Mostarenje - cidom. o-Marić-Mostarenje-I... · PDF filedrugovanje, ljudovanje, kom{iluk, toleranciju, humanizam... Mogu te dragulje, u jednom trenutku, Jaha~i Apokalipse razbacati

3

Mi{o Mari}

Mostarenje

Sarajevo, 2006.

5

Najmilijoj

Milenoj Mari},

kao spomenar na rodni Mostar

Mi{o MARI] - Mostarenje

6

7

Nizanje rasutih dragulja

Ruka Drznika, koji prezire i gazi sve ljudske vrijednosti, strgla je ogr-licu nemjerljive vrijednosti sa bi}a Mostara. Sa nje su se rasuli, na sve strane,najdragocjeniji dragulji, koje su vijekovima stvarale i brusile najljudskijeosobine ~ovjeka. Dijamante koji traju od praiskona i traja}e do nepred-vidljivog »svr{etka budu}nosti«. Ljepotu, ljubav, dobrotu, slobodu, rodoljublje,drugovanje, ljudovanje, kom{iluk, toleranciju, humanizam...

Mogu te dragulje, u jednom trenutku, Jaha~i Apokalipse razbacati ukrvave lokve zlo~ina. Mogu ih izgaziti kopitima u kaljugama neobuzdanogpirovanja najniìm strastima pomu}enog razuma. Mogu ih oè}i u ognjevimamr`nje Devetog kruga Danteovog pakla. Mogu ih posakrivati iza devetneprozirnih koprena gramzive pohlepe. Mogu ih zakopati u mra~na podzemljasvoje avetinjske prirode. Sve im je zaludu. Mi{o Mari} bi ih prona{ao, o~istiosa njih zgru{anu krv, smrdljivu kaljugu, pepeo i gare` piromana, trule` podzem-lja. I ponovo nanizao jo{ blje{tavije smaragde na zlatnu nit svojih MOSTARENJA.Ako ih sve ne prona|e na tlu, rastvori}e Mi{o du{u i srce, prona}i }e ih u sebi inizati do u beskraj najfinije bru{ene smaragde...

Mi{o novinar je poeta pisane rije~i i sugestivni majstor estrade. Bilo uprozi, bilo u stihovima. Bilo u javno izgovorenoj rije~i na radiju, tv, pozornica-ma ~ovjekoljublja i rodoljublja. Kada ih Mi{o govori, pred nama kao da izras-ta jedan novi Mostar. I ni~e novo rodoljublje. Ali, uz sve to, on nije improviza-tor. On pi{e istinu, iznosi ~injenice, postoje}a lica, osvjedo~ene karaktere,zbiljska doga|anja u ambijentu iz realnog ìvota. Koristi, poput Zuke Dùmhu-


8

ra, svoje opse`no znanje iz istorije, jer on ne navodi ovla{ i neodgovorno {ta sedogodilo prije 500, prije 50 ili prije 15 godina. Njegove rije~i su simbioza lje-topisa i Mostara i {irih prostora, i kazivanjâ koja tom ljetopisu daju okuspitkosti, zanimljivosti i preciznog svjedo~enja o vremenima, ljudima i prostori-ma. Zbog toga su, uz sav poetski zanos, pou~ni i instruktivni.

Mi{o je ro|en u Bosanskom Petrovcu pod Grme~om. Sa majkom Desomi polubratom Jovanom stigao je za svog ranog mladi}kog doba u grad podVeleòm. Budimo dokraja pravedni pa kaìmo kako su Mostarci ipak lokalpa-triote. âk ako je neko ro|en u selu pored Mostara i odmah sutradan stigao saroditeljima u Grad da bi tu proìvio svoj vijek, ipak }e za njega re}i da nije»pravi Mostarac«. Jer, nije od prvog dana »pio Radobolje«. Ali, Mi{o Mari} jeizuzetak svih izuzetaka. On je zavolio svoje novo obitavali{te odmah, svimdjeli}ima svog bi}a. Ta ljubav nije naprasno presa|ena iz zapadne Bosne navreli kamenjar Hercegovine. Niti je vje{ta~ki nakalemljena na raslinje Juga.Ona je tu, do sredi{ta ljubavi, pustila duboko korijenje. Nikad on ne}e re}i daje ve}i Mostarac od »ro|enih« Mostaraca. Jer, pod imenom Mostar podrazumi-jeva sve {to je lijepo i plemenito u ìvotima svih ljudi. I pod njegovim Grme~omi uz obale Neretve. Zbog toga je MOSTARENJE nerazdvojni dio duhovne struk-ture Mi{e Mari}a i istovremeno Grada na Neretvi. Pa bi Mostar bez Mi{e biomanji za jedno cijelo ~ovje~anstvo. A Mi{o bez Mostara siro~e bez ljubaviroditelja.

îtam Mi{u ve} nekoliko decenija u novinama i na stranicama njegovihukori~enih knjiga. I stalno odgonetam mnogostrukost i dubinu njegove neraski-dive vezanosti za Mostar i zanesenog doìvljavanja Mostara. Kad pi{e oMostaru, on je nadahnuti poeta, nepresu{no izvori{te ljudskih likova, nesvaki-da{njih doga|aja, emocija, intime, dragosti, ljudskosti, ljudovanja i ludovanja.Njegovo gotovo enciklopedijsko upam}ivanje detalja pro{losti, uvijek vezane uzpostoje}e ljude, produàva do u beskona~nost duhovno trajanje Grada na Neretvi.On i Mostar postali su nerazdvojna simbioza, sijamski blizanci. Pomi{ljam kakoje Mi{o ìva spu`va, koja je jedan cijeli ljudski vijek upijala sve oko sebe.Prvenstveno ljude i njihove naravi, doìvljavanja u njima i doga|aje oko njih.

U »svojoj vizitnoj sobi«, kako tepa Rondou, dijeli stolove sa njemu i namadragim i nezaboravnim ljudima od duha. Sa slikarima Voljevicom, Sefi}em,


9

Ledi}em, Staj~i}em, Miladinom... Sa karikaturistom i esejisti~kim novinarskimreporterom Dùmhurom. Sa pjesnicima Kebom, Mrki}em, Budali}em, Kordi-}em. Sa svojim zemljakom iz Petrovca, Kulenovi}em. Sa glumcima Kravlja~om,Lepeti}em, [anti}em... Sa svestranim doktorom Salkovi}em. Sa skaka~emBali}em, s fudbalskim BMV, sa pjeva~ima Deli}em i Samardì}em... S predsjed-nikom Yu vlade Bijedi}em i BiH Pozdercem... Sa konobarom Lizdom, radio-tehni~arem Markoti}em i profesorom Beribakom. Sa obi~nim Mostarcima ineobi~nim Nemostarcima. Mi{o je bio doma}in [ibi Krvavcu, Peri Zupcu, MikiAnti}u, Izetu Sarajli}u, Vladi Dijaku, Aci Jev|evi}u, Mirzi Idrizovi}u, VeljiMilo{evi}u... Svima {to su ne{to zna~ili u svijetu muzike: Montenu, Popovi}u,ôli}u, Dedi}u, Vajti, Rihtmanu, Kova~evi}u... S njima Mostar uvodi u pjesme,a oni i njegove raspjevane »Mostarske ki{e« nose te pjesme Jugoslavijom,Evropom i Bliskim Istokom... Namicao je prijatelje Mostaru, a nije se jednos-tavno samo druìo sa Mostarom i Mostarcima. On je zapaào svaki detalj okosebe, ~uo svaki, ma i najtananiji ton, ritam i {um, osje}ao bìlo du{â svojihsagovornika, ìvio i svojim i njihovim ìvotima. On je sve to smje{tao i ugra-|ivao za svagda u {iroke prostore svog unutra{njeg bi}a i sâm po sebi postaoknjiga o Mostaru. Drugim rije~ima, knjiga o dobrim ljudima cijelog svijeta injihovim toplim ljudovanjima.

Pitam se, pomalo sa zebnjom: da li jo{ iko drugi, osim njega, danas,perom, na tako prijem~iv na~in iskazuje bit i duh Mostara? Taj, perom odslikaniMostar sav je sagra|en od naj~vr{}eg ljudskog materijala, {to MOSTARENJUdaje pravu, neponovljivu vrijednost ìvog trajanja. Sad tek vidim, ~itaju}i ovajrukopis, da je uzalud ruka Drskosti i Nesmiljenosti nastojala da uni{ti granata-ma i snajperima sve ono {to je u Mostaru lijepo i vrijedno, ponajprije ononajvrijednije: ljude.

Pi{e o Aleksi [anti}u i Lijepoj Emini, Sefi}evoj i Koluderovoj. NjegovAleksa i njegova Emina imaju u sebi ono NE[TO {to je i meni, Emininomunuku, otkrilo sve tajne »ljubavi« najpoznatijeg mostarskog pjesnika i naljep{eène ju`noslavenskih prostora, {to je Emina postala zahvaljuju}i besmrtnoj[anti}evoj poetici. Nije tajna da je Aleksa bio ljubitelj ènskinja. Ali, u Emininije ni jednog trenutka vidio predmet svoje mu{ke strasti, ve} ~istu, ni~im okr-njenu niti ome|enu svevremensku ljepotu ène, tu vje~nu opsjednutost svakogmu{karca. U Mi{inoj prozi ta ljepota ̀ ene je plod bezgrije{nog za~e}a poetskog


10

zanosa mu{karca i tabua nedohvatljivosti njegovog ènskog idola, koji pjesniksmije samo sanjati i opjevavati, dok je sve ostalo uzdah sa razdaljina, ~ak i bezmogu}nosti dodira i samih pogleda. U toj nemogu}nosti, nato~enoj ma{tanjimai èljama bez nade da budu ostvarene, stvoreno je »boànstvo ènske ljepote«,koje ìvi, evo, ve} preko sto godina i nikad ne}e pasti u zaborav.... Stvorena jelegenda, a legende ne umiru...

Pi{e o ljubavi Osmana \iki}a i njegove »\aurke« Zorke Topalovi},beogradske glumice, koja se, uz pristanak Osmanovih roditelja, zavr{ilabrakom, {to je u ono vrijeme bilo anatema. U toj pri~i Mi{o slavi vjersku inacionalnu toleranciju, dakle sveukupnost multikulture i multitradicije. Jer,za{to ne re}i: Mi{o je jugonostalgi~ar – izraz koji ovdje treba uzeti u njegovomnajpozitivnijem sadràju. On ne krije kako mu je Titovo vrijeme bilo najljep{erazdoblje ìvota. On, gade}i se, okre}e glavu od onih koji kaù kako je Titoizmislio izraz »zajedni{tvo«, kako se demago{ki ga|ao sintagmom: »~uvajtebratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka!« Ma {ta neki tamo horski galamili kako jesve to »komunisti~ka izmi{ljotina«, najnovija praksa ih demantuje. Naivni }ezaklju~iti kako je Mi{o bole}iv prema pro{losti koja se ne}e ponoviti, da je sen-timentalni pacifista, ekumenista i altruista, da njegova zanesena poetika nemaprave tegove za realnost ìvota. Me|utim, Mi{ina humanisti~ka opredjeljenjanisu rezultat razlivene i uvijek pomalo »neodgovorne« poetske delte, ve}Mi{inih najtvr|ih, svjesnih opredjeljenja. Zbog porodi~ne tragedije iz ’41. ratnosiro~e Mi{o Mari} je imao razlog da mrzi. Nije. 1992. na desnoj, takozvanoj»hrvatskoj« obali Neretve, gdje je stanovao, konzul Dje~ije ambasade, Mi{oMari}, organizovao je, ispod granata, evakuaciju desetak hiljada majki s dje-com u Dalmaciju i Sloveniju, a kasnije preko dvije hiljade bosanskohercego-va~ke djece na sigurno, u inostranstvo. Muslimanske, hrvatske, srpske, jevrej-ske, romske djece. »Njegovi« su ga nazvali izdajicom svog naroda, »doma}i«petom kolonom u Mostaru.

Znam da Mi{o nije samozaljubljenik svoga pisanja. Kad god bih muuputio i najmanju pohvalu za novi tekst, ~udio se i zapitkivao {ta sam to na{aodobro. Upitao sam ga nekoliko puta: »Kada }e{ objaviti tu knjigu o Mostaru?Nisi ni ti vje~an, kada do|e vrijeme “past away” (past avej – oti{ao je dalje) -kako ovamo u Americi nje`no kaù za umiranje - a ako dotle knjiga ne budeobjavljena, u hronici Mostara zjapi}e ogromna praznina, koju nikad niko ne}e


11

popuniti, jer niko nije na takav na~in osjetio i upamtio pravu du{u Mostara.« Aon mi uzvra}a: »Nagovara{ me ti, Zubac, Mikuli} i jo{ par prijatelja da kori~im.Da bih napunio akumulatore ponovo ~itam Andri}a, Me{u, Crnjanskog,Hemingveja... Kad pro~itam, kaèm sebi: Kani se, Mari}u, pisanja, sve je napi-sano. Ovo tvoje ne vrijedi ni crvljiva boba!« Ali, Mi{ina proza ima trajnu vri-jednost, jer je neposredna, iskrena, pisana perom srca i tintom du{e, u vremeni-ma nevremenima. Nisam knjièvni kriti~ar i ne mogu ocjenjivati literarnu vri-jednost ove Mi{ine lirske proze. Znam da su mi neki, poslije onih dirljivih lju-dovanja na promocijama njegove zbirke »Pan s crnom frulom« u Sarajevu iMostaru, kazali: »Bilo je nezaboravno!«. Znam da su mi neki poru~ili kako susve doìvjeli kao sentimentalno ronjenje suza nad pro{lo{}u koja se nikad ne}evratiti. I jedna i druga mi{ljenja treba uzeti k znanju.

