UMARSKI FAKULTET Z A V O D Z A E K O L O G I J U I U Z G A J A NJ E U M A

Akademska godina 2007/08.

1

KR HRVATSKE

Kr = je pojam koji obuhvaa kompleks geofizikalnih pojava vezanih za izvjesna geoloka razdoblja. Karakterizira ga s geolokog gledita vapnenakodolomitna podloga nastala u trijasu, juri i kredi mezozoike periode u tadanjim morima i oblikovana otapanjem vapnenca u vodi. Kr kao morfoloko-hidrogeoloka osobitost reljefa poseban je po nizu nepravilnih vrhova po izbrazdanoj kamenoj povrini na kojoj redovito ne nalazimo povrinske vodene tokove. Uloga vode oituje se u korozijskom i erozijskom djelovanju na povrini i u podzemlju, a to je krki proces, odnosno okravanje. Glavno znaenje ima kr na karbonatnim stijenama (vapnenac, dolomit, mramor, kreda). Najvaniji je vapnenac (CaCO3). Vode koje sadre ugljini dioksid otapaju vapnenac u nestabilni kalcijev bikarbonat Ca(HCO3)2. Okravanjem vapnenca koji sadri i do 99,5% kalcijeva karbonata ostaje neznatna troina. Erozija je proces odnoenja stijenskog materijala, zapravo degradacije zemnih povrina djelovanjem povrinskih tekuih voda (fluvijalna erozija), vjetrova (eolska erozija) ili ledenjaka (glacijalna erozija). Erozija je najjaa u podrujima s vrlo slabim biljnim pokrivaem ili ondje gdje ga uope nema. Korozija ili kemijsko raspadanje nastaje nizom kemijskih procesa u stijenama pri emu se mijenja mineralni sastav. Nositelji procesa su voda, ugljini dioksid i kisik. Procesima otapanja podlone su karbonatne stijene, osobito vapnenac i stoga je korozija jedan od najbitnijih procesa u oblikovanju krkog reljefa. Mehaniko troenje je posljedica termikih promjena kojima je stijena izloena. Derazija je oblikovanje padina radi utjecaja gravitacije koja uzrokuje klizanje, odlamanje i odronjavanje velikih stijena ili tla.2

Organogeno djelovanje moe biti fiziko i kemijsko. Fiziko je posljedica djelovanja korijenja biljaka koje rastom u pukotinama pritie stijene i uzrokuje odlamanje. Kemijsko je posljedica djelovanja humusnih i drugih organskih kiselina koje nastaju u procesu rasta biljaka ili njihovim truljenjem. Krki oblici (geomorfoloka obiljeja) krape su brazdama sline udubine i okomiti usjeci po kamenu uglavnom paralelno poredani. Duina im je od nekoliko centimetara do nekoliko metara. Te udubine nastale su djelovanjem vode i leda prilikom slijevanja du ogoljenih i nagnutih ploha vapnenca. Ti oblici su otrobridni, najneprohodniji i veoma nepovoljni za meliorativne zahvate. Nastaju diferencijalnim povrinskim otapanjem vodotopljivih stijena Morfoloki se razlikuju pukotinske, mreaste, meandrirajue krape i kamenice Nalazimo ih na ogoljeloj povrini ali i ispod tla Posebna su vrsta obalne krape i u njihovom formiranju mogu sudjelovati i organizmi (biokorozija) Vrtae su lijevkaste ili tanjuraste udubine, krunog ili eliptinog oblika s ravnim zemljanim odnosno kamenitim dnom. Promjer se kree od 5-50 m, premda ima i veih 100-300 m. Nastale su oko vertikalnih pukotina kroz koje je prodirala povrinska voda u dubinu otapajui vapnenac ili uruavanjem podzemnih upljina. Ponikve (dolci) su vrtae koje su dijelom godine do neke visine napunjene vodom. Indeksna ili bazina reljefna forma (oblik) u kru je ponikva to su izolirane cirkularne udubine promjera od 10 -500 (1000) m, ija relativna dubina rijetko prelazi 100 m; nastanak se objanjava dvojako: korozijom otapanjem odozgo ili/i uruavanjem zbog ispiranja odozdo (esto radi sniavanja razine podzemne vode). Ponikve su oblik koji daju kru njegov specifian izgled stoga se smatra da su one osnovni krki oblik. Uvale su ulegnua u kru od nekoliko stotina metara pa do 2-3 km duine. Nastaju u veini sluajeva povezivanjem vrtaa. One su sa svih strana zatvorene, a redovno su eliptinog oblika. Oblikovane su u tektonski razlomljenim terenima korozijskim i erozijskim radom vode.3

Dulibe su duboke i dosta velike uvale izmeu grebena. One su redovno na jednom ili na dva kraja otvorene za razliku od uvala koje su zatvorene. Manje i krae uvale zovu se drage. Jame okomiti ili kosi otvori raznih dubina koji su nastali uslijed tektonskih poremeaja, a mogu biti povezani s podzemnim piljama. Jame su speleoloki objekti s prosjenim nagibom kanala izmeu 45 i 90. Kaverne su prirodne podzemne upljine razliitih veliina u koje nema prirodnih ulaza s povrine terena. Podzemna jezera pojavljuju se redovno u piljama kao posljedica udubina kojom protjeu podzemne rijeke. Blata su jezera gdje se voda puni i povlai s izvjesnog prostora prema zakonu spojenih posuda, a redovito su u ljetno doba suha (Hutovo blato). Vrulje su podmorski izvori rijeka ponornica koje poniru u kru, a izviru ispod morske povrine. pilje su podzemni prostori s ravnim ili kosim dnom (prosjean nagib kanala je manji od 45). Mogu biti i desetak km dugake. U njima mogu tei podzemne rijeke, te mogu biti ukraene stalagmitima i stalaktitima. Krka polja su velike zatvorene depresije uglavnom ravne i najvee morfoloke pojave u kru, esto preko 6 km duine i 10 km irine. Nastale su tektonski, sputanjem tla (Liko polje); zatim erozijskim djelovanjem rijeka i taloenjem nanosa na pojedinim mjestima (Krbavsko polje); nasipavanjem troivog materijala u jezera koja su postojala u postglacijalno doba.

4

Rasprostranjenost kra na Sredozemlju i u svijetu

5

Povrine predviene za poumljivanje i obnovu krke goleti degradirane ume ikare i makije na kru Goleti su slabo proizvodne povrine koje su radi nekog uzroka trajnije ostale bez vegetacije ili povrine na kojima slabo oskudna vegetacija nepotpuno pokriva tlo. Podjela goleti : ogoljeli tereni koji imaju potreban sloj zemlje ( les, fli ) tereni bez dovoljnog sloja tla, zemlja se nalazi u pukotinama goleti koje gotovo da nemaju tla na povrini goleti koje se teko mogu meliorirati, stijene su u horizontalnim slojevima

POUMLJIVANJE

uvjeti :

bioloka svojstva i ekoloki zahtjevi vrste podneblje ili klima fizikalne i kemijske svojstva tla mogunost nabave sjemena i sadnica cilj proizvodnje i namjena

odabiranje povrina za poumljivanje odreivanje vremena poumljivanja izbor vrste za poumljivanje odabir naina poumljivanja priprema tla

6

odreivanje prostornog rasporeda i broja biljaka

njega uma podignutih poumljivanjem radovi na zatiti umskih kultura obrada tla ( umske plantae ) popunjavanje umskih kultura i plantaa ienje i prorjeivanje primjena mjera za poveanje kakvoe i proizvodnosti ( rezanje grana, formiranje kroanja i dr.)

IZBOR VRSTA DRVEA za podruje eumediterana

Abies cephalonica Abies pinsapo7

Cedrus sp. Celtis australis Cupressus sp. Fraxinus ornus Laurus nobilis Olea oleaster Pinus sp. Quercus ilex za podruje submediterana

Celtis australis Fraxinus ornus Quercus pubescens Ostrya carpinifolia Pinus nigra

za podruje kontinentalnog kra

Abies alba Picea abies Pinus nigra Pinus sylvestris Pinus strobus Pseudotsuga menziesii

PROBLEMATIKA UMSKIH KULTURA NA KRU

umski meliorativni zahvati obuhvaaju slijedee terene:

8

degradirane umske povrine u cilju njihovog poboljanja dijelove kamenjara na kru s odreenom namjenom :

1. podizanje kultura u slivnim podrujima bujica 2. podizanje kultura u slivu umjetnih jezera 3. podizanje kultura s ciljem oblikovanja krajolika 4. podizanje kultura za vjetrozatitne pojaseve

PIONIRSKE VRSTE

Ekoloki prilagoene vrste na najekstremnije uvjete sredine; na nova ili azonalna tla, odsutnost pedolokog supstrata, nevezanu podlogu, toplotna kolebanja i temperaturne ekstreme, jaka osvjetljenja...

9

pionirske vrste odlikuju se vrlo velikom dinaminou, ali samo u odreenim uvjetima tvore samostalne zajednice koje imaju inicijalni karakter; znaajne su u zakonitostima prirodnih sukcesija biljnih zajednica ali imaju i gospodarski znaaj u svezi s poumljavanjem, saniranjem erozije zemljita i melioracije degradiranih terena; pionirske vrste omoguavaju naseljavanje drugim vrstama koje e ih vremenom potisnuti; odlikuju se otpornou prema uvjetima sredine i biolokim osobinama koje im omoguuju brzo rasprostiranje, osvajanje velikih povrina (velika produkcija sjemena, spora i drugih organa razmnoavanja, est i obilan urod sjemena, velika vegetativna sposobnost i snaga).

Povrine na kojima dolaze pionirske vrste: - kamenjari, stijene i litice, ivi pijesci, poarita, klizita i dr. - povrine na kojima je dijelom ili u potpunosti unitena svaka vegetacija.

Degradacijski oblici zaputene niske i visoke ume ikare10

makije garizi kamenjare

Ljekovito bilje Helichrysum italicum Dorn. Juniperus communis L. Juniperus oxycedrus L. Laurus nobilis L. Lavandula angustifolia Mill. Matricaria chamomilla L. Melissa officinalis L. Mentha piperita L. Rosmarinus officinalis L. Salvia officinalis L. Satureia montana L. Teucrium montanum L. Thymus serpyllum L. Vegetacija - imbenici koji utjeu na vegetaciju : 1. Geoloka podloga i tlo 2. Reljef 3. Klima 4. Mikroklima 5. ovjek smilje borovica smrika lovor lavandula kamilica matinjak paprena metvica rumarin kadulja primorski vrisak dubaac mali majina duica

Vegetacija kra Hrvatskeumska vegetacija: 1. Mediteranska regija11

Obuhvaa termofilne zimzelene i listopadne ume jadranskoga podruja: Mediteransko-litoralni (obalni) pojas Stenomediteranska zona ume alepskog bora Eumediteranska zona ume hrasta crnike Submediteranska zona ume bijelog graba i hrasta medunca Mediteransko-montani (brdski) pojas Epimediteranska zona ume hrasta medunca i crnog graba Hemimediteranska zona ume dalmatinskog crnog bora, ume hrasta crnike i crnog graba

1.1.

