NARODNE NOVINE BROJ 17 – STRANICA 75narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/376992.pdf · – za motore sa kompresijskim paljenjem, emisiju pli-novitih i krutih štetnih sastojaka

PONEDJELJAK, 11. VELJAČE 2008. BROJ 17 – STRANICA 75 NARODNE NOVINESLUŽBENI LIST REPUBLIKE HRVATSKE

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

528Temeljem članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na

cestama (»Narodne novine« br. 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIKO POSTUPKU HOMOLOGACIJE MOTORNIH

VOZILA S OBZIROM NA MJERE ZA SMANJENJE ONEČIŠĆENJA EMISIJAMA IZ MOTORA TPV 102

(IZDANJE 00) (*)

Članak 1.Ovim se Pravilnikom uređuje postupak homologacije motornih

vozila kategorije M i N (1) s obzirom na mjere za smanjenje emisije plinovitih i krutih štetnih sastojka iz njihovim motora te zamjenskih katalizatora nemijenjenih za takva vozla.

Članak 2.Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u Prilo-

gu I. i XII. za vozilo, odnosno za OBD u Prilogu XI. te za zamjenski katalizator kao zamjensku tehničku jedinicu u Prilogu XIII.

Postupak homologacije naveden je u Prilozima I. i XII. za vozilo i u Prilogu XIII. za zamjenski katalizator kao zamjensku tehničku jedinicu te u člancima 8. – 10. Pravilnika o homologaciji tipa motor-nih vozila. Prilozi I. – XIII. čine sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 3.Tijelo nadležno za homologaciju homologacije motornih vozila

i zamjenskih katalizatora u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Dr-žavni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu motornog vo-

zila ako zadovoljava zahtjeve iz Priloga I., XI. i XII., odnosno tipu zamjenskog katalizatora ako zadovoljava zahtjeve iz Priloga XIII. Za ispitivanja tipa I. primjenjuju se zahtjevi navedeni u retku B(2005) tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I.

Obrazac certifikata o homologaciji tipa vozila prikazan je uPrilogu X., a certifikat o homologaciji tipa zamjenskih katalizatorau Prilogu XIII.

Članak 5.Motorna vozila s obzirom na mjere za smanjenje emisije pli-

novitih i krutih štetnih sastojka iz njihovih motora te zamjenski ka-talizatori nemijenjeni za takva vozila mogu se homologirati, uvoziti

i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i njegovih priloga.

Članak 6.Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje po-

slova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za

osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika

– da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja danih u prilozima ovoga Pravilnika

– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera.

Članak 7.Odredbe članka 5. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od 1.

listopada 2008. godine za nova motorna vozila koja se prvi put re-gistriraju u Republici Hrvatskoj i za zamjenske katalizatore namije-njene za takva vozila od 1. travnja 2009. godine.

Članak 8.Danom početka promjene odrebe iz članka 7. ovoga Pravilnika

prestaje važiti Naredba o homologaciji vozila s obzirom na emisiju štetnih spojeva u skladu s gorivom koje upotrebljava motor (»Naro-dne novine« br. 95/06), osim odredaba iz njezine točke 10. koje se odnose na rabljena vozila. Upućivanje u toj točki na tablicu u točki 5.3.1.4. priloga 1. Naredbe ima značenje upućivanja na istu tablicu u točki 5.3.1.4. Priloga I. ovoga Pravilnika.

Članak 9.Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od njegove objave

u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/07-02/28Urbroj: 558-04/2-07-1-ADZagreb, 22. siječnja 2008.

Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r.

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA, DODJELJIVANJE

HOMOLOGACIJE TIPA, ZAHTJEVI I ISPITIVANJA, PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

TIPA, SUKLADNOST PROIZVODNJE I VOZILA U UPORABI, SUSTAVI UGRAĐENE DIJAGNOSTIKE

(OBD)1. PODRUČJE PRIMJENE Ovaj se Pravilnik primjenjuje na – emisije iz ispušne cijevi pri uobičajenoj i niskoj tem-

peraturi okoline, emisije isparavanjem, emisije plinova iz kućišta koljenaste osovine, trajnost uređaja za sma-njivanje onečišćenja i sustava ugrađene dijagnostike (OBD) motornih vozila opremljenih motorima s vanj-skim izvorom paljenja

i

(*) Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 70/220/EEZ o usklađivanju zakonodavstva Država članica koje se odnosi na mjere za smanjivanje one-čišćenja iz motornih vozila, uključujući izmjene i dopune u direktivama 74/290/EEZ, 77/102/EEZ, 78/655/EEZ, 83/351/EEZ, 86/76/EEZ, 88/436EEZ, 89/458/EEZ, 89/491/EEZ, 91/441/EEZ, 93/59/EEZ, 94/12/EZ, 96/44/EZ, 94/12/EZ, 96/44/EZ, 96/69/EZ, 98/77/EZ, 98/69/EZ, 1999/102/EZ, 2001/1/EZ, 2001/100/EZ, 2002/80/EZ i 2003/76/EZ.(1) Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa mo-tornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u dijelu A. Priloga II. toga Pravilnika.

STRANICA 76 – BROJ 17 PONEDJELJAK, 11. VELJAČE 2008.NARODNE NOVINESLUŽBENI LIST REPUBLIKE HRVATSKE

– emisije iz ispušne cijevi, trajnost uređaja za smanji-vanje onečišćavanja i sustava ugrađene dijagnostike (OBD) vozila kategorije M1 i N1, opremljenih motorom s kompresijskim paljenjem.

Za potrebe ovoga Pravilnika »vozilo« označava svako vozilo opremljeno motorom s vanjskim izvorom pa-ljenja ili motorom s kompresijskim paljenjem koje je namijenjeno za uporabu na cesti, s nadogradnjom ili bez, koje ima najmanje četiri kotača, najveću dopušte-nu masu veću od 400 kg i najveću konstrukcijsku brzi-nu od 50 km/h ili veću, osim poljoprivrednih traktora i strojeva i radnih strojeva, s iznimkom onih vozila kategorije N1 kojima je dodijeljena homologacija tipa u skladu s Pravinikom TPV 102.

Na zahtjev proizvođača homologacija tipa vozila u skla-du s ovim pravilnikom može se proširiti od vozila M1 ili N1 opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem za koja je već dobivena homologacija tipa na vozila M2 i N2 referentne mase koja ne prelazi 2.840 kg i koja ispunjavaju uvjete iz točke 6. ovoga Priloga (izmjena ili dopuna homologacije tipa).

Ovaj se Pravilnik također primjenjuje kod postupka ho-mologacije tipa za zamjenske katalizatore kao zasebne tehničke jedinice namijenjene ugradbi u vozila katego-rije M1 i N1.

2. DEFINICIJE Za potrebe ovog Pravilnika:2.0.1. »Vozilo« označava svako vozilo prema definiciji u dijelu

A. Priloga II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.0.2. »Vozilo koje kao gorivo upotrebljava ukapljeni naftniplin (UNP) ili prirodni plin (PP)« označava vozilo opre-mljeno posebnom opremom za uporabu UNP-a ili PP-a u svom pogonskom sustavu. Takvo vozilo na UNP ili PP može biti konstruirano i proizvedeno kao vozilo na jednu vrstu goriva ili vozilo na dvije vrste goriva.

»Vozilo na jednu vrstu goriva« označava vozilo koje je konstruirano prvenstveno za stalni pogon na UNP ili PP, ali može imati i benzinski sustav koji se upotreblja-va samo u nuždi ili za pokretanje motora, a u kojem spremnik za benzin sadrži najviše 15 litara benzina.

»Vozilo na dvije vrste goriva« označava vozilo koje povremeno može biti pogonjeno na benzin, a također povremeno na UNP ili PP.

2.1 »Tip vozila« u odnosu na emisije iz ispušne cijevi mo-tora označava kategoriju motornih vozila koja se ne razlikuju u takvim bitnim značajkama kao što su:

2.1.1 istovrijedna inercija određena u ovisnosti o referentnoj masi kao što je propisano u točki 5.1.Dodatka III. i

2.1.2 značajke motora i vozila određene u Dodatku II.2.2 »Referentna masa« označava masu vozila u voznome

stanju umanjenu za jedinstvenu masu vozača od 75 kg i uvećanu za jedinstvenu masu od 100 kg.

2.2.1 »Masa vozila u voznome stanju« označava masu odre-đenu u točki 2.6 Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.3 »Najveća masa« označava masu određenu u točki 2.7 Dodatka I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.4. »Plinoviti štetni sastojci« označavaju emisiju u ispu-šnome plinu ugljikova monoksida, dušikovih oksida izraženo kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2), i ugljikovodika, pretpostavljajući omjer:

– C1H1,85 za benzin – C1H1,86 za dizelsko gorivo – C1H2,525 za UNP – CH4 za PP.2.5. »Kruti štetni sastojci« označava sastojke ispušnoga pli-

na koji su izodvojeni iz razrijeđenoga ispušnog plina pri temperaturi od najviše 325 °K (52 °C) s pomoću pročišćavača opisanih u Dodatku III.

2.6. »Emisije iz ispušne cijevi« označava: – za motore s vanjskim izvorom paljenja, emisiju pli-

novitih štetnih satojaka – za motore sa kompresijskim paljenjem, emisiju pli-

novitih i krutih štetnih sastojaka.2.7 »Emisija isparavanjem« označava pare ugljikovodika

koje su izašle iz sustava za gorivo motornog vozila, osim onih u emisijama iz ispušne cijevi.

2.7.1 »Gubitci iz spremnika goriva« emisije su ugljikovodika prouzročene promjenama temperature u spremniku goriva (pretpostavljajući omjer C1H2.33).

2.7.2. »Gubitci iz toplog motora« emisije su ugljikovodika koji su izašli iz sustava za gorivo vozila u mirovanju nakon razdoblja vožnje (pretpostavljajući omjer C1H2.20).

2.8. »Kućište koljenaste osovine« prostor je u motoru ili izvan njega koji je povezan s koritom za ulje s unutar-njim ili vanjskim cijevima kroz koje mogu izaći pare ili plinovi.

2.9 »Uređaj za pokretanje hladnog motora« označava ure-đaj koji privremeno obogaćuje smjesu zraka i goriva čime se olakšava pokretanje motora.

2.10 »Uređaj za olakšavanje pokretanja motora« označava uređaj koji olakšava pokretanje motora bez obogaćiva-nja smjese zraka i goriva, npr. žarne svjećice pomicanje početka ubrizgavanja itd.

2.11. »Radni obujam motora« označava:2.11.1. kod motora s pravocrtnim gibanjem klipova, nazivni

obujam (razlika između najvećeg i najmanjeg obujma cilindra) svih cilindara

2.11.2. kod motora s rotacijskim klipom (Wankel), dvostruku vrijednost nazivnog obujma svih komora.

2.12 »Uređaj za smanjivanje onečišćenja« označava one sastavne dijelove vozila koji nadziru i/ili ograničavaju emisiju iz ispušne cijevi i emisiju isparavanjem.

2.13. »OBD« označava sustav ugrađene dijagnostike za nad-zor nad emisijama koji ima sposobnost određivanja vjerojatnoga područja neispravnosti s pomoću kodova grešaka pohranjenih u memoriji računala.

2.14. »Ispitivanje vozila u uporabi« označava ispitivanje i ocjenu sukladnosti koja se izvodi u skladu s točkom 7.1.7. ovoga Priloga.


2.15. »Ispravno održavano i upotrebljavano« označava za potrebe ispitivanja vozila da takvo vozilo zadovoljava kriterije za prihvaćanje odabranog vozila u skladu s točkom 2. Dodatka 3. ovoga Priloga.

2.16. »Poremećajni uređaj« (defeat device) označava svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi para-metar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja deaktiviranja funkcije nekoga dijela u su-stavu za smanjenje štetne emisije, pri čemu se smanju-je učinkovitost sustava za smanjenje štetne emisije, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenome radu i upotrebi vozila. Takav se kon-strukcijski element ne može smatrati poremećajnim uređajem ako:

I. je potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili nezgode i radi sigurnoga pogona vozila, ili

II. ako uređaj ne djeluje nakon pokretanja motora, ili III. ako su uvjeti bitno uključeni u postupke ispitivanja

tipa I. ili tipa VI.2.17. »Izvorno ugrađeni katalizator« označava katalizator ili

sklop katalizatora koji su obuhvaćeni certifikatom ohomologaciji izdanim za vozilo i koji su navedeni pod točkom 1.10. u Dodatku Priloga X. ovoga Pravilnika.

2.18. »Zamjenski katalizator« označava katalizator ili sklop katalizatora koji su predviđeni za zamjenu izvorno ugrađenoga katalizatora u vozilu homologiranu sukla-dno Pravilniku TPV 102 te koji se mogu homologirati kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 11. Pra-vilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.19. »Izvorni zamjenski katalizator« označava katalizator ili sklop katalizatora čiji su tipovi navedeni u točki 1.10. u Dodatku Priloga X. ovoga Pravilnika, a koje vlasnik certifikata o homologaciji tipa vozila prodaje na tržištu kao zasebnu tehničku jedinicu.

2.20. »Porodica vozila« označava skupinu tipova vozila koja za potrebe Priloga XII. predstavlja osnovno vozilo.

2.21. »Gorivo potrebno za rad motora« označava vrstu goriva koje se normalno upotrebljava za pogon motora:

– benzin – UNP – PP – benzin ili UNP – benzin ili PP – dizelsko gorivo3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA3.1. Zahtjev za homologaciju u skladu s člankom 6. Pravil-

nika o homologaciji tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom na emisije iz ispušne cijevi, emisije ispara-vanjem, trajnost uređaja za sprečavanje onečišćenja, kao i njegov sustav ugrađene dijagnostike (OBD) mora podnijeti proizvođač vozila.

Ako se zahtjev odnosi na sustav ugrađene dijagnosti-ke u vozilu (OBD), mora se slijediti postupak opisan u Prilogu XI., točki 3.

3.1.1. Ako se zahtjev odnosi na sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD), uz njega se moraju priložiti dodatni

podatci koji se traže u točki 3.2.12.2.8. Priloga II., kao i:

3.1.1.1. izjava proizvođača:3.1.1.1.1. kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanj-

skim izvorom paljenja, o postotku zatajivanja paljenja od ukupnoga broja paljenja koji bi rezultirao u preko-račenju graničnih vrijednosti navedenih u točki 3.3.2. Priloga XI. ako je taj postotak zatajenja bio prisutan od početka ispitivanja tipa I, kako je opisano u točki 5.3.1. Priloga III.

3.1.1.1.2. kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanj-skim izvorom paljenja, o postotku zatajivanja od uku-pnoga broja paljenja motora koji bi mogao dovesti do pregrijavanja jednoga ili više katalizatora prije izaziva-nja nepopravljive štete

3.1.1.2. iscrpni pisani podatci koji u potpunosti opisuju funkci-onalne radne značajke OBD sustava, uključujući popis svih bitnih dijelova sustava za smanjenje štetne emisije, tj. osjetila, aktuatora i sastavnih dijelova koje prati OBD sustav

3.1.1.3. opis indikatora neispravnosti (MI) s pomoću kojega OBD sustav vozaču vozila signalizira grešku na

3.1.1.4. proizvođač mora opisati mjere koje je poduzeo radi sprečavanja neovlaštenog zahvata i mijenjanja zapisa u računalu za nadzor emisija

3.1.1.5. po potrebi, kopije drugih homologacija s odgovarajućim podatcima koji omogućuju proširenje homologacija

3.1.1.6 po potrebi, pojedinosti o porodici vozila, u skladu s Prilogom XI. Dodatkom 2.

3.1.2. Za ispitivanja opisana u točki 3. Priloga XI., jedno se vozilo koje predstavlja tip ili porodicu vozila opremlje-nih OBD sustavom mora dati na ispitivanje tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijsko ispitivanje. Ako tehnička služba utvrdi da vozilo podvrgnuto ispiti-vanju ne predstavlja u potpunosti tip ili porodicu vozila opisanih u Prilogu XI. Dodatku 2., ispitivanju se mora podvrgnuti drugo ili, ako je potrebno, još jedno vozilo, u skladu s točkom 3. Priloga XI.

3.2. Obrazac opisnoga dokumenta koji se odnosi na emisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost i na su-stave ugrađene dijagnostike (OBD) dan je u Prilogu II. Podatci navedeni u točki 3.2.12.2.8.6. Priloga II. trebaju biti uključeni u Dodatku 2. ‘Podatci koji se odnose na OBD’ certifikata o homologaciji tipa dana u Prilogu X.

3.2.. Po potrebi se moraju dostaviti kopije drugih homologa-cija s odgovarajućim podatcima koji omogućuju proši-renje homologacija i određivanje faktora starenja.

3.3. Za ispitivanja opisana u točki 5. ovoga Priloga vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati mora se predati tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja za homologaciju tipa vozila.

4. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA4.1. Ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti, homologacija tipa

dodjeljuje se u skladu s člankom 8. Pravilnika o homo-logaciji tipa motornih vozila.

4.2. Obrazac certifikata o homologaciji tipa koji se odno-si na emisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost i sustav ugrađene dijagnostike (OBD) dan je u Prilogu X.

4.3. Broj homologacije u skladu s Prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila dodjeljuje se za


svaki tip homolgiranog vozila. Jedna država članica ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu vozila.

5. ZAHTJEVI I ISPITIVANJA Napomena: Osim na temelju uvjeta iz ove točke, proizvođači vozila

čija svjetska godišnja proizvodnja iznosi manje od 10 000 vozila mogu dobiti homologaciju tipa na temelju odgo-varajućih tehničkih zahtjeva koji su navedeni u:

– Kalifornijskim propisima (California Code of Regu-lations), Poglavlju 13. odjeljku 1960.1, pododjeljku (f) točki 2. ili pododjeljku (g) točki 1. i pododjeljku (g) točki 2., odjeljku 1960.1 pododjeljku (p) koji se primje-njuju na modele vozila iz 1996. i kasnijih godišta, u odjeljcima 1968.1, 1976. i 1975. koji se primjenjuju na modele lakih teretnih vozila iz 1995. i kasnijih godišta, koje je objavila nakladnička kuća Barclay’s Publishing.

Tijelo za homologaciju mora Komisiju izvijestiti o okolnostima dodjeljivanja svake homologacije u skladu s ovom odredbom.

5.1. Opće odredbe5.1.1. Tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti ta-

kve da osiguravaju da emisije iz ispušnih cijevi i emisije isparavanjem budu u skladu s ovim Pravilnikom učin-kovito ograničene tijekom cijeloga uobičajenog vijeka života vozila uz uobičajene uvjete uporabe. To uključuje sigurnost onih crijeva i njihovih spojeva i priključaka koji se upotrebljavaju u sustavu za smanjenje štetnih emisija i koji moraju biti izrađeni tako da budu u skladu s namjenom predviđenom izvornom konstrukcijom.

Za emisije iz ispušne cijevi te se odredbe smatraju ispu-njenima ako su ispunjene odredbe iz točaka 5.3.1.4. (homologacija tipa), odnosno točke 7. (sukladnost proizvodnje i vozila u upotrebi)

Za emisije isparavanjem te se odredbe smatraju ispunje-nima ako su ispunjene odredbe iz točaka 5.3.4. (homolo-gacija tipa), odnosno točke 7. (sukladnost proizvodnje).

Zabranjena je uporaba poremećajnih uređaja.5.1.2. Uljevni otvori spremnika goriva5.1.2.1 Sukladno točki 5.1.2.2, uljevni otvor spremnika go-

riva mora biti konstruiran tako da sprečava punjenje spremnika iz mlaznice na benzinskoj pumpi koja ima vanjski promjer od 23,6 mm ili veći.

5.1.2.2 Točka 5.1.2.1. ne odnosi se na vozilo kod kojeg su ispu-njena oba sljedeća uvjeta, tj.:

5.1.2.2.1 da je vozilo konstruirano i izrađeno tako da benzin bez olova ne utječe štetno ni na jedan uređaj konstruiran za smanjenje emisije plinovitih štetnih sastojaka te

5.1.2.2.2 da je uočljivo, čitljivo i neizbrisivo označeno simbolom za benzin bez olova utvrđenim u ISO 2575-1982 na mjestu koje je izravno vidljivo osobi koja puni spre-mnik goriva. Dopuštene su dodatne oznake.

5.1.3. Treba se osigurati da ne dođe do prekomjernih emisija isparavanjem i rasipanja goriva prouzročena nedosta-tkom poklopca spremnika. To se može postići na jedan od sljedećih načina:

– uporabom poklopca uljevnog otvora za gorivo koji se automatski otvara i zatvara i ne može se skinuti

– konstrukcijom koja sprečava prekomjerne emisije ispa-ravanjem u slučaju gubitka uljevnog otvora za gorivo

– na bilo koji drugi način koji ima isti učinak. Takvi primjeri uključuju čep lijevka za gorivo pričvršćen spo-nom odnosno lancem ili čep koji se otključava istim ključem koji služi i za paljenje motora, ali nisu na to ograničeni. U tome se slučaju ključ može izvaditi iz čepa samo kad je čep zaključan.

5.1.4. Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava5.1.4.1. Svako vozilo s računalom za nadzor emisija mora imati

zaštitu koja sprečava izmjene, osim uz odobrenje pro-izvođača. Proizvođač će odobriti izmjene ako su one nužne za utvrđivanje kvarova, servisiranje, tehnički pregled, naknadnu ugradbu ili popravak vozila. Svi ra-čunalni kodovi koji se mogu reprogramirati ili radni parametri moraju biti napravljeni tako da se ne mogu preinačiti i imati stupanj zaštite najmanje u skladu s odredbama ISO DIS 15031-7: listopad 1998. (SAE J21-86: listopad 1996.) pod uvjetom da se sigurnost zasniva na uporabi protokola i dijagnostičkog spojnika propisa-na u točki 6.5. Dodatka 1. Priloga XI. Svi memorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi moraju biti hermetični, zatvoreni u zabrtvljenome kućištu ili zašti-ćeni elektroničkim algoritmima i ne smije biti moguće njihovo mijenjanje bez upotrebe posebnih alata i postu-paka.

5.1.4.2. Radne parametre računalno kodiranoga motora ne smije biti moguće mijenjati bez upotrebe posebnih alata i postupaka (npr. lemljeni ili hermetični sastavni dijelovi računala ili zabrtvljena (ili zalemljena) računal-na kućišta).

5.1.4.3. Kad su mehaničke pumpe za ubrizgavanje goriva ugra-đene na motore s kompresijskim paljenjem, proizvođa-či moraju poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi spriječili mijenjanje namještene vrijednosti najveće dobave goriva dok je vozilo u uporabi.

5.1.4.4. Proizvođač od tijela za homologaciju može zatraži-ti iznimku od jednoga od tih zahtjeva za ona vozila kojima zaštita vjerojatno nije potrebna. Kriteriji koje će tijelo za homologaciju ocjenjivati pri razmatranju iznimke uključuju trenutačnu dostupnost radnih čipo-va, sposobnost vozila da dosegnu visoki radne značajke i predviđeni opseg prodaje tih vozila, ali se na to ne ograničuju.

5.1.4.5. Proizvođači koji primjenjuju sustave računalnoga ko-diranja koji se mogu programirati (npr. električne izbrisive programabilne memorije koje se mogu samo očitavati, EEPROM) moraju spriječiti neovlašteno re-programiranje. Proizvođači moraju uključiti poboljša-ne strategije zaštite od neovlaštenog zahvata i zaštićene algoritme šifriranja koji zahtijevaju elektronički pristup računalu koje proizvođač ima na drugome mjestu. Na-dležno tijelo može odobriti metode koje pružaju istu razinu zaštite od neovlaštenog zahvata.

5.2 Primjena ispitivanja Slika 1.5.2. prikazuje razne mogućnosti ispitivanja5.2.1. Vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom palje-

nja moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima: – tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi

nakon pokretanja hladnog motora) – tip II. (emisije ugljikovog monoksida u praznome

hodu) – tip III. (emisije plinova iz kućišta koljenastog vratila) – tip IV. (emisije isparavanjem)


– tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – tip VI. (provjera prosječnih emisija ugljikovog mono-

ksida i ugljikovodika iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora pri niskoj temperaturi okoline)

– ispitivanje OBD sustava.5.2.2. Vozilo opremljena motorom s vanjskim izvorom pa-

ljenja koja kao gorio upotrebljavaju UNP ili PP (jedna ili dvije vrste goriva) moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima:

– tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora)

– tip II. (emisije ugljikovog monoksida u praznome hodu)

– tip III. (emisije plinova iz kućišta koljenastog vratila) – tip IV. (emisije isparavanjem), kad je primjenjivo – tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – tip VI. (provjera prosječnih emisija ugljikovog mono-

ksida i ugljikovodika iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora pri niskoj temperaturi okoline), kad je primjenjivo

– ispitivanje OBD sustava, kad je primjenjivo.5.2.3. Vozila opremljena motorima s kompresijskim palje-

njem moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima: – tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi

nakon pokretanja hladnog motora) – tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – i, po potrebi, ispitivanje OBD sustava.5.3. Opis ispitivanja5.3.1. Ispitivanje tipa I. (simulacija prosječnih emisija kroz

ispušnu cijev nakon pokretanja hladnog motora).5.3.1.1 Slika I.5.3.prikazuje različite mogućnosti ispitivanja

tipa I. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima navedenim u točki 1. kod kojih najveća masa ne prelazi 3,5 tona.

5.3.1.2 Vozilo se postavlja na dinamometar s valjcima opre-mljen sredstvima za simulaciju opterećenja i inercije.

5.3.1.2.1 Ispitivanje vozila iz točke 8.1. u trajanju od ukupno 19 minuta i 40 sekunda koje se sastoji od dva dijela, pr-vog i drugog, provodi se bez prekida. Između završetka prvog i početka drugog dijela može se, uz suglasnost proizvođača, uvesti razdoblje bez uzimanja uzorka od najviše 20 sekunda, kako bi se olakšalo namještanje opreme za ispitivanje.

5.3.1.2.1.1. Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP mo-raju se ispitati ispitivanjem tipa l. radi promjenjivosti sastava UNP-a ili PP-a, kao što je prikazano u Prilogu XII. Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa l. za obje vrste goriva, pri čemu se ispitivanja za UNP ili PP provode radi promjenjivosti sastava UNP-a ili PP-a, kao što je prikazano u Prilogu XII.

5.3.1.2.1.2. Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.1.2.1.1., vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin i plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina s obzirom na ispitivanje tipa I. smatrat će se vozilima koja mogu upotrebljavati samo plin.

5.3.1.2.2 Prvi dio ispitivanja sastoji se od četiri osnovna ciklusa gradske vožnje. Svaki osnovni ciklus gradske vožnje sa-

stoji se od petnaest faza (prazni hod, ubrzavanje, stalna brzina, usporavanje itd.).

5.3.1.2.3. Drugi dio ispitivanja sastoji se od jednog ciklusa izvan-gradske vožnje. Ciklus izvangradske vožnje sastoji se od 13 faza (prazni hod, ubrzavanje, stalna brzina, uspora-vanje itd.)

Slika I.5.2RAZLIČITE MOGUĆNOSTI ZA HOMOLOGACIJU ILI PROŠIRENJE

HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

Tip homo-logacijskog ispitivanja

Vozila kategorija M i N opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja Vozila s

kompresijskim motorom kate-gorija M1 i N1

vozilo koje upotrebljava benzin kao

gorivo

vozilo koje upo-trebljava dvije

vrste goriva

vozilo koje upotrebljava jednu vrstu

goriva

Tip I.DA

(najveća masa < 3.5 t)

DA (ispitivanje s oba tipa goriva)¸(najveća masa <

3.5 t)

DA (najveća masa < 3.5 t)


Tip II. DA DA (ispitivanje s oba tipa goriva) DA -

Tip III. DA DA (ispitivanje samo benzinom) DA -

Tip IV.DA


DA (ispitivanje samo benzinom) (najveća masa <

3.5 t)

- -

Tip V.DA



3.5 t)


DA (najveća masa

< 3.5 t)

Tip Vl.DA



3.5 t)

- -

Uvjeti za proširenje Točka ..6. Točka 6. Točka 6.

Točka 6.; M2 i N2 referentne mase ≤ 2 840

kglspitivanje

OBD sustava

DA, sukladno točkama 8.1.1.

ili 8.4.

DA, sukladno točkama 8.1.2.

ili 8.4.

DA, sukla-dno točkama 8.1.2.ili 8.4.

DA, sukladno točkama 8.2.,

8.3.ili 8.4.

5.3.1.2.5. Tijekom ispitivanja se ispušni plinovi razrjeđuju i raz-mjerni uzorak prikuplja u jednu ili više vreća. Ispušni se plinovi ispitivanog vozila razrjeđuju, uzimaju se uzorci i analiziraju nakon niže opisanog postupka te se mjeri ukupni obujam razrijeđenog ispuha. Bilježe se ne samo emisije ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida nego i emisije krutih štetnih sasto-jaka iz vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem.

5.3.1.3. Ispitivanja se obavljaju postupkom opisanim u Prilogu III. Metode koje se upotrebljavaju za prikupljanje i ana-liziranje plinova i uklanjanje i mjerenje krutih čestica moraju biti u skladu s propisanim.

5.3.1.4. U skladu sa zahtjevima iz točke 5.3.1.5, ispitivanje se mora ponoviti tri puta. Rezultati se množe odgovara-jućim faktorima pogoršanja dobivenima iz točke 5.3.5. Dobivene mase plinovitih emisija i, u slučaju vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, mase krutih čestica dobivenih u svakome ispitivanju moraju biti manje od granica prikazanih u donjoj tablici:


Granične vrijednosti

Referentna masa (RW) (kg)

Masa ugljikova monoksida (CO)

Masa ugljikovodi-ka (HC)

Masa dušikovih oksida (NOx)

Skupna masa ugljikovodika i

dušikovih oksida (HC + NOx)

Masa čestica(1)

(PM)

L1 (g/km) L2 (g/km) L3 (g/km) L1 + L2 (g/km) L1 (g/km)

Kategorija RazredBen-

zinski motori

Dizelski motori

Ben-zinski motori

Dizelski motori

Ben-zins-

kmotoriDizelski motori

Ben-zinski motori

Dizelski motori

Dizelski motori

A(2000)

M(2) - Sve 2,3 0,64 0,20 - 0,15 0,50 - 0,56 0,05

N1(3)

I RW ≤ 1,305 2,3 0,64 0,20 - 0,15 0,50 - 0,56 0,05II 1,305 < RW ≤ 1,760 kg 4,17 0,80 0,25 - 0,18 0,65 - 0,72 0,07III 1,760 < RW 5,22 0,95 0,29 - 0,21 0,78 - 0,86 0,10

B(2005)

M(2) - Sve 1,0 0,50 0,10 - 0,08 0,25 - 0,30 0,025

N1(3)

I RW ≤ 1,305 1,0 0,50 0,10 - 0,08 0,25 - 0,30 0,025II 1,305 < RW ≤ 1,760 kg 1,81 0,63 0,13 - 0,10 0,33 - 0,39 0,04III 1,760 < RW 2,27 0,74 0,16 - 0,11 0,39 - 0,46 0,06

(1) Za motore s kompresijskim paljenjem.(2) Osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg.(3) Kao i vozila kategorije M navedena u bilješci (2).

tanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina s obzirom na ispitivanje tipa II. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin.

5.3.2.2. Kad se ispituje u skladu s Prilogom IV., obujamski sa-držaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima ne smije prijeći 3,5% kad motor radi u praznome hodu pri namještanju koje je odredio proizvođač i ne smije prijeći 4,5% u rasponu namještanja određenih u tome Prilogu.

5.3.3. Ispitivanje tipa III. (provjera emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila)

5.3.3.1. To ispitivanje mora se provesti na svim vozilima nave-denim u točki 1., osim onih koji imaju motore s kom-presijskim paljenjem.

5.3.3.1.1. Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa III. samo za benzin.

5.3.3.1.2. Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.3.1.1., vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina, s obzirom na ispitivanje tipa III. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin.

5.3.3.2. Kad se ispitivanje provodi u skladu s uvjetima navede-nima u Prilogu V., sustav ventilacije kućišta koljenastog vratila ne smije dopustiti nikakvu emisiju plinova iz ku-ćišta u atmosferu.

5.3.4. Ispitivanje tipa IV. (određivanje emisije isparavanjem)5.3.4.1. To se ispitivanje mora izvoditi na svim vozilima nave-

denim u točki 1., osim vozila s motorom s kompresij-skim paljenjem i vozila koja upotrebljavaju kao gorivo UNP ili PP.

5.3.4.1.1 Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo benzin ili UNP ili PP trebaju se ispitati samo za benzin ispitivanjem tipa IV.

5.3.1.4.1. Neovisno o zahtjevima iz točke 5.3.1.4, za svaki štetni sastojak ili kombinaciju štetnih sastojaka, jedan od tri dobivena rezultata za mase može prekoračiti propisa-nu granicu najviše za 10%, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude ispod propisane granice. Ako se propisane granice prijeđu za više štetnih sasto-jaka, nije bitno je li se to dogodilo u istome ispitivanju ili u različitim ispitivanjima.

5.3.1.4.2. Kad su ispitivanja provedena s plinovitim gorivima, pro-izašle mase plinovitih emisija moraju biti manje od gra-nica u gornjoj tablici za vozila s benzinskim motorom.

5.3.1.5 Broj ispitivanja propisanih u točki 5.3.1.4.smanjuje se pod niže definiranim uvjetima, pri čemu je V1 rezul-tat prvog ispitivanja, a V2 rezultat drugog ispitivanja za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji podliježu ograničenju.

5.3.1.5.1 Provodi se samo jedno ispitivanje ako je rezultat do-biven za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji podliježu ograničenju ma-nji ili jednak 0,70 L (tj. V1 ≤ 0,70 L).

5.3.1.5.2 Ako zahtjev iz točke 5.3.1.5.1.nije ispunjen, provode se samo dva ispitivanja ako su za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji po-dliježu ograničenju ispunjeni sljedeći uvjeti:

V1 ≤ 0,85 L i V1 + V2 ≤ 1,7 L i V2 ≤ L.5.3.2. Ispitivanje tipa ll. (ispitivanje emisije ugljikova mono-

ksida u praznom hodu)5.3.2.1. To se ispitivanje provodi na vozilima s motorima s vanj-

skim izvorom paljenja na kojima se ne izvodi ispitiva-nje određeno u točki 5.3.1.

5.3.2.1.1 Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa II. za obje vrste goriva.

5.3.2.1.2 Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.2.1.1., vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokre-


5.3.4.2. Kada se ispitivanje provodi u skladu s Prilogom VI. emisije trebaju biti manje od 2g po ispitivanju.

5.3.5. Ispitivanje tipa VI. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi ugljikova monoksida i ugljikovodika pri niskoj temperaturi okoline, nakon pokretanja hladnog motora).

Slika I.5.3.DIJAGRAM TOKA ZA HOMOLOGACIJU TIPA I.

(vidi točku 5.3.1.)homologacija tipa

� ��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

5.3.5.1. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima kate-gorije M1 i N1 opremljenih motorima s vanjskim izvo-rom paljenja, osim vozila koja voze na plin kao gorivo (UNP ili PP). Vozila koja kao gorivo mogu upotreblja-vati benzin i plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara ben-

zina, s obzirom na ispitivanje tipa VI. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin.

Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju s ispitati u ispitivanju tipa I. samo za benzin.

Ta se točka primjenjuje samo na nove tipove vozila ka-tegorije M1 i kategorije N1 razreda I., osim vozila koja su projektirana da nose više od šest putnika i vozila čija je najveća masa veća od 2 500 kg.1

Od 1. siječnja 2003. godine ta se točka primjenjuje za nove tipove vozila kategorije N1 razreda II. i III., nove tipove vozila kategorije M1 koja su konstruirana da nose više od šest putnika i nove tipove vozila kategorije M1 čija je najveća masa veća od 2 500 kg, a ne prelazi 3 500 kg.

5.3.5.1.1. Vozilo treba postaviti na dinamometar s valjcima opre-mljen uređajem za simulaciju opterećenja i inercije.

5.3.5.1.2. Ispitivanje se sastoji od četiri osnovna ciklusa gradske vožnje prvoga dijela ispitivanja tipa I. Prvi je dio ispi-tivanja opisan u Dodatku 1. Priloga III. i grafički prika-zan na slikama III.1.1. i III.1.2. u tom Dodatku. Ispiti-vanje pri niskoj temperaturi okoline koje traje ukupno 780 sekunda mora se obaviti bez prekida i započinje pokretanjem motora.

5.3.5.1.3. Ispitivanje pri niskoj temperaturi okoline mora se oba-viti pri ispitnoj temperaturi okoline od 266 K (–7 °C). Prije početka ispitivanja, ispitna se vozila moraju kon-dicionirati na isti način kako bi se osigurala ponovlji-vost rezultata ispitivanja. Kondicioniranje i ostali ispitni postupci provode se kako je opisano u Prilogu VII.

5.3.5.1.4. Tijekom ispitivanja ispušni se plinovi razrjeđuju i uzi-ma se razmjerni uzorak. Ispušni se plinovi ispitivanog vozila razrjeđuju, uzorkuju i analiziraju prema postu-pku koji je opisan u Prilogu VII. te se mjeri ukupna količina razrijeđenih ispušnih plinova. U razrijeđenim ispušnim plinovima analizira se sadržaj ugljikovog mo-noksida i ugljikovodika.

5.3.5.2. Prema zahtjevima iz točaka 5.3.5.2.2. i 5.3.5.3. ispitiva-nje se mora obaviti tri puta. Dobivena masa ugljikovog monoksida i ugljikovodika mora biti manja od granič-nih vrijednosti prikazanih u tablici niže:

Ispitna temperatura 266 K (–7 °C).

Kategorije RazredMasa ugljikovog

monoksida (CO) L1 (g/km)

Masa ugljikovdika (HC) L2 (g/km)

M1(1) - 15 1,8

N1 I 15 1,8

N1(2) II 24 2,7

III 30 3,2(1) Osim vozila koja su projektirana da nose više od šest pu-tnika i vozila čija je najveća masa veća od 2 500 kg.(2) I vozila kategorije M1 koja nisu obuhvaćena u napomeni (1).

5.3.5.2.1. Bez obzira na zahtjeve iz točke 5.3.5.2., za štetni sasto-jak najviše jedan od tri dobivena rezultata može pre-mašiti propisanu graničnu vrijednost najviše za 10%,

1 Ta se točka primjenjuje za nove tipove vozila od 1. siječnja 2002.


pod uvjetom da vrijednost aritmetičke sredine tih triju rezultata bude ispod propisane granice. U slučajevima kad više od jednoga štetnog sastojka premaše propisane granice, nije bitno je li se to dogodilo tijekom istoga ili različitih ispitivanja.

5.3.5.2.2. Broj ispitivanja koji je propisan u točki 5.3.5.2. može se na zahtjev proizvođača povećati na 10, pod uvjetom da aritmetička sredina prvih triju rezultata bude između 100% i 110% granične vrijednosti. U tome slučaju je-dini je zahtjev da aritmetička sredina svih 10 rezultata nakon ispitivanja bude manja od granične vrijednosti.

5.3.5.3. Broj ispitivanja propisan u točki 5.3.5.2. može se sma-njiti u skladu s točkama 5.3.5.3.1. i 5.3.5.3.2.

5.3.5.3.1. Samo se jedno ispitivanje provodi kad dobiveni rezultat za svaki štetni sastojak u prvome ispitivanju bude ma-nji od 0,70 L.

5.3.5.3.2. Ako zahtjev iz točke 5.3.5.3.1. nije ispunjen, izvode se samo dva ispitivanja ako je rezultat dobiven prvim ispitivanjem za štetni sastojak manji ili jednak 0,85 L, a zbroj prva dva rezultata manji ili jednak 1,70 L te ako je rezultat drugoga ispitivanja manji ili jednak L.

(V1 ≤ 0,85 L i V1 + V2 ≤ 1,70 L i V2 ≤ L).5.3.6. Ispitivanje tipa V. (trajnost uređaja za smanjene oneči-

šćenja)5.3.6.1. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima na-

vedenima u točki 1. na koja se primjenjuje ispitivanje navedeno u točki 5.3.1. Ispitivanje predstavlja provjeru izdržljivosti vožnjom od 80 000 km sukladno progra-mu opisanome u Prilogu VII. na stazi za ispitivanje, na cesti ili na dinamometru s valjcima.

5.3.6.1.1 Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa V. samo za benzin.

5.3.6.2 Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.6.1., proizvođač može kao drugu mogućnost odabrati uporabu faktora pogoršanja prema sljedećoj tablici umjesto ispitivanja prema točki 5.3.6.1.

Kategorija motora

Faktori pogoršanja

CO HC NOXHC +

NOX (1)Krute čestice

Motori s vanjskim izvorom paljenja

1,2 1,2 1,2 - -

Motori s kompre-sijskim

paljenjem1,0 - 1,0 1,0 1,2

(1) Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem

Na zahtjev proizvođača, tehnička služba može provesti ispitivanje tipa I. prije nego što se provede ispitivanje tipa V., uz uporabu faktora pogoršanja prema gore na-vedenoj tablici. Kao dopuna ispitivanju tipa V., tehni-čka služba može dopuniti rezultate tipne homologacije, kao što je navedeno u Prilogu XI., zamjenom faktora pogoršanja u gore navedenoj tablici onim izmjerenim prilikom ispitivanja tipa V.

5.3.6.3. Faktori pogoršanja određuju se primjenjujući ili po-stupak iz točke 5.3.6.1.ili vrijednosti iz tablice u točki 5.3.6.2. Faktori pogoršanja upotrebljavaju se za utvrđi-vanje sukladnosti sa zahtjevima iz točke 5.3.1.4.

5.3.7. Podatci o emisijama koji su potrebni za tehnički pre-gled

5.3.7.1. Taj se zahtjev odnosi na sva vozila pogonjena motorom s vanjskim izvorom paljenja za koja se traži homologa-cija tipa u skladu s ovim Pravilnikom.

5.3.7.2. Kada se ispituju u skladu s Prilogom IV. (ispitivanje tipa II.) pri uobičajenoj brzini praznog hoda:

– mora se bilježiti obujamski sadržaj ugljikovog mono-ksida u emitiranim ispušnim plinovima,

– mora se bilježiti brzina vrtnje motora tijekom ispiti-vanja, uključujući dopuštena odstupanja.

5.3.7.3. Kada se ispituju pri »povišenoj brzini vrtnje u prazno-me hodu« (tj. > 2000 min–1):

– mora se bilježiti obujamski sadržaj ugljikovog mono-ksida u emitiranim ispušnim plinovima,

– mora se bilježiti lambda-vrijednost – mora se bilježiti brzina vrtnje motora tijekom ispiti-

vanja, uključujući dopuštena odstupanja.5.3.7.4. Tijekom ispitivanja mora se mjeriti i bilježiti tempera-

tura ulja u motoru.5.3.7.5. Tablica iz točke 1.9. Dodatka Priloga X. mora se ispu-

niti.5.3.7.6. Proizvođač mora potvrditi točnost lambda-vrijednosti

u točki 5.3.7.3. zabilježene tijekom homologacije tipa kao reprezentativne vrijednosti za tipična vozila iz proi-zvodnje u razdoblju od 24 mjeseca nakon što se dodijeli homologacija. Ocjena se mora dati na temelju pregleda i proučavanja vozila iz redovite proizvodnje.

1 Lambda-vrijednost mora se izračunati s pomoću pojednostavljene Brettsc-hneiderove formule kako slijedi:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

u kojoj je:[ ] = koncentracija u obujamskim postotcimaK1 = faktor za pretvaranje iz NDIR mjera u FID mjere (daje proizvođač mjerne opreme)Hcv = atomski omjer vodika i ugljika [1,73], u slučaju UNP [2,53],. u slučaju PP [4,0]Ocv = atomski omjer vodika i ugljika [0,02], u slučaju UNP [0],. u slučaju PP [0].

5.3.8. Zamjenski katalizatori i izvorni zamjenski katalizatori5.3.8.1. Zamjenski katalizatori namijenjeni ugradbi u vozila

koja imaju homologaciju tipa moraju se ispitati skladu s Prilogom XIII.

5.3.8.2. Tipovi izvornih zamjenskih katalizatora, koji su obu-hvaćeni točkom 1.10. Dodatka Prilogu X. i koji su na-mijenjeni ugradnji u vozila na koja se odnosi odgovara-


jući homologacijski dokument ne moraju biti u skladu s Prilogom XIII. ovog Pravilnika ako zadovoljavaju uvjete točaka 5.3.8.2.1. i 5.3.8.2.2.

5.3.8.2.1. Označivanje Na izvornim zamjenskim katalizatorima moraju biti

istaknute barem sljedeće oznake:5.3.8.2.1.1. naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila5.3.8.2.1.2. marka i identifikacijski broj dijela izvornoga zamjen-

skog katalizatora, kako je navedeno u podatcima iz točke 5.3.8.3.

5.3.8.2.2. Dokumentacija Uz izvorne zamjenske katalizatore prilažu se sljedeći

podatci:5.3.8.2.2.1. naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila5.3.8.2.2.2. marka i identifikacijski broj dijela izvornoga zamjen-

skog katalizatora, kako je navedeno u podatcima iz točke 5.3.8.3.

5.3.8.2.2.3. popis vozila za koja izvorni zamjenski katalizator odgo-vara jednom od tipova navedenih u točki 1.10. Doda-tka Prilogu X., eventualno uz oznaku koja pokazuje je li izvorni zamjenski katalizator prikladan za ugradbu u vozilo opremljeno sustavom ugrađene dijagnostike (OBD)

5.3.8.2.2.4. upute za ugradbu, prema potrebi.5.3.8.2.2.5. Ti se podatci dostavljaju na jedan od sljedećih načina: – na letku koji ide uz izvorni zamjenski katalizator, ili – na ambalaži u kojoj se prodaje izvorni zamjenski ka-

talizator, ili – na bilo koji drugi način. U svakome slučaju ti podatci moraju biti navedeni u

katalogu proizvoda koji proizvođač vozila dostavlja prodajnim mjestima.

5.3.8.3. Proizvođač vozila mora tehničkoj službi i/ili tijelu na-dležnom za homologaciju dostaviti potrebne podatke u elektroničkome obliku na temelju kojih je moguće povezati odgovarajuće brojeve dijelova s homologacij-skom dokumentacijom.

Ti podatci moraju sadržavati: – marku (marke) i tip (tipove) vozila – marku (marke) i tip (tipove) vozila izvornoga za-

mjenskog katalizatora – broj (brojeve) dijela (dijelova) izvornoga zamjenskog

katalizatora – homologacijski broj odgovarajućeg (odgovarajućih)

tipa (tipova) vozila.6. Preinake tipa i izmjene ili dopune homologacija U slučaju preinaka tipa koji je homologiran u skladu s

ovim pravilnikom, primjenjuju se odredbe članka 5. te, po potrebi, sljedeće posebne odredbe:6.1. Proširenje s obzirom na emisije iz ispušne cijevi (ispi-

tivanja tipa I., tipa II. i tipa VI.).6.1.1. Tipovi vozila s različitim referentnim masama.6.1.1.1. Homologacija koja je dodijeljena za određeni tip vozila

može se proširiti samo na tipove vozila s referentnom masom koja zahtijeva uporabu sljedeće dvije više isto-vrijedne inercije ili bilo koje niže istovrijedne inercije.

6.1.1.2. U slučaju vozila kategorije N1 i vozila kategorije M na-vedenih u napomeni 2. točke 5.3.1.4., ako referentna masa tipa vozila za koje se traži proširenje homologa-cije zahtijeva upotrebu zamašnjaka istovrijedne inercije koja je niža od one upotrijebljene za već homologirani tip vozila, proširenje homologacije dodjeljuje se ako su mase štetnih sastojaka dobivene iz već homologiranog vozila u granicama propisanim za vozilo za koje se za-htijeva proširenje homologacije.

6.1.2. Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omje-rima

Homologacija koja je dodijeljena za tip vozila može se pod sljedećim uvjetima proširiti na tipove vozila koji se ralikuju od homologirana tipa samo u odnosu na njihove prijenosne omjere

6.1.2.1. Za svaki od prijenosnih omjera upotrijebljenih u ispi-tivanjima tipa I. i tipa VI., potrebno je utvrditi omjer:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

�� −= �

� ��

��

��

��

��

��

��

pri čemu, pri brzini vrtnje motora od 1000 min-1, V1 predstavlja brzinu homologiranoga tipa vozila, a V2 brzinu tipa vozila za koje se traži proširenje homolo-gacije.

6.1.2.2. Ako se za svaki prijenosni omjer E ≤ 8%, proširenje se dodjeljuje bez ponavljanja ispitivanja tipa I. i tipa VI.

6.1.2.3. Ako je za najmanje jedan prijenosni omjer E ≤ 8% i za svaki prijenosni omjer E ≤ 13%, moraju se ponoviti ispitivanja tipa I. i tipa VI., ali se mogu obaviti u labo-ratoriju koji proizvođač odabere uz suglasnost tehničke službe. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehni-čkoj službi odgovornoj za homologacijska ispitivanja.

6.1.3. Tipovi vozila različitih referentnih masa i različitih ukupnih prijenosnih omjera

Homologacija dodijeljena za određeni tip vozila može se proširiti na tipove vozila različite od homologirano-ga tipa samo s obzirom na njihovu referentnu masu i njihove ukupne prijenosne omjere, pod uvjetom da se ispune svi uvjeti propisani u točkama 6.1.1.i 6.1.2.

6.1.4. Napomena: Ako je tip vozila homologiran u skladu s točkama 6.1.1.

do 6.1.3., takva se homologacija ne može proširiti na druge tipove vozila.

6.2. Emisije isparavanjem (ispitivanje tipa IV.)6.2.1. Homologacija za tip vozila opremljena sustavom za

smanjenje emisije isparavanjem može se proširiti pod sljedećim uvjetima:

6.2.1.1. Temeljno načelo pripreme gorive smjese (npr. ubrizga-vanje s jednom brizgaljkom, rasplinjač) mora biti isto.

6.2.1.2 Oblik spremnika goriva i materijal spremnika goriva i vodova za tekuće gorivo moraju biti jednaki. Mora se ispitati najnepovoljniji slučaj s obzirom na poprečni presjek i približnu dužinu vodova. Jesu li prihvatljivi različiti odvajači para – tekućina, odlučuje tehnička služba odgovorna za ispitivanja u svrhu homologacije tipa vozila. Obujam spremnika goriva ne smije se razli-


kovati za više od ±10%. Namještanje odzračnog ventila spremnika mora biti jednako.

6.2.1.3. Metoda pohranjivanja para goriva mora biti jednaka, tj. oblik i obujam hvatanja, sredstvo pohranjivanja, proči-stač zraka (ako se upotrebljava za smanjivanje emisije isparavanjem), itd.

6.2.1.4 Obujam goriva u komori plovka rasplinjača mora biti u rasponu od 10 mililitara.

6.2.1.5 Metoda ispiranja pohranjenih para mora biti jednaka (npr. protok zraka, početna ili obujam ispiranja tijekom voznog ciklusa).

6.2.1.6 Metoda brtvljenja i odzračivanja sustava za doziranje goriva mora biti jednaka.

6.2.2 Daljnje napomene: (i) dopuštene su različite veličine motora (ii) dopuštene su različite snage motora (iii) dopušteni su automatski i ručni mjenjači te pogon

na dva i četiri kotača (iv) dopušteni su različiti oblici nadogradnje (v) dopuštene su različite veličine kotača i guma.6.3 Trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja (ispitivanje tipa V)6.3.1 Homologacija dodijeljena za tip vozila može se proširiti

na različite tipove vozila, pod uvjetom da je kombinacija motor/sustav za smanjivanje onečišćenja jednaka onoj kod već homologiranog vozila. U tome cilju smatra se da oni tipovi vozila čiji su niže opisani parametri jedna-ki ili ostaju unutar graničnih vrijednosti pripadaju istoj kombinaciji motor/sustav za smanjivanje onečišćenja.

6.3.1.1 Motor: – broj cilindara, – radni obujam motora (±15%), – konfiguracija bloka cilindra, – broj ventila, – sustav goriva, – vrsta sustava hlađenja, – proces izgaranja, – razmak između osa cilindara6.3.1.2 Sustav za smanjivanje onečišćenja: – katalizatori: – broj katalizatora i elemenata, – veličina i oblik katalizatora (obujam uloška ± 10%), – tip katalitičkoga djelovanja (oksidacija, trostruko dje-

lovanje …) – sadržaj plemenitih kovina (jednak ili viši), – omjer plemenitih kovina (± 15%), – nosač (struktura i materijal), – gustoća saća, – vrsta kućišta katalizatora, – položaj katalizatora (položaj i dimenzije u ispušnome

sustavu takve da na ulazu u katalizator ne proizvode promjene temperature veće od 50 K). Te se promjene tempeature moraju provjeriti u ustaljenim uvjetima na

brzini od 120 km/h i namještenom opterećenju za ispi-tivanje tipa I.

– upuhavanje zraka: – sa ili bez – tip (pulsiranje zraka, zračna pumpa …) – povrat ispušnih plinova-EGR: – sa ili bez.6.3.1.3 Kategorija inercije: dvije najbliže više kategorije inercije

i prva niža kategorija inercije.6.3.1.4 Ispitivanje trajnosti može se postići s pomoću vozila čiji

su oblika nadogradnje, mjenjač (automatski ili ručni) i veličine kotača ili guma različiti od onih za tip vozila za koje se traži homologacija tipa vozila.