Moj kratki odgovor na sve to je: hvala Svemilostivom {to ga je svojevre-meno, s dobrim vjetrovima, dopuhao u Mostar!

Mugdim Karabeg


12

13

Grad s Du{om, a u njoj ôvjek

Uvijek se znalo, i tvdilo, otkako je svijeta i vijeka, da Grad, da bi tozaista bio, mora imati Du{u. Grad bez Du{e i nije Grad.

I znalo se uvijek, otkako je svijeta i vijeka, da ta njegova Du{a, to {to ga~ini Gradom, nije nikakva izmi{ljena, apstraktna, ma|ioni~arska ili, jo{ gore,filozofska smicalica za neuke i naivne.

Du{u Grada ~ine njegovi Ljudi. A tek potom sve ono {to su oni u njemustvorili, ~uvali, voljeli i ostavljali kao svoje zavje{tanje generacijama koje su ihnaslije|ivale.

Du{u Grada ~ini onaj neki »zagonetni duboki ìvot«, koji tvore i koji tojnjegovoj Du{i udahnjuju oni {to svom ìvotu nalaze i daju smisao samo takoda Gradu daju cijeloga sebe, u svakom pogledu i bez ostatka. Onda Grad zanjih vi{e nije samo mjesto ìvljenja, nego i razlog postojanja.

Mostar je bio takav Grad - Grad s Du{om, i s Ljudima u Njoj.Knjiga Mi{e Mari}a o tome pri~a.

Otkako je svijeta i vijeka velike Gradove s Du{om ru{ili su i palili,plja~kali i otimali, mrzili i proklinjali najrazli~itiji barbari i barbarogeniji, pro-bisvijeti i vucibatine, silnici i nasilnici, neljudi i zlehudi - a oni, Gradovi, opetsu, iz pepela i nesre}a, ustajali obnovljeni ili ostajali u legendama, mitovima iu sje}anjima. U knjigama i u pjesmama. Oni {to su ih gradili i voljeli, {to su imdavali Du{u, ~inili su ih besmrtnima i neuni{tivima. I oni su ostajali takvi,besmrtni i neuni{tivi, zajedno s njima.

Mostar je takav Grad. I Oni, Mostarci u njemu.Knjiga Mi{e Mari}a i o tome pri~a.


14

Du{u Grada ~ini Ljubav koja stanuje u srcima njegovih Ljudi. Iz teljubavi nastaju najljep{e gra|evine, ali i ono mnogo va`nije i ljep{e od njih -ljudska sre}a zauvijek pohranjena u veli~ini i iskrenosti prijateljstava i mudrostii snazi voljenja. U ìvotu satkanom od dobrote i dobrodu{ja. I u smrti koja nepoznaje zaborav. I u pjesmama, koje su dopirale iz najdubljih dubina Ljudskogsrca.

Mostar je takav Grad.I o tome pri~a knjiga Mi{e Mari}a.

Pro{lost pravih Gradova je sje}anje na Budu}nost. Znalo se oduvijek ibivalo je oduvijek: ko zaboravlja Pro{lost ne}e imati Budu}nosti. Ali, ni jednaBudu}nost ne po~inje Sada, niti bez onih kojih vi{e nema. Gradovi o tomepri~aju. Svako arheolo{ko otkri}e i svaki novi Grad na ovoj planeti pri~aju istupri~u. Pro{lost i Budu}nost samo nas opominju da nismo vlasnici Sada{njosti ida nam Grad u kome ìvimo zauvijek odre|uje ime, trag i sudbinu.

Mostar je Grad koji sudi i presu|uje.Knjiga Mi{e Mari}a i o tome govori.

Ako nema Du{e - nema Grada. Ako nema Ljudi s Du{om i sa svim onim{to su mislili, gradili, ~uvali i voljeli, svom tom cijelom cjelcatom svojomDu{om - opet nema Grada. I ne moè ga ni biti.

I otkako je svijeta i vijeka - sve se svodi na ôvjeka s Du{om. Na ôvje-ka u Gradu. I na Grad u ôvjeku.

Mostar je takav Grad. Knjiga Mi{e Mari}a kaè da je to tako i da druk~ije ne moè biti.

Ovu knjigu je napisao Mi{o Mari}, pjesnik i novinar, o Gradu s Du{om,i o Ljudima s Du{om u njemu i o vremenima s Du{om. O Gradu kojeg su stvo-rili Ljudi s Du{om, o Ljudima s Du{om koji su ìvjeli za svoj Grad s Du{om i oVremenima, tako|e s Du{om, koja su zauvijek zapamtila Grad i Ljude u njemu.U legendama, knjigama, pjesmama, pri~ama i sje}anjima. U ljubavima.

Ovo je knjiga o Mostaru i Ljudima u njemu. O Du{i Grada i Du{amaLjudi u njemu.

Oni bez Du{e niti su Grad, niti spadaju u njega.Mostar je upamtio i jedne i druge. Volio je jedne i prokleo druge.Jedni su vje~ni i nezaboravni, drugi zauvijek zaboravljeni, ili }e to sigur-

Grad s Du{om, a u njoj ôvjek

15

no biti. Zaborav je najve}a kazna za ljude i gradove bez Du{e.

Ovu knjigu napisao je Mi{o Mari}, ôvjek s Du{om, i jo{ uz to - ôvjek,pjesnik, s Du{om Mostarca.

MOSTARENJE Mi{e Mari}a je knjiga o »zagonetnom dubokom ìvotu«koji ~uva Grad i njegove Ljude od mr`nje, zla i zaborava.

Ovdje, u ovoj knjizi, ~uvaju se Mostar i Mi{o, uzajamno.

Mostar je (bio) Grad s Du{om, a u njoj Mi{o Mari}, ôvjek s Du{om.Ispunjen Du{ama onih koje je volio i koji su njega voljeli.

Ljepota u Dobroti, i Dobrota u Ljepoti.Sve drugo je prolazno. O tome pri~a ova knjiga.

Slavko [anti}


16

17

Podsjetnik na Ljubav


18

Podsjetnik na Ljubav

19

Premalen je Mostar, a pregoleme mu ljubavi. Kad zapupi loza po cimskimvinogradima, u najosun~anijem pristranku nad gradom, me|u trsovima, ras-pusno zakiko}e Grozdana, a veseli njen Hamza Humo vjekuje s druge strane,podno Huma, u haremu [oinovac. Bi li Ona ili je samo zasanjao, za susretâ sHamzom - ne pitah.

Tri sam ljubavi Mehe Sefi}a, slikara i brati}a lijepe Emine, upoznao.Irenu, glumicu, na portretu, a s Marijom i Karmelom kafendisah u predve~erjana terasama »Bristola« i »Neretve«. Maestro Sefi} bija{e drag i {armantan~ovjek. Opijen bojom i muzikom, a po~esto i konjakom. Sve mu je u ìvotu i{loda valja, a u ljubavima, kazivao mi, nije imao sre}e. Irena oti{la u Beograd, sMarijom se razveo, a Karmelu nikad oènio.

O Maestrovim ljubavima nisam pisao. Ljubavi su uvijek lijepe i }udljive, a Mostar je ba{ta boìja u kojoj su

ljubavi, od svega pod nebom, najbolje uspijevale. Aleksine Anka i Zorka,Osmanova Zora – \aurka, do Zup~eve Svetlane. Kisnuo sam s njom i s Perompod modrim ki{ama mostarskim. Oni su se ljubili, ja sam samo kisnuo. Nije mibilo lako.

Najznamenija ljubav uz Neretvu, Emina, nije ljubljena. »Emina« jehimna u slavu ènske ljepote.

Sve velike ljubavi Mostara po~injale su strasno i s rado{}u, a zavr{avales tugom i stihovima. Vrijeme se davno zaklopilo nad Aleksinim, Osmanovim iPerinim ljuvenostima. Umrle su Anka, Zorke, Emina. I jedna Zup~eva Svetlana,bilo ih je ~etiri, i ona je umrla. Dragana je jo{ s pjesnikom, ostale ìve sretno,s drugim. Polako se spremaju u tihe starosti s unucima i s borama.

Ljubavi Mostara su jedino u pjesmama ostale mlade. Pjesmi nije u navi-ci da se izbora i posijedi. O tim ljubavima iz stihova sa~inih spomenar u koji,umjesto cvijeta, uloìh dokumente i sje}anja.

U~inilo bi me sretnim da se ~ita kao Podsjetnik na Ljubav.


20

[to te nema?

21

[to te nema?

Kad na mlado poljsko cv’je}eBiser niè pono} nijema,

Kroz grudi mi pjesma l’je}e:»[to te nema, {to te nema?«

Kad mi sanak pokoj dadeI du{a se miru sprema,

Kroz srce se da{ak krade:»[to te nema, {to te nema?«

Vedri istok kad zarudiU trepetu od alema,

I tad du{a pjesmu budi:»[to te nema, {to te nema?«

I u ~asu bujne sre}eI kad uzdah tuga sprema,

Moja ljubav pjesmu kre}e:»[to te nema, {to te nema?«

1897. Aleksa [anti}


22

Aleksa[anti}

[to te nema?

23

Oni se konji, u galopu, pribliàvaju isu{enim koritom Neretve. Zakiva-ju se potkovana kopita u golo, kameno dno. Prvo ih ~uje izdaleka,

udaraju kao kujundìjski ~eki}i pod }epenicima Kujundìluka. Za~epi u{i jas-tukom, ne pomaè. Taj mu topot gnje~i i razara mozak, sve je samo bol, bol ini{ta drugo. Kad pro|u Most i u{}e Radobolje, kad ih ~uje pod prozorima, budise oznojen i prestravljen. Sa zida ga gleda bijela slika Jeftanova, Sveti Nikola sikone i strog kralj u zlatnom okviru – Aleksandrov poklon s Ilidè. Ustaje,otvara prozor. Sobu zapljusne svjeìna no}i i Neretve. Zagleda se prema Humu,u nestvarne sjenke drve}a i ku}a okupane mjese~inom, u pe}ine nad vodom i uvodu iz koje izranja Ona.

Desetlje}ima tako, nakon svakog morna sna, vi|a je kao prvi put u]emalovi}a ulici:

Poku{ava s kaldrme podi}i plavokosa dje~aka 5-6 godina, koji se bacakai vri{ti:

- Pusti me, ho}u na most! - a ona ga jednom rukom drì, drugom milujepo glavi i govori:

- Ali, prije moramo kupiti kruh, zar ne?Nikad poslije nije bio na~isto kako je smogao hrabrosti da pri|e. - Mogu li {ta pomo}i, gospo|ice? - Ne treba, hvala. Evo se borim s Bracikom. Ho}e na most da hrani gale-

bove, a ne smijem ga pustiti sama. On ne umije da hoda, stalno tr~i. Nije vi~anovoj kaldrmi, padne. Onda me moji grde: nisam ga ~uvala... Bude{ li zlo~est -obrati se dje~aku - odmah idemo doma i re}i }u te tati!

Aleksa potap{a dje~aka po ramenu. - Ni{ta ti, mom~e, ne brini, galebovi ne}e pobje}i. Tek su do{li, prezimi}e

kod nas.


24

Dje~ak se podiè, drè}i djevojku za haljinu i sakri iza njenih le|a. - Po govoru bih rekao da niste Mostarka? - U pravu ste, ali se navikavam da budem. Iz prijeka sam, kako vi ovdje

kaète, iz Slavonije. Moj tata je Stjepan Tomlinovi}, fotograf, mo`da njega poz-najete? - pokazuje na tablu, preko puta: »Foto-radnja vl. Stjepan Tomlinovi}.«- Stanujemo na katu, iznad.

- A, vi ste gospodina Tomlinovi}a k}erka!? Tatu svi znamo, on je ve}Mostarac. Kako vas prije nisam sreo?

- Tata je do{ao prije tri godine, mama, ovaj nevaljali i ja prije tri mjeseca.Ja sam vas vi|ala, stalno ste u ùrbi, ili zapri~ani s dru{tvom, nikog nezamje}ujete.

Posmatra je dok govori. »Boè moj, kako je lijepa !« - pomisli, pa mu se ote: - Vas bih svakako primijetio. Obli je rumen. Prepa’ se da nije pretjerao. - Dozvolite da se predstavim: ja sam Aleksa... Aleksa [anti}. - Pruà ruku. - Vi se meni ne trebate predstavljati... Ja sam Anka, prezime znate.Kroz tanku, bijelu rukavicu osjeti toplinu ruke. Rukova se, bez stiska.

Nakon tog susreta danima straàri uz izlog Adìne magaze, pa kad onanai|e, kao slu~ajno, nai}i }e i on. Pita je kako se snalazi u Mostaru,

je li na{la prijateljice? Nova je, veli, u susjedstvu razmijeni koju rije~, pro{etajedino s Bracikom... A ~ula je da on pi{e stihove, voljela bi pro~itati. Govorirumeno, a o~i obara stidljivo, ljupko...

Sutradan joj je donio sveske Goluba i Nevena sa prvim objavljenim pjes-mama... S nestrpljenjem je ~ekao sljede}i susret - {ta }e re}i? Re~e da jepro~itala i to bi sve. O pjesmama - ni slovca. Razo~aran je i povrije|en.