Mediteransko-litoralni pojas

Obuhvaa vei dio otoka, uski priobalni pojas, te jug Hrvatske (srednju i junu Dalmaciju). Za to podruje svojstvene su vazdazelene ume hrasta crnike (Quercus ilex) i ume alepskog i dalmatinskog crnog bora (Pinus halepensis i Pinus nigra ssp. dalmatica) koje su razvijene u stenomediteranskoj i eumediteranskoj zoni. U priobalnom pojasu u kojem se mogu pojaviti kratkotrajni mrazevi ili je pod jakim utjecajem bure razvijaju se ume hrasta medunca (Quercus pubescens), a pripadaju submediteranskoj zoni. Stenomediteranska i eumediteranska zona obuhvaaju najtoplija podruja Jadranske

12

13

14

15

16

17

2.

Eurosibirsko-sjevernoamerika regija

2.2. Breuljkasti pojas 2.2.1. ume hrasta kitnjaka i obinog graba 2.2.2. ume hrasta kitnjaka i pitomog kestena 2.2.3. Termofilne ume s crnim grabom i hrastom meduncem 2.3. Brdski pojas 2.3.1. Brdske ume bukve 2.3.2. Acidofilne ume bukve s bekicom 2.3.3. Primorske ume bukve s jesenskom aikom 2.3.4. Reliktne ume lipe i tise 2.3.5. Reliktne ume crnog bora 2.4. Gorski pojas 2.4.1. ume bukve i jele 2.4.2. ume jele s rebraom 2.5. Pretplaninski pojas 2.5.1. Subalpske ume bukve 2.5.2. Klekovina bora krivulja 2.5.3. ume smreke

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

umske zajednice na kru Hrvatskeuma alepskog bora i hrasta crnike (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) Rasprostranjenost: Mjeovita uma koja je vrlo esta u Sredozemlju i iroko rasprostranjena na Hvaru, Koruli, Lastovu, Mljetu i Lokrumu. U zoni pridolaska zauzima vlanija i bogatija stanita. uma hrasta crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis /H-i 1956/Trinajsti 1985) Rasprostranjenost: Na otocima od jugozapadnog dijela Loinja na sjeveru do Lokruma na jugu, izuzevi Bra, sjeveroistone (hladnije) padine Ugljana i Pamana i vie dijelove Hvara, Visa, Korule, Mljeta i poluotoka Peljeca. To je najtermofilnija crnikova zajednica u kojo uspijevaju samo vazdazelene vrste. uma hrasta crnike i crnog jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i/1956/1958) Rasprostranjenost: Najproirenija klimatogena zajednica litoralnomediteranskoga vegetacijskoga pojasa. Prostire se od june i jugozapadne Istre, preko Loinja, junih dijelova Cresa, Raba, Paga i kopnom od Zadra do Prevlake. uma hrasta otrike i crnog jasena (Fraxino orni-Qurcetum coccifere H-i 1958) Rasprostranjenost: Zauzima male povrine u sredinjem dijelu otoka Loinja, zatim na Peljecu (okolica Orebia) i junije od Peljeca (Mljet, Korula, Konavli). ume dalmatinskoga crnoga bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) Rasprostranjenost: U hemimediteranskoj zoni mediteransko-montanskoga pojasa iznad uma hrasta crnike i alepskog bora. Najvei kompleksi tih uma nalaze se na Brau, Hvaru, Koruli od 450 do 750 m n.v., a na Peljecu i vie. uma hrasta medunca i bijelog graba (Querco-Carpinetum orientalis H-i 1939) Rasprostranjenost: Najznaajnija klimatskozonska umska zajednica priobalnog pojasa sjevernoga Hrvatskoga primorja, veeg dijela Istre te sjevernog dijela Ravnih kotara i dijela Dalmacije. Prema Trinajstiu (1987) jugoistono od Zrmanje, a u potpunosti od Knina medunac zamjenjuje dub Quercus virgiliana.

28

uma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo-Qurcetum pubescentis Ht. 1938) Rasprostranjenost: Klimatskozonska zajednica u sjevernojadranskom dijelu Hrvatske odnosno u sjevernoj Istri, primorskim obroncima Velebita te na sjevernim padinama Bukovice. To je zadnja umska zajednica prema kontinentalnoj vegetaciji. Prema Trinajstiu (1987) u njoj se takoer javlja dub (iznad 700 m n.v.) na Dinari, Biokovu, Riliu, u vrgorakom i dubrovakom zaleu. Jelova uma s crnim grabom (Ostryo-Abietetum /Ku.1964/Trinajsti 1983) Rasprostranjenost: Na zagorskoj strani Biokova na visini od 850 do 1150 m. Uzevi u obzir florni sastav zajednica je blia termofilnim hrastovim umama mediteransko-montanskoga pojasa nego kontinentalnim bukovo-jelovim umama. uma hrasta medunca s beskoljenkom (Molinio-Quercetum pubescentis ugar 1981) Rasprostranjenost: U Istri na flinoj geolokoj podlozi dolaze slabo acidofilne meduneve ume s velikom beskoljenkom (Molinia arundinacea). Bukova uma s rebraom (Blecno-Fagetum sylvaticae Ht. 1950) Rasprostranjenost: Acidofilna bukova uma s rebraom, uspiijeva fragmentarno u Gorskom kotaru, Samoborskom gorju, na Strahinjici i Macelju. Ilirska brdska bukova uma s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938) Rasprostranjenost: Na nadmorskim visinama izmeu 400 i 800 metara, na kontinentalnoj strani Dinarida, u panonskom gorju, prijelazno podruje srednje Hrvatske. Najvanija klimatskozonska zajednica brdskog pojasa. Bukovo-jelove ume (Abieti-Fagetum s.l.) Rasprostranjenost: Podruje Gorskog kotara, njihova priblina povrina na 130 000 ha u dinarskom sustavu i na 15 000 ha u panonskom podruju. Dinarska bukovo-jelova uma (Omphalodo-Fagetum Marinek et al. 1992) Rasprostranjenost: U Lici, na Velebitu i Pljeevici, Velikoj i Maloj Kapeli, te u Gorskom kotaru. Pridolazi u dinarskoj vegetacijskoj zoni europskoaltimontanskoga vegetacijskoga pojasa eurosibirsko-sjevernoamerike umske regije. Dolaze na vapnencima i dolomitima, na nadmorskim visinama od 600 do 1100 m.29

uma gorskoga javora i obinog jasena (Chrysanthemo macrophylli-Aceretum pseudoplatani /Ht. 1938/Borh.1962) Rasprostranjenost: U arealu bukovo-jelovih uma na Medvednici, Papuku, rjee u Gorskom kotaru i Lici. Pretplaninska bukova uma s urezicom (Homogyno sylvestris-Fagetum sylvaticae /Ht.1938/Borh. 1963) Rasprostranjenost: Iznad bukovo-jelovih uma, a prije klekovine bora u dinarskim planinama (na 1100 do 1500 m n.v.). Bukova uma s jesenskom aikom (Seslerio-Fagetum sylvaticae /Ht. 1950/M. Wraber 1960) Rasprostranjenost: Zajednica razvijena na skeletnim karbonatnim tlima i zauzima prostore primorskih padina Dinarida. Od Istre preko sjevernog i srednjeg Primorja do Biokova i kao ekstrazonalna zajednica prodire u kopneni dio Hrvatske (Istra i Lika) gdje su izraeni topli, juni utjecaji. Bukova uma s crnim grabom (Ostryo-Fagetum sylvaticae Wraber /1950/1968) Rasprostranjenost: Najproirenija je u Gorskom kontinentalna zajednica bukovih uma do 700 m n.v.

kotaru,

termofilna,

uma crnog bora s krestucem (Chamaebuxo-Pinetum Ht. 1956) Rasprostranjenost: U Borovoj drazi na Obruu povrh Grobnikog polja. uma crnog i obinog bora s kukurijekom (Helleboro-Pinetum Ht. 1958) Rasprostranjenost: ire podruje Plitvikih jezera (ira okolica Rudoplja iVrhovina), padine Male Kapele. uma crnoga bora s dunjaricom (Cotoneastro-Pinetum nigrae Ht. 1938) Rasprostranjenost: Na sjevernom Velebitu, Velikoj i Maloj Paklenici, Senjska draga. Potrebno je nagalsiti da su kulture crnog bora na primorskoj padini Velebita (Senjska draga) postupno poprimile florni sastav slian prirodnim crnoborovim umama toga podruja.

30

uma dalmatinskoga crnoga bora s resikom (Erico manipuliflorae-Pinetum dalmaticae Trinajsti 1977) Rasprostranjenost: Na otocima Brau, Hvaru te poluotoku Peljecu (zauzimaju najvee povrine). Ta umska zajednica dolazi na viim, humidnijim poloajima hemimediteranske zone na dolomitnoj litolokoj podlozi. uma dalmatinskog crnog bora s kleicom (Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae Domac /1962/1965) Rasprostranjenost: U pretplaninskom pojasu Biokova gdje u sloju drvea potpuno dominira dalmatinski crni bor, a u sloju grmlja kleica. uma crnog graba s risjem (Erico-Ostryetum Ht. 1959) Rasprostranjenost: U dolini Kupe, na Kleku, Samoborskom rasprostranjena je umska zajednica crnog graba na dolomitima.

gorju

Jelova uma s milavom (Calamagrostio-Abietetum Ht. 1956) Rasprostranjenost: U Gorskom kotaru, na Velebitu. Dolazi na vapnenakodolomitnim crnicama, poloaji su gornje, otvorene, sunane i tople padine, a nadmorska visina oko 1100 metara. Zauzima male povrine (rijetko vee od 10 ha), a najvie ih ima podno Risnjaka. U viim dijelovima pridruuje joj se smreka, a u niim lipa; izvode se dvije subasocijacije piceetosum i tilietosum. Smrekova uma s milavom (Calamagrostio-Piceetum abietis Bert. 1975) Rasprostranjenost: Na Zavianu iznad 1400 m, ali i na vie mjesta uz Premuievu stazu. Dolazi na vapnencima, a tlo je kalkomelanosol. Jelova uma s rebraom (Blechno-Abietetum Ht. 1950) Rasprostranjenost: U Gorskom kotaru na silikatnim stijenama i podzoliranim tlima unutar bukovo-jelove ume; u dolinama rijeka Kupe i abranke, u Sungerskom lugu i Belevinama, Lesci kod Crnog Luga, izmeu Skrada i Ravne Gore na nadmorskim visinama od 650 do 950 m. Gorska smrekova uma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938) Rasprostranjenost: Na sjevernom Velebitu (tirovaa, Apatianska duliba), u Gorskom kotaru (Lazac, NP Risnjak). Dolazi na podzolastim tlima na nadmorskoj visini od 900 do 1100 metara. Na stanitima manje vlanosti razvija se subasocijacija vaccinetosum myrtilli, a poveane vlanosti subasocijacija lycopodietosum.