6.4. Sustav ugrađene dijagnostike6.4.1. Homologacija dodijeljena za tip vozila s obzirom na

OBD sustav može se proširiti na različite tipove vo-zila koji pripadaju istoj porodici OBD vozila, kako je opisano u Prilogu XI. Dodatku 2. Sustav za smanjenje emisija iz motora mora biti jednak sustavu na već ho-mologiranome vozilu i biti u skladu s opisom OBD po-rodice motora navedenu u Prilogu XI. Dodatku 2., bez obzira na sljedeće značajke motora:

– opremu motora, – gume, – istovrijedna nercija, – rashladni sustav, – cjelokupni prijenosni omjer, – tip prijenosa, – tip nadogradnje.7. SUKLADNOST PROIZVODNJE7.1. Mjere kojima se osigurava sukladnost proizvodnje mo-

raju se poduzimati u skladu s odredbama članaka 29. – 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (homologacija tipa vozila kao cjeline). Prema tom član-ku proizvođač je odgovoran za poduzimanje mjera koje osiguravaju sukladnost proizvodnje s homologiranim tipom. Sukladnost proizvodnje provjerava se na teme-lju opisa u certifikatu o homologaciji kako je utvrđeno u Prilogu X. ovoga Pravilnika.

U pravilu se sukladnost proizvodnje s obzirom na ogra-ničavanje emisija iz ispušnih cijevi i emisija isparava-njem iz vozila provjerava na temelju opisa u certifikatuo homologaciji u skladu s Prilogom X. i, po potrebi, na temelju svih ili nekih ispitivanja tipa I., II., III. i IV. opisanih u točki 5.2.

Sukladnost vozila u uporabi Što se tiče homologacija koje se dodjeljuju za emisi-

je, te mjere moraju biti primjerene i za potvrđivanje funkcionalnosti uređaja za smanjivanje emisija tijekom uobičajenog aživotnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe (sukladnost primjereno održavanih i upotrebljavanih vozila u uporabi). U smislu ovoga pra-vilnika te se mjere moraju provjeravati za razdoblje do pet godina starosti ili 80 000 km, ovisno o tome što od toga bude prije, a od 1. siječnja 2005. za razdoblje do


pet godina starosti ili 100 000 km, ovisno o tome što od toga bude prije.

7.1.1. Tijelo nadležno za homologaciju provodi nezavisnu ocjenu sukladnosti u uporabi na osnovi svih relevan-tnih podataka koje posjeduje proizvođač, prema po-stupcima sličnim onima iz članka 29. – 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila i točkama 1. i 2. Priloga X. toga Pravilnika.

Slike I.8. i I.9. iz Dodatka 4. ovoga Priloga prikazuju postupak za provjeru sukladnosti vozila u uporabi.

7.1.1.1. Parametri za definiranje porodice vozila u uporabi Porodicu vozila u uporabi moguće je definirati s po-

moću osnovnih konstrukcijskih parametara koji mo-raju biti zajednički svim vozilima u porodici. Zato se smatra da istoj porodici vozila u uporabi pripadaju oni tipovi vozila kojima su barem dolje opisani parametri zajednički, odnosno kod kojih ti parametri mijenjaju u okviru propisanih dopuštenih odstupanja:

– proces izgaranja (dvotaktni, četverotaktni, rotacijski motor)

– broj cilindara – raspored cilindara (redni, V, radijalni, nasuprotni vo-

doravno ležeći (boxer) ili drugo; nagib ili usmjerenost cilindara nisu kriterij)

– način dovoda goriva u motor (npr. neizravno ili izra-vno ubrizgavanje)

– vrsta sustava hlađenja (zračno, vodeno, uljno) – način dovoda zraka (slobodni usis, prednabijanje) – gorivo za koje je motor konstruiran (benzin, dizelsko

gorivo, PP, UNP itd.). Vozila s motorom na dvije vrste goriva mogu ući u jednu od skupina vozila s motorom na jednu vrstu goriva pod uvjetom da je jedno od tih goriva zajedničko

– vrsta katalizatora (trostruki katalizator ili drugi) – vrsta odvajača čestica (sa ili bez) – povrat ispušnih plinova (sa ili bez) – radni obujam najvećeg motora u porodici minus

30%.7.1.1.2. Tijelo nadležno za homologaciju provest će nezavisnu

ocjenu sukladnost vozila u prometu na osnovi poda-taka koje će dostaviti proizvođač. Ti podatci moraju obuhvaćati barem sljedeće:

7.1.1.2.1. ime i adresu proizvođača7.1.1.2.2. ime, adresu, broj telefona i faksa te e-mail adresu pro-

izvođačeva ovlaštenog zastupnika na područjima na koja se odnose proizvođačevi podatci

7.1.1.2.3. naziv(nazivi) modela vozila koja su obuhvaćena u pro-izvođačevim podatcima

7.1.1.2.4. prema potrebi, popis tipova vozila na koje se odnose proizvođačevi podatci, t.j. porodica vozila u prometu u skladu s točkom 7.1.1.1.

7.1.1.2.5. kodove identifikacijske oznake vozila (VIN) koji seupotrebljavaju za te tipove vozila u porodici vozila u prometu (VIN oznaka)

7.1.1.2.6. homologacijske brojeve koji se upotrebljavaju za te tipove vozila u porodici vozila u prometu uključuju-

ći, prema potrebi, brojeve svih proširenja i naknadnih većih izmjena/vraćanja u tvornicu (radi prepravka)

7.1.1.2.7. pojedinosti o proširenjima i naknadnim većim izmje-nama/vraćanjima u tvornicu na homologaciju tipa onih vozila koja su obuhvaćena u proizvođačevim podatcima (ako to zatraži tijelo nadležno za homologaciju);

7.1.1.2.8. razdoblje tijekom kojeg je proizvođač prikupio poda-tke

7.1.1.2.9. razdoblje proizvodnje vozila koje je obuhvaćeno u proizvođačevim podatcima (npr. vozila proizvedena u kalendarskoj godini 2001.)

7.1.1.2.10. proizvođačev postupak za provjeru sukladnosti vozila u prometu, uključujući:

7.1.1.2.10.1. način lociranja vozila7.1.1.2.10.2. kriterije za odabir i odbijanje vozila7.1.1.2.10.3. vrste ispitivanja i postupke upotrijebljene u sklopu pro-

grama7.1.1.2.10.4. proizvođačeve kriterije za prihvaćanje/obijanje porodi-

ce vozila u prometu7.1.1.2.10.5. zemljopisno (zemljopisna) područje (područja) na ko-

jemu (kojima) je proizvođač prikupio podatke7.1.1.2.10.6. veličinu uzorka i primijenjeni plan uzorkovanja7.1.1.2.11. rezultate proizvođačeva postupka za provjeru sukla-

dnosti vozila u prometu, uključujući:7.1.1.2.11.1. identifikaciju vozila uključenih u program (bilo da su

ispitana ili nisu). Identifikacija uključuje: – naziv modela – identifikacijsku oznaku vozila (VIN) – registarsku oznaku vozila – datum proizvodnje – područje uporabe vozila (ako je poznato) – ugrađene gume7.1.1.2.11.2. razloge za isključivanje vozila iz uzorka7.1.1.2.11.3. povijest servisiranja za svako vozilo iz uzorka (uključu-

jući možebitne prepravke)7.1.1.2.11.4. povijest popravaka za svako vozilo iz uzorka (ako je

poznata)7.1.1.2.11.5. podatke o ispitivanju, uključujući: – datum ispitivanja – mjesto ispitivanja – prijeđeni put prikazan na brojaču kilometara – tehničke podatke o ispitnome gorivu (npr. referentno

ispitno gorivo ili tržišno gorivo) – uvjete ispitivanja (temperatura, vlaga, inercijska masa

dinamometra) – postavke dinamometra (npr. namještanje snage) – rezultate ispitivanja (za barem tri različita vozila po

porodici)7.1.1.2.12. zapis prikaza OBD sustava.7.1.2. Podatci koje je prikupio proizvođač moraju biti do-

voljno iscrpni kako bi se osiguralo da se rad vozila u prometu može procijeniti pri uobičajenim uvjetima uporabe prema definiciji iz točke 7.1. te moraju done-


kle biti reprezentativni za proizvođačevu zemljopisnu raširenost na tržištu.

Za potrebe ovog Pravilnika proizvođač nije obvezan obaviti nezavisnu ocjenu sukladnosti vozila u prome-tu za određeni tip vozila ako može dokazati, na način koji će zadovoljiti tijelo nadležno za homologaciju, da je godišnja prodaja toga tipa vozila u Europskoj uniji manja od 5000 primjeraka.

7.1.3. Ako se ispitivanje tipa I. treba obaviti i ako homologi-rani tip vozila ima jedno ili više proširenja, ispitivanja treba obaviti ili na jednome vozilu opisanu u osnovnoj opisnoj dokumentaciji ili na vozilu opisanom u opisu dokumentaciji za odgovarajuće proširenje.

7.1.3.1. Provjera sukladnosti vozila ispitivanjem tipa I. Nakon što nadležno tijelo obavi izbor, proizvođač ne

smije obavljati nikakva namještanja na odabranim vo-zilima.

7.1.3.1.1. Iz jedne serije nasumce se odaberu tri vozila koja se ispituju kako je opisano u točki 5.3.1. ovog Priloga. Fa-ktori pogoršanja upotrebljavaju se na isti način. Grani-čne vrijednosti dane su u točki 5.3.1.4. ovoga Priloga.

7.1.3.1.2. Ako je nadležno tijelo zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispitivanja se izvode u skladu s Doda-tkom 1. ovoga Priloga.

Ako nadležno tijelo nije zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispitivanja se izvode u skladu s Doda-tkom 2. ovog Priloga.

7.1.3.1.3. Na temelju ispitivanja uzorka vozila, smatra se da je proizvodnja određene serije sukladna ako ispitivanje pokaže prolazan rezultat za sve štetne sastojke, ili da nije sukladna ako ispitivanje pokaže loš rezultat za je-dan štetni sastojak, u skladu s kriterijima ispitivanja iz odgovarajućega dodatka.

Ako se za jedan štetni sastojak donese pozitivna odlu-ka, ta se odluka neće promijeniti bilo kakvim dodatnim ispitivanjima koja se izvode da bi se donijela odluka za druge štetne sastojke.

Ako se ne donese pozitivna odluka za sve štetne sa-stojke i niti jedna negativna odluka za bilo koji štetni sastojak, ispitivanje se izvodi na drugom vozilu (vidi sliku I.7).

7.1.3.2. Bez obzira na zahtjeve iz točke 3.1.1. Priloga III., ispi-tivanja će se izvoditi na vozilima koja izlaze izravno iz proizvodne linije.

7.1.3.2.1. Međutim na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu izvoditi na vozilima koja su prešla:

– najviše 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja,

– najviše 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem.

U oba slučaja postupak uhodavanja vozila obavlja pro-izvođač koji ne smije obavljati nikakva namještanja na tim vozilima.

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

Slika I.77.1.3.2.2. Ako proizvođač želi uhodati vozila (‘x’ km, gdje je x

≤ 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja i x ≤ 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem) postupak je slje-deći:

– emisije štetnih sastojaka (tip I.) mjere se kod ‘0’ i kod ‘x’ km na prvome ispitivanom vozilu

– za svaki je od štetnih sastojaka koeficijent porastaemisija između ‘0’ i ‘x’ km:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

��

� ��

� ��

��

��

On može biti manji od 1, – druga se vozila neće uhodavati, ali će njihove emisije

kod ‘0’ km biti pomnožene tim koeficijentom porasta. U tome slučaju uzimaju se sljedeće vrijednosti: – vrijednosti kod ‘x’ km za prvo vozilo – vrijednosti kod ‘0’ km pomnožene koeficijentom po-

rasta za ostala vozila.7.1.3.2.3. Sva se ta ispitivanja mogu provoditi tržišnim gorivom.

Međutim na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu VIII.

7.1.3. Ako se mora provesti ispitivanje tipa III., ono se mora provesti na svim vozilima odabranim za COP ispitiva-nje tipa I. (7.1.1.1.1.). Pritom moraju biti zadovoljeni uvjeti postavljeni u točki 5.3.3.2.


7.1.5. Ako se mora provesti ispitivanje tipa IV., ono se mora provesti u skladu s točkom 7. Priloga VI.

Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD)7.1.6. Ako treba provjeriti radna svojstva OBD sustava, to se

mora obaviti u skladu sa sljedećim:7.1.6.1. Kad tijelo za homologaciju utvrdi da kvaliteta proizvo-

dnje nije zadovoljavajuća, metodom slučajnog uzorka odabere se jedno vozilo i podvrgne ispitivanjima opi-sanim u Prilogu XI. Dodatku 1.

7.1.6.2. Proizvodnja se smatra sukladnom ako to vozilo zado-voljava zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu XI. Do-datku 1.

7.1.6.3. Ako vozilo koje je odabrano iz serije ne zadovoljava zahtjeve iz točke 7.1.6.1., iz iste se serije mora uzeti daljnji slučajni uzorak od četiri vozila i podvrgnuti ispi-tivanjima opisanim u Prilogu XI. Dodatku 1. Ispitivanja se mogu obaviti na vozilima koja nisu prešla više od 15 000 km.

7.1.6.4. Proizvodnja se smatra sukladnom ako najmanje tri vo-zila zadovoljavaju zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilo-gu XI. Dodatku 1.

7.1.7. Na temelju nezavisne ocjene koja se spominje u točki 7.1.1., tijelo za homologaciju mora ili:

– utvrditi da sukladnost vozila u upotrebi zadovoljava i ne poduzimati daljnje mjere ili

– utvrditi da su podatci nedovoljni ili da je sukladnost vozila u upotrebi nezadovoljavajuća, te nastaviti s ispiti-vanjima vozila u skladu s Dodatkom 3. ovoga Priloga.

7.1.7.1. U slučajevima kad se ispitivanja tipa I. smatraju nu-žnima za provjeru sukladnosti uređaja za smanjenje emisija sa zahtjevima koji se odnose na njihova radna svojstva, takva se ispitivanja moraju obaviti primjenju-jući ispitni postupak koji zadovoljava statističke krite-rije utvrđene u Dodatku 4. ovoga Priloga.

7.1.7.2. Tijelo za homologaciju u suradnji s proizvođačem mora odabrati uzorak vozila s dovoljnim brojem prijeđenih kilometara, za koje postoje prihvatljivi dokazi da se upotrebljavalo u uobičajenim uvjetima. Pri izboru vo-zila za uzorak mora se posavjetovati s proizvođačem, kojemu se također mora omogućiti da prisustvuje po-tvrdnim provjerama vozila.

7.1.7.3. Proizvođač je ovlašten da pod nadzorom tijela za ho-mologaciju obavi provjere, čak i one s razaranjem, na onim vozilima čija razina emisije premašuje granične vrijednosti, radi utvrđivanja mogućih uzroka pogor-šanja koji se ne mogu pripisati samomu proizvođaču (npr. uporaba benzina s olovom prije dana ispitivanja). Ako rezultati provjere potvrde takve uzroke, rezultati tih ispitivanja se isključuju iz provjere sukladnosti.

7.1.7.4. Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u skladu s kriterijima utvrđenim u Dodatku 4., popravne mjere navedene u članku 31. i Prilogu X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila proši-ruju se na vozila u upotrebi koja pripadaju istomu tipu vozila i koja bi vjerojatno mogla imati iste nedostatke, sukladno točki 6. Dodatka 3.

Plan popravnih mjera koje predloži proizvođač mora odobriti tijelo za homologaciju. Proizvođač je odgovoran za izvršenje odobrenoga plana otklanjanja kvarova.

Tijelo za homologaciju mora o svojoj odluci obavijestiti države članice u roku od 30 dana. Države članice mogu zatražiti da se isti plan popravnih mjera primijeni na sva vozila istoga tipa koja su registrirana na njihovu teritoriju.

7.1.7.5. Ako tijelo za homologaciju utvrdi da neki tip vozila ne zadovoljava propisane zahtjeve iz Dodatka 3. ovoga Pri-loga, postupit će u skladu sa zahtjevima iz članka 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

8. SUSTAV UGRAĐENE DIJAGNOSTKE (OBD) ZA MO-TORNA VOZILA

8.1. Vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja8.1.1. Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo benzin S učinkom od 1. siječnja 2000. za nove tipove vozila i

od 1. siječnja 2001. za sve tipove, vozila kategorije M1, osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg, i vozila ka-tegorije N1 moraju biti opremljena s OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

S učinkom od 1. siječnja 2000. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2002. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. te vozila kategorije M1 najveće mase veće od 2 500 kg moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

8.1.2. Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo UNP i prirodni plin

S učinkom od 1. siječnja 2003. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2004. za sve tipove, vozila kategorije M1, osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg, i vozila ka-tegorije N1 razreda I., koja voze stalno ili povremeno ili na UNP ili prirodni plin, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

S učinkom od 1. siječnja 2006. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2007. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. te vozila kategorije M1 najveće mase veće od 2 500 kg, koja voze stalno ili povremeno ili na UNP ili prirodni plin, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

8.2. Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem Vozila kategorije M1, osim – vozila koja su konstruirana za više od šest putnika

uključujući vozača – vozila čija najveća masa prelazi 2 500 kg od 1. siječnja 2003. za nove tipove i od 1. siječnja 2004.,

za sve tipove moraju biti opremljena sustavom ugra-đene dijagnostike (OBD) za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

Kad su novi tipovi vozila s motorima s kompresijskim paljenjem koja se stavljaju u uporabu prije datuma navedenih u ovoj točki opremljena s OBD sustavom, primjenjuju se odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Do-datka 1. Priloga XI.

8.3. Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem osim onih obuhvaćenih točkom 8.2.

Od 1. siječnja 2005. za nove tipove i od 1. siječnja 2006. za sve tipove, vozila kategorije M1 obuhvaćena iznim-kom u točki 8.2., osim vozila kategorije M1 opremlje-nih motorima s kompresijskim paljenjem i čija najveća masa prelazi 2 500 kg i vozila kategorije N1 razreda I.


opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, mo-raju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

Od 1. siječnja 2006. za nove tipove vozila i od 1. sije-čnja 2007. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem te vozila kategorije M1 opremljenih motorima s kom-presijskim paljenjem i čija najveća masa prelazi 2 500 kg, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI.

Kad su vozila s motorima s kompresijskim paljenjem koja se stavljaju u uporabu prije datuma navedenih u ovoj to-čki opremljena OBD sustavom, primjenjuju se odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Dodatka 1. Priloga XI.

8.4. Vozila drugih kategorija Vozila drugih kategorija ili vozila kategorije M1 i N1 na koja

se ne primjenjuju točke 8.1. i 8.2., mogu biti opremljena OBD sustavom. U tome se slučaju primjenjuju odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Dodatka 1. Priloga XI.

DODATAK 1.

1. Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri pro-vjeravanju sukladnosti proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje zadovoljava-juća.

2. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65% proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,1 (rizik kupca = 10%).

3. Za svako od štetnih sastojaka navedenih u točki 5.3.1.4. Priloga I. primjenjuje se sljedeći postupak (vidi sliku I.7).

Pritom je: L = prirodni logaritam granične vrijednosti za štetni sastojak xi = prirodni logaritam mjerenja za i-to vozilo u uzorku s = procjena standardnog odstupanja proizvodnje (nakon utvr-

đivanja prirodnog logaritma mjerenja) n = veličina uzorka.4. Za uzorak se izračuna statistička vrijednost ispitivanja, pri

čemu se izračuna zbroj standardnih odstupanja od granične vrijednosti s pomoću sljedeće formule:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

� ��

� ��

5. Zatim: – ako je ispitna statistika veća od broja za prihvaćanje za ve-

ličinu uzorka danu u tablici (I.1.5.), za štetni sastojak daje se prolazna ocjena

– ako je ispitna statistika manja od broja za za neprihvaćanje za veličinu uzorka danu u tablici (I.1.5), za štetni se sastojak ne daje prolazna ocjena; u protivnome se ispituje dodatno vozilo u skladu s točkom 7.1.1.1.Priloga I. i ponovno obavlja izraču-navanje za uzorak s veličinom uzorka povećanim za jednu je-dinicu.

TABLICA I.1.5

Ukupan broj ispitanih vozila

(veličina trenuta-čnog uzorka)

Prag za pozitiv-nu ocjenu

Prag za negativ-nu ocjenu

3456789

1011121314151617181920212223242526272829303132

3,3273,2613,1953,1293,0632,9972,9312,8652,7992,7332,6672,6012,5352,4692,4032,3372,2712,2052,1392,0732,0071,9411,8751,8091,7431,6771,6111,5451,479-2,112

-4,724-4,790-4,856-4,922-4,988-5,054-5,120-5,185-5,251-5,317-5,383-5,449-5,515-5,581-5,647-5,713-5,779-5,845-5,911-5,977-6,043-6,109-6,175-6,241-6,607-6,373-6,439-6,505-6,571-2,112

DODATAK 2.

1. Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri ovjeri zahtjeva za sukladnost proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje ne-zadovoljavajuća ili nije na raspolaganju.

2. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65% proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 10%).

3. Smatra se da su mjerenja štetnih sastojaka dana u točki 5.3.1.4. Priloga I. logaritamski normalno distribuirana i moraju se prvo preoblikovati s pomoću njihovih prirodnih algoritama. Oznake mo i m označavaju najmanji i najveći uzorak (mo = 3, a m = 32), a n označava veličinu trenutačnog uzorka.


4. Ako su prirodni logaritmi mjerenja u nizu x1, x2, …, xi, a L je pri-rodni logaritam granične vrijednosti štetnog sastojka, tada je:

� ��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

5. Tablica I.2.5. prikazuje vrijednosti za pozitivne (An) i negativne (Bn) odluke u odnosu na veličinu trenutačnog uzorka. Statisti-čka je vrijednost ispitivanja omjer dn/vn i mora se upotrijebiti za utvrđivanje je li niz ispitivanjem prihvaćen ili odbijen, na sljedeći način:

Za mo ≤ n ≤ m: – prihvaćena serija ako je dn/vn ≤ An – odbijena serija ako je dn/vn ≥ Bn – dodatno se mjerenje obavlja ako je An < dn/vn < Bn.

6. Opaska Sljedeće rekurzivne formule korisne su za izračunavanje uzasto-

pnih vrijednosti statističkih podataka ispitivanja:

� ��

�

��

��

��

��

��

��

��

�

��

�

Tablica I.2.5.Najmanja veličina uzorka = 3

Veličina uzorkan

Prag za pozitivnu odlukuAn

Prag za negativnu odlukuBn

3456789

1011121314151617181920212223242526272829303132

-0,80381-0,76339-0,72982-0,69962-0,67129-0,64406-0,61750-0,59135-0,56542-0,53960-0,51379-0,48791-0,46191-0,43573-0,40933-0,38266-0,35570-0,32840-0,30072-0,27263-0,24410-0,21509-0,18557-0,15550-0,12483-0,09354-0,06159-0,02892-0,004490,03876

16,647437,686274,671363,255732,454311,943691,591051,332951,135660,979700,853070,748010,659280,583210,517180,459220,407880,362030,320780,283430,249430,218310,189700,163280,138800,116030,094800,074930,056290,03876

DODATAK 4.

PROVJERA SUKLADNOSTI VOZILA U UPORABI1. UVOD Ovim se Dodatkom određuju kriteriji, spomenuti u točki

7.1.7. ovoga Priloga, koji se odnose na odabir vozila za ispi-tivanje i na postupke povjere sukladnosti vozila u uporabi.

2. ODABIR KRITERIJA Kriteriji za prihvaćanje odabranog vozila utvrđeni su u to-

čkama 2.1. do 2.8. ovoga Dodatka. Podatci koji se prikupljaju pregledom vozila i razgovorom s vlasnikom/vozačem.

2.1. Vozilo mora spadati u tip vozila koji je homologiran u skladu s ovim pravilnikom i na koji se odnosi potvrda o sukladnosti prema Pravilniku o homologaciji tipa motornih vozila Ono se mora registrirati i upotrebljavati u Europskoj uniji.

2.2. Vozilo mora imati najmanje 15 000 prijeđenih kilometara ili biti u uporabi najmanje 6 mjeseci, ovisno o tome što od toga bude kasnije, i ne smije imati više od 80 000 prijeđenih kilometara ili biti u upotrebi 5 godina, ovisno o tome što od toga bude ranije.

2.3. Mora postojati zapis o održavanju koji pokazuje da je vozilo bilo pravilno održavano, npr. da je bilo servisirano u skladu s preporukama proizvođača.

2.4. Vozilo ne smije pokazivati znakove zlouporabe (npr. utrkiva-nja, prekomjernog opterećivanja, upotrebe neodgovarajućega goriva i drugih oblika zlouporabe) ili drugih čimbenika (npr. neovlaštenih zahvata) koji bi mogli utjecati na značajke emi-sija. Kad se radi o vozilima opremljenima OBD sustavom, uzimaju se u obzir kodovi kvarova i podatci o prijeđenim ki-lometrima koji su pohranjeni u računalo. Vozilo se ne smije odabrati za ispitivanje ako podatci u računalu pokazuju da je vozilo radilo nakon što je kod greške bio pohranjen i da vozi-lo u razmjerno kratkome vremenu nije bilo popravljeno.

2.5. Ne smije biti obavljenih neovlaštenih većih popravaka moto-ra ili većih popravaka vozila.

2.6. Sadržaj olova ili sumpora u uzroku goriva iz vozila mora za-dovoljavati propisane norme i ne smije biti tragova upotrebe neodgovarajućega goriva. Može se obaviti pregled ispušne cijevi itd.

2.7. Ne smije biti znakova bilo kakvih problema koji bi mogli ugroziti sigurnost laboratorijskog osoblja.

2.8. Svi dijelovi sustava na vozilu za smanjenjivanje onečišćenja moraju biti u skladu s važećom homologacijom.

3. DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE Dijagnostika i sve potrebno uobičajeno održavanje moraju

se obaviti na vozilu koje je prihvaćeno za ispitivanja prije mjerenja emisija ispušnih plinova u skladu s postupkom pre-dviđenim u točkama 3.1. do 3.7.

3.1. Mora se provjeriti ispravnost: filtra zraka, svih pogonskihremena, razina svih tekućina, poklopca hladnjaka, svih va-kuum crijeva i električnog ožičenja koji su povezani sa susta-vom za smanjivanje onečišćenja; također se mora provjeriti paljenje, doziranje goriva i dijelovi uređaja za smanjivanje onečišćenja radi mogućega nepravilnog namještanja i/ili ne-ovlaštenog zahvata.

3.2. Provjerava se pravilan rad sustava OBD. Moraju se eviden-tirati sve indikacije neispravnosti koje se nalaze u memo-riji OBD sustava i obaviti potrebni popravci. Ako indikator


neispravnosti OBD sustava zabilježi kvar tijekom pretpripre-mnog ciklusa, taj se kvar može identificirati i popraviti. Ispi-tivanje se može ponoviti na popravljenome vozilu, a dobiveni rezultati mogu se upotrijebiti.

3.3 Mora se pregledati sustav paljenja i zamijeniti neispravni di-jelovi, npr. svijećice, kabeli itd.

3.4. Mora se provjeriti kompresija. Ako rezultat nije zadovoljava-jući, vozilo se ne prihvaća.

3.5. Parametri motora moraju se provjeriti prema specifikacijamaproizvođača i po potrebi namjestiti.

3.6. Ako vozilu manjka manje od 800 km do sljedećega redovitog servisa, taj se servis mora obaviti prema uputama proizvođa-ča. Bez obzira na zapis na brojaču prijeđenih kilometara, ulje i filtar zraka mogu se promijeniti na zahtjev proizvođača.

3.7. Nakon prihvaćanja vozila ulje se mora zamijeniti odgovaraju-ćim referentnim uljem za ispitivanje emisija, osim u slučaju da proizvođač prihvati uporabu ulja koje se nalazi na trži-štu.

4. ISPITIVANJE VOZILA U UPORABI4.1. Kad se pregled vozila smatra potrebnim, obavlja se ispiti-

vanje emisija u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika na pretkondicioniranim vozilima koja se odaberu u skladu sa zahtjevima iz točaka 2. i 3. ovoga Dodatka.

4.2. Na vozilima koja su opremljena OBD sustavom može se pro-vjeravati pravilan rad indikatora neispravnosti tijekom vo-žnje itd., s obzirom na razine emisija (npr. granične emisije utvrđene u Prilogu XI. ovoga Pravilnika, pri kojima sustav ja-vlja grešku) u usporedbi s homologiranim specifikacijama.

4.3. OBD sustav može npr. provjeravati s obzirom na emisije iznad propisanih graničnih vrijednosti bez indikacije greške, na sustavne pogrešne aktivacije indikatora neispravnosti i na utvrđene neispravne ili istrošene sastavne dijelove OBD sustava.

4.4. Ako koji dio ili cijeli sustav rade na način koji ne pokrivaju pojedinosti iz certifikata o homologaciji i/ili opisne mape zataj tip vozila i ako takvo odstupanje nije odobreno u skladu s člancima 16. – 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila te ako OBD ne javlja kvar, taj se dio ili sustav ne smiju zamijeniti prije ispitivanja emisija ispušnih plinova, osim u slučaju da se utvrdi da je taj dio ili sustav bio neovlašteno prepravljan ili zloupotrebljavan na način da OBD ne može otkriti tako nastali kvar.

5. OCJENJIVANJE REZULTATA5.1. Rezultati ispitivanja podvrgavaju se postupku ocjenjivanja u

skladu s Dodatkom 4. ovog Priloga.5.2. Rezultati se ne smiju množiti s faktorima pogoršanja.6. PLAN POPRAVNIH MJERA6.1. Ako se utvrde prekomjerne emisije kod više od jednog vozila,

a ta vozila ili, – zadovoljavaju uvjete točke 3.2.3. iz Dodatka 4., a tijelo na-

dležno za homologaciju i proizvođač se slože da prekomjerne emisije imaju isti uzrok, ili

– zadovoljavaju uvjete iz točke 3.2.4. iz Dodatka 4., a tijelo nadležno za homologaciju utvrdilo je da prekomjerne emisije imaju isti uzrok,

tijelo nadležno za homologaciju mora zatražiti od proizvođa-ča da dostavi plan popravnih mjera kako bi se vozilo vratilo u zadovoljavajuće stanje.

6.2. Plan popravnih mjera mora se dostaviti tijelu za homologaci-ju najkasnije 60 radnih dana od dana zahtjeva spomenutog u točki 6.1. Tijelo za homologaciju mora u roku od 30 radnih dana izjaviti odobrava li plan popravnih mjera ili ne. Međutim u slučajevima kad proizvođač može tijelu za homologaciju pru-žiti zadovoljavajuće dokaze da mu je potrebno dodatno vrijeme za ispitivanje predmetne nesukladnosti, da bi mogao pripremiti plan popravnih mjera, produženje se roka odobrava.

6.3. Popravne mjere se moraju primijeniti na sva vozila koja bi mogla imati iste nedostatke. Potrebno je procijeniti potrebu za izmjenama i dopunama dokumenata o homologaciji.

6.4. Proizvođač mora osigurati kopije svih priopćenja povezanih s planom popravnih mjera, mora također voditi zapise o po-vlačenju neispravnih proizvoda i tijelu za homologaciju slati redovita izvješća o stanju.

6.5. U plan popravnih mjera moraju biti uključeni zahtjevi nave-deni u točkama 6.5.1. do 6.5.11. niže. Proizvođač mora plan popravnih mjera označiti jedinstvenim identifikacijskim na-zivom ili brojem.

6.5.1. Opis svakoga tipa vozila koji uključuje plan popravnih mjera.6.5.2. Opis posebnih izmjena, prepravaka, popravaka, ispravaka,

namještanja i ostalih promjena koje će se napraviti radi po-stizanja sukladnosti vozila, uključujući sažeti prikaz podata-ka i tehničke studije koje potkrepljuju odluku proizvođača o poduzimanju određenih mjera potrebnih za ispravljanje nesukladnosti.

6.5.3. Opis postupka prema kojemu proizvođač obavještava vlasni-ke vozila.

6.5.4. Opis pravilnog održavanja i upotrebe, ako postoji, koji pro-izvođač postavlja kao uvjet da bi vozilo bilo podobno za popravak u okviru plana popravnih mjera, i objašnjenje proizvođačevih razloga za postavljanje takvih uvjeta. Uvjeti s obzirom na održavanje i upotrebu ne smiju se postavljati ako nije moguće dokazati da su povezani s nesukladnostima i popravnim mjerama.

6.5.5. Opis postupka prema kojemu se vlasnici vozila moraju ra-vnati kako bi postigli ispravljanje nesukladnosti. U opisu mora biti naveden i datum nakon kojeg se mogu poduzimati popravne mjere, procijenjeno vrijeme u kojemu će radionica moći obaviti popravke i gdje se to može napraviti. Popravak se mora obaviti svrhovito, u razumnom roku nakon dostave vozila.

6.5.6. Kopije podataka poslanih vlasniku vozila.6.5.7. Kratki opis sustava koji proizvođač upotrebljava da bi osigu-

rao primjerenu opskrbu sastavnim dijelovima ili sustavima koji su potrebni za obavljanje popravaka. Treba navesti kada će opskrba sastavnim dijelovima ili sustavima biti dovoljna za početak akcije.

6.5.8. Kopija svih uputa mora se poslati osobama koje će obavljati popravke.

6.5.9. Opis utjecaja predloženih popravnih mjera na emisije, potro-šnju goriva, ponašanje vozila u vožnji i sigurnost svakoga tipa vozila obuhvaćena planom popravnih mjera, s podatcima, te-hničkim studijama itd. na kojima se temelje ti zaključci.

6.5.10. Sve druge obavijesti, izvještaji i podatci koje tijelo za homolo-gaciju može odrediti kao potrebne za ocjenu plana popravnih mjera.

6.5.11. U slučajevima kad plan popravnih mjera uključuje povla-čenje vozila radi popravka, tijelu za homologaciju mora se


dostaviti opis načina na koji će se popravak zabilježiti. Ako se upotrebljava naljepnica, mora se dostaviti primjerak.

6.6. Od proizvođača se može zahtijevati izvođenje opravdanih i potrebnih ispitivanja na sastavnim dijelovima i vozilima na kojima su obavljene predložene izmjene, popravci ili prei-nake da bi dokazao učinkovitost tih izmjena, popravaka ili preinaka.

6.7. Proizvođač je odgovoran za vođenje zapisa o svakome vozilu koje je povučeno iz upotrebe i popravljeno, te o radionici u kojoj je popravak obavljen. Tijelo za homologaciju mora na zahtjev imati pristup tim zapisima tijekom 5 godina od provedbe plana popravnih mjera.

6.8. Popravak i/ili preinaka ili dodavanje nove opreme bilježi se u potvrdi koju proizvođač izdaje vlasniku vozila.

DODATAK 5.

STATISTIČKI POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI U UPORABI

1. U ovome je Dodatku opisan postupak koji se upotreblja-va za provjeru zahtjeva s obzirom na sukladnost vozila u uporabi za ispitivanje tipa I.

2. Moraju se primjenjivati dva postupka:1. Jedan koji se odnosi na vozila iz uzorka za koja je utvrđe-

no da zbog kvara povezanog s emisijama izazivaju znatna odstupanja u rezultatima (točka 3.).

2. Drugi koji se odnosi na cjelokupni uzorak (točka 4.).3. POSTUPAK ZA SLUČAJ DA SE U UZORKU NALAZE VO-

ZILA S PREKOMJERNIM EMISIJAMA3.1. Uz najmanju veličinu uzorka od tri vozila i najveću veliči-

nu koja se određuje prema postupku iz točke 4. vozilo se slučajnim odabirom uzima iz uzorka te se mjere emisije ograničenih štetnih sastojaka kako bi se utvrdilo je li vo-zilo izvor prekomjerne emisije.

3.2. Smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako su zadovoljeni uvjeti navedeni u točki 3.2.1. ili u točki 3.2.2.

3.2.1. U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku A tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisi-ja ako je propisana granična vrijednost za svaki ograničeni zagađivač premašena za faktor od 1,2.

3.2.2. U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku B tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisi-ja ako je propisana granična vrijednost za svaki ograničeni zagađivač premašena za faktor od 1,5.

3.2.3. Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaki ograničeni štetni sastojak nalaze u »središnjemu podru-čju«1.

3.2.3.1. Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, potrebno je utvrditi uzrok prekomjernim emisijama i slučajnim oda-birom uzeti drugo vozilo iz uzorka.

3.2.3.2. Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ove točke, tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač moraju utvr-diti je li uzrok prekomjernim emisijama iz obaju vozila isti ili nije.

3.2.3.2.1. Ako tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač utvrde da je uzrok prekomjernim emisijama isti, smatra se da uzorak nije zadovoljio te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u točki 6. Dodatka 3.

3.2.3.2.2. Ako se tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač ne sla-žu oko uzroka prekomjernim emisijama iz pojedinačnog vozila, odnosno ako se ne slažu oko toga da su uzroci prekomjernim emisijama iz više vozila isti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dosegnuta najveća veličina uzorka.

3.2.3.3. Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač slažu se da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dose-gnuta najveća veličina uzorka.

3.2.3.4. Ako je najveća veličina uzorka dosegnuta i ako je utvr-đeno da najviše jedno vozilo zadovoljava zahtjeve iz ove točke, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzorak prošao s obzirom na zahtjeve točke 3. ovoga Dodatka.

3.2.3.5. Ako se u bilo kojemu trenutku, početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se ispituje to vozilo.

3.2.3.6. Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz točke 4. ovoga Dodatka.

3.2.4. Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaki ograničeni štetni sastojak leže u »području pogreške«1

3.2.4.1. Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, tijelo nadležno za homologaciju mora utvrditi uzrok prekomjernim emisi-jama i slučajnim odabirom uzeti drugo vozilo iz uzorka.

3.2.4.2. Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ove točke i ako tijelo nadležno za homologaciju utvrdi da su uzroci preko-mjernim emisijama isti, proizvođač dobiva obavijest da uzo-rak nije prošao i obrazloženje takve odluke te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u točki 6. Dodatka 3.

3.2.4.3. Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju zaključi da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već postignuta najveća veličina uzorka.

3.2.4.4. Ako je najveća veličina uzorka postignuta i ako je utvrđeno da najviše jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzo-rak prošao ispitivanje što se tiče uvjeta iz točke 3. ovoga Dodatka.

3.2.4.5. Ako se u bilo kojemu trenutku početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se to vozilo ispituje.

1 Za sva vozila »središnja zona« definirana je na sljedeći način. Vozilo morazadovoljavati uvjete iz točke 3.2.1. ili iz točke 3.2.2., a osim toga izmjerena vrijednost za isti ograničeni štetni sastojak mora biti manja od vrijednosti koju dobivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničeni štetni sastojak, koja je navedena u retku A tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I., fa-ktorom 2,5.

1 Za sva vozila »neprohodna zona« definirana je na sljedeći način: Izmjerenavrijednost za jedan ograničeni štetni sastojak je veća od vrijednosti koju do-bivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničeni zagađivač, koja je navedena u retku A tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I., s faktorom 2,5.


3.2.4.6. Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz točke 4. ovoga Dodatka.

3.2.5. Svaki put kad se utvrdi da određeno vozilo nije izvor pre-komjernih emisija, iz uzorka se slučajnim odabirom uzme drugo vozilo.

4. POSTUPAK KOJI SE PRIMJENJUJE KAD SE PREKOMJER-NE EMISIJE NE OCJENJUJU ZASEBNO

4.1. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak uzorkovanja je takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proi-zvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 75% proizvo-da neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 15%).

4.2. Za svaki štetni sastojak naveden u točki 5.3.1.4. Prilogu I. primjenjuje se sljedeći postupak. (vidi sliku I.9.)

gdje je: L = granična vrijednost za štetni sastojak Xi = izmjerena vrijednost i-tog vozila iz uzorka n = broj uzorka koji se trenutačno ispituje.4.3. Za uzorak se izračunava ispitna statistika kojom se odre-

đuje broj nesukladnih vozila, tj. xi > L.4.4. Zatim: – ako ispitna statistika ne prelazi granični broj vozila za

prihvaćanje veličine uzorka koji je naveden u sljedećoj ta-blici, za štetni sastojak daje se prolazna ocjena,

– ako je ispitna statistika jednaka ili prelazi granični broj vozi-la za neprihvaćanje veličine uzorka koji je naveden u sljedećoj tablici, za štetni sastojak ne daje se prolazna ocjena,

– u drugim se slučajevima ispituje dodatno vozilo i pri-mjenjuje se postupak za uzorak s jednim dodatnim pri-mjerkom.

U sljedećoj su tablici izračunane granične vrijednosti za prolaznu i neprolaznu ocjenu u skladu s međunarodnom normom ISO 8422:1991.

5. Smatra se da je uzorak prošao na ispitivanju ako je zado-voljio oba zahtjeva iz točaka 3. i 4. ovoga Dodatka.

TABLICA ZA PRIHVAĆANJE I ODBIJANJEPLAN UZORKOVANJA PO ATRIBUTIMA

Veličina zbirnog uzorka Broj za prihvaćanje

Broj za neprihvaćanje

3456789

1011121314151617181920

01122344556678899

11

––56678899

1011111212131312

Slika I.8.PROVJERA SUKLADNOSTI VOZILA U PROMETU – POSTUPAK

NEZAVISNE OCJENE

� ��

��

��

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

(1) U ovome slučaju TAA označava tijelo nadležno za homologaciju koje je dodijelilo homologaciju tipa u skladu s Pravilnikom TPV 102


Slika I.9ISPITIVANJE SUKLADNOSTI U UPORABI – IZBOR I ISPITIVA-

NJE VOZILA

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

PRILOG II.

OPISNI DOKUMENT br. .....................

u skladu s Prilogom I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila(*) koji se odnosi na homologaciji tipa vozila

s obzirom s na mjere koje treba poduzeti za smanjivanje onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (Pravilnik

TPV 102)Sljedeći podatci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjer-ka s popisom sadržaja. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikla-dnome mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebnepojedinosti.Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elek-troničkim upravljanjem, podatci o njihovim značajkama moraju biti dodani.0. OPĆI PODATCI1. OPĆE KONSTRUKCIJSKE KARAKTERISTIKE VO-

ZILA1.1. Fotografije i/ili crteži reprezentativnog vozila: .......1.3.3. Pogonske osovine (količina, položaj, međusobna

povezanost): ................................................................0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):: ..................0.2 Tip i opći trgovački naziv(nazivi): .............................0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na

vozilu (b): ......................................................................0.3.1 Mjesto te oznake: .........................................................0.4 Kategorija vozila (c): ....................................................

0.5 Naziv i adresa proizvođača: ........................................8.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: .......................1. OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA1.1 Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika: ...............1.3.3 Pogonske osovine (broj, položaj, međusobna pove-

zanost): ..........................................................................2. MASE I DIMENZIJE VOZILA (e) (kg, mm) (po potrebi pozvati se na odgovarajući crtež)2.6 Masa vozila s nadogradnjom u voznome stanju

ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju (sa standardnom opremom, uključujući ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač, i vo-zača) (o) (najveća i najmanja) ....................................

2.8 Tehnički dopuštena najveća ukupna masa vozila prema podatcima proizvođača (y) (najveća i najma-nja): ...............................................................................

3 POGONSKI MOTOR (q)3.1 Proizvođač: ...................................................................3.1.1 Proizvođačeva oznaka motora (postavljena na mo-

tor ili drugi način označivanja: ..................................3.2 Motor s unutarnjim izgaranjem3.2.1.1 Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko

paljenje, četverotaktni/dvotaktni (1)3.2.1.2 Broj i raspored cilindara: ............................................3.2.1.2.1 Promjer (r): ............................................................ mm3.2.1.2.2 Hod (r): ................................................................... mm3.2.1.2.3 Redoslijed paljenja: ......................................................3.2.1.3 Radni obujam motora (s): .................................... cm3

3.2.1.4 Kompresijski omjer (2): ........................................ mm3.2.1.5 Crteži komore za izgaranje, čela klipa i, u slučaju

motora s vanjskim izvorom paljenja, klipnih prste-nova: ..............................................................................

3.2.1.6 Uobičajena brzina vrtnje motora u praznome hodu (s dopuštenim odstupanjem): ......................... min-1

3.2.1.6.1 Povišena brzina vrtnje motora u praznome hodu (s dopuštenim odstupanjem): ................................min-1

3.2.1.7 Obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima pri radu motora u praznome hodu (2): ........... % prema podatcima proizvođača (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja)

3.2.1.8 Najveća netosnaga (t):...............kW pri ............. min-1

(prema podatcima proizvođača)3.2.2 Gorivo: dizelsko gorivo/benzin/ukapljeni naftni

plin/prirodni plin/etanol (1)3.2.2.1 Istraživački oktanski broj (RON), olovni benzin: ....3.2.2.2 Istraživački oktanski broj (RON), bezolovni ben-

zin: .................................................................................3.2.2.3 Uljevni otvor spremnika goriva: suženi promjer/

oznaka (1)3.2.4 Napajanje gorivom3.2.4.1 S rasplinjačem: da/ne (1)3.2.4.1.1 Marka (marke):: ...........................................................3.2.4.1.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.1.3 Broj: ...............................................................................3.2.4.1.4 Elementi namještanja(2): .............................................

* Odbrojčavanje stavka i napomene iz ovoga opisnog dokumenta odgovaraju onima iz Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornoh vozila. Ispušte-ne su stavke koje nisu bitne u smislu ovoga Pravilnika.


3.2.4.1.4.1 Sapnice: ...............................3.2.4.1.4.3 Difuzor: ...............................3.2.4.1.4.3 Visina razine u komori s

plovkom: .............................3.2.4.1.4.4 Masa plovka: .......................3.2.4.1.4.5 lgla plovka: .........................3.2.4.1.5 Sustav za pokretanje hladnog motora: ručno/auto-

matski(1): .......................................................................3.2.4.1.5.1 Način (načini) rada: ....................................................3.2.4.1.5.2 Granice radnih područja/namještanja (1) (2): ...........3.2.4.2 S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompre-

sijskim paljenjem): da/ne (1)3.2.4.2.1 Opis sustava: .................................................................3.2.4.2.2 Radni postupak: izravno ubrizgavanje/pretkomora/

vrtložna komora (1)3.2.4.2.3 Pumpa za ubrizgavanje3.2.4.2.3.1 Marka (marke): ............................................................3.2.4.2.3.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.2.3.3 Najveća količina ubrizgavanja (1) (2): ............. mm3/

hodu ili ciklusu pri brizni vrtnje pumpe:……………..min-1 ili, dijagram značajke ubrizgavanja: ................

3.2.4.2.3.4 Početak ubrizgavanja (2): ............................................3.2.4.2.3.5 Krivulja predubrizgavanja (2): ....................................3.2.4.2.3.6 Postupak umjeravanja: ispitni uređaj/motor (1) .......3.2.4.2.4 Regulator3.2.4.2.4.1 Tip: ................................................................................3.2.4.2.4.2 Najveća regulirana brzina vrtnje motora3.2.4.2.4.2.1 Najveća brzina vrtnje opterećenog motora pri kojoj

se potpuno prekida dovod goriva: .................... min-1

3.2.4.2.4.2.2 Najveća brzina vrtnje neopterećenog motora pri ko-joj se potpuno prekida dovod goriva: ..............min-1

3.2.4.2.6 Ubrizgači3.2.4.2.6.1 Marka (marke): ............................................................3.2.4.2.6.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.2.6.3 Tlak otvaranja (2): ...... kPa ili značajka otvaranja (2)3.2.4.2.7 Sustav za pokretanje hladnog motora3.2.4.2.7.1 Marka (marke): ............................................................3.2.4.2.7.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.2.7.3 Opis sustava: .................................................................3.2.4.2.8 Dodatni sustav za pokretanje motora3.2.4.2.8.1 Marka (marke): ............................................................3.2.4.2.8.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.2.8.3 Opis sustava: .................................................................3.2.4.3 S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim

izvorom paljenja): da/ne (1)3.2.4.3.1 Radni postupak: ubrizgavanje u usisnu cijev (s je-

dnim/više ubrizgača (1)/izravno ubrizgavanje/ostalo (opisati) (1): ..................................................................

3.2.4.3.2 Marka (marke): ............................................................3.2.4.3.3 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.4.3.4 Opis sustava: .................................................................3.2.4.3.4.1 Tip ili oznaka upravljačke jedinice: ...........................3.2.4.3.4.2 Tip regulatora goriva: ..................................................

3.2.4.3.4.3 Tip osjetnika protoka zraka: .......................................3.2.4.3.4.4 Tip naprave za raspodjelu goriva: ..............................3.2.4.3.4.5 Tip regulatora tlaka:3.2.4.3.4.6 Tip mikroprekidača: ....................................................3.2.4.3.4.7 Tip vijka za namještanje praznog hoda: ...................3.2.4.3.4.8 Tip kućišta zaklopke za zrak: .....................................3.2.4.3.4.9 Tip osjetnika temperature rashladne tekućine: ........3.2.4.3.4.10 Tip osjetnika temperature zraka: ...............................3.2.4.3.4.11 Tip prekidača za temperaturu zraka: ........................3.2.4.3.5 Ubrizgači: tlak otvaranja (2): ..................... kPa ili

značajka otvaranja(2) ...................................................3.2.4.3.6 Početak ubrizgavanja: ..................................................3.2.4.3.7 Sustav za pokretanje hladnog motora3.2.4.3.7.1 Opis sustava: .................................................................3.2.4.3.7.2 Granice radnih područja/namještanja(1)(2): .............3.2.4.4 Pumpa za gorivo3.2.4.4.1 Tlak (2): ......................... kPa ili dijagram značajke(2)3.2.6 Sustav paljenja3.2.6.1 Marka (marke): ............................................................3.2.6.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.6.3 Radni postupak: ...........................................................3.2.6.4 Krivulja pretpaljenja (2): ..............................................3.2.6.5 Statički kut pretpaljenja (2): .... stupnjeva prije GMT3.2.6.6 Razmak kontakta prekidača (2): .......................... mm3.2.6.7 Kut zatvorenost (2): ......................................stupnjeva3.2.7 Sustav hlađenja: tekućina/zrak (1)3.2.8 Usisni sustav3.2.8.1 Kompresor: da/ne (1)3.2.8.1.1 Marka (marke): ............................................................3.2.8.1.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.8.1.3 Opis sustava (npr. najveći tlak punjenja:…………

kPa; preljevni ventil, ako se primjenjuje: .................3.2.8.2 Hladnjak stlačenog zraka: da/ne (1)3.2.8.4 Opis i crteži usisnih vodova i njihovih priloga (sku-

pljač usisnog zraka, grijač, dodatni dovodi zraka itd.): ...............................................................................

3.2.8.4.1 Opis usisne grane (uključujući crteže i/ili fotografi-je): ..................................................................................

3.2.8.4.2 Filtar za zrak, crteži: ................................................ili3.2.8.4.2.1 Marka (marke): ............................................................3.2.8.4.2.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.8.4.3 Usisni prigušivač zvuka, crteži: ...............................ili3.2.8.4.3.1 Marka (marke): ............................................................3.2.8.4.3.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.9 Ispušni sustav3.2.9.2 Opis i/ili crteži ispušnog sustava: .............................3.2.11 Kutovi otvaranja/zatvaranja ventila ili drugi istovri-

jedni podatci3.2.11.1 Najveći podizaj ventila, kutovi otvaranja i zatvara-

nja ili podatci o kutovima otvaranja i zatvaranja kod drugih razvodnih sustava, u odnosu na mrtve točke klipova: ..........................................................................

3.2.11.2 Referentne veličine i/ili područja namještanja (1): ..

} Ili krivulja protoka goriva u ovisnosti o protoku zraka i po-trebi namještanja za postizanje te krivulje


3.2.12 Mjere protiv onečišćivanja zraka3.2.12.1 Naprava za usisavanje plinova iz kućišta motora

(opis i crteži): ...............................................................3.2.12.2 Dodatne naprave protiv onečišćivanja (ako postoje

i nisu opisane u drugim točkama): ...........................3.2.12.2.1 Katalizator: da/ne (1)3.2.12.2.1.1 Broj katalizatora i elemenata: .....................................3.2.12.2.1.2 Dimenzije, oblik i obujam katalizatora: ....................3.2.12.2.1.3 Tip katalizatorskog djelovanja: ...................................3.2.12.2.1.4 Ukupna količina plemenitih kovina: .........................3.2.12.2.1.5 Relativna koncentracija: ..............................................3.2.12.2.1.6 Nosač (struktura i materijal): .....................................3.2.12.2.1.7 Gustoća saća: ................................................................3.2.12.2.1.8 Vrsta kućišta katalizatora: ...........................................3.2.12.2.1.9 Položaj katalizatora (mjesto i referentni razmak u

ispušnom sustavu): ......................................................3.2.12.2.1.10 Toplinska zaštita: da/ne (1)3.2.12.2.2 Osjetilo kisika (lambda sonda): da/ne (1)3.2.12.2.2.1 Tip: ................................................................................3.2.12.2.2.2 Položaj: ..........................................................................3.2.12.2.2.3 Područje regulacije: .....................................................3.2.12.2.3 Upuhavanje zraka(1): ...................................................3.2.12.2.3.1 Tip (pulsiranje zraka, pumpa za zrak, itd.): .............3.2.12.2.4 Povrat ispušnih plinova: da/ne (1)3.2.12.2.4.1 Značajke (količina protoka, itd.): ...............................3.2.12.2.5 Sustav za nadzor emisije isparavanjem: da/ne (1)3.2.12.2.5.1 Podroban opis naprava i njihovih namještanja: .......3.2.12.2.5.2 Crtež sustava za nadzor emisije isparivanjem: .........3.2.12.2.5.3 Crtež posude za aktivni ugljen: .................................3.2.12.2.5.4 Masa suhog aktivnog ugljena: ....................................3.2.12.2.5.5 Shematski crtež spremnika goriva s podatcima o

obujmu i materijalu: ....................................................3.2.12.2.5.6 Crtež toplinske zaštite između spremnika i ispušnog

sustava: ..........................................................................3.2.12.2.6 Odvajač čestica: da/ne (1)3.2.12.2.6.1 Dimenzije, oblik i obujam odvajača čestica: ............3.2.12.2.6.2 Tip i konstrukcija odvajača čestica: ...........................3.2.12.2.6.3 Položaj (referentni razmak u ispušnom sustavu): ...3.2.12.2.6.4 Metoda ili naprava za regeneraciju, opis i/ili crtež: 3.2.12.2.7 Ostali sustavi (opis i način rada): ..............................3.2.12.2.8 Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu3.2.12.2.8. Sustav automatske ugrađene dijagnostike u vozilu

(OBD)3.2.12.2.8.1. Opis u pisanom obliku i/ili nacrt indikatora neispra-

vnosti (MI): ..................................................................3.2.12.2.8.2. Popis i uloga svih sastavni dijelova koje nadzire

OBD sustav: ..................................................................3.2.12.2.8.3. Opis u pisanome obliku (općih radnih načela) za: .3.2.12.2.8.3.1. Motori s vanjskim izvorom paljenja: .........................3.2.12.2.8.3.1.1. Nadzor katalizatora1: ...................................................3.2.12.2.8.3.1.2. Otkrivanje zatajivanja paljenja: ..................................3.2.12.2.8.3.1.3. Nadzor osjetila kisika1: ................................................3.2.12.2.8.3.1.4. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav1: ..3.2.12.2.8.3.2. Motori s kompresijskim paljenjem1: ..........................