A ona nailazi kraj magaze sve ~e{}e i u razgovoru se zadràva sve duè.Pozove je na predstavu »Vladislava« u Guslama. Mostarcima se predstava do-pada, Mostarke najvi{e pri~aju o [anti}u u ulozi Ivice. Stalo mu da ga ona vidi,mo`da bolje pro|e nego s pjesmama. Na{minkan i kostimiran, ~ekao je predulazom. Pojavila se s ocem.

- Nikad vas takvog ne bih prepoznala, gospodine Aleksa! Nasloni glavu na o~evo rame, gleda ga mazno i smije se. Njen smijeh ga

golica po srcu. Bilo bi mu drago da ga sa~ekaju poslije predstave, da ~uje utiske,vi{e zamoli nego predloì. Ona pogleda oca.

- Svakako, gospodine [anti}u, svakako! - prihvati Tomlinovi}. - Ja vam

[to te nema?

25

nisam neki kazali{ni znalac, ali moja Ankica se u kazali{te razumije.Uvijek se trudio da igra za publiku. Tu no} u prepunoj dvorani na Carini

samo je Ona. Posmatra kako }e popratiti koju scenu, ho}e li pljeskati. Primi~ese rubu pozornice da bi joj uhvatio pogled. Najra|e bi si{ao u salu i {aptao joju uvo. Obradova ga kad primijeti da i ona samo njega gleda i dok govori i dokstatira. A plje{}e ta~no na mjestima gdje predstava doseè dramske vrhunce ina onim za koje smatra da ih je najbolje odglumio. Kad se zavjesa spusti, tr~i ugarderobu, ùri da se presvu~e, skine {minku. Spetlja se, zamal’ ne pade: »[tosi smotan, jadan, ne}e pobje}i!« êkali su ga.

- êstitam, gospodine [anti}u, izvrsno! - pruì mu ruku Tomlinovi}.- Zbilja je bilo krasno, krasno! Nisam o~ekivala da }u ne{to sli~no

doìvjeti u Mostaru. A vi ste nosili predstavu. Nisam bila sigurna jeste li Aleksas Velike Tepe ili Ivica iz Bugarske. Svestran ste umjetnik, gospodine Aleksa.

Anka Tomlinovi}


26

Pohvala mu vi{e godi od hvalospjeva u Bosanskoj vili nakon premijere.- Nismo ni mi vi{e nakraj svijeta, nova vremena stiù i u ovu ~ar{iju.- To se dalo i ve~eras zamijetiti. - potvrdi Tomlinovi}.Ona prasnu u smijeh. - Ostalo vam je {minke na licu! Izvadi maramicu, ovlaì vrhom jezika i po~e skidati. Trznu glavu, neprijatno mu pred Tomlinovi}em. Ona povu~e ruku.

Tomlinovi} je gledao u nebo. - Lijepe li no}i! Nigdje nebo nije ovako krasotno kao nad Mostarom.

Poku{ao sam nekoliko puta fotografirati zvijezde, nije i{lo.- Tu smo isti, gospodine Tomlinovi}u. Nikad mostarsku no} zapjevati da li~i!Pa nastavi: - Dobro je va{ tata rekao: vi se, gospo|ice Anka, razumijete u teatar.- Koliko se razumijem, ne bih mogla prisegnuti, ali volim. I glumu i pje-

vanje oboàvam.- Oduvijek je voljela. Kako je koja kazali{na ili glazbena grupa gostovala

u Osijeku, morao sam je voditi. âk sam je u Zagreb i Be~ vodio. [ta }ete,gospodine [anti}u, prvo dijete, dugo je bila mezimica. Braciku smo dobiliskoro jedanaest godina poslije Ankice. A nije mi k}er bez talenta. Ovo vam negovori di~an otac, jo{ u {koli, u Osijeku, zamijetili su da je obdarena.

- A {to gospo|ica Anka ne bi pristupila Guslama? Grehota je da talentine dobiju priliku da se pokaù i dokaù...

Tomlinovi}i su kora~ali }ute}i. On shvati.- Istina, Gusle nose srpsko ime, ali su otvorene za sve. Evo, gospo|ica

Milica ôvi} je na{a prvakinja, a Dalmatinka je porijeklom, katolkinja. I njenamla|a sestra, Darinka, je s nama. Pa ni gospo|ica Kaliopa nije Mostarka...Njenog tatu, gospodina Odiseja Mavrakisa, op{tinskog tajnika, sigurno pozna-jete... Grci su.

- Ja ne mogu sama odlu~iti, {ta tata kaè tako }e biti.Privi se uz oca i poljubi u obraz.

- Tata kaè {ta }era èli ~uti. - obrati se Tomlinovi} Aleksi, a nje`no pri-grli k}er i uzvrati poljupcem u ~elo.

- Zna~i li to: da?- Zna~i: da! - radosno uzviknu ona, a Tomlinovi} potvrdno klimnu glavom.- Hvala, gospodine Tomlinovi}u, iz dna srca hvala! I ne slutite koliku ste

~ast u~inili Guslama i Mostaru. I meni, dakako.

[to te nema?

27

- Ja Mostar {tujem i volim, zato sam ovdje. A u Gusle i vas imam punopovjerenje, gospodine [anti}u.

- Hvala, jo{ jednom hvala!- Mogu li ve} sutra pristupiti?- Razumije se, ve} sutra. Proba po~inje u {est uve~e, a vi do|ite bar sat

ranije, da se upoznate s dru{tvom.Dopratio ih je do ku}nih vrata. S Tomlinovi}em se rukova. Anka mu pruì

ruku. On se sagnu, poljubi. Rukavica je mirisala na lavandu. Sutradan se pojavila na Carini prije pet. Do~ekao je pred ulazom. Jo{ niko

od ~lanova nije stigao, samo podvornik, Vaso âkar, reda stolice. Upoznaje ih,pa sjedaju u posljednji red, na dno sale.

- O, Anka, kako sam sretan, kako sam sretan! - govorio je prvi putispu{taju}i «gospo|ice», a ne ispu{taju}i joj ruke.

- Da zna{: ima neko ko je sretniji u ovoj sali.Ne oslovi ga imenom, ne persira. Zanebesa mu se. - Ne misli{ na na{eg Vasu? - okre}e na {alu.- Ne mislim na »na{eg Vasu«, zna{ ti na koga ja mislim.Krenu da je zagrli, na vratima se pojavi reìser, Ignjat Gatalo. Uvijek je

prvi da provjeri je li sve na svom mjestu. Od kostima u garderobama, dorekvizite na pozornici. Pomakne ne{to, si|e, sjedne, krivi vrat, razgleda, pono-vo se penje i sve vra}a na staro mjesto.

- Odli~an je reìser - govori Anki - ali je do zla boga zakeralo.To ve~e kako ko od ~lanova ulazi, Aleksa predstavlja Anku. Pozdravljaju

je srda~no, s dobrodo{licom, a mjerkaju s iznena|enjem i ljubopitljivo.- Ne znam jo{ jesu li Gusle dobile dobru ~lanicu, al’ sve mi se ~ini da je

Aleksa na{ao }ustu curu – {apnu Ignjat Vasi. - [ta }ustu, pre}ustu! Ja ve} vidim romansu! - pri{apnu Vaso Ignjatu. - Ti se, Vasa, kani metle i kante, a prihvati olovke i hartije, pi{i drame! -

vrti Ignjat glavom. Na prvoj sjednici Dru{tva Ignjat predloì da se novoj ~lanici, Anki

Tomlinovi}, da uloga u »Zidanju Ravanice«. Prihva}eno je jednoglasno. Nezna se ko je radosniji, ona ili Aleksa. Zajedno dolaze i odlaze s proba. U pauza-ma su zajedno. Za jedne od tih pauza, zate~e je samu u ènskoj garderobi. Prviput zagrli, poljubi u kosu i obraz. Nasloni mu glavu na rame, dlanovima oslonina grudi. Strah ga da se pokrene. Ona podiè glavu i zagleda mu se u o~i. Pune,poluotvorene usne, red krupnih, zdravih zuba, nosnice trepere kao krilca lep-


28

tira. Krenu prema usnama, ona ga zaustavi, blago odgurnu: - Nemoj sada, Aleksa, molim te, nai}i }e neko. S obje ruke ga pomilova niz lice, pa istr~a. Bat njenih koraka niz hodnik

~uje kao da Mladen Bo{njakovi}, dirigent hora, prebira po dirkama klavira. - Smotala te Tomlinovi}ka pod svoje, prijatelje si zanemario! - govori mu

Ata [ola. - Al’ ljubav je ljubav, progleda}emo ti kroz prste.- Pusti te pri~e, bolan Ata! Moè li u ovoj ~ar{iji mu{ko stati sa ènskom,

a da nije ljubav. Nova je i u Mostaru i u Guslama, gledam joj pomo}i da seodoma}i... Moè se i sa ènskom biti samo prijatelj.

- Svako veliko prijateljstvo izme|u mu{karca i ène, pobratime - javi seDu~i} - na kraju bude ljubav.

»Duka je u pravu« - misli Aleksa u sebi, ali mu smeta nadmo}an ton uDukinom glasu. »Mora li vazda njegova biti biber po pilavu? «

Zima je u Mostaru, kasno svi}e, rano smrkava, stozuba bura hara~i~ar{ijom. Bez prijeke potrebe ne izlazi se na izvan, a on je svako ve~e

sa~ekuje, doprati do Carine. U pauzama se ne odvajaju jedno od drugog. Probetraju do kasno u no}, a pred svetosavsku besjedu uvje`bava i poseban repertoar;ostaju do pono}i. S proba je prati ku}i. Studen ne osje}aju, ne ùri im se.Razgovaraju o predstavi, a ona uvijek ima ne{to upitati, primijetiti.

Ve} desetak minuta {apu}u u mraku, pred kapijom. Drè se za ruke, papo~nu ljubiti. Ljube se dje~iji nevje{to, a grozni~avo i bolno, kao da je posljed-nji, a ne prvi put. Ne da im se rastati.

- Mama ~eka, ne}e na po~inak prije no ja do|em, moè iza}i pred mene.- {apnu i on je pusti. Kad zamakne za kanat, ~eka da razgrne zavjese. Nema tesile koja bi ga pomakla dok ne razgrne i pojavi se. Pokazuje mu rukom da ide,po micanju usana vidi da se smije, ne{to govori. Ne ~uje i ne mi~e. Kad muotpuhne poljubac s dlana, uzvrati i krene na Brankovac. Okre}e se, jo{ je napendèru, {alje poljupce, ma{e maramicom. Po pola sata prelazi taj pedalj putado }o{ka prema Glavnoj. Posljednji pendèr u ]emalovi}a ulici sklopi demire iutrne tek kad on zamakne.

ârsija k’o ~ar{ija. Svoj hljeb jede, tu|u brigu brine{:»Aleksa Ristin se spetlj’o s kufera{icom... Booome }e {okica na Bran-

kovac... Neka – neka, dok mu Adà ne do~uje... [ta Mostarkama fali, moja ti...Pjesnik i mahnitovina su dva brata ro|ena... « i - sve gr|e i gore.

[to te nema?

29

On nit’ ~uje, nit’ haje. Osim za susretima, da je se nagleda, da joj senadi{e mirisa i napije o~iju. Kad izmaknu pogledima, da je dodirne, zagrli,poljubi... No}u se zatvara u sobu, pali tre}u cigaretu, dvije ve} gore u pepeljari,i rimuje ljubav. Pjesmom }e najjasnije re}i. U kraj zime je napisao naslov: »Akoho}e{«, a stihove mijenja; kako god napi{e nije zadovoljan. S prvim beharom,{alje Javoru. Primjerak s pjesmom stiè mu po~etkom maja. Mostar sepripremao na \ur|evdanski uranak. Majke, bake, tetke, strine, ujne vode k}erina Babun i Djevoja~ku vodu da umiju lice. Ta voda daje ljepotu, pripovijeda se.Bolje stoje}e porodice odlaze na Bunu. [anti}i ne}e na uranak, na groblje }e.Godi{njica je Ristine smrti. Dva dana prije majka Mara mu veli:

- Aleksa, sine, eto \ur|evdana. Zorom idi u crkvu, pomoli se ocu zapokoj du{e, na grob oti|i, zapali svije}u. A s dru{tvom idi na uranak.

Za~udi ga mati, odbi.- Idi, sine, ne moè{ i sebe sa ocem zakopati. On to ne bi volio.Razmi{ljao je cijeli dan. Ho}e – ne}e. Uve~e, kad Anku doprati do vrata,

ne izdrà. - Bi li ti, mila, i{la sa mnom na uranak, na Bunu? - Zna{ da bih, ali moram pitati tatu.- Reci mu da svi iz diletantske i horske sekcije idu, ne}e{ biti sama. Ilko

vodi tambura{e, bi}e pjesme i igre. Ako je po volji – dobrodo{li su i tvoji.Iznajmili smo dovoljno fijakera, na}i }e se mjesta.

- Mama sigurno ne}e. Ona samo na mise ode, da se ispovidi, i za Boì}smo i{li na pono}ku. Nema dru{tva, doma je. Kuha, pere, gla~a, a kad je slo-bodna ~ita il’ hekla... Nekad me du{a za mamom zaboli, ali ona kaè da joj semobitelji i Boga niko i ne treba... Tata je ve} pozvan za Jurjevo kod nekog. Rijetkazgoda da je besposlen, obe}ao je Braciki da }e ga povesti.