31

Pretplaninska smrekova uma s opocem (Listero-Piceetum abietis /Ht. 1938/ Fuk. 1969) Rasprostranjenost: Najvei kompleksi nalaze se na risnjakom masivu u Smrekovcu i Bijelim stijenama, te u Smrevim docima i Lubenovcu na sjevernom Velebitu. Matini supstrat ine vapnenako-dolomitni blokovi koji izbijaju na povrinu, nadmorske visine izmeu 950 i 1450 metara. Smrekova uma s ljepikom (Adenostylo alliariae-Piceetum Hartman 1944) Rasprostranjenost: Na visinama iznad 1100 m n.v.; podruje sjevernog Velebita (predjeli Lom, Katalinac). Raste u irim dnima pliih ponikava koja su vlanija, hladnija i humoznija od okolnog stanita. Klekovina bora s planinskom kozokrvinom (Lonicero borbasianae-Pinetum mugi /Ht. 1938/ Borh. 1963) Rasprostranjenost: Gornja granica umske vegetacije na dinarskim planinama iznad 1350 m n.v. Dolazi na risnjakom masivu, u okolici Zaviana na sjevernom Velebitu. Radi inverzije umske vegetacije u ponikvama se sputa nie i stoga se u Viljskoj ponikvi na Risnjaku nalazi na 1184 m n.v. Horvat (1962) je ralanio ovu zajednicu na dvije subasocijacije; typicum i fagetosum.

32

Neumska vegetacija: Hrvatska po svom fitogeografskom poloaju spada sa svojim kontinetalnim i mediteranskim dijelom u umsko podruje Europe; tako da nije bilo stoljetnog (tisuljetnog) djelovanja ovjeka najvei dio povrine bio bi prirodno prekriven umskom vegetacijom. ume prirodno nema jedino na vrlo vlanim mjestima gdje se razvija vegetacija rijeka, jezera i movara, zatim na strmim stijenama, visokim planinama, obalama mora (osobito znaajno za krko podruje). Prirodni travnjaci na kru Hrvatske dijelom se nalaze na visokoplaninskom podruju jer se na tim stanitima radi jakog utjecaja vjetra, snijega i niskih temperatura nije mogla razviti uma. Meutim dio planinskih travnjaka nastao je i krenjem, paljenjem klekovine bora krivulja.

1. VEGETACIJA IKARA Ovaj tip vegetacije obuhvaa ikare, ibljake i garige. To su antropogene ili sekundarne biljne zajednice nastale unitavanjem uma. U submediteranskom podruju nastali su ibljaci drae (Paliurus spinaChristi) ili draici opisani u poglavlju o umama hrasta medunca i bijelog graba. U eumediteranskom vazdazelenom podruju nastale su termofilne i heliofilne ikare nazvane garizi ili buici. Opisani su u poglavlju o umama hrasta crnike.

33

34

35

36

37

38

39

MELIORACIJSKI RADOVI

Tehniki melioracijski radovi : Gradoni Konturni rovovi Terase Konsolidacijske pregrade Konturni zidovi Bioloki melioracijski radovi : Poumljivanje sadnjom Poumljivanje sjetvom Resurekcijska sjea Prirodno zatravljivanje zabranom pae Umjetno zatravljivanje na terasama i konturnim rovovimaUmjetno zatravljivanje na terasama i konturnim rovovima

40

Gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara. Duina izvedbe ovisi o stanju terena, nagibu i konfiguraciji. Izvode se po izohipsama, irina varira od 0,7 do 1,1 m. Planum gradona prokopa se do dubine 40 cm, razmak gradona je 4 do 6m, ukoliko je blai nagib razmak gradona je 6-10 m. Cilj gradona je onemoguiti kinetiku energiju vode koja nastaje na padinama. Voda dolaskom na gradon gubi brzinu, upija se u tlo, a istovremeno se osigurava vlaga u tlu za posaene biljke.

Prednosti gradona: relativno velika povrina koja je obraena, nagnutost plohe gradona, dubinska obrada tla, jednostavna sadnja Nedostaci gradona: radi kamenitosti i stjenovitosti ograniena primjena na kru, skupa izvedba radova

41

Konturni zidovi i rovovi: primjenjuju se na ogoljelim terenima gdje nije mogue vriti bilo kakvu obradu tla, niti neposrednu biljnu proizvodnju, konturni zidovi su 40-60 cm visine, postavljeni u nizovima na razmaku od 3-5 m. Namjena im je prekidanje povrinskog toka vode i zadravanje estica tla pokrenutih erozijom. Na kru je predviena sadnja pionirskih vrsta grmlja i drvea, te zatravljivanje.

Konsolidacijske pregrade koriste se za utvrivanje i vezanje nestabilnih padina i erodibilna zemljita. Djelovanje vode (podzemno i nadzemno) uzrokuje pojavu klizita i stvaranja erozijskih brazda (dubokih jaraka). Pregrade zaustavljaju arita bujinog erozivnog djelovanja.

42

Terase oznaavaju sustav blago nagnutih obraenih povrina, pola u zasjeku, a pola u nasipu. Pokosi terasa se osiguravaju zatravljivanjem ili suhozidom. Predviene su za manje nagibe terena (ne preko 30%) i bonitetno kvalitetnija tla prikladna za intenzivan uzgoj poljoprivrednih kultura.

43

POUMLJIVANJE SJETVOM vrste za umjetnu obnovu (sjetva omake) hrast medunac hrast crnika obina bukva obina jela 500-700 kg/ha 400-600 kg/ha 80-100 kg/ha 60-80 kg/ha

vrste za poumljivanje (sjetva omake) crni, alepski i primorski bor 3-5 kg/ha

POUMLJIVANJE SADNJOM vrste za umjetnu obnovu hrast medunac i hrast crnika 10 000-15 000 kom/ha obina bukva obina jela 10 000-15 000 kom/ha 8 000-12 000 kom/ha

vrste za poumljivanje crni i obini bor obina smreka ameriki borovac arii 2000-2500 kom/ha 2500-3000 kom/ha 1300-2000 kom/ha 1200-1800 kom/ha alepski i primorski bor 2000-2500 kom/ha

44

RESUREKCIJSKA SJEA - vegetativno svojstvo drvea koje koristimo pri obnovi devastiranih ikara - sjea na panj ili ep - sjea ovisi o stanju vegetacije, stanju tla, izloenosti (ekspoziciji), vremenu sjee, nainu sjee PRIRODNO ZATRAVLJIVANJE - pripremni radovi prije poumljivanja - ograivanje poumljenih povrina - poticanje prirodne sukcesije travne vegetacije - pogodnost prema staninim uvjetima UMJETNO ZATRAVLJIVANJE - namjena: uvrivanje i vezanje tla u kratkom vremenskom razdoblju, osobito vano za terene s velikim nagibom, flino zemljite-

lepirnjae: 1. Lotus corniculatus smiljika 2. Trifolium repens bijela djetelina 3. Trifolium pratense crvena djetelina 4. Medicago sativa lucerna 5. Trifolium hybridum vedska djetelina trave: 1. Festuca rubra crvena vlasulja 2. Poa pratensis livadna vlasnjaa 3. Dactylis glomerata klupasta otrica 4. Lolium parenn engleski ljulj 5. Lolium multiflorum talijanski ljulj 6. Arrhenatherum elatius francuski ljulj

-

45

Srednji mjeseni hod temperatura tala na 20 cm dubine za razdoblje od 1998.- 2001:

ZADAR Mjesec 1998 1999 2000 2001 1 9,0 7,7 5,3 8,7 2 8,9 6,2 8,0 9,0 3 11,1 10,9 10,8 12,9 4 15,1 14,9 15,6 14,9 5 19,7 20,9 23,0 21,7 6 25,4 26,2 27,7 24,1 7 28,8 27,8 27,0 28,0 8 29,0 27,5 28,5 29,2 9 22,1 24,1 22,6 20,2 10 17,8 17,7 18,8 19,1 11 10,9 11,9 14,5 11,6 12 6,6 8,3 10,6 5,6sred.god.

17,0 17,0 17,7 17,1

RAB Mjesec 1998 1999 2000 2001 1 8,2 7,3 4,9 8,6 2 8,8 5,6 7,5 8,2 3 11,6 10,4 10,3 13,8 4 15,8 14,2 15,6 14,0 5 20,2 22,6 21,5 6 25,4 27,2 23,7 7 28,3 27,0 27,0 28,0 8 29,8 27,8 29,2 9 21,3 23,9 22,2 10 16,7 17,1 17,8 18,7 11 10,5 11,5 13,9 11,2 12 6,4 8,1 10,5 5,8sred.god.

16,5 17,4

MAKARSKA Mjesec 1998 1999 2000 2001 1 8,6 6,6 5,1 9,2 2 9,2 6,0 7,5 9,3 3 10,6 11,2 10,7 13,4 4 15,7 15,2 16,3 14,8 5 19,7 21,5 23,4 21,8 6 25,9 27,0 27,9 25,0 7 30,0 27,9 28,1 29,4 8 29,9 28,5 29,9 31,0 9 22,4 24,7 23,8 21,8 10 18,1 18,9 18,9 19,8 11 11,8 12,7 14,7 12,7 12 6,5 8,7 9,9 6,1sred.god.