3.2.12.2.8.3.2.1. Nadzor katalizatora1: ...................................................3.2.12.2.8.3.2.2. Nadzor odvajača krutih čestica1: ................................3.2.12.2.8.3.2.3. Nadzor elektroničkog sustava za dobavu goriva1: ....3.2.12.2.8.3.2.4. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav1: ..3.2.12.2.8.4. Kriteriji za aktivaciju indikatora neispravnosti (odre-

đeni broj ciklusa vožnje ili statistička metoda): ......3.2.12.2.8.5. Popis svih izlaznih kodova i upotrijebljenih formata

OBD sustava (s opisom svakoga): ..............................3.2.12.2.8.6. Proizvođač vozila mora dostaviti sljedeće dodatne po-

datke kako bi se omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelova kompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme, osim ako su ti podatci obuhvaćeni u pravu intelektualnoga vlasništva ili ako predstavljaju poseban know-how proizvođača ili dobavljača izvorne opreme.

Podatke iz ove točke potrebno je ponoviti u Doda-tku 2. certifkata o homologaciji tipa vozila (PrilogX. ovoga Pravilnika):

3.2.12.2.8.6.1. opis vrste i broj ciklusa pretkondicioniranja koji je upotrijebljen pri osnovnoj homologaciji vozila

3.2.12.2.8.6.2. opis vrste OBD pokaznog ciklusa koji je upotrije-bljen pri osnovnoj homologaciji tipa vozila za sa-stavni dio koji je pod nazorom OBD sustava

3.2.12.2.8.6.3. opširna dokumentacija u kojoj su opisani svi sastavni dijelovi nadzirani s pomoću strategije za otkrivanje grešaka u radu i za aktiviranje indikatora neispravnosti MI (određeni broj voznih ciklusa ili statistička meto-da), uključujući popis relevantnih sekundarno nadzi-ranih parametara za svaki sastavni dio koji se nadzire OBD sustavom. Popis svih izlaznih OBD kodova i for-mata (s objašnjenjem svakoga) koji se upotrebljavaju za pojedine sastavne dijelove pogonske grupe koji ima-ju veze s emisijama i za pojedine sastavne dijelove koji nemaju veze s emisijama, ako se nadzorom sastavnoga dijela određuje aktivacija indikatora neispravnosti MI. Poglavito je potrebno dostaviti iscrpno objašnjenje po-dataka iz modula $05 Test ID $21 do FF i podataka iz modula $06. U slučaju tipova vozila koji upotrebljavaju vezu za prijenos podataka sukladno normi HRN ISO 15765-4 »Cestovna vozila – Dijagnostika na regulatoru mrežnih područja (CAN) – 4. dio.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju«, potrebno je dostaviti iscr-pno objašnjenje podataka iz modula $06 Test ID $00 do FF za svaki nadzirani ID OBD sustava

3.2.12.2.8.6.4. zahtijevani podatci u ovoj točki mogu se dostaviti npr. u obliku sljedeće tablice, koja se prilaže ovome Prilogu.

Sastavni dio

Kod greške

Nad-zorna

strategija

Krite-riji za

otkrivanje greške

Kriteriji za aktivaciju indikatora neisprav-

mosti (MI)

Sekun-darni

parametri

Pretkon-dicioni-

ranjePokazno

ispitivanje

Katali-zator P0420

Signali osjetila kisika 1

i 2

Razlika između signala osjetila

1 i 2

3. ciklus

brzina vrtnje

motora, optere-ćenje

motora, A/F rad, tempe-ratura

kataliza-tora

dva ciklusa tipa I.

tip I


3.2.15 Sustav napajanja motora ukapljenim naftnim pli-nom (UNP): da/ne (1)

3.2.15.1 Broj homologacije u skladu s Pravilnikom TPV 103 (kad taj pravilnik bude dopunjen tako da se odnosi na spremnike plinskih goriva): ..................................

3.2.15.2 Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava UNP

3.2.15.2.1 Marka (marke): ............................................................3.2.15.2.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.15.2.3 Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju: .....3.2.15.3 Dodatna dokumentacija3.2.15.3.1 Opis zaštite katalizatora pri prelasku s benzina na

ukapljeni naftni plin i obratno:..................................3.2.15.3.2 Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva

za izjednačivanje tlaka, itd.): ......................................3.2.15.3.3 Crteži simbola: .............................................................3.2.16 Sustav napajanja motora prirodnim plinom (PP):

da/ne (1)3.2.16.1 Broj homologacije u skladu s Pravilnikom TPV 103

(kad taj pravilnik bude dopunjen tako da se odnosi i na spremnike plinskih goriva): ................................

3.2.16.2 Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava PP

3.2.16.2.1 Marka (marke): ............................................................3.2.16.2.2 Tip (tipovi): ..................................................................3.2.16.2.3 Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju: .....3.2.16.3 Dodatna dokumentacija3.2.16.3.1 Opis sigurnosne zaštite katalizatora pri prelasku s

benzina na prirodni plin i obratno: ..........................3.2.16.3.2 Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva

za izjednačivanje podtlaka, itd.): ...............................3.2.16.3.3 Crteži simbola: .............................................................4 PRIJENOSNIK SNAGE (v)4.4 Spojka (tip): ..................................................................4.4.1 Najveći prijenosni moment: .......................................4.5 Mjenjač4.5.1 Tip (ručni/automatski/bestupnjeviti (CVT) (1)4.6 Prijenosni omjeri

Stupanj prijenosa

Prijenosni omjeri u mjenjaču (pri-jenosni omjeri između motora

i izlaznog vratila mjenjača)

Prijenosni omjer (omjeri) pogonske oso-vine (prijenosni omjeri između izlaznog vratila mjenjača i pogonskih

kotača)

Ukupni prijenosni

omjeri

Najveća vrije-dnost za bestu-pnjeviti mjenjač

123…

Najmanja vrijednost za bestupnjeviti mjenjač

Za vožnju unatrag

6. OVJES6.6 Gume i kotači6.6.1 Kombinacija guma/kotač (za gume navesti oznaku

veličine, najmanji indeks nosivosti, najmanju brzin-sku kategoriju; za kotače navesti veličinu naplatka i dubinu nalijeganja)

6.6.1.1 Osovine6.6.1.1.1 Osovina 1.: ....................................................................6.6.1.1.2 Osovina 2.: ....................................................................6.6.1.1.3 Osovina 3.: ....................................................................6.6.1.1.4 Osovina 4.: .................................................................... itd.6.6.2 Gornja i donja granična vrijednost dinamičkoga

polumjera6.6.2.1 Osovina 1.: ....................................................................6.6.2.2 Osovina 2.: ....................................................................6.6.2.3 Osovina 3.: ....................................................................6.6.2.4 Osovina 4.: .................................................................... itd.6.6.3 Tlak u gumama, prema preporuci proizvođača vo-

zila: ..........................................................................kPa9. NADOGRADNJA9.10.3 Sjedala9.10.3.1 Broj: ...............................................................................Datum, broj spisa

DODATAK

PODATCI O UVJETIMA ISPITIVANJA1. Svjećice1.1. Marka: .............................................................................................1.2. Tip: .................................................................................................1.3. Zazor na svjećici: .........................................................................2. Indukcijski svitak2.1. Marka: .............................................................................................2.2. Tip: .................................................................................................3. Kondenzator3.1. Marka: .............................................................................................3.2. Tip: .................................................................................................4. Upotrijebljeno mazivo4.1. Marka: .............................................................................................4.2. Tip: .................................................................................................

PRILOG III.

ISPITIVANJE TIPA I.(Provjera prosječne emisije iz ispušne cijevi nakon pokretanja

hladnoga motora)1. UVOD U ovome se Prilogu opisuje postupak ispitivanja tipa I odre-

đena u točki 5.3.1. Priloga I.2. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU2.1 Opis ciklusa


Radni ciklus na dinamometru opisuje se u Dodatku 1. ovoga Priloga.

2.2 Opći uvjeti pod kojima se provodi ciklus Ciklusi prethodnih ispitivanja moraju se obaviti ako je po-

trebno utvrditi kako najbolje aktivirati papučicu za snagu i kočnicu za postizanje ciklusa koji je približan teoretskom ciklusu u okviru propisanih ograničenja.

2.3 Uporaba mjenjača2.3.1 Ako je najveća brzina koja se može postići u prvoj brzini

ispod 15 km/h, druga, treća i četvrta brzina upotrebljavaju se za osnovne gradske cikluse (Prvi dio), a druga, treća, če-tvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (Drugi dio). Druga, treća i četvrta brzina mogu se upotrebljavati i za gradski ciklus (Prvi dio), a druga, treća, četvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (Drugi dio) ako se uputama za vožnju preporučuje kretanje u drugoj brzini na ravnoj površini ili kad je prva brzina u tim uputama određena kao brzina re-zervirana za terensku vožnju, sporu vožnju ili vuču.

Vozila koja ne postignu vrijednosti ubrzanja i najveće br-zine koje su potrebne u radnome ciklusu moraju se voziti s potpuno pritisnutom papučicom za gas dok ponovno ne dosegnu traženu radnu krivulju. Odstupanja od radnog ci-klusa moraju se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

2.3.2 Vozila opremljena poluautomatskim mjenjačima ispituju se uporabom stupnjeva prijenosa koji se uobičajeno upotreblja-vaju za vožnju, a stupanj prijenosa upotrebljava se u skladu s uputama proizvođača.

2.3.3 Vozila opremljena automatskim mjenjačima ispituju se dok je uključena najviši stupanj prijenosa (vožnja). Papučica za snagu mora se upotrebljavati tako da se dobije što je moguće više jednoliko ubrzanje, čime se omogućuje da se različi-ti stupnjevi prijenosa uključuju uobičajenim redoslijedom. Nadalje ne vrijede točke promjene brzina prikazane u Do-datku 1. ovoga Priloga; ubrzavanje se mora nastaviti urazdo-blju predstavljenu ravnom crtom koja povezuje kraj svakog razdoblja praznog hoda s početkom sljedećeg razdoblja ustaljene brzine. Vrijede dopuštena odstupanja navedena u točki 2.4.

2.3.4 Vozila opremljena štednim hodom (‘overdrive’) koje vozač može aktivirati ispituju se tako da stupanj prijenosa nije uključen za gradski ciklus (Prvi dio) i da je uključen za izvangradski ciklus (Drugi dio).

2.3.5 Na zahtjev proizvođača, za tip vozila kod kojeg je broj br-zina vrtnje motora u praznom hodu veća od brzine vrtnje motora koja bi se postigla tijekom radnih operacija broj 5, 12 i 24 osnovnog gradskog ciklusa (prvi dio), spojka može biti isključena tijekom prethodne radne operacije.

2.4 Dopuštena odstupanja2.4.1 Dopušteno odstupanje od ± 2 km/h dopušta se između na-

značene brzine i teoretske brzine tijekom ubrzavanja, tije-kom ujednačene brzine i tijekom smanjivanja brzine, kad se upotrebljavaju kočnice vozila. Ako vozilo usporava brže bez uporabe kočnice, vrijede samo zahtjevi iz točke 6.5.3.

Dopuštena odstupanja za brzinu veća od onih propisanih prihvaćaju se tijekom promjena faze pod uvjetom da se do-puštena odstupanja nikad ne prelaze za više od 0,5 u bilo kojoj prilici.

2.4.2 Dopuštena odstupanja za vremena su ± 1,0 s. Gornja do-puštena odstupanja vrijede jednako na početku i na kraju

svakog razdoblja mijenjanja brzina za gradski ciklus (Prvi dio) i za radnje br. 3, 5 i 7 izvangradskog ciklusa (Drugi dio).

2.4.3 Dopuštena odstupanja brzine i vremena kombiniraju se u skladu s naznačenim u Dodatku 1.

3. VOZILO I GORIVO3.1 Ispitno vozilo3.1.1 Ispitno vozilo mora se dovesti u dobrom mehaničkom sta-

nju. Prije ispitivanja mora se uhodati i prijeći najmanje 3.000 kilometara.

3.1.2 Ispušni sustav mora biti nepropustan kako bi se spriječilo smanjenje količine sakupljenih plinova, pri čemu ta količina mora biti jednaka onoj koja izlazi iz motora.

3.1.3 Nepropusnost usisnog sustava mora se provjeravati kako bi se osiguralo da na miješanje goriva i zraka rasplinjavanje ne utječe slučajno na usisani zrak.

3.1.4 Namještanja motora i upravljački elementi vozila moraju biti oni koje propisuje proizvođač. Taj zahtjev vrijedi oso-bito za namještanja praznog hoda (brzina vrtnje i sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima), za uređaj za hladno pokretanje i za sustav za smanjenje emisije štetnih sastojaka u ispušnim plinovima.

3.1.5 Vozilo koje se ispituje ili odgovarajuće vozilo mora imati, ako je potrebno, uređaj koji dopušta mjerenje karakteristi-čnih parametara potrebnih za namještanje dinamometra, u skladu s točkom 4.1.1.

3.1.6 Tehnička služba može provjeriti je li radna značajka vozila u skladu s onim što navodi proizvođač, da se može upotreblja-vati za uobičajenu vožnju i, osobito, da se može pokrenuti pri hladnome i pri toplome vremenu.

3.2 Gorivo Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija

navedenih u retku A tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I. ove Direktive, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podatcima danim u točki A. Priloga IX. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u točki A.1. ili točki B. Priloga IX.(a).

Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku B tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I. ove Direktive, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podatcima danim u točki B. Priloga IX. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u točki A.2. ili točki B. Priloga IX. (a).

4. OPREMA ZA ISPITIVANJE4.1. Dinamometar s valjcima4.1.1. Dinamometar mora biti u stanju simulirati otpor vožnje po

cesti na jedan od sljedećih načina: – dinamometar s nepromjenjivom krivuljom opterećenja, tj.

dinamometar čije fizičke značajke daju fiksni oblik krivuljeopterećenja,

– dinamometar s podesivom krivuljom opterećenja, tj. dina-mometar s najmanje dva parametra otpora vožnje po cesti koja se mogu prilagoditi tako da se prilagodi oblik krivulje opterećenja.

4.1.2. Na namještanja dinamometra ne smije utjecati protok vreme-na. Ne smije proizvoditi nikakve vibracije zamjetne na vozilu koje bi mogle ometati uobičajeno funkcioniranje vozila.


4.1.3. Mora biti opremljen uređajima koji simuliraju sile inercije i opterećenje. U slučaju dinamometra s dva valjka ti su simu-latori povezani s prednjim valjkom.

4.1.4. Točnost4.1.4.1. Mora biti moguće mjeriti i očitavati pokazano opterećenje

uz točnost od ± 5%.4.1.4.2. U slučaju dinamometra s nepromjenjivom krivuljom opte-

rećenja točnost namještanja opterećenja na 80 km/h mora biti ± 5%. U slučaju dinamometra s podesivom krivuljom opterećenja, točnost odgovarajućeg opterećenja dinamome-tra prema otporu vožnje po cesti mora biti 5% pri 100, 80, 60 i 40, a 10% pri 20 km/h. Ispod toga, apsorpcija dinamo-metra mora biti pozitivna.

4.1.4.3. Ukupna inercija rotirajućih dijelova (uključujući simuliranu inerciju ako je ima) mora biti poznata i mora biti unutar ± 20 kilograma inercijskog razreda za ispitivanje.

4.1.4.4 Brzina vozila mora se mjeriti brzinom rotacije valjka (prednji valjak u slučaju dinamometra s dva valjka). Mora se mjeriti s točnošću od ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h.

4.1.5 Namještanje i inercije4.1.5.1 Dinamometar s nepromjenjivom krivuljom opterećenja: si-

mulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h, a apsorbirana snaga pri 50 km/h bilježi se. Na-čin na koji se utvrđuje i namješta to opterećenje opisan je u Dodatku 3.

4.1.5.2 Dinamometar s podesivom krivuljom opterećenja: simulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri ustaljenim brzinama od 100, 80, 60, 40 i 20 km/h. Način na koji se određuju i na-mještaju ta opterećenja opisan je u Dodatku 3.

4.1.5.3 Inercija Kod dinamometara s električnom simulacijom inercije mora

se dokazati da su istovrijedni sustavima mehaničke simu-lacije inercije. Način na koji se utvrđuje ta istovrijednost opisan je u Prilogu.

4.2 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova4.2.1 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora moći mjeriti

stvarne količine štetnih sastojaka koji se emitiraju u mjere-nim ispušnim plinovima. Sustav koji se upotrebljava sustav je uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom (CVS – constant volume sampler). Pritom je potrebno da se ispu-šne emisije vozila kontinuirano razrjeđuju atmosferskim zrakom u nadziranim uvjetima. U konceptu mjerenja kod uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom moraju biti ispunjena dva uvjeta: ukupni obujam mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se mjeriti, a kontinui-rano razmjerni uzorak obujma mora se uzeti za analizu.

Količine emitiranih štetnih sastojaka utvrđuje se na temelju koncentracija u uzorku, ispravljenih za sadržaj štetnih sa-stojaka u okolnome zraku, te na temelju ukupnoga protoka tijekom razdoblja ispitivanja.

Razina emisije krutih štetnih sastojaka utvrđuje se s pomo-ću odgovarajućih filtara koji skupljaju krute čestice iz raz-mjernoga djelomičnog protoka ispitivanjem i utvrđivanjem njihove količine gravimetrijski u skladu s točkom 4.3.2.

4.2.2 Protok kroz sustav mora biti dovoljan za uklanjanje konden-zacije vode u svim uvjetima koji nastanu tijekom ispitivanja, u skladu s Dodatkom 5.

4.2.3 Prilog 5. sadrži primjere tri tipa sustava za uzorkovanje s konstantnom obujmom koji zadovoljava zahtjeve utvrđene u ovom Prilogu.

4.2.4 Mješavina plina i zraka mora biti homogena na točki S2 sonde za uzorkovanje.

4.2.5 Sondom se mora izvući reprezentativni uzorak razrijeđenih ispušnih plinova.

4.2.6 Sustav mora biti nepropustan za plinove. Konstrukcija i ma-terijali moraju biti takvi da sustav ne utječe na koncentraciju štetnih sastojaka u razrijeđenom ispušnom plinu.

Ako bi bilo koji sastavni dio (izmjenjivač topline, puhalo za provjetravanje itd.) promijenio koncentraciju bilo kojeg štetnog sastojka u razrijeđenome plinu, uzorkovanje za taj štetni sastojak mora se provesti ispred tog sastavnog dijela ako se problem ne može riješiti.

4.2.7 Ako je vozilo koje se ispituje opremljeno ispušnom cijevi koja sadržava više izlaza, povezujuće cijevi moraju se pri-ključiti što je moguće bliže vozilu.

4.2.8 Promjene statičkoga tlaka na ispušnoj cijevi ili cijevima vo-zila moraju ostati unutar ± 1,25 kPa promjena statičkoga tlaka mjerenih tijekom ciklusa vožnje dinamometra bez priključenja na ispušnu ili ispušne cijevi. Sustavi uzorko-vanja koji mogu održavati statički tlak unutar ± 0,25 kPa upotrebljavaju se ako se u pisanome zahtjevu proizvođača nadležnom tijelu koje izdaje homologaciju dokaže potreba za užim dopuštenim odstupanjem. Povratni tlak mora se mjeriti u ispušnoj cijevi, što je moguće bliže njezinu kraju ili u produžetku istoga promjera.

4.2.9 Različiti ventili koji se uotrebljavaju za usmjeravanje ispu-šnih plinova moraju biti takvi da se brzo prilagođavaju i brzo djeluju.

4.2.10 Uzorci plinova skupljaju se u vreće odgovarajuće veličine. Te vreće moraju biti izrađene od takvih materijala koji neće promijeniti štetni plinoviti sastojak za više od ± 2% nakon 20 minuta skladištenja.

4.3 Analitička oprema4.3.1 Zahtjevi4.3.1.1 Plinovi štetni sastojci moraju se analizirati s pomoću sljede-

ćih instrumenata: Analiza ugljikovog monoksida (CO) i ugljikovog dioksida

(CO2): – analizatori ugljikovog monoksida i ugljikovog dioksida

moraju biti nedisperivnog infracrvenog (NDIR) apsorpcij-skog tipa.

Analiza ugljikovodika (HC) – motori s vanjskim izvorom paljenja:

– analizator ugljikovodika mora biti tipa ionizacije u pla-menu (FID) umjeren plinom propanom izraženo kao ekvi-valent atomima ugljika (C1).

Analiza ugljikovodika (HC) – motori s kompresijskim palje-njem:

– analizator ugljikovodika mora biti tipa ionizacije u plame-nu s detektorom, ventilima, cijevima itd. grijanim na 463 K (190 °C) ± 10 K (HFID). Mora se umjeriti plinom propanom izraženo kao ekvivalent atomima ugljika (C1).


Analiza dušikova oksida (NOx): Analizator dušikova oksida mora biti kemiluminiscentnoga

tipa (CLA) ili tipa nedisperzivne ultraljubičaste rezonantne apsorpcije (NDUVR), oba s pretvaračem NOx – NO.

Krute čestice: Gravimetrijsko određivanje skupljenih čestica. Te se čestice

u svakome slučaju skupljaju pomoću dva serijski postavljena filtra u protoku uzorka plina. Količina krutih čestica koje skupi svaki par filtra mora biti sljedeća:

– Vep: protok kroz filtre – Vmix: protok kroz tunel – M: masa krutih čestica (g/km) – Mlimit: granična masa krutih čestica (propisana granična

masa, g/km) – m: masa čestica koje se skupljaju filtrima (g) – d: stvarna udaljenost koja odgovara radnomu ciklusu (km) M = ili m = M.d Omjer uzorkovanja krutih čestica (Vep/Vmix) usklađuje se

tako da za M = Mlimit, 1< m < 5 mg (ako se uotrebljavaju filtri promjera 47 mm).

Površina filtra sastoji se od materijala koji je hidrofoban i iner-tan prema sastojcima ispušnog plina (filtri od staklenih vlakanaobloženi fluorokarbonom ili istovrijednim materijalom).

4.3.1.2 Točnost Analizatori moraju imati raspon mjerenja kompatibilan s

točnošću potrebnom za mjerenje koncentracija štetnih sa-stojaka uzorka ispušnih plinova.

Greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2%, neovisno o stvarnoj vrijednosti za umjerne plinove. Za koncentracije manje od 100 ppm, greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2 ppm. Uzorak okolnog zraka mora se mjeriti na istom analizatoru i rasponu kao i odgovarajući uzorak razrijeđenih ispušnih plinova.

Mjerenje skupljenih krutih čestica mora biti do zajamčene točnosti od 1 µg.

Analitička vaga koja se upotrebljava za određivanje mase svih filtara mora imati točnost od 5 µg. i mogućnost očita-vanja od 1 µg.

4.3.1.3 Sito za led Ne smije se upotrebljavati nikakav uređaj za sušenje plina

prije analizatora, osim ako se dokaže da nema nikakva učin-ka na sadržaj štetnih sastojaka u struji plinova.

4.3.2 Posebni zahtjevi za motore s kompresijskim paljenjem Mora se upotrebljavati grijana linija za uzorkovanje za kon-

tinuiranu HC analizu s grijanim jonizacijskim detektorom u plamenu (HFID), uključujući i pisač (R). Prosječna kon-centracija mjerenih ugljikovodika mora se odrediti integri-ranjem. Tijekom ispitivanja temperatura grijane linije za uzorkovanje mora se regulirati na 463 K (190 °C) ± 10 K. Grijana linija za uzorkovanjemora biti opremljena grijanim filtrom (Fh) s 99%-tnim učinkom za krute čestice > 0,3 µm koji služi za izdvajanje krutih čestica iz kontinuiranog pro-toka plina potrebnog za analizu. Vrijeme odziva sustava za uzorkovanje (iz sonde do ulaza u analizator) ne smije biti veče od četiri sekunde.

HFID se mora uptrebljavati sa sustavom konstantnog proto-ka (izmjenjivač topline) kako bi se osigurao reprezentativni uzorak, osim ako se vrši kompenzacija promjene protoka CFV ili CFO.

Jedinica za uzorkovanje krutih čestica sastoji se od tunela za razrjeđivanje, sonde za uzorkovanje, filtarske jedinice,pumpe s djelomičnim protokom, regulatora brzine protoka i mjerila protoka. Protok dijela uzorkovanja krutih čestica vodi se kroz dva serijski ugrađena filtra. Sonda za uzorko-vanje za protok ispitnih plinova mora se postaviti unutar trakta za razrjeđivanje tako da se reprezentativni uzorak protoka plina može uzeti iz homogene mješavine zraka i ispušnih plinova i da na mjestu uzorkovanja temperatura mješavine zraka i ispušnih plinova ne bude viša od 325 K (52 °C). Temperatura protoka plina u mjerilu protoka ne može se mijenjati za više od ± 3 K niti se brzina masenog protoka može mijenjati za više od ± 5%. Ako se količina neprihvatljivo promjeni kao posljedica prekomjernog opte-rećenja filtra, ispitivanje se mora zaustaviti. Kad se ponovi,protok se mora smanjiti i/ili upotrijebiti veći filtar. Filtri semoraju ukloniti iz komore najranije sat vremena prije po-četka ispitivanja.

Potrebni filtri za krute čestice moraju se kondicionirati (u smislu temperature i vlažnosti) u otvorenoj posudi zaštićenoj od ulaska prašine najmanje osam, a najviše 56 sati prije ispi-tivanja u klimatiziranoj komori. Nakon toga kondicioniranja, nezagađeni filtri važu se i odlažu dok se ne upotrijebe.

Ako se filtri ne upotrijebe u roku od sat vremena od ukla-njanja iz komore za vaganje, moraju se ponovno izvagati.

Ograničenje od jednog sata može se zamijeniti ograniče-njem od osam sati ako su ispunjeni jedan ili oba sljedeća uvjeta:

– stabilizirani je filtar postavljen i drži se u zabrtvljenome sklopu držača filtra sa zatvorenim krajevima, ili

– stabilizirani je filtar stavljen u zabrtvljeni sklop držača filtra koji se zatim odmah postavlja u liniju za uzorkovanjekroz koju nema protoka.

4.3.3 Umjeravanje Svaki analizator mora se umjeravati toliko često koliko je

potrebno, u svakom slučaju tijekom mjeseca koji prethodi ispitivanju u svrhu homologacije tipa, a najmanje jednom u šest mjeseci za potvrdu usklađenosti proizvodnje. Metoda umjeravanja koja se upotrebljava opisana je u Dodatku 6. za analizatore navedene u točki 4.3.1.

4.4 Mjerenje obujma4.4.1 Metoda mjerenja ukupnog obujma razrijeđenoga ispušnog

plina sadržanog u uređaju za uzorkovanje konstantnog obuj-ma mora biti takva da mjerenje bude točno ± 2%.

4.4.2 Umjeravanje uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma Uređaj za mjerenje obujma sustava za uzorkovanje konstan-

tnog obujma mora se umjeravati metodom koja je dovoljna za osiguranje propisane točnosti i s učestalošću dovoljnoj za održavanje te točnosti.

Primjer postupka umjeravanja koji daje traženu točnost na-veden je u Dodatku 6. Metoda upotrebljava mjerilo protoka koje je dinamično i pogodno za veliku brzinu protoka koja se susreće pri ispitivanju uređaja za uzorkovanje konstan-tnog obujma. Uređaj mora biti potvrđene točnosti u skladu s odobrenim nacionalnim ili međunarodnim etalonom.

4.5 Plinovi4.5.1 Čisti plinovi Sljedeći čisti plinovi moraju biti na raspolaganju, ako je po-

trebno, za umjeravanje i uporabu aparature: – pročišćeni dušik


(čistoća < 1 ppm C, < 1 ppm CO, < 400 ppm CO2, < 0,1 ppm NO)

– pročišćeni sintetički zrak (čistoća < 1 ppm C, < 1 ppm CO, < 400 ppm CO2, < 0,1 ppm

NO); sadržaj kisika između 18 i 21% vol. – pročišćeni kisik (čistoća < 99,5% vol. O2) – pročišćeni vodik (i mješavina koja sadržava vodik) (čistoća < 1 ppm C, < 400 ppm CO2).4.5.2 Plinovi za umjeravanje Mješavine plinova koji imaju sljedeće kemijske sastave mo-

raju biti na raspolaganju: – C3H8 i pročišćeni sintetički zrak (točka 4.5.1) – CO i pročišćeni dušik – CO2 i pročišćeni dušik – NO i pročišćeni dušik. (Količina NO2 sadržana u tome plinu za umjeravanje ne smi-

je biti veća od 5% sadržaja NO). Stvarna koncentracija plina za umjeravanje mora biti unutar

± 2% navedene brojke. Koncentracije utvrđene u Dodatku 6. mogu se dobiti i s

pomoću razdjeljivača plinova, razrjeđivanjem pročišćenim N2 ili pročišćenim sintetičkim zrakom. Točnost uređaja za miješanje mora biti takva da se koncentracije razrijeđenih plinova za umjeravanje mogu utvrditi unutar ± 2%.

4.6 Dodatna oprema4.6.1 Temperature Temperature naznačene u Prilogu 8. mjere se s točnošću od

± 1,5 K.4.6.2 Tlak Atmosferski tlak mora biti mjerljivi unutar ± 0,1 kPa.4.6.3 Apsolutna vlažnost Apsolutna vlažnost (H) mora biti mjerljiva unutar ± 5%.4.7 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora se utvrditi me-

todom opisanom u točki 3. Dodatka 7. Najveće dopušteno odstupanje između količine uvedenog plina i količine mje-renoga plina je 5%.

5. PRIPREMA ISPITIVANJA5.1 Usklađivanje simulatora inercije s inercijom vozila pri pra-

vocrtnome gibanju Upotrebljava se simulator inercije koji omogućuje da se uku-

pna inercija rotacijskih masa dobije razmjerno referentnoj masi u sljedećim granicama:

Referentna masa vozila RW(kg)

Istovrijedna inercijska masa I.

(kg)RW ≤ 480

480 < RW ≤ 540540 < RW ≤ 595595 < RW ≤ 650650 < RW ≤ 710710 < RW ≤ 765765 < RW ≤ 850850 < RW ≤ 965

965 < RW ≤ 10801080 < RW ≤ 1190

1190 < RW ≤ 1 3051 305 < RW ≤ 1 420

455510570625680740800910

10201 1301 2501 360

1 420 < RW ≤ 15301 530 < RW ≤ 1 6401 640 < RW ≤ 1 7601 760 < RW ≤ 1 8701 870 < RW ≤ 1 980

1980 < RW ≤ 21002100 < RW ≤ 22102210< RW ≤ 2380

2380 < RW ≤ 26102610 < RW

1 4701 5901 7001 8101 9302 0402 1502 2702 2702 270

Ako nije raspoloživa odgovarajuća inercija na dinamometru, upotrebljava se bliža veća vrijednost referentnoj masi vozila

5.2 Postavke dinamometra Opterećenje se namješta u skladu s metodama opisanim u

točki 4.1.4. Upotrijebljena metoda i dobivene vrijednosti (istovtrijedna

inercija – karakteristični parametar namještanja) moraju se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

5.3 Pretkondicioniranje vozila5.3.1 Za vozila s motorima s kompresijskim paljenjem za porebe

mjerenja krutih čestica najviše 36 sati i najmanje šest sati prije ispitivanja mora se primijeniti ciklus drugog dijela opisan u Dodatku 1. Moraju se odvoziti tri uzastopna ciklusa. Postavke su dinamometra one navedene u točkama 5.1. i 5.2.

Nakon tog pretkondicioniranja svojstvenoog za motore s kompresijskim paljenjem i prije ispitivanja, vozila s motori-ma s kompresijskim paljenjem i s vanjskim izvorom paljenja moraju se držati u prostoriji u kojoj temperatura ostaje raz-mjerno stalna između 293 i 303 K (20 i 30 ºC). To kondici-oniranje mora biti provedeno najmanje šest sati i nastavlja se dok temperatura ulja motora i sredstva za hlađenje, ako ga ima, budu unutar ± 2 K temperature u prostoriji.

Ako proizvođač zatraži, ispitivanje se mora provesti najka-snije 30 sati nakon što je vozilo radilo na svojoj uobičajenoj temperaturi.

5.3.1.1 Za vozila opremljena motorom s vanjskim izvoriom paljenja koja kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP ili su opremljena tako da kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP, između ispitivanja na prvo referentno gorivo ili drugo referentno gorivo, vozilo se mora predondicionirati prije ispitivanja na drugo referentno gorivo. To se pretkondici-niranje obavlja s drugim referentnim gorivom vozeći ciklus pretkondiciniranja koji se sastoji od jednoga prvog dijela (gradski dio) i dva druga dijela (izvangradski dio) opisa-na u Dodatku 1. ovoga Priloga. Na zahtjrv proizvođača i uz suglasmost tehničke službe taj se ciklus pretkondiciniranja može produljiti. Postavka dinamometra mora biti jedna od navedenih u točkama 5.1.ili 5.2. ovoga Priloga.

5.3.2 Tlakovi guma moraju biti isti kao oni koje je odredio pro-izvođač i korišteni za prethodno ispitivanje na cesti za na-mještanje kočnica. Tlakovi guma mogu se povećati za najvi-še 50% u odnosu na vrijednost koju preporučuje proizvođač za namješanje u slučaju dinamometra s dva valjka. Stvarni tlak koji se upotrebljava mora se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

6. POSTUPAK ZA ISPITIVANJA NA UREĐAJU6.1 Posebni uvjeti za provedbu ciklusa6.1.1 Tijekom ispitivanja temperatura ispitne stanice mora biti

između 293 i 303 K (20 i 30ºC). Apsolutna vlažnost (H) bilo zraka u ispitnoj stanici ili zraka koji se usisava u motor mora biti takva da:

5,5 < H < 12,2 g H2O/kg suhog zraka


6.1.2 Vozilo mora biti približno vodoravno tijekom ispitivanja tako da se izbjegne možebitno neuobičajena raspodjela go-riva.

6.1.3. Struje zraka promjenjive brzine usmjerava se na vozilo. Br-zina vrtnje puhala mora takva da u radnom području od 10 km/h do barem 50 km/h linearna brzina zraka na izlazu iz puhala ne odstupa više od ± 5 km/h u odnosu na brzinu odgovarajućeg valjka. Izlazni otvor puhala mora imati slje-deće značajke:

– površina: barem 0,2 m² – visina od donjeg ruba do tla: otprilike 20 cm – udaljenost od čela vozila: otprilike 30 cm. Alternativa je da brzina zraka koji izlazi iz puhala iznosi ba-

rem 6m/s (21,6 km/h). Na zahtjev proizvođača za posebna vozila (npr. furgoni, terenska vozila) može se promijeniti visina ventilatora.

6.1.4 Tijekom ispitivanja bilježi se brzina ovisno o vremenu ili se snima s pomoću sustava za prikupljanje podataka tako da se može ocijeniti točnost provedenih ciklusa.

6.2 Pokretanje motora6.2.1 Motor se mora pokrenuti s pomoću uređaja predviđenih za

tu namjenu u skladu s uputama proizvođača, a koje su sa-stavni dio priručnika za vozače proizvodnih vozila.

6.2.2 Motor se mora održavati u praznome hodu na razdoblje od 40 sekunda. Prvi ciklus mora početi na kraju gore navede-nog razdoblja od 40 sekundi praznog hoda.

6.2.3 U slučaju kad se kao gorivo upotrebljava UNP ili PP dopu-šteno je pokrenuti motor na benzin te preklopiti na UNP ili NP nakon unaprijed određenog vremenskog razadoblja koje ne može mijenjati vozač.

6.3 Prazni hod6.3.1 Ručno ili poluautomatski mjenjač6.3.2 Automatski mjenjač Nakon početnog uključenja birač se ne smije pomicati ni

u kojemu trenutku tijekom ispitivanja osim kao u slučaju utvrđenu u točki 6.4.3.ili ako birač može pokrenuti štedni hod, ako postoji.

6.4 Ubrzavanja6.4.1 Ubrzavanja se moraju provesti na taj način da ubrzanje bude

što je više moguće jednoliko kroz tu fazu.6.4.2 Ako se ubrzavanje ne može provesti u propisanome vre-

menu, dodatno vrijeme koje je potrebno po mogućnosti se odbija od vremena dopuštenog za promjenu stupnja prije-nosa, a u suprotnome od kasnijeg razdoblja stalne brzine.

6.4.3 Automatski mjenjači Ako se ubrzanje ne može provesti u propisanome vremenu,

birač stupnjeva prijenosa pomiče se u skladu sa zahtjevima za ručne mjenjače.

6.5 Usporavanje6.5.1 Sva usporavanja osnovnoga gradskog ciklusa (Prvi dio) obav-

lja se potpunim skidanjem noge s papučice za snagu, pri čemu spojka ostaje uključena. Spojka se otpušta pri brzini od 10 km/h bez pomicanja ručice mjenjača.

Sva usporavanja izvangradskog ciklusa (Drugi dio) obavljaju se potpunim skidanjem noge s papučice za snagu, pri čemu spojka ostaje uključena. Spojka se otpušta, bez pomicanja ru-čice mjenjača, pri brzini od 50 km/h za zadnje usporavanje.

6.5.2 Ako je razdoblje usporavanja dulje od onoga propisana za odgovarajuću fazu, treba upotrijebiti kočnice vozila kako bi se omogućilo pridržavanje vremena ciklusa.

6.5.3 Ako je razdoblje usporavanja kraće od onoga propisana za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem te-

oretskog ciklusa postiže se konstantnom brzinom ili spaja-njem razdoblja praznog hoda u sljedeću radnju.

6.5.4 Na kraju razdoblja usporavanja (naglo zaustavljanje vozila na valjcima) osnovnoga gradskog ciklusa (Prvi dio), mjenjač se stavlja u neutralni položaj i uključi spojka.

6.6 Stalne brzine6.6.1 Potrebno je izbjeći višestruko aktiviranje ili zatvaranje za-

klopke za snagu pri prelasku s ubrzavanja na sljedeću stalnu brzinu.

6.6.2 Razdoblja konstantne brzine postižu se držanjem papučice za snagu određenom položaju.

7. UZORKOVANJE I ANALIZA PLINOVA I KRUTIH ČESTICA7.1 Uzorkovanje Uzorkovanje počinje na početku elementarnog gradskog

ciklusa utvrđena u točki 6.2.2.i završava po završetku ko-načnog razdoblja praznog hoda u izvangradskome ciklusu (Drugi dio) ili konačnog razdoblja praznog hoda posljednje-ga elementarnog gradskog ciklusa (Prvi dio) ovisno o vrsti ispitivanja koje se provodi.

7.2 Analiza7.2.1 Ispušni plinovi sadržani u vreći moraju se analizirati što je

moguće prije, a u svakome slučaju najkasnije 20 minuta po završetku ciklusa ispitivanja. Upotrijebljeni filtri za krutečestice moraju se odnijeti u komoru najkasnije jedan sat nakon završetka ispitivanja na ispušne plinove i tamo se kondicionirati između dva i 36 sati, a zatim izvagati.

7.2.2 Prije analize svakog uzorka, raspon analizatora koji će se upotrijebiti za svaki štetni sastojak mora se postaviti na ni-šticu s odgovarajućim nultim plinom.

7.2.3 Analizatori se zatim podešavaju na umjerne krivulje pomo-ću certificiranih plinova nazivnih koncentracija od 70 do100% raspona.

7.2.4 Ništice analizatora zatim se ponovno provjeravaju. Ako se očitana vrijednost razlikuje za više od 2% raspona od onog utvrđena u točki 7.2.2, postupak se ponavlja.

7.2.5 Uzorci se zatim analiziraju.7.2.6 Nakon analize nulta točka i točka raspona se ponovno pro-

vjeravaju s pomoću istih plinova. Ako su te ponovne pro-vjere unutar 2% od onih iz točke 7.2.3, analiza se smatra prihvatljivom.

7.2.7 Na svim točkama u ovome dijelu, brzine protoka i tlakovi raznih plinova moraju biti isti kao oni koji se upotrebljavaju tijekom umjeravanja analizatora.

7.2.8 Brojka usvojena za koncentraciju svakoga štetnog sastojka mjerena u plinovima je ona koja se očita nakon stabilizacije na mjernome uređaju. Emisije masa ugljikovodika za mo-tore s kompresijskim paljenjem računaju se iz integriranog HFID očitanja, ispravljena za promjenjivi protok ako je po-trebno, kao što je navedeno u Dodatku 5.

8. ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH I KRU-TIH ŠTETNIH SASTOJAKA

8.1 Razmatrani obujam Obujam koji se uzima u obzir mora se ispraviti tako da bude

u skladu s uvjetima 101,33 kPa i 273,2 K.8.2 Ukupna masa emitiranih plinovitih i krutih štetnih sastojaka Masa m svakoga plinovitog štetnog sastojka koji emitira

vozilo tijekom ispitivanja utvrđuje se dobivanjem umnoška obujamske koncentracije i obujma predmetnog plina, uzi-majući u obzir sljedeće gustoće u gore navedenim referen-tnim uvjetima:

– u slučaju ugljikovog monoksida (CO): d = 1,25 g/l, – u slučaju ugljikovodika:


– za benzin (CH1,85) d = 0,619 g/l, – za dizelsko gorivo (CH1,86) d = 0,619 g/l, – za UNP (CH2,525) d = 0,649 g/l, – za PP (CH4): d = 0,714 g/l, – u slučaju dušikovih oksida (NO2) d = 2,05 g/l. Masa m emisija krutih štetnih sastojaka iz vozila tijekom

ispitivanja utvrđuje se vaganjem mase krutih tvari saku-pljenih na dva filtra, m1 na prvome filtru, m2 na drugome filtru:

– ako je 0,95 (m1 + m2) ≤ m1, m = m1 – ako je 0,95 (m1 + m2) > m1, m = m1 + m2 – ako je m2 > m1, ispitivanje se poništava. Prilog 8. daje obračune, koji se odnose na različite metode,

koje slijede primjeri, koji se upotrebljavaju za određivanje masa emisija plinovitih i krutih štetnih sastojaka.

DODATAK 1.

PREGLED RADNOG CIKLUSA UPOTRIJEBLJENOGA ZA ISPITIVANJE TIPA I.

1. RADNI CIKLUS1.1 Radni ciklus, koji se sastoji od prvog dijela (gradski ciklus) i dru-

goga dijela (izvangradski ciklus) prikazan je na slici III.1.1.2. OSNOVNI GRADSKI CIKLUS (PRVI DIO) Vidi sliku III.1.2. i tablicu III.1.2.2.1 Pregled po fazama Vidi sliku III.1.2. i tablicu III.1.2.2.1 Raščlanjivanje po fazama

Vrijeme(s) %

Prazni hod 60 30,8 35,4Prazni hod, vozilo u pokretu,

uključena spojka u jednome stupnju prijenosa 9 4,6Mijenjanje stupnjeva prijenosa 8 4,1Ubrzavanja 36 18,5

Razdoblja ustaljene brzine 57 29,2Usporavanja 25 12,8

195 1002.2 Raščlanjivanje po upotrijebljenim stupnjevima prijenosa

Vrijeme(s) %

Prazni hod 60 30,835,4Prazni hod, vozilo u pokretu,

uključena spojka u jednom stupnju prijenosa 9 4,6Mijenjanje stupnjeva prijenosa 8 4,1Prvi stupanj prijenosa 24 12,3Drugi stupanj prijenosa 53 27,2Treći stupanj prijenosa 41 21

195 1002.3 Opći podatci Prosječna brzina tijekom ispitivanja: 19 km/h. Stvarno vrijeme rada: 195 sekunda. Teoretska udaljenost prijeđena po ciklusu: 1013 km. Istovrijedna udaljenost za četiri ciklusa: 4052 km.

Slika III.1.1RADNI CIKLUS ZA ISPITIVANJE TIPA I.

� ��

��

��

��

�

��

��

��

BS: Početak uzorkovanja, pokretnje motoraES: Kraj uzorkovanja

}

}

RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU

Broj radnje Radna operacija Faza Ubrzavanje (m/s2)

Brzina (km/h)

Trajanje svake Ukupno vrijeme

(s)

Trajanje uporabe stup-nja prijenosa u slučaju

ručnog mjenjačaradnje (s) faze (s)1. Prazni hod 1 11 11 11 6 s PM + 5 s K1 (*)2. Ubrzavanje 2 1,04 0 – 15 4 4 15 13. Ustaljena brzina 3 15 9 8 23 14. Usporavanje 4 0,69 15 – 10 2 5 25 15. Usporavanje s isključenom spojkom -0,92 10 – 0 3 28 K1 (*)6. Prazni hod 5 21 21 49 16 s PM+ 5 s K1 (*)7. Ubrzavanje

60.83 0 – 15 5

1254 1

8. Ustaljena brzina 2 569. Promjena stupnja prijenosa 0,94 15 – 32 5 61 2

10. Ustaljena brzina 7 32 24 24 85 211. Usporavanje 8 -0,75 32 – 10 8 11 93 212. Usporavanje s isključenom spojkom -0,92 10 – 0 3 96 K2 (*)


13. Prazni hod 9 21 21 117 16 s PM + 5 s K1 (*)14. Ubrzavanje

10

0,53 0 – 50 26

26

122 115. Promjena stupnja prijenosa 12416 Ubrzavanje 133 217. Promjena stupnja prijenosa 135 318 Ubrzavanje 0,52 35 – 50 8 143 319. Ustaljena brzina 11 50 12 12 155 320. Usporavanje 12 -0,52 50 – 35 8 8 163 321. Ustaljena brzina 13 35 13 13 176 322. Promjena stupnja prijenosa

142

12178

23. Usporavanje -0,86 35 – 10 7 185 224. Usporavanje s isključenom spojkom -0,92 10 – 0 3 188 K (*)25. Prazni hod 15 7 7 195 7 s PM (*)

(*) PM = Mjenjač u neutralnome položaju, uključena spojka.K1, K2 = Uključen prvi ili drugi stupanj prijenosa, isključena spojka.

Slika III.1.2OSNOVNI GRADSKI CIKLUS ZA ISPITIVANJE TIPA I.

��

��

�

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��


3. IZVANGRADSKI CIKLUS (PRVI DIO) Vidi sliku III.1.3. i tablicu III.1.3.3.1 Raščlanjivanje po fazama

Vrijeme(s) %

Prazni hod 20 5,0Prazni hod, vozilo u pokretu, uključena spojka u jednome stupnju prijenosa 20 5,0Mijenjanje stupnjeva prijenosa 6 1,5Ubrzavanja 103 25,8Razdoblja ustaljene brzine 209 52,2Usporavanja 42 10,5

400 1003.2 Raščlanjivanje po upotrijebljenim stupnjevima prijenosa

Vrijeme(s) %

Prazni hod 20 5,0Prazni hod, vozilo u pokretu, uključena spojka u jednome stupnju prijenosa 20 5,0

Mijenjanje stupnjeva prijenosa 6 1,5Prvi stupanj prijenosa 5 1,3Drugi stupanj prijenosa 9 2,2Treći stupanj prijenosa 8 2,0Četvrti stupanj prijenosa 99 24,8Peti stupanj prijenosa 233 58,2

400 100

3.3 Opći podatci

Prosječna brzina tijekom ispitivanja: 62,6 km/h. Ukupno vrijeme rada: 400 sekunda. Teoretska udaljenost prijeđena po ciklusu: 6,955 km. Najveća brzina: 120 km/h. Najveće ubrzanje: 0,833 m/s2. Najveće usporavanje: -1,389 m/s2.

Tablica III.1.3IZVANGRADSKI CIKLUS (DRUGI DIO) ZA ISPITIVANJE TIPA I.

Broj radnje Radna operacija Faza Ubrzavanje

(m/s2)Brzina (km/h)

Trajanje svake Ukupno vrijeme

(s)

Trajanje uporabe stupnja prijenosa u slučaju ručnog

mjenjačaradnje (s) faze (s)

1. Prazni hod 1 20 20 20 K1 (*)2. Ubrzavanje

2

0,83 0 – 15 5

41

25 13. Promjena stupnja prijenosa 2 27 –4. Ubrzavanje 0,62 15 – 35 9 36 25. Promjena stupnja prijenosa 2 38 – 6. Ubrzavanje 0,52 35 – 30 8 46 37. Promjena stupnja prijenosa 2 48 – 8. Ubrzavanje 0,43 50 – 70 13 61 49. Ustaljena brzina 3 70 50 111 5

10. Usporavanje 4 -0,69 70 – 50 8 24 119 4 s.5 + 4 s.411. Ustaljena brzina 5 50 69 69 188 412. Ubrzavanje 6 0,43 50 – 70 13 13 201 413. Ustaljena brzina 7 70 50 50 251 514. Ubrzavanje 8 0,24 70 – 100 35 35 286 515. Ustaljena brzina 9 100 30 30 316 5 (**)16. Ubrzavanje 10 0,28 100 – 120 20 20 336 5 (**)17. Ustaljena brzina 11 120 10 20 346 5 (**)18. Usporavanje

12-0,69 120 – 180 16

34362 5 (**)

19. Usporavanje -1,04 89 – 50 8 370 5 (**)20. Usporavanje s isključenom spojkom -1,39 50 – 0 10 380 K5 (*)21. Prazni hod 13 20 20 400 PM (*)

(*) PM = Mjenjač u neutralnome položaju, uključena spojka. Uključen prvi ili drugi stupanj prijenosa, isključena spojka.(**) Mogu se upotrebljavati dodatni stupnjevi prijenosa prema preporukama proizvođača ako vozilo ima prijenosnik snage s više od pet brzina.


Slika III.1.3IZVANGRADSKI CIKLUS (DRUGI DIO) ZA ISPITIVANJE TIPA I.

�

��

��

�

��

��

��

DODATAK 2.

DINAMOMETAR S VALJCIMA1. DEFINICIJA DINAMOMETRA S VALJCIMA S NEPROMJE-

NJIVOM KRIVULJOM OPTEREĆENJA1.1 Uvod U slučaju da se ukupan otpor vožnje na cesti ne može pono-

vno izvesti na dinamometru s valjcima između brzina od 10 i 120 km/h, preporučuje se uporaba dinamometra s valjcima s niže određenim značajkama.

1.2 Definicija1.2.1 Dinamometar s valjcima može imati jedan ili dva valjka. Prednji valjak pokreće, izravno ili neizravno, inercijske mase

i uređaj za apsorpciju snage.1.2.2 Opterećenje koje apsorbira kočnica (Pa) i učinci unutarnjega

trenja dinamometra s valjcima od brzine 0 do 120 km/h su sljedeći:

F = (a + b·V2) ± 0,1·F80 (ne može biti negativna vrijed-nost)

gdje je: F = ukupno opterećenje koje apsorbira dinamometar s valj-

cima (N) a = vrijednost istovrijedna otporu kotrljanja (N) b = vrijednost istovrijedna koeficijentu otpora zraka (N/km/h) V = brzina (km/h) F80 = opterećenje pri brzini od 80 km/h (N)2. METODA UMJERAVANJA DINAMOMETRA2.1 Uvod U ovom se Dodatku opisuje metoda koja se upotrebljava za

utvrđivanje snage koju apsorbira kočnica dinamometra. Apsorbirano opterećenje obuhvaća opterećenje koje apsor-

biraju učinci trenja i opterećenje koje apsorbira uređaj za apsorpciju snage.

Dinamometar se stavlja u pogon izvan raspona ispitnih br-zina. Uređaj upotrijebljen za pokretanje dinamometra zatim se isključuje; brzina se vrtnje pogonskog valjka smanjuje.

Kinetičku energiju valjaka troše jedinica za apsorpciju sna-ge i učinci trenja. Kod te metode zanemaruju se promjene unutarnjih učinaka trenja valjka koje prouzročuju valjci s vozilom ili bez vozila. Učinci se trenja stražnjeg valjka za-nemaruju kad je valjak slobodan.

2.2 Umjeravanje pokazatelja opterećenja na 80 km/h ovisno o apsorbiranome opterećenju

Upotrebljava se sljedeći postupak (također vidi sliku III.2.2.2).

Slika III.2.2.2.DIJAGRAM OPTEREĆENJA KOJE APSORBIRA DINAMOMETAR

S VALJCIMA

� ��

��

��

��

��

��

�

�

�

�

�

�

�

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

= F = a + b · V² ● = (a + b · V²) – 0,1 · F80 □ = (a + b · V²) + 0,1 · F80

2.2.1 Izmjeriti brzinu vrtnje valjka, ako to već nije učinjeno. Može se upotrijebiti peti kotač, brojilo okretaja ili koja druga me-toda.

2.2.2 Postaviti vozilo na dinamometar ili primijeniti neku drugu metodu pokretanja dinamometra.

2.2.3 Upotrijebiti zamašnjak ili bilo koji drugi sustav simulacije inercije za određeni razred inercije koji se upotrebljava.