Svjeè, rosno jutro razdanjuje nad Mostarom, a pred prostorijama horana Suhodolini veselo dru{tvo se smje{ta u fijakere. Ignjat je stigao

prvi, na Katarinu Me{trovi} i sestre ôvi}, koje stanuju na desnoj obali, i naAtu, koji po obi~aju kasni, moraju pri~ekati. I Aleksa, koji je uvijek ta~an, biou crkvi, na groblju, kasni... ^lanice i ~lanovi truckaju u odvojenim fijakerima.Bi{}e Polje, Ortije{ i sve do Bune pokriva pjesma i djevoja~ki kikot.

- Gledaj ~ista neba, sokole! Sva je prilika da je lijep dan pred nama! - veli Ilko. -Iz tvojih usta u Boìje u{i, moj Ilko! - uzvra}a, pa pomjeri Javor koji ga

ùlja pod ko{uljom.


30

- Slu{a{ li ti, bolan, kako ove na{e cure pjevaju? Bulbuli im nisu ravni. Aova mala Tomlinovi}a, em dobro glumi, em dobro pjeva. U subotu, na zabavi,pravo sam se iznenadio kako cura pjeva. Dobar si sa njom, dovedi je u hor.

- Dobro zbori Brico, sve joj je bog dao! - obradovan je Aleksa. IlijuIvani{evi}a, vo|u tambura{kog orkestra Gusala, zovu Ilko, a privatno, po zani-manju: »Brico«! On sve mla|e mu{ke ~lanove zove: »sokole«!

- Ja{ta }u, Ilko, nego joj predloìti, koliko danas. Ostalo je do nje.- Ne}e ba{ biti da je sve do nje. Reci joj da bi vas dvoje mogli baciti koju

u duetu, prista}e ona. Ti sa svojim {irokim baritonom i ona sa sopranom, |e bivam kraja bilo!

»Ovo me i Ilko na{ao!« - ljutnu se Aleksa. Odbrusio bi mu ne{to, »al’stariji je, dobar je ~ovjek, Brico, taj muvi zlo ne misli.«

- Kol’ko ono godina njoj bi? - ne pu{ta ga Ilko.- Sedamnaest... Skoro sedamnaest.- A tebi, sokole?- Ta~no za tri nedjelje od danas dvadeset jedna.- Taman! - namignu mu Ilko.

Na prostranoj livadi uz Bunu, smje{taju se ranoranioci. @enske prostiru}ebad, serdàde i asure, raspakuju korpe sa hranom i priborom. Mu{ki podiùtendu od {atorskih krila, zakucavaju u zemlju èljezne nosa~e za ra`njeve, slaùdrva i }umur za ro{tilja. Par starijih ve} ispekli kafu, sabiraju se na meraji. Uzdrve}e, prekriveni stolnjakom ili pak-papirom, prislonjeni jaganjci na ra`njevi-ma, pripremljeni za okrenut’. Par odraslih razvla~i mlatove, peri udice, a nekive} zabacuju u zelenomodru, brzu vodu, pod vrbama. Uz obalu potopljenegajbe s pivom, lozom, bocuni ìlavke, sifoni sode i klakera. Djeca tr~karaju zaleptirima, gonjaju se, ci~e... Iz nekoliko be{ika u hladovini dopire pla~. »Negacaj po vodi, nalet te bilo, prehladi}e{ se!« - odjekuje. Djevojke su obu~eneprazni~no. U dimijama, haljinama, suknjama i bluzicama. Na glavi fesi}i sbiserli kiticama i almazli granama. Neke s nizama dukata, neke s medajla ibelenzuci min|u{ama. Nabijeljene su, nabakamljene. Crkveni praznici i uranaksu prilike da ih momci begeni{u...

Stiè par fijakera oficiriskih porodica. Posilni raspreù konje, raspakuju.Oficiri stoje u krug, pu{e i, za ukus Mostaraca, »preglasno prdokla~e na {vap-skom«. Dame pod {arenim {e{irima, u dugim, dezeniranim haljinama, {etajulivadom oslanjaju}i se na suncobrane.

[to te nema?

31

»Gledaj ih kako gegaju k’o usrane grlice, k’o da im je ovo babovina!« -do{aptavaju se Mostarke. Oficirske dame ih ne razumiju, poneka ljubazno poz-dravi: »Guten morgen!« S umilnim osmijehom i najljubaznijim tonomMostarke odzdravljaju: »Guten morgen, Frau!«, a u njedra dodaju »Jebla mater{vapsku!«

Dru{tvo iz Gusala se smjestilo do po{umljene ade prema Kosoru, prekoputa kola na Bunici. Tek pokoja ~lanica Gusala je pokrivena. Anka je u dugojroza haljini, sa {irokim pojasom oko tanka struka. Pojas je svjetloplav, iste bojesandale, pantljika kojom je povezala pun|u i pletena torba. Aleksa je u laganom,bijelom panama odijelu. Skinuo kaput i {e{ir, zavrnuo rukave. S Ilkom, Ignja-tom, Vasom, Atom i Du{anom Bili}em sklopio dugi drveni sto i klupe, pa sjede,pu{e i liskaju. Bra}a Pi~eta, Stanko i Jovo, su za jednim, Risto ]orovi} i JeftoRadulovi} za drugim ra`njem. Sunce je visoko odsko~ilo, livada vrvi, svenaokolo dimi. Dok krenu ro{tilji i okrenu jaganjci, nazdravlja se lozom, a mezipr{uta, plaha, sir iz mijeha, sudùka i }ufter... S ruba ade krenu pjesma. Aleksase osvr}e, nema je.

- Zaboravi li ti, sokole, upitati Tomlinovi}ku za hor? Eno je kod kola.- Nisam zaboravio, sad }u ja.Zahvalan je Brici {to mu na|e izgovor pred ostalima.Stoji pored vode, zagledana u kolo. Pod jutarnjim suncem kosa joj blista

kao turban od starog zlata. »Ti si cari~na moja ruska... labudica... bijela breza moja...« - smi{lja da

joj kaè. Kad pri|e, veli :- [to si se osamila, bona?- Slu{am vodu. Na{a Sava il’ }uti, il’ mu~e k’o steona krava, a ova rje~ica

te~e kao muzika... I ovo se tako lijepo okre}e.- Kolo?

- Jutros sam prvi put ~ula da tako zovu i vidjela ovako ne{to. êmu sluì?- Neko zove kolo, neko dolap, a sluì za zalijevanje. Vidi{ kako grabi

vodu, pa presipa u kanal. Poto~i}ima }e u ba{te, vinograde, vo}njake i njive -da napoji. I narod pije Bunu. Bez ovog kola sve bi è| pomorila... Ovo je koloBuni, {to si ti meni!

- [ta sam ja to tebi?- Sve si ti meni! Ti si pola mene. Bez tebe ja nisam cijel... @iv nisam.Ona se sagnu, spusti ruku u vodu.- Jao, {to je mrzla voda!


32

- Snjegovi se tope po Veleì, za~as su u Blagaju, nekoliko kilometara dovrela nema.

- Moè li se vidjeti Blagaj odavde?- âr{ija ne moè, ali kula Herceg-Stjepana i stijena iz koje Buna izvire

moè, malo uzvodno, iza ade. Ovdje drve}e zaklanja... Haj’mo pro{etati, vrije-di pogledati... Preporu~i tati da uslika, ubilo se za ajnzec - kartu.

- [ta }e na{i pomisliti: gdje smo ?- Mu{ki su ve} okadili koju lozu, eno se hvataju u kolo, ko }e o nama mis-

liti?!îm su izmakli od pogleda, prebaci joj ruku preko ramena. Ona se privi.

Kora~ali su bez rije~i izme|u vrbâ nad Bunom, jablanâ i topolâ ade. Vesela gra-ja s uranka je bivala ti{a, a cvrkut ptica i ùbor vode glasniji. Stigo{e do rukav-ca Bune {to grli adu.

- Ako }emo preko mosti}a, podaleko je, a ovdje je pli}ak, da te prenesem.- [to bi me prenosio? Ako }e{ ti okvasiti noge, mogu i ja.

Sjedo{e. Skida cipele, veè pertle, prebacuje oko vrata. ̂ arape u dèpove,nogavice iznad koljena.

- [to gleda{ u mene? Okreni glavu da skinem ~arape i zaka~im haljinu!- Boji{ se da ti vidim noge?- Ne bojim se, nego me sram.Volio bi, a ne smije spustiti pogled. Obuhvati je oko struka i zakora~i{e u

vodu. Na pola Bune ledena voda zapljusnu ga iznad koljena. Podiè je unaru~je, iznese na obalu. Le|ima razmaknu vrbe i spusti na zemlju. Do~eka ihlivada sva pod cvijetom, par olistalih vinograda prema Kosoru, a u daljini, nadodsje~enom, crvenkastom liticom, kula Herceg-Stjepena. I nekoliko orlova {toplove ~istim nebom nad Blagajem.

- Eno kule, mila. A dolje, pod liticom, iz ìva kamena izvire Buna.Nasloni se uz njega, preksrti ruke na grudima.- Boè moj dragi, {to je krasno! Ovakvog krajolika kod nas doma nema...

A ovo cvije}e, ovo je Vilerov goblen... Vidi one ptice kako lete..Odbaci torbicu, pa zalepr{a. Jednu ruku podiè, drugu spu{ta, a njen smi-

jeh je hiljadu srebrnih zvon~i}a... »Imitira orlove, ona zbilja moè poletiti, svemoè!« - zadivljen je. Rubovi haljine ostali zavu~eni za pas. Zaslijepi ga blje-sak bedara, golih, ruì~astih listova, peta {to k’o zrele breskve pepaju po travi.Te{ke grudi poigravaju, otimaju ispod haljine...

Nakon vje~nosti il’ nakon trena, nije siguran, pritr~a, stegnu ga objema

[to te nema?

33

rukama, ljubi po obrazu, vratu, nosu, ustima... Pa`ljivo je spu{ta u travu. Lijevuruku podme}e pod glavu, a tijelo joj polaè na pola raskop~anog kaputa... Leèjedno pored drugog bosonogi, on s pantalonama iznad koljena, ona s rubovimasuknje za pasom. S onu stranu ade povjetarac nanese pjesmu. Ne ~uju... Sputanje, jedva iskobelja desnu ruku iz rukava, odmi~e se na travu, a nju nje`nopodiè, pa ~itavim le|ima poloì na kaput.

- Jo{ je zemlja vla`na, prehladi}e{ se. Podlakti se i posmatra je. Zadihana, leì sklopljenih o~iju. Duge, tamne

trepavice s pozla}enim vrhovima, pramen kose oteo se iz pun|e. Poljubi je u~elo, neposlu{an pramen u{u{kava na mjesto, a drugom rukom otkop~avako{ulju. Ona otvori o~i:

- [ta to radi{, Aleksa!? - U glasu joj zatreperi strepnja i strah. Poku{a sepodi}i.

- Ma ne boj se, bona, donio sam ti ne{to.Vra}a je na kaput, iz njedara vadi zgu`van Javor, presavijen na strani

gdje je pjesma. - êkao sam da budemo nasamo, da ti pokaèm.- Mogu li ja pro~itati?- [to ne bi mogla, tvoja je.îta naslov: »Ako ho}e{...« , pa onda potpis: »Aleksa [anti}« . Dok ~ita,

mi~e usnama. Kako spu{ta pogled niz redove, sve blaèniji osmijeh umiva jojlice. Uzdahnu, sklopi o~i.

- A bi li mi ti sada pro~itao?- Ne trebam ~itati, znam napamet.Spusti mu glavu na razgoli}ena prsa, osjeti njegovu ruku na kosi. Miluje

je polako, pa po~e :

»Ako ho}e{ da o zoripjevam tebi pjesme moje,oj, ne bjeì sa prozora,da ja gledam lice tvoje.

Ako ho}e{ da ti pjevamo sun~anom toplom sjaju, oj, pogledni okom na me, divotan~e, mili raju.


34

Ako ho}e{ da ti pjevamonu tihu nojcu milu, razvij tvoju gustu kosu –mirisavu meku svilu!

Ako ho}e{ da ti pjevammiris divnog pramalje}a,oj, razgrni njedra bijela –da udi{em miris cvije}a. «

Ruka, na kosi, umiruje je, a otkucaji srca i tamni glas koji ~uje kako muza~inje u grudima, uzbu|uju. Svaka rije~ je razgoli}uje i draì, padaju po njojvrele i vla`ne kao njegove usne. Slatka srs joj za~e u stegnima, mili uz stomak,prsnu i razli u grudima...

»Il’ ako }e{ pjesmu mojuo izvoru slasti bujne, hodi, hodi na grudi mi, da ti ljubim usne rujne.«

Kad za}uta, ona ne otvara o~i, traì ga rukama. @eli ga pod koù, u krvusisati, nek’ zauvijek ostane samo njen. Povu~e ga na sebe, usnama mu traìuho i {ap}e :

- Ho}u! Ho}u, jedini moj!... I sad i za vje~nost, ho}u!Njeno ~vrsto tijelo zapahnu ga mirisom zdravlja i lavande. Milovao je po

licu, ustima, niz le|a... Nije se opirala. Odjednom mu se u~ini da je prestaladisati. Prepade se. Poljubi je u vrat. Glatka, rumena koà se najeì. Ljubi je povratu, klizi po licu, zaustavi na usnama. Otvori{e se. Ruka mu se ote podhaljinu, ispod grudnjaka. Pupoljci ruè s vrha dojki rascvjetavaju mu krozdlanove...

