1. Prije nego što manifestacija može da se dogodi, mora postojati nešto što može da se manifestira: to je Apsolut.

2. Bez ikakvoga uzroka, spontano, to se događa; ne postoji razlog. Ta svijest je univerzalna – nema individualnosti. Ali kada se svijest pojavi u određenoj formi koja je također nastala spontano i počne da funkcionira u njoj, ta forma poprima osjećaj da je individua i tako ono što je neograničeno ograničava sebe na određenu formu i tada nevolje počinju.

3. Svijest je taj osjećaj biti živ, biti prisutan, osjećaj postojanja. Ona je ta ljubav za bivanjem koja je izvor i uzrok svih želja.

4. Ako je iskustvo tu, to je zbog pojave svijesti. Ako svijesti nema, nema ni iskustva. Apsolut ne može biti doživljen. Taj princip zna svijest ili svjedoči svijesti; ako svijest nije tu, svjedočenje prestaje. Ti to ne možeš znati konceptualno, ti sam moraš postati TO.

5. Svi smo zaokupljeni ovim iskustvom od rođenja do smrti, ali nitko ni ne pomišlja na stanje prije nego što su iskustva počela. Onaj koji ima jasno razumijevanje ove svijesti ne pridaje važnost nijednom iskustvu.

6. U ovoj zemlji, u ovom životu, ti stječeš nešto, ali zakon ove zemlje je da što god da stekneš ne možeš da izneseš iz nje. Sve što stječeš je zbog svijesti, ali zakon zemlje, ovog života, je da se ništa ne može iznijeti; jednom kada svijest nestane, sve odlazi sa njom.

7. Kako se čovjek ponaša u svijetu? On zaboravlja što je ono što zaista funkcionira. On zaboravlja da su forme samo instrumenti za funkcioniranje svijesti. On smatra sebe za entitet i provodi cijeli svoj život radeći teško, pokušavajući da stekne nešto. Motiv za sve ovo je osjećanje “ja” i “moje”.Sve vrste forme se neprekidno stvaraju i uništavaju – to je njihovo funkcioniranje.

8. Što se događa sa ovim osjećajem entiteta kada svijest nestane? Kada čovjek umre, da li zna da je mrtav? Samo drugi ljudi mogu da kažu da je on mrtav.

9. Tvoje prvobitno stanje je stanje prije pojave ove svijesti.

10. U tvom prvobitnom stanju nema svjesnosti o svijesti, pa se prema tome ni ne postavlja pitanje o znanju. Ovo znanje je u stvari neznanje i koje god znanje da se bazira na njemu također je neznanje. Svo tvoje znanje zajedno sa tobom treba da bude likvidirano – tada si oslobođen.

11. Ono što ne znaš, to je tvoje pravo stanje. Sve što je došlo nakon pojave ove svijesti je višak soli u jelu – beskorisno je, svijest je beskorisna.

12. Odbaci svaku misao, svako iskustvo, sve to se desilo nakon pojave ove svijesti. Sem odbacivanja kao nečeg beskorisnog, nema ničega što treba učiniti, ničeg van tog čvrstog razumijevanja koje te sve više i više apsorbira.

13. Svijet postoji samo dok je ovaj osjećaj prisustva tu. Osjećaj prisustva je u svijesti – ne u mojoj ili u tvojoj svijesti, već u univerzalnoj svijesti. Sveukupna manifestacija ovisi o ovom osjećaju prisustva. Kada ovaj osjećaj prisustva nestane, gdje je tvoj univerzum?

14. Došao sam do zaključka da svijest i sve što se pojavljuje u svijesti nije ništa drugo do ogromna obmana. Ne postoji nitko tko je počinio tu obmanu – to je spontano dešavanje.

15. Univerzalna manifestacija je samo u svijesti, ali Probuđeni ima svoj centar viđenja u Apsolutu. U prvobitnom stanju čistog bića, nesvjesna svog postojanja, svijest se javlja kao val koji se širi vodom, a u svijesti svijet se pojavljuje i nestaje. Valovi se podižu i padaju, ali količina vode uvijek ostaje ista.