2.2.4 Postaviti dinamometar na brzinu od 80 km/h.2.2.5 Zabilježiti pokazano opterećenje Fi (N).2.2.6 Dovesti dinamometar na brzinu od 90 km/h.2.2.7 Isključiti uređaj upotrijebljen za pokretanje dinamometra.2.2.8 Zabilježiti vrijeme koje je dinamometru trebalo za prelazak

s brzine od 85 km/h na brzinu od 75 km/h.2.2.9 Postaviti uređaj za apsorpciju snage na drugu razinu.2.2.10 Zahtjevi iz točaka 2.2.4.do 2.2.9 moraju se ponavljati dovolj-

no često da se pokrije raspon upotrijebljenih opterećenja.2.2.11 Izračunati apsorbirano opterećenje pomoću sljedeće formule:

� ��

��

��

� � ∆⋅= �

��

��

��

��

��

��

��

��

�

�

�

�

�

�

�

�

�

��

��

� ��

��

��

��

��

u kojoj je: F = apsorbirano opterećenje u N, Mi = istovrijedna inercijska masa u kilogramima (bez iner-

cijske mase slobodnoga stražnjeg valjka) ∆V = odstupanje brzine u m/s (10 km/h = 2,775 m/s) t = vrijeme potrebno da valjak uspori s 85 na 75 km/h.2.2.12 Slika III.2.2.12. pokazuje opterećenje prikazano pri 80 km/h

u odnosu na opterećenje apsorbirano pri 80 km/h.


Slika III.2.2.12.OPTEREĆENJE PRIKAZANO PRI 80 km/h U ODNOSU

NA OPTEREĆENJE APSORBIRANO PRI 80 km/h.

� ��

��

��

� � ∆⋅= �

��

��

��

��

��

��

��

��

�

�

�

�

�

�

�

�

�

��

��

� ��

��

��

��

��

2.2.13 Postupak opisan u točkama od 2.2.3.do 2.2.12 mora se po-navljati za sve razrede inercije koji se upotrebljavaju.

2.3 Umjeravanje pokazatelja opterećenja kao funkcije apsorbira-nog opterećenja za druge brzine

Postupci opisani u točki 2.2. moraju se ponavljati toliko če-sto koliko je potrebno za izabrane brzine.

2.4 Ovjera krivulje apsorpcije snage dinamometra od nazivne vrijednosti pri brzini od 80 km/h

2.4.1 Postaviti vozilo na dinamometar ili primijeniti koju drugu metodu pokretanja dinamometra.

2.4.2 Namjestiti dinamometar na apsorbirano opterećenje pri 80 km/h.

2.4.3 Zabilježiti apsorbirano opterećenje pri 120, 100, 80, 60, 40 i 20 km/h.

2.4.4. Nacrtati krivulju F(V) i provjeriti odgovara li zahtjevima iz točke 1.2.2.

2.4.5 Ponoviti postupak utvrđen u točkama 2.4.1. do 2.4.4. za druge vrijednosti opterećenja F pri 80 km/h i za druge vri-jednosti inercije.

2.5 Isti postupak mora se upotrebiti za umjeravanje sile ili mo-menta.

3. POSTAVLJANJE DINAMOMETRA3.1 Metoda vakuuma3.1. Metode namještanja Namještanje dinamometra može se obavljati pri konstantnoj

brzini od 80 km/h u skladu sa zahtjevima Dodatka 3.3.1.1 Uvod Ta se metoda ne smatra najboljom i mora se upotrebljavati

samo kod dinamometara s nepromjenjivom krivuljom opte-rećenja za utvrđivanje vrijednosti opterećenja pri 80 km/h i ne može se upotrebljavati za vozila s motorima s kompre-sijskim paljenjem.

3.1.2 Instrumentacija ispitivanja Vakuum (ili apsolutni tlak) u usisnoj grani vozila mjeri se na

točnost od ± 0,25 kPa. Mora postojati mogućnost bilježenja tog očitanja kontinuirano ili u razmacima od najviše jedne sekunde. Brzina se mora bilježiti kontinuirano uz preciznost od ± 0,4 km/h.

3.1.3 Ispitivanje na cesti3.1.3.1 Osigurati da se ispune zahtjevi iz točke 4. Dodatka 3.3.1.3.2 Voziti vozilo stalnom brzinom od 80 km/h bilježeći brzinu i

vakuum (ili apsolutni tlak) u skladu sa zahtjevima iz točke 3.1.2.

3.1.3.3 Ponoviti postupak naveden u točki 3.1.3.2. tri puta u svako-me smjeru. Svih šest vožnja mora se završiti za četiri sata.

3.1.4 Mjerila za odbijanje i prihvaćanje podataka3.1.4.1 Pregledati rezultate dobivene u skladu s točkama 3.1.3.2. i

3.1.3.3. (brzina ne smije biti manja od 79,5 km/h ili veća od 80,5 km/h dulje od jedne sekunde). Za svaku vožnju očitati razinu vakuuma u razmacima od jedne sekunde, izračuna-ti srednju vrijednost vakuuma (v) i standardno odstupanje (standardna odstupanja). Taj izračun mora se sastojati od najmanje 10 očitanja vakuuma.

3.1.4.2 Standardno odstupanje ne smije biti veće od 10% srednje vrijednosti (v) za svaku vožnju.

3.1.4.3 Izračunati srednju vrijednost (v) za šest vožnji (tri vožnje u svakom smjeru).

3.1.5 Postavljanje dinamometra3.1.5.1 Priprema Provesti postupke utvrđene u točkama od 5.1.2.2.1. do

5.1.2.2.4. iz Dodatka 3.3.1.5.2 Postavljanje Nakon zagrijavanja voziti vozilo stalnom brzinom od 80 km/h

i namjestiti dinamometar tako da ponovi očitanje vakuuma (v) dobiveno u skladu s točkom 3.1.4.3. Odstupanje od tog očitanja ne smije biti veće od 0,25 kPa. Za tu radnju upo-trebljavaju se isti instrumenti koji su upotrebljavani tijekom ispitivanja na cesti.

3.2 Druge metode Postavljanje dinamometra može se provesti pri stalnoj brzi-

ni od 80 km/h u skladu sa zahtjevima iz Priloga 3.3.3 Alternativna metoda Uz suglasnost proizvođača, može se upotrijebiti sljedeća me-

toda:3.3.1 Kočnica se namješta tako da apsorbira opterećenje koje

djeluje na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h u skladu sa sljedećom tablicom:

Referentna masa vozila

Istovrijedna inercijska

masa

Snaga i opterećenje koje dinamometar

apsorbira pri 80 km/h

Koeficijenti

a b

RW (kg) kg kW N N N/(km/h)2

RW ≤ 480480 < RW ≤ 540540 < RW ≤ 595595 < RW ≤ 650650 < RW ≤ 710710 < RW ≤ 765765 < RW ≤ 850850 < RW ≤ 965

965 < RW ≤ 10801080 < RW ≤ 11901190 < RW ≤ 1 3051 305 < RW ≤ 1 4201 420 < RW ≤ 15301 530 < RW ≤ 1 6401 640 < RW ≤ 1 7601 760 < RW ≤ 1 8701 870 < RW ≤ 1 9801980 < RW ≤ 21002100 < RW ≤ 22102210< RW ≤ 23802380 < RW ≤ 2610

2610 < RW

455510570625680740800910

10201 1301 2501 3601 4701 5901 7001 8101 9302 0402 1502 2702 2702 270

3,84,14,34,54,74,95,15,66,06,36,77,07,37,57,88,18,48,68,89,09,49,8

171185194203212221230252270284302315329338351365378387396405423441

3,84,24,44,64,85,05,25,76,16,46,87,17,47,67,98,28,58,78,99,19,59,9

0,02610,02820,02960,03090,03230,03370,03510,03850,04120,04330,04600,04810,05020,05150,05360,05570,05770,05910,06050,06190,06460,0674


3.2.2. U slučaju vozila koja nisu osobna vozila i čija je referentna masa veća od 1 700 kg, ili vozila sa stalnim pogonom na sve kotače, vrijednosti za snagu navedene u tablici iz točke 3.2.1. množe se faktorom 1,3.

DODATAK 3.

OTPOR NAPREDOVANJU VOZILA – METODA MJERENJA NA CESTI – SIMULACIJA NA

DINAMOMETRU S VALJCIMA1. CILJ METODA Cilj je metoda određenih u nastavku mjeriti otpor na-

predovanju vozila pri stabiliziranim brzinama na cesti i simulirati taj otpor na dinamometru, u skladu s točkom 4.1.5.Dodatka III.

2. DEFINICIJA CESTE Cesta mora biti ravna i dovoljno duga da omogući pro-

vedbu mjerenja utvrđenih u nastavku. Nagib mora biti stalan, unutar ± 0,1% i ne smije biti veći od 1,5%.

3. ATMOSFERSKI UVJETI3.1 Vjetar Ispitivanje se mora ograničiti na brzine vjetra u prosje-

ku manje od 3 m/s, pri čemu najveće brzine moraju biti manje od 5 m/s. Osim toga, vektorska komponenta brzine vjetra preko ispitne ceste mora biti manja od 2 m/s. Brzi-na vjetra mora se mjeriti 0,7 m iznad površine ceste.

3.2 Vlažnost Cesta mora biti suha.3.3 Tlak – temperatura Gustoća zraka u trenutku ispitivanja ne smije odstupati

za više od ± 7,5% od referentnih uvjeta, p = 100 kPa i T = 293,2 K.

4.1. Odabir ispitnog vozila U slučaju da se ne ispituju sve inačice određenog tipa vo-

zila, (1) za odabir ispitnog vozila primjenjuju se sljedeći kriteriji:

4.1.1. Nadogradnja Ako postoje razne vrste karoserije, potrebno je odabrati

najlošiju s obzirom na aerodinamiku. Proizvođač mora dostaviti podatke potrebne za odabir.

4.1.2. Gume Potrebno je odabrati najšire gume. Ako postoje više od tri

veličine guma, potrebno je odabrati drugu po širini.4.1.3. Ispitna masa Ispitna masa mora biti referentna masa vozila s najvećim

rasponom inercije.4.1.4. Motor Ispitno vozilo mora imati najveći (najveće) izmjenjivač

(izmjenjivače) topline.4.1.5. Prijenosnik snage Potrebno je obaviti jedno ispitivanje sa svakim od sljede-

ćih vrsta prijenosnika snage: – pogon na prednje kotače – pogon na stražnje kotače – stalni pogon na sva četiri kotača – povremeni pogon na sva četiri kotača – automatski mjenjač

– ručni mjenjač4.2 Uhodavanje Vozilo mora biti u uobičajenome voznom stanju i namje-

šteno nakon uhodavanja od najmanje 3 000 km. Gume se moraju uhodavati istovremeno s vozilom ili imati dubinu žljebova gaznog sloja između 90 i 50% početne dubine.

4.3 Ovjera Moraju se provesti sljedeće provjere u skladu sa specifika-

cijama proizvođača za razmatranu namjenu: – kotači, poklopci kotača, gume (proizvođač, tip, tlak) – geometrija prednje osovine – namještanje kočnica (uklanjanje utjecaja trenja) – podmazivanje prednje i stražnje osovine – usklađenje ovjesa i razine vozila itd.4.4 Priprema za ispitivanje4.4.1. Vozilo se opterećuje do svoje nazivne mase. Razina vozila

mora biti ona koja se dobije kad se težište opterećenja postavi na sredinu između točaka »R« prednjih vanjskih sjedala na ravnoj crti koja prolazi kroz te točke.

4.4.2 U slučaju ispitivanja na cesti, prozori vozila moraju biti zatvoreni. Svi poklopci sustava klimatizacije zraka, glav-nih svjetala, itd. moraju biti u isključenome položaju.

4.4.3 Vozilo mora biti čisto.4.4.4 Izravno prije ispitivanja vozilo se na odgovarajući način

dovodi na uobičajenu radnu temperaturu.5. METODE5.1 Metoda promjene energije tijekom spuštanja bez pogona

kotača niz strminu5.1.1 Na cesti5.1.1.1 Ispitna oprema i greška: – vrijeme se mora mjeriti uz grešku manju od 0,1 sekunde – brzina se mora mjeriti uz grešku manju od 2%.5.1.1.2 Postupak ispitivanja5.1.1.2.1 Ubrzati vozilo na brzinu 10 km/h veću od izabrane ispitne

brzine V.5.1.1.2.2 Postaviti mjenjač u »neutralni« položaj.5.1.1.2.3 Mjeriti vrijeme (t) koje vozilu treba da bi usporilo s V2 = V + V km/h na V1 = V – V km/h uz V < 5 km/h.5.1.1.2.4 Provesti isto ispitivanje u suprotnome smjeru: t2.5.1.1.2.5 Uzeti prosječni T od dva vremena t1 i t2.5.1.1.2.6 Ponoviti ta ispitivanja više puta tako da statistička točnost

(p) prosjeka

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

�

��

��

��

��

��

Statistička točnost (p) određena je s:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

�

��

��

��

��

��

pri čemu je: t = koeficijent dan u donjoj tablici,

s = standardno odstupanje, s =

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

�

��

��

��

��

��

n = broj ispitivanja


n 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15t 3, 2,8 2,6 2,5 2,4 2,3 2,3 2,2 2,2 2,2 2,2 2,2

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��∆= �

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

��

��

( )[ ] ( )ρρ�

�� ⋅+−+⋅=�

��

�

�

��

��

� �

��

��

��

��

��

��

��

��

1,6 1,25 1,06 0,94 0,85 0,77 0,73 0,66 0,64 0,61 0,59 0,57

5.1.1.2.7 Izračunati snagu pomoću formule:

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��∆= �

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

��

��

( )[ ] ( )ρρ�

�� ⋅+−+⋅=�

��

�

�

��

��

� �

��

��

��

��

��

��

��

��

u kojoj je: P = izraženo u kW V = brzina ispitivanja u m/s ∆V = odstupanje brzine od brzine V u m/s M = nazivna masa u kg T = vrijeme u sekundama.5.1.1.2.8. Snaga (P) utvrđena na cesti ispravlja se u odnosu na re-

ferentne uvjete okoline pomoću sljedeće formule: Pispravljena = K · Pizmjerena

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��∆= �

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

��

��

( )[ ] ( )ρρ�

�� ⋅+−+⋅=�

��

�

�

��

��

� �

��

��

��

��

��

��

��

��

gdje: RR = otpor kotrljanja pri brzini V RAERO = aerodinamični otpor pri brzini V RT = ukupni otpor vožnje = RR + RAERO KR = temperaturni faktor ispravka otpora kotrljanja, koji

se uzima da iznosi 8,64 x 10-3/°C ili proizvođačev faktor ispravka koji je odobrilo nadležno tijelo

t = temperatura okoline pri ispitivanju na cesti u °C t0 = referentna temperatura okoline = 20 °C ρ = gustoća zraka pri ispitnim uvjetima ρ0 = gustoća zraka pri referentnim uvjetima (20 °C, 100

kPa) Proizvođač vozila mora navesti omjere RR/Rt i RAERO/Rt na

osnovi podataka kojima obično raspolaže tvrtka. Ako te vrijednosti nisu dostupne, uz prethodnu sugla-

snost proizvođača i odgovarajuće tehničke službe mogu se upotrijebiti vrijednosti za omjer između otpora kotr-ljanje i ukupnog otpora koje se dobivaju pomoću sljedeće formule:

= a · M + b

gdje: M = masa vozila u kg dok su za svaku brzinu koeficijenti a i b navedeni u slje-

dećoj tablici:V (km/h) a b

20406080

100120

7,24 · 10-5

1,59 · 10-4

1,06 · 10-4

1,85 · 10-4

1,63 · 10-4

1,57 · 10-4

0,820,540,330,180,140,14

5.1.2 Na dinamometru5.1.2.1 Mjerena oprema i točnost Oprema mora biti jednaka onoj upotrijebljenoj pri ispiti-

vanju na cesti.5.1.2.2 Postupak ispitivanja5.1.2.2.1 Ugraditi vozilo na ispitni dinamometar.5.1.2.2.2 Namjestiti tlak u (hladnim) gumama pogonskih kotača u

skladu sa zahtjevima dinamometra.5.1.2.2.3 Namjestiti istovrijednu inerciju dinamometra.5.1.2.2.4 Na odgovarajući način dovesti vozilo i dinamometar na

radnu temperaturu.5.1.2.2.5 Provesti radnje navedene u točki 5.1.1.2. uz iznimku to-

čaka 5.1.1.2.4. i 5.1.1.2.5. i zamjenom I za M u formuli navedenoj u 5.1.1.2.7.

5.1.2.2.6. Namjestiti kočnicu tako da se dobije ispravljena snaga (točka 5.1.1.2.8.) i da se vodi računa o razlici između mase vozila (M) na cesti i istovrijedne inercijske ispitne mase (I) koju treba upotrijebiti. To se može postići ako se izračuna ispravljeno prosječno vrijeme usporavanja na cesti od V2 do V1 i ako se dobije isto vrijeme na dinamo-metru pomoću sljedeće formule:

� ��

��

��

��

� �� ⋅= �

��

��

��

��

��

� ��

� ��

��

��

��

��

��

� ��∆+

∆��

��

��

��

��

��

� ��

� ��

U kojoj je K određen u točki 5.1.1.2.8.5.1.2.2.7. Potrebno je odrediti snagu Pa koju treba apsorbirati uređaj

da bi se ta snaga (točka 5.1.1.2.8) mogla ponovno dobiti za isto vozilo u različite dane.

5.2 Metoda mjerenja zakretnog momenta pri stalnoj brzini5.2.1 Na cesti5.2.1.1 Mjerna oprema i dopuštena pogreška Mjerenje zakretnog momenta mora se provesti odgovara-

jućim mjernim uređajem točnosti unutar 2%. Mjerenje brzine mora biti s točnošću od 2%.5.2.1.2 Postupak ispitivanja5.2.1.2.1 Dovesti vozilo do izabrane stabilizirane brzine V.5.2.1.2.2. Bilježiti zakretni moment C(t) i brzinu tijekom razdoblja od

barem 20 s. Točnost sustava za snimanje podataka mora iznositi barem ± 1 Nm za zakretni moment, a ±0,2 km/h za brzinu.

5.2.1.2.3 Razlike u zakretnome momentu C(t) i brzini u odnosu na vrijeme ne smiju biti veće od 5% za svaku sekundu razdo-blja mjerenja.

5.2.1.2.4 Zakretni moment C prosječni je zakretni moment dobi-ven iz sljedeće formule:

� ��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

5.2.1.2.5. Ispitivanja se moraju provesti tri puta u svakome smje-ru. Na osnovi tih šest mjerenja treba utvrditi prosječni zakretni moment za referentnu brzinu. Ako prosječna brzina odstupa od referentne brzine za više od 1 km/h, za izračun prosječnoga zakretnog momenta primjenjuje se linearna regresija.

5.2.1.2.6 Odrediti prosjek ova dva zakretna momenta Ct1 i Ct2, tj. Ct.


5.2.1.2.7. Prosječni zakretni moment CT utvrđen na cesti treba ispraviti u odnosu na referentne uvjete okoline pomoću sljedeće formule:

CT ispravljen = K · CT izmjeren

u kojoj je K određen u točki 5.1.1.2.8. ovoga Dodatka.5.2.2 Na dinamometru5.2.2.1 Mjerna oprema i dopuštena pogreška Oprema mora biti jednaka onoj upotrijebljenoj pri ispiti-

vanju na cesti.5.2.2.2 Postupak ispitivanja5.2.2.2.1 Provesti radnje navedene u točkama 5.1.2.2.1. do 5.1.2.2.4.5.2.2.2.2 Provesti radnje navedene u točkama 5.2.1.2.1. do 5.2.1.2.4.5.2.2.2.3. Namjestiti kočnicu tako da se dobije ispravljeni ukupni

zakretni moment na cesti iz točke 5.2.1.2.7.5.2.2.2.4. Obaviti iste radnje predviđene u točki 5.1.2.2.7. radi po-

stizanja istog cilja.

DODATAK 4.

OVJERA INERCIJA KOJE NISU MEHANIČKE1. CILJ Metoda opisana u ovome Dodatku omogućuje provjeru da li

se simulirana ukupna inercija dinamometra provodi na zado-voljavajući način u voznim fazama radnog ciklusa. Proizvođač dinamometra treba osigurati metodu ovjere zadovoljavanja zahtjeva u skladu s točkom 3.

2. NAČELO2.1 Izradba radnih jednadžba Budući da dinamometar podliježe promjenama brzine okreta-

nja valjka (valjaka), sila na površini valjka (valjaka) može se izraziti formulom:

F = I · γ = IM · γ + F1 u kojoj je: F = sila na površini valjka (valjaka) I = ukupna inercija dinamometra (istovrijedna inercija vozila:

vidi tablicu u točki 5.1.Priloga III.) IM = inercija mehaničkih masa dinamometra γ = tangencijalno ubrzanje na površini valjka Fi = sila inercije. Napomena: U dodatku je objašnjenje te formule koje se odnosi na dina-

mometre s mehanički simuliranim inercijama. Dakle ukupna inercija izražava se ovako:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

��

� ��

�� γ��

� ��

� ��

� ��

� ��

pri čemu se: IM može izračunati ili mjeriti tradicionalnim metodama. Fi se može mjeriti na dinamometru, ali se može izračunati i

iz obodne brzine valjaka. γ se može izračunati iz obodnog ubrzanja valjaka. Ukupna inercija (I) utvrđuje se tijekom ispitivanja ubrzanja

ili usporavanja s vrijednostima višima ili jednakima onima dobivenima u radnom ciklusu.

2.2 Dopuštena pogreška u izračunu ukupne inercije Metode ispitivanja i izračuna moraju omogućiti utvrđivanje uku-

pne inercije I s relativnom pogreškom (∆I/I) manjom od 2%.3. ZAHTJEVI3.1 Masa simulirane ukupne inercije I mora ostati ista kao i teo-

retska vrijednost ekvivalentne inercije (vidi točku 5.1. Doda-tka III.) u okviru sljedećih ograničenja:

3.1.1 + 5% teoretske vrijednosti za svaku trenutačnu vrijednost3.1.2 + 2% teoretske vrijednosti za prosječnu vrijednost izračunanu

za svaki niz ciklusa.3.2 Granica navedena u točki 3.1.1. može odstupati ± 50% tije-

kom jedne sekunde kod pokretanja i, za vozila s ručnim pri-jenosom, dvije sekunde tijekom promjene brzine.

4. POSTUPAK OVJERE4.1 Ovjera se provodi tijekom svakog ispitivanja kroz ciklus utvr-

đen u točki 2.1. Priloga III.4.2 Međutim ako su ispunjeni zahtjevi iz točke 3., s trenutačnim

ubrzanjima koja su najmanje tri puta veća ili manja od vri-jednosti dobivenih u nizovima teoretskog ciklusa, opisana ovjera nije potrebna.

DODATAK 5.

OPIS OPREME ZA UZORKOVANJE EMISIJA IZ ISPUŠNOG SUSTAVA

1. UVOD1.1 Postoji više tipova uređaja za uzorkovanje koji mogu

ispuniti uvjete utvrđene u točki 4.2. Dodatka III. Uređaji opisani u točkama 3.1, 3.2. i 3.3.smatraju se

prihvatljivim ako ispunjavaju glavna mjerila povezana s načelom varijabilnog razrjeđivanja.

1.2 U svojim priopćenjima, laboratorij mora navesti sustav uzorkovanja koji se upotrebljava pri provedbi ispitiva-nja.

2. KRITERIJI KOJI SE ODNOSE NA SUSTAV S VARIJA-BILNIM RAZRJEĐIVANJEM ZA MJERENJE EMISIJA ISPUŠNIH PLINOVA

2.1 Predmet U ovome se dijelu utvrđuju radne značajke sustava

uzorkovanja ispušnih plinova namijenjena primjeni za mjerenje stvarnih masa emisija ispušnog sustava vozila u skladu s odredbama ovoga Pravilnika. Načelo uzorko-vanja varijabilnog razrjeđivanja za mjerenje mase emisija zahtijeva ispunjenje triju uvjeta:

2.1.1 ispušni plinovi vozila moraju se kontinuirano razrjeđiva-ti okolnim zrakom pod određenim uvjetima

2.1.2 ukupni obujam mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se točno izmjeriti

2.1.3 kontinuirano razmjerni uzorak razrijeđenih ispušnih plino-va i zraka za razrjeđivanje mora se skupljati za analizu.

Količina emitiranih plinovitih štetnih sastojaka utvrđuje se iz razmjernih koncentracija uzorka i ukupnog obuj-ma izmjerena tijekom ispitivanja. Koncentracije uzorka ispravljaju se kako bi se vodilo računa o sadržaju štetnih sastojaka u okolnome zraku. Osim toga, ako su vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem, odre-đuju se njihove emisije krutih čestica.

2.2 Tehnički sažetak Slika III.5.2.2. sadržava shematski dijagram sustava uzor-

kovanja.


2.2.1 Ispušni plinovi vozila moraju se razrijediti dovoljnom količinom okolnog zraka da se spriječi bilo kakva kon-denzacija vode u sustavu uzorkovanja i mjerenja.

2.2.2 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora biti konstru-iran tako da omogući mjerenje prosječnih obujamskih koncentracija CO2, CO, HC i NOx i, osim toga, u slučaju vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, emisija krutih čestica sadržanih u ispušnim plinovima koji se emitiraju tijekom ciklusa ispitivanja vozila.

2.2.3 Mješavina zraka i ispušnih plinova mora biti homogena na točki na kojoj se nalazi sonda za uzorkovanje (vidi točku 2.3.1.2).

2.2.4 Sonda mora izvući reprezentativni uzorak razrijeđenih plinova.

2.2.5 Sustav mora omogućiti mjerenje ukupnog obujma razri-jeđenih ispušnih plinova iz ispitivanog vozila.

Slika III.5.2.2.SHEMATSKI PRIKAZ SUSTAVA VARIJABILNOG RAZRJEĐIVANJA

ZA MJERENJE EMISIJA ISPUŠNIH PLINOVA

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

2.6 Sustav uzorkovanja mora biti nepropustan za plinove. Konstrukcija sustava uzorkovanja varijabilnog razrjeđi-

vanja i materijali od kojih se sastoji moraju biti takvi da ne utječu na koncentraciju štetnih sastojaka u razrije-đenim ispušnim plinovima. Ako bilo koji sastavni dio u sustavu (izmjenjivač topline, ciklonski odvajač, puhalo, itd.) promijeni koncentraciju bilo kojeg od štetnih sasto-jaka u razrijeđenim ispušnim plinovima, a greška se ne može ispraviti, tada se uzorkovanje za taj štetni sastojak mora provesti prije toga sastavnoga dijela.

2.2.7 Ako je vozilo opremljeno ispušnim sustavom koji sadrža-va više od jedne ispušne cijevi, povezne cijevi moraju se spojiti granom ugrađenom što je moguće bliže vozilu.

2.2.8 Uzorci plina moraju se skupljati u vreće uzoraka odgova-rajućega kapaciteta koje neće spriječiti protok plina tije-kom razdoblja uzorkovanja. Te vreće moraju biti izrađene od takvih materijala koji neće utjecati na koncentraciju štetnih sastojaka (vidi točku 2.3.4.4).

2.2.9 Sustav varijabilnog razrjeđivanja mora biti konstruiran tako da omogući da se ispušni plinovi uzorkuju bez znat-ne promjene povratnoga tlaka na izlazu iz ispušne cijevi (vidi točku 2.3.1.1).

2.3 Posebni zahtjevi2.3.1 Uređaj za skupljanje i razrjeđivanje ispušnih plinova2.3.1.1 Povezna cijev između ispušne cijevi vozila i komore za

miješanje mora biti što kraća, a ni u kojem slučaju ne smije:

– prozročiti da se statički tlak na ispušnoj (ispušnim) cijevi (cijevima) vozila koje se ispituje razlikuje za više od ± 0,75 kPa pri 50 km/h ili više od ± 1,25 kPa tijekom trajanja ispitivanja od statičkih tlakova zabilježenih kad ništa nije povezano na ispušne cijevi vozila. Tlak se mora mjeriti u ispušnoj cijevi ili u produžetku istoga promjera, što je moguće bliže kraju ispušne cijevi,

– promijeniti prirodu ispušnoga plina.2.3.1.2 Mora postojati komora za miješanje u kojoj se ispušni

plinovi iz vozila i zrak za razrjeđivanje miješaju tako da proizvedu homogenu mješavinu na izlazu iz komore.

Homogenost mješavine u bilo kojemu poprečnom pre-sjeku na lokaciji sonde za uzorkovanje ne smije varira-ti za više od ± 2% od prosjeka vrijednosti dobivenih u najmanje pet točaka smještenih na jednakim razmacima na promjeru struje plina. Radi minimalizacije učinaka na uvjete ispušne cijevi i radi ograničenja pada tlaka u možebitnom uređaju za klimatizaciju razrijeđene smjese, tlak u komori za miješanje ne smije se razlikovati za više od 0,25 kPa od atmosferskoga tlaka.

2.3.2 Usisni uređaj/uređaj za mjerenje obujma Taj uređaj može imati raspon fiksnih brzina tako da

osigura dovoljan protok kako bi se spriječila moguća kondenzacija vode. Rezultat se općenito dobiva održa-vanjem koncentracije CO2 u vreći za uzorke razrijeđenih ispušnih plinova ispod 3% po obujmu.

2.3.3 Mjerenje obujma2.3.3.1 Uređaj za mjerenje obujma mora zadržati svoju kalibra-

cijsku točnost unutar ± 2% u svim radnim uvjetima. Ako uređaj ne može kompenzirati varijacije u tempera-turi mješavine ispušnih plinova i razrijeđenog zraka na točki mjerenja, mora se upotrijebiti izmjenjivač topline za održavanje temperature unutar ± 6 K određene radne temperature.

Ako je potrebno, može se upotrijebiti ciklonski separator za zaštitu uređaja za mjerenje obujma.

2.3.3.2 Osjetilo temperature mora se ugraditi neposredno ispred uređaja za mjerenje obujma. To osjetilo temperature mora imati točnost i preciznost od ± 1 K i vrijeme od-


ziva od 0,1 sekunde na 62% dane varijacije temperature (vrijednost mjerena u silikonskome ulju).

2.3.3.3 Mjerenja tlaka moraju imati preciznost i točnost od ± 0,4 kPa tijekom ispitivanja.

2.3.3.4 Mjerenje razlike tlaka u odnosu na atmosferski tlak uzi-ma se ispred a, ako je potrebno, i iza uređaja za mjerenje obujma.

2.3.4 Uzorkovanje plina2.3.4.1 Razrijeđeni ispušni plinovi2.3.4.1.1 Uzorak razrijeđenih ispušnih plinova uzima se ispred

usisnog uređaja, ali iza možebitnih uređaja za kondici-oniranje.

2.3.4.1.2 Brzina protoka ne smije odstupati za više od ± 2% od prosjeka.

2.3.4.1.3 Brzina uzorkovanja ne smije pasti ispod 5 litara po mi-nuti i ne smije prijeći 0,2% brzine protoka razrijeđenih ispušnih plinova.

2.3.4.1.4 istovrijedno ograničenje vrijedi za sustave uzorkovanja konstantne mase.

2.3.4.2 Zrak za razrjeđivanje2.3.4.2.1 Uzorak zraka za razrjeđivanje uzima se pri konstantnoj

brzini protoka blizu mjesta ulaska atmosferskog zraka (nakon filtra, ako je ugrađen).

2.3.4.2.2 Zrak ne smije biti zagađen ispušnim plinovima iz podru-čja miješanja.

2.3.4.2.3 Brzina uzorkovanja zraka za razrjeđivanje mora biti usporediva s onom koja se upotrebljava u slučaju razri-jeđenih ispušnih plinova.

2.3.4.3 Postupci uzorkovanja2.3.4.3.1 Materijali upotrijebljeni za uzorkovanje moraju biti takvi

da ne mijenjaju koncentraciju štetnih sastojaka.2.3.4.3.2 Mogu se upotrijebiti filtri za izvlačenje krutih čestica iz

uzorka.2.3.4.3.3 Potrebne su pumpe za prijenos uzorka u vreću (vreće) s

uzorcima.2.3.4.3.4 Ventili za kontrolu protoka i mjerači protoka potrebni su

za dobivanje brzina protoka potrebnih za uzorkovanje.2.3.4.3.5 Spojnice nepropusne za plin koje se brzo pričvršćuju

mogu se upotrijebiti između trosmjernih ventila i vreća za uzorke, pri čemu se te spojnice automatski brtve na strani vreće. Mogu se upotrijebiti i drugi sustavi za prije-nos uzoraka do analizatora (trosmjerni zaustavni ventili, na primjer).

2.3.4.3.6 Različiti ventili korišteni za usmjeravanje uzoraka plino-va moraju biti tipa koji se brzo namješta i brzo djeluje.

2.3.4.4 Skladištenje uzorka Uzorci plinova skupljaju se u vreće uzoraka odgovaraju-

ćega kapaciteta tako da se ne smanjuje brzina uzorkova-nja. Vreće moraju biti izrađene od takvog materijala koji neće promijeniti koncentraciju sintetičkih onečišćujućih plinova za više od ± 2% nakon 20 minuta.

2.4 Dodatna jedinica za uzorkovanje za ispitivanje vozila opremljenih motorom s kompresijskim paljenjem

2.4.1. Za razliku od uzimanja uzoraka plina kod vozila opre-mljenih motorima s paljenjem na svjećicu, uzorkovanje ugljikovodika i krutih čestica obavlja se u tunelu za ra-zrjeđivanje.

2.4.2 Radi smanjenja toplinskih gubitaka u ispušnim plinovima između ispušne cijevi i ulaza u tunel za razrjeđivanje, cijev ne može biti duža od 3,6 m ili 6,1 m ako je toplinski izolira-na. Unutarnji promjer cijevi ne smije biti veći od 105 mm.

2.4.3 Zbog turbulentnih uvjeta protoka (Reynoldsov broj > 4 000) mora se primjenjivati tunel za razrjeđivanje koji se sastoji od ravne cijevi od elektrovodljiva materijala kako bi se jamči-

lo da je razrijeđeni plin homogen na točkama uzorkovanja i da se uzorci sastoje od reprezentativnih plinova i krutih čestica. Tunel za razrjeđivanje mora biti najmanje 200 mm promjera i sustav se mora uzemljiti.

2.4.4 Sustav uzorkovanja čestica sastoji se od sonde za uzorko-vanje u tunelu za razrjeđivanje i dva serijski postavljena filtra. Brzodjelujući ventili nalaze se i u gornjemu i u donjemu dijelu toka dvaju filtara u smjeru protoka.

Konfiguracija sonde za uzorkovanje mora biti onakvakakva je označena na slici III.5.2.4.4.

Slika III.5.2.4.4.IZGLED SONDE ZA UZORKOVANJE KRUTIH ČESTICA

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��


2.4.5. Sonda za uzorkovanje krutih čestica mora se urediti kako slijedi:

Mora se ugraditi u blizini srednje linije tunela, ugrubo 10 promjera tunela niz ulaz plina te imati unutarnji promjer od najmanje 12 mm.

Udaljenost od vrška za uzorkovanje do postolja filtramora biti najmanje pet promjera sonde, ali ne smije biti veća od 1 020 mm.

2.4.6 Jedinica za mjerenje protoka uzorka plina sastoji se od pumpa, regulatora protoka plina i jedinica za mjerenje protoka.

2.4.7 Sustav za uzorkovanje ugljikovodika sastoji se od grija-ne sonde za uzorkovanje, linije, filtra i pumpe. Sondaza uzorkovanje mora se ugraditi na istoj udaljenosti od otvora ispušnoga plina i sonde za uzorkovanje krutih čestica, tako da nijedna ne utječe na uzimanje uzoraka one druge. Mora imati najmanji unutarnji promjer od 4 mm.

2.4.8 Svi grijani dijelovi moraju se održavati na temperaturi od 463 K (190 °C) ± 10 K sustavom grijanja.

2.4.9 Ako nije moguće nadoknaditi varijacije u brzini proto-ka, mora postojati izmjenjivač topline i uređaj za nad-ziranje temperature kako je navedeno u točki 2.3.3.1. kako bi osigurao da je brzina protoka u sustavu bude konstantna i te da brzina uzorkovanja u skladu s tim bude razmjerna.

3. OPIS UREĐAJA

3.1 Uređaj za promjenjivo razrjeđivanje volumetrijskom pumpom (PDP-CVS) (slika III.5.3.1)

3.1.1 Volumetrijska pumpa – uređaj za uzorkovanje kon-stantnog obujma (PDP-CVS) zadovoljava zahtjeve ovog Dodatka doziranjem pri konstantnoj temperaturi i tlaku kroz pumpu. Ukupni obujam mjeri se brojenjem okretaja kalibrirane volumetrijske pumpe. Razmjerni uzorak po-stiže se uzorkovanjem, pri čemu su pumpa, mjerač pro-toka i ventil za kontrolu protoka pri konstantnoj brzini protoka.

3.1.2 Slika III.5.3.1.shematski je nacrt tog sustava uzorkovanja. Budući da različite konfiguracije mogu proizvesti točne rezultate, točna usklađenost s nacrtom nije od ključne važnosti. Mogu se upotrebljavati dodatni sastavni dije-lovi poput instrumenata, ventila, solenoida i prekidača za pružanje dodatnih podataka i usklađivanje funkcija sustava sastavnih dijelova.

3.1.3 Oprema za skupljanje sastoji se od:

3.1.3.1 filtra (D) za zrak za razrjeđivanje, koji se prema potre-bi može unaprijed grijati. Taj filtar mora se sastojati odsktivnoga drvenog ugljena postavljena između dva sloja papira te se upotrebljava za smanjenje i ustaljenje kon-centracija ugljikovodika u atmosferskim emisijama u zraku za razrjeđivanje

Slika III.5.3.1.SUSTAV UZORKOVANJA KONSTANTNOG OBUJMA

S VOLUMETRIJSKOM PUMPOM (PDP-CVS)

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

3.1.3.2 komore za miješanje (M) u kojoj se ispušni plin i zrak miješaju homogeno

3.1.3.3. izmjenjivača topline (H) dovoljnog kapaciteta kako bi se osiguralo da tijekom ispitivanja temperatura mješavi-ne zraka/ispušnoga plina mjerena na točki neposredno iznad volumetrijske pumpe bude unutar ± 6 K od predvi-đene radne temperature. Taj uređaj ne smije utjecati na koncentracije štetnih sastojaka u razrijeđenim plinovima uzetim naknadno za analizu

3.1.3.4 sustava regulacije temperature (TC), koji se upotrebljava za predgrijavanje izmjenjivača topline prije ispitivanja i za održavanje temperature tijekom ispitivanja, tako da odstupanja od predviđene radne temperature budu ogra-ničena na ± 6 K

3.1.3.5 volumetrijske pumpe (PDP pumpa), upotrijebljene za prijenos protoka konstantnog obujma mješavine zra-ka/ispušnoga plina; kapacitet protoka pumpe mora biti dovoljno velik da ukloni kondenzaciju vode u sustavu u svim radnim uvjetima koji nastanu tijekom ispitivanja; to se općenito osigurava uporabom volumetrijske pumpe s kapacitetom protoka:

3.1.3.5.1. – dvostruko većim od najvećega protoka ispušnoga plina koji se proizvodi ubrzanjima ciklusa vožnje, ili


3.1.3.5.2 – dovoljnim da osigura da je koncentracija CO2 u vre-ći uzorka razrijeđenog ispušnog plina manja od 3% po obujmu.

3.1.3.6 osjetila temperature (T1) (točnost i preciznost ± 1 K) postavljena na točku neposredno iznad volumetrijske pumpe; mora biti postavljen tako da neprekinuto prati temperaturu mješavine razrijeđenoga ispušnog plina ti-jekom ispitivanja

3.1.3.7 mjerila tlaka (G1) (točnost i preciznost ± 0,4 kPa) postav-ljena neposredno ispred mjerila obujma, a upotrebljava se za bilježenje gradijenta tlaka između mješavine plina i atmosferskog zraka

3.1.3.8 drugog mjerila tlaka (G2) (točnost i preciznost ± 0,4 kPa) postavljena tako da se može zabilježiti različit tlak izme-đu ulaza i izlaza iz pumpe

3.1.3.9 izlaza za uzorkovanje (S1 i S2) za uzimanje konstantnih uzoraka razrijeđenog zraka i mješavine razrijeđenoga ispušnog plina/zraka

3.1.3.10. filtra (F) za izvlačenje krutih čestica iz protoka plina sa-kupljenog za analizu

3.1.3.11. pumpi (P) za skupljanje konstantnog protoka zraka za razrjeđivanje kao i razrijeđene mješavine ispušnog plina i zraka tijekom ispitivanja

3.1.3.12. regulatora protoka (N) koji osiguravaju konstantan ujed-načen protok uzoraka plina uzetih tijekom ispitivanja iz sonda za uzorkovanje S1 i S2; protok uzoraka plina mora biti takav da na kraju svakog ispitivanja količina uzoraka bude dovoljna za analizu (~10 litara po minuti)

3.1.3.13. mjerača protoka (FL) za usklađivanje i praćenje konstant-nog protoka uzoraka plina tijekom ispitivanja

3.1.3.14. brzodjelujućih ventila (V) za odvraćanje konstantnog pro-toka uzoraka plina u vreće za uzorke ili vanjski odušak

3.1.3.15. spojnih elemenata nepropusnih za plin, sa sposobnošću brzoga brtvljenja (Q) između brzodjelujućih ventila i vreća za uzorke; spoj se mora automatski zatvarati na strani vreće za uzorke; kao alternativa, mogu se upotri-jebiti drugi načini prijenosa uzoraka do analizatora (tro-smjerni ventili, na primjer)

3.1.3.16. vreća (B) za skupljanje uzoraka razrijeđenoga ispušnog plina i zraka za razrjeđivanje tijekom ispitivanja; moraju biti dovoljnog kapaciteta da ne sprečavaju protok uzor-ka; materijal vreće mora biti takav da ne utječe na sama mjerenja i na kemijski sastav uzoraka zraka (napr.: la-minirani polietilenski/poliamidni filmovi ili fluoriniranipoliugljikovodici)

3.1.3.17. digitalnoga brojila (C) za bilježenje broja okretaja koje volumetrijska pumpa izvrši tijekom ispitivanja.

3.1.4. Dodatna oprema potrebna pri ispitivanju vozila s dizel-skim motorima

Za udovoljavanje zahtjeva iz točaka 4.3.1.1.i 4.3.1.2. Do-datka III. moraju se upotrebljavati dodatni sastavni dije-lovi unutar iscrtkanih crta na slici III.5.3.1.pri ispitivanju vozila s dizelskim motorima:

Fh je grijani filtar S3 je točka uzorka blizu komore za miješanje Vh je grijani višesmjerni ventil Q je brzi spojnik koji dopušta da se uzorak atmosferskog

zraka BA analizira na HFID,

HFID je grijani jonizaciski analizator u plamenu, R i I su načini integriranja i bilježenja trenutačnih kon-

centracija ugljikovodika, Lh je grijana linija uzoraka. Sve grijane sastavnicee moraju se održavati na 463 K

(190 °C) ± 10 K. Sustav uzorkovanja krutih čestica S4 sonda za uzorkovanje u tunelu za razrjeđivanje Fp jedinica filtra koja se sastoji od dva serijski postavlje-

na filtra; uređenje promjene za daljnje paralelne parovefiltara

linija uzoraka, pumpe, regulatori protoka, jedinice mjerenja protoka.3.2. Uređaj za razrjeđivanje s Venturijevom sapnicom kriti-

čnog protoka (CFV-CVS) (slika III.5.3.2)3.2.1. Primjena Venturijeve sapnice kritičnog protoka u vezi

s postupkom uzorkovanja CVS temelji se na načelima mehanike protoka za kritični protok. Promjenjiva brzina protoka mješavine razrjeđivanja i ispušnog plina održava se kao sonična brzina koja je izravno razmjerna kvadra-tnom korijenu temperature plina. Protok se kontinuirano prati, obračunava i integrira kroz ispitivanje.

Ako se upotrebljava dodatna Venturijeva sapnica za uzorkovanje kritičnoga protoka, osigurana je razmjer-nost uzetih uzoraka plina. Budući da su i tlak i tempera-tura jednaki na dva ulaza sapnice, obujam protoka pli-na odvraćenog za uzorkovanje razmjeran je ukupnome obujmu proizvedene mješavine razrijeđenoga ispušnog plina te su time zadovoljeni zahtjevi ovoga Dodatka.

3.2.2. Slika III.5.3.2. shematski je nacrt takvog sustava uzorko-vanja. Budući da različite konfiguracije mogu proizvestitočne rezultate, nije od ključne važnosti točna usklađe-nost s nacrtom. Mogu se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi poput instrumenata, ventila, solenoida i prekida-ča kao dodatni podatci i za usklađivanje funkcija sustava sastavnih dijelova.

3.2.3. Oprema za skupljanje sastoji se od:3.2.3.1. filtra (D) za zrak za razrjeđivanje, koji se može prema

potrebi unaprijed grijati: filtar se mora sastojati od aktiv-noga drvenog ugljena uglavljena između slojeva papira te se mora upotrebljavati za smanjivanje i ustaljenje ugljiko-vodične pozadinske emisije zraka za razrjeđivanje

3.2.3.2. komore za miješanje (M), u kojoj se ispušni plin i zrak miješaju homogeno

3.2.3.3. separatora ciklona (CS) za izvlačenje krutih čestica3.2.3.4. dviju sonda za uzorkovanje (S1 i S2) za uzimanje uzoraka

zraka za razrjeđivanje i mješavine ispušnoga plina/zraka3.2.3.5. Venturijeve sapnice kritičnoga protoka uzorka (SV), za

uzimanje razmjernih uzoraka razrijeđenoga ispušnog plina na sondi za uzorkovanje S2

3.2.3.6. filtra (F) za izvlačenje krutih čestica iz protoka plina uze-tog za analizu

3.2.3.7. pumpi (P) za skupljanje dijela protoka zraka i razrijeđe-noga ispušnog plina u vrećama tijekom ispitivanja

3.2.3.8. kontrolora protoka (N) za osiguranje konstantnog pro-toka uzoraka plina uzetih u tijeku ispitivanja iz sonde uzoraka S1; protok uzoraka plina mora biti takav da na


kraju ispitivanja količina uzoraka bude dovoljna za ana-lizu (10 litara po minuti)

3.2.3.9. prigušnika (PS) u liniji za uzorkovanje3.2.3.10. mjerača protoka (FL) za usklađivanje i praćenje protoka

uzoraka plina tijekom ispitivanja3.2.3.11. brzodjelujućih solenoidnih ventila (V) za odvraćanje

konstantnog protoka uzoraka plina u vreće s uzorcima ili odušak

Slika III.5.3.2.UZORAK KONSTANTNOG OBUJMA S VENTURIJEVOM CIJEVI

KRITIČNOG PROTOKA

� ��

�

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

3.2.3.12. spojnih elemenata nepropusnih za plin, sa sposobnošću brzoga brtvljenja (Q), između brzodjelujućih ventila i vreća za uzorke; spojevi se moraju automatski zatvarati na strani vreće s uzorcima; kao alternativa, mogu se upo-trebljavati drugi načini prijenosa uzoraka do analizatora (trosmjerni zaustavni jezičci, npr.)

3.2.3.13. vreća (B) za skupljanje uzoraka razrijeđenih ispušnih pli-nova i zraka za razrjeđivanje tijekom ispitivanja; moraju biti dovoljnoga kapaciteta kako ne bi sprečavali protok uzoraka; materijal vreće mora biti takav da ne utječe ni na sama mjerenja ni na kemijski sastav uzoraka plina (npr., laminirani polietilenski/poliamidni filmovi ili flu-orinirani poliugljikovodici)

3.2.3.14. mjerača pritiska (G), koji je precizan i točan unutar ± 0,4 kPa

3.2.3.15. osjetila temperature (T), koji je precizan i točan unutar ± 1 K i ima vrijeme odziva od 0,1 sekunde do 62% raspona temperatura (mjereno silikonskim uljem)

3.2.3.16. mjerne Venturijeve cijevi kritičnoga protoka (MV), za mjerenje obujma protoka razrijeđenoga ispušnog plina

3.2.3.17. uređaja za upuhivanje (BL) dovoljnoga kapaciteta za rad s potpunim obujmom razrijeđenoga ispušnog plina

3.2.3.18. kapaciteta sustava CFV-CVS koji mora biti takav da u svim radnim uvjetima koji mogu nastati tijekom ispiti-vanja ne dođe do kondenzacije vode. To se općenito osi-gurava pomoću uređaja za upuhivanje čiji je kapacitet:

3.2.3.18.1. dvostruko veći od najvećega protoka ispušnoga plina koji se proizvodi ubrzanjima ciklusa vožnje, ili

3.2.3.18.2. dovoljan da bi osigurao da koncentracija CO2 u vreći s razrijeđenim ispušnim uzorkom bude manja od 3% po obujmu.

3.2.4 Potrebna dodatna oprema pri ispitivanju vozila s dizel-skim motorima

Radi zadovoljavanja zahtjeva iz točaka 4.3.1.1. i 4.3.2. Dodatka III., moraju se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi prikazani unutar iscrtkanih linija slike III.5.3.2. pri ispitivanju vozila s Dieselovim motorima:

Fh grijani filtar je S3 je točka uzorka blizu komore za miješanje Vh je grijani višesmjerni ventil Q je brza spojnica koja omogućuje da se uzorak atmo-

sferskog zraka BA analizira na HFID HFID je grijani jonizacijski analizator u plamenu R i I su načini integracije i bilježenja trenutačnih kon-

centracija ugljikovodika, Lh je grijana linija uzoraka. Svi grijani sastavni dijelovi moraju se održavati na 463 K

(190 °C) ± 10 K. Ako nije moguća kompenzacija za promjenjivi protok,

tada je potreban izmjenjivač topline (H) i sustav nadzo-ra temperature (TC) opisan u točki 2.2.3. za osiguranje konstantnog protoka kroz Venturijevu sapnicu (MV), a time i razmjernoga protoka kroz S3.

Sustav uzorkovanja krutih čestica S4 sonda za uzorkovanje u tunelu za razrjeđivanje Fp jedinica filtra koja se sastoji od dva serijski postavljena

filtra; jedinica prekidača za daljnje paralelno postavljeneparove filtara,

linija za uzorkovanje, pumpe, regulatori protoka, jedinice za mjerenje protoka.

DODATAK 6.

METODA UMJERAVANJA OPREME1. UTVRĐIVANJE KRIVULJE UMJERAVANJE1.1 Svaki uobičajeno upotrijebljeni radni raspon umjerava se u

skladu sa zahtjevima točke 4.3.3. Priloga III. sljedećim po-stupkom:

1.2 Krivulja umjeravanja analizatora određuje se s najmanje pet umjernih točaka koje su koliko god je to moguće jednoliko raspoređene. Nazivna koncentracija plina za umjeravanje


najviše koncentracije ne smije biti manja od 80% opsega ljestvice.

1.3 Krivulja umjeravanja izračunat će se metodom najmanjih kvadrata. Ako je dobiveni stupanj polinoma veći od 3, broj umjernih točaka (zajedno s ništicom) mora biti najmanje jednak stupnju polinoma plus 2.

1.4 Krivulja umjeravanja ne smije se razlikovati za više od 2% od nazivne vrijednosti svakoga plina za umjeravanje.

1.5 Crtanje krivulje umjeravanja Iz iscrtane krivulje umjeravanja i točaka umjeravanja mogu-

će je provjeriti je li umjeravanje pravilno provedeno. Moraju se naznačiti različiti karakteristični parametri analizatora, osobito:

– raspon – osjetljivost – nultočka, – datum provedbe umjeravanja.1.6. Ako se može pokazati, na način zadovoljavajući za tehničku

službu, da alternativna tehnologija (npr. računalo, elektroni-čko upravljanje mjernim područjem itd.) može dati jednaku točnost, tada se te alternative mogu upotrebljavati.

1.7. Ovjera umjeravanja1.7.1 Svako uobičajeno upotrijebljeno radno područje mora se

provjeriti prije svake analize u skladu sa sljedećim postup-kom:

1.7.2 Umjeravanje se provjerava s pomoću nulplina i certificira-nog (etalon) plina nazivne vrijednosti unutar 80 do 95% pretpostavljene vrijednosti koja se analizira.

1.7.3 Ako se dobivena vrijednost ni u jednoj od dviju točaka ne razlikuje od teoretske vrijednosti za više od ± 5% od opsega ljestvice, parametri ugađanja mogu se mijenjati. Ako to nije slučaj, mora se odrediti nova krivulja umjeravanja u skladu s točkom 1.

1.7.4 Nakon ispitivanja nulplin i certificirani plin istog rasponase upotrebljavaju se za ponovnu provjeru. Analiza se sma-tra prihvatljivom ako je razlika između dva mjerna rezultata manja od 2%.

2. PROVJERA FID-a, ODZIV NA UGLJIKOVODIKE2.1 Optimalizacija odziva detektora FID se mora namjestiti u skladu s tehničkim uputama pro-

izvođača. Za optimalizaciju odziva u najuobičajenijemu ra-dnom području treba upotrebljavati propan u zraku.

2.2 Umjeravanje HC analizatora Analizator treba umjeriti s pomoću propana u zraku i pro-

čišćenoga sintetičkog zraka. Vidi točku 4.5.2. Dodatka III. (plinovi za umjeravanje i certifikacirani plinovi).

Utvrditi krivulju umjeravanja u skladu s opisom u točkama od 1.1.do 1.5. ovog Dodatka.

2.3 Faktori odziva različitih ugljikovodika i preporučene granice Faktor odziva (Rf) određene vrste ugljikovodika omjer je

očitanja FID C1 i koncentracije plina u cilindra, izražene u ppm C1.

Koncentracija ispitnog plina mora biti na takvoj razini da daje odziv od približno 80% od punog otklona ljestvice za radni raspon. Koncentracija mora biti poznata s točnošću

od ± 2% u odnosu na normu izraženu u obujmu. Osim toga cilindar s plinom mora se pretkondicionirati na temperatu-ri između 293 K i 303 K (20 °C i 30 °C) u trajanju od 24 sata.

Faktori odziva utvrđuju se pri uvođenju analizatora u rad i nakon toga u glavnim servisnim razmacima. Ispitni plino-vi koje treba upotrebljavati i preporučena područja faktora odziva jesu:

– metan i pročišćeni zrak 1,00 < Rf < 1,15 ili 1,00 < Rf < 1,05 za na PP kao gorivo – propilen i pročišćeni zrak 0,90 < Rf < 1,00 – toluen i pročišćeni zrak 0,90 < Rf < 1,00. Te vrijednosti odnose se na faktor odziva (Rf) jednak 1,00

za propan i pročišćeni zrak.2.4 Provjera uzajamnog utjecaja kisika i preporučene granice Faktor odziva treba odrediti u skladu s opisanim u točki 2.3.