- Nemoj, mili, molim te. Mene niko prije tebe nije cjelivao, akamoli...Nemoooj! ...

Prenu ga njeno »nemoj!«, jecaj je i vrisak. Raàli se, povla~i ruku... - Nemoooj! - Zaustavi mu ruku, vra}a pod grudnjak i objema rukama

priti{}e i ~uva na grudima. On drugom krenu niz le|a, mora otkop~ati grudnjak.

[to te nema?

35

Ne moè na}i, smeo se. Ona se izmigolji, podiè. - Neka, ja }u!Raskop~a dugmad. Haljina kliznu do struka. Obla, puna ramena, a

izme|u dojki, zarobljenih grudnjakom, zasvijetli krst na tankom, zlatnomlan~i}u. S krsta ga je posmatrao filigranski izgraviran, raspet Isus. Bi mu nela-godno. Ona skida lan~i}, zadihana:

- Ovo je bakin poklon... ûva od uroka i grijeha.Lan~i} spusti u torbu iz koje vire plave potpetice i ~ipkan obrub bijele

~arape. Ruke joj se izgubi{e iza le|a. Otkop~a grudnjak, prebaci preko torbe.@mire i jedno i drugo. Slijepa~ki, traè se rukama. Kad se na|o{e, stopi{e u bijelzagrljaj. Osta{e na tren tako. Meko je spusti na kaput.

Otvarala se pod njim mirisna i rosna kao jutarnji cvijet...

Leàli su nadomak jablana ade, nagi pod nebom. Ne usu|uju se da pro-govore.

- [ta smo ovo uradili, Aleksa? - plakala je.- Postali jedno! – bri{e joj suze usnama. Ljubi je ispod o~iju, po trepavi-

cama... Smirila se. S druge strane ade vjetar nanese pjesmu.- Otpjeva}e nama hor Gusala, mila moja, »[to u dvoru ùbor stoji« .- Nisam nikad ~ula tu pjesmu.- Nisi ni mogla. Pjeva se samo u svatovima.- To ti ho}e{ re}i da }e{...- ...èniti te! To ti èlim re}i... Meni, mila, ìvota bez tebe nema!Sklup~a mu se na grudima. Ne zna koliko su leàli tako, dok se ona ne javi :- Za`miri sad!- [to?- Okreni se i za`miri! Ho}u da se obu~em.- To je tebe stid ?- Sramim se i tebe i sebe. Jo{ }e me ve}i sram pojesti ako na{i {ta zamijete. ...Podigne je u naru~je, nosi preko Bune. Na pola zasta. - Boga ti, Anka, {to ni{ta ne re~e kad ti prve pjesme dadoh da pro~ita{?- Jer me nije bilo u njima. - O, ti... - Zausti, a ne dovr{i.

Kad su se vratili, dru{tvo se okupljalo oko stola s kojeg se pu{i vru}a jag-njetina i miri{e somun ispod sa~a.


36

- Gdje se ti, pobratime, izgubi? - do~eka ga Ata. - [etah okolo s Ankom, zadràsmo se s nekim oficiru{ama. Anka im ne{to

obja{njavala na njema~kom.- I njema~ki {preha!? Morao je katoli~ki bog biti deùrni kad su se dijelili

talenti.Vidi po podsmje{ljivom izrazu Atinog lica da mu ne vjeruje i sprda s njim,

a {ta }e mu?Sunce zamaklo. Iznad Huma ostavilo krvav trag. Na livadu, uz Bunu,

spu{ta se jato crnih vrana. Posljednji fijakeri s Bune su Gusala. On sjedi doAte, licem prema Ignjatu i Vasi. Ilko stisnuo futrolu s primom me|u noge, doko~ija{a. Cure ne pjevaju, al’Vaso âkar i Ignjat vezu jednu na drugu.

- Dobro su namireni ! - {ap}e mu Ata... Ne ~uje ga. Jo{ je s onu stranu ade.- [ta bi s Tomlinovi}kom? - presje~e ga Ilko.»Ta, nije nas valjda neko vidio!? » - izbezumi se. Ne zna {ta odgovoriti.- [to si zanijemio, sokole! Pitah, {ta re~e Tomlinovi}ka. Ho}e li?- Ho}e, ho}e!- Znao sam ja da ho}e, ako je ti pita{... Ve} vas vidim u duetu. - zadovo-

ljan je Ilko. Kad se okrenu, za sebe }e: «Blentava li si i lijepa, pusta mladosti!«- Vidi, Brice, i on se namirio! - smijulji se gazda-Jovin ko~ija{. - Ko mu

sutra prvi sjedne na stolicu, nek’ halali uvo!

Maj u Mostaru li~i na jedan od minulih majeva. Aleksa zorom dolaziu magazu. Minuti su mu sati. Samo da se kutari{e teftera i do~epa

probâ. - [ta je ovo, Aleksa? - gura mu Adà narud`benicu pod nos. - Rekoh li ti

lijepo 2000 kila bra{na, a 200 {e}era? Sve si pobrk’o! Pa, mi 2000 kila {e}erane moèmo prodati za dvi godine!

- Omaklo mi se, Adà, oprosti.- Ovo jo{ i mogu. Al’ ono {to ~ar{ija pri~a da ti se omi~e, sauli{i de malo!- Ma, batali ~ar{iju. Dokona, pa pri~a!- Ni{ta ~ar{ija iz malog prsta ne isisa. Ono {to ~ar{ija pri~a il’ je bilo, il’

}e biti. A ti - pamet u glavu!

Na Carini po~ele pripreme Lazarevi}evih «Prijatelja». On glumi doktoraStanislava, ona Jelisavetu. Nakon prve kostimirane probe, Vaso veli Ignjatu:

- Odli~no glume, Ignjate! âr{ija }e pasti na guzicu kad ovo vidi. Samo,

[to te nema?

37

k’o da u ljubavnim scenama malo pre}eruju. K’o da nije gluma, ve} zaprave.- Kani se, Vasa, tako ti boga! Glume kako treba. Publika }e vjerovati, a to

je najva`nije.Anka po~ela i u horu Gusala. Sad {est ve~eri sedmi~no s probâ odlaze

zajedno. 27. maja mu je 21. ro|endan. Poslije porodi~nog ru~ka na Brankovcu,~eka ga na Suhodolini. [etaju do Opina. U vo}njaku, nadomak Puzi}a ~ardaka,stali pod tre{nju. Ona ubere jednu, stavi me|u usne.

- Sretan ti ro|endan, mili!Prepolove tre{nju ustima. Pa jo{ nekoliko. Ubrljani, sjednu. Ona iz torbice

vadi paketi} u zlatnom papiru, s pantljikom. On otpakuje. Tamnomodar svileni{al i dèpna maramica. A u uglu, izvezena dva bijela, isprepletena «A».

- Oh, ti, jedina moja! - ljubi je i spusti na travu. Raskop~ava puce po puce. - Gdje ti je lan~i}, mila?

A{ik uMostaru potkrajXIX stolje}a

»Moja {}eri,moja tugo, jao,A ko ti je njedraraskop~ao?

Ne karaj me, neljuti se na me,Puce, majko,popucale same...«


38

- Puk’o, stalno zaboravim odnijeti na opravak.Sladak okus tre{nje lijepi im usne. Osla~a im se...

Ljubili su se to ljeto po Barama, na vrelu Radobolje, u Gostinoj {umi,uz cimske vinograde...

- Ovaj se tvoj - veli Adà Mari - span|’o sa {okicom!- Ne d’o dragi bog! - prekrsti se mati.- Nije do boga, do njega je. Nego }emo ga spremiti u Be~, po nabavku, nek’

malo o’ladi. A njoj, izgleda, drago mu{ko, uspalila se, valjda }e nekog na}i.Po~etkom novembra je otputovao. Na Adìnu adresu stiù pisma s cije-

nama {pirita i ulja i poimeni~nim pozdravima za porodicu. Na Ankinu sa zav-jetima ljubavi »dovijeka«. Iz Be~a se vra}a u decembru. Ne osje}a se dobro, ali~im se ispozdravlja sa svojima, ostavi kofere, tr~i na probu hora. Nakon probedrè se za ruke, gledaju bez rije~i. Kad je doprati do kapije, poljubi. Ona osjetida sav drhti, tijelo i dah gore, zanese se.

- Aleksa mili, ti nisi dobro? - zabrinuta je.- Ma, ni{ta, umor. Od Trsta do Makarske bura. Jo{ sam na brodu, manta mi se.Te no}i spopade ga groznica. Bunca. Pozovu doktora Manusia. - Te{ka prehlada. Upaljene bronhije, oba plu}na krila. ̂ im temperatura padne,

trebao bi negdje uz more, da se ne bi u ne{to gore izrodilo! - savjetuje Manusi.Oporavljao se te{ko. Obilaze ga iz Gusala . Mali ]orovi} mu dolazi svaki

dan. Donese pisamce, pozdrav od Anke. Od povratka iz Be~a nije je vidio, a predpravoslavnu Novu, u{u{kan u }ebad, otputovao je u Dubrovnik. Na adresu u]emalovi}a ulici svakih nekoliko dana stiù roza koverte. Adresirano je latinicom.Ona ujutro ~eka pred kapijom kad }e nai}i po{tar, zatvara se u sobu i ~ita. Kadpismo okasni, ~ita stara. Na probama je redovna, »al’nije vi{e ona Anka«, govore.

Vratio se krajem marta 1890. Kao i poslije Be~a, tr~i na Suhodolinu.Prolaznici ga gledaju za~u|eno. Banu u pô probe. Stoji na vratima. Hor za}uta.Mladen se okrenu, vidje ga. »Toliko za ve~eras«, veli. ^lanice silaze u salu,ona se skamenila, ne mi~e. On pro|e salom. Pope na pozornicu. Zari joj glavuu kosu, zagrli. Sami su nasred pozornice.

- Oh ti, mila moja! - ~uju kako tepa. Ona mu se utopila u zagrljaj, sramise podi}i ruke. Kao da je Mladen dirigentskom palicom dao znak, salom se pro-lomi aplauz. Proba nije nastavljena. Na putu do ku}e, plakala mu je na ramenu.Ni rije~i nije progovorila. Pred kapijom joj uzme lice me|u dlanove, zagleda uo~i i veli:

[to te nema?

39

- Ovo, mila, ne moè vi{e ovako. Ho}e{ li se udati za mene?Ne odgovara.- Anka, ljubavi, ho}e{ li se udati za mene?- Zna{ da ho}u. Od uranka lani, i jo{ od prije, tvoja sam... Samo tvoja i

Boìja mogu biti. Ne budem li tvoja, zaredi}u se. Ali...- Nemoj sada nikakvo ali, molim te. Sutra }emo se na}i, nedjelja je, raz-

govara}emo o svemu.- Idem sa svojima na misu ujutro.- Popodne }emo. êka}u te ispod na{e crkve u pet. Idi sada spavati,

odmori... I sanjaj me. - Sanjala sam te svaku no} za ovih {est mjeseci... Ne ostavljaj me vi{e

nikad! ... Nikad !Sutradan, u predve~erje, sjede na Stola~koj gredi, zagrljeni. Dugo hvata-

ju dah. Sunce lijeno klizi za brdo, nad vrelom Radobolje. - [ta bi tvoji rekli ako bih do{ao da te zaprosim?- Mama bi rekla: ne! ̂ ula je ve} za nas dvoje. Korila me, plakala... Tjerala

da se ispovidim. Ona je iz vjerni~ke obitelji. Ujak je sve}enik, starija tetka sezaredila sa {esnaest. Bojim se i pomisliti kako bi te do~ekala.

- A otac?- Ne znam. Tata je uvijek dobar prema meni. [to poèlim, ispuni. Vjernik

je, ali je druga~iji od mame. On vjeruje u biskupa [trosmajera. Kako su sviJu`ni Slaveni isti narod, kako trebaju ̀ ivjeti u istoj dràvi. Olakotno je da nismopreko Save. Tamo ni tata ne bi pristao zbog obitelji, pu~anstva... A ovdje, neznam? Tata je davno zamijetio da je ne{to me|u nama, ali nikad nije prigovo-rio... A {to bi tvoji rekli?

- [ta bi moji rekli, Adà mi je ve} nekoliko puta rekao. Bolje da ti neprepri~avam.

- Da bjeìmo nekud?- Gdje? Od sudbine se ne moè pobje}i.- Ho}e{ re}i da nema nade za nas?- To nisam rekao. Daj mi, molim te, malo vremena. Adà je odlu~io da se

o~eva zaostav{tina podijeli. Bi}e ne{to kruna, nakita...Dio ku}e na Brankovcuje moj. Kad se to sredi po sudovima, sta}u na noge. Onda }u im re}i. Adì moguiza}i iz hatora, nije me rodio, ali majke me strah.

Za}utali su. Sunce je zamaklo. Iz Ju`nog logora zamrije zvuk trubevojni~kog pove~erja. S minareta po~e jacija. Mostar je meko tonuo u tamu.


40

- Kad bih ga znao smanjiti, smjestiti u desetak strofa, bio bi Mostar «Pjes-ma nad pjesmama» iz Biblije... Bio bi lijep kao ti! - re~e pokazuju}i u dolinu.

