372

Narodna umjetnost XVII

odreduje u svojoj kritici NS-ideolo-gije Herbert Marcuse. U seoskomromanu odbacuje se »zemaljska sre-ea« zbog »idealnijih« vrijednosti.Vizija seoskog rada na njivi prika-zuje se kao neka vrsta bogosluze-nja, pa se citateljstvo suocava s poz-natom sIikom: ispred zalazeeeg sun-ca seljak kleci na njiv,i pozdravlja-juci skrusenom molitvom »velebne«suncane zrake!

Pojedinac je spored an, u prvomje planu sve ono sto je nadmoeno- sunce, mrak, magIa, neukrotivapriroda, idealne vrijednosti i misti-ka.

Autor potkrepljuje analizu miS-ljenjem Rolanda Barthesa, koje jeizneseno u knjizi Mitovi svakidas-njice, iako mozda nij e pretj eranoreCi da Schweizerove analize sluzekao primjeri, izvrsni primjeri Bar-thesova razmatranja 0 dehistoriza-cijd pojava i ljudi i ljudske djelat-nosti, 0 teznji da se one lise histo-rijske pozadine i porijekla, kako bise pokazale kao »prirodne« i trajnoi neizmjenljivo postojeee. Unutartakva »prirodnog« uredenja covjekuje dopusteno da pati, ali ne i damijenja svijet.

Seoski roman prikazuje selo kaoide aInu tvrdavu koja bi trebala .odo-ljeti historijskom kretanju, a poni-kao je u prvoj fazi industrijalizacije.

Posebno je vrijedno paznje za-vrsno, cetvrto poglavlje Ideologijai knjiZevno djelo, odnos fikcije i so-cijalne realnosti, premda je u izu-zetno vrijednoj studiji G. Schweize-ra tesko izdvojiti dio iz znacajnecjeline u kojoj je prikazan slozeniodnos izmedu pojave seoskog ro-mana, njegova masovnoga malogra-danskog citateljstva, i sirih povi-jesnih okvira nacionalsocijalistickeideologije i fasizma. Prijevod ovestudije popunio bi u nas ne maluprazninu u specificnom pristupujednom knjizevnom zanru.

Divna ZeceviC

Lutz Rohrich, Der Witz, Figuren, For-men, Funktionen, Metzler, stuttgart 1977,343 str. + 52 table.

»Dva prijatelja naruce u resto-ranu ribu. Halapljivi brzo uzme veCii bolji komad. Qnaj drugi, koji jeostao prikraeen, ozlojadeno prigovo-ri zbog nepristojnosti. 'Dobro, kazeprvi, a sto bi ti ucinio da si biona mom mjestu?' 'Uzeo bih, narav-no, manji komad.' '8to se onda bu-niS, pa dobdo si ga'. (str. 115).

Motiv toga vica moze se pratitiu proslosti sve do petog stoljeeaprije naseere. Uostalom, smatraautor, svi su vicevi vee izmisljeni.Nema novih viceva; sarno se stadvicevi iznova pripovijedaju. Moglibismo tu misao donekle korigirati:svi su motivi vec ,izmisljeni i onisele iz jednoga usmenoknjizevnogazanra u drugi. Vic je, cini se, najot-porniji oblik folklornoga stvara-lastva. Dok su usmene price i usuvremeno doba djelomicno uzmaklepred stvaralastvom koje se posredujeput em medija odnosno tiska, vicupravo uz pomoe medija iIi usprkostoj pomoei usmeno cirkulira i fun-kcionira i dalje. Vic je stoga naj-zivlji oblik suvremenoga folklo1'au razlicitim Ijudskim sredinama.

Upravo zbog toga on postaje pre-dmetom interesa folklorist ike i et-nologije.

Lutz Rohrich najprije istrazujeetimologiju, povijest znacenja samogpojma vic, definiciju i terminologiju.Zatim promatra vic u okviru znano-sti 0 knjizevnosti, i to zajedno sasrodnim vrstama kao sto su ane-gdota i svank. U okviru knjizevno-znanstvenog razmatranja posebno seosvree na strukturu i izgradnju vic ai na agresije saddane u vicevima.»Gotovo u svim vicevima izrazavase neka agresija koja je usmjerenaprema nekomu Hi necemu 0 cemuse mozemo smijati. Vic nikoga nepostuje, ni starost ni bolest, nikakveideale ni eticke predodzbe, ni moeili ugled bilo koje moene osobe.Unutarnja struktura vica pociva up-ravo na uklanjanju distanca, stomozemo oznaciti kao 'komicni kon-flikt'.« (str. 14)

