Nepostojano a

Kada je poluglas u jakom, a kada u slabom položaju?

Postanak se nepostojanog a veže uz redukciju ili refleks poluglasa. Opće je pravilo da poluglas u jakom položaju daje "a", ali se vokalizirati može i poluglas u slabom položaju, i to:

kada redukcijom poluglasa nastaje skupina teška za izgovor (magla, dan, daska, staklo...)

analogijom

zbog drugih povijesnih razloga.

Dijakronijski pogled

1. Na granici prefiksa i osnovnog morfema, poluglas je uvijek u slabom položaju, ali može dati a radi lakšega izgovora:

 

obaveza / obveza

razapeti / raspeti

izagnati / izgnati

sabor / zbor

 

2. Na granici osnovnog i sufiksalnog morfema poluglas je bio u jakom ili slabom položaju te prema tomu i daje a ili ø. Tako nastaju razlike između nominativa jednine i ostalih padeža:

- u imenicama sa sufiksima –ac, -ak kon-ac / kon-øcamač-ak / mač – øka - u pridjevima sa sufiksima -ak, -an (vitak, zgodan)- u zamjenicama i zamjeničkim pridjevima) na -av (sav, ovakav) 

3. U genitivu množine zadržalo se nepostojano a suprotno pravilima u suvremenom jeziku. Takvo je nepostojano a tradicijsko – G mn. završavao je na poluglas, a kasnije na ø. "A" se zadržalo kao refleks jakoga poluglasa i kada je G mn. dobio nastavak –a:

momak6 > momakø > momaka

4. "A" se reflektira i na mjestima sekundarnog poluglasa kada bi redukcijom, a ne refleksijom poluglasa nastala skupina teška za izgovor:

*mrtv, *ognj, *mozk.

  Sekundarni se poluglas pojavljuje i u riječima

stranog podrijetla.

Sinkronijski pogled

Što je nepostojano a? 

"A" koje postoji samo u nekim oblicima riječi između dvaju završnih suglasnika, a nema ga u drugim oblicima iste riječi – alternacija "a" i fonološke nule.

Nepostojano a umeće se između dvaju završnih suglasnika i "razbija" suglasničku skupinu.  Od toga pravila odstupaju:

1. – riječi stranoga podrijetla koje završavaju na suglasničke skupove -ks, - kt, -nt, -rt, -pt i sl. (keks, akt, bent, koncert, koncept...)

  2. – riječi hrvatskoga podrijetla koje završavaju na -

st, -št, -zd,-žd

  3. – G mn. imenica koje u N jd. imaju –a; nepostojano

se a umeće, iako suglasnička skupina nije završna

Nepostojano a ima ulogu dodatnog morfološkog sredstva, morfonologizirano je, pokazuje razliku između G jd. i G mn. Tomu u prilog govore i imenice koje u N jd. nemaju a, a u G mn. ga imaju: koncerata, koncepata...

Nepostojano se a pojavljuje u sljedećim oblicima riječi:

 

1. N jd. i G mn. imenica muškoga roda na ø: magarac, magaraca

Odstupanja! imenice stranog podrijetla koje u N jd. imaju nepostojano a,

u G mn. mogu imati a, ali ne moraju (keks, akt, talent...) 

2. G mn. imenica ženskoga roda na –a: dasaka, djevojaka

Odstupanja! - kod imenica stranog podrijetla: sintagma, palma, forma - kod nekih imenica hrvatskoga podrijetla: bajka, varka,

sjenka 

3. - N jd. pridjeva muškoga roda: dobar, pametan

  4. - N jd. zamjenica i zamjeničkih pridjeva na -av

(sav, takav, svakakav)

5. - N jd. glavnoga broja jedan

  6. – u prvom licu prezenta (svršenog) pomoćnog

glagola biti: jesam...