Vi{e se ne kriju. [etaju gradom. Ponekad je moli da ga uzme pod ruku.Ne}e. »Radovi}« mu objavljuje prvu zbirku pjesama 1891. Nosi joj

tek ukori~en primjerak iz {tamparije. U ba{ti, kraj Radobolje, ne{to joj ~ita,ne{to govori napamet.

»Oh, pa spavaj tu na moje grudi,glavom kloni, zaboravi svijet,{titi}e te, dok zora zarudiljubav moja i heruvim svet.«

- Kome je ovo? - Sve su ljubavne tvoje, zar se ne prepoznaje{!?- Ba{ sve?- Sve do jedne. Zna{, mila, ja nemam tu pamet da izmi{ljam pjesme. Sve

{to napi{em kad pomislim na tebe – pjesma je. A na tebe vazda mislim.U magazu sve rije|e svra}a. Na Brankovcu prespava. Svaki slobodan tren

su zajedno. @e|aju jedno za drugim, izmaknu iz grada. Ve}eg svijeta od udvo-je, ~ini im se, nema...

Zima 1892. po~e rano, a potraja dugo. Sjeverac s âbulje, ^vrsnice iPrenja zatrpa Mostar snijegom. Kad se snijeg diè, okrenu ki{a, s burom. Kakopada, tako mrzne. Mostar, okovan ledom, leì u kristalnom kov~egu. Drve}e,no}u, eksplodira. Pred zoru, popr{i snijeg. Ujutro, slomljene grane leè na ledu.

- Ovo je Kutuzov pro{ao kroz Mostar - govori mu Duka. - Li~e mi ovemrtve grane na smrznuta trupla Napoleonovih grenadira nakon Borodina, uzimu 1812.

- Tu`no za pogledati, pobratime! - veli Aleksa. Tek po~etkom aprila, ogrija. Osu behar. Bjeè u Bare, u ba{te kraj Rado-

bolje... Opijaju ih prve proljetnje tercine. @enidbu, ve} dugo, ne pominju.Vra}aju}i se u ~ar{iju, jedne nedjelje, iznenadi je.

- Ve~eras }u re}i Adì, pa {ta nam dragi bog da! Po|e, ona ga uhvati za ruku.- Reci svojima: spremna sam i vjeru promijeniti.

[to te nema?

41

- Ne treba to, mila Anka. Ja tebe ljubim sa svim {to si. I s tvojom tevjerom ljubim.

Zate~e Adù, ~ita novine. Ljulju{ka se u visokoj stolici, na koju niko semnjega ne smije sjesti, i ~ita. ûo ga je s vrata, ali sjedi u stolici, »Kao na pri-jestolju!« - pomisli Aleksa. Ni pogledao ga nije.

- Stri~e Miho, glava si ku}e, tebi moram prvo re}i.- Reci!- Ja sam rije{io da se ènim.- @eni!- Anku Tomlinovi} }u èniti.Adà sklopi novine, spusti na sto. Prvi put ga pogleda.- Moè, sinov~e!... Moè, al’ u predstavi Gusala. Nek’ ti Ignjat na|e

komad sa svatovima, pa èni... A da }e {okica na Brankovac, to izbi iz glave!- [okica, ne{okica, ja }u je èniti. Ne èni se Brankovac, ja se ènim.Adà se podiè sa stolice. Pri|e mu, podiè na prste i gleda ga odozgo.- Slu{aj ti, Aleksa, i utuvi jednom za vazda. Otac ti je, pokoj mu du{i,

kutarisao, a meni ostavio u amanet da od vas napravim ljude. Bog mi je svje-dok, sve sam poku{’o. Od Pere sam dobrog [anti}a istes’o, od Save nako–nako,ova dvojica su jo{ djeca, a od tebe – ni{ta! Sve sam ti kroz prste progled’o, al’da krv [anti}a opogani{, e, to ne}e{, da si mi na o~i iskap’o. Jesmo li poravnali?

- Ni{ta mi nismo poravnali, stri~e! Ni{ta! [ta ti ho}e{ od mene? Daoènim sakatu nerotkinju, koju }es ti amenovati, jer je Srpkinja i bogata? Onubrkatu igumaniju iz @itomisli}a da oènim, jer moli deset o~ena{a dnevno, aAnku koju volim vi{e od sebe da ostavim, jer se ne krsti, nego krià s vi{e odtri prsta...?!

Adà poblijedi, podiè ruku. Trese mu se te{ka, ko{~ata {aka nad njim.»Sad }e me udariti!« - pomisli Aleksa. Prvi put u ìvotu ne bi ga strah strica.

- Udari, stri~e, udari! Ja sam na bol ogugl’o. [ta god uradim - ne valja.Pjesme su mi pjesmuljci, gluma je glumatanje, ne guslim po djedovski, negogudim violinu, odijevam se po {vapski... Pustite me da ìvim svoj ìvot, ja samono {to sam, a ne ono {to bi ti htio da budem.

Adà spusti ruku, unese mu se u lice. Govori sipljivo. Dah mu zaudarapo duvanu i saranseku.

- To je meni hvala {to se nikad nisam oènio, {to sam, umjesto svog poro-da, vas podiz’o... Sram te i stid bilo, Aleksa! Kupi mi se o~iju, izrode [anti}a!

Adà se okrenu i skljoka u stolicu. Ohrabren, Aleksa nastavi:


42

- S kojim pravom ti i ~ar{ija branite srpstvo i pravoslavlje od mene? Skojim pravom glumite Boìje poslenike na zemlji?... Boga glumite? Da meni uGuslama ponude ulogu Boga – odbio bih, prevelika je za raba njegovog. A samsebi dodijeliti ulogu Boga – pa jo{ biti nepravedan - smrtni je grijeh... Razmi{-lja{ li ti, stri~e, i tvoja ~ar{ija, da vam je jednom pred Stvoritelja stati? A njegovisu kantari po{teniji od va{ih... I onih po magazama i onih po du{ama...

- Izdiri, kupi mi se s o~iju! Eno ti matere, ona te rodila, sa njom rasku-suraj. A ja sam s tobom vo vjeki vjekov - zavr{io! ... Vo vjeki vjekov!

Dok se penje uz basamake prema maj~inoj sobi sjecnu ga misao da ih jeu toj sobi sve na svijet donijela. Persa mu se javi, ne odgovori. Kad mu vidjeizraz lica prepa’ se. Str~i niz stepenice. Vrata Adìne sobe su otvorena. Osloniose laktovima na sto, podnimio glavu. »Adà« - zovnu ga. Ne pomjeri se. »Ne{tose stra{no moralo dogoditi« - pomisli, pa bosonoga istr~a preko kapije, okrenunizbrdo prema magazi, da zove Peru. Ne bi ga. »Svaki ~as }e gazda-Pero, iza{aoje poslom« - veli najstariji kalfa...

Nakon pola sata Pero je uletio na Brankovac. Vrata sobe otvorena, matileì na krevetu, Aleksa iznad nje, doziva je. Maj~ine usne modre, lice vo{tano,raskop~ana ko{ulja, jedna noga beìvotno visi preko ruba kreveta.

- Limuna, kocku {e}era, vode! - sabrano naredi Pero Persi. - A ti, Aleksa,tr~i po Manusija!

Doktor je do{ao za petnaestak minuta. Pero, Persa i Staka su stajali oslo-njeni na ogradu basamaka, Jakov po~e da pla~e, Jeftan se pridruì. Save nijebilo... Kad je iza{ao, Manusi zamoli da opere ruke. Persa mu posu. Dok bri{e,govori Peri i Aleksi.

- Nisam siguran, ali sve upu}uje na manji infarkt... Sr~ani udar... Istro{enorganizam, mora}ete je po{tediti svih ku}nih poslova, posebno uzbu|enja.Odrasli ste obojica, mogu vam otvoreno re}i: nije dobro. Ovaj put je bog spa-sio. Srce udara najvi{e triput. U mojoj praksi ne pamtim da je neko preìviotre}i... Svakako bi je trebali dovesti u bolnicu, da detaljnije pregledamo i da namje jedno vrijeme na oku.

Mara nije htjela u bolnicu. S Perom je razgovarala nasamo. - Mati veli da joj je pozlilo iznenada, da si se slu~ajno zatekao, ali mi je

Adà pone{to i drugo rekao. Brat si mi, Aleksa, od vas pod ovim krovom ja bliìhna svijetu nemam. Kumim te bogom svevi{njiim i krsnom slavom, ne ubijaj nammater. Ubije{ li nju, sve }e{ nas pobiti. Svi }emo tebi na du{u. Pa ne}e{, valjda,Jeftana i Jakova, tek su se materi sa sise skinuli, ostaviti siro~i}ima!?

[to te nema?

43

Zatvorio se u sobu. Danju Persa donese hranu, ne dira. No}u hoda po ku}ii avliji, kao duh. Cigareta na cigaretu, }uti. âk ni Jeftana i Jakova ne primje}u-je. I Adà se zatvorio. Ispisao testamenat. Sva pokretna dobra i u{te|evinu, apodosta je toga, zavje{tava Peri. Pone{to, sitno, ostalim. Aleksu, u testamentu,stric Miho rije~ju nije pomenuo.

Anku je sa~ekao uve~e, poslije probe hora na Suhodolini. Potamnio, neo-brijan, o~i upale, te{ki, modri podo~njaci... Rub nausnica poùtio od duvana.

- Ja ti, Anka, moram re}i...- Znam! ... Ni{ta mi ne treba{ govoriti... Sve znam!- Kako zna{?- Znala sam oduvijek.- Pa, {to si onda...?- ... ~uvala san. Lijepo smo sanjali, mili. Bude ljudi, pa proìve ìvot stal-

no budni, svezani za zemlju. Nikad ne polete... Onako lijepo kao oni orlovi nadBlagajom.

U lijevoj ruci je bolno stiskala lan~i} s krièm. Zasje~e joj dlan, kaonoèm. Desnom ga miluje po kosi, po licu.

- Ti zna{ da sam ja samo tebe...- Pssst! - Stavi mu prst na usta. - Oboje sve znamo. Ja tebe, Aleksa, nikad

ne}u izgubiti. Nemoj ni ti mene. - Dok ìvim...Opet mu ne dâ da zavr{i, stavi prst na usta.- Sav se trese{, idi ku}i! Smanji cigarete, vidi kako su ti prsti ùti! Nasloni lice na njegov dlan. Osta malo tako, prope se na prste, poljubi u ~elo.

»Ljubi me kao da sam dijete!« - pomisli on.- Nek’ te dragi bog ~uva, mili moj!Poku{a je privu}i, poljubiti. Izvu~e ruku.- Nemoj! ... Zbogom, divotan~e moje! - nasmije{i se i po|e. - Otkud joj »divotan~e«?! ... To ona iz »Ho}e{ li...?«, sjeti se. Htjede joj

jo{ ne{to re}i, zovnu: »Anka!« Sam sebe ne ~u. Njena duga, vitka silueta utopise u modru no}, kao u Neretvu...

Kad se sedam dana kasnije pojavio na probi, nije je bilo. Nikad je vi{enije bilo. Zaobilazio je ]emalovi}a ulicu. Nekoliko puta odluta mislima i zate-~e se pred njenim vratima. Demiri na pendèru su bili sklopljeni... Nakon parmjeseci ~u Darinku ôvi} kako {apu}e dru{tvu na Carini: »Ima Anka novog


44

momka, zajedno dolaze na mise. Dalmatinac je iz...« Kad primijeti Aleksu,za}uta.

Ankino ime Aleksa u dru{tvu nikad nije izgovorio. U Guslama i me|uprijateljima je vladao pre}utan dogovor da je pred njim, ni oni, ne pominju.

- Nije te dugo àlila Latinka! - negdje u jesen, kao uzgred, dobaci muPero. - U nedjelju joj pro|o{e svatovi. U Ka{tele se udomila. Nije mala ni naiv-na, po {to se prodavala. \uvegija joj, vele, u banci radi. A jel’ u banci, pun jepara k’o brod.

Godine su oticale Neretvom, nepovratno. Ime Alekse [anti}a u Bosnii Hercegovini, pa i preko Drine, izgovaralo se sve ~e{}e i sa sve vi{e

uvaàvanja. U Mostaru ga stariji, ugledni gra|ani sve tri konfesije, prvi pozdrav-ljaju. U magazu svrati na kafu, da popri~a s Perom i Adòm. Pro{lo ne pominju...

Posvetio se Guslama i pjesni{tvu. Staro dru{tvo ne mijenja. Ata, Sveto,Jovan... Ata i Jovan jedno vrijeme izbivaju na {kolama, naj~e{}e je s mladimSvetozarom ]orovi}em. Sveto je duhovit, jedino mu on izmami osmijeh. Kadse Ata i Jovan vrate, pokre}u Zoru.

Djevojke, Aleksa, nema. No}ima, jo{ uvijek, za Ankom uzdi{e. StarogTomlinovi}a ~esto sretne. Popri~aju, ali Anku nikad ne pominju.

Na Starom mostu, jedne zime, djeca i odrasli posmatraju galebove.Bacaju komadi}e hljeba. Zastane i on, posmatra. »Sirotinja mostarska bi i zad-nji zalogaj s pticama podijelila« - razmi{lja. »Ima ovaj Mostar du{u!«

- Dobar dan, gospodine [anti}u! - prenu ga ugla|en glas. Na ogradu senasloni lijep plavokos momak, porumenio od studeni.

