2
Zlatko Kauzlarić Atač SLIKAR I KAZALIŠTE Izložbeni paviljon Gradska loža, Zadar 27. siječnja – 20. veljače 2016. NARODNI MUZEJ ZADAR GALERIJA UMJETNINA Izložbom Zlatko Kauzlarić Atač – Slikar i kazalište nastavljam niz izložbi koje su počele projektom Sjećanje na prošlost i buđenje sadašnjosti (2014.) i Tragovi izgubljena sjećanja (2015.), koje se bave istraživanjem i dokumentiranjem, izlaganjem i educiranjem na području suvremene likovne i kazališne umjetnosti. Sve više svjedočimo iznimnom intere- su za otkrivanje, dokumentiranje i organiziranje materijala, što zauzima posebno mjesto u istraživanju u suvremenim umjetnostima, kako likovnim tako i izvedbenim, te dovodi da formiranja novostarih, inovativnih formi i potrebe za arhiviranjem i formiranjem fundusa. Takvim koncepcijama izložbi i projektima otvaraju se pitanja: kako umjetnici iz- dvajaju sadržaje, medije i teme, što se dešava s nositeljima vizualnog identiteta kazališnih predstava, scenografijom i kostimografijom, kad predstava nije više na životu, da li su to samo izgubljeni predmeti, skice u fundusima ili mogu na- staviti život u izmijenjenim prostorima i funkcijama, u kojem su odnosu arhivi, fundusi, sjećanja i pamćenja, stvaramo li na taj način paralelne povijesti umjetnosti, paralelne svje- tove? Jesu li arhivi tek pomoćno sredstvo arheologije znanja te na koji način u galerijskom, muzeološkom, umjetničkom i scensko-izvedbenom kontekstu rekonstruiraju izrečeno ili zaboravljeno. Izložba je realizirana u sklopu međumuzejske i međuinsti- tucijske suradnje Narodnog muzeja Zadar, Kazališta lutaka Zadar i Odsjeka za povijest Hrvatskog kazališta HAZU. Suradnja se temelji na razmjeni programa i organiziranju zajedničkih izložbi, pedagoškoj edukaciji, posudbi građe, popuni fundusa nacionalne baštine i kulture. Ovom izlož- bom nastavljam iniciranje formiranja muzejskog odjela za scenografiju, kostimografiju, lutke, tekstil, modu i odijeva- nje u Zadarskoj županiji i Gradu Zadru. Marija Šarić Ban Čovjekova sudbina u svijetu danas je bitni problem suvre- menog teatra. Scena je prizorište, a taj današnji svijet još je, kako bi rekao Krleža, svijet gluposti, zločinstva i laži koji trajno dovodi u pitanje čovjekov intelektualni, moralni i politički integritet. Takva scena i takav svijet identični su s Kauzlarićevim slikarstvom i zato je njegov susret s kazalištem prirodan i nužan. Za Zlatka Kauzlarića Atača teatar je samo još jedna „slikarska tehnika“. Kinetičke deformacije figura na njegovim platnima i crtežima, kadrirano gibanje u triptisima i poliptisima – dakle vrijeme u Atačevom slikarstvu – idealno se ostvaruju u pokretima glumaca na sceni. U tom smislu kazališna je fotografija gotovo vjerodostojniji zapis o Kauzlari- ćevu slikarskom doživljaju teatra od scenografske slike. Hrvatska je scenografija oblikovala velikim, često slikar- ski značajnim imenima. Od Babića i Tripše preko Tompe, Agbabe, Augustinčića, pa do Boureka, Lončarića, Turine i Kauzlarića, scenografski je element kazališnog čovjeka uvijek davao posebnu kvalitetu hrvatskom glumištu, a u tom bogatstvu razlike Zlatko Kauzlarić Atač ima već danas svoje istaknuto mjesto. Kauzlarićeva je izložba jedinstven doga- đaj, kao u likovnom , tako i u kazališnom životu. To je sretan spoj dviju umjetnosti, u snažnoj individualnosti i likovno- scenskoj izražajnosti njezinih autora. Georgij Paro: Znak jednog vremena (u povodu izložbe Zlatko Kauzlarića Atača Slikar i kazalište), „Večernji list“, Zagreb, 11. 