je.

Nosei pladanj s kolaima ispred slukinje koja je nosila servis za kavu Essie je stala kao ukopana i vrisnula.Slijedei njezin pogled vidio je da je lijeva strana oevog lica tijesto nainjeno odnedovoljne koliine brana, da je zatvoreno oko oputeno, a usta objeena prema bradi.Tata? proaputao je Harry. Nije znao to se dogaa u ljudskom tijelu kada pretrpi mi udar, no znao je da je otac na poetku jednoga.Alfred se zanjihao, a on ga je uhvatio. Komad kolaa pao je s pladnja, a Essie jeiz nekog razloga kleknula da ga pokupi sa saga.Prestani s tim! rekao je Harry debeljukastom, preplaenom li-cu. Zovi doktora. e drao oca u zagrljaju i ljuljao ga.Bezobrazni stari gad.Pod usnama mu je njegova bijela kosa imala okus istroe-nosti. Jedan od njih, on ilinjegov otac, poeo je drhtati.

ALFREDOVE BILJENICESmjestili su njegovog oca u sobu na dnu hodnika koju su ispu-nili monitori za praenje rada srca. Alfredovom se sinu otac nije vie inio bezobraznim. Lijeva mu je strana tijela bila pa-ralizirana. Nije imao umjetno zubalo; mnogo je zijevao, a kada je izdisao, gornja mu je usna brektala i lepetala to Harry nije mogao pod-nijeti.Ula je specijalizantica i nagnula se preko kreveta. Gos-podine Hopeman rekla je glsno, no on je ostao u dubokoj besvi-jesti.Nakon to je otila pokuao je Harry.Tata.Otac je otvorio oi i zapiljio se u njega ne vidjevi ga. Doktor Silberstein, ich bi


14/135

tte um Entschuldigung, oprostite mi, molim vas. Zato je njegov otac traio oprotenjs uasom u glasu i tko je Silberstein? Alfred se gubio i sanjao, vodei jednosmjerne razgovore na nerazumljivom njemakom.Plua su mu se punila tekuinama koje su isputale mjehuri-e kada je disao, a ljudi sulazili i zabijali gadnu malu cijev u njego-vo grlo i isisavali otrove.Poslije su mu se oi otvorile i pronale Harrvjevo lice. elj-no su ga ispitavale. JaAlfred je pokuao aputati no nikakav glas nije izaao iz njegovog grla. One jabuiiskoile, a ruka na plahti drhtala je od uzbuenja. Oajniki je pokuavao neto rei inu. Harry mu je podigao jastuk i prinio njegovim usnama au s vodom, no on je bioodvie slab da bi pio. Vlanost mu je ipak povra-tila glas... .trebao sam ti rei...to, tata?... 'kvizicijski dijam...Ne govori. Samo se odmaraj, tata.Greka. Alfred se naprezao da kae. Nije uspio.Dijamant ima greku?Starac je stisnuo svoje zatvorene oi, a zatim ih brzo otvorio. Harry se htio uvjeriti.Inkvizicijski dijamant ima greku? Njegov je otac klimnuo, diui s mukom.Nije me briga rekao je Harry. Do vraga i dijamanti. Samo se odmaraj da se oporavi. Razumijeli?Alfred je legao. Kapci su mu pali poput vrata garae.Sjedei uz krevet zaspao je i Harry. Uskoro ga je specijalizant nervozno dotaknuopo ramenu. Kada je pogledao krevet uinilo mu se kao daje njegov otac otiao u etnju

, ostavivi svoje tijelo za sobom.Jeff je doao kui osjeajui nelagodu u odijelu kojeg je prerastao. Priao je Harrvju agrlio ga bez rijei. Poslali su ga natrag u kolu odmah nakon pogreba. Prosvjedovaoje osjeajui olakanje. Della koja je voljela starca gorko je plakala na grobu. S Harrvjem i Essie obavljala je sivu, obredno alovanje. S papuama na nogama doeki-vali sposjetitelje sjedei ispred zastrtog zrcala. Kada je bio dijete, u kui pokojnika svi su sjedili na tvrdim drvenim sanducima, pokorava-jui se uputi da oaloeni ne trebtraiti utjehu. Klupa za jedno-kratnu upotrebu predstavljala je modernu prilagodbutradiciji. Na neki bi nain vie volio sjediti na pravom sanduku. Prve dvije veeri stan njegovog oca bio je prepun ljudi iz struke koji su meusobno oz-biljno razgovarali na engleskom, jidiu, hebrejskom, francuskom, fla-manskom. Poliglotski je zvuk biotoliko nalik amoru s burze dijama-nata da je uspio u tome nai utjehu.Essie je kanila pridravati se punih sedam dana alovanja na ortodoksni nain, no njem

u se treeg jutra inilo kao daje uhvaen u zamku. Akiva je doao tog popodneva.Nadam se da to to sam dirnuo u stare uspomene nije doprinijelo njegovoj bolesti.Krvni mu je tlak bio strahovito visok. Uvijek je izbjega-vao uzimati svoje lijekove unato eninom neprestanom prigovaranju. Lijenici kau daje bilo neizbjeno.inilo se daje Izraelcu laknulo.Niste mu morali rei to elite.eljeli smo da vam da informacije o Inkvizicijskom dija-mantu. eljeli bismo da kupittaj kamen.Kao i nekolicina drugih.idov ste, gospodine Hopeman. Neete, valjda, zastupati nekog drugog u ovom sluaju?Harry je uzdahnuo. Vjerojatno ne.Izrael je umorna ena s tri prosca rekao je Akiva. idovi su oenjeni njome od akon nam daje pravo da je, da tako kaem, drimo za tijelo. Arapi i krani kao ljubomo

ni ljubavni-ci dre je svaki za jedan gleanj. Sva je trojica mahnito razvlae u raz-lismjerovima te se na trenutke ini da e je rastrgati kao harin-gu. Sada svaki od tihprosaca eli taj dijamant isto kao i zemlju. Odre-ene ga arapske skupine oajniki eloristiti kao propagandni materijal, kao talisman koji e im pomoi da sljedei sukob pretvore u pravi Dihad, sveti rat. I budite uvjereni, moe se iskoristiti na taj nain. Odmahnuo je glavom. To je borba za Svetu zemlju u ma-njoj mjeri. Nije im nimalostalo to dijamant ima idovsku povijest. Postoje zapisi koji dokazuju da je poslijebio u posjedu samog Saladina. Gotovo jedno stoljee bio je u kruni koja je ukraavala maksuru, sjedite vrhovnog duhovnog voe u damiji u Acri u kojem je Saladin dvijegodine odolijevao kranskoj moi Francuske i Engleske i uao u muslimansku povijest k