Ispitni plin koji se upotrebljava i preporučeno područje faktora odziva jesu: – propan i dušik 0,95 < Rf < 1,053. ISPITIVANJE UČINKOVITOSTI NOX PRETVARAČA Učinkovitost pretvarača upotrijebljena za pretvaranje NO2 u

NO ispituje se kako slijedi: s pomoću postavke ispitivanja pri-kazane na slici III.6.3. i postupka opisana u nastavku, učinko-vitost pretvarača može se ispitati s pomoću ozonatora.

3.1 Umjeriti CLA u najuobičajeniji radni raspon u skladu sa spe-cifikacijama proizvođača s pomoću nulplina i certificiranogaplina (sadržaj NO u kojemu mora iznositi oko 80% radnog raspona, a koncentracija NO2 u mješavini plinova manje od 5% koncentracije NO). Analizator NOx mora biti u modulu NO tako da certificirani plin ne prolazi kroz pretvarač. Treba zabilježiti pokazanu koncentraciju.

3.2 S pomoću T nastavka kontinuirano se u protok plina dodaje kisik ili sintetički zrak dok prikazana koncentracija ne bude oko 10% manja od pokazane koncentracije pri umjeravanju navedene u točki 3.1. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (C). Ozonator ostaje isključen tijekom toga procesa.

3.3 Ozonator se tada uključi tako da proizvede dovoljno ozona kako bi se koncentracija NO smanjila na 20% (najmanja vrijednost 10%) koncentracije pri umjeravanju navedene u točki 3.1. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (d).

3.4 Analizator NOx zatim se prebacuje na modul NOx, što znači da mješavina plinova (koja se sastoji od NO, NO2, O2 i N2) sada prolazi kroz pretvarač. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (a).

3.5 Ozonator se tada isključi. Mješavina plinova opisana u točki 3.2. prolazi kroz pretvarač u detektor. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (b).

3.6 Kad je ozonator isključen, protok kisika ili sintetičkog zraka također se isključuje. Očitanje NOx na analizatoru ne smije tada biti veće od 5% iznad brojke naveden u točki 3.1.

3.7 Učinkovitost pretvarača NOx izračunava se na sljedeći na-čin:

Učinkovitost (%) =


Slika III.6.4.2.3.1POSTAVA ZA UMJERAVANJE SUSTAVA PDP – CVS

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

3.8 Učinkovitost pretvarača ne smije biti manja od 95%.3.9. Učinkovitost pretvarača mora se ispitivati najmanje jednom

tjedno.4. UMJERAVANJE CVS SUSTAVA4.1 CVS sustav mora se umjeriti s pomoću točnog uređaja za

mjerenje protoka i regulatora protoka. Protok kroz sustav mjeri se na različitim očitanjima tlaka te se mjere kontrolni parametri sustava i povezuju s protokom.

4.1.1 Mogu se upotrijebiti različiti tipovi uređaja za mjerenje pro-toka, npr. umjerena Venturijeva cijev, umjereno laminarni uređaja za mjerenje protoka, umjereni turbinski uređaj za mjerenje protoka, pod uvjetom da se radi o dinamičkim su-stavima mjerenja i da mogu ispuniti zahtjeve točaka 4.2.2. i 4.2.3. iz Priloga III.

4.1.2 U sljedećim točkama navode se pojedinosti o metodama umjeravanja PDP i CFV jedinica s pomoću laminarnog ure-đaja za mjerenje protoka, koji daje traženu točnost, zajedno sa statističkom provjerom valjanosti umjeravanja.

4.2 Umjeravanje volumetrijske pumpe (PDP)4.2.1 U sljedećemu postupku umjeravanja daje se opći prikaz

opreme, postavka ispitivanja i različiti parametri koji se mjere za utvrđivanje brzine protoka CVS pumpe. Svi para-metri povezani s pumpom mjere se istodobno s povezanim parametrima koji se odnose na mjerilo protoka koje je se-rijski spojeno s pumpom. Izračunati protok (u m3/min na ulazu u pumpu, pri apsolutnome tlaku i temperaturi) može se zatim iscrtati u ovisnosti o korelacijskoj funkciji čija se vrijednost dobije posebnom kombinacijom parametara pumpe. Zatim se određuje linearna jednadžba veze protoka pumpe i korelacijske funkcije. U slučaju da CVS ima pogon s više različitih brzina, umjeravanje se mora provesti za svako upotrijebljeno područje.

4.2.2 Taj postupak umjeravanja temelji se na mjerenju apsolutnih vrijednosti pumpe i parametara uređaja za mjerenje protoka koji se odnose na protok na svakoj točki. Tri uvjeta se mo-

raju održavati kako bi se osigurala točnost i integritet kri-vulje umjeravanja.

4.2.2.1 Tlakovi pumpe moraju se mjeriti na priključcima pumpe umjesto na vanjskim cijevima na ulazu i izlazu iz pum-pe. Priključci za tlak koji su postavljeni na gornji i donji središnji dio naglavne ploče pogona pumpe izloženi su stvarnim tlakovima u kućištu pumpe i stoga odražavaju promjene apsolutnih tlakova.

4.2.2.2 Tijekom umjeravanja temperatura se mora održavati ustalje-nom. Laminarno mjerilo protoka osjetljivo je na promjene temperature na ulazu koje uzrokuju rasipanje izmjerenih vrijednosti. Postupne promjene od ± 1 K u temperaturi pri-hvatljive su dokle god nastupaju kroz razdoblje od nekoliko minuta.

4.2.2.3 Na spojevima između uređaja za mjerenje protoka i CVS pumpe ne smije dolaziti do curenja.

4.2.3 Tijekom ispitivanja emisije ispušnih plinova mjerenje tih istih parametara pumpe omogućuje korisniku izračun br-zine protoka iz jednadžbe za umjeravanje.

4.2.3.1. Slika III.6.4.2.3.1. ovog Priloga pokazuje jedno od mogućih postava ispitivanja. Dopuštene su promjene, pod uvjetom da ih odobri tijelo koje dodjeljuje homologaciju kao one koje daju usporedivu točnost. Ako se upotrebljava postava prika-zana na slici III.5.3.2. iz Dodatka 5., unutar danih granica preciznosti moraju se naći sljedeći podatci:

barometarski tlak (ispravljen) (BP) ± 0,03 kPa okolna temperatura (T) ± 0,2 K temperatura zraka pri LFE (ETI) ± 0,15 K podtlak od LFE (EPI) ± 0,01 kPa pad tlaka preko LFE matrice (EPD) ± 0,0015 kPa temperatura zraka na ulazu u CVS pumpu (PTI) ± 0,2 K temperatura zraka na izlazu iz CVS pimpee (PTO) ± 0,2 K podtlak na ulazu u CVS pumpu (PPI) ± 0,22 kPa vršna vrijednost tlaka na izlazu iz CVS pumpe (PPO) ± 0,22 kPa okretaji pumpe tijekom razdoblja ispitivanja (n) ± 1 okretaj proteklo vrijeme za razdoblje (najmanje 250 s) (t) ± 0,1 s.4.2.3.2 Nakon što se sustav poveže u skladu s prikazanim na slici

III.6.4.2.3.1, postaviti regulator protoka u potpuno otvoreni položaj i pokrenuti CVS pumpu da radi 20 minuta prije po-četka umjeravanja.

4.2.3.3 Djelomično zatvoriti regulator protoka tako se postigne po-većanje podtlaka na ulazu u pumpu (približno 1 kPa), što će omogućiti da se dobije najmanje šest mjernih točaka za cjelovito umjeravanje. Pustiti da se sustav ustali tijekom tri minute i ponoviti mjerenja.


Slika III.6.4.2.3.1POSTAVA ZA UMJERAVANJE SUSTAVA PDP – CVS

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

4.2.4 Analiza podataka4.2.4.1 Protok zraka (Qs) na svakoj ispitnoj točki izračunava se u

normiranim m3/min iz podataka uređaja za mjerenje proto-ka s pomoću metode koju propisuje proizvođač.

4.2.4.2. Protoka zraka zatim se pretvara u protok pumpe (Vo) u m3/okretaj pri apsolutnoj temperaturi i tlaku na ulazu u pumpu.

� ��

��

��

⋅⋅=��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

�∆

= � �

��

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu je: Vo = brzina protoka pumpe na Tp i Pp izražena u m3/okretaj Qs = protok zraka na 101,33 kPa i 273,2 K izražen u m3/min T = temperatura na ulazu u pumpu (K) Pp = apsolutni tlak na ulazu u pumpu n = brzina vrtnje pumpe u okretajima po minuti. Da bi se u obzir uzeo uzajamni utjecaj brzine promjene tlaka

na pumpi i stupanj gubitka pumpe, izračunava se korelacij-ska funkcija (Xo) između brzine vrtnje pumpe (n), razlike tlakova na ulazu i izlazu iz pumpe i apsolutnog tlaka na izlazu iz pumpe, kako slijedi:

� ��

��

��

⋅⋅=��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

�∆

= � �

��

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu je: Xo = korelacijska funkcija ∆ Pp = razlika tlaka između ulaza i izlaza iz pumpe (kPa) Pe = apsolutni pritisak na izlazu (PPO + PB) (kPa). Za dobivanje umjerne jednadžbe upotrijebit će se linearna

aproksimacija metodom najmanjih kvadrata na sljedeći način:

Vo = Do – M (Xo) n = A – B (∆ Pp) Do, M, A i B konstante su odsječka (D0) i nagiba (m) koje

opisuju regresijski pravac.4.2.4.3. CVS sustav koji ima višestruke brzine mora se umjeriti na

svakoj upotrijebljenoj brzini. Krivulje umjeravanje dobive-ne za raspone moraju biti približno usporedne, a vrijednosti

odsječka (Do) moraju se povećavati sa smanjivanjem pro-toka pumpe.

Ako je umjeravanje pažljivo provedeno, izračunate vrije-dnosti iz jednadžbe bit će u rasponu ± 0,5% od mjerene vrijednosti Vo. Vrijednosti M bit će različite od jedne pumpe do druge. Umjeravanje se provodi pri pokretanju pumpe i nakon većeg servisa.

4.3 Umjeravanje Venturijeve cijevi s kritičnim protoka (CFV)4.3.1. Umjeravanje CFV-a temelji se na jednadžbi kritičnoga pro-

toka kroz Venturijevu cijev s kritičnim protokom:

� ��

��

��

��

��

�⋅= �

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu je: Qs = protok, Kv = koeficijent umjeravanja P = apsolutni tlak (kPa) T = apsolutna temperatura (K). Protok plina funkcija je tlaka i temperature ulaza. Niže opisanim postupkom umjeravanja utvrđuje se vrije-

dnost koeficijenta umjeravanja pri mjerenim vrijednostimatlaka, temperature i protoka zraka.

4.3.2 Postupak koji preporučuje proizvođač mora se slijediti za umjeravanje elektroničkih dijelova CFV-a.

4.3.3. Potrebna su mjerenja za umjeravanje Venturijeve cijevi s kritičnim protokm te se sljedeći podatci moraju naći unutar granica dane preciznosti:

barometarski tlak (ispravljen) (PB) + 0,03 kPa, LFE temperatura zraka, mjerilo protoka (ETI) + 0,15 K, podtlak ispred LFE (EPI) + 0,01 kPa, pad tlaka kroz (EDP) LFE matricu + 0,0015 kPa, protok zraka (Qs) + 0,5%, podtlak na ulazu u CFV (PPI) + 0,02 kPa, temperatura na ulazu u Venturijevu cijev (Tv) + 0,2 K.4.3.4. Oprema se mora postaviti u skladu s prikazanim na slici

III.6.4.3.4.i provjeriti nepropusnost. Svako propuštanje između uređaja za mjerenje protoka i Venturijeve cijevi s kri-tičnim protokom ozbiljno utječe na točnost umjeravanja.

Slika 6.4.3.4POSTAVA ZA UMJERAVANJE SUSTAVA CFV – CVS

� ��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

⋅= �

��

��

��

��

��

��

��

��


4.3.5 Regulator protoka mora se postaviti na otvoreni položaj, uključiti ventilator i pustiti da se sustav ustali. Podatci iz svih instrumenata moraju se zabilježiti.

4.3.6 Regulator protoka mora se mijenjati i mora se provesti naj-manje osam očitanja u području kritičnoga protoka Ventu-rijeve cijevi.

4.3.7. Podatci zabilježeni tijekom umjeravanja moraju se upotre-bljavati u sljedećim izračunima. Brzina protoka zraka (Qs) na svakoj točki ispitivanja izračunava se iz podataka uređaja za mjerenje protoka s pomoću metode koju propisuje proi-zvođač.

Izračunati vrijednosti koeficijenta umjeravanja za svaku toč-ku ispitivanja:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

⋅= �

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu je: Qs = protok u m/min na 273,2 K i 101,33 kPa Tv = temperatura na ulazu u Venturijevu cijev (K) Pv = apsolutni tlak na ulazu u Venturijevu cijev (Pa). Iscrtati Kv kao funkciju tlaka na ulazu u Venturijevu cijev.

Zbog kritičnog protoka Kv će imati razmjerno konstan-tnu vrijednost. Kako tlak pada (vakuum raste), strujanje u Venturijevoj cijevi prestaje biti zagušeno te se Kv smanjuje. Promjene vrijednosti rezultata Kv nisu dopuštene.

U najmanje osam točaka u područja kritičnog protoka, izračunati srednju vrijednost Kv i standardno odstupanje.

Ako standardno odstupanje prelazi 0,3% srednje vrijednosti Kv, to se mora ispraviti.

DODATAK 7.

PROVJERA CJELOKUPNOG SUSTAVA1. Da bi bio u skladu sa zahtjevima točke 4.7. Priloga III., mora

se utvrditi potpuna točnost sustava uzorkovanja CVS i anali-tičkog sustava uvođenjem poznate mase plinovitoga štetnog sastojka u sustav dok radi kao da se radi o uobičajenome ispitivanju, a zatim analiziranjem i izračunom mase štetnih sastojaka u skladu s formulama u Dodatku 8. ovoga Priloga osim što se gustoća propana uzima kao 1,967 grama po litri u standardnim uvjetima. Sljedeće dvije tehnike pouzdano daju dovoljnu točnost.

2. Mjerenje konstantnog protoka čistoga plina (CO ili C3H8) s pomoću uređaja za s otvorom kritičnoga protoka

2.1. Poznata količina čistoga plina (CO ili C3H8) unosi se u CVS sustav kroz umjereni otvor kritičnoga protoka. Ako je tlak na ulazu dovoljno visok, brzina protoka (q), koja se namje-šta s pomoću otvora kritičnoga protoka, neovisna je o tlaku na izlazu iz otvora (kritični protok). Ako nastupe odstupanja veća od 5%, mora se pronaći i utvrditi uzrok neispravnosti. CVS sustav radi kao u ispitivanju emisije ispušnih plinova otprilike 5 do 10 minuta. Plin skupljen u vreću za uzorkova-nje analizira se uobičajenom opremom, a rezultati se uspo-ređuju s koncentracijom uzoraka plina koja je bila unaprijed poznata.

3. Mjerenje ograničene količine čistoga plina (CO ili C3H8) s pomoću gravimetrijske tehnike.

3.1. Može se upotrebiti sljedeći gravimetrijski postupak za pro-vjeru CVS sustava. Masa malog cilindra ispunjena ugljiko-vim monoksidom ili propanom utvrđuje se s preciznošću od ± 0,01 grama. Za 5 do10 minuta CVS sustav radi kao u uobičajenome ispitivanju ispušnih emisija, dok se CO ili pro-pan ubrizgavaju u sustav. Količina sadržanoga čistog plina utvrđuje se diferencijalnim vaganjem. Plin koji se akumulira u vreću zatim se analizira s pomoću opreme koja se uobi-čajeno upotrebljava za analizu ispušnih plinova. Rezultati se zatim uspoređuju s brojkama koncentracije koje su pretho-dno izračunane.

DODATAK 8.

IZRAČUNAVANJE EMISIJE ŠTETNIH SASTOJAKA

1. OPĆENITO1.2 Emisije plinovitih štetnih sastojaka izračunavaju se s pomo-

ću sljedeće jednadžbe:

� ��

��

��

��

��

�

��

�

��−⋅⋅⋅⋅= � ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

(1)

u kojoj je: Mi = masa emisije štetnih sastojaka i u gramima po kilome-

tru Vmix = obujam razrijeđenoga ispušnog plina izražen u litra-

ma po ispitivanju i ispravljen na normirane uvjete (273,2 K i 101,33 kPa)

Qi = gustoća i-tog štetnog sastojka u gramima po litri pri uobičajenoj temperaturi i tlaku (273,2 K i 101,33 kPa),

kH = faktor ispravka vlažnosti upotrijebljen za izračunavanje masa emisija oksida dušika (nema ispravka vlažnosti za HC i CO)

Ci = koncentracija i-tog štetnog sastojka u razrijeđenome ispušnom plinu izražena u ppm i ispravljena za količinu i-tog štetnog sastojka sadržanoga u zraku za razrjeđivanje,

D = stvarna udaljenost koja odgovara radnome ciklusu u km.

1.2 Određivanje obujma1.2.1 Izračunavanje obujma kad se upotrebljava uređaj promjenji-

vog razrjeđivanja s regulacijom konstantnog s protoka po-moću otvora ili Venturijeve cijevi. Kontinuirano se bilježe parametri koji pokazuju volumetrijski protok te se izraču-nava ukupni obujam tijekom trajanja ispitivanja.

1.2.2 Izračunavanje obujma kad se upotrebljava volumetrijska pumpa. Obujam razrijeđenoga ispušnog plina u sustavima koji sadržavaju volumetrijsku pumpu izračunava se s pomo-ću sljedeće formule:

V = Vo • N pri čemu je: V = obujam razrijeđenoga ispušnog plina izražen u litrama

po ispitivanju (prije ispravka) Vo = obujam plina dobivena volumetrijskom pumpom u

uvjetima ispitivanja u litrama po okretaju N = broj okretaja po ispitivanju.


1.2.3 Ispravak obujma razrijeđenoga ispušnog plina na normirane uvjete. Obujam razrijeđenoga ispušnog plina ispravlja se s pomoću sljedeće formule:

� ��

��

��

�

��

��

−⋅⋅= � � � � ��

��

��

�−⋅== ��

��

��

��

��

��

��

� � � � � −−=��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

(2) u kojoj:

� ��

��

��

�

��

��

−⋅⋅= � � � � ��

��

��

�−⋅== ��

��

��

��

��

��

��

� � � � � −−=��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

(3) pri čemu je: PB = barometarski tlak u ispitnoj prostoriji u kPa P1 = vakuum na ulazu u volumetrijsku pumpu u kPa u

odnosu na atmosferski barometarski tlak Tp = prosječna temperatura razrijeđenoga ispušnog plina

koji ulazi u volumetrijsku pumpu tijekom ispitivanja (K).1.3 Izračunavanje ispravljene koncentracije štetnih sastojaka u

vreći s uzorcima

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

�

��

��

��

�

��

��

��

(4) pri čemu je: Ci = koncentracija i-tog štetnog sastojka u razrijeđenome

ispušnom plinu, izražena u ppm i ispravljena za količinu i sadržanu u zraku za razrjeđivanje

Ce = mjerena koncentracija štetnog sastojka i u razrijeđeno-me ispušnom plinu, izražena u ppm

Cd = mjerena koncentracija štetnog sastojka i u zraku upo-trijebljenom za razrjeđivanje, izražena u ppm

DF = faktor razrjeđivanja. Faktor razrjeđivanja izračunava se na sljedeći način:

� ��

��

��

�

��

��

−⋅⋅= � � � � ��

��

��

�−⋅== ��

��

��

��

��

��

��

� � � � � −−=��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

� ��

��

��

�

��

��

−⋅⋅= � � � � ��

��

��

�−⋅== ��

��

��

��

��

��

��

� � � � � −−=��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

��

�

−++=

��

�� u ovoj je jednadžbi: Cco2 = koncentracija CO2 u razrijeđenome ispušnom plinu

sadržanom u vreći za uzorke, izražena u% obujma CHC = koncentracija HC u razrijeđenome ispušnom plinu

sadržanome u vreći za uzorke, izražena u ppm ekvivalenta ugljika

CCO = koncentracija CO u razrijeđenome ispušnom plinu sadržanome u vreći za uzorke, izražena u ppm.

1.4. Određivanje faktora ispravka vlažnosti NO Radi ispravljanja utjecaja vlažnosti na rezultate dušikovih

oksida, primjenjuju se sljedeći izračuni:

� ��

��

��

��

��

��

� � � � ��

�−−

=�

��

��

� � � � � ��

−⋅⋅−⋅⋅=

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

�

(6)

u kojem:

� ��

��

��

��

��

��

� � � � ��

�−−

=�

��

��

� � � � � ��

−⋅⋅−⋅⋅=

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

�

pri čemu je: H = apsolutna vlažnost izražena u gramima vode po kilo-

gramu suhog zraka Ra = relativna vlažnost atmosferskog zraka izražena kao po-

stotak Pd = tlak zasićene pare pri okolnoj temperaturi izražen u kPa PB = atmosferski tlak u prostoriji, izražen u kPa.1.5. Primjer1.5.1. Podatci1.5.1.1. Atmosferski uvjeti: atmosferska temperatura: 23 °C = 296,2 K, barometarski tlak: PB = 101,33 kPa, relativna vlažnost: Ra = 60%, tlak zasićene pare: Pd = 3,20 kPa za H2O na 23 °C.1.5.1.2. Obujam mjeren i sveden na normirane uvjete (vidi točki 1.) V = 51,961 m3

1.5.1.3 Očitanja analizatora:Razrijeđeni ispušni plin Zrak za razrjeđivanje

HC (1)CONOx

CO2

92 ppm470 ppm70 ppm1,6% vol

3,0 ppm0 ppm0 ppm

0,03% vol(1) u ppm ekvivalenta ugljika

1.5.2 Izračunavanje1.5.2.1. Faktor ispravka vlažnosti (KH) (vidi formulu (6))

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

−⋅⋅−⋅⋅=

��

��

��

�

��

⋅−⋅⋅=� �

��

��

−⋅−=

��

�

��

−⋅−=��

��

��

��

�

−++ ��

��

−++�

��

��

�� −��

�� −��

��

1.5.2.2. Faktor razrjeđenja (DF) (vidi formulu (5))

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

−⋅⋅−⋅⋅=

��

��

��

�

��

⋅−⋅⋅=� �

��

��

−⋅−=

��

�

��

−⋅−=��

��

��

��

�

−++ ��

��

−++�

��

��

�� −��

�� −��

��


1.5.2.3. Izračunavanje ispravljene koncentracije štetnog sastojka u vreći za uzorke:

HC, masa emisija (vidi formule (4) i (1))

� ��

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

��

��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

� ��

��

��

��

2. POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA VOZILA OPRE-MLJENA MOTORIMA S KOMPRESIJSKIM PALJENJEM

2.1 Mjerenje HC za motore s kompresijskim paljenjem Prosječna koncentracija HC koja se upotrebljava u utvrđiva-

nju mase emisija HC iz motora s kompresijskim paljenjem izračunava se uz pomoć sljedeće formule:

� ��

��

�

�

��

��

�

��

� �

��

��

��

� ��

�

�

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu je:

� ��

��

�

�

��

��

�

��

� �

��

��

��

� ��

�

�

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

= integral bilježenja grijanog FID tijekom ispi-tivanja (t2-t1)

Ce = koncentracija HC mjerena u razrijeđenome ispušnom plinu u ppm za Ci

Ci se zamjenjuje izravno za CHC u svim odgovarajućim je-dnadžbama.

2.2. Određivanje krutih čestica Emisija krutih čestica Mp (g/km) obračunava se s pomoću

sljedeće jednadžbe:

� ��

��

�

�

��

��

�

��

� �

��

��

��

� ��

�

�

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

Mp = pri čemu se ispušni plinovi ispuštaju izvan tunela

� ��

��

�

�

��

��

�

��

� �

��

��

��

� ��

�

�

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

pri čemu se ispušni plinovi vraćaju u tunel pri čemu je: Vmix: obujam razrijeđenih ispušnih plinova (vidi točku 1.1)

u normiranim uvjetima Vep: obujam ispušnoga plina koji protječe kroz filtar krutih

čestica u normiranim uvjetima Pe: masa krutih čestica koje skupljaju filtri d: stvarna udaljenost koja odgovara radnome ciklusu u km Mp: emisija krutih čestica u g/km.

PRILOG IV.

ISPITIVANJE TIPA II.(Ispitivanje emisije ugljikovog monoksida u praznome hodu)

1. UVOD U ovome se Prilogu opisuje postupak ispitivanja tipa II.

određen u točki 5.3.2. Priloga I.2. UVJETI MJERENJA2.1 Gorivo mora biti referentno gorivo za koje su specifikacije

navedene u Prilogu VIII.2.2 Tijekom ispitivanja okolna temperatura mora biti između

293 i 303 K (20 i 30 °C). Motor treba zagrijati dok se sve temperature rashladnih

sredstava i sredstava za podmazivanjete tlak sredstava za podmazivanje ne ustale.

2.2.1. Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PP ispituju se s referentnim gorivom (gorivima) koje (koja) se upotrebljava (upotrebljavaju) za ispitivanje tipa I.

2.3 U slučaju vozila s ručnim ili poluautomatskim mjenja-čima, ispitivanje se mora provesti s ručicom mjenjača u »neutralnome« položaju i s uključenom spojkom.


2.4 U slučaju vozila s automatskim mjenjačima, ispitivanje se provodi dok je birač stupnjeva prijenosa u »neutralnome« ili »parkirnome« položaju.

2.5 Naprave za namještanje brzine praznog hoda2.5.1 Definicija Za potrebe ovoga Pravilnika »naprave za namještanje brzi-

ne vrtnje praznog hoda« označavaju dijelove za promjenu uvjeta praznog hoda motora kojima mehaničar može lako rukovati isključivo s pomoću alata opisanih u točki 2.5.1.1. Osobito se napravama za namještanje ne smatraju uređaji za umjeravanje protoka goriva i zraka ako njihovo namje-štanje zahtijeva uklanjanje zapreka, što obično ne može obavitinitko drugi osim stručnog mehaničara.

2.5.1.1 Alati koji se mogu upotrebljavati za rukovanje napravama za namještanje brzine praznog hoda: odvijači (obični ili križni), ključevi (prstenasti, viljuškast ili nastavljivi), kli-ješta, imbusi.

2.5.2 Određivanje mjernih točaka2.5.2.1. Prvo se provodi mjerenje pri namještanju u skladu s uvje-

tima koje je odredio proizvođač.2.5.2.2 Za svaku napravu za namještanje s kontinuiranom promje-

nom određuje se dovoljan broj karakterističnih položaja.2.5.2.3 Mjerenje sadržaja ugljikovog monoksida ispušnih plino-

va mora se provesti za sve moguće položaje naprava za namještanje, ali za naprave s kontinuiranom promjenom prihvaćaju se samo položaji određeni u točki 2.5.2.2.

2.5.2.4 Ispitivanje tipa II. smatra se zadovoljavajućim ako je ispu-njen najmanje jedan od sljedeća dva uvjeta:

2.5.2.4.1. nijedna od vrijednosti mjerenih u skladu s točkom 2.5.2.3. ne premašuje granične vrijednosti

2.5.2.4.2. najveći sadržaj dobiven kontinuiranom promjenom jedne od naprava za namještanje dok druge naprave ostaju ne-promijenjene ne prelazi graničnu vrijednost, a taj je uvjet ispunjen za razne kombinacije naprava za namještanje osim one koja je kontinuirano mijenjana.

2.5.2.5 Mogući su položaji naprava za namještanje ograničeni:2.5.2.5.1. s jedne strane, većom od sljedeće dvije vrijednosti: naj-

manja brzina vrtnje praznog hoda koju motor može po-stići; brzina vrtnje koju preporučuje proizvođač minus 100 okretaja u minuti

2.5.2.5.2. s druge strane, najmanjom od sljedeće tri vrijednosti: naj-viša brzina vrtnje koju motor može postići aktiviranjem naprava za namještanje brzine vrtnje praznog hoda; brzi-na vrtnje koju preporučuje proizvođač plus 250 okretaja u minuti; brzina vrtnje za uključivanje automatskih spojka.

2.5.2.6. Osim toga, vrijednosti koje nisu kompatibilne s ispravnim radom motora ne smiju se prihvćati kao vrijednosti mje-renja. Osobito ako je motor opremljen s više rasplinjača, svi rasplinjači moraju imati ista namještanja.

3. UZORKOVANJE PLINOVA3.1. Sonda za uzorkovanje postavlja se u cijev koja povezuje

ispuh s vrećom za uzorke i što je moguće bliže ispuhu.3.2. Koncentracija u CO (CCO) i CO2 (Cco2) utvrđuje se iz oči-

tanja ili zapisa mjernog instrumenta, s pomoću odgovara-jućih krivulja umjeravanja.

3.3. Ispravljena je koncentracija za ugljikov monoksid kod če-tverotaktnih motora ova:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

�� +

�

Koncentracija u CCO (vidi točku 3.2.) mjerena u skladu s formulama sadržanim u točki 3.3.ne mora se ispravljati ako je zbroj mjerenih koncentracija (CCO+CCO2) najmanje 15 za četverotaktne motore.

PRILOG V.

ISPITIVANJE TIPA III.(Provjera emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila)

1. UVOD U ovome se Dodatku opisuje postupak za ispitivanje tipa III.

određenog u točki 5.3.3. Priloga I.2. OPĆE ODREDBE2.1. Ispitivanje III. provodi se na vozilu s motorom s vanjskim izvo-

rom paljenja koji je podvrgnut ispitivanju tipa I. i tipa III.2.2. Ispitivani motori moraju sadržavati nepropusne motore dru-

kčije od onih koji su konstruirani tako da i najmanje propušta-nje može prouzročiti neprihvatljive greške u radu (poput tzv. »flat twin« motora).

3. UVJETI ISPITIVANJA3.1. Prazni hod mora se regulirati u skladu s preporukama proi-

zvođača.3.2. Mjerenja se provode u sljedeća tri niza uvjeta rada motora:

Uvjet br. Brzina vozila (km/h)12

3

Prazni hod50 ± 2 (u trećemu stupnju prijenosa ili u položaju »vožnja«)50 ± 2 (u trećem stupnju prijenosa ili u položaju »vožnja«)

Uvjet br. Snaga koju apsorbira kočnica12

3

NištaOna koja odgovara vrijednostima za ispiti-vanja tipa I. pri 50 km/hOna za uvjete br. 2, pomnoženo faktorom 1,7

4. METODA ISPITIVANJA4.1. Za uvjete rada navedene u točki 3.2. mora se provjeriti pou-

zdano funkcioniranje sustava za odvod plinova iz kućišta ko-ljenastog vratila.

5. METODA OVJERAVANJA SUSTAVA ZA ODVOD PLINOVA IZ KUĆIŠTA KOLJENASTOG VRATILA

(vidi također sliku V.5.)5.1. Otvori motora moraju se ostaviti u zatečenome stanju.5.2. Tlak u kućištu koljenastog vratila mjeri se na prikladnome

mjestu. Mjeri se na otvoru za šipku za provjeru razine ulja s pomoću manometra s nagnutom cijevi.

5.3. Smatra se da vozilo zadovoljava ako u svakome uvjetu mje-renja određena u točki 3.2. tlak mjeren u kućištu koljenastog vratila ne prelazi atmosferski tlak u trenutku mjerenja.

5.4. Za ispitivanje gore opisanom metodom tlak u usisnoj grani mjeri se s točnošću ± 1 kPa.

5.5. Brzina vozila koju pokazuje dinamometar mjeri se s točnošću ± 2 km/h.

5.6. Tlak mjeren u kućištu koljenastog vratila mjeri se s točnošću ± 0,01 kPa.

5.7. Ako u jednome od uvjeta mjerenja određenih u točki 3.2. tlak mjeren u kućištu koljenastog vratila prelazi atmosferski tlak,


provodi se dodatno ispitivanje određeno u članku 6. ako to zatraži proizvođač.

6. DODATNA METODA ISPITIVANJA6.1. Otvori motora moraju se ostaviti u zatečenome stanju.6.2. Na otvor mjerača razine ulja u motoru priključuje se meka

vreća nepropusna za plinove iz kućišta koljenastog vratila s ka-pacitetom od približno pet litara. Vreća mora biti prazna prije svakog mjerenja.

6.3. Vreća se mora zatvoriti prije svakog mjerenja. Mora se otvoriti prema kućištu koljenastog vratila na pet minuta za svaki uvjet mjerenja propisan u točki 3.2.

6.4. Smatra se da vozilo zadovoljava uvjete ako ne dođe do vidljiva napuhivanja vreće ni u kojemu uvjetu mjerenja određenu u točki 3.2.

6.5 Napomena6.5.1. Ako je konstrukcijsko rješenje motora tako da se ispitivanje

ne može provesti pomoću metoda opisanih u točki 6., mjere-nja se moraju provesti tom metodom preinačenom na sljedeći način:

6.5.2. prije ispitivanja, svi otvori osim onoga potrebnog za povrat plinova zatvaraju se

6.5.3. vreća se postavlja na odgovarajući priključak koji ne stvara dodatni gubitak tlaka i ugrađen je na povratni vod uređaja izravno na otvoru za odvod plinova iz motora.

Slika V.ISPITIVANJE TIPA V.

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

PRILOG VI.

ISPITIVANJE TIPA IV.ODREĐIVANJE EMISIJE ISPARAVANJEM IZ

MOTORA S VANJSKIM IZVOROM PALJENJA1. UVOD Ovaj Prilog opisuje postupak ispitivanja tipa IV. u skladu s

točkom 5.3.4. Priloga I. Ovaj postupak opisuje metodu određivanja gubitaka ugljiko-

vodika isparavanjem iz sustava za gorivo na vozilima opre-mljenim motorima s vanjskim izvorom paljenja.

2. OPIS ISPITIVANJA Ispitivanje emisija isparavanjem (slika VI.1.) namijenjeno je

za određivanje emisija ugljikovodika isparavanjem, koje se javljaju kao posljedica dnevnih promjena temperature (di-sanja spremnika), emisije zagrijanih dijelova u stanju miro-vanja i kao posljedica gradske vožnje. Ispitivanje se sastoji od ovih faza:

– priprema za ispitivanje, uključujući ciklus gradske vožnje (prvi dio) i ciklus izvangradske vožnje (drugi dio)

– utvrđivanje gubitaka uslijed progrijavanja – utvrđivanje dnevnih gubitaka (uslijed ‘disanja’ spremnika

goriva). Da bi se dobio ukupan rezultat ispitivanja, zbrajaju se mase-

ne emisije ugljikovodika koje nastaju od zagrijanih dijelova u stanju mirovanja i dnevnih gubitaka.

3. VOZILO I GORIVO3.1. Vozilo3.1.1. Vozilo prije ispitivanja mora biti u dobrome tehničkom sta-

nju te mora biti razrađeno i imati najmanje 3 000 prijeđenih kilometara. Tijekom tog vremena sustav za nadzor emisija isparavanjem mora biti priključen i ispravno raditi, a filtri saktivnim ugljenom (»parolovci«) moraju biti izloženi uobiča-jenoj uporabi, ne smiju se previše čistiti niti biti zapunjeni.

3.2. Gorivo3.2.1. Mora se upotrebljavati referentno gorivo, kako je utvrđeno

u Prilogu IX. ovog Pravilnika.4. OPREMA ZA ISPITIVANJE EMISIJA KOJE NASTAJU ISPA-

RAVANJEM4.1. Uređaj s valjcima Dinamometar s valjcima mora zadovoljavati zahtjeve iz Pri-

loga III.4.2. Prostorija za mjerenje emisija isparavanjem Prostorija za mjerenje emisija isparavanjem mora biti pravo-

kutna mjerna komora, plinonepropusna, u koju može stati vozilo koje se ispituje. Pristup vozilu mora biti moguć sa svih strana, a kad se komora zatvori, mora biti nepropusna u skladu s Dodatkom 1. Unutarnje površine komore moraju biti nepropusne i ne smiju reagirati na ugljikovodike. Sustav za kondicioniranje temperature mora biti u stanju regulirati temperaturu zraka u unutrašnjosti komore, u skladu s propi-


sanim temperaturno–vremenskim profilom tijekom cijelogispitivanja, a prosječno dopušteno odstupanje tijekom ispi-tivanja iznosi ± 1 K.

Regulacijski sustav mora biti namješten tako da osigurava ujednačen temperaturni obrazac koji ima što manja preko-račenja, promjene i nestabilnosti u odnosu na željeni du-goročni temperaturni profil okoliša. Temperature površina u unutrašnjosti komore ne smiju biti niže od 278 K (5 °C) ni više od 320 K (55 °C) u bilo kojemu trenutku tijekom ispitivanja dnevnih emisija.

Struktura zidova mora biti takva da pomaže dobro raspr-šivanje topline. Temperature unutrašnjih površina tijekom ispitivanja emisije zagrijanih dijelova ne smiju biti niže od 293 K (20 °C) ni više od 325 K (52 °C).

Zbog prilagođivanja promjenama obujma izazvanih pro-mjenama temperature, može se upotrebljavati komora pro-mjenjljiva obujma ili komora nepromjenljivog obujma.

4.2.1. Komora promjenljiva obujma Komora promjenljiva obujma povećava se i smanjuje ovi-

sno o promjenama temperature mase zraka u komori. Dva su moguća načina prilagođivanja promjenama unutarnjeg obujma: konstrukcija s pokretnom pločom ili pločama i konstrukcija s mijehom, kod koje se jedan ili više mijehova u komori širi ili steže, ovisno o promjenama tlaka u komori, zmjenom zraka izvana. Sustavi za prilagođivanje obujma ne smiju utjecati na prostor komore koji je određen, zajedno s odgovarajućim rasponom temperatura, u Dodatku 1.

Bilo koji način prilagođivanja obujma mora ograničiti razli-ku između unutarnjega tlaka komore i barometarskoga tlaka na najviše do ± 5 hPa.

Komora mora biti napravljena tako da se njezin obujam može fiksirati. Komora s promjenljivim obujmom moraomogućivati prilagodbu za ± 7% njezina »nazivnog obuj-ma« (vidi Prilog 1. točka 2.1.1.) uzimajući u obzir promjene temperature i barometarskoga tlaka tijekom ispitivanja.

4.2.2. Komora nepromjenjiva obujma Komora nepromjenjiva obujma mora biti napravljena od

tvrdih ploča koje održavaju stalni obujam i mora ispunjavati dolje navedene zahtjeve.

4.2.2.1. Komora mora imati odvod kojim se tijekom ispitivanja po-lako i jednakomjerno izvlači zrak iz komore. Količine zraka koje se ispuste mogu se nadoknaditi dovodom zraka izva-na. Ulazni se zrak mora filtrirati s pomoću aktivnog ugljena kako bi se osigurala relativno ustaljena razina ugljikovodika.

Svaka metoda prilagođivanja obujma mora, između unutar-njega tlaka komore i barometarskoga tlaka održavati razliku od 0 do -5 hPa.

4.2.2.2. Opremom mora biti moguće mjeriti masu ugljikovodika na ulazu i izlazu zraka s točnošću od 0,01 g. Sustav vreća za uzorkovanje može se upotrebljavati za skupljanje razmjernih uzoraka zraka koji se odvodi iz komore i uvodi u komo-ru. Alternativno, ulazni i ispusni zrak mogu se neprekidno analizirati s pomoću ‘on–line’ FID analizatora, dobiveni se nalazi mogu integrirati s izmjerenim vrijednostima protoka, čime se osigurava stalno bilježenje mase uklonjenoga uglji-kovodika.

4.3. Analitički sustavi4.3.1. Analizator ugljikovodika4.3.1.1. Atmosfera se u komori nadzire s pomoću detektora ugljiko-

vodika tipa ionizacijskog detektora u plamenu (FID). Uzo-rak zraka mora se usisati na sredini jedne bočne stjenke ili krova komore, a svaki mogući obilazni tok zraka se mora vratiti u komoru, najbolje u točki odmah nakon ventilatora, u smjeru strujanja zraka.

4.3.1.2. Analizator ugljikovodika mora imati odzivno vrijeme manje od 1,5 sekunda za 90% pune ljestvice očitanja. Njegova sta-bilnost mora biti bolja od 2% pune ljestvice, pri ništici i pri 80% ± 20% pune ljestvice, tijekom razdoblja od 15 minuta za sve radne raspone.

4.3.1.3. Ponovljivost rezultata dobivenih analizatorom izražena u obliku standardnog odstupanja mora pri ništici biti bolja od 1% otklona pune ljestvice, pri ništici i pri 80% ± 20% pune ljestvice, za sve primijenjene raspone.

4.3.1.4. Radni rasponi analizatora moraju biti odabrani tako da tijekom mjerenja, umjeravanja i provjere propuštanja daju najbolju rezoluciju.

4.3.2. Sustav za bilježenje podataka dobivenih s pomoću analiza-tora ugljikovodika

4.3.2.1. Analizator ugljikovodika mora biti opremljen uređajem koji najmanje jednom u minuti bilježi izlazne električne signale s pomoću sprave za bilježenje na traku ili pomoću kojeg drugog sustava za obradbu podataka. Sustav za bilježenje mora imati radne značajke koje su barem jednake signalu koji se bilježi i mora omogućivati trajni zapis rezultata. U za-pisu mora biti jasno vidljiv početak i kraj ispitivanja emisije zagrijanog vozila ili ispitivanja dnevnih emisija (uključujući početak i kraj vremena uzorkovanja te vrijeme od početka do kraja svakoga ispitivanja.


Slika VI.1ODREĐIVANJE EMISIJA KOJE NASTAJU ISPARAVANJEM3 000 km razrađivanja (bez posebnog čišćenja/nezapunjeni)

Provjerena starost filtra s aktivnim ugljenomČišćenje vozila parom (po potrebi)

zagrijavati stijenke spremnika ispod razine goriva, tako da ne dođe do lokalnoga pregrijavanja goriva. Pare iznad goriva u spremniku ne smiju se zagrijavati.

4.4.2. Grijač spremnika mora omogućivati da se gorivo u spre-mniku jednakomjerno zagrije za 14 K od 289 K (16 °C) u vremenu od 60 minuta, pri čemu osjetilo temperature

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��0�� °C)

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

Napomena:1. Porodice vozila s kontrolom emisija isparavanjem – pojedinosti pojašnjene.2. Emisije ispušnih plinova mogu se mjeriti tijekom vožnje pri ispitivanju tipa I., ali se ne uotrebljavaju u zakonske svrhe. Zakonom

propisana ispitivanja emisija ispušnih plinova obavljaju se zasebno.

4.4. Zagrijavanje spremnika goriva (primjenjuje se samo kod opcije kod koje se filtar s aktivnim ugljenom puni benzin-skim parama).

4.4.1. Gorivo se u spremniku mora zagrijavati. pomoću kontroli-ranog izvora topline; pogodna je npr. grijaća ploča kapaci-teta 2 000 W. Sustav za zagrijavanje mora jednakomjerno


treba biti u položaju kako je predviđeno u točki 5.1.1. Ti-jekom zagrijavanja spremnika sustav zagrijavanja mora biti u stanju regulirati temperaturu goriva na traženu temperaturu ± 1,5 K.

4.5. Bilježenje temperature4.5.1. Temperatura se u komori bilježi u dvije točke s pomoću

temperaturnih osjetila koji su povezani tako da pokazuju srednju vrijednost. Mjerne točke sežu u komoru približno 0,1 m od središnje vertikale svake bočne stijene, na visini od 0,9 do 0,2 m.

4.5.2. Temperature spremnika goriva bilježe se s pomoću osjetila postavljena u spremnik goriva, kako je navedeno u 5.1.1. kad se upotrebljava opcija gdje se dodatni filtar s aktivnimugljenom puni benzinskim parama (5.1.5.).

4.5.3. Cijelo vrijeme dok traje mjerenje emisija isparavanjem, temperature se moraju bilježiti, odnosno unositi u sustav za obradbu podataka, najmanje jednom u minuti.

4.5.4. Točnost sustava za bilježenje temperatura mora biti u grani-cama ± 1,0 K, a rezolucija mora biti u granicama ± 0,4 K.

4.5.5. Sustav za bilježenje ili za obradu podataka mora osigura-vati rezoluciju od ± 15 sekunda.

4.6. Bilježenje tlaka4.6.1. Razlika ∆p između barometarskoga tlaka u ispitnome

području i unutarnjega tlaka u komori mora se tijekom mjerenja emisija isparavanjem bilježiti, odnosno unositi u sustav za obradu podataka najmanje jednom u minuti.

4.6.2. Točnost sustava za bilježenje tlaka mora biti u okviru ± 2 hPa, a rezolucija mora biti u granicama ± 2 hPa.

4.6.3. Sustav za bilježenje, odnosno za obradu podataka, mora osiguravati rezoluciju od ± 15 sekunda.

4.7. Ventilatori4.7.1. Upotrebom jednog ili više ventilatora ili puhala, uz otvo-

rena vrata prostorije, mora biti moguće smanjiti koncen-traciju ugljikovodika u komori na razinu ugljikovodika u okolini.

4.7.2. Komora mora imati jedan ili više ventilatora ili puhala kapaciteta 0,1 do 0,5 m3s–1 s pomoću kojih se atmosfera u prostoriji može temeljito izmiješati. U komori tijekom mjerenja mora biti moguće postići ujednačenu tempera-turu i koncentraciju ugljikovodika. Vozilo se u prostoriji ne smije izlagati izravnomu strujanju zraka iz ventilatora ili puhala.

4.8. Plinovi4.8.1. Za umjeravanje i rad moraju biti na raspolaganju sljedeći

čisti plinovi: – pročišćeni sintetični zrak (čistoća: < 1 ppm C1 ekvivalent

≤ 1 ppm CO, ≤ 400 ppm CO2, ≤ 0,1 ppm NO; volumni udio kisika između 18% i 21%

– plin za analizator ugljikovodika (40% ± 2% vodika, a ostatak helij s manje od 1 ppm C1 ekvivalenta ugljikovo-dika, manje od 400 ppm CO2)

– propan (C3H8) najmanje čistoće 99,5% – butan (C4H10) najmanje čistoće 98% – dušik (N2) najmanje čistoće 98%.4.8.2 Plinovi za umjeravanje i certificirani plinovi moraju sa-

državati mješavinu propana (C3H8) i pročišćenoga sinteti-čnog zraka. Stvarne koncentracije umjernoga plina moraju

biti u okviru ± 2% navedenih vrijednosti. Točnost koncen-tracije razrijeđenih plinova dobivenih pomoću razdjelnika plina mora biti u okviru ± 2% stvarne vrijednosti. Kon-centracije navedene u Dodatku 1. također se mogu postići upotrebom razdjelnika plina kod kojega se za razrjeđiva-nje upotrebljava sintetični zrak.

4.9. Dodatna oprema4.9.1. Apsolutnu vlažnost zraka u ispitnome prostoru mora biti

moguće izmjeriti u okviru ± 5%.5. POSTUPAK ISPITIVANJA5.1. Priprema ispitivanja5.1.1. Vozilo se prije ispitivanja mehanički priprema kako slijedi: – ispušni sustav ne smije pokazivati znakove propuštanja, – vozilo se prije ispitivanja može očistiti parom, – u slučaju primjene opcije filtra s aktivnim ugljenom koji

se puni benzinskim parama (točka 5.1.5.) spremnik za go-rivo u vozilu mora biti opremljen osjetilom temperature koji omogućuje mjerenje temperature goriva u njegovu središtu, u spremniku napunjenu do 40% obujma spre-mnika,

– u sustav za gorivo mogu se ugraditi dodatni priključci, adapteri naprava koji omogućuju potpuno pražnjenje spre-mnika za gorivo. Za tu se svrhu ne moraju raditi izmjene na tijelu spremnika,

– proizvođač može predložiti metodu ispitivanja kojom se uzima u obzir gubitak ugljikovodika isparavanjem koje izlazi samo iz sustava goriva vozila.

5.1.2. Vozilo se doveze u prostor za ispitivanje gdje je okolna temperatura između 293 K i 300 K (20 i 30 °C).

5.1.3. Mora se provjeriti starost filtra, odnosno filtara s aktivnimugljenom. To se može učiniti utvrđivanjem da je filtar biou upotrebi najmanje 3 000 km. U nedostatku takvog do-kaza primjenjuje se dolje opisani postupak. Ako sustav ima više filtara, postupak se primjenjuje na svaki filtarzasebno.

5.1.3.1. Dodatni filtar s aktivnim ugljenom izvadi se iz vozila. Po-sebno pritom treba paziti da ne dođe do oštećenja dijelova i da se sačuva cjelovitost sustava za gorivo.

5.1.3.2. Mora se provjeriti težina filtra.5.1.3.3. Filtar s aktivnim ugljenom priključi se na spremnik za go-

rivo, po mogućnosti na onaj vanjski, napunjen referentnim gorivom do 40% obujma spremnika.

5.1.3.4. Temperatura goriva u spremniku mora iznositi 283 K (10 °C) i 287 K (14 °C).

5.1.3.5. (Vanjski) spremnik za gorivo zagrijava se od 288 K do 318 K (15 do 45 °C) (uz povećanje temperature za 1 °C svakih 9 minuta).

5.1.3.6. Ako dođe do probijanja iz filtra s aktivnim ugljenom prijenego što temperatura dosegne 318 K (45 °C), izvor topline mora se isključiti. Zatim se filtar izvaže. Ako ne dođe doprobijanja iz filtra s aktivnim ugljenom tijekom zagrijava-nja do 318 K (45 °C), postupak iz točke 5.1.3.3. mora se ponavljati sve dok ne dođe do probijanja.

5.1.3.7. Probijanje se može provjeriti na način opisan u točkama 5.1.5. i 5.1.6. ovoga Priloga, ili primjenom kojega drugog analitičkog postupka kojim se može otkriti emisija ugljiko-vodika u trenutku probijanja iz filtra s aktivnim ugljenom.


5.1.3.8. Filtar s aktivnim ugljenom mora se propuhivati s 25 ± 5 litara u minuti zraka iz laboratorija za ispitivanje emisija dok se 300 puta ne izmijeni zrak obujma jednakoga obuj-ma uloška s aktivnim ugljenom.

5.1.3.9. Mora se provjeriti težina filtra s aktivnim ugljenom.5.1.3.10. Faze postupka opisane u točkama 5.1.3.4. do 5.1.3.9. mo-

raju se ponoviti devet puta. Ispitivanje se može prekinuti prije toga, nakon najmanje tri ciklusa starenja, ako se teži-na filtra s aktivnim ugljenom ustalila nakon tri posljednjaciklusa.

5.1.3.11. Filtar s aktivnim ugljenom se ponovno se priključuje i vo-zilo dovodi u uobičajeno radno stanje.

5.1.4. Jedna od metoda navedenih u točkama 5.1.5. i 5.1.6. mora se upotrijebiti za pretkondicioniranje filtra s aktivnimugljenom. Ako vozilo ima više tih filtara, svaki se filtartreba pretkondicionirati zasebno.

5.1.4.1. Za određivanje probijanja mjere se emisije iz filtra s akti-vnim ugljenom.

Tu se probijanje definira kao trenutak kad ukupna količinaemitiranih ugljikovodika dosegne 2 grama.

5.1.4.2. Probijanja se mogu provjeriti u komori za mjerenje emi-sija isparavanjem, kako je opisano u točki 5.1.5., odnosno 5.1.6. Alternativno se probijanje može utvrditi upotrebom pomoćnog filtra s aktivnim ugljenom koji se priključi izafiltra koji se nalazi na vozilu. Pomoćni filtar treba prijeopterećivanja dobro propuhati suhim zrakom.

5.1.4.3. Mjerna se komora prije ispitivanja mora prozračivati ne-koliko minuta dok se ne dobije stabilna okolna atmosfera. Pritom mora biti uključen jedan ili više ventilatora za mi-ješanje zraka.

Neposredno prije ispitivanja analizator se mora pnovno postaviti i mora se namjestiti njegov mjerni raspon.

5.1.5. Punjenje filtra s aktivnim ugljenom, uz ponavljano zagri-javanje do probijanja

5.1.5.1. Spremnik, odnosno spremnici goriva prazne se kroz odvod za pražnjenje spremnika. To se mora učiniti kako ne bi došlo do prekomjernoga pročišćavanja ili punjenja uređaja za smanjivanje emisije isparavanjem koji su ugrađeni na vozilo, a za to je obično dovoljno skinuti poklopac spre-mnika.

5.1.5.2. Spremnik, odnosno spremnici goriva napune se ispitnim gorivom pri temperaturi od 283 K do 287 K (10 do 14 °C) do 40% ± 2% normalnog obujma spremnika nakon čega se ponovo mora staviti čep spremnika goriva.

5.1.5.3. U roku od jednog sata nakon punjenja vozilo se s isključe-nim motorom mora staviti u prostoriju za mjerenje emisija isparavanjem. Osjetilo temperature spremnika goriva pri-ključi se na sustav za bilježenje temperature. Izvor topline mora biti pravilno postavljen u odnosu na spremnik(-spremnike) goriva i priključen na regulator temperature. Izvor topline određen je u članku 4.4. Na vozilima koja imaju više od jednoga spremnika goriva svi se spremnici moraju zagrijati na isti, dolje opisani način. Temperature tih spremnika moraju biti jednake, uz moguća odstupanja do ± 1,5 K.

5.1.5.4. Gorivo se može umjetno zagrijati na početnu dnevnu tem-peraturu od 293 K (20 °C) ± 1%.

5.1.5.5. Kad temperatura goriva dosegne najmanje 292 K (19 °C) potrebno je odmah učiniti sljedeće: mora se isključiti ven-tilator za prozračivanje komore, nepropusno zatvoriti vra-ta komore te započeti s mjerenjem razine ugljikovodika u komori.