10. 1984. Na „vazi“ Atačeve likovne darovitosti nikad se nije pomakao jezičac više prema slikarstvu ili više prema scenografiji, nikad nije on bio „previše“ scenograf ili „premalo“ slikar. Zbog čega toliko inzistiram na jedinstvenoj Atačevoj ličnosti? Iz vrlo jedno- stavnog razloga. On je cjelovita ličnost nedjeljiva na „čisto“ slikarstvo i scenografiju, smatram da u njegovom primjeru ne treba bilo kakvu interdisciplinarnost, a upravo su to bili najče- šći komentari ove izložbe. Scenografiju, kao jednu od slikar- skih disciplina, ne vidim odvojenu i izdvojenu iz likovnosti, kao što npr. ne vidim izdvojene grafiku, crtež, štafelajno slikarstvo. Josip Depolo: Nastavljač Ljube Babića (u povodu izložbe Zlatka Kauzlarića Atača Slikar i Kazalište u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu), „Vjesnik“, Zagreb, 27. 10. 1984. Scenografija (Zlatko Kauzlarić Atač) uspjela je materijalizirati beskrajne vizije koje povezuju ono što jest s onim što se tek sluti, pa je stoga sve i blizu i daleko, sve može biti raj i sve može biti pakao, jer je istodobno i tu i tamo te nema ishoda u sudaru između ravnog i krivoga. Čisto likovni, dekorativni čimbenik nonšalantno preuzima ulogu funkcionalnoga te, u sporazumu s redateljskim postupkom, prelazi u govor i radnju Majstora! Anatolij Kudrjavcev: Predivna obmana (Giuseppe Verdi: Lombardijci, Hrvatsko narodno kazalište, Split), „Feral Tribune“, Split, 28. 03. 1994. Zanimanje za glumca i srođavanje s njegovom umjetnošću omogućilo je Ataču da obogati svoj crtački portret, a crtež je, prema Ivi Šimatu Banovu, glavni element njegove forme i jezika, odnosno da dopre i do amblemskih znakova i predodžbi glumčeve profesije. Ne udaljujući se od osob- nih vizualnih značajki portretiranog, on sugestiju osobe upotpunjuje tako sugestijom profesije umnažajući lik ili ga zaustavljajući u pokretu, naglašavajući detalj ili preobrazbu, različitosti između privatnog i usvojenog glumačkog izraza. Poznat i cijenjen kao portretist rijetke osjetljivosti, a i vizual- ne memorije, te kao pronicatelj u biti karakternih crta i govor tijela, dovoljno se samo prisjetiti portreta Miroslava Krleže, Branka Gavelle, Marijana Matkovića, Ranka Marinkovića, Dina Radojevića, Božidara Violića, Georgija Para, Pere Kvr- gića, Fabijana Šovagovića… Zlatko Kauzlarić Atač je, crtajući portrete za knjigu Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom ostvario zaustavljenim trenucima svojih novih portretističkih dijaloga neprolazno svjedočanstvo o glumcu i sebi kao njegovu portretistu. Branko Hećimović: Zlatko Kauzlarić Atač, Razgovori s Pome- tom, Desdemonom i Poljskim Židovom, Zagreb, 1995. Izvanredna scenografija Zlatka Kauzlarića Atača složena je tako da hvata i razvija izmak, da se obasjava utrnućem. Kauzlarić je već u Parinoj predstavi Šimuna Cirenca otvorio možda novo poglavlje scenografske umjetnosti u našem kazalištu. To je čovjek koji isključuje iz scenografije princip arhitekture, princip koji inače lako mijenja vjerno za bitno i koji scenski podešaj često ublažuje praktičnom uslužnošću. Petar Brečić:… (Antun Pavlovič Čehov: Ivanov, Dramsko kazalište Gavella, Zagreb), Radio Zagreb, Dnevne novo- sti, 10. 04. 1978. IZBOR IZ TEKSTOVA O AUTORU Giuseppe Verdi: Rigoletto Mirko Krstičević: Krvava svadba > Miroslav Krleža: Banket u Blitvi SLIKAR I KAZALIŠTE