17,4 17,4 18,0 17,9

VELA LUKA Mjesec 1998 1999 2000 2001 1 8,1 6,5 5,1 9,1 2 8,5 5,8 6,9 8,9 3 9,2 9,9 9,1 12,7 4 14,1 13,6 14,7 12,9 5 18,3 19,2 20,3 18,3 6 23,1 23,6 24,6 22,0 7 25,7 24,5 25,0 24,7 8 25,5 24,0 24,9 24,2 9 20,0 20,6 20,4 18,8 10 16,9 16,7 17,4 17,2 11 10,5 11,8 14,0 11,5 12 6,0 8,6 9,7 5,5sred.god.

15,5 15,4 16,0 15,5

46

Procjena pogodnosti tala prema FAO klasifikaciji (1976):

P1 klase pogodnosti tala za ume su dobra tla za ume, dubine preko 70 cm, bez kamenitosti i stjenovitosti, niih nagiba od 45o, dobre dreniranosti, mezotrofna opskrbljenost hranjivima. P2 klase pogodnosti tla za ume su umjereno ograniena tla, srednje duboka tla, niske stjenovitosti i kamenitosti (manje od 20%), umjerenih do strmih nagiba, dobro do nepotpuno drenirana, mezotrofne plodnosti. P3 klase pogodnosti tla za ume su jako ograniena tla krkih terena, plitka do srednje duboka, umjerene kamenitosti i stjenovitosti, poneto ekscesivne dreniranosti. P4 klase pogodnosti tla za ume su vrlo jako ograniena tla krkih terena s plitkim i vrlo plitkim tlima produbljenim pukotinama s visokom kamenitosti i stjenovitosti ili velikih nagiba i junih ekspozicija. Poneto ekscesivne dreniranosti. N1 klasa privremeno nepogodnih tala za ume vrlo visoke kamenitosti i stjenovitosti, vrlo plitka tla s manje od 10% sitnice u pukotinama, gdje je obnavljanje ume mogue ako se u sadne rupe donosi tlo. Potpuno ekscesivne dreniranosti.

47

UMSKE KULTURE I PLANTAE NA KRU Uzgojni radovi na njezi kultura -

zatita od razliitih tetoina i drugih nepovoljnih ekolokih imbenika obrada i gnojidba tla popunjavanje umskih kultura ienje i prorjeivanje primjena drugih mjera koje e poveati kvalitetu i proizvodnju umske kulture (rezanje grana, formiranje kroanja i dr.)

Uzgojni radovi na obnovi kultura Obnova ili pomlaivanje (prirodno ili umjetno) zrelih umskih kultura obuhvaa zahvate koji imaju cilj zamijeniti na istoj povrini staru kulturu s mladom sastojinom ili kulturom. Bitno je istaknuti da provoenje zahvata njege istovremeno priprema kulturu za obnovu. Na taj nain pripremljena umska kultura biti e spremna za zahvate obnove jer je i stanite spremno za obnovu. Najvaniji preduvjeti za obnovu borovih umskih kultura su intenzivni uzgojni zahvati u obliku njege kultura i zatite tih kultura od biotskih imbenika. Rezultat bi se oitovao u konverziji sastojinskog oblika borove kulture jer se od iste borove kulture; zatim mjeovite sastojine autohtone vrste (crnika ili medunac) i bora; dolazi do autohtone sastojine sa svim njenim elementima. Svojstvene autohtone sastojine za nae podruje Mediterana su ume hrasta crnike i ume hrasta medunca koje ujedno predstavljaju stabilni i uravnoteeni ekosustav.

48

Pinus halepensis Mill. alepski ili bijeli bor

umsko-uzgojne znaajke Alepski bor dobro se obnavlja nakon poara, ali prema Trinajstiu (1993) treba luiti poare u starim i mladim sastojinama. panjol (1996) navodi da sukcesija vegetacije na poaritima starih sastojina alepskog bora tee intenzivno jer dok gori staro stablo, sjeme je u eeru dobro zatieno od visoke temperature, prilikom hlaenja eer se naglo otvara i izbacuje sjemenke na tlo bogato pepelom tj. mineralnim tvarima. Martinez-Sanchez i dr. (1995, u panjol 1997) navode da temperature od 90 C, 150 C i 200 C ne utjeu na plodnost i klijavost sjemena. Smatraju da alepski bor nije pirofit ve kolonizator na opoarenim povrinama. Izmeu mnogih znaajki mogu se izdvojiti slijedee: izrazita otpornost na suu, uspijevanje na tlima siromanim biljnim hranjivima, podnoenje posolice. Poumljivanje se izvodi sadnjom i sjetvom; u naoj zemlji metode sadnje imaju prednost pred sjetvom. U Izraelu su postignuti dobri rezultati sjetvom u gnijezda, a na loijim stanitima sadnjom sadnica s golim i obloenim korijenom starosti 35 mjeseci (Heth, 1982). Godinji prirast u podruju Sredozemlja se kree izmeu 2,5 i 3,3 m3/ha (Ciancio et al., 1990; Metrovi, 1977). Alepski bor nema vee gospodarsko znaenje (koriten je kao ogrjevno, rudniko drvo i dr.) ponajvie radi loe kvalitete, ali je znaajna vrsta za poumljivanje degradiranih stanita, zatitu tla od procesa erozije i koristi se u umskom-poljodjelstvu (agroforestry).

Ekoloki zahtjevi Alepski bor je etinjaa sunih podruja (kserofit). Izrazita je pionirska vrsta koja se koristi za poumljivanje sredozemnih kamenjara u priobalnom pojasu te degradiranih stanita s plitkim i kamenitim tlima. U usporedbi s primorskim borom vie mu odgovaraju sua stanita na vapnencima. Alepski bor je vrsta svjetla koja dobro podnosi suu i visoke ljetne temperature. Na niske temperature je osjetljiv. Iglice podnesu bez promjene do 10 C, pupoljci do 12 C, a stabljika do 20 C. Uspijeva na vapnenakoj i flinoj podlozi (Mati, Prpi, 1986). U Sredozemlju je koriten kao meliorativna i vjetrozatitna vrsta (Press, Hosking 1993). Podruje u kojem dolazi alepski bor jedno je od najosjetljivijih s obzirom na umske poare. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje alepskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1500 m, srednja godinja koliina oborina: 150 900 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 3 mjeseca, srednja godinja temperatura. 15 17 C, apsolutna minimalna temperatura: -12 C.

49

Pinus brutia Ten. brucijski bor umsko-uzgojne znaajke Obnova nakon poara slina je kao kod alepskog bora, rano plodonoenje i otvaranje eera pri visokoj temperaturi pokazatelj je prilagoenosti na takve uvjete (Kwiatkowski, 1996). Brucijski bor je pogodna vrsta za rasadniarsku proizvodnju, za podizanje umskih kultura koriste se sadnice s obloenim i golim korijenom. Prema Eleru (1993) optimalan razmak sadnje ovisi o ienju, proredama i kontroli korova; sam razmak sadnje nema znaajnijeg utjecaja na visinu stabla, ali ima na debljinski prirast. Jae prorede trebale bi se vriti svakih 15 godina, a i intenzivno odstranjivanje donjih grana radi smanjivanja rizika od nastanka poara. U Izraelu slabije prorede daju veu drvnu masu i bolju financijsku korist (vie pilanskog drva) nego jae, intenzivnije prorede (Heth et al., 1983; Heth i Spetter, 1993). Ophodnje se kreu u razdoblju od 50 godina za dobra stanita i 60 godina za loa, mogue su i krae ophodnje od 30-40 godina za odreenu gospodarsku namjenu. Maksimalni godinji prirast se kree izmeu 5,5 i 7,5 m3/ha, ali na najboljem bonitetu moe dosei 10-12 m3/ha (Gezer, 1986,1987). Drvo brucijskog bora moe se koristiti kao pilansko drvo za stupove i grede, za ploe iverice i vlaknatice, kao celulozno drvo i dr. (Forestry Compendium, 2000). Ekoloki zahtjevi Brucijski bor je kalcifilna vrsta i pogodan za poumljavanje kao i alepski bor. Otporniji je na hladnou i buru od alepskog bora (Horvat, 1965). Manje je tolerantan na suu od alepskog bora (Forestry Compendium, 2000). Prema Panetsosu (1981) alepski bor koji je vie osjetljiv na niske temperature od brucijskog bora, ne prostire se preko granine linije 10 C apsolutnog minimuma u Chalkidikiu (Grka). Dolazi u podruju eumediterana i toplijim poloajima submediterana (na stanitima bez jake bure). Po pedosferskim znaajkama; u eumediteranu dolazi na gotovo svim tlima (plitkim, skeletnim), u viim zonama toplijeg submediterana na plodnijim tlima (afar, 1970). Richardson (1988) navodi vie tipova tala na kojima dolazi, na podlozi lapora, vapnencima, vulkanskim stijenama, pjeenjacima. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje brucijskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1700 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1300 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 7 mjeseci, srednja godinja temperatura. 13 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 25 36 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 10 C, apsolutna minimalna temperatura: -20 C.

50

Pinus nigra J.F.Arnold crni bor umsko-uzgojne znaajke Za poumljivanje se uglavnom koriste jednogodinje sadnice, a gustoa sadnje zavisi od namjene, Mati i dr. (1997) navode 2000-2500 sadnica po hektaru to ovisi o umsko-uzgojnim svojstvima vrste drvea i o cilju gospodarenja, dok prema Bernetti-u (1995) 1500-2000 biljaka po hektaru. Prorede u kulturama bi trebale zapoeti izmeu 25 i 30 godine i trebale bi se ponavljati svakih deset godina. Na taj nain gustoa stabala na kraju ophodnje iznosila bi 500 stabala po hektaru. Jae prorede s ostavljanjem samo 140 stabala po hektaru rezultiraju veim dimenzijama stabala i pojavom raznih vrsta listaa (Hamilton i Christie, 1971). Stogodinji crni bor (P.nigra ssp. laricio) kao gospodarska vrsta moe imati drvnu zalihu od 450-900 m3/ha s gustoom od 350-700 stabala po hektaru (Forestry Compendium, 2000). Godinji prirast iznosi oko 4-6 m3/ha, a na najboljim stanitima 7-10 m3/ha (Meschini i Longhi, 1955; Bernetti, 1995). Bernetti (1995) navodi za crni bor na prirodnim stanitima drvnu zalihu od 150 do 450 m3/ha. Crni bor koriten je za zatitu tla od procesa erozije, vjetrozatitne pojaseve, a ima primjenu i u drvnoj industriji to zavisi od podvrste. Tako korziki crni bor ima najkvalitetnije drvo. Koristi se kao pilansko drvo, za proizvodnju perploa, za celulozu i dr.