15/135

o najvei vojni junak.Katolici su ga poeli svojatati jokasnije, a i ee re-kao je Harry. PosjedujuInkvizicije kada su postali nje-govim vlasnikom u panjolskoj. ele ga natrag jer jenjihov. Njima je ukraden.Izraelac je klimnuo. Dugo je vremena bio dio velike zbir-ke unutar zidova Vatikanskog muzeja.A zbog ega David Leslau misli da potjee iz Hrama? upitao je Harry.Akiva je oklijevao. Neu o tome razgovarati dok se ne ob-veze te.Neu se obvezati ni na to. Upravo sam pokopao oca.Doista, trebalo me podsjetiti. Ne urite, ekat u koliko god hoete, no mi vas trebagospodine Hopeman. Onaj tko ode mora uz struno znanje imati i itav niz drugih kvalifikacija. U obzir moramo uzeti osjeaj odanosti, dob, tjelesno zdravlje. Spremnost pre-uzimanja odreene doze rizika.Kad je u pitanju upueni kupac, nema toliko rizika.Kapital ne bi bio va. Sve smo sredili. Novac e dati sku-pina imunih osoba u ovoj zji i Francuskoj. Nisam govorio o inves-ticijskom riziku rekao je blago Akiva.Harry je slegnuo ramenima. Zaboravite. Neki bi od nas podnijeli bilo kakvu nelagodu kako bi kupili dijamant. Nitko tko ga poznajem ne bi riskirao da bude ranjenili da pogine.Rizik je doista malen. A tu su i sve vrste koristi, gospodi-ne Hopeman.Do vraga i vae gluposti. Ja sam samo poslovni ovjek. Izraelac ga je zamiljeno promtrao. Shvatio sam da steposlovni ovjek onda kada je vama vano da to budete. Kada vam je stalo da budete znanstvenik, onda ste znanstvenik.

Ocjena je moda bila i vie nego tona; Harry se osjetio veo-ma uvrijeenim. U ovom tku imam potpuno jasnu predodbu o tome to mi je vano, a to ne.Akiva je uzdahnuo. Izvadio je posjetnicu iz depa i stavio je na ulatenu povrinu Essinog blagovaonikog stola.Nazovite to prije rekao je. Molim vas.Essie je oporukom bila velikoduno zbrinuta; sve ostalo bilo je Harrvjevo. Nije semogao natjerati da pregleda odjeu. Zadrao je jednu kravatu kao uspomenu; to se ostalog tie, Vojska spasa e imati neke izuzetno dobro odjevene tienike. Alfredova pismi do-kumente spakirao je u dvije kartonske kutije i zavezao. Staklenku vazelinau kojoj su bili dragulji stavio je u papirnatu vreicu, a zatim pozvao kurirsku slubu te poslao, vreicu i ostalo, u njegov sef.etvrtog dana uveer stan se poeo puniti Essinim prijate-ljima, uvenulim djedicama s tim oima, staricama s ukljima.

Moram otii odavde rekao je Delli.Essie ih je otpratila do vrata, bijesna zbog onoga to je sma-trala vrijeanjem uspomene njegovog oca. Tu je srebro, posue...Sve je tvoje.Ne budi tako velikoduan. Tko ga eli? Otii u sestri u Floridu, u mali stan.Ja u se sutra vratiti rekla je Della. Ja u se pobri-nuti za stvari.Essie gaje pogledala. Odsjedit eostatak sive kod ku-e?Klimnuo je.Svaki edan ii u sinagogu? Ili se pridruiti minjanu u Dijamantnom klubu? I svakogna izmoliti kadiiDa lagao je, spreman sloiti se s bilo im samo da pob-jegne od mirisa smrti.Taksijem su otili do Dellinog stana, a onda u krevet. urno, poput ljubavnika.Proklet bio prodahtala je.

Njegov je vrhunac oslobodio osjeaje. Potonuo je izmeu njezinih ruku i nogu.Harry. Harry. Samo gaje drala dok nije prestao pla-kati.Leali su. Kada ju je pogledao i vidio to joj je na licu mrzio je samog sebe. Bio je umoran od toga da joj nanosi bol.Zaspali su dok je njegova ruka bila izmeu njezinih bedara, to je, znao je, voljela. Za par sati se probudio i shvatio da mu je ruka ukoena od zgloba nadolje. No ako je povue, probudit e je.Naposljetku ju je povukao.Nemoj ii.Pst. Potapao ju je po ramenima, omotao plahtu oko nje.


16/135

Hoeli preuzeti njegovo mjesto meu Dvjestopedesetoricom?Vjerojatno.Bit e to za sve vie nego dovoljno rekla je. Mahnito je traio arape u mraku.Mogao bi nai posao kao predava. Ili samo pisati. I imati vremena za Jeffa i mene.Pokupio je svoju odjeu i odnio je u dnevnu sobu.to ti eli? upitao je glas iz spavae sobe.Bio je bolno svjestan da mu je priskoila. Bila je njegova supruga u njegovoj nevolji. Ne znam. Sve.Uskoro je stajao sam na Istonoj osamdeset estoj ulici, dr-ei kartonske kutije povezpagom i dozivao rukom taksi. U "VVestchesteru je prije zore sjeo u radnu sobu iodvezao kutije. Njegov je otac uvao stvari. Bilo je tu mnogo potvrda o plaenim raunima i izvjestan broj pisama. Neka, napisana na njemakom, bila su Essina. Proitao je dovoljno da shvati kako su ona i njegov otac godinama bili u vezi prye no to suse vjenali. Njemaki u njezinim pismima bio je za razliku od govornog engleskog isti strastven. Sjedio je dok je va-ni nebo postajalo sedefasto i po prvi put tu debelu enu doivio kao osobu.Bile su tu i poslovne knjige. Njegov je otac pomnjivo vodio knjige koje su sadabile toliko stare da ne bi zanimale ak ni Unutar-nju upravu prihoda. Tri biljenice,za koje je mislio da su financijski zapisi, sadravale su umjesto toga dijagrame.Plohe i uglovi kristala bili su pomnjivo oznaeni kako bi pokazali rasap i lom svjetlosti, a uglatim rukopisom Alfreda Hopemana bili su ispisani njihovi detaljniopisi. Okreui stranice, Harry je shvatio daje svaki vani dragulj ko-ji mu je proaooz ruke njegov otac tono nacrtao i opisao. Ono to je drao u rukama bila je legendau svijetu trgovine dijamantima: nevjerojatna sjeanja Alfreda Hopemana.