MUZEJ ZADAR GALERIJA UMJETNINA Zlatko KauzlariIJ Ataž ... att/atac katalog.pdf · Zlatko KauzlariIJ Ataž SLIKAR I KAZALIŠTE Izloćbeni paviljon Gradska loća, Zadar 27. sčežnja

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: MUZEJ ZADAR GALERIJA UMJETNINA Zlatko KauzlariIJ Ataž ... att/atac katalog.pdf · Zlatko KauzlariIJ Ataž SLIKAR I KAZALIŠTE Izloćbeni paviljon Gradska loća, Zadar 27. sčežnja

Zlatko Kauzlarić AtačSLIKAR I KAZALIŠTEIzložbeni paviljon Gradska loža, Zadar27. siječnja – 20. veljače 2016.

NARODNI MUZEJ ZADAR

GALERIJA UMJETNINA

Izložbom Zlatko Kauzlarić Atač – Slikar i kazalište nastavljam niz izložbi koje su počele projektom Sjećanje na prošlost i buđenje sadašnjosti (2014.) i Tragovi izgubljena sjećanja (2015.), koje se bave istraživanjem i dokumentiranjem, izlaganjem i educiranjem na području suvremene likovne i kazališne umjetnosti. Sve više svjedočimo iznimnom intere-su za otkrivanje, dokumentiranje i organiziranje materijala, što zauzima posebno mjesto u istraživanju u suvremenim umjetnostima, kako likovnim tako i izvedbenim, te dovodi da formiranja novostarih, inovativnih formi i potrebe za arhiviranjem i formiranjem fundusa. Takvim koncepcijama izložbi i projektima otvaraju se pitanja: kako umjetnici iz-dvajaju sadržaje, medije i teme, što se dešava s nositeljima vizualnog identiteta kazališnih predstava, scenografijom i kostimografijom, kad predstava nije više na životu, da li su to samo izgubljeni predmeti, skice u fundusima ili mogu na-staviti život u izmijenjenim prostorima i funkcijama, u kojem su odnosu arhivi, fundusi, sjećanja i pamćenja, stvaramo li na taj način paralelne povijesti umjetnosti, paralelne svje-tove? Jesu li arhivi tek pomoćno sredstvo arheologije znanja te na koji način u galerijskom, muzeološkom, umjetničkom i scensko-izvedbenom kontekstu rekonstruiraju izrečeno ili zaboravljeno.

Izložba je realizirana u sklopu međumuzejske i međuinsti-tucijske suradnje Narodnog muzeja Zadar, Kazališta lutaka Zadar i Odsjeka za povijest Hrvatskog kazališta HAZU. Suradnja se temelji na razmjeni programa i organiziranju zajedničkih izložbi, pedagoškoj edukaciji, posudbi građe, popuni fundusa nacionalne baštine i kulture. Ovom izlož-bom nastavljam iniciranje formiranja muzejskog odjela za scenografiju, kostimografiju, lutke, tekstil, modu i odijeva-nje u Zadarskoj županiji i Gradu Zadru.