Ekoloki zahtjevi Crni bor je jedna od najvanijih vrsta za poumljivanje suhih i kamenitih terena u podruju submediterana. Dolazi najee na vapnenakoj i dolomitnoj podlozi, ali ga ima i na silikatima i na laporima. Crni bor je vrsta svjetla i pojavljuje se najee u istim sastojinama. Otporan je na jake vjetrove, suu, a dobro podnosi i oneiene gradske uvjete. Sadi se pojedinano ili u skupinama po parkovima, gotovo na svim stanitima (Vidakovi, 1993). Upotrebljava se za poumljivanje na najloijim kamenitim, plitkim terenima gdje vlada jaka pripeka, snani vjetrovi i ekstremne temperature. Osim to je kserofit, dobro podnosi i posolicu. Osobito treba paziti na provenijenciju sjemena te upotrebljavati sjeme sa stanita ije su ekoloke prilike jednake ili sline onima kamo se vrsta unosi (Horvat, 1965). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje crnog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 300 2000 m, srednja godinja koliina oborina: 650 2500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 2 mjeseca, srednja godinja temperatura. 6 13 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 16 23 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 2 C, apsolutna minimalna temperatura: -25 C.

51

Pinus pinaster Aiton (= Pinus maritima Lam.) primorski bor umsko-uzgojne znaajkeU francuskoj pokrajini Landes i u obalnom podruju jugoistone panjolske gdje se nalaze velike povrine bora primjenjuju se razni tipovi istih sjea uz prirodno pomlaivanje. Podizanje kultura uglavnom se izvodi sadnicama. U Mediteranu podiu se kulture gustoe 1670 sadnica po hektaru (2 x 3 m), 1330 sadnica/ha (2,5 x 3 m), 1100 sadnica/ha (3 x 3 m). Mati i dr. (1997) navode 1000-2000 sadnica po hektaru za primorski, alepski, brucijski bor i piniju i navodi da vei broj biljaka po jedinici povrine ubrzava procese stabilizacije stanita glede stvaranja povoljnih mikroklimatskih uvjeta to uvjetuje bolji i kvalitetniji rast te uspijevanje novopodignute kulture. Ako se podiu kulture vee gustoe (1600-2000 biljaka/ha) prvi umsko-uzgojni radovi njege trebali bi biti obavljeni kod starosti 8-10 godina s ciljem smanjivanja gustoe na 1000-1200 stabala/ha (Forestry Compendium 2000). Od posebne vanosti su radovi ienja donjih grana ako je namjena sastojine gospodarska (npr. za furnirske trupce) radi bolje kvalitete drva. Jednako su vane i prorede (izvode se u tri navrata) koje bi trebale zapoeti negdje oko 15 godine. Na kraju ophodnje u takvim sastojinama ima izmeu 300-500 stabala/ha, naravno na loijim stanitima, bonitetima broj stabala po hektaru treba biti vei.Na pirinejskom poluotoku volumni prirast u sastojinama primorskog bora se kree izmeu 5 i 10 m3/ha, a drvna zaliha izmeu 300 i 470 m3/ha to zavisi o kvaliteti stanita. Ophodnja se kree u granicama od 30 (najkvalitetnija stanita) pa do 80 godina (Forestry Compendium 2000).Teajni godinji prirast sastojina primorskog bora u kulturama Hrvatske iznosi 3 do 8 m3 u starosti od 60 godina (Metrovi, 1972).U Francuskoj godinji volumni prirast se kree izmeu 4 i 5 m3/ha (loa stanita) i do 14 m3/ha na najboljim stanitima (Alexandrian, 1992). Primorski bor kao iroko rasprostranjena vrsta u Sredozemlju koristi se i za melioracije pijesaka (povoljan utjecaj na koliinu umske prostirke), podizanje vjetrozatitnih pojaseva s ciljem zatite poljoprivrednih kultura od posolice, za zatitu tla od erozije, za poumljivanje naputenog poljoprivrednog zemljita, kulture se podiu i za turistiku namjenu (park-ume, parkovi, kampovi i dr.). Drvo primorskog bora izmeu ostalog koristi se u brodogradnji, u graevinskoj stolariji, za izradu ploa iverica i vlaknatica, perploa, za izradu paleta, eljeznikih pragova, izradu namjetaja, za celulozu i dr. Ekoloki zahtjevi Primorski bor najbolje raste na dubokim pjeskovitim tlima silikatne podloge u stojbinama s visokom zranom vlagom, vrsta je svjetla koja podnosi nie zimske temperature od alepskog bora (Mati, Prpi, 1983). Istovremeno dolazi i na vapnencima. Kao pionirska vrsta kserofit je i otporan na posolicu; razvija jaki sustav korijenja; podnosi temperature do 15 C ako su kratkotrajne (Horvat, 1965). Za prirodnu regeneraciju potrebna je srednja mjesena relativna vlaga zraka via od 60%. Pokuaj unoenja u unutranjost Hrvatske (Kutjevo) pokazao je dobre rezultate i u takvim uvjetima, ali mu prijeti opasnost od hladnoe i snijega. Uspijevanje u kulturama vezano je za neutralna do slabo alkalina tla (pH 6,6 do 7,4) mediteranski dio kra i na neto kiselija tla u podruju Kutjeva (Metrovi, 1972). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje primorskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1200 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 4 mjeseca, srednja godinja temperatura. 10 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 15 26 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od 0 do 6C, apsolutna minimalna temperatura: -15 C.

52

Pinus pinea L. pinj, pinija umsko-uzgojne znaajke Pinija je pionirska vrsta koja dolazi u istim ili mjeovitim sastojinama s drugim mediteranskim borovima (P. pinaster i P. halepensis) ili listaama (Q. ilex, Q. suber, Q. pyrenaica). umske kulture pinije podizane su u mnogim zemljama. Primjerice u panjolskoj, Portugalu, Italiji i Turskoj za razliite namjene; radi proizvodnje plodova, kvalitetnog drva, istovremeno radi dobivanja plodova i kvalitetnih sortimenata, radi zatitne uloge. Pinija je uspjeno unesena u sjevernu Afriku (Tunis, Alir, Maroko), kao i u Argentinu i Junoafriku Republiku (Bussotti, 1996). Kulture se osnivaju sjetvom sjemena ili sadnjom sadnica. U rasadniku se proizvode jedno ili dvogodinje sadnice obloenog korijena i s njima se u pravilu osnivaju kulture (Bussotti, 1997). Prema Amorini-u i Fabbio-u (1992) preporuuju se est mjeseci stare sadnice s ciljem izbjegavanja oteenja korijena. Gustoa sadnje kod osnivanja umskih kultura kree se od 600 do 2500 biljaka po hektaru (Agrimi i Ciancio, 1994; Carvalho-Oliveira, 1995; Sbay, 1995). U kulturama i plantaama za proizvodnju pinjola preporua se iri razmak tj. 400-600 biljaka po hektaru (Catalan-Bachillier, 1995). Proizvodnja eera u takvim kulturama i plantaama jest 1000 do 9000 kg/ha, od toga je urod pinjola 17 do 20% (200-1500 kg/ha) ili 12-15% (30-200 kg/ha) pinjola bez ljuske. Kulture pinije koriste se i za poumljivanje (vjetrozatitne pojaseve), za melioracije pijesaka. Drvo se koristi u stolarstvu, za izradu paleta, ploa iverica, ploa vlaknatica, kao pilansko drvo i za celulozu. Ekoloki zahtjevi Pinija je vrsta svjetla (heliofit) koja dobro podnosi suu (kserofit) i visoke ljetne temperature (termofilna vrsta) te nema veih zahtjeva prema tlu (Mati, Prpi, 1983). U prilog zahtjevima prema tlu ide i pH vrijednost tla. Pinija dolazi na tipovima tala u opsegu vrijednosti od pH 4 do pH 9. Dolazi na tlima s udjelom vapnenca i kompaktnim alkalnim tlima s niskom razinom organske tvari kao i na hidromorfnim tlima (Rapp i Cabanettes, 1980; Sbay, 1995). Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu gdje vapnene primjese dolaze u tragovima. Razvija razgranat korijenov sustav i ilu sranicu do 1,5 m dugaku. Utjecaj vjetra moe biti nepovoljan, posebno bure (Horvat, 1965). Osjetljivija je na posolicu i zrano oneienje od drugih mediteranskih borova. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje pinije su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 300 1500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 5 mjeseci, srednja godinja temperatura. 10 18 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 27 32 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -2 do 6 C, apsolutna minimalna temperatura: -18 C.

53

Pinus sylvestris L. obini ili bijeli bor umsko - uzgojne znaajke Najee dolazi u mjeovitim sastojinama zajedno s drugim etinjaama (smrekom, jelom i crnim borom). Sadnice za poumljivanje mogu se rabiti ve sa 7-8 mjeseci starosti. Uspjeno se upotrebljava za poumljivanje na stanitima hrasta kitnjaka i breze, zatim na kiselim tlima nekadanjih smrekovih uma, a u iznimnim sluajevima i na degradiranim tlima. U Hrvatskoj to su podruja kontinentalnog kra (Lika i Kordun). Ako podiemo umsku kulturu radi proizvodnje za pilansko drvo gustoa sadnica po hektaru treba biti 2500 do 3200 komada, s ophodnjom izmeu 80 i 100 godina i oekivanom drvnom zalihom od 600 m3/ha. Hamilton i Christie (1971) navode prirast od 14 m3/ha u 70 - godinjim sastojinama obinog bora. Anon (1987) navodi vanost u izvozu drvne grae bijelog bora za Rusku Federaciju. Drvna graa bijelog bora ima iroku primjenu u graevinskoj stolariji; na sjeveru Europe osnovni je materijal u drvodjelstvu i stolarstvu, osim toga, uporabljuje se kao piljena graa, oblovina, celulozno drvo, ogrjevno drvo, rudniko drvo, za eljeznike pragove, za izradu paleta, laminata, ploa vlaknatica, iverica i MDF ploa. Skilling (1990) navodi da je bijeli bor najee upotrebljavana vrsta za boino drvo u Sjevernoj Americi. Ekoloki zahtjevi Izrazita je vrsta svjetla, dolazi na razliitim matinim supstratima: vapnenci, serpentini, pjeenjaci, kriljci i dr. U prirodi dobro uspijeva na vlanim i kiselim, suhim i kiselim, te suhim i bazinim tlima. U tim se stojbinama pojavljuje zato to su bukva i jela zauzele bolja stanita. Ako dolazi u umskim kulturama najbolje prinose daje u stojbinama s dubokim prozranim tlima, dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava premda dolazi i na plitkim, kamenitim tlima. Razvija korijensku mreu sa ilom sranicom koja je prilagodljiva na razliite uvjete u tlu. Mlade su kulture osjetljive na mokar snijeg, takoer ako se kulture podiu u suim (aridnijim) podrujima poseban problem mogu biti umski poari. Dobro podnose mraz, suu; a bijeli bor kao vrsta otporan je na tvorniku prainu i industrijske plinove. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obinog bora, prema (Forestry Compendium, 2000), jesu ovi: visinska rasprostranjenost: 0 2600 m, srednja godinja koliina oborina: 200 2000 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: do dva mjeseca, srednja godinja temperatura. 3 15 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 13 35 C, srednja minimalna temperatura najhladnijega mjeseca: od -25 do -5 C, apsolutna minimalna temperatura: -50 C.