16. Prije svih početaka, poslije svih krajeva, ja jesam. Bez obzira što se događa, ja moram biti tu da tome svjedočim.

17. Nije da svijet ne postoji. Postoji, ali samo kao pojava u svijesti – sveukupnost poznatog, manifestiranog, u beskonačnosti nepoznatog, nemanifestiranog.

18. Ono što počinje mora prestati, ono što se pojavljuje mora nestati. Trajanje neke pojave je relativna stvar, ali princip je da sve što je podložno vremenu i trajanju mora imati svoj kraj i samim tim nije stvarno.

19. Razmotri iz svog osobnog iskustva da li postoji išta trajno. Čak se i tvoja vlastita slika o sebi uvijek mijenja.

20. Sve je to dio sveukupnog funkcioniranja. Ono što se odvija je neka vrsta sna i ma što da se desi bit će dio sna. Sve pojave su samo pojave u svijesti; svaka će biti tu onoliko koliko treba da traje, ali u osnovi ništa što se događa nema nikakvu vrijednost niti značaj.

21. Što god da neko vidi ili opaža, on mora biti prije toga što je viđeno i opaženo. To je jednostavno.

22. Jednom kada spoznaš svoju pravu prirodu, tada biti živ ne znači biti individua, već to znači jednostavno biti dio ove spontane manifestacije.

23. Ti znaš da jesi. Zato što znaš da jesi sve se događa. Spoznaj to znanje “ja sam”. Kada budeš spoznao što je to “ja-sam-stvo“, veo misterije će biti otklonjen.

24. Znanje da jesi, je Bog. Posveti se tome i jednog dana ćeš shvatiti da ti nisi individua. Shvatit ćeš da si univerzalna svijest koja ne može da pati; ne postoji ni bol ni zadovoljstvo za tu svijest.

25. Što je to što voliš sada? “Ja sam”. Daj svoje srce i um tome, ne misli ni o čemu drugom. Kada ovo postane bez napora i prirodno, onda je to najviše stanje.

26. Zašto se poigravati sa idejama? Budi zadovoljan sa onim u što si siguran. Jedina stvar u koju možeš biti siguran je “ja jesam”. Drži se toga i odbaci sve ostalo. To je joga.

27. Napusti sve ideje o sebi i jednostavno budi.

28. Teškoće se javljaju zato što tragaš za tim, zaboravljajući da je to ono što ti jesi. Ti kao subjekt tragaš za sobom kao za objektom. Ti si ono za čim tragaš.

29. Jastvo je blizu i put do njega je lak. Sve što treba da uradiš je da ne radiš ništa. Tvoja spiritualna vježba je da budeš.

30. U čistoj svijesti ništa se ne događa.

31. Znanje “ja jesam” je najviši Bog, Guru; budi jedno sa tim, budi prisan s njim.

32. Sve što znaš je iz druge ruke. Samo “ja jesam” je iz prve ruke i ne traži dokaze! Drži se toga.

33. Oslobođenje nije postignuće već stvar hrabrosti, hrabrosti da vjeruješ da si već slobodan i da djeluješ u skladu sa tim.

34. Kada znaš ono što jesi, ti ujedno i jesi ono što znaš. Između bivanja i znanja ne postoji jaz.

35. Nema što da se uradi. Samo budi. Ne čini ništa. Budi.

36. Svako iskustvo je privremeno, ograničeno i iluzorno. Sama realizacija nije iskustvo. To je otkriće bezvremenog faktora u svakom iskustvu. Svijest je ono što čini svako iskustvo mogućim.

37. Sve dok budeš bio zainteresiran za ovaj manifestirani svijet, nećeš imati vremena da odeš do korijena. Korijen je ta svijest koja se pojavila kada si bio dijete. Svijest koju imaš sada ista je kao ta dječja svijest; zadrži se na tome, to je dovoljno.

38. Ne čini ništa osim ovoga: nemoj da identificiraš svijest sa tijelom. Nema potrebe ni za kakvom spiritualnom vježbom osim da budeš svjestan činjenice da se sve događa samo u ovoj svijesti. Možeš samo osjećati svijest, ne možeš je vidjeti. Ti je znaš; ti znaš da jesi.