Doao je do pola druge biljenice kada je naiao na analizu Inkvizicijskog dijamantakoju je napravio njegov otac. Bila je detaljna i pre-cizna, no zbunila ga je. Nijese spominjala greka koju je njegov otac pokuao opisati na samrtnikoj postelji.Bilo je jouvijek odvie rano; istuirao se i neto pojeo. Za-tim je telefonirao HerzeAkivi.elite li da vam poaljem biljenicu?Zadrite je, molim vas, gospodine Hopeman. Kao to sam vam rekao, eljeli smo da vi ikoristite te informacije.Nisam se predomislio.Biste li eljeli prouiti novi Bakreni svitak?Harry je oklijevao ne znajui to da kae. Ne toliko da poem s vama u Izrael.Pretpostavljam da ste spremni otii u Cincinnati?Naravno.

Otiite u ured vaeg prijatelja, dr. Bronsteina. Oekivat e vas rekao je Akiva.BAKRENI SVITAKHarry se redovito dopisivao s Maxom Bronsteinom no nije ga vidio godinama. Vezivale su ih zajednike uspomene na dva mladia iz brownsvillske jeive koji su, nekad davno, provo-dili veeri u dugim razgovorima uz kavu i potpaljivali svoje buntovnitvosve dok nisu uspjeli raskrstiti sa ivotom koji je za njih bio pla-niran.Bilo je to neobino razdoblje za Harrvja; osjeao se poput plivaa koji se bori protivstruje. Njegov je otac bijegom iz Njemake poupao same svoje korijene, no u Americi je Alfred Hopeman znao to je: Hitler je pripadnika otmjenih berlinskih krugovapretvorio u idova koji dri do svojeg etnikog porijekla i eli da se njegovo dije-te Holokausta. Tako je Harry pohaao hebrejsku kolu umjesto jedne od njujorkih kola ilinternata u Novoj Engleskoj u koje su i-li njegovi prijatelji. Do prave borbe za njegovu duu dolo je na et-vrtoj godini u ortodoksnoj gimnaziji Sinova Zavjeta. Ravnat

lj kole, ustar ovjek po imenu Reb Label Fein, rekao je Alfredu Hopemanu da njegovomsinu u polaganju ispita nema premca. Mladi gaon, ge-nij u Gemari. Budunost takvogmladia nije mala odgovornost.Alfred je razmiljao, da bi se naposljetku obratio za savjet svojem najboljem prijatelju, Saulu Netscheru.Poalji ga mojem bratu, Itzikelu.Kada su mu rekli, Harry je bio dovoljno polaskan da prista-ne, jer tko iz ortodoksne gimnazije Sinova Zavjeta nije znao za stra-nog Rebea Yitzhaka Netschera, duhovnog vou Hasida i ravnatelja jeive Torat Mosche, jedne od najprestinijih vjerskih akademija u novom svijetu?


17/135

Dok su drugi otili u Amherst, Harvard ili N.Y.U. on je pos-tao skolastik. Svakog jutra, osim abatnog, odjeven u tamno odijelo, odlazio je podzemnom eljeznicom iz Avenije Park u Brooklvn. U sta-rinskoj kamenoj kui u kojoj su kripali podovi pridruio bse Maxu Bronsteinu i etvorici drugih neofita koji su zajedno s uenjacima i mudracima sudjelovali u beskonanim raspravama i prepirkama o Talmudu i rabinskoj knjievnosti.Bio je to neobian svijet munog rada u kojem je znanje bilo samom sebi svrha, kola na kojoj najbolji studenti ne bi nikada diplo-mirali. Neki su od njih petnaest godina uili za istim oteenim hras-tovim stolom ne da bi stekli bogatstvo ili ugled nego bog ljubavi Bo-je. Drugi su se prouavanjem bavili i dulje, otkad su doli u Brownsvie s jeivom iz Litve, a bjeei pred nacistima. Rebbe Yitzhak je imao mo da udjeli smizareenje za rabina; inio je to, meutim, samo kada bi krajnje siromatvo natjeralo eka da iz kontemplacije pri-jee u posao rabina ili kada znanje odreene osobe ne bi bilo besprije-korno.Tada je Bronstein bio mrav i blijedout s oima nalik onima koje je El Greco dao Kristu. Nakon est mjeseci i mnogo kave iz ek-spres restorana on i Harry su uvjerili sami sebe daje Bog, poput vis-kija i rata, ovjekov izum. Smeten i preplaen vlastitom odvanou Harry je napustio jeivu Torat Mosche kako bi do sljedeeg semestra na Columbipolirao dijamante u oevoj radionici.Bez obzira na obiteljsku tradiciju Alfred ga nikada nije uvla-io u posao s dijamantima, no kada je doao svojom voljom bio je pe-dantan i kritian uitelj. Iako je do tadHarry mnogo toga upio Al-fred je poeo od poetka, s izbruenim dijamantom kao poetni.Svaka od ovih malih ploha, precizno poliranih povrina je faseta. Osmerokutna fase

ta na vrhu okruglog kamena je vrh. Faseta na samom dnu dijamanta je ploa. Krajnjivanjski rub oblikovanog kamena ondje gdje bi trebali biti enini bokovi zove se obod...Da, tata.Bronstein, iji je otac u svojoj pobonosti bio skueniji od Alfredovog, bijesno je pobjegao od obiteljskih scena na sigurnu uda-ljenost, na University of Chicago. Iakoje morao raditi a ironija je bila u tome to je radio u koer klaonici diplomirao e lingvistiku za dvije i pol godine; a onda mu je, onako tvrdoglavom, trebalo joosamgodina da doktorira. No tada je zahvaljujui neprekidnom nizu istak-nutih lanaka ve dbio ime i ponudu za posao u reformiranom sjeme-nitu koju je prihvatio s istom smirenou koju bi pokazao i daje ko-la bila jezuitska ili budistika. to se njega tie reno je sjeme-nite dobilo najboljeg jezinog geografa u Americi i stalnog profesora koj