- Dobar dan!- Sje}ate li se vi mene, gospodine [anti}u?- Bogami, ne mogu!- Ja sam Bracika... Ankin brat. - govori. Kruni zemi~ku i baca galebovima. - Porastao si, mom~ino, nisam te poznao...Jo{ hrani{ galebove...Rekoh li

ti da ne}e pobje}i?- Svake zime hranim, ostalo mi to...Samo {to vi{e ne tr~im i ne kliè mi

se. Sje}ate li se kako se Ankica srdila?Aleksa se nasloni na ogradu, zagleda u vodu. - I ljeti ih hranim. Ferije provedem kod seke u Ka{telima... Pita me {ta ima

u Mostaru, o Guslama. I za vas me pitala, vi|am li vas... U Mostar, od kad se

[to te nema?

45

udala, nije dolazila. Ne{to joj se Mostar ne mili... A i zauzeta je, dvoje djece jerodila... Li~im li vam na ujaka?

Mio mu taj brbljiv momak, a ne zna {ta da mu kaè. - Izvini, ùrim, ~ekaju me... Tatu, doma, pozdravi.Krenu... Nakon nekoliko koraka zasta, osvrnu se. Bracika stoji i gleda ga.- Pripazi, mom~ino, zaledilo je!- Ni{ta vi ne brinite, gospodine [anti}u, ja sam pravi Mostarac! - smije se...

P o Mostaru pu~e pri~a kako mladi Tomlinovi} a{ikuje s u~iteljicom,Danicom Blagojevi}, koja se prije godinu vratila iz Sombora. Tamo

su Mostarke i Mostarci zavr{avali preparandiju. Blagojev}ka je dolazila na pro-be sa Sofijom Kova~evi}, obje su zavr{ile u Somboru, rade zajedno na Srpskojènskoj osnovnoj {koli i druè se.

- ]usta je i pametna cura, Blagojevi}ka, al’ {ta }e joj onaj {okac!? - ùga~ar{ija. Kad Aleksa na~u, smu~i mu se.

S prolje}a, pred rat, okupilo se dru{tvo u ]orovi}a avliji. Bistre politiku.U neko doba dotr~a \ur|a, sva usplahirena.

- Nesre}a, nesre}a! - hvata se rukama za glavu.- Po~eo rat!?- Ma, kakav crni rat!? Tomlinovi}a fotografa sin se objesio. Sino} oti{ao

kod Blagojevi}a da prosi Danicu, zaharlaisali ga s vrata. Mati ga jutros na{la,visi na dovratku.

Aleksa je ustao, i bez pozdrava se izgubio. Na ru~ak, kod Perse, nijedo{ao. Popodne, sav u crnini, pojavio se na kapiji Tomlinovi}a. Da~eka ganepoznat ~ovjek. Krenu ispred njega, uz basamake. Dok se penje, silaze Ignjat,Vaso i Ilko. Ilko rubom maramice bri{e o~i. Spusti mu ruku na rame i veli:

- Grehota, sokole, grehota! ... Ovo je prokleta ~ar{ija!Aleksa razmi{lja {ta re}i kad u|e. Pozdraviti sa dobardan – kako }e – crn

im dan? Ne bi mu smetalo da kaè »Faljen Isus« – al’ zvu~a}e la`no. Odlu~i dani{ta ne kaè. Kad zakora~i u sobu, utihnu razgovor, svi ga gledaju, mu{karcipozdravljaju klimnuv{i glavom. Zapahnu ga miris svije}a, duvanskog dima ikafe. Desetak ljudi stoji, nekoliko starijih èna i jedan sve}enik sjede nase}ijama, svi u crnini. Sofiju, u~iteljicu, drúgu Dani~inu i Darinku iz Gusala,vidje. Pod raspe}em, uvrh sobe, na visokoj drvenoj stolici, èna. @uto lice, o~imrtve ribe, ruke prekriène u krilu. Pomjera prste, prebira drvenu krunicu. Na


46

rub stolice, sa strane, oslonjen Tomlinovi}. Dok im prilazi, èna gleda kroznjega uko~enim, staklenim pogledom. Kad se pribliì, pruì ruku, malo senakloni i tiho prozbori:

- Istinski mi je ào, primite moje sau~e{}e, moju su}ut...@ena ga ne pogleda, }uti. Tomlinovi} se pomjeri, prihvati pruènu ruku.- Hvala, gospodine [anti}u. Lijepo od vas da ste do{li.Neko mu ponudi stolicu. Sjedne. S tacne pokupi {oljicu kafe. [oljica je

porculanska, prevelika, kafa preslatka...Ispod raspe}a, na stoli}u, mladTomlinovi} mu se se smije, kao na Mostu, krupnim zdravim zubima. Portret jeu crnom floru. Zidovi sobe su prekriveni fotografijama: Starica sjedi predku}nim vratima s buljukom djece okolo. Dovratak i okviri prozora oslikanicvije}em. Starica je puna~ka, djeca nasmijana. Dvije guske sa strane...Mladenci, uz visok sto~i} s buketom ruà u vazni. Pozna Tomlinovi}a. Pogledaponovo Braciku u crnom floru. Veoma li~e. Visoka, lijepa ̀ ena, otmena drànja,uz Tomlinovi}a, na fotografiji, ne li~i na ovu sa stolice... Stari most u nebu,fotografisan odozdola, s u{}a Radobolje... Pa fotografija s vjen~anja u baro-knom okviru. Prepozna avliju Tomlinovi}a, stepeni{te kojim se maloprijeuspeo. U sredini Anka, u bijeloj vjen~anici, s velom preko glave, sa zarudjelimosmijehom u uglu usana. Do nje visok, tamnoput ~ovjek. »Puno je stariji odnje« - pomisli Aleksa. Iznad njih, na prvom basamaku, stoje Tomlinovi} i ènasa stolice. Tomlinovi} je nasmijan, èna ozbiljna. Do na vrh basamaka i okolonatiskali se upara|eni svati. Uz Ankinu vjen~anicu drì se Bracika. »Sad }e sesakriti iza sestre« - pomisli Aleksa i do|e mu da se osmjehne. Suzdrà se. Gu{iga dim. Od one preslatke kafe uhvati mu~nina. Skinuo bi kravatu, otkop~aoko{ulju, a ne dolikuje. Onda je ugleda na jo{ jednoj fotografiji. Sjedi u stolici odpletene trske, bi}e uz ogradu terase, u pozadini more, par bijelih jedara il’ sugalebovi. Kosa joj podvezana u pun|u, kao da je ju~e u{u{kavao. - »Traka morada je plava.« - Za stolicu se drì dje~a~i} 3-4 godine, ona u krilu drì bebu.»Kao bogorodica je moja Anka« - zaplakao bi od dragosti i tuge. Posjedi jo{koji tren. Pred polazak, pri|e èni, nakloni se. Nit’ ga je pogledala, nit’ ustaotvorila. Da ne prebira krunicu bila bi nadgrobni spomenik u prirodnoj veli~ini,od crnog mramora. Kao nad vlastelinskim grobnicama na Boninovu, u Dubrov-niku... Tomlinovi} ga isprati. Na vrhu stepeni{ta s obje ruke steè njegovu. Ru-ke su im ledene i znojne.

- Lijepo od vas da ste do{li, gospodine [anti}u. Bracika vas je {tovao idivio vam se. I Ankica vas je, znate vi to... Hvala jo{ jednom.

[to te nema?

47

Uve~e sjedi s Persom u avliji. Zvjezdana, tiha no}. ]ute. On na~e ti{inu:- Da je Anka na Brankovac, ne bi ovo dijete o dovratak... Da je iko u ovoj

~ar{iji shvatio: {ta je to ljubav, manje bi patnje i nesre}e bilo.- Ne grije{i du{u, Aco, nije Brankovac kriv. Takva mu sudba, po~ivao u miru!»I ja od 1892. otkad Anku izgubih visim na dovratku, a ne po~ivam, niti

}u ikad po~ivati u miru!« - ne usudi se re}i Persi. Uzdahnu, pa naglas re~e: - Jà, sudba!... Takva nam sudba!

Dvije sedmice kasnije, tamo gdje je stajala tabla »Foto-radnja, vl.Stjepan Tomlinovi}« , zjapio je prazan zid. Kako se pojavio, jo{ je

ti{e iz Mostara nestao Stjepan Tomlinovi}. Tridesetak godina fotografisao svezna~ajne trenutke grada. Svatove, ro|enja... I sahrane...

Aleksa se zatvorio u sobu s kandilom, s violinom i s pjesmama. O prvoj,nesretnoj ljubavi, nikom nije govorio. Ispovijedao se samo u stihovima.

»O, nikad vi{e, moja rukastisnuti ne}e tvoju ruku bijelu,ko tu`ni odjek tajanstvenog zvuka,kida}e jadi moju du{u cijelu...«

Sve do smrti, u svakoj pjesmi {to je napisao, i odbolovao prije toga, kaovapaj i lament nad prvom, nesretnom ljubavi, kao boànsko svjetlo koje obas-java svu pjesnikovu tugu, prokletsvo i samo}u, kao dva zlatna lista nad jese-njom Neretvom, trepere stihovi:

»[to te nema, {to te nema...?«


48

49

Emina

Sino}, kad se vratih iz topla hamama,Pro|oh pokraj ba{te staroga imama.Kad tamo, u ba{ti, u hladu jasmina,S ibrikom u ruci staja{e Emina.

Ja, kakva je, pusta! Tako mi imana,Stid je ne bi bilo da je kod sultana!Pa jo{ kada {e}e i ple}ima kre}e...- Ni hodìn mi zapis vi{e pomo}’ ne}e!...

Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,Ne {}e ni da ~uje lijepa Emina,No u srebren ibrik zahitila vode,Pa po ba{ti |ule zalivati ode.

S grana vjetar duhnu pa niz ple}i pusteRasplete joj one pletenice guste;Zamirisa kosa, ko zumbuli plavi,A meni se krenu bururet u glavi.

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,Al’ meni ne do|e lijepa Emina.Samo me je jednom pogledala mrko,Niti haje, al~ak, {to za njome crko’...

1903. Aleksa [anti}


50

Aleksa [anti}

Emina

51

Desetu godi{njicu austrougarske okupacije Mostar do~ekuje ve}i iljep{i nego {to je ikad bio. Ve} tri godine dimi »]iro« za Metkovi},

a prema Sarajevu tra~nice su postavljene do Rame. Popravljeni su stari iizgra|eni novi putevi, koji Mostar spajaju sa svim mjestima u Hercegovini, semdalekog Trebinja, a kiridìje lako stiù do Lijevna i Bugojna. ]epenici naVelikoj Tepi zamjenjuju se prostranim, zidanim magazama. Uz Staru, Krivu iOru~evi}a }upriju i ~etvrta je zakora~ila preko Neretve. Po~eta je u turski vakatkao }uprija, zavr{ena u novi, austrougarski 1883. kao »Franz Jozef Brücke«.Godine 1888. most carskog imena se rekonstrui{e i ukra{ava. Te godine uMostar, u posjetu, navra}a nadvojvoda Rudolph sa suprugom Stefanijom. ̂ arsi-ja se ne moè nadiviti carskim ko~ijama, ali Muslimanima i Srbima nije pota-man {to je trg, odvazda zvan Mejdan, preimenovan u »Rudolph platz«, a{etali{te na desnoj u »Stefanijale«. Na radost djece, a ibret starijih, odràna jeprva biciklisti~ka trka na Novom godi{njem pazaru. Krajem godine Srbi slavedozvolu Zemaljske vlade iz Sarajeva za osnivanje Srpskog pjeva~kog dru{tvaGusle, Hrvati Narodnog pjeva~kog i glazbenog dru{tva koje }e tek kasnijedobiti ime Hrvoje, a velika je radost i u ku}i imama i hafiza, Saliha Sefi}a.

Kratak, kaldrmisan sokak {to s Glavne ulice zadihano sop}e uz Bjelu{ine,Sefi}a je sokak. Posljednja ku}a na dnu sokaka, ku}a je imama i hafiza, SalihaSefi}a. Mostar veoma uvaàva pamet, ljudskost i kom{iluk, pa je imam Sefi}jednako po{tovan kod sva tri naroda i sve tri konfesije. Kad mu se, nakon dvasina, rodi k}er, srce mu puno rahatluka, a ku}a musafira. Rodbina i ahbabiu{u{kavaju zlatnu medèdiju pod dje~iji jastu~i}, poznanici po ~ar{iji ~estitaju:

- Nek ti je s hairom {}er, moj Salih.Djevoj~ici dado{e ime Emina, a u ku}i Sefi}a mevlud se u~io ~itavu godinu...

Od ro|enja Salih plaho pazi {}er. Mla|i sin je u mektebu, stariji po{ao u


52

ru`diju. Mati je povazdan u ku}i za bakra~ima i demirlijama, a ~uje iz ba{te:

- Elif, be, te, se, dìm, ha, hi...Posjeo Salih {}er na scemliju, hoda oko nje i govori joj arapsku abecedu,

a ona ponavlja... Kako je rasla, nauk se mijenjao:- Muhamed pejgamber alejhiselam, Kasim ibn Abdulah pripadao je redu

Ha{im iz plemena Kurej{...

Nauk za naukom, godina za godinom. Zerdelije i djeca na jugu brzozarude i dozrijevaju. S 13 Emina je djevoj~urak, s 14 }usta djevojka.