39. Ništa što bih ti rekao ne može ti koristiti u ovom svijetu i zato ti kažem samo ono što jesi. Ako tražiš tu vrstu mira koja je neprocjenjiva možeš je naći samo ako se ustoličiš u svijesti sa čvrstim uvjerenjem. Pod uvjerenjem podrazumijevam uvjerenje u koje se nikada ne sumnja, koje je čvrsto, nikada poljuljano niti uzdrmano – imaj takvu vrstu uvjerenja u svoje postojanje. Ne misli ni na što drugo, nemoj se moliti ničemu drugom.

40. Nevolja je u tome što svi žele da steknu znanje o Jastvu bez napuštanja identifikacije sa tijelom, a to je kontradiktorno. Napusti ovu identifikaciju i sve će biti jednostavno.

41. Svako mora umrijeti, zato umri u svojoj pravoj prirodi. Zašto umrijeti kao tijelo? Nikada ne zaboravi svoju pravu prirodu. To možda mnogi ne mogu prihvatiti, ali to je činjenica. Ako već moraš imati ambiciju, neka to bude najviša, tako da baš u trenutku smrti budeš Apsolut. Odluči to sada čvrsto, sa sigurnošću i uvjerenjem. Tigar ti se približava: ti znaš da je smrt neizbježna ako te napadne. Zašto umrijeti kao kukavica? Napadni ga i možda će pobjeći. Ali ako tigar samo prolazi pored tebe, nemoj ga napadati bez potrebe! Samo ako je apsolutno neophodno, skoči na njega.

42. Pusti tijelo i um da rade svoj posao, ali znaj da taj koji radi nisi ti – ti si osjećaj prisustva.

43. U ovom konceptu prostora i vremena nalazi se sveukupna manifestacija u kojoj ti sebe smatraš za nešto odvojeno. Nema ničega odvojenog; ti si dio funkcioniranja cjelokupne manifestacije.

44. Vrati se na izvor: prije nego što se ovaj koncept bića “ja jesam” pojavio, koje je bilo tvoje stanje?

45. U tom stanju znanje je apsorbirano u znanju, ali znanje nije svijesno sebe. Za takvo nešto je potreban instrument, a svijest je taj instrument. U svijesti, svijest je svjesna sebe, ali u stanju koje prethodi pojavi svijesti, tko je tu i pomoću kojeg instrumenta on može biti svjestan. U tom stanju koje nije umrljano ničim, nema uvjetovanosti. Uzmimo npr. prostor. U prostoru su i mrak i svjetlost; prostor postoji bilo da su tu mrak ili svjetlost. Na isti način stanje prije svijesti je uvijek tu. Upravo sada ono je tu. Ono je srž svega. Čovjek od znanja je onaj koji obitava u tom prostoru usprkos tijelu i umu.

46. Ne postoji razlog niti zakon uzroka i posljedice za funkcioniranje ove univerzalne svijesti. Zašto se nešto događa u određeno vrijeme ne može biti objašnjeno u ovom dualističkom stanju. Mi možemo samo promatrati funkcioniranje, ali ne možemo naći razlog bilo kojeg događanja. Da smo imali ikakvog izbora pri uzimanju ovog tijela-svijesti, tko bi bio toliko lud da ga prihvati. To je samo zato što nema nikakvog izbora, sve je spontano. Patnja se također mora prihvatiti zato što je ona dio sveukupnog funkcioniranja i ne postoji entitet koji može išta da bira.

47. Ti dolaziš ovdje kao individua očekujući da ćeš dobiti nešto od mene, eto gdje greška nastaje. Ne postoji nikakva individua, pa kako onda ja mogu da učinim nešto za nepostojeću individuu. Tvoja prava priroda se ni u čemu ne razlikuje od moje. Ovo događanje je samo događanje koje je došlo i koje će proći.

48. Ako neko osjeća potrebu da mokri, on jednostavno treba da se pomokri; to nije ništa posebno, to je običan proces mokrenja koji se događa svakome, ali ti uvijek misliš da se tebi događ nešto posebno kao individui.