i je bio pravi ateist to je dokazivalo njegov liberalizam.Tu si rekao je Max kao da su se rastali prije dvadeset minuta. v-rsto mu je stisnuoruku. Bio je deblji, a pustio je i brkove. Harry, Harry.Mnogo je vremena prolo.Prokleto mnogo.Kako si, Maxie?Podnoljivo. A ti?Harry se nasmijeio. Podnoljivo je dobra rije. Ugodno su razgovarali o starim danim, razmjenjivali infor-macije o ljudima koje su poznavali. Izgleda da je David Leslau doista uspio rekao je Harry na kraju.Zvuizavidno.A ti ne? Takvo to se dogaa jednom u ivotu.I glavobolje koje ima dogaaju se jednom u ivotu re-kao je Bronstein suho. Iz ladi

svojeg radnog stola izvukao je teku vrstu kovertu i izvadio velike fotografske negative na kojima je Harry ugledao hebrejsko pismo.Harry je uzeo fotografije. Razoaran sam. Mislio sam da u vidjeti original.Mali su uzgledi rekao je Bronstein. Moj prijatelj David ne eli svoj pronalazak ipustiti iz vida. Bi li ti?Ne. Sto mi moerei?Bronstein je slegnuo ramenima. Tijekom stoljea bakar je gotovo u potpunosti oksidirao. David gaje veoma dobro obradio, koristei se metodom veoma slinoj onoj kojomsu Britanci obradili svitak pronaen 1952. Umjesto da ga, kao oni, stabilizira premazom avionskog ljepila upotrijebio je tanki premaz prozirne plastike koja je ra


18/135

zvijena za svemirski program. Potom su svitak prepilili po duljini na dva dijela, a dijelovi su se odlijepili poput slojeva crvenog luka. Davidje zubarskom builicom skinuo osloboeni korodirani materijal i otkrio ispod njega slova koja su uglavnom bila itljiva.Jesu li utisnuta u bakar otrim instrumentom?Bronstein je klimnuo. Nekom vrstom ila kojeg su udara-li ekiem ili kamenom. Bakar bio gotovo ist, kao i bakar svitka iz 1952. Metalurzima se ini da bi metalne ploe mogle potjecati iz istog izvora.Postoje li neke znaajne razlike izmeu ta dva svitka? upitao je Harry.Nekoliko. Onaj pronaen 1952. nainjen je od dvije bak-rene ploe koje su nezgrapno sene zakovicama. Svitak Davida Leslaua nekoliko je centimetara iri od prvog i nainjen od jedne je-dine namotane ploe. Prvi je svitak gotovo sigurno uklesao jedan ov-jekdok je ovaj djelo dvojice ljudi. Pogledaj ovdje. Bronstein je po-digao jednu fotografiju. Prvi dio Davidovog svitka ispisao je netko tko je, kako je posao odmicao, postajao sve slabiji. Moda veoma star ovjek, moda ranjenik ili umirui. Neka su sova nejasna, a sva su plitka.Odavde rekao je pokazujui Harrvju drugu sliku slova postaju izrazita i jasna. Imi sintaktikih razlika izmeu dva di-jela. Oito je zadatak prekinut, a onda ga je nasavio snaniji ovjek, moda netko mlai kojemu je diktirao prvotni pisar.Hoeli mi pomoi da ga na brzinu proitam? upitao je Harry.Bronstein je stavio fotografije ispred njega. Pokuaj sam.Proli su ga trnci od onoga to je uspio zakljuiti iz uvodnog dijela. Boe moj. Mislda bi to mogao biti onaj biblijski Baruh, prorokov pratilac, koji pie o svojem Jeremiji?

Bronstein se nasmijeio. Zato ne? rekao je. Podje-dnako je lako vjerovati kao i erovati.Rijei su bile suglasniki kosturi na kojima nije bilo samoglasnikog mesa, kao u jidiu i modernom hebrejskom pismu. Harry se muio poput djeteta koje poinje shvaati triove itanja.U pojilu... s vanjske strane sjevernog zida...Sjajno rekao je Max.... zakopana tri lakta ispod stijene na kojoj... je pjevao kralj, posuda s pedeset tri talenta zlata.Nisi imao tekoa.Kakvo pojilo s vanjske strane sjevernog zida? rekao je Harry. Koja stijena? Kojikralj?Ah. Bronstein mu se smijeio. Poinjeshvaati zato mi se ini daje malo vjeroj

id Leslau posegne u zem-lju i izvue blago iz Hrama. Pojila odavno nema. Stijena jepo svoj pri-lici praina. Moemo pretpostaviti da je rije o kralju Davidu s obzi-rom npominjanje pjevanja. No nikakva prikladna legenda koja od-govara Davidu nije preivjela. Ne znamo ak ni daje obzidani grad iz svitka Jeruzalem. A da bi stvar bila gora, sveenici su bili majstori pi-sanja u iframa. Svaku bi referentnu toku veoma temejito prikrili tako da bi, ak i u vremenu u kojom je napisan, vei dio bio razumljivsamo upuenima. Bronstein je uzeo svoju aktovku i ustao. Svi su prirunici na poliama. Bit u u blizini budeli me trebao.Svitak je bio dugi niz odlomaka u kojima se navodio poloaj pojedi-nanih geniza i prilino detaljno nabrajali predmeti koji su u njima sakriveni. Harrvju je dugo trebalo da proita prvih pet est odloma-ka, a stol ispred njega bio je pun porazbacanih prirunika. Nekoliko ga je puta slovo koje je nedostajalo prislilo da pogaa znaenje rijei, a tu i tamo bi pribiljeio rije ili frazu za koju e morati pitati Maxa. Mjesto

na kojem je drugi pisar preuzeo posao bio je pravi ok. Gotovo daje mogao vidjetitog ovjeka, sirovijeg i manje sofisticiranog od pr-vog pisca, koji nije dobro poznavao pravopis niti ga dosljedno koristio i koji, oigledno, nije poznavao zadatak.Mnoge su rijei bile spojene, a na mjestima je jedan redak ulijetao u drugi usredrijei koja nije smjela biti rastavljena zbog ega je Harry sporo napredovao.Na kraju je proitao odlomke u kojima je odmah prepoznao razlog zbog kojeg mu je Akiva velikoduno sredio da proui materijal:Na mjestu na kojem je pokopan Juda, kanjen zato stoje uzeo od plijena, zakopan nadubini od osam i pol lakata, svjetlucavi je ka-men (neto neprevodivoj srebrni vrevii odjea Aronovih sinova.