Marija Šarić Ban

Čovjekova sudbina u svijetu danas je bitni problem suvre-menog teatra. Scena je prizorište, a taj današnji svijet još je, kako bi rekao Krleža, svijet gluposti, zločinstva i laži koji trajno dovodi u pitanje čovjekov intelektualni, moralni i politički integritet. Takva scena i takav svijet identični su s Kauzlarićevim slikarstvom i zato je njegov susret s kazalištem prirodan i nužan. Za Zlatka Kauzlarića Atača teatar je samo još jedna „slikarska tehnika“. Kinetičke deformacije figura na njegovim platnima i crtežima, kadrirano gibanje u triptisima i poliptisima – dakle vrijeme u Atačevom slikarstvu – idealno se ostvaruju u pokretima glumaca na sceni. U tom smislu kazališna je fotografija gotovo vjerodostojniji zapis o Kauzlari-ćevu slikarskom doživljaju teatra od scenografske slike.

Hrvatska je scenografija oblikovala velikim, često slikar-ski značajnim imenima. Od Babića i Tripše preko Tompe, Agbabe, Augustinčića, pa do Boureka, Lončarića, Turine i Kauzlarića, scenografski je element kazališnog čovjeka uvijek davao posebnu kvalitetu hrvatskom glumištu, a u tom bogatstvu razlike Zlatko Kauzlarić Atač ima već danas svoje istaknuto mjesto. Kauzlarićeva je izložba jedinstven doga-đaj, kao u likovnom , tako i u kazališnom životu. To je sretan spoj dviju umjetnosti, u snažnoj individualnosti i likovno-scenskoj izražajnosti njezinih autora.

Georgij Paro: Znak jednog vremena (u povodu izložbe Zlatko Kauzlarića Atača Slikar i kazalište), „Večernji list“, Zagreb, 11. 10. 1984.

Na „vazi“ Atačeve likovne darovitosti nikad se nije pomakao jezičac više prema slikarstvu ili više prema scenografiji, nikad nije on bio „previše“ scenograf ili „premalo“ slikar. Zbog čega toliko inzistiram na jedinstvenoj Atačevoj ličnosti? Iz vrlo jedno-stavnog razloga. On je cjelovita ličnost nedjeljiva na „čisto“ slikarstvo i scenografiju, smatram da u njegovom primjeru ne treba bilo kakvu interdisciplinarnost, a upravo su to bili najče-šći komentari ove izložbe. Scenografiju, kao jednu od slikar-skih disciplina, ne vidim odvojenu i izdvojenu iz likovnosti, kao što npr. ne vidim izdvojene grafiku, crtež, štafelajno slikarstvo.

Josip Depolo: Nastavljač Ljube Babića (u povodu izložbe Zlatka Kauzlarića Atača Slikar i Kazalište u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu), „Vjesnik“, Zagreb, 27. 10. 1984.

Scenografija (Zlatko Kauzlarić Atač) uspjela je materijalizirati beskrajne vizije koje povezuju ono što jest s onim što se tek sluti, pa je stoga sve i blizu i daleko, sve može biti raj i sve može biti pakao, jer je istodobno i tu i tamo te nema ishoda u sudaru između ravnog i krivoga. Čisto likovni, dekorativni

čimbenik nonšalantno preuzima ulogu funkcionalnoga te, u sporazumu s redateljskim postupkom, prelazi u govor i radnju Majstora!

Anatolij Kudrjavcev: Predivna obmana (Giuseppe Verdi: Lombardijci, Hrvatsko narodno kazalište, Split), „Feral Tribune“, Split, 28. 03. 1994.

Zanimanje za glumca i srođavanje s njegovom umjetnošću omogućilo je Ataču da obogati svoj crtački portret, a crtež je, prema Ivi Šimatu Banovu, glavni element njegove forme i jezika, odnosno da dopre i do amblemskih znakova i predodžbi glumčeve profesije. Ne udaljujući se od osob-nih vizualnih značajki portretiranog, on sugestiju osobe upotpunjuje tako sugestijom profesije umnažajući lik ili ga zaustavljajući u pokretu, naglašavajući detalj ili preobrazbu, različitosti između privatnog i usvojenog glumačkog izraza.