54

Picea abies (L.) H. Karst. obina smreka umsko - uzgojne znaajke Smreka u mladosti raste polagano, a nakon 5. do 10. godine zapoinje bre priraivati. Na najboljim stojbinama njezin visinski prirast iznosi preko 0,5 m na godinu, a prirast drvne mase i do 20 m3/ha godinje. Prema Matiu i Prpiu (1983), a slino navode Hamilton i Christie (1971) za 60 - godinje do 70 - godinje ophodnje na optimalnom stanitu prirast je 22 m3/ha. umske kulture smreke pogodne su za proizvodnju biomase, a kulture se esto podiu i radi poumljivanja kontinentalnog dijela kra. Prema afaru (1963) uzgajanje i proirivanje areala smreke jednostavnije je i lake nego uzgajanje veine listaa i heliofita. Razlozi su ovi: a) prilagodljivost smreke razliitim tipovima kontinentalne klime i tla, b) dobra i dugotrajna klijavost sjemena te dobro prirodno pomlaivanje i poumljivanje, c) razmjerno dobra tolerantnost prema zasjenjivanju, d) manje potrebe za intenzivnom njegom u usporedbi s heliofitima i listaama e) velika upotrebljivost tanjeg i loijeg drva. U Hrvatskoj na podruju kra smreka dolazi u ovim umskim zajednicama: Calamagrostio-Piceetum abietis Bert. 1975, Aremonio-Piceetum Ht. 1938, ListeroPiceetum abietis /Ht. 1938/ Fuk. 1969, Adenostylo alliariae-Piceetum Hartman 1944. ume smreke mogu dolaziti na mrazitima gdje se zadrava snijeg i niske su temperature to su uvjeti za pionirske vrste, dok su za bukvu i jelu to nepovoljna stanita. Prirodno pomlaivanje u jednodobnim istim sastojinama prema afaru (1963), provodi se oplodnom sjeom na malim povrinama u krugovima u tri sijeka i jedan naknadni (razlog je bukva), a cilj je pripremiti stanite preko jelovo-bukovosmrekove sastojine do stanita za umu bukve i jele. Mjeovite sastojine smreke obnavljaju se metodom oplodno-skupinaste ili preborno-skupinaste sjee. Umjetno pomlaivanje obavlja se esto; eeri se sabiru najkasnije do prve polovice zime, prije nego iz eera zapone ispadati bolje sjeme. Potrebno je izabrati odgovarajuu provenijenciju i najbolje skupine stabala. Pomlaivanje se moe obaviti sjetvom ili sadnjom (afar, 1963). Prema umsko gospodarskoj osnovi (1996-2005), gospodarske ume smreke u Hrvatskoj imaju povrinu od 12 225 ha, a drvne su zalihe 1 950 000 m3 ili 204 m3/ha. Na podruju kra vei je dio tih uma; U Senj 3376 ha, U Karlovac 2059 ha, U Gospi 1683 ha, U Delnice 1407 ha, U Ogulin 807 ha, U Buzet 40 ha. Drvo smreke ima veliku upotrebljivost. Od trupaca se izrauju rezana graa i furnir; drvo se upotrebljava kao konstrukcijsko drvo za vanjsku i unutranju grau, za krovita, podove, graevinsku stolariju, u proizvodnji namjetaja, kao masivno drvo, za izradu ploa vlaknatica i iverica, kao rudniko drvo, kao sirovina u proizvodnji celuloze i papira (Petri i Trajkovi, 1995).

55

Ekoloki zahtjevi Obina smreka je vrsta polusjene koja ne podnosi zasjenu drvea gustih kroanja. Postranu zasjenu dobro podnosi, otporna je na mraz. Prema Matiu i Prpiu (1983), razlikujemo dva ekotipa (fizioloke rase) s obzirom na otpornost prema mrazu: ranu smreku (gorsku) i kasnu smreku (nizinsku). Prema Kuanu i dr. (1991), smreka raste na stanitima razliitih ekolokih uvjeta; dobro podnosi dugotrajne zimske temperature, velike koliine snijega na kronji i kraa vegetacijska razdoblja. Raste i na siromanijim tlima ako joj pogoduju drugi ekoloki initelji. Slabije podnosi dugotrajne tople i suhe vjetrove. Smreka pokazuje veliku varijabilnost s obzirom na rast i svojstva prilagodljiva klimatskim initeljima. Za uspjean rast zahtijeva veliku zranu vlagu i hladnija, svjea, kisela, rahla i humozna tla. Smreka ima plitki korijenski sustav s poniruim korijenjem koje u povoljnoj strukturi tla moe prodrijeti i do 2 m duboko. Na plitkim i zbijenim tlima razvija vrlo plitko korijenje i stoga je velika mogunost vjetroizvala. Prema afaru (1963) prije provedbe jaih sjea treba ispitati nain zakorjenjivanja (razliit u skeletnim tlima, skeletoidnim tlima i u zbijenim tlima bez kamenog materijala dubina korijena od 2 m do 0,5 m) kako bi se sprijeile obilnije izvale. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obine smreke, prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 2300 m, srednja godinja koliina oborina: 180 1200 mm, kino razdoblje: zimsko ili jesensko - proljetno, srednja godinja temperatura: -10 do 10 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 3 18 C, apsolutna minimalna temperatura: -35 C.

56

NAINI I METODE SJETVE

1.

Sjetva omake

: izvodi se na kamenitim krkim terenima s oskudnom

vegetacijom krajem ljeta ili poetkom jeseni, izvodi se bez obrade tla, upotrebljava se najuspjenije u podrujima gdje alepski bor dolazi autohtono.2.

Sjetva na krpe

: radi se u zasjeni vegetacije gdje se prekopa i usitni

zemlja na povrini do 40 cm promjera i 25 30 cm dubine; lagano sjeme (alepski, primorski bor) sije se na dubinu od najvie 3 cm, teko sjeme (hrast crnika, medunac) na dubinu od 6 8 cm. Kvaliteta i dubina sjemena je bitna zbog ekolokih uvjeta na kru.3.

Sjetva u gnijezda ili kuverte : moe se primjeniti na flinim ili naputenim poljoprivrednim terenima koji se mogu dublje obraditi; jame se kopaju u slojnicama, veliine 1x1 m, zemlja se prekopa u proljee na dubinu od 25 30 cm, sjetva se vri u dvije brazde.

4.

Sjetva na ubod ili pod motiku : koristi se na kru za sjetvu tekog sjemena, a izvodi se sadiljem; pozornost na svojstva tla i njegovu kvalitetu. Sjetva na opoarenim povrinama : upotrebljava se na mediteranskom podruju kra gdje ima tla, ali je vegetacija devastirana (pr. garizi); povrina se kontrolirano zapali i zatim se prekopa tlo na dubinu od 5-10 cm tj. pripremi za sjetvu.

5.

6.

Ekoloka sjetva : pogodna za poumljavanje velikih povrina, izabire se manja reprezentativna povrina i zatim se posiju omake razne vrste sjemena; nakon sjetve promatra se uspjeh i odranje pojedinih vrsta.

57

NAINI I METODE SADNJE

1.

Sadnja u jame : jame se kopaju na dubinu od 40 cm i promjera 40x40 cm, biljka treba biti posaena toliko duboko koliko je bila u umskom rasadniku; biljka se zatiuje od zasipavanja tlom okolnim kamenjem istovremeno kamenje zatiuje od pojaane evaporacije.

2.

Sadnja u jarke : upotrebljava se na krkim padinama s dovoljno tla, iskopani jarci su duljine 1,5-2,5 m, iroki 20-25 cm, duboki 30-35 cm, biljke se sade u meusobnom razmaku od 0,5 m.

3.

Sadnja na gradone : primjenjuje se na flinim terenima te rastresitom tlu; gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara, izvode se po slojnicama, irina je od 0,7-1,1 m, planum gradona se prokopa na dubinu od 40 cm, razmak izmeu gradona je od 4-10 m u zavisnosti od nagiba.

4.

Kordon sadnja : upotrebljava se na veoma strmim terenima, po slojnici se kopa zasjek iji planum je nagnut prema strmini 20-30%, tlo se obrauje na dubinu 30 i irinu 20 cm.

5.

Podrivanje ili riperanje : najvie se primjenjuje, postiu se najbolji rezultati, tekim strojevima izvode se brazde na terenu u smjeru okomitom od dominantnog vjetra, kameni materijal oko brazde slui za zatitu od posolice, pripremu stanita najbolje je raditi u proljee, a sadnju u jesen radi povoljnih ekolokih i edafskih uvjeta. Podrivanje ima utjecaj na fizikalno-kemijska svojstva tla, te popravlja vodo-zrani reim kod tala na kru.