19/135

A onda ponovno, tri odlomka dalje:Na mjestu na kojem je pokopan Juda, kanjen zato stoje uzeo od plijena, zakopani na dubini od dvadeset jednog lakta jesu tri stotine zlatnih talenata, est rtvenih posuda i odjea sinova Aronovih.Zajedno su proli i pregledali Harryjeve biljeke, a onda je, na nje-govu zamolbu, Bronstein u cijelosti preveo ta dva odlomka koja su bi-la posebno zanimljiva. Maxov se prijevod nije razlikovao od njegovog.Sinovi Aronovi su oito Veliki sveenici.Harry, ne mogu raspravljati o tumaenjima. Mogu ti pre-voditi, no nita mi vie nije uteno.Doputeno?Doputeno je kriva rije...udno je da strunjak za lingvistiku ima problema nai pravu rije.Izazovno su zurili jedan u drugoga. Ne smijemo mnogo priati ako David eli nastaviti raditi uz punu suradnju.Harry se natjerao da se nasmijei. Opusti se, Max.Trae, pretpostavljam, tvoje poslovne usluge.Kako znada ne ele da napiem povijest?Kada se spomenu mevinim s dijamantima, ime Harrvja Hopemana odskae od drugih.A kada se spomenu povjesniari? Daj, Maxie. Kada se na sastanku Amerike akademije uz pie spomene moje ime kako me ocijenjuju?Bronstein je podigao desnu ruku i veoma polako mahnuo njome iz zgloba. Tako tako.Sranje.

Max se nasmijao. Kako je zgodno biti tako siguran u dva svijeta. Koliko si lanakaobjavio ove godine?Sedam.Ja sam radio kao lud, a objavio sam ih tri rekao je po-lako Bronstein.Tvoj posao zahtijeva vie vremena.Bronstein je slegnuo ramenima. Uspijem proitati neke tvoje stvari. Savjesno. Solidno. Bez preaca. Godinama te elim pitati kako uspijevatoliko mnogo napraviti?To mu je pitanje postalo mrsko. Uivam raditi. Zvui glu-po, zar ne?Nikada nisi bio glup, Harry.Pokuao je objasniti. Posao me stimulira kao to druge stimulira tenis ili... porniiBronstein je klimnuo. I mene ponekad posao tako uzbudi. No nikada nemam dovoljnovremena, uplete se svijet. Djeca. ene. Zar tvoja ena ne voli tenis ili pomie?Moda sada i voli.

Ah. Bronstein je skrenuo pogled. Znai, rasteretio si se rekao je kao usput pokjui prijei preko toga.Harry je pokupio svoje stvari. Znali to ele da uinim? Bronstein je odmahnuo glavMolim te, nemoj mi rei rekao je.Bio je pozvan kod Bronsteinovih da upozna Maxovu enu i djecu no ispriao se. Dok jeCincinnati nestajao ispod zrakoplova, a on ugledao bljesak eljeznice i zmijolikerijeke shvatio je da Maxu nije ak ni re-kao da mu je umro otac.Upalio je svjetlo iznad glave i posvetio se svojim biljekama.Sinovi Aronovi mogu se odnositi samo na Velike sveenike.Mjesto na kojem je pokopan? To nije bilo groblje. U to doba veinu su tijela polagali u spilje ili grobove urezane u stijenu. Promis-lio je malo o sveenikoj odjei. Mira, efod i opleak posut kamenjem plemena bili su dovoljno jedinstveni i tovani dabudu prikladni za genizu.

Mjesto u kojem je Juda bio kanjen zato to je uzeo od plije-na? To mu je izmicalo.Razmiljao je o poruci svitka u sumranom podruju izmeu sna i jave, sanjivo zamiljaoevni opkoljeni grad, njegove svete lju-de kako grozniavo sakrivaju vjersko i svjetovno blago svojeg svijeta.Sidnev ga je u New Yorku ekao s autom, a kada su doli do kue Harry je otiao ravno uradnu sobu, biblijskim konkordancijama i komentarima.Naposljetku gaje pronaao u sedmom poglavlju Knjige o Joui.... Juda, kanjen zato to je uzeo od plijena...Akan je bio sin Karmija koji je bio sin Zabdija koji je bio sin Zeraha. Svi su bili iz Judina plemena. Kao vojnik u vojsci s kojom je Joua osvojio Jerihon Akan s


20/135

e ogluio o Boju zapovijed da se ne plja-ka i od poraenih uzeo komad babilonske odjezlatni klin. Kada je otkriven, okrivili su ga za poraz u bitki nakon ega su Akani njegova obitelj ubijeni.Da bi ta smaknua ostala trajan primjer, mjesto na kojem su kamenovani, mala dolina okruena breuljcima punim spilja prozvana je dolina Akor.Kada ju je Harry pronaao na biblijskoj zemljopisnoj karti vidio je da se nalazi neto junije od Jerihona, na Zapadnoj obali.MAZEL UN BROHA!Dvije noi za redom sanjao je oca. U budnom se stanju na tre-nutke gubio i zaboravljao daje Alfred umro. I dalje gaje e-lio nazvati.Nije imao dovoljno posla. ena iz Detroita gaje dvaput zva-la zbog 38karatnog plavobijelog dijamanta, no samo je draila samu sebe; nee nazvati trei put. Traio je dovojno grandiozan kamen za glumca, no nije bilo lako. Ponekad ovjek mora ekati da sena tritu pojavi neto prikladno.Po prvi put nije mogao poeti s istraivanjem za novi lanak. Gotovo da mu je laknulokada ga je nazvao jedan od urednika The Slavik Reviewa kako bi porazgovarao s njim o izbacivanju jednog ma-log dijela rukopisa o ruskim draguljima. ovjek ga je odsrca hvalio.Trebali biste razmisliti o tome da odete u Peking i napiete lanak o carskim zbirkama dragulja.Harry je tek na trenutak osjetio zanimanje. Bilo je pitanje vremena kada e neki zapadnjaki znanstvenik napraviti konanu po-vijest kineskih carskih zbirki. Rezultat bi mogla biti knjiga koja e oz-naiti prekretnicu na tom podruju.Ima dragulja iz desetog stoljea, iz doba dinastije Sung

rekao je urednik. Chinese Culture ili neki drugi asopis mogao bi od kineske vladezatraiti da vam dopuste da radite u Muzeju pala-e.... Posve je drugaije raditi neto to ima veze s poecima vlastite kulture, zar ne?kao je Harry.Malo poslije izvadio je Akivinu posjetnicu iz novanika. Po-derao ju je na pola i bacio.Vaa Uzvienosti?Buon giorno, gospodine Hopeman.Kardinale Pesenti, ne mogu vas zastupati u povratu dija-manta o kojem ste govoriliprolog tjedna.Ho bisogno di te promrmljao je kardinal. Trebam vas, gospodine Hopeman.Svejedno rekao je nespretno. ao mi je, Vaa Uzoritosti.Recite mi, gospodine Hopeman rekao je kardinal Pe-senti naposljetku je li u pitanj