Poznat i cijenjen kao portretist rijetke osjetljivosti, a i vizual-ne memorije, te kao pronicatelj u biti karakternih crta i govor tijela, dovoljno se samo prisjetiti portreta Miroslava Krleže, Branka Gavelle, Marijana Matkovića, Ranka Marinkovića, Dina Radojevića, Božidara Violića, Georgija Para, Pere Kvr-gića, Fabijana Šovagovića… Zlatko Kauzlarić Atač je, crtajući portrete za knjigu Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom ostvario zaustavljenim trenucima svojih novih portretističkih dijaloga neprolazno svjedočanstvo o glumcu i sebi kao njegovu portretistu.

Branko Hećimović: Zlatko Kauzlarić Atač, Razgovori s Pome-tom, Desdemonom i Poljskim Židovom, Zagreb, 1995.

Izvanredna scenografija Zlatka Kauzlarića Atača složena je tako da hvata i razvija izmak, da se obasjava utrnućem. Kauzlarić je već u Parinoj predstavi Šimuna Cirenca otvorio možda novo poglavlje scenografske umjetnosti u našem kazalištu. To je čovjek koji isključuje iz scenografije princip arhitekture, princip koji inače lako mijenja vjerno za bitno i koji scenski podešaj često ublažuje praktičnom uslužnošću.

Petar Brečić:… (Antun Pavlovič Čehov: Ivanov, Dramsko kazalište Gavella, Zagreb), Radio Zagreb, Dnevne novo-sti, 10. 04. 1978.

IZBOR IZ TEKSTOVA O AUTORU

Giuseppe Verdi: Rigoletto

Mirko Krstičević: Krvava svadba

>

Miroslav Krleža: Banket u Blitvi

SLIKAR I KAZALIŠTE

Page 2: MUZEJ ZADAR GALERIJA UMJETNINA Zlatko KauzlariIJ Ataž ... att/atac katalog.pdf · Zlatko KauzlariIJ Ataž SLIKAR I KAZALIŠTE Izloćbeni paviljon Gradska loća, Zadar 27. sčežnja

Kazališni portreti

1 Fabijan Šovagović ugljen / papir

2 Fabijan Šovagović ugljen / papir

3 Miroslav Krleža pastel / papir

4 Vanja Drach akril / papir

5 Pero Kvrgić kombinirana tehnika / papir

6 Pero Kvrgić kombinirana tehnika / papir

7 Pero Kvrgić kombinirana tehnika / papir

8 Kosta Spaić pastel /papir

9 Josip Marotti ugljen / papir

10 Izet Haidarhodžić ugljen / papir

11 Georgij Paro kombinirana tehnika / papir

12 Drago Krča ugljen / papir

13 Božidar Boban akril / papir

14 Zlatko Crnković pastel / papir

Scenografski, kostimografski crteži i makete

Hrvatsko narodno kazalište, Split

- Fassbinder, Reiner Wemer: Gorke Suze Petre Von Kant. Red. Ivica Boban. Sc. Zlatko Kauzlarić atač. Kost. Marija Žarak. Premijera: 23.11.1985.(1 sc.)

- Gounod, Charles: Faust. Red: Petar Selem. Dir. Loris Voltolini. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Silvia Strahamer. Premijera: 23.11.1985. (3 sc.)

- Musorgski, Modest Petrovič: Boris Godunov. Red. Petar Selem. Dir. Vjekoslav Šutej. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Danica Dedijer. Premije-ra: 21.12.1987. (8 sc. i 1 maketa)

- Frisch, Max: Palikuće. Red. Nenni Delmestre. Sc. i kost. Zlatko Ka-uzlarić Atač. Premijera: 08.01.1988. (1 sc. i 1 kost.)