5.1.5.6. Kad temperatura goriva dosegne 293 K (20 °C), započinje linearno povećavanje temperature za 15 K (15 °C). Go-rivo se mora zagrijavati na način da temperatura goriva tijekom zagrijavanja bude u skladu s dolje navedenom je-dnadžbom, uz odstupanje od ± 1,5 K. Bilježi se vrijeme zagrijavanja i porast temperature.

Tr = T0 + 0,2333 × t gdje je: Tr = zadana temperatura (K) T0 = početna temperatura (K) t = vrijeme od početka zagrijavanja spremnika izraženo u

minutama.5.1.5.7. Čim dođe do probijanja ili kad temperatura goriva dose-

gne 308 K (35 °C), ovisno o tome što nastupi prije, izvor topline se isključi, vrata komore se otvore, a poklopac se spremnika goriva otvori. Ako do probijanja nije došlo do vremena kad je temperatura goriva dosegnula 308 K (35 °C), izvor topline uklanja se iz vozila, vozilo se vadi iz komore za mjerenje emisija isparavanjem i ponavlja se postupak opisan u 5.1.7. sve dok ne dođe do proboja.

5.1.6. Punjenje filtra s aktivnim ugljenom butanom5.1.6.1. Ako se za utvrđivanje probijanja (vidi točku 5.1.4.2.) upo-

trebljava komora, vozilo se mora staviti u komoru za mje-renje emisija isparavanjem s isključenim motorom.

5.1.6.2. Filtar s aktivnim ugljenom mora se pripremiti za postupak punjenja. Pritom se filtar ne treba izvaditi iz vozila, osimako je tako smješten da je pristup do njega vrlo otežan i da je punjenje izvedivo samo ako se filtar skine s vozila,pri čemu se mora posebno paziti da se ne oštete dijelovi ili naruši cjelovitost sustava goriva.

5.1.6.3. Filtar s aktivnim ugljenom puni se mješavinom koja se sastoji od 50 volumnih postotaka butana i 50 volumnih postotaka dušika, brzinom od 40 grama butana na sat.

5.1.6.4. Čim dođe do propuštanja iz filtra s aktivnim ugljenom,dovod plina se mora isključiti.

5.1.6.5. Filtar s aktivnim ugljenom zatim se mora ponovo ugraditi, a vozilo vratiti u uobičajeno radno stanje.

5.1.7. Pražnjenje i ponovno punjenje spremnika za gorivo5.1.7.1. Spremnik, odnosno spremnici goriva prazne se s pomoću

odgovarajućeg odvoda za pražnjenje. To se mora učiniti kako ne bi došlo do prekomjernoga pročišćavanja ili pu-njenja uređaja za smanjivanje emisije isparavanjem koji su ugrađeni na vozilo. Za to je obično dovoljno otvoriti čep spremnika.

5.1.7.2. Spremnik, odnosno spremnici goriva napune se ispitnim gorivom pri temperaturi od 291 K ± 8 K (18 °C ± 8 °C) do 40% ± 2% normalnog obujma spremnika a zatim se ponovno mora staviti čep, odnosno čepovi spremnika za gorivo.

5.2. Vožnja za pretkondicioniranje5.2.1. Jedan sat nakon završetka punjenja filtra s aktivnim uglje-

nom, a sukladno točkama 5.1.5. ili 5.1.6., vozilo se stavlja na dinamometar s valjcima i obavi se prvi i drugi dio vo-znog ciklusa ispitivanja tipa I., kako je navedeno u Prilogu


III. Tijekom toga postupka ne uzimaju se uzorci emisija ispušnih plinova.

5.3. Progrijavanje5.3.1. U roku od pet minuta od završetka pretkondicioniranja opi-

sana u točki 5.2.1., poklopac motora mora se potpuno zatvo-riti, a vozilo treba odvesti s uređaja s valjcima i parkirati ga u prostor gdje dolazi do progrijavanja. Vozilo tu stoji parkirano najmanje 12, a najviše 36 sati. Tijekom tog vremena tempe-ratura motornog ulja i rashladne tekućine mora dosegnuti temperaturu prostora, uz odstupanje od ± 3 K.

5.4. Ispitivanje na dinamometru s valjcima5.4.1. Nakon razdoblja progrijavanja vozilo se podvrgava cjelo-

kupnomu ispitivanju tipa I., odnosno vozi se kako je opisa-no u Prilogu III. (ispitivanje gradske i izvangradske vožnje s pokretanjem hladnog motora). Zatim se motor ponovo isključuje. Emisija ispušnih plinova može se uzorkovati ti-jekom ovoga postupka, ali se rezultati ne smiju upotrijebiti za homologaciju emisija ispušnih plinova.

5.4.2. Dvije minute nakon završetka vožnje za ispitivanje tipa I. opisane u točki 5.4.1., vozilo obavi još jednu vožnju radi kondicioniranja, koja se sastoji od jednog ciklusa gradske vožnje (pokretanje zagrijanog motora) ispitivanja tipa I a zatim se motor ponovo ugasi. Tijekom toga postupka nije potrebno uzorkovati emisije ispušnih plinova.

5.5. Emisije isparavanjem iz progrijanog vozila5.5.1. Prije završetka pripremne vožnje mjerna se komora mora

nekoliko minuta prozračivati dok se ne dosegne stabilna koncentracija ugljikovodika u okolnom prostoru. Za to vrijeme također mora biti uključen ventilator, odnosno ventilatori za miješanje zraka u komori.

5.5.2. Neposredno prije ispitivanja analizator se mora ponovno postaviti i mora se namjestiti raspon njegova mjerenja.

5.5.3. Na kraju pripremne vožnje poklopac motora mora se potpuno zatvoriti i potrebno je odvojiti sve veze između vozila i ispitnog uređaja. Zatim se vozilo odveze u mjernu komoru, uz što manju uporabu pedale za snagu. Motor se mora ugasiti prije nego bilo koji dio vozila uđe u mjernu komoru. Sustav za bilježenje mjernih podataka o emisija-ma ispušnih plinova bilježi trenutak gašenja motora i za-počinje bilježenje temperature. Pritom je potrebno otvoriti prozore vozila i prtljažnik, ako već nisu otvoreni.

5.5.4. Vozilo se mora dogurati ili na drugi način dopremiti s isključenim motorom u mjernu komoru.

5.5.5. Vrata komore nepropusno se zatvore u roku od dvije mi-nute od gašenja motora, a u roku od sedam minuta od kraja vožnje za kondicioniranje.

5.5.6. 60 ± 0,5-minutno razdoblje progrijavanja započinje kad se komora nepropusno zatvori. Mjeri se koncentracija uglji-kovodika, temperatura i barometarski tlak da bi se dobile početne vrijednosti CHC,i, Pi i Ti za ispitivanje progrijava-nja. Ove se vrijednosti uotrebljavaju za izračunavanje emi-sija isparavanjem, točka 6. Temperatura zraka T u komori tijekom 60-minutnog razdoblja progrijavanja ne smije biti niža od 296 K niti viša od 304 K.

5.5.7. Analizator ugljikovodika mora se ponovno namjestiti i mora se namjestiti raspon njegovoga mjerenja neposredno prije isteka 60 ± 0,5-minutnog ispitivanja.

5.5.8. Na kraju 60 ± 0,5-minutnog ispitivanja mora se izmjeriti koncentracija ugljikovodika u komori. Također se mjeri

temperatura i barometarski tlak. To su konačne vrijednosti CHC,f, Pf i Tf za ispitivanje progrijavanja, koje se uotrebljava-ju za izračunavanje emisije isparavanjem, u točki 6.

5.6. Progrijavanje5.6.1. Ispitno se vozilo mora dogurati ili na drugi način dovesti,

bez upotrebe motora, u prostor u kojemu se ostavi stajati najmanje 6, a najviše 36 sati od kraja razdoblja progrijava-nja do početka ispitivanja dnevne emisije. Najmanje 6 sati vozilo se mora grijati na temperaturi od 293 K ± 2 K (20 °C ± 2 °C).

5.7. Ispitivanje dnevne emisije5.7.1. Ispitno vozilo mora se izložiti jednomu ciklusu promjena

dnevne okolne temperature čiji je profil opisan u Dodatku2., uz odstupanja od najviše ± 2 K u bilo koje vrijeme. Prosječno odstupanje temperature od toga profila, izraču-nano s pomoću apsolutne vrijednosti svakoga izmjerenog odstupanja, ne smije prijeći 1 K. Okolna temperatura mora se mjeriti najmanje jednom u minuti. Temperaturni ciklus započinje kad je tstart = 0, kako je navedeno u točki 5.7.6.

5.7.2. Neposredno prije ispitivanja mjernu komoru treba neko-liko minuta prozračivati dok se ne dobije stabilna okolna atmosfera. Za to vrijeme također mora biti uključen ven-tilator, odnosno ventilatori za miješanje zraka u komori.

5.7.3. Ispitno se vozilo s ugašenim motorom i otvorenim prozo-rima i prtljažnikom mora premjestiti u mjernu komoru. Ventilator, odnosno ventilatori moraju biti podešeni tako da se ispod spremnika za gorivo ispitnog vozila održava cirkulacija zraka od najmanje 8 km/h.

5.7.4. Neposredno prije ispitivanja analizator se mora ponovno postaviti i mora se namjestiti raspon njegova mjerenja.

5.7.5. Vrata komore moraju biti nepropusno zatvorena.5.7.6. U roku od 10 minuta od nepropusnog zatvaranja vrata

mjeri se koncentracija ugljikovodika, temperatura i baro-metarski tlak da bi se dobile početne vrijednosti CHC,i, Pf i Tf za ispitivanje dnevne emisije. Tada je vrijeme tstart = 0.

5.7.7. Neposredno prije kraja ispitivanja analizator se mora pono-vno postaviti i mora se namjestiti raspon njegova mjerenja.

5.7.8. Uzorkovanje emisija završava se 24 h ± 6 minuta nakon početka početnog uzorkovanja, kako je navedeno u odjelj-ku 5.7.6. Proteklo se vrijeme bilježi. Izmjeri se koncen-tracija ugljikovodika, temperatura i barometarski tlak da bi se dobile konačne vrijednosti CHC,i, Pf i Tf za ispitivanje emisija uslijed disanja spremnika upotrijebljene za izra-čun u točki 6. Time završava postupak ispitivanja emisija isparavanjem.

6. IZRAČUN6.1. Ispitivanja emisija isparavanjem koja su opisana u točki

5. omogućuju izračunavanje emisija ugljikovodika od dne-vne emisije i emisije progrijavnjem Gubici isparavanja u svakoj od ovih faza izračunavaju se na temelju početnih i konačnih koncentracija ugljikovodika, temperatura i tlaka u komori te obujma komore.

Upotrebljava se sljedeća formula:

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

� ��

��

��

��

��

gdje je: MHC = masa ugljikovodika u gramima MHC,out = masa ugljikovodika koji izlaze iz komore, u slu-

čaju komora nepromjenljiva obujma za ispitivanje dnevne emisije (u gramima)


MHC,i = masa ugljikovodika koji ulaze u komoru, u slučaju komora nepromjenljiva obujma za ispitivanje emisije pro-grijavanja (u gramima)

CHC = izmjerena koncentracija ugljikovodika u komori (ppm (obujam) ekvivalenta C1)

V = netoobujam komore u kubičnim metrima, umanjen za obujam vozila s otvorenim prozorima i prtljažnikom. Ako se ne utvrdi obujam vozila, oduzima se 1,42 m3

T = okolna temperatura u komori, u K P = barometarski tlak u kPA H/C = omjer vodika i ugljika k = 1,2 · (12 + H/C) gdje je: i = početna očitana vrijednost f = konačna očitana vrijednost H/C = 2,33, što je iznos koji se uzima kao gubitak pri ispi-

tivanju dnevne emisije H/C = 2,20, što je iznos koji se uzima kao gubitak kod

emisije progrijavanja.6.2. Ukupni rezultati ispitivanja Ukupna je masa emisija ugljikovodika iz vozila jednaka:

Mukupno = MDI + MHS

gdje je: Mukupno = ukupna masa emisija iz vozila (u gramima) MDI = masa emisije ugljikovodika za ispitivanja dnevne

emisije (u gramima), MHS = masa emisije ugljikovodika za ispitivanje emisije

pregrijavanja (u gramima).7. SUKLADNOST PROIZVODNJE7.1. Za rutinsko ispitivanje na kraju proizvodne linije posje-

dnik homologacije treba pokazati da ispunjava uvjete uzi-manjem uzoraka vozila koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve.

7.2. Ispitivanje propusnosti7.2.1. Zatvore se odzračnici sustava za smanjivanje štetne emisi-

je.7.2.2. Na sustav opskrbe gorivom djeluje se tlakom od 370 ± 10

mm H2O.

7.2.3 Prije odspajanja sustava opskrbe gorivom s izvorom tlaka, tlak se treba ustaliti.

7.2.4. Nakon odspajanja sustava opskrbe gorivom, tlak ne smije pasti za više od 50 mm H2O, u roku od pet minuta.

7.3 Ispitivanje odzračivanja7.3.1. Odzračnici (prema atmosferi) sustava za smanjivanje emi-

sije trebaju se zatvoriti. 7.3.2. Na sustav opskrbe gorivom se djeluje tlakom od 370 ± 10 mm H2O.

7.3.3. Prije odspajanja sustava opskrbe gorivom s izvorom tlaka, tlak se treba ustaliti.

7.3.4. Odzračnici iz sustava za smanjivanje emisija moraju se ponovno postaviti na početno (radno) stanje.

7.3.5. Tlak u sustavu opskrbe gorivom mora pasti ispod 100 mm H2O u roku ne kraćem od 30 sekunda i ne dužem od dvije minute.

7.3.6. Na zahtjev proizvođača, djelotvornost odzračivanja može se dokazati istovrijednim alternativnim postupkom. Taj specifični postupak proizvođač mora prikazati tehničkoj službi u toku postupka homologacije.

7.4 Ispitivanje pročišćavanjem (ispiranjem)7.4.1. Uređaj kojim se može utvrditi brzina protoka zraka od 1,0

litara u jednoj minuti potrebno je pričvrstiti na ulaz za pročišćavanje. Na isti se otvor, preko preklopnog ventila pričvršćuje i tlačna posuda dovoljne veličine da ima za-nemariv učinak na sustav pročišćavanja. Kao drugu mo-gućnost,

7.4.2. proizvođač može upotrebiti mjerilo protoka po svojem izboru, ako je prihvatljiv nadležnome tijelu.

7.4.3. Vozilo mora raditi tako da je moguće otkriti svakou kon-strukcijsku manu sustava pročišćavanja koje ograničava postupak pročišćavanja te da se pritom bilježe okolnosti.

7.4.4. Dok motor radi pod uvjetima navedenima u točki 7.4.3, protok zraka mora se utvrditi bilo:

7.4.4.1. sc pomoću uređaja navedena točki 7.4.1. koji je uključen. Mora se uočiti pad tlaka atmosferske razine na razinu koja pokazuje da je obujam od 1,0 litara zraka ušao u sustav za smanjivanje emisija isparavanjem u roku od jedne minute, ili

7.4.4.2. ako se upotrebljava alternativni uređaj za mjerenje pro-toka, mora postojati mogućnost očitanja od najmanje 1,0 litre po minuti.

7.4.4.3. Na zahtjev proizvođača, može se primijeniti alternativni postupak za ispitivanje pročišćavanjem ako je tijekom ho-mologacije taj postupak bio predstavljen tehničkoj službi i da ga je odobrila.«

7.5. Nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u svakome trenutku obaviti provjeru sukladnosti u svakoj pojedinoj proizvodnoj jedinici.

7.5.1. Inspektor mora uzeti dovoljno velik uzorak iz niza.7.5.2. Inspektor može ispitati ta vozila u skladu s točkom 7.1.4.

ili 7.1.5. iz Priloga I.7.5.3. Ako u skladu s točkom 7.1.5. iz Priloga I. rezultat ispitivanja

vozila pada izvan dogovorenih graničnih vrijednosti točke 5.3.4.2. iz Priloga I., proizvođač može tražiti primjenu po-stupka homologacije navedena u točki 7.1.4. Priloga I.

7.5.3.1. Proizvođaču se ne smije dopustiti namještanje, popravak ili izmjena bilo kojeg vozila, osim ako ona nisu u skladu sa zahtjevima iz točke 7.1.4. iz Priloga I. i osim ako se taj rad dokumentira u proizvođačevim uputama za montažu i inspekciju vozila.

7.5.3.2. Proizvođač može tražiti jedno ponavljanje ispitivanja za vozilo čije su se značajke emisija isparavanjem možda promijenile zbog njegovih postupaka iz točke 7.5.3.1. Ako nisu ispunjeni zahtjevi iz točke 7.5, nadležno tijelo mora osigurati da poduzmu sve potrebne mjere za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

7.3.6. Na zahtjev proizvođača, djelotvornost odzračivanja može se dokazati istovrijednim alternativnim postupkom. Taj posebni postupak proizvođač mora prikazati tehničkoj službi u toku postupka homologacije.


DODATAK 1.

UMJERAVANJE OPREME ZA ISPITIVANJE EMISIJE ISPARAVANJEM

1. UČESTALOST I METODE UMJERAVANJA1.1. Sva se oprema mora umjeriti prije prve upotrebe, a zatim po

potrebi, ali u svakome slučaju u mjesecu prije ispitivanja za dodjelu homologacije. Metode umjeravanja koje se primje-njuju opisane su u ovome Dodatku.

1.2. Obično se najprije uotrebljavaju temperature koje su nave-dene prve. Alternativno se mogu upotrijebiti i temperature navedene u uglatim zagradama.

2. UMJERAVANJA MJERNE KOMORE2.1. Početno određivanje unutarnjeg obujma komore2.1.1. Prije prve upotrebe mora se odrediti unutarnji obujam komo-

re. Unutarnje dimenzije komore pažljivo se izmjere, uzimajući u obzir nepravilnosti kao što su vezni potpornji. Unutarnji obujam komore određuje se na temelju tih mjerenja.

Kad je u pitanju komora promjenljivog obujma, komora se mora namjestiti na određeni nepromjenljivi obujam dok se u komori održava temperatura od 303 K (30 °C) [(302 K (29 °C)]. Taj nazivni obujam mora moći se ponovno postići uz dopupteno odstupanje od ± 0,5% navedene vrijednosti.

2.1.2. Netounutarnji obujam određuje se tako da se od unutarnjeg obujma komore oduzme 1,42 m3. Alternativno se umjesto vrijednosti 1,42 m3 može oduzeti obujam ispitnog vozila s otvorenim prtljažnikom i vratima.

2.1.3. Komora se mora provjeriti u skladu s točkom 2.3. Ako masa propana ne odgovara ubrizganoj masi, uz odstupanje od ± 2%, potrebno je provesti ispravak.

2.2. Utvrđivanje emisije komore Tim se postupkom utvrđuje da komora ne sadržava materi-

jale koji emitiraju znatne količine ugljikovodika. Provjera se mora obaviti na početku upotrebe komore, nakon svakoga postupka koji se obavlja u komori i koji bi mogao utjecati na emisiju komore te u redovitim razmacima, najmanje je-dnom godišnje.

2.2.1. Komore promjenljiva obujma mogu se upotrebljavati na način da njihov obujam bude promjenljiv ili nepromjenljiv, kako je opisano u 2.1.1. Temperatura u komori mora se ti-jekom dolje navedena četverosatnog razdoblja održavati na 308 K ± 2 K (35 °C ± 2 °C) [309 K ± 2 K (36 °C ± 2 °C)].

2.2.2. Kad se upotrebljava komora nepromjenljivoga obujma, do-vod i odvod zraka moraju biti zatvoreni. Temperatura u komori mora se tijekom dolje navedenoga četverosatnog razdoblja održavati na 308 K ± 2 K (35 °C ± 2 °C) [309 K ± 2 K (36 °C ± 2 °C)].

2.2.3. Komora se prije početka četverosatnog uzorkovanja emisija komore može nepropusno zatvoriti i ostaviti zatvorenom do 12 sati, s uključenim ventilatorom za miješanje zraka.

2.2.4. Analizator je (ako se zahtijeva) potrebno umjeriti, nakon čega se ponovno postavlja i namjesti raspon njegova mjerenja.

2.2.5. Komora se mora prozračivati sve dok se ne postigne stabilna koncentracija ugljikovodika, a ako već nije uključen, može se uključiti ventilator za miješanje zraka.

2.2.6. Komora se zatim hermetički zatvori i izmjeri se koncentraci-ja prisutnih ugljikovodika, temperatura i barometarski tlak.

Dobivene početne vrijednosti CHC,i, Pi i Ti se uotrebljavaju za izračunavanje emisije komore.

2.2.7. Komora se četiri sata ostavi prazna s uključenim ventilato-rom za miješanje zraka.

2.2.8. Po isteku tog vremena isti se analizator upotrebljava za mjerenje koncentracije ugljikovodika u komori, a također se mjere temperatura i barometarski tlak. Dobiju se konačne vrijednosti CHC,f, Pf i Tf.

2.2.9. Izračunava se promjena mase ugljikovodika u komori za vrijeme ispitivanja, prema točki 2.4. i ona ne smije biti veća od 0,05 g.

2.3. Umjeravanje i ispitivanje zadržavanja ugljikovodika u komori Umjeravanje i ispitivanje zadržavanja ugljikovodika u komori

omogućuje provjeru izračuna obujma u skladu s odjeljkom 2.1. kao i mjerenje stupnja propuštanja. Stupanj propuštanja komore određuje se na početku rada komore, nakon svakoga postupka koji bi mogao utjecati na integritet prostora i iza toga najmanje jednom mjesečno. Ako se šest uzastopnih mje-sečnih provjera zadržavanja ugljikovodika obavi uspješno, bez potrebe za ispravljačkim postupcima, stupanj propuštanja ko-more može se nakon toga određivati kvartalno, sve dok se ne ukaže potreba za korektivnim postupcima.

2.3.1. Komora se mora prozračivati dok se ne postigne stabilna koncentracija ugljikovodika. Pritom se uključi ventilator za miješanje zraka, ako već nije uključen. Analizator ugljiko-vodika ponodno se postavi, po potrebi umjeri, i namjesti se raspon mjerenja.

2.3.2. Kad je u pitanju komora promjenljivog obujma, komora se mora namjestiti na nazivni obujam. Kad je u pitanju komora nepromjenljivog obujma, dovod i odvod zraka moraju biti zatvoreni.

2.3.3. Uključi se sustav za namještanje temperature u komori (ako već nije uključen) i namjesti se na početnu temperaturu od 308 K (35 °C) [309 K (36 °C)].

2.3.4. Kad se temperatura u komori ustali na 308 K ± 2 K (35 °C ± 2 °C) [309 K ± 2 K (36 °C ± 2 °C)], komora se nepropu-sno zatvori i izmjeri se prisutna koncentracija, temperatura i barometarski tlak. To su početne vrijednosti CHC,i, Pi i Ti koje se uotrebljavaju za umjeravanje komore.

2.3.5. U komoru se ubaci približno četiri grama propana. Masa propana mora biti mjerena s točnošću i preciznošću od ± 2% izmjerene vrijednosti.

2.3.6. Sadržaj u komori miješa se pet minuta, a zatim se izmje-ri koncentracija ugljikovodika, temperatura i barometarski tlak. Ovo su konačne vrijednosti CHC,f, Pf i Tf za umjeravanje komore kao i početne vrijednosti CHC,i, Pi i Ti koje se uotre-bljavaju za provjeru zadržavanja ugljikovodika.

2.3.7. Na temelju vrijednosti dobivenih u skladu s točkama 2.3.4. i 2.3.6. i s formulom iz točke 2.4. izračunava se masa propa-na u komori. Rezultat mora uz dopištena odstupanja ± 2% odgovarati masi propana izmjerenoj prema točki 2.3.5.

2.3.8. Ako je u pitanju komora promjenljivog obujma, konfigura-cija komore mijenja se u odnosu na konfiguraciju nazivnogobujma. Ako je u pitanju komora nepromjenjivog obujma, odvod i dovod zraka moraju biti otvoreni.

2.3.9. U roku od 15 minuta od nepropusnog zatvaranja komore započinje postupak mijenjanja temperature u komori od 308 K (35 °C) na 293 K (20 °C) i ponovo na 308 K (35 °C) [308,6 K (35,6 °C) do 295,2 K (22,2 °C) i ponovo na 308,6 K


(35,6 °C)] u razdoblju od 24 sata, prema profilu [alternati-vnome profilu] navedenu u Dodatku 2. (Dopuštena su od-stupanja navedena u točki 5.7.1. Priloga VI.).

2.3.10. Po isteku tog 24-satnog ciklusa, izmjeri se i zabilježi kona-čna koncentracija ugljikovodika, temperatura i barometarski tlak. To su konačne vrijednosti CHC,f, Pf i Tf koje se uotreblja-vaju za provjeru zadržavanja ugljikovodika.

2.3.11. Zatim se prema formuli iz točke 2.4. iz vrijednosti dobive-nih u skladu s odjeljkom 2.3.10. i 2.3.6. izračunava masa ugljikovodika. Dobivena masa može se razlikovati od mase dobivene u skladu s točkom 2.3.7. za najviše 3%.

2.4. Izračuni Izračun promjene netomase ugljikovodika u komori upotre-

bljava se za određivanje koncentracije ugljikovodika komore i određivanje stupnja propuštanja komore. Početne i kona-čne vrijednosti koncentracije ugljikovodika, temperature i barometarskoga tlaka uotrebljavaju se u sljedećoj formuli za izračunavanje promjene mase

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

� ��

��

gdje je: MHC = masa ugljikovodika u gramima MHC,out = masa ugljikovodika koji izlaze iz komore, u slučaju

komore nepromjenljivog obujma za ispitivanje emisija usli-jed dnevnih gubitaka (u gramima).

MHC,i = masa ugljikovodika koji ulaze u komoru, u slučaju komore nepromjenljivog obujma za ispitivanje emisija usli-jed dnevnih gubitaka (u gramima).

CHC = koncentracija ugljikovodika u komori (ppm ugljika (NB: ppm ugljika = pm propana x 3)),

V = netoobujam komore u kubičnim metrima, izmjeren prema točki 2.1.1..

T = okolna temperatura u komori, u K P = barometarski tlak u kPA k = 17,6 gdje je: i = početna vrijednost f= konačna vrijednost.3. PROVJERA FID ANALIZATORA UGLJIKOVODIKA3.1 Optimalizacija odziva detektora FID se mora uskladiti u skladu sa specifikacijama proizvo-

đača instrumenta. Propan u zraku se upotrebljava za opti-malizaciju odziva na najuobičajenijem rasponu rada.

3.2 Umjeravanje analizatora ugljikovodika Analizator treba umjeriti s pomoću propana u zraku i pro-

čišćenog sintetičkog zraka. Vidi točku 4.5.2. Dodatka III. (umjerni i certificirani plinovi).

Treba utvrditi krivulju umjeravanja opisanu u točkama od 4.1.do 4.5. ovoga Dodatka.

3.3 Provjera interferencije kisika i preporučena ograničenja Faktor odziva (Rf) za pojedine vrste ugljikovodika je omjer

očitanja FID C1 prema koncentraciji cilindra plina, izražen kao ppm C1.

Koncentracija ispitnoga plina mora biti na razini koja daje reakciju od oko 80% punog raspona otklona, za radni ra-spon. Koncentracija mora biti poznata, uz točnost od ± 2%

u odnosu na gravimetrijski etalon izražen u obujmu. Osim toga, cilindar plina mora se pretkondicionirati 24 sata na temperaturi između 293 K i 303 K (20 i 30 °C).

Faktori odziva trebaju se utvrditi pri uvođenju analizatora u rad, a nakon toga u glavnim servisnim razmacima. Referen-tni je plin koji se upotrebljava propan s ostatkom pročišćenog zraka koji se uzima da bi se dobio faktor odziva od 1,00.

Ispitni plin koji se upotrebljava za interferenciju kisika i pre-poručeni raspon faktora odziva navode se u nastavku:

propan i dušik 0,95 < Rf < 1,05.4. UMJERAVANJE ANALIZATORA UGLJIKOVODIKA Svaki od uobičajeno upotrijebljenih radnih raspona umjera-

va se s pomoću sljedećega postupka:4.1. Utvrditi krivulju umjeravanja s pomoću najmanje pet

umjernih točaka što je moguće ravnomjernije raspoređenih kroz radni raspon. Nazivna koncentracija umjernog plina s najvećim koncentracijama od najmanje 80% punog raspo-na.

4.2 Izračunati krivulju umjeravanja metodom najmanjih kva-drata. Ako je dobiveni polinominalni stupanj veći od 3, tada broj umjernih točaka mora biti barem broj polinominalnog stupnja plus 2.

4.3 Krivulja umjeravanja ne smije se razlikovati za više od 2% od nazivnene vrijednosti svakoga umjernog plina.

4.4. S pomoću koeficijenata polinoma dobivena prema točki 4.2., izrađuje se tablica naznačena očitanja prema stvarnoj kon-centraciji u koracima od najviše 1% punog raspona. To se provodi za svaki umjereni raspon analizatora. Tablica sadr-žava i druge bitne podatke poput sljedećih:

datum umjeravanja očitanja potenciometra za raspon i ništicu (ako je moguće) nazivni raspon referentni podatci svakog upotrijebljenog plina za umjeravanje stvarna i pokazana vrijednost svakoga plina za umjeravanje

koji se upotrebljava zajedno s postotnim razlikama gorivo i vrsta FID-a tlak zraka FID-a.4.5. Ako se može pokazati na način zadovoljavajući za nadležno

tijelo da alternativna tehnologija (npr. računalo, elektroni-čko biranje raspona) može dati istovrijednu točnost, tada se te alternative mogu upotrebljavati.

DODATAK 2.

Dnevni temperaturni profil okolne tempe-rature za umjeravanje komore i ispitivanje

emisija uslijed dnevnih gubitaka

Dnevni temperaturni profil okolne temperature

za umjeravanje komore u skladu s točkama 1.2. i

2.3.9. Dodatka 1.Vrijeme

(sat)Temperatura

(°C)Vrijeme

(sat)Temperatura

(°C)Umjeravanje Ispitivanje1314151617

0/241234

2020,220,521,223,1

01234

35,635,334.533,231,4


181920212223

24/0123456789

101112

56789

1011121314151617181920212223

25,127,229,831,833,334,435

34,733,83230

28,426,925,2242322

20,820,2

56789

101112131415161718192021222324

29,728,227,226,125,124,323,723,322,822,622,222,524,226,829,631,933,935,135,435,6

PRILOG VII.

ISPITIVANJE TIPA VI.(Ovjeravanje prosječnih emisija iz ispušne cijevi ugljikovog

monoksida i ugljikovodika nakon pokretanja hladnog motora)1. UVOD Ovaj se Prilog odnosi samo na vozila opremljena motorima

s vanjskim izvorom paljenja određena u točki 5.3.5. Priloga I. On opisuje potrebnu opremu i postupak za ispitivanje tipa VI., utvrđen u točki 5.3.5. Priloga I., kojim se provjeravaju emisije ugljikovog monoksida i ugljikovodika pri niskim okolnim temperaturama. Teme obrađene u ovome Prilogu uključuju:

1. Zahtjeve s obzirom na opremu 2. Ispitne uvjete 3. Ispitne postupke i potrebne podatke.2. ISPITNA OPREMA2.1. Sažetak2.1.1. Ovo se poglavlje odnosi na opremu koja je potrebna za

ispitivanje emisija ugljikovog monoksida i ugljikovodika pri niskim okolnim temperaturama na vozilima opremljenim motorima s vanjskim izvorom paljenja određena u točki 5.3.5. Priloga I. Potrebna oprema i specifikacije jednakesu onima koje se zahtijevaju za ispitivanje tipa I. i koje su navedene u Prilogu III. s dodacima, ako za ispitivanje tipa VI. nisu propisani drugi zahtjevi. Točke 2.2. do 2.6. opisu-ju odstupanja koja vrijede za ispitivanja tipa VI. pri niskim okolnim temperaturama.

2.2. Dinamometar s valjcima2.2.1. Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4.1. Priloga III. Dinamome-

tar se mora namjestiti tako da simulira rad vozila na cesti pri 266 K (–7 °C). Takvo se namještanje može temeljiti na utvrđenome profilu sile opterećenja vozila na cesti pri 266 K (–7 °C). Alternativno, otpor vožnje utvrđen u skladu s Do-

datkom 3. Priloga III. može se namjestiti tako da se za 10% skrati vrijeme usporavanja. Tehnička služba može odobriti primjenu nekih drugih metoda određivanja otpora vožnje.

2.2.2. Za umjeravanje dinamometra primjenjuju se odredbe Doda-tka 2. Priloga III.

2.3. Sustav uzorkovanja2.3.1. Primjenjuju se odredbe točke 4.2. Priloga III. i Dodatak

5. Priloga III. Točka 2.3.2. u Dodatku 5. mijenja se i glasi: »Konfiguracija cjevovoda, količina protoka CVS-a te tempe-ratura i specifična vlažnost zraka za razrjeđivanje (koja se može razlikovati od izvora zraka za izgaranje u motoru) mo-raju se regulirati kako bi se praktički uklonila kondenzacija vode u sustavu (za većinu vozila dovoljan je protok od 0,142 do 0,165 m2/s).«

2.4. Analitička oprema2.4.1. Primjenjuju se odredbe točke 4.3. Priloga III., ali samo za

ispitivanje ugljikovog monoksida, ugljikovoga dioksida i ugljikovodika.

2.4.2. Za umjeravanje analitičke opreme primjenjuju se odredbe Dodatka 6. Priloga III.

2.5. Plinovi2.5.1. Primjenjuju se odredbe točke 4.5. Priloga III., tamo gdje su

važne.2.6. Dodatna oprema2.6.1. Za opremu koja se upotrebljava za mjerenje obujma, tem-

perature, tlaka i vlažnosti primjenjuju se odredbe odjeljaka 4.4. i 4.6. Priloga III.

3. SLIJED ISPITIVANJA I GORIVO3.1. Opći uvjeti3.1.1. Slijed ispitivanja na slici VII.1.prikazuje faze kroz koje ispi-

tno vozilo prolazi tijekom postupka ispitivanja tipa VI. Ra-zina okolne temperature tijekom ispitivanja vozila mora u prosjeku iznositi 266 K (-7 °C) ± 3 K i ne smije:

biti niža od 260 K (-13 °C) ni viša od 272 K (-1 °C). Temperatura ne smije: pasti ispod 263 K (–10 °C) ili prijeći 269 K (–4 °C) dulje od

tri uzastopne minute.3.1.2. Temperatura komore za ispitivanje koja se prati tijekom

ispitivanja mora se izmjeriti na izlazu rashladnog ventilatora (točka 5.2.1. ovoga Dodatka). Zabilježena okolna tempera-tura mora biti jednaka aritmetičkoj sredini temperatura ko-more za ispitivanje, izmjerenih u jednakim razmacima koji ne smiju biti dulji od jedne minute.

3.2. Ispitni postupak Prvi dio ciklusa gradske vožnje, prema slici III.1.1. u Prilogu

III. – Dodatku 1., sastoji se od četiri osnovna ciklusa gradske vožnje koji zajedno čine potpuni prvi dio ciklusa.

3.2.1. Pokretanja motora, početak uzorkovanja i izvođenje prvoga voznog ciklusa mora biti u skladu s tablicom III.1.2. i slikom III.1.2.

3.3. Priprema za ispitivanje3.3.1. Na ispitno se vozilo primjenjuju odredbe točke 3.1. Priloga

III. Za utvrđivanje ekvivalentne inercijske mase na dinamo-metru primjenjuju se odredbe točke 5.1. Priloga III.


Slika VII.1.POSTUPAK ZA ISPITIVANJE PRI NISKOJ OKOLNOJ

TEMPERATURI

� ��

��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

3.4. Ispitno gorivo3.4.1. Ispitno gorivo mora zadovoljavati specifikacije dane u dijelu

C. Priloga XI.4. PRETHODNO KONDICIONIRANJE VOZILA4.1. Sažetak4.1.1. Da bi se osigurala ponovljivost ispitivanja emisija, ispitna

vozila moraju se kondicionirati na jednak način. Kondicio-niranje se sastoji od pripremne vožnje na dinamometru iza koje slijedi faza mirovanja vozila s ugašenim motorom prije ispitivanja emisija u skladu s točkom 4.3.

4.2. Pretkondicioniranje4.2.1. Spremnik (spremnici) goriva se mora (moraju) napuniti

određenim ispitnim gorivom. Ako gorivo koje se nalazi u spremniku ne zadovoljava specifikacije sadržane u točki3.4.1. to se gorivo mora ispustiti prije punjenja spremnika ispitnim gorivom. Temperatura ispitnoga goriva mora biti manja ili jednaka 289 K (+ 16 °C). Za gore navedene postu-pke sustav za smanjenje emisije isparavanjem ne smije biti ni previše pročišćen ni preopterećen.

4.2.2. Vozilo se premjesti u ispitnu komoru i postavi na dinamo-metar s valjcima.

4.2.3. Pretkondicioniranje se sastoji od prvog i drugog dijela vo-znog ciklusa prema Prilogu III., Dodatak 1. slika III.1.1. Na zahtjev proizvođača vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja mogu se pretkondicionirati s pomoću je-dnoga prvog dijela i dva druga dijela voznoga ciklusa.

4.2.4. Tijekom pretkondicioniranja temperatura u ispitnoj komori mora ostati relativno ujednačena i ne smije prijeći 303 K (30 °C).

4.2.5. Tlak u gumama pogonskih kotača mora biti namješten u skladu s odredbama točke 5.3.2. Priloga III.

4.2.6. U roku od 10 minuta po završetku pretkondicioniranja mo-tor se mora isključiti.

4.2.7. Na zahtjev proizvođača i po odobrenju tehničke službe u izvanrednim se slučajevima može odobriti dodatno pretkon-dicioniranje. Ako želi, tehnička služba može i obaviti do-datno pretkondicioniranje. Dodatno se pretkondicioniranje sastoji od jednoga ili više programa vožnje iz prvoga dijela ciklusa opisanog u Prilogu III. – Dodatku 1. Opseg takvoga dodatnog pretkondicioniranja mora se navesti u izvještaju o ispitivanju.

4.3. Metode progrijavanja4.3.1. Za stabiliziranje vozila prije ispitivanja emisija mora se pri-

mijeniti jedna od dvije metode, koju odabire proizvođač.4.3.2. Standardna metoda. Vozilo prije ispitivanja emisija iz ispu-

šne cijevi pri niskim okolnim temperaturama treba odsta-jati najmanje 12 sati, a najviše 36 sati. Okolna temperatura (suhog termometra) u tome razdobljo mora se u prosjeku održavati na:

266 K (–7 °C) ± 3 K, tijekom svakoga sata toga razdoblja i ne smije biti niža od 260 K (–13 °C) ni viša od 272 K (–1 °C). Osim toga, temperatura ne smije pasti ispod 263 K (–10 °C) ili premašiti 269 K (–4 °C) dulje od tri uzastopne minute.

4.3.3. Prisilna metoda. Vozilo prije ispitivanja emisija iz ispušne cijevi pri niskim okolnim temperaturama mora odstajati najviše 36 sati.

4.3.3.1. Tijekom tog razdoblja vozilo se ne smije držati na okolnim temperaturama koje su više od 303 K (30 °C).

4.3.3.2. Hlađenje vozila može se obaviti prisilnim hlađenjem na temperaturu ispitivanja. Ako se hlađenje pospješuje ventila-torima, ti ventilatori moraju biti postavljeni vertikalno tako da se postigne najveće hlađenje sustava za prijenos snage i motora, a ne u prvome redu kartera. Ventilatori se ne smiju postaviti ispod vozila.

4.3.3.3. Okolna se temperatura treba strogo nadzirati tek kad se vo-zilo ohladi na:

266 K (–7 °C) ± 2 K, što se utvrđuje s pomoću reperezentativne temperature ulja.

Reprezentativna temperatura ulja je temperatura ulja izmje-rena blizu središta, a ne na površini ili na dnu kartera. Ako temparatura se mjeri na dva ili više različitih mjesta u ulju, sva ta mjesta moraju biti u skladu sa zahtjevima za tem-peraturu.

4.3.3.4. Vozilo mora odstajati najmanje jedan sat nakon što se ras-hladi na 266 K (–7 °C) ± 2 K, prije ispitivanja emisija iz ispušne cijevi pri niskim temperaturama. Okolna tempe-ratura (suhoga termometra) tijekom tog vremena mora u prosjeku iznositi 266 K (–7 °C) ± 3 K i ne smije biti:

niža od 260 K (–13 °C) ni viša od 272 K (–1 °C). Osim toga temperatura ne smije: pasti ispod: 263 K (–10 °C) ili premašiti 269 K (–4 °C) tijekom tri uzastopne minute.


4.3.4. Ako se vozilo stabilizira na 266 K (–7 °C) u zasebnome pro-storu i ako se do ispitne komore proveze kroz topli prostor, ono se u ispitnoj komori mora ponovo stabilizirati najmanje šest puta onoliko vremena koliko je vozilo bilo izloženo vi-šim temperaturama. Okolna temperatura (suhog termome-tra) tijekom tog razdoblja mora

u prosjeku iznositi 266 K (–7 °C) ± 3 K i ne smije biti niža od 260 K (–13 °C) ni viša od 272 K (–1 °C).

Osim toga temperatura ne smije: pasti ispod 263 K (–10 °C) ili premašiti 269 K (–4 °C) tije-

kom tri uzastopne minute.5. POSTUPAK NA DINAMOMETRU5.1. Sažetak5.1.1. Uzorkovanje emisija se izvodi se tijekom ispitnoga postupka

koji se sastoji od prvoga dijela ciklusa (Prilog III., Dodatak 1. slika III.1.1.). Pokretanje motora, uzorkovanje neposre-dno iza toga, rad motora tijekom prvoga dijela ciklusa i za-ustavljanje motora, čine potpino ispitivanje pri niskoj tem-peraturi koje ukupno traje 780 sekunda. Emisije iz ispušne cijevi razrjeđuju se okolnim zrakom i stalno se uzima raz-mjeran uzorak za analizu. Ispušni plinovi koji se sakupe u vreću analiziraju se na prisutnost ugljikovodika, ugljikovog monoksida i ugljikovog dioksida. Prisutnost ugljikovodika, ugljikovog monoksida i ugljikovog dioksida istodobno se analizira u uzorku razrijeđenoga okolnog zraka.

5.2. Djelovanje dinamometra5.2.1. Ventilator za hlađenje5.2.1.1. Ventilator za hlađenje postavi se tako da rashladni zrak

bude na odgovarajući način usmjeren na hladnjak (vodeno hlađenje) ili na dovod zraka (zračno hlađenje) i na vozilo.

5.2.1.2. Kod vozila koja motor imaju sprijeda ventilator mora biti postavljen ispred vozila, na udaljenosti od najviše 300 mm. Kad su u pitanju vozila koja motor imaju straga, ako je gornji položaj ventilatora nepraktičan, rashladni ventilator postavlja se tako da dobava zraka bude dovoljna za hlađenje vozila.

5.2.1.3. Brzina ventilatora mora biti takva da u radnome rasponu od 10 km/h do najmanje 50 km/h linearna brzina zraka na izlazu puhala bude u granicama ± 5 km/h odgovarajuće br-zine valjaka. Puhalo mora imati sljedeće značajke:

– površina: najmanje 0,2 m2

– visina donjeg ruba iznad tla: približno 20 cm. Alternativno, brzina ventilatora mora biti najmanje 6 m/s

(21,6 km/h). Na zahtjev proizvođača, za posebna vozila (npr. dostavna vozila, terenska vozila) može se promijeniti visina ventilatora.

5.2.1.4. Kao brzina vozila mora se uzeti brzina izmjerena na valjku, odnosno valjcima dinamometra (točka 4.1.4.4. Priloga III).

5.2.3. Po potrebi se mogu izvesti prethodna ispitivanja da bi se utvrdilo kako je najbolje aktivirati kontrolu papučice za gas i kočnice da bi se u okvirima propisanih granica postigao ciklus koji je približan teoretskome ciklusu ili da bi se omo-gućilo namještanje sustava za uzorkovanje. Takva se vožnja mora obaviti prije operacije »POČETAK« prema slici VII.1.

5.2.4. Vlažnost zraka mora se održavati dovoljno niskom da se spriječi kondenzacija na valjku (valjcima) dinamometra.

5.2.5. Dinamometar se mora temeljito zagrijati prema preporuka-ma proizvođača, uz primjenu postupaka ili metoda regula-cije koje osiguravaju ujednačenost preostale snage trenja.

5.2.6. Između zagrijavanja dinamometra i početka ispitivanja emisija ne smije proći više od 10 minuta, ako se ležajevi dinamometra ne zagrijavaju odvojeno. Ako se ležajevi di-namometra zagrijavaju odvojeno, ispitivanje emisija mora započeti najkasnije 20 minuta nakon zagrijavanja dinamo-metra.

5.2.7. Ako se snaga dinamometra mora namještati ručno, to se mora učiniti jedan sat prije faze ispitivanja emisija iz ispu-šne cijevi. Za to se namještanje ne može korisititi ispitno vozilo. Dinamometar koji ima automatsku regulaciju una-prijed zadane snage može se namjestiti bilo kada prije po-četka ispitivanja emisija.

5.2.8. Prije nego započne vožnja za ispitivanje emisija, temperatu-ra u ispitnoj komori, izmjerena u zračnoj struji rashladnog ventilatora na najvećoj udaljenosti od 1 m – 1,5 m od vozila, mora biti 266 K (–7 °C) ± 2 K.

5.2.9. Dok je vozilo u pogonu, uređaji za grijanje i odleđivanje moraju biti isključeni.

5.2.10. Bilježi se ukupni put koji je prešlo vozilo ili broj okretaja valjaka.

5.2.11. Vozilo s pogonom na sva četiri kotača mora se ispitivati u režimu s pogonom na dva kotača. Određivanje ukupne sile u cestovnoj vožnji radi namještanja dinamometra obavlja se dok se vozilo nalazi u svojemu predviđenom početnom voznom režimu.

5.3. Postupak ispitivanja5.3.1. Odredbe točaka 6.2. do 6.6., isključujući točku 6.2.2., Priloga

III. primjenjuju se s obzirom na pokretanje motora, izvo-đenje ispitivanja i uzimanje uzoraka emisija. Uzorkovanje započinje prije ili na početku postupka pokretanja motora, a završava po završetku posljednjega praznog hoda posljed-njega osnovnog ciklusa prvoga dijela (ciklusa gradske vo-žnje) nakon 780 sekundi.

Prvi vozni ciklus započinje praznim hodom koji traje 11 sekunda, odmah nakon pokretanja motora.

5.3.2. Za analizu uzorkovanih emisija primjenjuju se odredbe to-čke 7.2. Priloga III. Tijekom analize tehnička služba mora se pobrinuti da ne dođe do kondenzacije vodene pare u vreća-ma za uzorke ispušnih plinova.

5.3.3. Za izračunavanje masenih koncentracija emisija primjenjuju se odredbe točke 8. Priloga III.

6. DRUGI ZAHTJEVI6.1. Iracionalna strategija za smanjenje emisija6.1.1. Svaka iracionalna strategija za smanjenje emisija, koja dovo-

di do smanjenja učinkovitosti sustava za smanjenje emisija u uobičajenim radnim uvjetima pri vožnji na niskim tem-peraturama ako nije obuhvaćena normiranim ispitivanjima emisija, može se smatrati poremećanim uređajem.

PRILOG VIII.

ISPITIVANJE TIPA V.

OPIS ISPITIVANJA STARENJA ZA OVJERU TRAJNOSTI UREĐAJA ZA SMANJENJE ONEČIŠĆENJA

1. UVOD U ovom se Prilogu opisuje ispitivanje za ovjeru trajnosti ure-

đaja za smanjenje onečišćenja kojima su opremljena vozila motorima s vanjskim izvorom paljenja ili s kompresijskim paljenjem tijekom ispitivanja starenja od 80 000 km.


2. ISPITNO VOZILO Vozilo mora biti u dobrome mehaničkom stanju; motor i

uređaji za smanjenje onečišćenja moraju biti novi. Vozilo može biti isto kao ono dostavljeno za ispitivanje tipa

I.; to ispitivanje tipa I. mora se provesti nakon što vozilo preveze najmanje 3 000 km ciklusa starenja iz točke 5.1.

3. GORIVO Ispitivanje trajnosti provodi se s bezolovnim benzinskim ili

dizelskim gorivom koje se može kupiti na benzinskim pum-pama.

4. ODRŽAVANJE I NAMJEŠTANJA VOZILA Održavanje, namještanja kao i uporaba upravljačkih napra-

va ispitnog vozila moraju biti oni koje preporučuje proizvo-đač.

5. FUNKCIONIRANJE VOZILA NA STAZI, CESTI ILI NA DI-NAMOMETRU

5.1 Radni ciklus Tijekom rada na stazi, cesti ili valjcima udaljenost se mora po-

stići prema niže opisanome rasporedu vožnje (slika VII.5.1): – raspored ispitivanja trajnosti sastoji se od 11 ciklusa sva-

koga od 6 kilometara – tijekom prvih devet ciklusa vozilo se zaustavlja četiri puta

u sredini ciklusa, pri čemu motor svaki put mora biti u pra-znome hodu 15 sekunda

– uobičajeno ubrzavanje i usporavanje – pet usporavanja u sredini svakog ciklusa, pad brzine ci-

klusa na 32 km/h te vozilo postupno opet ubrzava dok se ne postigne brzina ciklusa

– deseti ciklus provodi se stalnom brzinom od 89 km/h – jedanaesti ciklus počinje s najvećim ubrzanjem od zausta-

vne točke do 113 km/h. Na pola puta uobičajeno se koči dok se vozilo ne zaustavi. Nakon toga slijedi razdoblje praznog hoda od 15 sekunda i drugo najveće ubrzanje.

Raspored zatim ponovno počinje od početka. Najveća brzi-na svakog ciklusa navedena je u sljedećoj tablici.

Tablica VII.5.1NAJVEĆA BRZINA SVAKOG CIKLUSA

Ciklus Brzina ciklusau km/h

123456789

1011

64486464564856725689

113

5.1.1. Na zahtjev proizvođača može se upotrijebiti alternativni raspored ispitivanja na cesti. Te alternativne rasporede ispi-tivanja odobrava tehnička služba prije ispitivanja te moraju imati bitno istu prosječnu brzinu, raspored brzina, broj za-

ustavljanja po kilometrima i broj ubrzavanja po kilometrima te raspored vožnje koji se upotrebljava na stazi ili ispitnom uređaju s valjcima, što je podrobno pojašnjeno u točki 5.1.i na slici VII.5.1.

5.1.2. Ispitivanje trajnosti ili, ako proizvođač odluči, preinačeno se ispitivanje trajnosti provodi dok vozilo ne preveze najmanje 80 000 km.

� ��

��

��

�

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

Slika VIII.5.1.PROGRAM VOŽNJE

5.2 Ispitna oprema5.2.1 Dinamometar s valjcima5.2.1.1 Kad se provodi ispitivanje trajnosti na dinamometru s valjci-

ma, dinamometar mora omogućiti provedbu ciklusa iz točke 5.1. Osobito mora biti opremljen sustavima koji simuliraju inerciju i otpor vožnje.

5.2.1.2 Kočnica se mora namjestiti tako da apsorbira snagu primi-jenjenu na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h. Metode koje se primjenjuju radi utvrđivanja te snage i za namještanje kočnice iste su kao one opisane u Dodatku 3. Priloga III.

5.2.1.3 Sustav hlađenja vozila trebao bi omogućiti da vozilo funkci-onira na temperaturama sličnim onima dobivenim na cesti (ulje, voda, ispušni sustav, itd.).

5.2.1.4. Određena druga namještanja i svojstva ispitnog uređaju s valjcima smatraju se jednakima, prema potrebi, onima opi-sanim u Dodatku III. ovoga Pravilnika (inercija, naprimjer, koja može biti mehanička ili elektronička).

5.2.1.5 Vozilo se može, prema potrebi, pomaknuti na drugi uređaj radi provedbe ispitivanja mjerenja emisija.

5.2.2 Rad na stazi ili cesti Kad je završeno ispitivanje trajnosti na stazi ili cesti, referen-

tna masa vozila bit će barem jednaka onoj koja se zadržva za ispitivanja provedena na dinamometru s valjcima.

6. MJERENJE EMISIJA ŠTETNIH SASTOJAKA Na početku ispitivanja (0 km) i svakih 10 000 km (± 400 km)

ili češće, u pravilnim razmacima dok se ne prijeđe 80.000 km, mjere se emisije iz ispušne cijevi u skladu s ispitivanjem tipa I.


određenim u Prilogu I., točki 5.3.1. Granične vrijednosti koje je potrebno zadovoljiti one su navedene u točki 5.3.1.4. Pri-loga I.

Svi rezultati ispušnih emisija moraju se ucrtati u dijagram kao funkcija prevezene udaljenosti na sustavu zaokruženo na najbliži kilometar, a kroz sve te točke ucrtava se najbolja odgovarajući pravac regresije određen metodom najmanjih kvadrata. Pri izračunu se ne uzimaju u obzir rezultati ispi-tivanja na 0 km.

Podatci su prihvatljivi za uporabu u izračunu faktora pogor-šanja samo ako su interpolirane točke od 6 400 km i 80 000 km na tome pravcu unutar gore navedenih granica. Podatci su još uvijek prihvatljivi ako pravac regresije prelazi primje-njivu granicu s negativnim nagibom (interpolirana točka od 6 400 km viša je od interpolirane točke od 80 000 km), ali stvarna točka podataka na 80 000 km ispod je granice.

Višekratnički faktor pogoršanja emisije ispušnih plinova obračunava se za svaki štetni sastojak na sljedeći način:

� ��

��

��

��

��

� ��

��

� ��

� ��

� ��

� ��

�

�� = �

��

��

��

pri čemu je: Mi1 = masa emisije i-tog štetnog sastojka u gramima po km

interpolirano na 6 400 km Mi2 = masa emisije i-tog štetnog sastojka u gramima po km

interpolirano na 80 000 km Te interpolirane vrijednosti moraju se provoditi na najma-

nje četiri mjesta desno od decimalnog zareza prije nego se podijeli jedna s drugom radi utvrđivanja faktora pogoršanja. Rezultat se mora zaokružiti na tri mjesta desno od decimal-nog zareza.