honorar? Siguran sam...Ne, ne. Ne radi se o honoraru.Hoete li zastupati nekog drugog u tom poslu?... nisam se odluio da ikoga zastupam.Do vienja, gospodine Hopeman rekao je kardinal Bernardino Pesenti.Iz Harrvjevog se telefona ulo zujanje prekinute linije. Vra-tio je slualicu na postolje.Garaa u West Nvacku isporuila je lamborghinija. Izveo gaje na cestu i osjetio se frustriranim zato to stroj s dvanaestcilindarskim motorom, koji gaje mogao povui idvjesto pedeset kilometara na sat, vozi u svijetu koji se kretao devedeset kilometara na sat. Dijelovi au-ta bili su boje okolade, a koa boje pijeska. Tjedan nakon o gaje kupio uo je da je Ruth Lawrenson rekla Sidnevju kako je vie platio auto nego to bi oni platili kuu. Sada je njegova pomama za motori-ma bila nekoliko godina iz

a njega. Jedini auto za kojim je jouvijek eznuo bio je SJ Duesenberg, a vjerojatnost da e ga imati bila je ma-la; proizvedeno ih je samo trideset osam u razdoblju od 1932. do 1935. Unato vremenu u kojem su nastali bili su bolji od iega to se danasproizvodi, a budui da su bili prodani ljudima poput Gablea, Coopera, Faruka, Alfonsa od panjolske i Nikole od Rumunjske moglo im se relativno lako ui u trag. Preivjelo je samo trideset auta na cijelom svijetu. Njihova bi cijena omoguila Lawrensonovima da kupe tri kue no nitko nije prodavao SJ Duesenberg. Zbog toga gaje i elio, ispravno ocjenjujui svoju udnju. Bila je to ista ona pohlepa za ne-dohvatljivim koja gaje pokretala i u poslu s dijamantima.Nije zapravo znao kamo ^de sve dok se nije naao na Thruwayu u Novoj Engleskoj nad


21/135

omak Connecticuta. Kompleks Jeffove kole bio je lijep, s mnogo neobraenog kamena,tratina i vreme-nom nagrizene cigle. Nekoliko stoljea stara drvea nenametljivo su davala na znanje to joosim obrazovanja donosi kolarina. Soba nje-govog sina mirisalaje na znojne sportske arape i bila prazna, no iz pokrajnje sobe neki je visoki imravi djeak pogledao kroz mlijena stakla naoala. Hopeman? rekao je. On je na u bejzbola.Harry mu je zahvalio, vratio se u auto i krenuo niz cestu. Vo-zio je sve dok nijezauo glasove i zvuk udaranja. No naglo se zausta-vio nedaleko od terena. Oprostio se s Jeffom neposredno nakon pog-reba. Djeak je bio sretan to se vraa u kolu; njegovoekivani do-lazak bio bi sada nametljivost. I to bi mogao rei sinu nakon pozdra-va mu lekciju iz sedre, dijela Tore za taj dan, daje tuga uasna, ali je strah gori?Okrenuo je auto i vratio se putem kojim je i doao.Kada je stigao kui napravio sije pie, stavio ploe Bessie Smith, pokuao itati knjigno leao je na kauu u sobi koja je tonu-la u sumrak osjeajui odjednom bolnu elju dasvoj odraz u dru-gom ljudskom biu. elio je seks. Ne grinju savjesti s Dellom, samo sputnu ivotinjsku evu s nekim tko mu nita ne znai. Sjetio se ime-na i nekoliko minulistao telefonski imenik. Zatim je uzeo telefon i okrenuo enin broj.Telefon je zazvonio etiri puta, a onda se javio muki glas. Harry je kao u looj ali pustio slualicu i ostao na istom mjestu po-kuavajui se odluiti izmeu knjige, ploa. Zatim je otiao do koa za smee i podigao posjetnicu koju je poderao. Kada je spojio po-lovice mogao je jasno proitati broj. Ponovno je uzeo telefon i okrenuo broj. Odmah se javio enski glas, izgovarajui broj umjesto pozdrava. Bio je to energini, ljubazni glas, tek neznatno izmuen, nalik glasovi-ma s telefonskih centrala svih korporacija na Manhattanu.

Trebam gospodina Akivu rekao je.Kada je doao na dogovoreno mjesto u srednjem dijelu Manhattana vidio je da je Izraelac odabrao koer restoran. Akiva je sjedio za sto-lom s nekim tko je nalikovao neuglednom starom patuljku.Saulom Netscherom. *Zato je, do vraga, on tu?On me je zamolio da doem blago je rekao Netscher svojim hrapavim glasom.Nizak, zdepast i sjedokos imao je na sebi kravatu koja nije pristajala njegovomzguvanom smeem odijelu. Nije mario za svoj izgled jednako koliko njegov prijateljAlfred jest. Treba li ti ovo, Saul? elili jojedan infarkt?To je bilo prije tri godine. Harry, ne budi glup.Ti patiod iluzija mladosti. Ti si ludi starac, treba te zat-voriti u ludnicu!Smirite se. Boe moj rekao je Akiva.

Doao je konobar. Harry je zlovoljno naruio sjeckanu jetru u umaku i salatu. Akiva,koji moda nije poznavao amerike koer restorane, izabrao je kotlet, a Netscher je naruio kuhanu govedinu i bocu ljivovice.On e biti tu, u New Yorku. Nee biti ni u kakvoj opasno-sti. to se toga tie, neetvoj prilici, ni vi. Ii ete u Izrael. Ako je dijamant ono to kau da jest, kupit ete. I odmah ga iznijeti.Ne elim da on bude umijean. Zato to ne razumijete?Harry, ne volim kada me se ne potuje. Govorikao da ni-sam tu.Harry se nije obazreo na njega. I nemojte mi govoriti da nema rizika. Ve ste mi rekli da ima.Akiva je uzdahnuo. Dobro, razgovarajmo o riziku re-kao je. U naem dijelu svijetaa gerilskih skupina koje bi se eljele doepati dijamanta i iskoristiti ga kao simbol arapstva. Postoje nesumnjivo i drugi koji bi se rado doepali kamena samo zbog n

ovca. No Izrael je siguran. Moemo vam ponuditi odreeni stupanj zatite. Bit ete ranjviji glede prodavatelja. Dat e vam dijamant tek kada ga platite u Americi. Dok seposao ne okona bit ete njihov talac.Talac rekao je Harry.Da. Pokuate li uzeti njihov dijamant a da ga ne platite, ubit e vas.Uspio sam zakljuiti mnogo poslova s dijamantima bez te... gluposti. Morat ete dogovoriti rutinskiju transakciju.Akiva je slegnuo ramenima. Tako oni ele.Jebe mi se kako oni ele!uj, Harry. To je u redu rekao je iznenada Netscher. Prijete da e te ubiti ako s