- Shepard, Sam: Više od ljubavi. Red. Nenni Delmestre. Sc. i kost. Zlatko Kauzlarić Atač. Premijera: 08.06.1987. (1 sc.)

- Sofoklo, Edip. Red. Nenni Delme-stre. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Danica Dedijer. Kor. Miljenko Vikić. Premijera: 05.10.1994. (3 sc.)

- Verdi, Lombardijci. Red. Petar Selem. Dir. Ivo Lipanović. Sc. Zlatko Ka-uzlarić Atač. Kost. Danica Dedijer. Irena Sušac. Kor. Antun Marinić. Premijera: 04.03.1994. (8 sc.)

- Nenadić, Ivan Antun: Kako je izdan Isus. Red. Ozren Prohić. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Irena Sušac. Kor. Ksenija Čorić. Premijera: 05.04.1996. (2 sc.)

- Polić Kamov, Janko: Mamino srce. Red. Nenni Delmestre. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Danica Dedi-jer. Premijera: 26.11.1996. (1 sc.)

- Krstičević, Mirko: Krvava svadba. Red. Zlatko Sviben. Dir. Miroslav Ho-men, Hari Zlodre. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Ingrid Begović. Kor. Mare Sesardić. Sc. Pokret Jasna Frankić Brkljačić. Premijera: 20.01.1997. (2 sc.)

- Dostojevski, Fjodor Mihajlovič. Brača Karamazovi. Red. adaptacija teksta Ozren Prohić. Sc. i Kost. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Irena Sušac. Glazba: Ljupče Konstantinov. Premi-jera: 12.05.1998. ( 1 sc. i 2 kost.)

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka

- Fabrio, Nedjeljko-Gašparović, Dar-koa: Vježbanje života. Red. Georgij

Paro. Dir. Davorin Hauptfeld. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Marija Žarak. Kor. Miljenko Vikić. Premije-ra: 27.02.1990.(1 sc.)

- Verdi, Giuseppe: Rigoletto. RED. I Sc. Zlatko Kauzlarić Atač.dir. Miro-slav Homen. Kost. Ružica Sokolić. Kor. Antun Marinić. Premijera: 04.10.1996. (5 sc.)

Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb

- Krleža, Miroslav: Banket u Bli-tvi. Red. Georgij Paro. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Zlatko Bourek. Premijera: 10.11.1981. (9 sc.)

- Krleža, Miroslav: Vučjak. Red. Kosta Spaić. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Zlatko Bourek. Premije-ra 31.03.1986. (1 sc.)

- Radica, Ruben: Prazor. Red. Petar Selem. Dir. Pavle Dešpalj, Mladen Tarbuk. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Danica Dedijer. Sc. pokret Milijenko Štambuk. Premijera: 08.04.1991. (2 sc. i 1 maketa)

- Fabrio, Nedjeljko: Berenikina kosa. Red. Georgij Paro. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Marija Žarak. Kor. Miljenko Vikić. Praizvedba: 24.02.1995. (2 sc.)

- Belamarić, Miro: Priče iz bečke šume. Red. i dir. Miro Belamarić. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Ika Škomrlj.Kor. Miljenko Vikić. Premi-jera: 04.04.1997. (2 sc.)

- Shakespeare, William: Romeo i Julija. Red. Petar Veček. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Ingrid Bego-vić. Skl. Darko Hajsek. Ko. Snježa-na Abramović. (1 sc.)

Teatar Ulysses

- Weiss, Peter: Marat Sade. Red. Len-ka Udovičić. Dram. Vjeran Zuppa. Sc. Zlatko Kauzlarić Atač. Kost. Bianka Adžić Ursulov. Gl. Nigel Osborne. Premijera: Tvrđava Minor, Brijun. 17.08.2003.