373

Prikazi i kritike

Vic postaje predmet etnoloskogodnosno folkloristickoga istrazivanjazbog ovih razloga: 1. Vice vi se pri-pov:ijedaju, oni kruze od usta dousta. 2. Pripovijedanje vica pretpo-stavlja drustvenost, ljudsko medu-sobno druzenje. 3. Kao i sve ostalenarodne price, vic je anoniman. Nit-ko ne zna kada je neki vic nastao,kako se siri. Vic nema autora. 4.Vic djeluje sarno ako ga auditorijjos nije cuo. Pa ipak motivi vicevavrlo su stari (vidi uvod ovoga pri-kaza). 5. Etnologija i folkloristikaistrazuju ono sto se ponavlja i stoje tipsko. Tipski likovi i tipicnesituacije znacajka su vica (rastre-seni profesor, sudac i tuzeni, na-rednik i vojnik, razliaiti regionalnitipovi, vieevi u restoranu, u prvojbracnoj noN, preZivjeli na osamlje-nom otoku, novopridosli kod svetogPetra na nebu i s1.). 6. Kao i sviostali oblici usmene knjizevnosti, vicpodlijeze zakonima oblikovanja va-rijanata. Vicevi se ponavljaju u va-rijantama svakoga novog pripovi-jedanja u svakoj novoj sredini. Ato, po autorovu miSljenju, dokazujeda se radi 0 tradicijskim narodnimpricama. Sa stajaliSta etnologije od-nosno folkloristike, smatra autor,potrebno je istraziti s jedile stranevic kao oblik pripovijedanja, a sdruge strane potrebno je ispitatinjegovu ulogu u komunikacijskomprocesu.

Ova knjiga Lutza R6hr.icha yrloje iscrpna i vrlo dobro sistematizi-rana, Nakon poglavlja koje samovdje pokusala rezimirati, i u ko-jima se utvrduju pretpostavke is-trazivanja, dolazi analiza viceva:tehnika vica i jezika vica, komicnikonflikti s logikom, sa stvarnoseu,s moralom i drustvenim redom. tie-lesni i psihicki defekti. socijalni,religijski i politicki konflikti, etni-cki vie, vic u slikama. Posebno isti-cern iscrpnu bibliografiju uz svakopoglavlje, koja moze dobro doei sva-kom budueem istraZivacu vieeva.

Ova je knjiga ujedno i zabavnostivo jer za svaku temu kojom sebavi daje odmah konkretne primje-re, a to su dobri i dobro ispricani,odnosno napisani vicevi: Lutz R6h-

rich - strucnjak izmjenjuje se sLutzom R6hrichom dobrim pripovje-dacem viceva. Ipak knjiga ostajeUPDaVO ono sto je 'autor i zelio: onanije antologija viceva ni kompendijrazlicitih teorija 0 vicu. Knjiga jeuvod u kompletnu problematiku vic akoja zadire u podrucja nekoliko zna-nosti: filozofske estetike, psihologije,znanosti 0 knjizevnosti i fokloristike.

Citajuei ovu knjigu sa stajaliStanase folklorne grade i aktualne si-tuacije u nasoj folklor,istici, postav-Ijam pitanje: a sto je s nasim istra-zivanjem vica? Zaokupljeni folklo-rnom tradicijskom gradom, koje josuvijek ima u izobilju i koja jos nijeistrazena na odgovarajuci nacin, vicsmatramo manje znacajnim i vrije-dnim. A ipak on zivi u nas, moglibismo reei, u velikim kolicinama.Vic reagira promptno na svakidas-nje dogadaje u ljudskim grupama ina opea drustvena zbivanja u nas.Sluzi se motivima tradicijskoga fol-klora i svjetskim repertoarom vice-va. Iz usmenoga pripovij.edanja pre-lazi u medije, ,iz medija se vraeanatrag u usmeno pripovijedanje.Koliko li tema za folkloristicko ietnolosko istraZivanje!

Dunja Rihtman-Augustin

Olinko Delorko, Zanemareno blago, 0hrvatskoj narodnoj poeziji, Nakladni za-vod Matice hrvatske, Zagreb 1979, 396str.

Pred nama je knjiga koja sadrZitrideset i sest Delorkovih radova spodrucja usmenog pjesnistva. Rado-ve je autor objavljivao u raznimnasim periodickim publikacijama urazdoblju od godine 1954. do godine1971. Radovi su u knJizi poredanikronologijsld, prema godini objavlji-vanja.

Knjiga zapocinje tekstom 0 kazi-vacici Matiji Seselji, a Delorko nataj naCin, pomalo simbolicki, veena samom pocetku ukazuje na zna-cenje kazivaca koji nose u sebi bla-go nase narodne poezije, koji kazujutu poeziju na svoj, osobit naCin, ne