22/135

aralica. A, ti dragi moj Harry, to nisi.Ve je prije primijetio lagano drhtanje koje bi povremeno protreslo Netscherovu glavu; a kada mu ruke nisu bile sklopljene lije-va se tresla. Kada je Harry bio djeakbili su susjedi u Istonoj deve-deset estoj ulici. Popodne se njegov otac uglavnom sretao sa Saulom u YMHAu na krianju Avenije Lexington i Devedeset druge ulice. Uparnoj kupelji dvojica bi mukaraca blaeno gutala vruu maglu i ras-pravljali o svemu,od Schopenhauera do pedikure, dok je Harry uio kako preivjeti u djejem paklu tekog isanja, prodornih prepirki i divovskih dlakavih prepona. Tada je Netscher bio maleni Charles At-las, tako dobar diza utega da su ga ostali mukarci zvali tarkeMojzto je bilo najslinije Mighty Mousu. Jednom je pod tuem prao Harrvju glavu, a djeakje mislio da mu se koa odvojila od glave. ak je i nakon toga vjerovao da prsti Saula Netschera mogu svijati elje-zo. Naposljetku je dovoljno narastao daje mogao samispuniti svoja popodneva onako kako je elio, a kada se njegov otac oenio s Essie,dnevni susreti dvojice mukaraca u YMHAi prorijedili su se, a onda napokon i prestali. No tijekom godina Harry je i dalje mislio o Netscheru kao o tarkeMojzeu. Sada je shvatio daje Mighty Mouse ostario otkad gaje posljednji put pogledao.Otii i sklopi posao rekao je Netscher. Uini li ti se kamen sumnjivim poe li a na bilo koji nain po zlu vra-ti se kui. Nee nam stvarati nevolje ako su doista li koji imaju to prodati.Akivin je odrezak izgledao ilavo bakao to je Harry i oe-kivao no on se bacio na njs oitim zadovoljstvom i jedini za stolom jeo.Kako u stupiti u vezu s njima?Oni e stupiti u vezu s vama rekao je Akiva. Dat u im do znanja da dolazite. ovoji e vas kontaktirati zove se Mehdi. Yosef Mehdi. Akiva mu je nekoliko puta pon

ovio ime sve dok Harry nije klimnuo. On e vas odvesti do robe.to ako me eli prevesti preko granice?Vrlo je vjerojatno da e vas odvesti preko granice re-kao je Akiva nepromijenjenim lasom. Shvaate li zato je nunoda osoba koja e obavljati stvari u New Yorku bude netko kome u pot-punosti vjerujete?Harry je shvaao. Novac koji dobijete od donatora poloit ete u Chase Manhattan Banna Saulovo ime. Kada mu se javim i kaem da kupujem i po kojoj cijeni on e prebaciti novac gdje god nas uputi prodavatelj.Dobro zvui rekao je Akiva. Netscher se iroko nasmijeio i nalio ljivovicu.Akiva je iskasapio komad masti na kojem vie nije bilo ni trunice govedine. Onda, jesmo li se dogovorili?Ne posve rekao je Harry. Imam dva uvjeta. Kao pr-vo, neu obavljati nikakve usput

poslove za vas. Ne svia mi se ono ime se bavite.Akiva je klimnuo.I elim dobiti priliku da radim na Bakrenom svitku s Da-vidom Leslauom.Ne.Ili ne idem.Bojim se, onda, da ne idete. David Leslau je tempera-menti i ljubomorni pripadnikakademskog svijeta. Nee dijeliti svoj posao.Pogledali su se.To je jedini razlog zbog kojeg ste me zvali, zar ne?Da rekao je Harry.Akiva je uzdahnuo. Tko vam je rekao da imate bogom da-ni talent za sve, gospodineHopeman?Saul Netscher se nasmijeio. Zapravo, ja rekao je dok je konobar posluivao aj. Od

zao je komadi kocke eera, usisao kroz njega vrui aj klimajui s odobravanjem. Toa zasluga. Ovaj je ovjek jouvijek imao paperje na obrazima kada mi se obratio kaoprijatelju. Bio je zabrinut. Ja sam bio poaen. Naputao je jeivu i bio zbunjen. Zubljen u posao s dijamantima, udei da bude znanstvenik. Znate to sam mu rekao?ini mi se da u doznati.Govorio si mi o Majmonidesu rekao je Harry.Da, govorio sam mu o Majmonidesu. Jeste li se ikada za-pitali zato je posao s dijamantima tako idovski? To je zato to u srednjem vijeku nismo smjeli biti zemljoradnici kao svi ostali budui da nam nije bilo doputeno posjedovati zemlju. Bilo nam je doputeno tr-govati. No samo stvarima koji


23/135

ma nitko nije trgovao, kao to su dija-manti. I mi smo utemeljili tako vrstu tradiciju da danas, kada onaj tko zakljui prodaju dijamanta, bez obzira na vjeru, kae Mazell, a onaj drugi odgovori Mazel un Brohal To su jidirijei i znae Srea i blagoslovSrea i blagoslov. Nije loe kad vam to zaele na kraju pos-lovne transakcije, slaete se?Majmonides podsjetio gaje Akiva umorno.Ah, Majmonides. Veliki filozof, pisac, pravnik, lijenik mogao je sve to postati zato to je imao brata koji se zvao David, a ko-ji je kupovao i prodavao dijamante. Oni su odredili obrazac kojeg su u svakom sljedeem razdoblju slijedili deseci idovske brae. Jedan za trite, trgovac dijamantima, poput mene. Drugi za Boga, uenjak ilirabin, poput mojeg brata Itzekela. Recite mi, gospodine Akiva, znate li to se dogodilo s vrhunskim intelektualcem kada se njegov brat tr-govac, David ben Majmon, utopio dok je bio na putu zbog kupovine dijamanta?Akiva je odmahnuo glavom.Kada Majmonides nije vie imao brata da ga uzdrava prihvatio se jojednog zanimanjaI sam je postao trgovac dijamanti-ma kako bi mogao zaraditi za kruh koji e mu omoguiti da bude ue-njak. Mladom ovjeku koji je zatraio moj savjet rekao sam: Ti nema, no u sebi imasnage za dva brata. I, gospodine Akiva, imao sam pravo. On je Harry Hopeman, trgovac dijamantima. No on je i znanstvenik kojeg potuju drugi znanstvenici. Da sam na vaem mje-stu, ne bih oklijevao obratio bih se Davidu Leslau zbognjega.Recite Leslau da sam odgonetnuo dio teksta sa svitka rekao je Harry. Mogu identificirati barem jedno skrovite.Akiva je uzdahnuo. Ovo je bolje nego bilo koji argument koji sam mogao izmisliti