Ako je faktor pogoršanja manji od jedan, smatra se da je jednak jedan.

PRILOG IX.

A. Tehnički podatci o referentnim gorivima za ispitivanje vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku A tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I. – ispitivanje tipa I.

1. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA ZA ISPI-TIVANJE VOZILA OPREMLJENIH MOTOROM S VANJSKIM IZVOROM PALJENJAVrsta goriva: benzin bez olova

Parametar Mjerna jedinica

Granične vrijednosti (1)

Ispitna metodanajmanje najvišeIstraživački oktanski broj, RON

95,0 - EN 25164

Motorni oktanski broj, MON

85,0 - EN 25163

Gustoća na 15 °C kg/m3 748 762 ISO 3675Tlak para po Reidu kPa 56,0 60,0 EN 12Destilacija:– početno vrelište– ishlapilo pri 100 °C– ishlapilo pri 150 °C– konačno vrelište

°C% v/v% v/v

° C

2449,081,0190

4057,087,0215

EN-ISO 3405EN-ISO 3405EN-ISO 3405EN-ISO 3405

Ostatci % v/v - 2 EN-ISO 3405

Analiza ugljikovodika:– olefini– aromatični spojevi– benzen– zasićeni spojevi

% v/v% v/v% v/v% v/v

-28,0

--

1040,01,0

ostatak

ASTM D 1319ASTM D 1319Pr. EN 12177ASTM D 1319

Omjer ugljik/vodik upisati upisatiIndukcijski period (2) minuta 480 - EN-ISO 7536Sadržaj kisika % m/m - 2,3 EN 1601Prisutna smola mg/ml - 0,04 EN-ISO 6246Sadržaj sumpora (3) mg/kg - 100 Pr. EN ISO/DIS

14596Korozija bakra razreda I. - 1 EN-ISO 2160Sadržaj olova mg/l - 5 EN 237Sadržaj fosfora mg/l - 1,3 ASTM D 3231(1) Vrijednosti navedene u specifikacijama »prave su vrijednosti«. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od pe-troleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navo-đenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe normeISO 4259.(2) Gorivo može sadržavati antioksidanse i deaktivatore kovina koji se obično upo-trebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, no ne smiju se dodavatideterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.(3) Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.

2. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA ZA ISPI-TIVANJE VOZILA S DIZELSKIM MOTOROMVrsta goriva: dizel


Granične vrijednosti (1) Ispitna metodanajmanje najviše

Cetanski broj (2) 52,0 54,0 EN– ISO 5165Gustoća na 15 °C kg/m3 833 837 EN– ISO 3675Destilacija:– vrelište na 50%– vrelište na 95%– konačno vrelište

°C°C°C

245345

-

-350370

EN-ISO 3405EN-ISO 3405EN-ISO 3405

Plamište °C 55 - EN 22719CFPP °C - – 5 EN 116Viskoznost na 40 °C mm2/s 2,5 3,5 EN-ISO 3104Policiklični aromatski uglji-kovodici

% m/m 3 6,0 IP 391

Sadržaj sumpora (3) mg/kg - 300 Pr. EN-ISO/DIS 14596

Korozija bakra - 1 EN-ISO 2160Ostatak ugljika po Conrad-sonu (10% DR)

% m/m - 0,2 EN-ISO 10370

Sadržaj pepela % m/m - 0,01 EN-ISO 6245Sadržaj vode % m/m - 0,02 EN-ISO 12937Neutralizacijski broj (jaka kiselina)

mg KOH/g - 0,02 ASTM D 974-95

Oksidacijska stabilnost (4) mg/ml - 0,025 EN-ISO 12205Nova i bolja metoda za po-liciklične aromatske spoje-ve, u pripremi

% m/m - - EN 12916

(1) Vrijednosti navedene u specifikacijama »prave su vrijednosti«. Kod uspostavlja-nja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitiva-nja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih


razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe normeISO 4259.(2) Područje za cetanski broj nije u skladu sa zahtjevima za najmanju vrijednosti od 4R. Međutim u slučaju spora između dobavljača i korisnika goriva mogu se za rješavanje takvih sporova upotrijebiti odredbe norme ISO 4259, pod uvjetom da se, umjesto jednog određivanja, obavi dovoljan broj ponovljenih mjerenja kako bi se postigla potrebna preciznost.(3) Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.(4) Iako se stabilnost oksidacije nadzire, vjerojatno će rok upotrebe biti ograničen. Potrebno je od dobavljača tražiti savjet o uvjetima skladištenja i roku upotrebe.

B. Tehnički podatci o referentnim gorivima za ispitivanje vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u redu B tablice iz Odjeljka 5.3.1.4. Priloga I. – ispitivanje tipa I.

1. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA ZA ISPITIVANJE VOZILA S MOTOROM S VANJSKIM IZVOROM PALJENJAVrsta goriva: bezolovni benzin


Granične vrijednosti (1)

Ispitna metodanajmanje najvišeIstraživački oktanski broj, IOB

95,0 - EN 25164

Motorni oktanski broj, MOB

85,0 - EN 25163

Gustoća na 15 °C kg/m3 740 754 ISO 3675Tlak para po Reidu kPa 56,0 60,0 Pr. EN ISO

13016-1 (DVPE)Destilacija:– ishlapilo pri 70 °C– ishlapilo pri 100 °C– ishlapilo pri 150 °C– konačno vrelište

% v/v% v/v% v/v

°C

24,050,083,0190

40,058,089,0210


Ostatci % v/v - 2,0 EN-ISO 3405Analiza ugljikovodika:– olefini– aromatični spojevi– benzen– zasićeni spojevi


-29,0

-upisati

10,035,01,0

upisati

ASTM D 1319ASTM D 1319ASTM D 1319Pr. EN 12177

Omjer ugljik/vodik upisati upisatiIndukcijski period (2) minuta 480 - EN-ISO 7536Sadržaj kisika % m/m - 1,0 EN 1601Prisutna smola mg/ml - 0,04 EN-ISO 6246Sadržaj sumpora (3) mg/kg - 10 ASTM D 5453Korozija bakra - klasa

I.EN-ISO 2160

Sadržaj olova mg/l - 5 EN 237Sadržaj fosfora mg/l - 1,3 ASTM D 3231(1) Vrijednosti navedene u specifikacijama »prave su vrijednosti«. Kod uspostavlja-nja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitiva-nja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navo-đenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe normeISO 4259.(2) Gorivo može sadržavati antioksidanse i deaktivatore kovina koji se obično upo-trebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, no ne smiju se dodavatideterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.(3) Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.

2. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA ZA ISPI-TIVANJE VOZILA S DIZELSKIM MOTOROMVrsta goriva: dizelsko gorivo


Granične vrije-dnosti (1)

Ispitna metoda

najmanje najvišeCetanski broj (2) 52,0 54,0 EN– ISO 5165Gustoća na 15 °C kg/m3 833 837 EN– ISO 3675Destilacija:– vrelište na 50%– vrelište na 95%– konačno vrelište

°C°C°C

245345

--

--

350370

EN-ISO 3405EN-ISO 3405EN-ISO 3405

Plamište °C 55 - EN 22719CFPP °C - – 5 EN 116Viskoznost na 40 °C mm3/s 2,3 3,3 EN-ISO 3104Policiklični aromatski ugljiko-vodici

% m/m 3,0 6,0 IP 391

Sadržaj sumpora (3) mg/kg - 10 ASTM D 5453Korozija bakra - razred

I.EN-ISO 2160

Ostatak ugljika po Conradsonu (10% DR)

% m/m - 0,2 EN-ISO 10370

Sadržaj pepela % m/m - 0,01 EN-ISO 6245Sadržaj vode % m/m - 0,02 EN-ISO 12937Neutralizacijski broj (jaka kise-lina)

mg KOH/g - 0,02 ASTM D 974

Oksidacijska stabilnost (4) mg/ml - 0,025 EN-ISO 12205Mazivost (promjer površine ha-banja prema HFRR metodi na 60 °C)

µm - 400 CEC F-06-A-96

FAME zabranjeno(1) Vrijednosti navedene u specifikacijama »prave su vrijednosti«. Kod uspostavlja-nja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe norme ISO 4259. Proi-zvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja je razlika 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe normeISO 4259.(2) Područje za cetanski broj nije u skladu sa zahtjevima za najmanju vrijednosti od 4R. Međutim u slučaju spora između dobavljača i korisnika goriva, mogu se za rješavanje takvih sporova upotrijebiti odredbe norme ISO 4259, pod uvjetom da se umjesto jednog određivanja obavi dovoljan broj ponovljenih mjerenja kako bi se postigla potrebna preciznost.(3) Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.(4) Iako se stabilnost oksidacije kontrolira, vjerojatno će rok upotrebe biti ograničen. Potrebno je od dobavljača tražiti savjet o uvjetima skladištenja i roku upotrebe.

C. Tehnički podatci o referentnim gorivima za ispitivanje vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenjem pri niskoj temperaturi okoline – ispitivanje tipa VI.

Vrsta goriva: bezolovni benzin


Granične vrije-dnosti (1) Ispitna metoda

najmanje najvišeIstraživački oktanski broj, IOB 95,0 - EN 25164Motorni oktanski broj, MOB 85,0 - EN 25163Gustoća na 15 °C kg/m3 740 754 ISO 3675Tlak para po Reidu kPa 56,0 95,0 Pr. EN ISO 13-

016-1 (DVPE)


Destilacija:– ishlapilo pri 70 °C– ishlapilo pri 100 °C– ishlapilo pri 150 °C– konačno vrelište

% v/v% v/v% v/v

°C

24,050,083,0190

40,058,089,0210


Ostatci % v/v - 2,0 EN-ISO 3405Analiza ugljikovodika:– olefini– aromatični spojevi– benzen– zasićeni spojevi


-29,0

-upisati

10,035,01,0

upisati

ASTM 1319ASTM 1319ASTM 1319

Omjer ugljik/vodik upisatiIndukcijski period (2) minuta 480 - EN-ISO 7536Sadržaj kisika % m/m - 1,0 EN 1601Prisutna smola mg/ml - 0,04 EN-ISO 6246Sadržaj sumpora (3) mg/kg - 10 ASTM D 5453Korozija bakra - klasa I. EN-ISO 2160Sadržaj olova mg/l - 5 EN 237Sadržaj fosfora mg/l - 1,3 ASTM D 3231(1) Vrijednosti navedene u specifikacijama »prave su vrijednosti«. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe norme ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispi-tivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja je razlika 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R, te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovolja-va li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe ISO 4259.(2) Gorivo može sadržavati antioksidanse i kovinske deaktivatore koji se obično upo-trebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, ali se ne smiju dodavatideterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.(3) Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa VI.

PRILOG IX.(a)

TEHNIČKI PODATCI O PLINOVITIM REFERENTNIM GORIVIMA

A. Tehnički podatci za referentno gorivo UNP

1. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA UNP ZA ISPITIVANJE VOZILA S OBZIROM NA GRANIČNE VRI-JEDNOSTI EMISIJA NAVEDENIH U RETKU A TABLICE U TOČKI 5.3.1.4. PRILOGA I. – ISPITIVANJE TIPA I.Značajka Jedinica Gorivo A Gorivo B Ispitna metodaSastav: ISO 7941Sadržaj C3 % vol 30 ± 2 85 ± 2Sadržaj C4 % vol ostatak ostatak< C3, > C4 % vol najviše 2 najviše 2Olefini % vol najviše 12 najviše 15Ostatak isparavanja mg/kg najviše 50 najviše 50 ISO 13757Sadržaj vode na 0 °C

nema nema vizualni pregled

Ukupni sadržaj sumpora

mg/kg najviše 50 najviše 50 EN 24260

Vodikov sulfid nema nema ISO 8819Korozija bakrenog traka

ocjena klasa I. klasa I. ISO 6251 (1)

Miris karakterističan karakterističanMotorni oktanski broj

najmanje 89 najmanje 89 EN 589 Prilog B

(1) Ovom se metodom možda neće točno utvrditi prisutnost korozivnih materijala ako uzorak sadržava inhibitore korozije ili druge kemijske tvari koje smanjuju korozivnost uzorka na bakrenome traku. Stoga je zabranjeno dodavanje takvih spojeva kojima je jedini cilj utjecanje na ispitnu metodu.

2. TEHNIČKI PODATCI REFERENTNOGA GORIVA UNP ZA ISPI-TIVANJE VOZILA S OBZIROM NA GRANIČNE VRIJEDNOSTI NAVEDENE U RETKU B TABLICE U TOČKI 5.3.1.4. PRILOGA I. – ISPITIVANJE TIPA I.Značajka Jedinica Gorivo A Gorivo B Ispitna metodaSastav: ISO 7941Sadržaj C3 % vol 30 ± 2 85 ± 2Sadržaj C4 % vol ostatak ostatak< C3, > C4 % vol najviše 2 najviše 2Olefini % vol najviše 12 najviše 15Ostatak mg/kg najviše 50 najviše 50 ISO 13757Sadržaj vode na 0 °C nema nema vizualni pregledUkupni sadržaj sumpora

mg/kg najviše 10 najviše 10 EN 24260

Vodikov sulfid nema nema ISO 8819Korozija bakra ocjena klasa I. klasa I. ISO 6251 (1)Miris karakterističan karakterističanMotorni oktanski broj najmanje 89 najmanje 89 EN 589 Prilog B(1) Ovom se metodom možda neće točno utvrditi prisutnost korozivnih materijala ako uzorak sadržava inhibitore korozije ili druge kemijske tvari koje smanjuju ko-rozivnost uzorka na bakrenome traku. Stoga je zabranjeno dodavanje takvih spojeva kojima je jedini cilj utjecanje na ispitnu metodu.

B. Tehnički podatci za referentno gorivo PP

Značajka Mjerna jedinica Osnova

Granične vrije-dnosti Ispitna

metodanajmanje najvišeReferentno gorivo G20

Sastav:metanostatak (1)N2

% mol% mol% mol

100--

99--

1001

ISO 6974ISO 6974ISO 6974

Sadržaj sumpora mg/m3 (2) - - 10 ISO 6326-5Wobbeov indeks (neto) MJ/m3 (3) 48,2 47,2 49,2Referentno gorivo G25

Sastav:metanostatak (1)N2

% mol% mol% mol

86-

14

84-

12

881

16

ISO 6974ISO 6974ISO 6974

Sadržaj sumpora mg/m3 (2) - - 10 ISO 6326-5Wobbeov indeks (neto) MJ/m3 (3) 39,4 38,2 40,6(1) Inertni plinovi (različiti od N2) + C2 + C2+.

(2) Vrijednost se utvrđuje pri 293,2 K (20 °C) i 101,3 kPa.(3) Vrijednost se utvrđuje pri 273,2 K (0 °C) i 101,3 kPa.

PRILOG X.

OBRAZAC(Najveći format: A4 (210 mm x 297 mm))

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOGA DIJELA

Naziv tijela nadležnog za homologacijuIzjava o: – homologaciji (1) – izmjeni/dopuni homologacije (1) – odbijanju homologacije (1) – povlačenju homologacije (1) za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzi-rom na Direktivu ….kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direk-tivom …….

(1) Prekrižiti nepotrebno.


DIO I.0.1 Marka (trgovački naziv proizvođača): .........................................0.2 Tip i opća trgovačka oznaka (opće trgovačke oznake): ............0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sa-

stavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1)(2): ....................0.3.1 Položaj te oznake: ..........................................................................0.4 Kategorija vozila(3): .......................................................................0.5 Naziv i adresa proizvođača: ..........................................................0.7 Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način

postavljanja oznake homologacije: ..............................................0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: .........................................

DIO II.1. Dodatni podatci (prema potrebi): vidi Dopunu2. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih

ispitivanja: .......................................................................................3. Datum izvještaja o ispitivanju: .....................................................4. Broj izvještaja o ispitivanju. ..........................................................5. Napomene (ako ih ima): vidi Dopunu6. Mjesto: .............................................................................................7. Datum:. ...........................................................................................8. Potpis:. .............................................................................................9. Popis opisne dokumentacije koja je pohranjena kod tijela na-

dležnog za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev

DODATAK 1.

Dopuna certifikatu o homologaciji tipa br. …o homologaciji tipa vozila s obzirom na Direktivu 70/220/EEZ, kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom...../……/EZ

1. Dodatni podatci1.1. Masa vozila u voznom stanju: ....................................................1.2. Najveća dopuštena masa: ............................................................1.3. Referentna masa: ..........................................................................1.4. Broj sjedala: ..................................................................................1.5. Oznaka motora: ............................................................................1.6. Mjenjač1.6.1. Ručni, broj brzina:1 ......................................................................1.6.2. Automatski, broj stupnjeva prijenosa:1 ......................................1.6.3. Kontinuirano promjenjivi prijenos: da/ne1 ...............................1.6.4. Prijenosni omjeri pojedinih stupnjeva prijenosa: ....................1.6.5. Prijenosni omjer pogonske osovine: ..........................................1.7. Raspon veličina guma: ................................................................1.7.1. Dinamički opseg guma upotrijebljenih za ispitivanje tipa I.: .1.8. Rezultati ispitivanja: ......................................................................

(2) Ako podatci za oznaku tipa sadržavaju znakove koji nisu bitni za opis vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentu zamijenitiznakom ‘?’ (npr. ABC??123???).(3) Prema definiciji u Dijelu A Priloga II. Direktive 70/156/EEZ.

Tip I.CO

(g/km)THC3

(g/km)NOx

(g/km)HC + NOx2

(g/km)Čestice2

(g/km)

Izmjereno

Izračunano s fakto-rom pogoršanja DF

Tip II.: ....................................................................................% Tip III.: ....................................................................................... Tip IV.: .................................................................. g/ispitivanje Tip V.: – Vrsta trajnosti: 80 000 km, nije izveden1

– Faktor pogoršanja DF: izračunan, propisan1

– Navesti vrijednosti:

Tip VI. CO (g/kg) HC (g/kg)Izmjerena vrijednost

1.8.1.1. Ponoviti tablicu za sve referentne plinove UNP-a ili PP-a, navesti jesu li rezultati izmjereni ili izračunani i ponoviti tablicu za (jedini) konačni rezultat emisija vozila za UNP ili PP. Ako se radi o vozilu s dvije vrste goriva, navesti rezultat za benzin, ponoviti tablicu za sve referentne plinove UNP-a ili PP-a, navesti jesu li rezultati izmjereni ili izračunani te ponoviti tablicu za (jedini) konačni rezultat emisija vozila za UNP ili PP.

1.8.2. Opis i/ili nacrt indikatora neispravnosti (MI): .....................1.8.3. Popis i funkcija svih sastavnih dijelova koje nadzire OBD

sustav: ........................................................................................1.8.4. Opis (općih radnih načela) za: ...............................................1.8.4.1. Otkrivanje zatajivanja paljenja 3: ............................................1.8.4.2. Nadzor katalizatora 3: ..............................................................1.8.4.3. Nadzor osjetila kisika 3: ...........................................................1.8.4.4. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav 3: .............1.8.4.5. Nadzor katalizatora 2: ...............................................................1.8.4.6. Nadzor odvajača krutih čestica 2: ...........................................1.8.4.7. Nadzor elektroničkog aktuatora sustava za napajanje gori-

vom 2: ........................................................................................1.8.4.8. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav 2: ............1.8.5. Kriteriji za aktiviranje indikatora neispravnosti (MI) (odre-

đeni broj ciklusa vožnje ili statistička metoda): ...................1.8.6. Popis svih upotrijebljenih izlaznih OBD kodova i formata

(s pojedinačnim objašnjenjima): ...........................................1.9. Podatci o emisijama koji su potrebni za tehnički pregled

vozila: .........................................................................................

IspitivanjaVrijednost

CO (% vol)

Lambda 1Brzina motora (min-1)

Tempe-ratura

motornog ulja (°C)

Ispitivanje na ni-skoj brzini vrtnje u praznome hodu

N/A

Ispitivanje na povi-šenoj brzini vrtnje u praznome hodu1 Formula lambda: vidi Prilog I., točka 5.3.7.3., bilješka 1.

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje(2) Za vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem(3) Za vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja.


1.10. Katalizatori1.10.1. Izvorni ugrađeni katalizator ispitan na osnovi svih odgova-

rajućih uvjeta iz ovoga Pravilnika: .........................................1.10.1.1. Marka i tip izvornoga ugrađenog katalizatora, kako je na-

vedeno pod točkom 3.2.12.2.1. Priloga II. ovoga Pravilnika (opisni dokument): ..................................................................

1.10.2. Izvorni zamjenski katalizator ispitan na osnovi svih odgo-varajućih uvjeta iz ovoga Pravilnika: .....................................

1.10.2.1. Marka/e i tip (tipovi) izvornog zamjenskog katalizatora, kako je navedeno u točki 3.2.12.2.1. Priloga II. ovog Pra-vilnika (opisni dokument): ....................................................

5. Napomene: ...............................................................................

DODATAK 2.

PODATCI U VEZI S OBD SUSTAVOMU skladu s točkom 3.2.12.2.8.6 opisnoga dokumenta, podatke iz ovoga Dodatka dostavlja proizvođač vozila kako bi se omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelova kompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme. Proizvođač vozila ne treba dostaviti te podatke ako su oni obuhvaćeni u pravu in-telektualnoga vlasništva ili ako predstavljaju specifičan ‘know-how’proizvođača ili dobavljača izvorne opreme.Na zahtjev će ovaj Dodatak biti dostupan svim zainteresiranim pro-izvođačima dijelova, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme pod jednakim uvjetima.1. Opis vrste i broj ciklusa pretkondicioniranja koji je upotrije-

bljen pri prvotnoj homologaciji tipa vozila2. Opis vrste OBD pokaznog ciklusa koji je upotrijebljen pri pr-

votnoj homologaciji tipa vozila za sastavni dio koji je pod nad-zorom OBD sustava

3. Opširna dokumentacija u kojoj su opisani svi sastavni dijelovi nadzirani s pomoću strategije za otkrivanje grešaka u radu i za aktiviranje indikatora neispranosti (određeni broj voznih ciklusa ili statistička metoda), uključujući popis relevantnih sekundarnih nadziranih parametara za svaki sastavni dio koji se nadzire OBD sustavom. Popis svih izlaznih OBD kodova i formata (s objašnjenjem svakoga) koji se upotrebljavaju za pojedine sastavne dijelove pogonske grupe koji imaju veze s emisijama i za pojedine sastavne dijelove koji nemaju veze s emisijama, ako se nadzorom sastavnoga dijela određuje aktivi-ranje indikatora neispravnosti. Poglavito je potrebno dostaviti iscrpno objašnjenje podataka iz modula $ 05 Ispitivanje ID $21 do FF i podataka iz modula $ 06. U slučaju tipova vozila koji upotrebljavaju vezu za prijenos podataka sukladno normi HRN ISO 15765-4 »Cestovna vozila – Dijagnostika na regulatoru mrežnih područja (CAN) – 4. dio.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju«, potrebno je dostaviti opširno objašnjenje podataka iz modula $ 06 Ispitivanje ID $00 do FF za svako OBD praćenje koje podržava ID.

Sastavni dio

Kôd greške

Nadzorna strategija

Kriteriji za ot-

krivanje greške

Kriteriji za akti-viranje

MI

Sekundarni parametri

Pretkon-dicioni-

ranje

Poka-zno

ispitiva-nje

Katali-zator

P0420 Signali osjetila kisika 1

i 2

Razlika između signala osjetila

1 i 2

3. ciklus brzina vrtnje motora,

opterećenje motora, A/F način rada, temperatura katalizatora

dva ciklusa tipa I.

tip I.

PRILOG XI.

SUSTAV UGRAĐENE DIJAGNOSTIKE (OBD) ZA MOTORNA VOZILA

1. UVOD Ovaj se Prilog primjenjuje na funkcionalne aspekte sustava

ugrađene dijagnostike (OBD) za nadzor emisije iz motornih vozila.

2. DEFINICIJE U smislu ovoga Priloga:2.1. »OBD« označava sustav ugrađene dijagnostike koji je nami-

jenjen za nadzor emisija i mora imati sposobnost identifi-ciranja vjerojatnog područja neispravnosti pomoću kodova grešaka, pohranjenih u memoriju računala.

2.2. »Tip vozila« označava kategoriju motornih vozila koja se ne razlikuju u bitnim značajkama motora i OBD sustava, koje su određene u Dodatku 2.

2.3. »Porodica vozila« označava skupinu vozila jednoga proizvo-đača, za koja se zbog slične konstrukcije očekuje da imaju slične značajke emisije ispušnih plinova i OBD sustava. Sva-ki motor iz te porodice mora ispunjavati zahtjeve iz ovog Pravilnika.

2.4. »Sustav za smanjenje štetne emisije« označava elektronički uređaj za upravljanje radom motora i sve sastavne dijelove ispušnog sustava i sustava za odvod ispravanja koji se tiču emisije i tom uređaju šalju ulazne podatke ili primaju izla-zne podatke iz tog uređaja.

2.5. »Indikator neispravnosti (MI)« označava vidni ili slušni in-dikator koji jasno obavještava vozača o neispravnosti bilo kojeg sastavnoga dijela koji se tiče emisije spojena na OBD sustav, ili o neispravnosti samoga OBD sustava.

2.6. »Neispravnost« označava grešku sastavnoga dijela ili sustava koji se tiče emisije, zbog čega dolazi do toga da vrijednosti emisija premaše granične vrijednosti iz točke 3.3.2., ili do nemogućnosti OBD sustava da zadovolji osnovne zahtjeve za praćenje koji su predviđeni ovim Prilogom.

2.7. »Sekundarni zrak« označava zrak koji se uvodi u ispušni sustav s pomoću pumpe ili usisnog ventila ili na neki drugi način, koji je namijenjen za pospješivanje oksidacije HC i CO sadržanih u struji ispušnih plinova.

2.8. »Zatajenje paljenja motora« označava pojavu kad u cilindru motora s vanjskim izvorom paljenja nema izgaranja zbog nedostatka iskre, slabog doziranja goriva, slabe kompresije ili bilo kojeg drugog uzroka. S obzirom na nadzor OBD su-stavom, to je onaj postotak zatajivanja od ukupnoga broja paljenja motora (koji navodi proizvođač) koji bi doveo do pojave emisija koje prekoračuju granične vrijednosti nave-


dene u točki 3.3.2., ili postotak koji bi doveo do pregrija-vanja jednoga ili više katalizatora, što bi prouzrčilo nepo-pravljivu štetu.

2.9. »Ispitivanje tipa I« označava ciklus vožnje (prvi i drugi dio) koji se primjenjuje za homologacije s obzirom na emisije, kako je podrobno opisano u Prilogu III. Dodatku 1.

2.10. »Ciklus vožnje« sastoji se od pokretanja motora, načina rada motora kao u vožnji tijekom koje se otkriva eventualna ne-ispravnost, i isključivanja motora.

2.11. »Ciklus zagrijavanja« označava rad vozila koji je dovoljno dug da od pokretanja motora temperatura rashladne teku-ćine naraste za najmanje 22 K i dosegne najmanju tempe-raturu od 343 K (70 °C).

2.12. »Regulacija goriva« označava prilagođavanje osnovne mape dovoda goriva na temelju povratnih informacija. Kratko-ročna regulacija goriva označava dinamično ili trenutačno namještanje. Dugoročna regulacija goriva označava postu-pnije prilagođavanje mape dovoda goriva od kratkoročnih namještanja regulacije. Dugoročnim se namještanjima po-ravnavaju razlike između vozila i postupnih promjena koje se javljaju s vremenom.

2.13. »Izračunana vrijednost opterećenja« (CLV) označava tre-nutačni protok zraka podijeljen vršnim protokom zraka, pri čemu je najveći protok zraka ispravljen za nadmorsku visinu, ako je poznata. Po toj se definiciji dobije bezdimen-zijski broj koji je univerzalan za sve motore i koji serviseru pokazuje omjer uporabe kapaciteta motora (pri potpuno, stopostotno otvorenoj zaklopci za snagu).

� ��

��

��

��

��

��

��

��

��=

��

��

��

��

��

��

��

2. 14. »Trajni rad motora sa zadanom emisijom« označava slučaj kad uređaj za upravljanje radom motora prebacuje motor trajno na način rada koji ne zahtijeva ulazni signal iz nei-spravnog sastavnog dijela ili sustava, u slučajevima kad bi takav neispravni sastavni dio ili sustav doveli do povećanja emisija iz vozila na razinu iznad graničnih vrijednosti na-vedenih u točki 3.3.2.

2.15. »Priključno vratilo« označava izlaznu jedinicu pogonjenu motorom koja služi za pogon pomoćne opreme ugrađene na vozilo.

2.16. »Pristup« označava dostupnost svih podataka iz OBD su-stava povezanih s emisijom, uključujući sve kodove grešaka koji su potrebni za nadzor, dijagnostiku, servisiranje ili po-pravak dijelova vozila povezanih s emisijama, preko serij-skog sučelja za normiranu dijagnostičku vezu (u skladu s Dodatkom 1. točka 6.5.3.5. ovoga Priloga).

2.17. »Neograničen« znači – pristup koji ne ovisi o pristupnome kodu koji se može dobiti

samo od proizvođača, ili o kojemu sličnom sredstvu, ili – pristup koji omogućuje procjenu danih podataka bez po-

trebe za bilo kakvim posebnim podatcima za dekodiranje, osim ako su normirane same te informacije.

2.18. »Normiran« označava da se svi podatci vezano uz protok podataka, uključujući sve korištene kodove grešaka, moraju stvarati samo u skladu s industrijskim normama koje, zbog činjenice da su njihov oblik i dopuštene opcije jasno odre-đeni, omogućuju najveću razinu usklađenosti u industriji

motornih vozila i čiju primjenu ovaj Pravilnik izričito do-pušta.

2.19. »Informacije o popravku« označava sve informacije potrebne za dijagnostiku, servisiranje, inspekcijski nadzor, periodičke provjere ili popravke vozila koje proizvođač daje svojim ovlaštenim prodavačima/servisima. Te informacije po po-trebi uključuju priručnike za servisiranje, tehničke uputste, dijagnostičke informacije (npr. najmanje i najviše teoretske vrijednosti za mjerenja), dijagrame ožičenja, identifikacijskibroj za umjeravanje softvera, koji se primjenjuje za odre-đeni tip vozila, upute za pojedinačne i posebne slučajeve, informacije o alatima i opremi, informacije o zapisima po-dataka i informacije o dvosmjernome nadzoru i ispitivanju. Proizvođač nije dužan davati informacije koje su zaštićene pravom na intelektualno vlasništvo ili koje čine poseban ‘know–how’ proizvođača i/ili dobavljača koji su proizvođači izvorne opreme (OEM); u ovom se slučaju potrebne tehni-čke informacije ne smiju upotrijebiti bez dopuštenja.

2.20. »Nedostatak« označava s obzirom na OBD sustav da do sva nadzirana sastavna dijela ili sustava sadržavaju privreme-no ili trajno radne značajke koje narušavaju na drugi način učinkovitost OBD nadzora tih sastavna dijela ili sustava ili ne zadovoljavaju sve ostale pojedinačne zahtjeve za OBD. Vozila se mogu homologirati, registrirati i prodavati s ta-kvim nedostatcima u skladu sa zahtjevima točke 4. ovoga Priloga.

3. ZAHTJEVI I ISPITIVANJA3.1. Sva vozila moraju biti opremljena OBD sustavom koji je

konstruiran, izrađen i ugrađen u vozilo tako da omoguću-je određivanje tipova pogoršanja ili neispravnosti tijekom cijeloga životnog vijeka vozila. Da bi se postigao taj cilj, tijelo za homologaciju mora prihvatiti činjenicu da OBD sustav vozila koja su prešla udaljenosti veće od udaljenosti utvrđenih za ispitivanje tipa V. koje se odnosi na trajnost, spomenuto u točki 3.3.1., može pokazivati nešto slabija ra-dna svojstva, tako da može doći do prekoračenja graničnih vrijednosti emisija navedenih u točki 3.3.2. prije nego OBD sustav upozori vozača vozila na neispravnost.

3.1.1. Pristup OBD sustavu potreban za inspekcijski nadzor, dija-gnostiku, servisiranje ili popravke vozila mora biti neogra-ničen i normiran. Svi kodovi grešaka povezani s emisijom moraju biti u skladu s točkom 6.5.3.4. Dodatka 1. ovoga Priloga.

3.1.2. Najkasnije tri mjeseca nakon što proizvođač bilo kojem ovlaštenom prodavatelju ili servisu u Europsko unuji dosta-vi informacije o popravcima, proizvođač mora te informa-cije (uključujući sve naknadne izmjene i dopune) dati na raspolaganje, uz umjerenu i nediskriminatornu naknadu, te o tome obavijestiti tijelo za homologaciju.

U slučaju nepoštivanja tih odredaba, tijelo za homologaciju poduzima odgovarajuće mjere radi osiguravanja raspoloži-vosti informacija za popravke, u skladu s postupcima utvr-đenim za homologaciju i preglede vozila u upotrebi.

3.2. OBD sustav mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen u vozi-lo na način da omogućuje da vozilo ispunjava zahtjeve ovoga Priloga u uvjetima uobičajene uporabe.

3.2.1. Privremeno isključivanje OBD sustava3.2.1.1. Proizvođač može isključiti OBD sustav u slučaju niske ra-

zine goriva koja nepovoljno utječe na njegovu sposobnost


nadzora. Sustav se ne smije isključiti ako je razina goriva u spremniku iznad 20% nazivnog obujma spremnika.

3.2.1.2. Proizvođač može isključiti OBD sustav ako je okolna tempe-ratura pri pokretanju motora niža od 266 K (–7 °C) ili ako se vozilo nađe na nadmorskim visinama iznad 2 500 metara, pod uvjetom da proizvođač dostavi podatke i/ili inženjer-sku ocjenu koji su dovoljan dokaz da bi nadzor u takvim uvjetima bio nepouzdan. Proizvođač također može zatražiti da se OBD sustav isključuje i u slučaju drugih okolnih tem-peratura pri pokretanju motora, ako na temelju podataka i/ili inženjerske procjene tijelu za homologaciju dokaže da bi sustav u takvim uvjetima pokazivao pogrešne podatke.

3.2.1.3. Što se tiče vozila u koja su ugrađena priključna vratila, isključivanje sustava nadzora izložena štetnim utjecajima dopušta se samo pod uvjetom da se se to čini samo kad je priključno vratilo aktivno.

3.2.2. Zatajenje paljenja motora – vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja

3.2.2.1. Proizvođači mogu usvojiti kriterije s višim postotkom zata-jenja paljenja od onih koji su prijavljeni tijelu za homolo-gaciju, u slučajevima kada se pri određenoj brzini i optere-

ćenju motora nadležnom tijelu može dokazati da otkrivanje nižih razina zatajenja paljenja ne bi bilo pouzdano.

3.2.2.2. Kad proizvođač nadležnom tijelu može dokazati da otkri-vanje zatajenja paljenja s višim postotkom još nije izvedivo ili da se zatajenja paljenja ne može razlikovati od drugih utjecaja (npr. neravne ceste, mijenjanje stupnjeva prijenosa, razdoblje nakon pokretanja motora itd.) sustav za praćenje zatajenja paljenja ne mora se aktivitati ako postoje takvi uvjeti.

3.3. Opis ispitivanja3.3.1. Ispitivanja se obavljaju na vozilu koje je bilo upotrijebljeno

za ispitivanje trajnosti tipa V dano u Prilogu VIII., primje-njujući ispitni postupak iz Dodatka 1. ovoga Priloga. Ispiti-vanja se obavljaju po završetku ispitivanja trajnosti tipa V. Ako ispitivanje trajnosti tipa V. s obzirom na trajnost nije obavljeno, ili ako to zatraži proizvođač, za pokazna ispitiva-nja OBD sustava može se upotrijebiti tipično vozilo odgova-rajuće starosti.

3.3.2. OBD sustav mora pokazivati grešku sastavnoga dijela ili su-stava u vezi s emisijom kad takve greške imaju za posljedicu prekokoračenje niže danih graničnih vrijednosti za emisije:

Referentna masa (RW)

(kg)

Masa ugljikova monoksida Masa ugljikovodika Masa dušikovih oksida Masa čestica (1)

(CO)L1

(g/km)

(HC)L2

(g/km)

(NOx)L3

(g/km)

(PM)L1

(g/km)Kategorija Razred Benzinski

motoriDizelski motori

Benzinski motori

Dizelski motori

Benzinski motori

Dizelski motori

Dizelski motori

M(2) (4) - Sve 3,20 3,20 0,40 0,40 0,60 1,20 0,18

N(3) (4)

I RW ≤ 1,305 3,20 3,20 0,40 0,40 0,60 1,20 0,18II 1,305 < RW

≤ 1,760 5,80 4,00 0,50 0,50 0,70 1,60 0,23

III 1,760 < RW 7,30 4,80 0,60 0,60 0,80 1,90 0,28(1) Za motore s kompresijskim paljenjem.(2) Osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg.(3) Kao i vozila kategorije M, navedena u bilješci (2).(4) Prijedlog Komisije će sadržavati krajnje granične vrijednosti za OBD 2005/6 za vozila kategorija M1 i N1

3.3.3. Zahtjevi s obzirom na nadzor za vozila opremljena motori-ma s vanjskim izvorom paljenja.

Da bi ispunio zahtjeve iz točke 3.3.2., OBD sustav mora nad-zirati najmanje:

3.3.3.1. smanjenje učinkovitosti katalizatora samo s obzirom na emisiju HC. Proizvođači moraju pratiti samo prednji kata-lizator ili u povezanosti sa sljedećim katalizatorom (katali-zatorima) nizvodno. Svaki praćeni katalizator i kombinacija katalizatora smatrat će se neispravnim kad emisije prelaze graničnu vrijednost za HC danu u tablici u točki 3.3.2.

3.3.3.2. pojavu zatajivanja paljenja motora u radnome području mo-tora unutar sljedećih krivulja:

(a) najveća brzina od 4 500 min–1 ili 1 000 min–1 veća od najveće brzine koja se javlja tijekom ciklusa ispitivanja tipa I., ovisno o tome koja je manja

(b) krivulja pozitivnog zakretnog momenta (tj. opterećenja motora, s prijenosnikom snage u neutralnom položaju)

(c) krivulja koja spaja sljedeće radne točke motora: krivulju pozitivnog zakretnog momenta na 3 000 min–1 i točku na krivulji najveće brzine koja je određena u alineji (a) gore, s tim da je podtlak u usisnoj grani motora za 13,33 kPa niži od podtlaka na krivulji pozitivnog zakretnog momenta

3.3.3.3. pogoršanje osjetila kisika3.3.3.4. ako je aktivan za odabrano gorivo, ostale sastavne dijelove

ili sustave za smanjenje štetne emisije ili sastavne dijelove


ili sustave pogonskoga dijela koji su povezani s računalom čiji kvar može imati za posljedicu prekoračenje graničnih vrijednosri za emisije dane u točki 3.2.2.

3.3.3.5. osim ako su obuhvaćeni nekim drugim načinom nadzora, svi ostali sastavni dijelovi pogonske grupe koji su u vezi s emisijom i povezani su s računalom, uključujući odgovara-juća osjetila koja omogućavaju ispunjavanje funkcija nadzo-ra, moraju biti predmet nadzora kontinuiteta kruga

3.3.3.6. elektronički uređaj za upravljanje pročišćavanjem emisija nastalim isparavanjem mora se nadzirati barem s obzirom na neprekinutost strujnoga kruga.

3.3.4. Zahtjevi s obzirom na nadzor za vozila opremljena motori-ma s kompresijskim paljenjem

Da bi ispunio zahtjeve iz odjeljka 3.3.2., OBD sustav mora nadzirati:

3.3.4.1. Smanjenje učinkovitosti katalizatora, u slučajevima kada je ugrađen;

3.3.4.2. Funkcionalnost i cjelovitost odvajača krutih čestica, u sluča-jevima kada je ugrađen;

3.3.4.3. Kod aktuatora dozatora goriva u elektroničkom sustavu za ubrizgavanje goriva nadzire se neprekinutost strujnoga kru-ga i potpuno otkazivanje svih funkcija;

3.3.4.4. Ostali sastavni dijelovi ili sustavi unutar sustava za kontrolu emisija, ili pogonski sastavni dijelovi, ili sustavi povezani s emisijama, koji su spojeni s računalom, čija neispravnost može dovesti do emisija ispušnih plinova koje premašuju granične vrijednosti navedene u točki 3.3.2. Primjeri su takvih sustava ili komponenti oni za nadzor i kontrolu ma-senoga protoka zraka, obujamskog protoka zraka (i tempe-rature), tlaka dodatnog napajanja i tlaka ulaznog cjevovo-da (i odgovarajuća osjetila koja omogućavaju odvijanje tih funkcija).

3.3.4.5. osim ako su obuhvaćeni drukčijim nadzorom, svi ostali sastavni dijelovi pogonske grupe koji su u vezi s emisijom i povezani s računalom moraju se nadzirati s obzirom na neprekinutost strujnoga kruga.

3.3.5. Proizvođači mogu tijelu za homologaciju dokazati da se neki sastavni dijelovi ili sustavi ne moraju nadzirati ako, u slučaju njihova potpunog otkazivanja ili uklanjanja, emisije ne pre-laze granične vrijednosti emisija navedenih u točki 3.3.2.

3.4. Niz dijagnostičkih pregleda mora se započeti pri svakome pokretanju motora i završiti barem jednom, pod uvjetom da se ispune odgovarajući uvjeti ispitivanja. Uvjeti ispitivanja moraju se tako odabrati da se svi javljaju tijekom normalne vožnje, koja se simulira tijekom ispitivanja tipa I.

3.5. Aktiviranje indikatora neispravnosti (MI)3.5.1. OBD sustav mora sadržavati indikator neispravnosti koji oso-

ba koja upravlja vozilom može lako uočiti. Indikator neispra-vnosti (MI) ne smije se upotrebljavati ni u koju drugu svrhu osim da vozaču signalizira pokretanje motora u slučaju nužde ili način rada motora u nuždi. Indikator neispravnosti (MI) mora biti vidljiv u svim umjerenim uvjetima osvjetljenja. Kada se aktivira, on mora pokazati simbol koji je u skladu s normom ISO 25751. Vozilo za pokazivanje problema pove-zanih s emisijama ne smije imati više od jednog indikatora neispravnosti (MI) opće namjene. Dopuštene su zasebne po-kazne sjetiljke za posebne namjene (npr. za sustav kočenja,

vezanje sigurnosnoga pojasa, tlak ulja itd.). Upotreba crvene boje za indikator neispravnosti nije dopuštena.

3.5.2. U slučaju strategija koje zahtijevaju više od dva ciklusa pre-tkondicioniranja za aktiviranje MI, proizvođač mora dosta-viti prikladne podatke i/ili tehničku procjenu kojom prikla-dno dokazuje da nadzorni sustav otkriva pogoršanje sasta-vnoga dijela jednako pravodobno i na jednako djelotvoran način. Nisu prihvatljive strategije koje zahtijevaju prosječno više od 10 voznih ciklusa za aktiviranje MI. MI se također mora aktivirati svaki put kad regulator motora uđe u radnu fazu stalno neispravne emisije zbog toga što su granične vri-jednosti emisija iz točke 3.3.2. premašene ili ako OBD sustav nije u stanju zadovoljiti osnovne zahtjeve za nadzor koji su propisani u točkama 3.3.3. ili 3.3.4. ovoga Priloga. MI mora djelovati uz jasan znak upozorenja, npr. treptajućim svje-tlom, svaki put kad dođe do nepravilnoga paljenja motora na razini na kojoj bi s, prema uputama proizvođača, mogao oštetiti katalizator. MI također se mora aktivirati prije sa-moga pokretanja, odnosno paljenja motora, kad se ključem daje kontakt, a mora se deaktivirati nakon pokretanja mo-tora ako prethodno nije otkrivena nikakva greška.

3.6. Pohranjivanje koda grešaka3.6. OBD sustav mora bilježiti kôd (kôdove) greške (grešaka)

koji (koje) pokazuje (pokazuju) stanje sustava za smanjene štetne emisije. Potrebno je upotrebljavati posebne kodove stanja kako bi se oni sustavi za smanjenje štetne emisije koji pravilno funkcioniraju razlikovali od onih koje je moguće potpuno procijeniti tek nakon dodatnoga pogona vozila. Ako se MI aktivira zbog smanjene funkcionalnosti, kvara ili prelaska na standardnu radnu fazu stalno neispravne emisije, potrebno je memorirati kôd greške koji pokazuje vrstu greške. Kôd greške također je potrebno memorirati u slučajevima iz točaka 3.3.3.5. i 3.3.4.5. ovoga Priloga.

3.6.1. Razdaljina koju preveze vozilo nakon uključivanja indika-tora neispravnosti MI mora biti raspoloživa u svakome tre-nutku preko serijskoga ulaza na normiranome spojniku za prijenos podataka2.

3.6.2. Kad se radi o vozilima koja su opremljena motorima s vanj-skim izvorom paljenja, cilindri kod kojih zataji paljenje ne moraju se pojedinačno identificirati ako je pohranjen jasankod za zatajenje paljenja jednoga ili više cilindara.

3.7. Isključivanje indikatora neispravnosti (MI)3.7.1 Ako nema više zatajenja paljenja u obimu da bi to moglo

prouzročiti oštećenje katalizatora (kako je naveo proizvo-đač), ili ako motor djeluje nakon promjene brzine vrtnje i uvjeta opterećenja, pri čemu razina zatajenja paljenja ne bi prouzročila oštećenje katalizatora, indikator neispravnosti (MI) može se preklopiti na prijašnje stanje aktiviranja tije-kom prvog ciklusa vožnje u kojemu je bila utvrđena razina zatajenja paljenja te preklopiti na uobičajeni način djelova-nja pri sljedećim ciklusima vožnje. Ako se indikator neispra-vnosti (MI) preklopi u prijašnje stanje aktiviranja, mogu se izbrisati odgovarajući kodovi grešaka i pohranjeni podatci o

1 Međunarodni standard ISO 2575–1982 (E), pod naslovom »Cestovna vo-zila – Simboli za indikatore upravljačkih naprava i pokaznih lampica«, broj simbola 4.36.

2 Taj se zahtjev primjenjuje od 1. siječnja 2003. samo na nove tipove vozila s elektroničkim unosom podataka o bzini za upravlajnje radom motora. Prmje-njuje se za sve tipove vozila koji se stavljaju u uporabu prije 1. siječnja 2005.


uvjetima djelovanja motora pri prvoj pojavi greške (‘freeze frame’).

3.7.2. Što se tiče svih drugih neispravnosti, indikator neispravno-sti (MI) može se deaktivirati nakon tri uzastopna ciklusa vožnje, tijekom kojih sustav za praćenje koji treba aktivirati indikator neispravnosti (MI) više ne registrira na neisprav-nost i ako se ne utvrdi nijedna druga neispravnost koja bi neovisno aktivirala indikator neispravnosti (MI).

3.8. Brisanje koda greške3.8.1. OBD sustav može izbrisati kod greške i prijeđenu udaljenost

i pohranjene ‘freeze frame’ podatke ako se ista greška po-novo ne registrira tijekom najmanje 40 ciklusa zagrijavanja motora.

3.9. Vozila na plin s dvije vrste goriva3.9.1. Za vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin, postupci: – aktiviranja indikatora neispravnosti (MI) (vidi točku 3.5.

ovoga Priloga) – memoriranja kôda greške (vidi točku 3.6. ovoga Priloga) – gašenja MI (vidi točku 3.7. ovoga Priloga) – brisanja kôda greške (vidi točku 3.8. ovoga Priloga) vrše se neovisno jedan od drugoga kad vozilo radi na benzin

ili na plin. Kad vozilo radi na benzin, prebacivanje rada na plin ne smije utjecati ni na jedan od gore navedenih postu-paka. Kad vozilo radi na plin, prebacivanje rada na benzin ne smije utjecati ni na jedan od gore navedenih postupaka.

Bez obzira na ovaj zahtjev, kod stanja (opisana u točki 3.6. ovoga Priloga) pokazuje da su upravljački sustavi za obje vr-ste goriva (benzin i plin) potpuno procijenjeni kad su upra-vljački sustavi potpuno procijenjeni za jednu vrstu goriva.

4. ZAHTJEVI ZA HOMOLOGACIJU OBD SUSTAVA4.1. Proizvođač može podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za ho-

mologaciju OBD sustava iako on ima jedan ili više nedo-stataka, tako da nisu u cijelosti ispunjeni posebni zahtjevi ovoga Priloga.

4.2. Pri razmatranju tog zahtjeva tijelo nadležno za homologa-ciju utvrđuje je li sukladnost sa zahtjevima ovoga Priloga tehnički neizvediva ili nerazumna.

Tijelo nadležno za homologaciju uzima u obzir podatke proizvođača, koji se među ostalim odnose na tehničku izvedivost, vrijeme uhodavanja proizvodnje i proizvodne cikluse koji uključuju faze početka i završetka konstrukcije motora ili vozila i programirana poboljšanja računala, na način da se vidi može li OBD sustav zadovoljavati zahtjeve ovoga Pravilnika i je li proizvođač dokazao da je uložio na prihvatljivoj razini napor u smjeru zadovoljavanja zahtjeva ovog Pravilnika.

4.2.1. Tijelo nadležno za homologaciju neće udovoljiti nijednome zahtjevu za odobrenje nedostatka u kojemu u cijelosti nedo-staje funkcija dijagnostičkog nadzora.

4.2.2. Tijelo nadležno za homologaciju neće udovoljiti nijednome zahtjevu za odobrenje nedostatka ako nisu poštovane grani-če vrijednosti za sustav OBD propisane u točki 3.3.2.

4.3. Pri određivanju prioriteta nedostataka, najprije treba ana-lizirati nedostatke koji s odnose na točke 3.3.3.1., 3.3.3.2. i 3.3.3.3. ovoga Priloga za motore s vanjskim izvorom paljenja i na točke 3.3.4.1., 3.3.4.2. i 3.3.4.3. ovoga Priloga za motore s kompresijskim paljenjem.

4.4. Prije i tijekom homologacije tipa nisu dopustivi nedostatci s obzirom na zahtjeve iz točke 6.5. Dodatka 1. ovoga Priloga, s iznimkom točke 6.5.3.4. Ta se točka ne primjenjuje na vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin.

4.5. Vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin4.5.1. Bez obzira na zahtjeve iz točke 3.9.1. te na zahtjev proizvo-

đača, za potrebe homologacije vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin tijelo nadležno za homologaciju mora prihvatiti sljedeće nedostatke kao da zadovoljavaju zahtjeve iz ovoga Priloga:

– brisanje kodova grešaka, prijeđenoga puta i ‘freeze frame’ podatake nakon 40 ciklusa zagrijavanja motora, neovisno o gorivu koje je trenutačno u upotrebi

– aktiviranje MI pri pogonu na obje vrste goriva (benzin i plin) nakon otkrivanja greške u radu uređaja pri pogonu na jednu vrstu goriva

– deaktiviranje MI nakon tri uzastopna vozna ciklusa tije-kom kojih nije otkrivena greška u radu uređaja, neovisno o gorivu koje je trenutačno u upotrebi

– upotrebu dvaju kodova stanja, jedan za svaku vrstu goriva. Proizvođač može zatražiti dodatna odstupanja od propisa,

a tijelo nadležno za homologaciju odobrava ih prema svojij neovisnoj procjeni.

4.5.2. Bez obzira na zahtjeve iz točke 6.6. Dodatka 1. ovoga Prilo-ga te na zahtjev proizvođača, za svrhe procjene i prijenosa dijagnostičkih signala tijelo nadležno za homologaciju mora odobriti sljedeće nedostatke kao da zadovoljavaju zahtjeve iz ovoga Priloga:

– prijenos dijagnostičkih signala za gorivo, koje je trenuta-čno u upotrebi, na jednu izvornu adresu

– procjenu jedinstvenog sklopa dijagnostičkih signala za obje vrste goriva (sukladno procjeni vozila s jednom vrstom goriva i to na plin i neovisno o gorivu koje je trenutačno u upotrebi)

– odabir jedinstvenog niza dijagnostičkih signala (koji se odnose na jednu od dvaju vrsta goriva) s pomoću položaja sklopke za gorivo.

Proizvođač može zatražiti dodatna odstupanja od propisa, a tijelo nadležno za homologaciju odobrava ih prema svojoj neovisnoj procjeni.

4.6 Razdoblje u kojemu su dopušteni nedostatci4.6.1. Nedostatak se može dopustiti za razdoblje od dvije godine

od datuma homologacije tipa vozila, osim ako se na prikla-dan način može dokazati da su za utklanjanje nedostataka potrebne veće preinake računalne opreme vozila i dodatno razdoblje za prilagođivanja nakon te dvije godine. U takvo-me se slučaju nedostatak može dopustiti u razdoblju od naviše tri godine.

4.6.1.1. U slučaju vozila na dvije vrste goriva, nedostatak odobren u skladu s točkom 4.5., može se dopustiti za razdoblje od tri godine od datuma dodjeljivanja homologacije za tip vo-zila, osim ako se na prikladan način može dokazati da su za utklanjanje nedostataka potrebne veće preinake računalne opreme vozila i dodatno vrijeme za prilagođivanja nakon tri godine. U takvome se slučaju nedostatak može dopustiti u razdoblju od naviše četiri godine.

4.6.2. Proizvođač može zahtijevati da tijelo nadležno za homolo-gaciju naknadno prihvati nedostatak koji je otkriven nakon


prvotne homologacije. U tome se slučaju nedostatak može dopustiti za razdoblje od dvije godine od datuma kad je tijelo nadležno za homologaciju obaviješteno, osim ako se na prikladan način može dokazati da su za uklanjanje ne-dostataka potrebne veće preinake računalne opreme vozila i dodatno razdoblje za prilagođivanja nakon tri godine. U takvom se slučaju nedostatak može dopustiti u razdoblju od najviše tri godine.