49. Jednostavno budi to što jesi, nemoj da umišljaš ili stvaraš predstave. Tvoje tijelo i tvoja slika o sebi se neprekidno mijenjaju tokom cijelog života. Niti jedna od tvojih predstava nije se zadržala trajno. Nakon dvadeset pet godina tvoje tijelo će izgubiti ovaj izgled i imat će izgled stare osobe; kasnije će i taj izgled nestati. Da su ove predstave stvarne, one bi se održale; one su nestvarne. Princip “ja jesam” nema dizajn, boju niti formu. Pomoću ovih formi mi uživamo ili patimo, ali ništa nije stvarno; koje god iskustvo da imaš ono nije stvarno.

50. Bilo da plačeš ili se smiješ, to je predstava samo za taj trenutak – sljedećeg trenutka sve se mijenja. Neki ljudi su veoma dobri u plakanju, žalosti ili kukanju, ali samo za taj trenutak. Dokle god postoji tijelo, ovaj prolazni šou će biti tu, neprekidno se mijenjajući, dok se konačno i ova svijest kroz koju vidiš svijet ne prekine. Ovom tijelu i ovoj svijesti dani su odbrojeni.

51. Osnovna stvar – da ti nisi tijelo – mora ti biti jasna sada. Ti radiš u svijetu i misliš da ti obavljaš taj posao, ali ono što se zapravo događa je ovo: životna sila kada se pojavi u obliku misli i riječi, postaje um, tako da je ova energija uma, životna sila uma, ta koja je princip djelovanja. Biće, svijest, je Bog koji svjedoči životnoj sili i djelovanju uma. On se ne miješa, on samo svjedoči. Razlog tvoje nesreće je u tome što misliš da ti išta radiš.

52. Čak je i boravak u svijesti vremenom ograničen. Ono što sam nekada volio sada više ne želim, pošto sam svjestan svoje prave prirode. Ova svijest mi više nije potrebna čak ni pet minuta. Da si kojim slučajem sada na samrti ti bi bio spreman da daš gomilu novca da bi produžio svoj život samo pet minuta. Ja ne dajem ni pet para za to. Ja sam izgubio svu ljubav prema ovom manifestiranom svijetu.

53. Moje osobno iskustvo je da se zapravo nikada ništa ne događa u ovom svijetu. Tragaoc, traganje i traženo – nijedno od ova tri stanja nije stvarno. Ništa se ne događa – sve što se odvija u svijetu je obmana.

54. Ja sam shvatio svoju prirodu: ona je uvijek živa, ali ne tako kako svi misle. Ja ne želim da živim u ovom životu pomoću znanja subjektivnog svijeta ili iskustva subjektivnog svijeta. Ljudi mi govore da moram da živim, ali ja neću da živim tako. Ja sam živ zbog svoje vlastite prirode: ona je tu, ja sam tu samo zbog postojanja. Moje pravo stanje, koje je potpuno i nepodjeljeno, je izvan rođenja i smrti. Mene tijelo i um nikada ne ograničavaju. Ja sam neograničen.

55. Ja, Apsolut, nikada nisam imao iskustvo da sam živ, a sada imam iskustvo da sam živ i sve ove nevolje doživljavam kroz to ja-sam-živ iskustvo. To iskustvo je ograničeno vremenom i prostorom; ali jednom kada razumijem cijelu stvar, shvaćam da nikada nisam imao nikakvo iskustvo da sam živ.

56. Shvati što govorim. Svijest se javlja spontano. Jednom kada sam svjestan sebe, ja znam da postojim i ja volim to postojanje; ja ne želim da me to postojanje napusti i upravo je to ono što me tjera na borbu tijekom cijelog dana dok me san ne savlada, a sve samo zato da bi ta ljubav prema postojanju bila zadovoljena.

57. A onda mi je Guru rekao kako zapravo stoje stvari: da je ova svijest koju toliko mnogo volim samo jedna iluzija; da je ona osnovni uzrok cijele moje nesreće, a moje pravo stanje je prije nego što se ona pojavila.

58. Shvati to duboko, intuitivno, izvan riječi, ali isto tako shvati da ti to shvaćanje ne može biti od koristi, jer se i ono nalazi u svijesti, a svijest je iluzorna.

59. Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.

60. Zašto brinuti? Čak i Apsolut ne zna sebe. Kada dođemo do zaključka da ti nisi, da ja nisam, za ono što preostaje kaže se da je Apsolut, ali sto je Apsolut? On se ne može opisati i zato ostaješ bez riječi. I ja sam isto bez riječi.