. Odgurnuo je stolac od stola.ekajte rekao je Harry. Rekli ste mi da ete kad se obveem objasniti zato Leslada dijamant potjee iz Hrama.Budui da mu se nameete, mogu to prepustiti Davidu Leslau rekao je Akiva. Javit m se za nekoliko sati. Osta-vio ih je da zure jedan u drugoga iznad ostataka obroka.Netscherove su oi blistale. Valjao je krune mrvice po stolnjaku sve dok se nisu pretvorile u sive crve.Onda, Saule.Onda, Harry?Uvalili smo se do grla. Netscher je slegnuo ramenima.ak ni ne znamo je li to to kae da jest.Je.

Zbog ega si tako siguran?Zatraio sam dokaz. Rekao je da bih trebao otii u Drugu Aveniju, u izraelski konzulat. Otiao sam juer ujutro. S generalnim konzulom sam se susreo na nekih desetak zabava na kojima su se pri-kupljali financijski prilozi. Rukovali smo se, a on mi jezahvalio na mo-jem prilogu. Ponudio mi je cigaru i rekao da ne zna nita o projektuali daje Akiva dobar slubenik i da vrijedi s njim suraivati.To je olakanje.Je li? Starac je otpuhao dim, Uasna cigara re-kao je. Akiva je mamzer, gad hpogleda. Vie me strah njega nego onih s kojima ese susresti.Mene ne. Pretpostavimo da dok me dre, ti... mislim, lju-di se razboljevaju, dogaajuse nesree...Reci to misli. Ja sam starac s loim srcem. Mogao bih umrijeti dok te nema ili ak ovim stolom. Imapravo. Ostavit u pismo mojim odvjetnicima. Ako mi se neto dogodi,

oni e prebaciti novac. Netscher mu se nasmijeio, nimalo senilan, draesno razbo-ritarry, bez idovske krivnje. Time to mi doputada ti pomog-nem, inimi uslugu, ne zHarry se nakreveljio. U Netscherovoj glavi oni su na bede-mima i mau Mogen Davidom,Davidovom zvijezdom. Njegovu matu vie nita nije moglo zadrati, razmahala se u pijkom, pustolov-nom smjeru. Prestani, do vraga, initi to s mrvicama.Znali ime se bavim ve dvadeset godina? Izraelskim obveznicama. Prodavao sam komadpapira i gnjavio svoje prijatelje. Sakupio sam mnogo novca, vie no to vrijedi ovaj posao. No to se dogaa s novcem izraelskih obveznica? Industrijski razvoj. Moda sam tijekom godina pomogao da se podigne izraelska tvornica cemen-ta, tvornica papirnatih kutija. Cigara mu se ugasila, a on ju je za


24/135

palio odbivi par kratkih, estokih dimova. Sada i aktivno sudjelu-jem, ne prikupljamsamo novac. Sudjelujem i to u mojim godinama. Podigao je au s rakijom. Harry, biosi ljubazan kad si mi do-pustio da skoim u fontanu mladosti.Prijatelju oca mojeg, znali plivati?Natscher se grohotom nasmijao. Lehajim! rekao je podiui au.Glave su se okrenule prema njima. Harry je shvatio da mu nije stalo. Uzeo je svoje pie i zapitao se bi li se osjeao sigurnijim da jouvijek moe vjerovati kako rukasa utim mrljama moe savijati eljezne ipke. Lehajim. Za ivot, Saule rekao je ozDOLINA AKORSto u s bar micvom? upitala je Della.Sloit u se sa svakom tvojom odlukom. utjela je.Da mogu, Della, planirao bih to s tobom. No moram otii. Posao je neodgodiv.Kao i bar micva. Barem nazovi sina da se oprostirek-la je ogoreno.Moeli, molim te, provjeriti je li Jeff Hopeman u svojoj sobi? upitao je mladi glas.Hopeman?... Hej, tokasti, za tebe je.Harry je uo i nasmijeio se. I on je imao mnogo madea.Halo?Tata je, Jeffe.Bok.Kako si?Dobro. Jesi li bio tu proli tjedan?Oh. Zapravo jesam.

Wilson je to i pomislio.Tko?Wilson. Tip iz sobe do moje. Zato nisi ostao?...Bio si zauzet bejzbolom.Uljivim treningom? Mogao sam otii.Nisam te elio ometati, a i nisam mogao ekati. Sluaj, moram otputovati. Poslovno.Koliko te dugo nee biti?Ne znam. Koliko bude potrebno.Hoeli se vratiti za dva tjedna?Ne znam. Zato?Tada zavrava kola. Jeff je oklijevao. Ne elim u ljetni kamp. Mama je rekla da ti mogao zaposliti.To je odlina ideja rekao je Harry oprezno. No zapnu li pregovori, na to bi mi m

gao otii veliki dio ljeta.A kamo uope ide?U Izrael.Bih lija mogao doi kad zavri kola?Ne rekao je Harry odluno.Ponaase prema meni kao da sam malo dijete. Glas njegovog sina kripao je od bijeNe mogu loviti, moram u ljetni kamp. Taj je kamp sranje.Ovo ti je posljednji put. Obeavam. Jeff nije nita rekao.Posjetit u te kad se vratim. Moemo jorazgovarati o poslu. U redu?...Da.Do vienja, Jeffe.Bok.Odmah gaje ponovno nazvao.

Sluaj. Kad zavri kola, mogao bi raditi za Saula Netschera. Nauit eneto u njetki. Kad se vratim, radit esa mnom. Dogovoreno?Dobro!Dogovorit u to sa Saulom. Bit e mu drago to ebiti s njim ali ese naraditi. Oitne poslove, mesti

Documents

Noah Gordon - Jeruzalemski Dijamant