4.7. Nadležno tijelo svoju će odluku o odobrenju zahtjeva za prihvaćanje nedostatka dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica.

5. PRISTUP PODATCIMA OBD SUSTAVA5.1. Zahtjevima za izdavanje potvrde o sukladnosti tipa vozila

ili za izmjenu i dopunu homologacije tipa vozila na temelju članka 6. ili članka 16. Pravilnika o homologaciji tipa vozila moraju biti priloženi relevantni podatci o OBD sustavu vo-zila. Ti relevantni podatci moraju omogućiti proizvođačima zamjenskih dijelova ili dijelova za naknadnu ugradnju da ti dijelovi, koje oni proizvode, budu kompatibilni s OBD susta-vom vozila s obzirom na besprijekorni rad kako bi se kori-snik vozila osigurao protiv grešaka. Isto tako ti bitni podatci moraju omogućiti proizvođačima dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme da proizvode uređaje i opremu koji će dava-ti djelotvorne i točne dijagnoze sustava vozila za smanjenje štetne emisije.

5.2. Na zahtjev bilo kojega proizvođača zamjenskih dijelova, dijagnostičkih uređaja ili ispitne opreme, tijela nadležna za homologaciju dostavit će pod jednakim uvjetima, Dodatak 2. certifikata o homologaciji tipa vozila koji sadržava bitne podatke o OBD sustavu.

5.2.1. Ako tijelo nadležno za homologaciju od bilo kojeg proizvo-đača zamjenskih dijelova, dijagnostičkih uređaja ili ispitne opreme dobije zahtjev za dostavljanje podataka o OBD su-stavu vozila koje je homologirano sukladno nekoj starijoj verziji Pravilnika TPV 102,

– u roku od 30 dana tijelo nadležno za homologaciju zatra-žit će od proizvođača predmetnog vozila da dostavi podatke zahtijevane u točki 3.2.12.2.8.6. Priloga II. Ne primjenjuje se zahtjev iz drugog stavka točke 3.2.12.2.8.6.

– proizvođač će te podatke dostaviti tijelu nadležnom za homologaciju u roku od dva mjeseca od zahtjeva

– tijelo nadležno za homologaciju proslijedit će te podatke tijelima nadležnim za homologaciju u državama članicama, a tijelo koje je izdalo osnovnu homologaciju tipa vozila pri-ložit će te podatke opisnom dokumenta za homologaciju tipa vozila prema Prilogu II.

Taj zahtjev ne poništava valjanost odobrenja koja su izdana prethodno na temelju Pravilnika TPV 102 ni sprečava izmje-ne i dopune tih homologacija prema uvjetima Pravilnika na temelju kojega su ta ista odobrenja prvotno izdana.

5.2.2. Podatci se mogu zatražiti samo za zamjenske ili dijelove za servisiranje koji su podložni homologaciji tipa ili za dijelove unutar sustava koji je podložan homologaciji tipa.

5.2.3. U zahtjevu za dostavljanje podataka potrebno je navesti to-čne tehničke podatke modela vozila za koje se podatci traže. Pritom treba potvrditi da traženi podatci služe radi razvoja zamjenskih dijelova, dijelova za naknadnu ugradnju, sasta-vnih dijelova, dijagnostičkih uređaja ili ispitne opreme.

DODATAK 1.

FUNKCIONALNI ASPEKTI SUSTAVA UGRAĐENE DIJAGNOSTIKE U VOZILU (OBD)

1. UVOD U ovome je Dodatku opisan postupak ispitivanja u skladu s

točkom 5. ovoga Priloga. Postupak opisuje metodu provjere djelovanja sustava ugrađene dijagnostike (OBD) ugrađena u vozilo simulacijom kvarova odgovarajućih sustava u sustavu za upravljanje motorom ili u sustavu za smanjenje štetne emisije. U njemu se također utvrđuju postupci za određiva-nje trajnosti OBD sustava.

Proizvođač mora osigurati neispravne sastavne dijelove i/ili električne uređaje koji bi se upotrebljavali za simulaciju kvarova. Pri mjerenju u okviru ciklusa ispitivanja tipa I., ti neispravni sastavni dijelovi ili uređaji ne smiju prouzročiti emisije iz vozila koje prelaze granične vrijednosti iz točke 3.3.2. za više od 20%.

Kad se ispituje vozilo s ugrađenim neispravnin sastavnim sijelom ili uređajem, OBD sustav će se homologirati ako se indikator neispravnosti aktivira. Također će OBD sustav biti homologiran ako se indikator neispravnosti aktivira kad nisu dosegnute granične vrijednosti za OBD sustav.

2 .OPIS ISPITIVANJA2.1. Ispitivanje OBD sustava sastoji se od sljedećih faza: – simulacija neispravnosti sastavnoga dijela upravljačkog

sustava motora ili sustava za smanjenjivanje štetne emisije – pretkondicioniranje vozila sa simuliranom neispravnošću

tijekom pretkondicioniranja navedena u točkama 6.2.1. ili 6.2.2

– vožnja uz simuliranu neispravnost tijekom ciklusa ispiti-vanja tipa I. i mjerenje emisija iz vozila,

– utvrđivanje reagira li OBD sustav na simuliranu neispravnost i pokazuje li vozaču neispravnost na odgovarajući način.

2.2 Alternativno, na zahtjev proizvođača, neispravnost jednog ili više sastavnih dijelova može se elektronički simulirati prema zahtjevima iz točke 6.

2.3. Proizvođači mogu zahtijevati da se nadzor odvija izvan ci-klusa ispitivanja tipa I., ako tijelu za homologaciju uspije dokazati da bi nadzor u uvjetima koji vladaju tijekom ciklu-sa ispitivanja tipa I. nametnuo restriktivne uvjete nadzora tijekom upotrebe vozila.

3. ISPITNO VOZILO I GORIVO3.1. Vozilo Ispitno vozilo mora zadovoljavati zahtjeve iz točke 3.1. Pri-

loga III.3.2. Gorivo Za ispitivanje vozila mora se upotrebljavati prikladno refe-

rentno gorivo, kako je navedeno u Prilogu IX. za benzinsko i dizelsko gorivo te u Prilogu IX.(a) za UNP i PP goriva. Ti-jelo nadležno za homologaciju može izabrati vrstu goriva za svaku fazu s greškom koja se ispituje (prema opisu iz točke 6.3. ovoga Dodatka) među referentnim gorivima iz Priloga IX.(a) ako se radi o ispitivanju vozila na jednu vrstu goriva i to na plin, odnosno među referentnim gorivima iz Priloga IX. ili Priloga IX.(a) ako se radi o ispitivanju vozila s dvije vrste goriva od kojih je jedno plin. Izabrana vrsta goriva ne


smije se mijenjati tijekom nijedne faze ispitivanja (prema opisu iz točaka od 2.1. do 2.3. ovoga Dodatka). U slučaju da je upotrijebljeno gorivo UNP ili PP, dopustivo je da se motor pokrene na benzin i zatim automatski prebaci na UNP ili PP nakon unaprijed određenoga vremenskog razdoblja koje je automatski upravljano i na koje vozač ne može utjecati.

4. ISPITNA TEMPERATURA I TLAK4.1. Ispitna temperatura i tlak moraju zadovoljavati zahtjeve ispi-

tivanja tipa I., opisanoga u Prilogu III.5. ISPITNA OPREMA5.1. Dinamometar s valjcima Dinamometar s valjcima mora zadovoljavati zahtjeve iz Pri-

loga III.6. POSTUPAK ISPITIVANJA OBD SUSTAVA6.1. Radni ciklus na dinamometru mora zadovoljavati zahtjeve

iz Priloga III.6.2. Pretkondicioniranje vozila6.2.1. Ovisno o tipu motora i nakon početka načina rada s jednom

od simuliranih grešaka navedenih u točki 6.3., vozilo se mora pretkondicionirati na način da se najmanje dva puta za redom obavi ciklus vožnje ispitivanja tipa I. (prvi i drugi dio). Za vozila opremljena motorom s kompresijskim pa-ljenjem dopušteno je dodatno pretkondicioniranje koje se sastoji od dva druga dijela ciklusa vožnje.

6.2.2. Na zahtjev proizvođača mogu se primjenjivati druge metode pretkondicioniranja.

6.3. Načini rada s greškama koji se ispituju6.3.1. Vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja:6.3.1.1. Zamjena katalizatora istrošenim ili neispravnim katalizato-

rom, ili elektronička simulacija takve neispravnosti.6.3.1.2. Uvjeti zatajenja paljenja motora u skladu s uvjetima za

nadzor zatajenja paljenja navedenim u točki 3.3.3.2. ovoga Priloga.

6.3.1.3. Zamjena osjetila kisika istrošenim ili neispravnim osjetilom ili elektronička simulacija takve greške.

6.3.1.4. Električno isključivanje svih ostalih sastavnih dijelova koji imaju veze s emisijama i koji su spojeni na računalo za upravljanje pogonskom grupom (ako radi pri pogonu na izabranu vrstu goriva).

6.3.1.5. Električno isključivanje elektroničkog uređaja za nadzor emisija isparavanjem (ako je ugrađen u vozilo i ako radi pri pogonu na izabranu vrstu goriva). Za tu posebnu grešku nije potrebno provesti ispitivanje tipa I..

6.3.2. Vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem:6.3.2.1. U slučajevima kada je ugrađen, zamjena katalizatora istroše-

nim ili neispravnim katalizatorom ili elektronička simulacija takve neispravnosti.

6.3.2.2. U slučajevima kada je ugrađen, potpuno uklanjanje odva-jača krutih čestica ili, tamo gdje osjetila čine sastavni dio odvajača, montiranje neispravnog sklopa za odvajanje.

6.3.2.3. Električno iskapčanje bilo kojega elektroničkog aktuatora za regulaciju količine i vremena ubrizgavanja goriva u sustavu napajanja gorivom.

6.3.2.4. Iskapčanje bilo kojega sastavnog dijela koji je povezana s emisijama, a spojena je na računalo za upravljanje pogon-skim sustavom.

6.3.2.5. Da bi ispunio zahtjeve iz točaka 6.3.2.3. i 6.3.2.4., uz pri-stanak tijela za homologaciju, proizvođač mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi dokazao da OBD sustav poka-zuje grešku kada dođe do avedenih iskapčanja.

6.4. Ispitivanje OBD sustava6.4.1. Vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja:6.4.1.1. Nakon pretkondicioniranja vozila u skladu s točkom 6.2.,

ispitno vozilo prolazi ciklus vožnje u okviru ispitivanja tipa I. (prvog i drugog dijela). Indikator neispravnosti mora se aktivirati prije kraja toga ispitvanja kad nastane bilo koji od uvjeta navedenih u točkama 6.4.1.2. do 6.4.1.5. Međutim u okviru homologacijskih ispitivanja ne smije se simulirati više od 4 neispravnosti.

6.4.1.2. Zamjena katalizatora istrošenim ili neispravnim katalizato-rom ili elektronička simulacija pogoršanog ili neispravnog katalizatora, koja rezultira u emisijama koje premašuju gra-nične vrijednosti HC navedene u točki 3.3.2. ovoga Priloga.

6.4.1.3. Inducirano stanje zatajenja paljenja u skladu s uvjetima za nadzor zatajenja paljenja koji su navedeni u točki 3.3.3.2. ovoga Priloga, koje rezultira u emisijama čije vrijednosti premašuju neku od graničnih vrijednosti navedenih u točki 3.3.2.

6.4.1.4. Zamjena osjetila kisika istrošenim ili neispravnim osjetilom kisika ili elektronička simulacija istrošenog ili neispravnog osjetila kisika koja rezultira u emisijama čije vrijednosti premašuju neku od graničnih vrijednosti navedenih u točki 3.3.2. ovog Priloga.

6.4.1.5. Električno iskapčanje elektroničkog uređaja za nadzor emi-sija isparavanjem (ako je ugrađen u vozilo i ako radi pri pogonu na izabranu vrstu goriva).

6.4.1.6. Električno iskapčanje svih ostalih sastavnih dijelova pogon-ske grupe koji imaju veze s emisijama spojenih na računalo i koji proizvode emisije čije razine premašuju neku od grani-čnih vrijednosti danih u točki 3.3.2. ovoga Priloga (ako radi pri pogonu na izabranu vrstu goriva).

6.4.2. Vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem:6.4.2.1. Nakon pretkondicioniranja vozila u skladu s točkom 6.2.,

ispitno vozilo se podvrgava ciklusu vožnje u okviru ispitiva-nja tipa I. (prvom i drugom dijelu). Indikator neispravnosti mora se aktivirati prije kraja toga ispitivanja, kad nastane bilo koji od uvjeta navedenih u točkama 6.4.2.2. do 6.4.2.5. Tehnička služba može te uvjete zamijeniti drugim uvjetima u skladu s točkom 6.4.2.5. Međutim u svrhu homologacije ukupni broj simuliranih neispravnosti ne smije biti veći od četiri.

6.4.2.2. U slučajevima kada je ugrađen, zamjena katalizatora istro-šenim ili neispravnim katalizatorom ili elektronička simu-lacija istrošenog ili neispravnog katalizatora, koja rezultira u emisijama koje premašuju neku od graničnih vrijednosti navedenih u točki 3.3.2. ovoga Priloga.

6.4.2.3. U slučajevima kada je ugrađen, potpuno uklanjanje odva-jača krutih čestica ili zamjenjivanje neispravnim odvajačem krutih čestica koji zadovoljava zahtjeve iz točke 6.3.2.2., koje rezultira u emisijama koje premašuju granične vrijednosti navedene u točki 3.3.2. ovoga Priloga.

6.4.2.4. S obzirom na točke 6.3.2.5., iskapčanje bilo kojega elektro-ničog aktuatora za regulaciju količine i doziranja goriva u sustavu napajanja gorivom, koje rezultira u emisijama koje


premašuju granične vrijednosti navedene u točki 3.3.2. ovo-ga Priloga.

6.4.2.5. S obzirom na točke 6.3.2.5., iskapčanje bilo kojega drugog sastavnoga dijela pogonskog sustava povezana s emisijom i spojena s računalom, koje rezultira u emisijama koje pre-mašuju granične vrijednosti navedene u točki 3.3.2. ovoga Priloga.

6.5. Dijagnostički signali6.5.1.1. Nakon utvrđivanja prve neispravnosti bilo kojeg sastavnog

dijela ili sustava, u memoriju računala mora se pohraniti ‘freeze frame’ podatci o radnim parametrima motora u tome trenutku. Ako poslije dođe do neispravnosti u sustavu za na-pajanje gorivom ili do zatajenja motora, pohranjeni ‘freeze frame’ podatci se zamijeniti podatcima o stanju u kojemu je došlo do neispravnosti u sustavu za napajanje goriva, odno-sno do zatajenja motora (ovisno o tome što se pojavi prije). Pohranjeni podatci o stanju u motoru moraju uključivati, ali se ne ograničavaju na izračunanu vrijednost opterećenja, brzinu vrtnje motora, namještene vrijednosti goriva (ako su poznate), tlak goriva (ako je poznat), brzinu vozila (ako je podatak raspoloživ), temperaturu rashladne tekućine, tlak usisne cijevi (ako je podatak raspoloživ), rad sa zatvorenom ili otvorenom petljom (ako je podatak raspoloživ) i kod greške koja je prouzročila pohranjivanje tih podataka. Proi-zvođač mora odabrati najprikladnije uvjete koji omogućuju učinkovite popravke na temelju pohranjenih ‘freeze frame’ podataka, Potreban je samo jedan ‘freeze frame’ komplet podataka. Proizvođači po želji mogu pohraniti i dodatne ‘freeze frame’ podatke, pod uvjetom da generički alat za pretraživanje, koji zadovoljava odredbe iz točaka 6.5.3.2. i 6.5.3.3., može očitati barem traženi ‘freeze frame’. Ako se izbriše kod greške koji je doveo do pohranjivanja podataka o stanju u motoru u skladu s točkom 3.7. ovoga Priloga, pohranjeni podatci o radnim prarametrima motora također se mogu izbrisati.

6.5.1.2. Ako su raspoloživi, sljedeći se signali, osim traženih ‘free-ze frame’ podataka, moraju na zahtjev učiniti dostupnima preko serijskog ulaza na normiranome komunikacijskom spojniku za prijenos podataka, ako su ti podatci dostupni računalu ugrađenu u vozilo ili se mogu odrediti s pomoću podataka koji su dostupni ugrađenu računalu: dijagnosti-čki kodovi grešaka, temperatura rashladne tekućine, sta-nje sustava regulacije ubrizgavnja goriva (zatvorena petlja, otvorena petlja, drugi podatci), namještanje goriva, kut pretpaljenja, temperaura usisnog zraka, tlak zraka u usisnoj grani, brzina protoka zraka, brzina vrtnje motora, izlazna vrijednost osjetila za položaj zaklopke za snagu, stanje se-kundarnog zraka (ispred, iza ili atmosferski), izračunana vrijednost opterećenja, brzina vozila i tlak goriva.

Signali se moraju davati u normiranim jedinicama na te-melju specifikacija iz točke 6.5.3. Stvarni signali moraju bitijasno identificirani, zasebno od signala zadanih vrijednostiili signala rada motora u nuždi.

Osim toga, na zahtjev mora biti osigurana mogućnost dvo-smjerne dijagnostičke kontrole na temelju specifikacija na-vedenih u točki 6.5.3., preko serijskog ulaza na normiranom spojniku za prijenos podataka, u skladu sa specifikacijamanavedenima u točki 6.5.3.

6.5.1.3. Za sve sustave za smanjenje štetne emisija koje ispituje auto-matski sustav u vozilu (katalizator, osjetilo kisika itd.) osim

otkrivanja zatajenja paljenja motora, nadzora sustava za dobavu goriva i sveobuhvatnog nadzora sastavnih dijelova, rezultati posljednjeg ispitivanja koje je obavio automatski sustav vozila i granične vrijednosti s kojima se sustav uspo-ređuje moraju biti dostupni preko serijskog ulaza na normi-ranome spojniku za prijenos podataka, u skladu sa specifi-kacijama navedenima u točki 6.5.3. Za sve ostale sastavne dijelove i sustave koji se nadziru, preko spojnika za prijenos podatakak mora biti dostupna indikacija prolaza/neprolaza za dobivene posljednje rezultate ispitivanja.

6.5.1.4. Zahtjevi s obzirom na OBD sustav prema kojima je vozilo homologirano (tj. ovaj Prilog ili alternativni zahtjevi nave-deni u točki 5. Priloga I.) i zahtjevi s obzirom na glavnih sustave za smanjenje štetne emisije koje nadzire OBD sustav u skladu s točkom 6.5.3.3., moraju biti dostupni preko serij-skog ulaza na normiranome spojniku za prijenos podataka, u skladu sa specifikacijama navedenima u točki 6.5.3.

6.5.1.5. Od 1. siječnja 2003. za nove tipove i od 1. siječnja 2005. za sve tipove vozila koja se stavljaju u uporabu identifika-cijski broj umjeravanja softvera mora biti dostupan prekoserijskog ulaza normiranog spojnika za prijenos podataka. Identifikacijski broj umjeravanja softvera mora biti dan u normiranome formatu.

6.5.2. Ne zahtijeva se da dijagnostički sustav za nadzor emisija za ocjenu sastavnih dijelova tijekom neispravnog rada ako bi takva ocjena mogla izazvati rizik za sigurnost ili kvar sasta-vnoga dijela.

6.5.3. Dijagnostički sustav za nadzor emisija mora osiguravati nor-mirani i neograničeni pristup i biti u skladu sa sljedećim ISO normama i/ili SAE specifikacijama.

6.5.3.1. Kod veza za prijenos podataka između ugrađenih i vanjskih uređaja obavezno se primjenjuje jedna od sljedećih norma uz navedena ograničenja:

HRN ISO 9141 – 2: »Cestovna vozila – Dijagnostički sustavi – 2. dio: CARB zahtjevi za razmjenu digitalnih podataka«;

SAE J1850: ožujak 1998. »Sučelje mreže za prijenos podataka razreda B«. Poruke u vezi s emisijama moraju upotrebljavati cikličku provjeru redundancijom i trobajtnim zaglavljem, a ne smiju upotrebljavati odvajanje bajtova niti zbroj provjera;

ISO 14230 – 4. »Cestovna vozila – Dijagnostički sustavi – »Protokol Keyword 2000« – 4. dio 4.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju«;

HRN ISO 15765-4 »Cestovna vozila – Dijagnostika na regu-latoru mrežnih područja (CAN) – 4. dio.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju«.

6.5.3.2. Ispitna oprema i dijagnostički uređaji koji su potrebni za ko-munikaciju s OBD sustavom moraju imati iste ili bolje fun-kcionalne značajke od onih koje su navedene u normi ISO DIS 15031-4 »Cestovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 4. dio.: Vanjska ispitna oprema«

6.5.3.3. Osnovni dijagnostički podatci (navedeni u točki 6.5.1.) i dvosmjerne kontrolne informacije oblikuju se u formatu i u jedinicama koji su navedeni u normi ISO DIS 15031-5 »Ce-stovna vozila – Prijenos podataka između vozila i vanjske ispitne opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 5. dio: Dijagnostičke usluge koje se odnose na emisiju« te moraju biti dostupni s pomoću dijagnostičkog uređaja koji zadovoljava zahtjeve norme ISO DIS 15031-4.


Proizvođač vozila mora dostaviti nacionalnomu normirnom tijelu pojedinosti o svim dijagnostičkim podatcima koji se tiču emisija, npr. PID, kontrolne ID-ove OBD sustava, ispi-tne ID-ove koji nisu navedeni u normi ISO DIS 15031-5 ali imaju veze s ovim pravilnikom.

6.5.3.4. Kad se zabilježi greška, proizvođač je određuje s pomoću prikladnog koda greške, koji mora biti sukladan kodovima iz točke 6.3. norme ISO DIS 15031-6 »Cestovna vozila – Pri-jenos podataka između vozila i vanjske ispitne opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 6. dio: Definicijekodova grešaka« koja se odnosi na »dijagnostičke kodove grešaka u sustavu koji imaju veze s emisijama«. Ako takvo određivanje nije moguće, proizvođač može upotrijebiti di-jagnostičke kodova za greške u skladu s točkama 5.3. i 5.6. norme ISO DIS 15031-6. Svi kodovi grešaka moraju biti dostupni s pomoću standardne dijagnostičke opreme koja zadovoljava odredbe točke 6.5.3.2.

Proizvođač vozila mora dostaviti nacionalnomu normirnom tijelu pojedinosti o svim dijagnostičkim podatcima koji se tiču emisija, npr. PID, kontrolne ID-ove OBD sustava, ispi-tne ID-ove koji nisu navedeni u normi ISO DIS 15031-5, ali imaju veze s ovim pravilnikom.

6.5.3.5. Sučelje kojim su vozilo i dijagnostički uređaj za ispitivanje povezani mora biti normirano te mora zadovoljavati sve zahtjeve norme ISO DIS 15031-3 »Cestovna vozila – Pri-jenos podataka između vozila i vanjske ispitne opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 3. dio: Spojnik za dijagnostiku i odgovarajuće strujne krugove, specifikacije iuporaba«. Mjesto ugradnje podložno je odobrenju tijela na-dležnog za homologaciju te mora biti lako dostupno servi-snome osoblju, ali zaštićeno od slučajnog oštećenja tijekom uobičajenih uvjeta upotrebe.

6.6. Posebni zahtjevi koji se odnose na prijenos dijagnostičkih si-gnala za vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin

6.6.1. Kod vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin za koja se dijagnostički signali za različite sustave goriva pohra-njuju u istome računalu, dijagnostički signali za pogon na benzin i za pogon na plin moraju se procjenjivati i prenositi neovisno jedni od drugih.

6.6.2. Kod vozila na dvije vrste goriva od kojih je jedno plin za koja se dijagnostički signali za različite sustave goriva po-hranjuju u odvojenim računalima, dijagnostički signali za pogon na benzin i za pogon na plin moraju se procjenjivati i prenositi iz računala za odgovarajuće gorivo.

6.6.3. Da bi radio dijagnostički alat, dijagnostički signali za vozilo koje radi na benzin prenose se na jednu adresu izvora, a dijagnostički signali za vozilo koje radi na plin prenosi se na drugu adresu izvora. Uporaba adresa izvora opisana je u normi ISO DIS 15031-5« Cestovna vozila – Prijenos poda-taka između vozila i vanjske ispitne opreme za dijagnostiku koja se odnosi na emisiju – 5. dio: Dijagnostičke usluge koje se odnose na emisiju«

DODATAK 2.

BITNE ZNAČAJKE PORODICE VOZILA1. PARAMETRI KOJI ODREĐUJU OBD PORODICU OBD porodica može se odrediti prema osnovnim konstrukcij-

skim parametrima koji moraju biti zajednički vozilima koja

pripadaju toj porodici. U nekim slučajevima parametri mogu međusobno djelovati jedni na druge. Takvi se utjecaji također moraju uzeti u obzir kako bi se osiguralo da samo vozila sličnih značajka s obzirom na ispušnie emisije budu uključena u jednu OBD porodicu.

2. U tu svrhu, za tipove vozila čiji su dolje navedeni parametri isti, smatra se da spadaju u skupinu vozila s istom kombinacijom sustava za smanjenje štetne emisije iz motora/OBD sustava.

Motor: – proces izgaranja (tj. vanjski izvor paljenja, kompresijsko pa-

ljenje, dvotaktni, četverotaktni) – metoda dobave goriva u motor (tj. karburator ili ubrizgavanje

goriva) Sustav za smanjenje štetne emisije: – tip katalizatora (tj. oksidacijski, trostruko djelovanje, grijani

katalizator, drugo) – tip odvajača krutih čestica – upuhavanje sekundarnog zraka (tj. sa ili bez) – recirkulacija ispušnih plinova (tj. sa ili bez). Dijelovi i funkcioniranje OBD sustava: – metode funkcionalnog nadzora OBD sustava, otkrivanje nei-

spravnosti i pokazivanje neispravnosti vozaču vozila.

PRILOG XII.

HOMOLOGACIJA TIPA VOZILA NA UKAPLJENI NAFTNI PLIN ILI PRIRODNI PLIN S OBZIROM

NA NJEGOVE EMISIJE1. UVOD Ovaj prilog opisuje posebne zahtjeve koji se primjenjuju u

slučaju homologacije vozila na UNP ili prirodni plin, ili koje može funkcionirati na benzin bez olova, na UNP ili prirodni plin s obzirom na ispitivanja s ukapljenim naftnim plinomili prirodnim plinom.

U slučaju ukapljenoga naftnog plina i prirodnog plina natržištu postoji velika raznovrsnost sastava goriva, što zahtije-va da se sustavi napajanja gorivom moraju moći prilagoditi njegov protok sastavu goriva. Za dokazivanje te sposobnosti na vozilu se obavlja ispitivanje tipa I. s dvama referentnim gorivima s graničnim sastavima i tako dokazuje samoprila-godljivost sustava napajanja gorivom. Ako se samoprilago-dljivost sustava napajanja gorivom dokaže na vozilu, takvo se vozilo može smatrati osnovnim vozilom porodice. Vozila koja zadovoljavaju zahtjeve člana te porodice, ako su opre-mljena s istim sustava napajanja gorivom, mogu se ispitati samo s jednim gorivom.

Za potrebe ovoga Priloga:2.1. Osnovno vozilo označava vozilo koje je odabrano za vozilo s

kojim će se dokazivati samoprilagodljivost sustava napajanja gorivom i na kojega se pozivaju članovi porodice. U jednoj je porodici moguće imati više osnovnih vozila.

2.2. Član porodice vozilo je koje s njezinim osnovnim vozilom (vozilima) dijeli sljedeće osnovne značajke:

2.2.1. a) Proizvodi ga isti proizvođač vozila. b) Za vozilo vrijede iste granične vrijednosti emisije.


c) Ako u slučaju sustava napajanja plinom s centralnim ra-zvodom:

ima potvrđenu izlaznu snagu između 0,7 i 1,15 puta snaga motora osnovnog vozila.

Ako u slučaju sustava napajanja plinom s razvodom na svaki cilindar:

ima potvrđenu izlaznu snagu po jednom cilindru između 0,7 i 1,15 puta od one kod motora osnovnog vozila.

d) Ako je s katalizatorom koji je istog tipa (trostrukog dje-lovanja, oksidacijski, NOx).

e) Ako ima sustav napajanja plinom (uključujući regulator tlaka) istoga proizvođača i istoga tipa: usis, ubrizgavanje plinovite faze (pojedinačno, centralno), ubrizgavanje tekuće faze (pojedinačno, centralno).

f) Sustav napajanja plinom upravlja elektronička upravlja-čka jedinica (ECU) istoga tipa i istih tehničkih značajka, koja ima isto načelo softvera i istu strategiju upravljanja.

2.2.2. U vezi sa zahtjevom (c): kad se u postupku ispitivanja po-kaže da bi dva vozila na plin mogla biti članovi iste poro-dice, osim što imaju različitu certificiranu izlaznu snaguP1, odnosno P2 (P1 < P2) i da su oba ispitana kao da su bili osnovna vozila, pripadnost porodici može se prihvatiti za vozila čija je certificirana izlazna snaga između 0,7·P1 i 1,15·P2.

3. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA Homologacija tipa dodjeljuje se pod sljedećim uvjetima:3.1. Homologacija emisija ispuha osnovnog vozila: Osnovno vozilo mora pokazati da je sposobno prilagoditi se

svakomu sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju ukapljenoga naftnoga goriva postoje razlike u sastavuC3/C4. U slučaju prirodnoga plina općenito postoje dvije vr-ste goriva, visokokalorično gorivo (H-plin) i niskokalorično gorivo (L-plin), ali sa vrlo širokim rasponom; postoje velike razlike u Wobbeovom indeksu. Te se razlike se odražavaju u referentnih gorivima.

3.1.1. Osnovno vozilo (osnovna vozila) ispituje se (ispituju) ispiti-vanjem tipa I. s dvama referentnim gorivima iz Priloge IX.a s graničnim sastavima.

3.1.1.1. Ako se prijelaz od jednoga goriva na drugo u praksi obavlja s pomoću sklopke, ta se sklopka ne smije upotrebljavati ti-jekom postupka homologacije. U tome se slučaju na zahtjev proizvođača i uz suglasnost tehničke službe može produlji-ti ciklus pretkondicioniranja naveden u točki 5.3.1.Priloga III.

3.1.2. Smatra se da vozilo (vozila) zadovoljava (zadovoljavaju) ako vozilo zadovoljava granične vrijednosti za emisiju s oba re-ferentna goriva.

3.1.3. Omjer rezultata emisija »r« mora se odrediti za svaki štetni sastojak kako slijedi:

� ��

� ��

��

��

� ��

��

� ��

��

��

��

��

�� = �

��

� ��

��

��

3.2. Homologacija emisija ispuha člana porodice: Za člana porodice obavlja se ispitivanje tipa I. s jednim re-

ferentnim gorivom. To referentno gorivo može biti jedno ili drugo referentno gorivo. Smatra se da vozilo zadovoljava ako su zadovoljeni sljedeći zahtjevi:

3.2.1. Vozilo odgovara definiciji člana porodice određenom u točki2.2.

3.2.2. Rezultati se ispitivanja za svaki štetni sastojak pomnože fa-ktorom »r« (vidi točku 3.1.3.), ako je r veći od 1,0. Ako je r manji od 1,0, smatra se da je njegova vrijednost 1. Rezultati tih množenja smatraju se konačnim rezultatom emisije. Na zahtjev proizvođača ispitivanje tipa I. može se obaviti s re-ferentnim gorivom 2 ili s oba referentna goriva tako da nije potreban ispravak.

3.2.3. Vozilo mora zadovoljavati granične vrijednosti za emisije koje se primjenjuju za odgovarajuću kategoriju i za izmje-rene i za izračunane emisije.

4. OPĆI UVJETI4.1. Ispitivanja za provjeru sukladnosti proizvodnje mogu se

provesti trgovačkim gorivom, čiji se omjer C3/C4 nalazi između omjera referentnih goriva u slučaju ukapljenoga naftnoga plina, ili čiji se Wobbeov indeks nalazi između in-deksa krajnjih referentnih goriva u slučaju prirodnoga plina. U tome slučaju nije potrebna analiza goriva.

PRILOG XIII.

HOMOLOGACIJA TIPA ZAMJENSKOG KATALIZATORA KAO ZASEBNE TEHNIČKE

JEDINICE1. PODRUČJE PRIMJENE Ovaj se Prilog primjenjuje za homologaciju tipa katalizatora

kao zasebnih tehničkih jedinica u smislu članka 11. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila namijenjenih ugradnji u jednan ili više određenih tipova motornih vozila kategorija M1 i N1

1 u svojstvu zamjenskih dijelova.2. DEFINICIJE Za potrebe ovoga Priloga:2.1. » izvorno ugrađeni katalizator« – vidi točku 2.17. Priloga I.2.2. »zamjenski katalizator« – vidi točku 2.18. Priloga I.2.3. »izvorni zamjenski katalizator – vidi točku 2.19. Priloga I.2.4. »tip katalizatora« označava katalizatore koji se ne razlikuju u

bitnim aspektima kao što su:2.4.1. broj prevučenih katalitičkih slojeva, struktura i materijal2.4.2. vrsta katalizatora (oksidacijski, trostazni itd.)2.4.3. obujam, omjer čelne površine i duljine slojeva katalizatora2.4.4. količina katalitičkog materijala2.4.5. omjer katalitičkog materijala2.4.6. gustoća saća2.4.7. dimenzije i oblik2.4.8. toplinska zaštita2.5. »tip vozila«, vidi točku 2.1. Priloga I.2.6. »homologacija zamjenskog katalizatora« označava homologa-

ciju katalizatora kao zamjenskoga dijela namijenjena ugradbi u jedan ili više određenih tipova vozila s obzirom na ograni-čavanje emisija štetnih sastojaka, buke, utjecaja na rad vozila te, prema potrebi OBD sustava

2.7. »pogoršan zamjenski katalizator« označava katalizator koji je ostario ili se umjetno istrošio do te mjere da zadovoljava


uvjete utvrđene u točki 1. Dodatka 1. Priloga XI. ovoga Pra-vilnika.2

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA3.1. Zahtjev za homologaciju tipa zamjenskog katalizatora, sukla-

dno članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila podnosi proizvođač.

3.2. Obrazac opisnoga dokumenta dan je u Dodatku 1. ovoga Pri-loga.

3.3. Ako se podnosi zahtjev za homologaciju zamjenskoga katali-zatora tehničkoj službi nadležnoj za homologacijsko ispitiva-nje mora se dostaviti sljedeće:

3.3.1. Vozilo (vozila) jednog od tipova koji su homologirani u skla-du s Pravilnikom i koji su opremljeni novim izvornim ugra-đenim katalizatorom. To vozilo (ta vozila) odabrat će podno-sitelj zahtjeva uz suglasnost tehničke službe. To vozilo mora (ta vozila moraju) zadovoljavati uvjete iz točke 3. Priloga III. ovoga Pravilnika,

Sustav za smanjenje štetne emisije ispitnog vozila (ispitnih vo-zila) ne smije imati greške; izvorni dio koji je relevantan za emisije i koji je previše istrošen ili ne radi kako treba, potre-bno je popraviti ili zamijeniti. Prije ispitivanja emisije ispitno vozilo (ispitna vozila) treba prikladno namjestiti i uskladiti prema uputama proizvođača.

3.3.2. Jedan uzorak tipa zamjenskog katalizatora. Na tome uzorku mora biti jasno i neizbrisivo istaknut naziv ili zaštitni znak podnositelja zahtjeva te komercijalni naziv katalizatora,

3.3.3. Dodatni uzorak tipa zamjenskoga katalizatora, ako je zamjen-ski katalizator namijenjen ugradnji u vozilo opremljeno OBD sustavom. Na tome uzorku mora biti jasno i neizbrisivo ista-knut naziv ili zaštitni znak podnositelja zahtjeva te trgovačka oznaka katalizatora. Uzorak mora biti pokvaren prema defi-niciji iz točke 2.7.

4. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA4.1. Ako su odgovarajući uvjeti zadovoljeni, dodjeljuje se homo-

logacja tipa prema članku 11. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

4.2. Obrazac certifikata o homologaciji dan je u Dodatku 2. ovogaPriloga.

4.3. Svakomu homologiranom tipu zamjenskog katalizatora do-djeljuje se homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu zamjenskoga katalizatora. Isti homologacijski broj može obuhvaćati upotre-bu tog tipa zamjenskoga katalizatora u većemu broju različitih tipova vozila.

4.4. Ako podnositelj zahtjeva za homoogaciju tipa može dokazati tijelu nadležnom za homoogaciju ili tehničkoj službi da za-mjenski katalizator je tipa navedena u točki 1.10. Dodatka Prilogu X. ovoga Pravilnika, dodjeljivanje certifikata o homo-logaciji tipa neće ovisiti o ovjeri sukladnosti sa zahtjevima navedenima u točki 6.

5. OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA5.1. Na svakome zamjenskom katalizatoru, koji je sukladan tipu

katalizatora homologirana na temelju ovoga Pravilnika kao zasebna tehnička jedinica, mora biti istaknuta oznaka homo-logacije tipa.

5.2. Ta oznaka sastoji se od pravokutnika u kojemu se nalaze slovo »e« i razlikovni broj ili slova države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

U blizini pravokutnika također mora stajati »osnovni broj ho-mologacije« naveden u 4. dijelu homologacijskoga broja nave-dena u Priloga VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, a ispred njega dvoznamenkasti redoslijedni broj dodi-jeljen najnovijoj većoj tehničkoj izmjeni ili dopuni Pravilnika TPV 102 na dan kad je dodijeljena homologacija tipa sastavno-ga dijela. U ovome Pravilniku redoslijedni je broj 01.

5.3. Oznaka homologacije tipa iz točke 5.2. mora biti posve čitka i neizbrisiva, a kad god je to moguće, mora biti vidljiva nakon ugradnje zamjenskoga katalizatora u vozilo.

5.4. U Dodatku 3. ovome Prilogu dan je primjer izgleda gore na-vedenih homologacijskih podataka i homologacijske oznake.

6. ZAHTJEVI6.1. Opći zahtjevi6.1.1. Zamjenski katalizator mora biti konstruiran, proizveden i

prikladan za ugradbu na način da vozilo, nakon ugradnje, zadovoljava odredbe ovoga Pravilnika koje je i prvotno za-dovoljavalo, te da emisije štetnih sastojaka budu učinkovito ograničene tijekom uobičajenog vijeka života vozila pri uobi-čajenim uvjetima rada.

6.1.2. Zamjenski katalizator mora se ugraditi na isto mjesto gdje je stajao izvorni ugrađeni katalizator, a ne smije se promijeniti ni položaj kisikove sonde (kisikovih sonda) i eventualnih dru-gih osjetila u ispušnoj cijevi.

6.1.3. Ako izvorni ugrađeni katalizator ima toplinsku zaštitu, za-mjenski katalizator mora imati istovrijednu zaštitu.

6.1.4. Zamjenski katalizator mora biti trajan, tj., konstruiran, proi-zveden i prikladan za ugradnju na način da se osigura dobra otpornost na pojavu korozije i oksidacije kojima je izložen, imajući u vidu radne uvjete vozila.

6.2. Zahtjevi u vezi s emisijama Vozilo (vozila) iz točke 3.3.1. ovoga Priloga, opremljeno (opre-

mljena) zamjenskim katalizatorom tipa za koji je zatražena homologacija, podvrgava (podvrgavaju) se ispitivanju tipa I. prema uvjetima navedenim u odgovarajućem prilogu ovoga Pravilnika kako bi se njegova radna značajka usporedila s radom vozila s izvornim ugrađenim katalizatorom sukladno niže opisanu postupku.

6.2.1. Definiranje osnove za usporedbu Vozilo mora biti opremljeno (vozila moraju biti opremlje-

na) novim izvornim ugrađenim katalizatorom (vidjeti točku 3.3.1.) koji se uhodava s 12 izvangradskih ciklusa (ispitivanje tipa I., 2. dio).

Nakon toga pretkondicioniranja vozilo mora (vozila moraju) sta-jati u prostoriji s razmjerno stalnom temperaturom između 293 i 303 K (20 i 30 °C). Takvo pretkondicioniranje mora trajati barem šest sati te se mora nastaviti sve dok temperatura motornog ulja i rashladne tekućine ne budu unutar ± 2 K od temperature pro-storije. Nakon toga provode se tri ispitivanja tipa I.

6.2.2. Ispitivanje ispušnih plinova zamjenskim katalizatorom

2 Za pokaznog pokaznog ispitivanja vozila opremljenih motorom s vanjskim izvorom paljenja, kad je vrijednost HC izmjerena na temelju točke 6.2.1. veća od vrijednosti koja je izmjerena tijekom homologacije tipa vozila, razli-ka se dodaje graničnim vrijednostima navedenim u točki 3.3.2. Priloga XI., na koje se primjenjuje prekoračenje dopušteno u točki 1. Priloga XI.


Izvorni ugrađeni katalizator ispitnog vozila (ispitnih vozila) mora se zamijeniti zamjenskim katalizatorom (vidjeti točku 3.3.2.) koji se uhodava s 12 izvangradskih ciklusa (ispitivanje tipa I., 2. dio).

Nakon toga pretkondicioniranja vozilo mora (vozila moraju) stajati u prostoriji s razmjerno stalnom temperaturom između 293 i 303 K (20 i 30 °C). Takvo pretkondicioniranje mora tra-jati barem šest sati te se mora nastaviti sve dok temperatura motornog ulja i rashladne tekućine ne budu unutar ± 2 K od temperature prostorije. Nakon toga provode se tri ispitivanja tipa I.

6.2.3. Procjena emisije štetnih sastojaka iz vozila koja su opremljena zamjenskim katalizatorom

Ispitno vozilo (ispitna vozila) s izvornim ugrađenim katali-zatorom mora (moraju) zadovoljavati granične vrijednosti u skladu s homologacijom tipa vozila, uključujući eventualne faktore pogoršanja koji su primijenjeni pri homologaciji tipa vozila.

Smatra se da su uvjeti u vezi s emisijama vozila koje je opre-mljeno (koja su opremljena) zamjenskim katalizatorom ispu-njeni ako rezultati za svaki ograničeni štetni sastojak (CO, HC, NOx i čestice) zadovoljavaju sljedeće uvjete:

M ≤ 0,85 S + 0,4 G M ≤ G gdje je: M = srednja vrijednost emisija jednoga štetnog sastojka ili

zbroja dvaju štetnih sastojaka1 dobivena trima ispitivanjima tipa I. sa zamjenskim

katalizatorom S = srednja vrijednost emisija jednoga štetnoga sastojka ili

zbroja dvaju štetnih sastojka1 dobivena trima ispitivanjima tipa I. s izvornim katalizatorom

G = granična vrijednost emisija jednog štetnoga sastojka ili zbroja dvaju štetnih sastojaka1 u skladu s homologacijom tipa vozila, podijeljena s eventualnim faktorima pogoršanja koji su utvrđeni u skladu s točkom 6.4.

Ako homologacija vrijedi za različite tipove vozila istoga proizvođača automobila, pod uvjetom da su ti različiti tipovi vozila opremljeni istim tipom izvornoga ugrađenog kataliza-tora, ispitivanje tipa I. može se ograničiti na barem dva vozila izabrana u dogovoru s tehničkom službom koja je odgovorna za homologaciju.

6.3. Zahtjevi u vezi s bukom i tlakom u ispušnoj cijevi Zamjenski katalizator mora zadovoljavati tehničke uvjete iz

Priloga II. Pravinika TPV 101.6.4. Zahtjevi koji se odnose na trajnost Zamjenski katalizator mora zadovoljavati uvjete iz točke 5.3.5.

Priloga I. ovoga Pravilnika, tj. ispitivanje tipa V. ili faktore pogoršanja iz sljedeće tablice za rezultate ispitivanja tipa I.

Tablica XIII.6.4.

Kategorija motora Faktor pogoršanjaCO HC (1) NOx

(1) HC + NOx Čestices vanjskim izvorom paljenja 1,2 1,2 1,2 1,2 (2) -

s kompresijskim pa-ljenjem 1,1 - 1,0 1,0 1,2(1) Vrijedi samo za vozila koja su homologirana sukladno ovom Pra-vilniku ili Direktivi 70/220/EEZ, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 98/69/EEZ ili kasnijim izmijenjenim ili dopunjenim Direktivama.(2) Vrijedi samo za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja koja su homologirana sukladno zahtjevima Direktive 70/2-20/EEZ, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 96/69/EEZ ili ranijim Direktivama.

6.5. Zahtjevi koji se odnose na kompatibilnost OBD sustava (vri-jede samo za zamjenske katalizatore namijenjene ugradnji u vozila opremljena OBD sustavom)

Kompatibilnost OBD sustava potrebno je dokazati samo ako je izvorni katalizator nadziran u izvornoj konfiguraciji.

6.5.1. Kompatibilnost zamjenskoga katalizatora s OBD sustavom dokazuje se s pomoću postupaka koji su opisani u Dodatku 1. Priloga XI. Direktive 98/69/EZ.

6.5.2. Ne primjenjuju se odredbe iz Dodatka 1. Priloga XI. Direktive 98/69/EZ koje vrijede za sve sastavne dijelove osim kataliza-tora.

6.5.3. Proizvođač dijelova za drugu ugradbu može primijeniti isti postupak pretkondicioniranja i ispitivanja kao za prvotnu ho-mologaciju. U tom slučaju, na zahtjev i pod istim uvjetima, tijelo nadležno za homologaciju dostavlja Dodatak 2. certfika-tu o homologaciji tipa u kojemu su navedeni broj i tip ciklusa pretkondicioniranja te tip ispitnog ciklusa koji je proveo proi-zvođač izvorne opreme za OBD ispitivanje katalizatora.

6.5.4. Kako bi se provjerilo jesu li svi drugi sastavni dijelovi nadzi-rani OBD sustavom pravilno ugrađeni i rade li pravilno, prije ugradnje bilo kojeg zamjenskog katalizatora OBD sustav ne smije pokazivati greške u radu uređaja niti smije imati već memorirane kodove grešaka. U tu svrhu može se napraviti procjena stanja OBD sustava na kraju ispitivanja opisanih u točki 6.2.1. ovoga Priloga.

6.5.5. Indikator neisprabnosti MI (vidi točku 2.5. Priloga XI. ovog Pravilnika) ne smije se uključiti tijekom pogona vozila pre-dviđena točkom 6.2.2. ovoga Priloga.

7. DOKUMENTACIJA7.1. Svakomu novom zamjenskom katalizatoru prilažu se sljedeći

podatci:7.1.1. naziv ili zaštitni znak proizvođača katalizatora7.1.2. popis vozila (uključujući godinu proizvodnje) za koja je za-

mjenski katalizator homologiran, eventualno uz oznaku koja pokazuje je li zamjenski katalizator prikladan za ugradnju u vozilo opremljeno sustavom ugrađene dijagnostike (OBD)

7.1.3. upute za ugradbu, prema potrebi.7.2. Ti se podatci dostavljaju na jednome od sljedećih načina na letku koji prati zamjenski katalizator, ili na ambalaži u kojoj se prodaje zamjenski katalizator, ili na bilo koji drugi način.

1 Prema potrebi, u odnosu na granične vrijednosti predviđene u točki 5.3.1.4. Priloga I. Pravilnika TPV 102 ili Direktive 70/220/EEZ, u verziji na čijoj je osnovi homologiran tip vozila opremljen izvornim katalizatorom.


U svakome slučaju ti podatci moraju biti navedeni u katalogu proizvoda koji proizvođač zamjenskih katalizatora dostavlja prodajnim mjestima.

8. PREINAKA TIPA TE IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJA U slučaju izmjene tipa homologirana sukladno ovomu Pravil-

niku primjenjuju se odredbe članka 16. Pravilnika o homolo-gaciji tipa motornih vozila.

9. SUKLADNOST PROIZVODNJE Potrebno je poduzeti mjere kako bi se osigurala sukladnost

proizvodnje u skladu s odredbama koje su utvrđene u članci-ma 29. – 31. Pravilnika o homolgaciji tipa motornih vozila.

9.2. Posebne odredbe9.2.1. Provjere iz točke 2.2. Priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa

motornih vozila moraju obuhvaćati sukladnost s značajkama koje su utvrđene u točki 2.4. ovoga Priloga.

9.2.2. Za potrebe primjenjivanja točke 3.5. Priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila mogu se provesti ispitiva-nja opisana u točki 6.2. ovoga Priloga (zahtjevi u vezi s emi-sijama). U tome slučaju posjednik homologacije može, kao alternativu tražiti da se kao osnova za usporedbu ne uzme izvorni ugrađeni katalizator nego zamjenski katalizator koji je upotrijebljen tijekom homologacijskih ispitivanja (ili neki drugi uzorak za koji je dokazano da je sukladan homologi-ranu tipu). Vrijednosti emisija izmjerene kod uzorka koji se provjerava ne smiju, u prosjeku, biti veće od 15% u odnosu na srednje vrijednosti izmjerene kod referentnog uzorka.

DODATAK 1.

Opisni dokument br. ... koji se odnosi na homologaciju tipa zamjenskih katalizatora (Prvavilnik TPV 102)

Sljedeći podatci, po potrebi, moraju se dostaviti u tri primjerka uz popis sadržaja. Svi crteži moraju biti dovoljno detaljni te se moraju dostaviti u prikladnome mjerilu u formatu A4 ili presavijeni na for-mat A4. Fotografije, ako ih ima, moraju biti dovoljno detaljne.Ako sustav, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elek-troničko upravljanje, potrebno je dostaviti podatke o njihovu radu.0. OPĆI PODATCI0.1. Marka (zaštićeni naziv proizvođača): ........................................0.2. Tip: .................................................................................................0.5. Ime i adresa proizvođača: ...........................................................0.7. Ako se radi o sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim je-

dinicama, mjesto i način postavljanja oznake homologacije: .0.8. Adresa proizvodnoga pogona (adrese proizvodnih pogona): .1. OPIS UREĐAJA1.1. Marka i tip zamjenskoga katalizatora: .......................................1.2. Crteži zamjenskoga katalizatora koji prikazuju sve značajke iz

točke 2.3. ovoga Priloga: .............................................................1.3. Opis tipa vozila kojemu (tipova vozila kojima) je namijenjen

zamjenski katalizator: ..................................................................1.3.1. Broj(brojevi) i/ili simbol(simboli) koji označava(označavaju)

motor i tip(tipove) vozila: ...........................................................1.3.2. Je li predviđeno da zamjenski katalizator bude kompatibilan

sa zahtjevima za OBD sustav (da/ne)2: ....................................1.4. Opis i crteži koji prikazuju položaj zamjenskoga katalizatora

u odnosu na ispušnu granu (ispušne grane) motora: .............

DODATAK 2.

OBRAZAC(Najveći format: A4 (210 mm x 297 mm))

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOGA DIJELA

Naziv tijela nadležnog za homologacijuIzjava o: – homologaciji (1) – izmjeni/dopuni homologacije (1) – odbijanju homologacije (1) – povlačenju homologacije (1) za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzi-rom na Direktivu .......... kako je zadnje imijenjena i dopunjena Di-rektivom ........

DIO I.0.1 Marka (trgovački naziv proizvođača): .......................................0.2 Tip: .................................................................................................0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sa-

stavnomue dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(2): ......................0.3.1 Položaj te oznake: .........................................................................0.4 Kategorija vozila(3): ......................................................................0.5 Naziv i adresa proizvođača: ........................................................0.7 Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i na-

čin postavljanja oznake homologacije: ......................................0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: .......................................

DIO II.1. Dodatni podatci (prema potrebi): vidi Dopunu2. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih

ispitivanja: .....................................................................................3. Datum izvještaja o ispitivanju: ...................................................4. Broj izvještaja o ispitivanju. ........................................................5. Napomene (ako ih ima): vidi Dopunu6. Mjesto: ...........................................................................................7. Datum:. ..........................................................................................8. Potpis:. ...........................................................................................9. Popis opisne dokumentacije koja je pohranjena kod tijela na-

dležnog za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev: ...

Dodatak certifikatu o homologaciji tipa br. …o homologaciji tipa zamjenskih katalizatora kao zasebnih tehničkih jedinica za motorna vozila s obzirom na Direktivu 70/220/EEZ, kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Direktivom...1. Dodatni podatci: .........................................................................1.1. Marka i tip zamjenskog katalizatora: .......................................

(1) Prekrižiti nepotrebno.(2) Ako podatci za oznaku tipa sadržavaju znakove koji nisu bitni za opis vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentu zamijenitiznakom ‘?’ (npr. ABC??123???).(3) Prema definiciji u Dijelu A. Priloga II. Direktive 70/156/EEZ.(2) Prekrižiti nepotrebno.


1.2. Tip (tipovi) vozila za koja je tip katalizatora označen kao zamjenski dio: .............................................................................

1.3. Tip (tipovi) vozila za koja je zamjenski katalizator bio ispi-tan: .......................................................................................

1.3.1. Je li zamjenski katalizator pokazao kompatibilnost sa zahtje-vima OBD sustava (da/ne):3

5. Primjedbe: ..................................................................................

DODATAK 3.

Primjer za oznake homologacije tipa(vidi točku 5.2. ovoga Priloga)

� ��

��

��

��

�

�

��

�

�

Gore navedena homologacijska oznaka postavljena na sastavnome dijelu zamjenskoga katalizatora u ovome primjeru pokazuje da je tip homologiran u Francuskoj (e 2) sukladno ovoj Direktivi 70/220/EEZ. Prva dva broja homologacijskoga broja (00) odnose se na redosli-jedni broj dodijeljen najnovijim izmjenama i dopunama Direktive 70/220/EEZ. Sljedeće četiri znamenke (1234) predstavljaju broj koji je tijelo nadležno za homologaciju dodijelilo zamjenskome kataliza-toru kao osnovni broj homologacije.

3 Precrtati nepotrebno.

Documents

NARODNE NOVINE BROJ 17 – STRANICA 75narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/376992.pdf · – za motore sa kompresijskim paljenjem, emisiju pli-novitih i krutih štetnih sastojaka