58

UMSKOUZGOJNI RADOVI JEDNOSTAVNE BIOLOKE REPRODUKCIJE

1. Pripremni radovi za obnovu sastojina (uklanjanje podrasta i grmlja, ienje tla od korova, rahljenje tla, povrinsko odvodnjavanje, njega podmlatka i mladika pod zastorom stare satojine) 2. Sjetva umskog sjemena i sadnja umskog sadnog materijala (sjetva, sadnja, popunjavanje nedovoljno obnovljenih uma i umskog zemljita) 3. Radovi na njezi sastojina (poboljanje edafskih uvjeta, zatita mlade sastojine od korova, njega podmlatka i mladika, ienje sastojina, prorjeivanje sastojina) 4. Radovi na obnovi i njezi degradiranih sastojina (resurekcijska sjea, njega trijebljenjem izbojaka i dr.) 5. Doznaka stabala 6. Zatita uma (uvanje uma, zatita uma od poara, zatita mlade sastojine od tetne faune) 7. Prosijecanje i odravanje prosjeka 8. Izrada umsko-gospodarske osnove

59

UMSKOUZGOJNI RADOVI PROIRENE BIOLOKE REPRODUKCIJE

1. Rekonstrukcija, konverzija, poumljavanje, plantairanje (pripremni radovi, poumljavanje sjetvom i sadnjom, konverzija niskog uzgojnog oblika i degradiranih uma u visoki uzgojni oblik) 2. Radovi na sanaciji i obnovi sastojina koje su oteene poarom, suenjem ili propadanjem uma 3. Ureivanje donje etae (odabir i sjea suvinih stabala, njega orezivanjem grana, ti radovi izvode se u sastojinama s naruenom strukturom, svrha je razvoj donje etae i glede postupka obnove sastojina) 4. Izgradnja umskih prometnica 5. Kupnja uma i umskog zemljita

60

VJEBA 1. POUMLJIVANJE NA KRU POUMLJAVANJE runo (umjetno) podizanje uma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena na povrinama koje su dui niz godina bez ume Poumljavanje obuhvaa sve one radove koji se odnose na proirenu bioloku reprodukciju, odnosno radove na osvajanju umom novih povrina Poumljavanjem osnivamo ume koje prema nainu podizanja i gospodarenja nazivamo umskim kulturama, intenzivnim kulturama i umskim plantaama

odabiranje povrina za poumljivanje odreivanje vremena poumljivanja priprema stanita izbor vrste za poumljivanje odabir naina poumljivanja odreivanje prostornog rasporeda i broja biljaka

Prema Pikoriu (1960) teina krakih terena kategorizirana je u pet stupnjeva (kategorija): I. kategorija: Tlo duboko, sipko, bez stijena, lako obradivo II.kategorija: Tlo takoer bez kamena ili s vrlo malo III. kategorija: Matine stijene izbijaju mjestimino na povrinu, dok se u tlu nalazi i krupno kamenje IV. kategorija: Tereni s jaim udjelom matinog stijenja na povrini i kamenog kra u tlu V. kategorija: Teren s jakim udjelom matinog stijenja na povrini prostorno razdjeljivanje odabranih povrina omeivanje odabranih povrina planiranje pristupnih putova i cesta izgradnja komunikacija unutar odabrane povrine

Odreivanje vremena poumljivanja jesenska sjetva i sadnja rano proljetna sjetva i sadnja ljetna sjetva i sadnja

61

VJEBA 2. PRIPREMA STANITA odabiranje povrina za poumljivanje odreivanje vremena poumljivanja priprema stanita izbor vrste za poumljivanje odabir naina poumljivanja odreivanje prostornog rasporeda i broja biljaka

- priprema stanita uvelike osigurava uspjeh sadnje i daljnji razvoj biljaka - primjena odreenih metoda u pripremi stanita ovisi o: a) vrsti drvea koju namjeravamo zasaditi b) stojbinskim prilikama (tlo, klima, autohtona vegetacija) c) uzgojnom cilju sadnje - osnovni cilj pripremnih radova je osigurati preivljavanje biljaka nakon sadnje i omoguiti im daljnji to kvalitetniji rast i razvoj Pripremni radovi su: 1. Dreniranje terena 2. Navodnjavanje 3. Ubrzavanje razlaganja organske tvari 4. Protuerozijski radovi 5. Podrivanje 6. Obrada terena a) djelomina b) potpuna PODRIVANJE - izvodi se tekim strojevima, snage preko 100 KW - dubina podrivanja ovisi o dubini matinog supstrata - najea dubina podrivanja jest 50 do 100 cm - moe se provoditi tokom cijele godine - nakon podrivanja sadnice se sade u brazde OBRADA TERENA djelomina obrada - primjenjuje se na terenima gdje matina stijena izbija mjestimice na povrinu, na nagibima s manje ili vie izraenom erozijom i bujinim tokovima, na sjeinama s neizvaenim panjevima i svagdje gdje potpuna obrada nije mogua ili prijeko potrebna potpuna obrada - potpuna obrada tla izvodi se na iskrenim svjeim sjeinama, na povrinama koje su prije toga sluile za poljoprivrednu proizvodnju, na livadama i na starim neiskrenim sjeinama, ali na kojima su panjevi i ile ve istrunuli Za duboku obradu rabe se: plugovi, podrivai (riperi), kopaice (tihae), budaci (krampovi), poluge Za plitku obradu rabe se drljae, tanjurae, budaci (krampovi), motike, motokultivatori, grablje Obradom zemljita utjee se na: unitavanje korova (travnog i drvenastog), poboljava se vodno-zrani sustav u tlu62

VJEBA 3. VJETROZATITNI POJASEVI ULOGA: - zatita od eolske erozije - zatita poljoprivrednih usijeva - zatita prometnica - zatita urbanih sredina PROPUSNOST VJETROZATITNIH POJASEVA - nepropusni pojas - polupropusni pojas - propusni pojas

63

64

DJELOVANJE VJETROZATITNOG POJASA X = 2,5 x H; H visina zatitnog pojasa Visina zatitnog pojasa 3,0 m 5,7 m 6,0 m 9,0 m duina zatiene povrine 22,5 m 81,2 m 90,0 m 202,5 m

DIMENZIJE VJETROZATITNOG POJASA - Ovisi o konkretnoj situaciji na terenu - glavni elementi: visina duina irina gustoa Spomenuti elementi ovise o: kut upada vjetra brzina vjetra snaga i intenzitet vjetra konfiguracija terena ekspozicija vrsta tla izgraenim objektima na terenu NEGATIVNA STRANA VJETROZATITNIH POJASEVA oduzimanje znaajnih povrina stvaranje zasjene oduzimanje potrebne vlage problemi pri obradi tla oduzimanje hranjiva

65

VJEBA 4. NAINI POUMLJIVANJA DVA OSNOVNA NAINA: 1. Sjetva sjemena 2. Sadnja sadnica (biljaka) SADNJA SADNICA (BILJAKA) 1. Sadnja biljaka s golim korijenom 2. Sadnja biljaka s busenom (obloenim korijenom) SADNJA BILJAKA S GOLIM KORIJENOM biljke izvaene iz rasadnika iji korijen nije obloen tlom priprema za sadnju obrezivanjem vrijeme sadnje: mirovanje vegetacije voditi rauna da korijen bude u istom poloaju kao i prije sadnje prostor oko sadnice mora biti dobro sabijen

SADNJA BILJAKA S OBLOENIM KORIJENOM biljke iji je korijen obloen tlom prednost u odnosu na biljke golog korijena sadnja tijekom cijele godine kontejneri nisula roll

DUBINA SADNJE

Dubina sadnje biljaka (A duboka, B plitka, C pravilna)

66

IZBOR METODE SADNJE 1. 2. 3. 4. sadnja u jame sadnja u zasjeke i jamice sadnja na nasipe i humke sadnja u jarke

SADNJA NA KRU svrha: zaustavljanje procesa degradacije

67

VJEBA 5. VRSTE UMSKIH POARA Dimitrov (1987) - umskim se poarom naziva stihijsko, nekontrolirano rasprostiranje vatre po umskoj povrini bez obzira na njezin intezitet Vatrom na umskoj povrini smatarju se sva zapaljenja i izgaranje trave i bunja, svih vrsta drvea i drvnih materijala, raslinja te njihovih otpadaka, bolesnog drvea, suharaka, lia iglica, eera i dr. Goldammer (1991) umski poar je svaki poar na zemljitu definiranom kao umskom po nacionalnoj ili internacionalnoj klasifikaciji Wildfire je svaki neplanirani ili od ovjeka izazvani poar koji ne ispunjava ciljeve gospodarenja vegetacijom i zato zahtjeva gaenje-

-

ovjek je bio sposoban poizvesti vatru prije 20 000 godina vatra je koritena u razliite svrhe sredinom prolog stoljea poari su sve uestaliji i unitavaju goleme komplekse uma poari mogu prouzroiti dugorone vrlo teke ekoloke i drutvenoekonomske posljedice prilikom prouavanja umskih poara panju je potrebno posvetiti pedolokim, klimatskim i vegetacijskim prilikama njihova nastanka i irenja

VRSTE UMSKIH POARA a) prema nainu postanka 1. prirodni (nekontrolirani, divlji, stihijski) 2. umjetni (kontrolirani, planirani) b) prema tipu gorivog materijala 1. podzemni poar ili poar korijenja i treseta 2. prizemni ili niski poar 3. poar u kronjama ili visoki poar 4. poar osamljenog drvea ili grmlja PRIRODNI POARI - javljaju se neplanirano - ine velike tete - nisu pod kontrolom UMJETNI POARI - slue za obavljanje odreenih poslova u gospodarenju - slue za znanstvena istraivanja - uvijek su pod kontrolom strunjaka

68

PODZEMNI POAR zahvaa humus i tresetne slojeve napreduje vrlo polagano moe trajati i nekoliko mjeseci isuuje tlo teko se otkriva gaenje je vrlo oteano

PRIZEMNI POAR - najei tip poara u naim umama - nastaje kad se zapali gornji sloj umske organske prostirke, podladak i sloj grmlja - najopasniji u stadiju mladika i letvika - lako prelazi u poar kroanja - u SAD- u i Australiji koristi se za tretiranje uma VISOKI POAR - najtetniji budui da unitava cijeli umski ekosustav - nastaje najee iz prizemnog poara - zahvaa itava stabla - potpomognut vjetrom moe dosei brzinu irenja od 10 km/ha - vrlo lako unitava velike komplekse borovih sastojina na Mediteranu POAR OSAMLJENOG DRVEA ILI GRMLJA vrlo rijetko se pojavljuje najei uzrok je udar groma esto ga uzrokuju umski radnici ili izletnici loei vatru u umskim kompleksima

69

VJEBA 6. UMSKI POARI GLAVNE POLAZINE TOKE - PREVENTIVNE MJERE - PRAVOVREMENO OTKRIVANJE I DOJAVA - PRAVOVREMENA I UINKOVITA INTERVENCIJA - UVANJE POARITA PREVENTIVNE MJERE zakonska regulativa procjena ugroenosti planovi zatite od poara nabava i razmjetaj opreme obuka i uvjebavanje motriteljsko dojavna sluba financiranje njega sastojina; pravodobna proreda sastojina; kresanje i uklanjanje suhog granja; izrada i odravanje protupoarnih prosjeka i putova; izrada i odravanje protupoarnih prosjeka s elementima umske ceste; ienje i odravanje rubnih pojaseva uz javne prometnice i eljeznike pruge; ienje i uspostava sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama elektroenergetskih vodova; odravanje istim i ureivanje postojeih izvora vode u umama i ostali preventivno-uzgojni radovi planirani godinjim planovima i programima gospodarenja PROPAGANDNA AKTIVNOST informiranje upozoravanje edukacija PRAVOVREMENO OTKRIVANJE I DOJAVA OSMATRANJEM: 1. Osmatranice 2. Ophodnje 3. Avioizvianje SPECIJALNI UREAJI: 1. Senzori 2. Kamere 3. Sateliti PRAVOVREMENA I UINKOVITA INTERVENCIJA Ovisi o: a) udaljenosti poarita b) konfiguraciji terena c) raspoloivom ljudstvu d) raspoloivoj tehnici UVANJE POARITA - obavezan dio gaenja poara - uvanje ovisi o: - veliini poarita, - vrsti gorivog materijala,70

-

vremenskim prilikama

VJEBA 7. SISTEMI PROCJENE OPASNOSTI OD POARA

Cilj svakog sistema procjene opasnosti od umskih poara prema Dimitrovu (1987) jest dati odgovore na slijedea pitanja: Kada e se poar pojaviti ? Gdje e se poar pojaviti ? Kako e se poar razvijati ?