Zlatko Kauzlarić Atač rođen je 30. lipnja 1945. u Koprivnici. Po završetku Koprivničke gimnazije 1964. godine odlazi u Zagreb i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Studira slikarstvo kod profesora Ljube Ivančića, Vjeko-slava Paraća, Ive Režeka, Miljenka Stančića, Ferdinanda Kulmera i Krste Hegedušića. Za vrijeme studija slikar-stva uključuje se u djelovanje Stu-dentskog eksperimentalnog kazališta. Diplomirao je 1968. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1968. do 1974. suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Od 1973. do 2015. god. profesor je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je obnašao i dužnosti prodekana i dekana Akade-mije. Predavao je crtanje akta i vodio slikarske klase. Radio je i kao profesor na Studiju za dizajn Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i nekoliko godina predavao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Danas je vanjski

suradnik i mentor na poslijediplom-skom studiju slikarstva.

Od 1970. do 1978. god. član je grupe Biafra. Od samog početka umjetnič-kog djelovanja veže se uz angažiranu umjetnost i kritički pristup suvreme-nim temama. Od 1971. god. djeluje i na području scenografije i kostimografije. Oblikovao je više od dvjestotinjak kazališnih ostvarenja u zemlji i ino-zemstvu. Suradnik je na više filmskih i televizijskih projekata. Kao režiser i scenograf ostvario se operom „Rigo-letto” G. Verdija u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci (1996.) i HNK Osijek (1997.). S Ivicom Krajačem ostvaruje i autorski potpisuje režiju, scenografiju i kosti-mografiju Mozartovog djela „Cosi fan tutte” (2006.).

Autor je više intervencija u javnim prostorima u Koprivnici i Zagrebu te prostornih koncepcija niza izložbenih postava značajnih muzejsko galerij-skih projekata, od zagrebačkih salona, do izložbe „Sveti trag” (Muzej Mimara) i „Otvorena scena HNK u Zagrebu od 1990. – 2003.” (Umjetnički paviljon, Zagreb). Od 1968. god. sudjelovao je na osamdesetak samostalnih i više od stotinu kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada: nekoliko nagrada Hrvatskoga glumišta, 2 nagrade grada Zagreba, nagrada Udruženja kazališnih kritiča-ra, godišnje nagrade „Vladimir Nazor” Zagreb, Nagrade „Marul” za scenogra-fiju „Kako je izdan Isus”.

God. 2004. primio je Nagradu Grada Koprivnice za životno djelo.Za zasluge u kulturi 1995. god. primio je Odličje „Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića”, predsjednika Republike Franje Tuđmana.

IZLOŽBA

Zlatko Kauzlarić AtačSLIKAR I KAZALIŠTEIzložbeni paviljon Gradska loža Zadar, 27. siječnja – 20. veljače 2016.

Organizatori izložbeGalerija umjetnina Narodnog muzejaOdsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZUKazalište lutaka Zadar

Stručna koncepcijaMarija Šarić Ban

Izbor radovaZlatko Kauzlarić Atač, Marija Šarić Ban

Autorica likovnog postavaMarija Šarić Ban

Stručna suradnicaLjubica Srhoj Čerina

Tehnička realizacijaDarko Petković, Ivo Mrkić, Milan Marinković, Mirna Matas, John Čolak

KATALOG

IzdavačNarodni muzej Zadar

Za izdavačaRenata Peroš

Urednica deplijanaLjubica Srhoj Čerina

Fotografije KreŠimir Tadić

Grafičko oblikovanjeViktor Popović

TisakPrintera grupa d.o.o., Zagreb

Naklada300 kom.

Zahvaljujemo Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta HAZU na posudbi radova koji su au-torova donacija (rad Peter Weiss: Marat Sade vlasništvo je autora). Također zahvaljujemo na pomoći Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar.

Tiskano u Hrvatskoj 2016.ISBN 978-953-7477-39-4

POPIS RADOVA ŽIVOTOPIS

Kosta SpaiĆ

Miroslav Krleža

Janko Polić Kamov: Mamino srce