71

72

POPIS LITERATURE IZ PREDMETA UMSKE MELIORACIJE KRAAndroi, M., 1971: Zagreb. Balen, J., 1935: Prilog poznavanju naih mediteranskih uma. umarski list, Zagreb. Bari, D., 2003: Bari, D.. 2007: Magistarski rad. Meliorativne znaajke borovih kultura u staninim Doktorski rad. Odnosi staninih imbenika u sastojinama crnoga bora (Pinus Sukcesija vegetacije na poaritima kultura alepskog bora (Pinus prilikama otoka Raba. Sveuilite u Zagrebu, umarski fakultet, Zagreb. nigra J.F.Arnold) u Hrvatskom primorju i u Istri. Sveuilite u Zagrebu, umarski fakultet, Zagreb. Bari, D., panjol, ., 2001: halepensis Mill.) u umariji Pula. Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim umama. Znanstvena knjiga, 19-29, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu i umarski institut Jastrebarsko, Zagreb. Bertovi, S., 1975: Zagreb. Boievi, S., 1992: 1999. Dubravac, T., Kreji, V., 2001: Pojavnost mladog narataja u sauvanim panjaama hrasta crnike (Quercus ilex L.) uvjet osiguranja buduih sjemenjaa. Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim umama. Znanstvena knjiga, 43-52, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu i umarski institut Jastrebarsko, Zagreb. Horvat, A., Plee, V., Graanin, M., Jedlowski, D&M., Jovanari, 1995: Istraivanje o regresiji i progresiji umske vegetacije i tala na kru (Kozjak). Anali instituta za eksperimentalno umarstvo HAZU,11-219, Zagreb. Horvat, A., 1964: Zagreb. Horvat, A., 1965: Horvat, A., 1965: Martinovi, J., 2003: Osvrt na melioraciju ikara u submediteranskom podruju kra. umarski list Melioracije degradiranih umskih terena, Svezak I, Kr, pp. 178, Zagreb. Gospodarenje umskim tlima u Hrvatskoj. umarski institut Jastrebarsko i Poumljavanje, Zagreb. 89/3-4: 109-123, Zagreb. Poumljavanje degradiranih povrina sjetvom. umarski list 5-6: 213-225, Fenomen kr. kolska knjiga, Zagreb. Drew, D.,Hotzl, H. 1999:Karst Hydrogeology and Human Activities A.A.Balkema/Rotterdam/Bookfield Prilog poznavanju klime i vegetacije u Hrvatskoj. Acta Biologica VII/2:89215, Zatita uma na kru. Simpozij o zatiti prirode u naem kru, 93-107, Zagreb. Balen, J., 1931: Na goli kr, gospodarska pitanja s naroitim obzirom na poumljavanje, pp. 311,

Hrvatske ume d.o.o., 525 str., Jastrebarsko. Mati, S.& Prpi,B.,1983: Metrovi, ., 1972: Metrovi, ., 1980: Metrovi, ., 1977: 382-385, Zagreb. 73 Uspijevanje primorskog bora (Pinus pinaster) u kulturama Hrvatske. Utjecaj borovih kultura na istou zraka u kliko-solinskom bazenu. Glas. um. Znaaj umskih kultura u primorskom podruju kra. umarski list, CI 8-9:

umarski list 96/5-6: 179-216, Zagreb. pokuse 20: 231-297, Zagreb.

Prpi, B., 1986:

Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svjetlu. Glas. um.

pokuse, posebno izdanje 2: 69-77. Zagreb. afar, J., 1970: Brucijski bor (Pinus brutia Ten.) I prilog: areal i stanita. umarski list 1-2: 1-9. Zagreb. afar, J., 1970: Brucijski bor (Pinus brutia Ten.) II prilog: Ekoloke i ekonomske znaajke. umarski list 1-2: 10-20. Zagreb. panjol, .,1995: panjol, .,1995: Prirodna obiljeja Raba, Rab-Zagreb. Melioracijski zahvati za obnovu umske vegetacije na opoarenim povrinama

mediteranskih uma. Rezultati istraivanja u 1994. umarski institut Jastrebarsko, umarski fakultet Zagreb, JP Hrvatske ume, 284-293, Zagreb. panjol, ., 1996: panjol, ., 1996: panjol, ., 1997: Prilog poznavanju umskih poara u sastojinama alepskog bora (Pinus Disertacija. Bioloko-ekoloke i vegetacijske posljedice poara u borovim Sanacija poarita sastojina alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) u Bioloka sanacija umskih poara u sastojinama crnog bora (Pinus halepensis Mill.). Znanstvena knjiga 1, 391-412,HD, Zagreb. sastojinama i obnova, Zagreb. makarskom primorju. Glas. um. pokuse 34: 67-93, Zagreb. panjol, ., Bari, D., 2001: nigra Arnold) umarija Senj. Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim umama. Znanstvena knjiga, 141-151, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu i umarski institut Jastrebarsko, Zagreb. panjol, ., Bari, D., & Vueti, M. 2001: protuprovala i videonadzor, ibenik. Tomaevi, A., 1981: Tomaevi, A., 1982: Tomaevi, A., 1986: Tomaevi, A., 1990: Tomaevi, A., 1993: 6-8/93. Zagreb. Tomaevi, A., 1993: Tomaevi, A., 1994: Uspijevanje kultura austrijskog crnog bora (Pinus nigra Arn. ssp. austriaca) i Meliorativni utjecaj kulture alepskog bora i pinije na degradirano zelene duglazije (Pseudotsuga menziesii Franco) na podruju umarije Pore. um. list 3-5, Zagreb. stanite hrasta medunca (Querco-Carpinetum orientalis H-i 1939) u zadarskom podruju. Glas.um. pokuse 30: 223-298, Zagreb. Tomaevi, A., 1995: Viegodinji rezultati istraivanja uspjeha poumljavanja na kru alepskim borom (Pinus halepensis Mill.), crnim borom (Pinus nigra Arn.), i primorskim borom (Pinus pinaster Ait.) kod tri razliite metode pripreme tla za poumljavanje. um. list CXIX, 7-8: 227-238, Zagreb. Rezultati pokusne sadnje biljaka alepskog i primorskog bora golog Mogunost korienja ljekovitog bilja s naeg kra. umarski list 4-5, Zagreb. Rekultivacija krakih goleti poumljavanjem u Hrvatskoj.Glas. um. Podrivanje kao prva faza pripreme tla za poumljavanje. Glas.um. Pinija (Pinus pinea L.) kao vrsta za poumljavanje krasa. umarski list korijenja i u polietilenskim tuljcima. umarski list 105: 427-1981,Zagreb. Ekoloki imbenici nastanka i sanacije umskih poara. Zbornik radova s meunarodnog, znanstvenog i strunog savjetovanja Vatrozatita,

pokuse,posebno izdanje 2: 147-160. Zagreb. pokuse 26: 393-404. Zagreb.

74

Topi, V., 1979: Topi, V., 1988: Topi, V., 1992: Topi, V., 1997: 352, Zagreb. Topi, V., 1999: 9-10, 411-422, Zagreb.

Prirast nekih vrsta etinjaa na submediteranskom krkom podruju Disertacija. Upotrebljivost nekih autohtonih i alohtonih umskih vrsta Koliina i kemizam umske prostirke pod nekim umskim kulturama na Upotrebljivost autohtonih listaa pri poumljavanju kra, um. list 7-8, 343Melioracijski uinci umskih kultura na kru u odnosu na pedosferu, um. list

Dalmacije. um. list CXIX, 11-12: 441-2450, Zagreb. kod poumljavanja submediteranskog krkog podruja Dalmacije. kru. um. list CXV, 9-10: 407-414, Zagreb.

Topi, V., 2001: Utjecaj kultura crnog bora (Pinus nigra Arn.) na zatitu tla od erozije prouzroene kiom. Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim umama. Znanstvena knjiga, 261-268, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu i umarski institut Jastrebarsko, Zagreb. Topi, V., 2003: umska vegetacija na kru kao znaajan imbenik zatite tla od erozije. um. list CXXVII Suplement, 51-64, Zagreb. Trinajsti, I., 1986: Fitogeografsko ralanjenje umske vegetacije istonojadranskog sredozemnog podruja polazna osnovica u organizaciji gospodarenja mediteranskim umama. Glas. um. pokuse,posebno izdanje 2: 53-67. Zagreb. Trinajsti, I., 1993: Problem sukcesije vegetacije na poaritima alepskoga bora (Pinus halepensis Mill.) u Hrvatskom primorju. um. list CXVII, 3-5, Zagreb. Vueti, M, panjol, . & Bari, D. 2002: Prirodna obiljeja i potencijalna opasnost od umskih poara. Zbornik radova s meunarodnog, znanstvenog i strunog savjetovanja Sigurnost u okoliu i graditeljstvu, ibenik. Savezno savjetovanje o kru, KR HRVATSKE, 1957, Split. umarska enciklopedija, 1983, Zagreb. ume u Hrvatskoj, umarski fakultet i Hrvatske ume, p.o. Zagreb, 340 str., 1992, Zagreb. Silvae Nostrae Croatie, Ministarstvo poljoprivrede i umarstva Republike Hrvatske, Hrvatske ume p.o. Zagreb, umarski fakultet, 327 str., 1994, Zagreb Obina jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Akademija umarskih znanosti, 895 str., 2001, Zagreb. Obina bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj, Akademija umarskih znanosti, 855 str., 2003, Zagreb.

75