Jednog petka, nakon dùme, ~u je Salih kako uz basamake pjevu{i:

»\ul miri{e, mila moja majko,îni mi se Omerova du{a... «

Obrati se èni :- Jel ovo ova na{a o Omeru i Mejremi?- Bi}e da jest.- Zacurila nam {}er?- I meni se ~ini.A Emina Sefi}eva ba{ zacurila. Kad silazi na ~esmu, uz Glavnu ulicu,

nema mu{ka, a da se ne okrene. Okretati se za ènskom u Mostaru ni prije nitad nije adet, al’ mu{ko je vazda bilo i ostalo mu{ko... Po sokacima i mahalamakrenu pri~a o hafizovoj {}eri, ljepotici. Kako joj bujna kosa, spletena u te{kezlatnosme|e pletenice, igra po le|ima; kako su joj o~i od èène kadife, usne –zrele tre{nje, alice; dva reda zuba - dvi niske bisera; kako joj je Allah podariolice zarudjele breskve; kako joj pod bijelom ko{uljom zakop~anom sedef -pucetom do pod vrat i pod svilenim, cvjetnim dimijama igra jedro, zdravo tije-lo, tanko u struku, mamno u hodu.

»Nije ènsko«, uzdi{e muslimanska mla|arija. »Emina Sefi}eva jedènetska hurija.«

Pravoslavci i katolici }u}ore: - An|eo na zemlji, pa to ti je!- Emina, {}eri - savjetuje je otac Salih - kad si na izvana, o~i preda se.

Kliska je kaldrma, a nanule se lako taliznu.Ona obara pogled pred bábom, a svaka joj njegova – k’o iz musafa...

Emina

53

Pedesetak metara uniè od Sefi}a sokaka, na Glavnoj ulici, ku}a jeSvetozara ]orovi}a, za kojeg je udata Aleksina sestra Persa. Sestru Aleksaneobi~no voli, njoj se ispovijeda, dijeli s njom rijetke sre}e i ~este nesre}e.Sveto mu je srodnik po lirskoj du{i i pobratim, te ih rado i ~esto posje}uje.Silaze}i s Brankovca, Aleksa susre}e imamovu k}er. Za djevoj~etom se pjes-nik ne okre}e. A rano dozrelu, omamljuju}u ljepotu, zapaà. U jednoj odbesanih, vrelih no}i 1903, {to miri{u na behar i ~e`nju, grli djevoj~e, stihom. Injen ibrik i ba{tu s |ulom i s jasminom, i pletenice te{ke, razigrane i miris kose»kao zumbul plavi«. Pjesmu objavljuju u Beogradu, a hor Gusala premijernoizvodi »Eminu« u prostorijima na Suhodolini, pod dirigentskom palicom pjes-nika i kompozitora, Alekse. Pjesmu ~ar{ija hvali:

- Plaho je pjevna; ubila se za sevdaha… E, beli je sva na{a, mostarska...Golemo! ... Aferim, Aleksa, care!

Emina Sefi}po Kesleru

»Ja kakva jepusta, tako miimama, Stid je ne bibilo da je kodsultana!«


54

Samo Pero, koji je postao glava i kasa [anti}a ku}e, osu po njemu: - Ti, brate, vazda istu pjesmu k’o [vabo traj-la-la. Nikad se dozvati

pameti. Prvo ona {okica, Tomlinovi}ka, a sad Emina Sefi}eva. Tomlinovi}kunekako da ti i oprostimo, mladost - ludost, a i kufera{i su, nije doma}a. Do{la –pro{la. Al’ ovo sa Salihovom {}eri, prekarda{io si debelo!

- Pokaza}u ti pismo iz Beograda, mole da ne{to lijepo napi{em iz musli-manskog ìvota, pa sam...

Pero podiè ruku, znak da za}uti.»Nije ovo vi{e onaj moj bracuka, Pero, u svemu se na u Adù izmetnuo.

Nema mi druge nego saslu{ati litaniju!« - pomiri se, a Pero nastavi:- Pa si zabrlj’o, moj Aleksa, da ne moè gore. Stariji sam ti brat, ne ljuti

se na me, niko ti vi{e dobra od mene ne èli, ali ti moram po du{i re}i {ta i kakoja, a bogami i ~ar{ija sve to vidi. Imade li ti i{ta lijepo iz muslimanskog ìvotaza opjevat’, nego kako imama Sefi}a {}er vrcka kroz ba{~u s ibrikom u ruci?Lijepo ènsko nije grijeh pogledati, ali preko tu|ih taraba }uriti i telaliti to ponovinama - ne ide! I to ti malo, okren’o si pjevanije po priredbama. Gdje }e tidu{a, to je tvoja briga. Moja je briga obraz [anti}a. OBRAZ, razumijes li? Odkad je djed Petar, bog da mu du{i prosti, si{ao u ovu ~ar{iju, mi smo se, [anti}i,s Muslimanima lijepo pazili i jo{ pazimo. Po{teni su ljudi, dobre kom{ije. Istalne mu{terije... A ti ba{ zapeo da nas istjera{ iz ove ljepote! Gdje }emo mi,[anti}i? Na konja, pa nazad u Bogodol, il’ u Trst, na brod, pa u Ameriku? Nevalja nijedno! Jedva smo se kutarisali one vukojebine pod âbuljom, gdje vuki me|ed jedu ovcu, a su{ica i sifilis ~ovjeka. A u Ameriku kako je ko oti{’o, nijese vratio. Ako nije {ta stek’o, ko da ga na ovoj zemlji nikad nije bilo, a ako je istek’o opet se vrati u tegli od kiselih krastavaca; ni u prahu mu se tamo ne osta-je. A sad }e{ nam ti bruku i {uhu na ku}u navu}i. Nikad odrasti, moj braco,nikad se pameti dozvati!

- Ne znam, Pero, {ta je tu bruka. I ne znam {ta to ima ljep{e u ìvotu od~iste ljepote. A ~ista ljepota je vizija, san... Ne gleda{ o~ima, ne dodiruje{rukom. Samo je du{om moè{ osjetiti, a pjesmom re}i.

- E, sad me vu~e{ za jezik, pa da ti kaèm. Te ublehe o vizijama ostavionim dangalacima {to ti {tampaju pjesmuljke od kojih ìv rob haira nema.Vidim ti po o~ima, nije ti pravo {to ja ovako, iskreno, a kome }u, ako ne}u bratu.Ljutio se, ne ljutio, jo{ ti jednom ponavljam i molim te: okani se }orava posla!Lijepo je {to drì{ do Muslimana, a i oni do tebe. Po{tuju te kao ni jedno kr{teno~eljade u ~ar{iji, k’o da si, boè me oprosti, ro|en njihov. I za ra|u je dobro. Al’

Emina

55

se okani pjevanija o Muslimankama. Ja se sad sklanjam na ulici ispred imamaSefi}a, nemam obraza ~ovjeku u o~i pogledati...Ne valja! Nikako ne valja! Ovo}e, velim ti, na veliku bruku iza}i.

Nije iza{lo. Salih Sefi} je i dalje ostao mu{terija u [anti}a magazi, mu-slimanski Mostar nije zamjerio, Emina se sa 16 udala za Avdagu Koludera,trgovca, a niz mostarske sokake, uz Stefanijino {etali{te, po sijelima - prvo tiho,a onda sve glasnije, pote~e pjesma:

»Sino}, kad se vra}ah iz topla hamama,Pro|oh pokraj ba{te staroga imama; Kad tamo, u ba{ti, u hladu jasmina,S ibrikom u ruci staja{e Emina...«

Mostarskadjevoj~ica izEminina vakta

»...No u srebrnibrik zahitilavode, pa poba{ti |ule zalivati ode...«


56

Sa trinaestim od ~etrnaestoro Eminine djece, sinom Besimom i snahomEnisom, listam porodi~ni album, predratne 1990.

- Naàlost, nema fotografija iz maj~ine mladosti. Em nije bio adet ènsku~eljadetu da se ~esto fotografi{e, em nije voljela, em je odnio rat. Ostala je samoova jedna - pokazuje mi Besim.

Ta jedna nije original. Reprodukcija uljanog portreta. Portret je sa~inioslikar Kesler po originalnom fotosu koji je nestao u plamenu Drugog rata.Naru~io ga je her Griner, glavni gradski ba{tovan u vakat gradona~elnikaMujage Komadine. Her Griner bija{e vje{t ba{tovan, a pa`ljiv suprug. Poklonioje platno supruzi, zaljubljenoj u pjesmu, za zlatan pir.

- Ja sam se rodio mnogo poslije pjesme - govori Besim. - Ali mi je starijibrat, Alija, pri~ao kad se pjesma prvi put pomenula u ku}i. Otac se vratio s puta,po Bosni. Pa je pripovijedao kako je zano}io, u hanu, u Bugojnu. Kako je tamobila muzika. I kako je ~uo sevdalinku.

»Ime je tvoje - obratio se majci - a reko{e da je spjevao na{ Mostarac,Aleksa [anti}. ]usta mu pjesma.«

- Mati je od}utala, pozabavila se oko {poreta. Ina~e, oko pjesme nije vo-ljela razgovarati. Samo jednom, kad sam se zamom~io, pa me raja zapitkivalakako se osje}am kao sin Lijepe Emine iz pjesme, pitah majku sje}a li se Alekse?Govorila je:

»Svi su u Mostaru znali ko je Aleksa [anti}. Sretala sam ga ~esto, kad bihi{la u mekteb, u {kolu, jal’ na ~esmu. Rije~i razmijenili nikad nismo. Vi|ala bihga izdaleka, skockan kao da je sad iz Be~a do{ao. Najvi{e se cipela sje}am.Uvijek uglancane, sjaje, a po njima pale pantale, porezati bi se mogao kako suopeglane... Jednom sam ~ula kako neko pjeva u ]orovi}a avliji. Pjevao je »Karamajka sina Ahmeta« uz violinu, tamburicu i {argiju. Pjevao je jedan glas, ̀ alovi-to. Kasnije sam ~ula da mu je to bila najdraà pjesma, pa sad mislim kako je onpjevao. Zagledala ga u prolazu, sine, velim ti, nisam. Ali se pri~alo da je bio lijep~ovjek. Mostarske cure su sknadile i potajno pjevale:

»Kujundìjo, tako ti zanata,sakuj meni junaka od zlata,na priliku Alekse [anti}a.«

Emina

57

Kad sam se udala i do{la na Carinu, u ovu ku}u, prolazio je ov’da; tu suim na broju ~eteres’ bile Gusle. Vazda je bio u mu{kom dru{tvu, a govorilo sekako mu prijatelji odsvukud dolaze. Ima jedna pri~a, pri~ala mi kóna s Luke,Almasa, rasle smo zajedno, nije od onih koja bi izmislila. Pri~a: kad se od]orovi}a trebao preseliti u ]iri}a sokak, malo uniè od Lu~kog mosta, prozorisu gledali u avliju nekog od na{ih, znala sam i koga... Elenejse, vele da je Aleksaprije useljenja naredio zazidati prozore; ènska su djeca bila u kom{iluku. Znaoje {ta je haram i to mu ~ar{ija nikad nije zaboravila.«

- Eto, to mi je mati rekla tad i nikad vi{e za ìvota na tu temu rije~i nijeprozborila. A ja moram dodati jo{ jednu. Kako me ona raja stalno zapitkivala opjesmi, jednog dana odem pravo na vrata ]orovi}a ku}e. Persa, sestra Aleksina,bila jo{ ìva, a Svetozar je umro od tuberkuloze odmah poslije onog rata. Pa jojje i k}er pokupila tuberkuloza, ostala je sama k’o }uk, nesretnica. Otvori mivrata, sva je u crnini. Kaèm tako i tako, ja sam sin njihove biv{e kom{inice izSefi}a sokaka, i predstavim se. Obradova se. »A, ti si Eminin - veli - ìv mi izdrav bio. Samo izvoli!« Pita ho}emo li u ku}u, il’ u avliju? Lijepo je vrijeme,kaèm, u avliju bih. Avlija, sre|ena, puna cvije}a. Sjednemo na klupu, znam daje on sjedio na njoj, drago mi. Zaustih da kaèm za{to sam do{ao, ne stigoh, pitajesam li za kafu il himber od drenjaka. Nema limuna, a himber je doma}i,nevesinjski. Donese leden himber. Pita kako mati i otac sa zdravljem, koliko nasje djece, a pripaljuje cigar na cigar. U neko doba kaèm {to sam do{ao: voliobih vidjeti rukopis pjesme o majci, ~uo sam da ona sve ~uva. ûvam, veli, sad}u ja. Ode, eto je nosi nekoliko kutija. Kutije su od cipela, kartonske. Spusti nasto. Vidim na onim kutijama pi{e: Svetina pisma, Aleksina pisma, slike,Aleksine sveske... Otvori, prebira, izvadi jednu svesku, lista. Sve je pisano crnimmastilom, dosta je kriàno, prepravljano. I na|e mi »Eminu«. Pa na|e i drugu.Obje su prepravljane. Uzmem, pa ~itam, opet mi drago, ne pitaj. A da ti i ovo nezaboravim. Pokazivala mi je slike k}eri, Nedice. I pjesme {to joj je Aleksa pisao,dje~ije. Sve ih je pisao na razglednicama, s putovanja. A jedno pisamce AleksinoSvetozaru mi je vi{e reklo kakav je ~ovjek taj Aleksa bio nego sve {to je o njemunapisano i {to }e se jo{ napisati. Ne ̀ elim da te uvrijedim, ali ja tako mislim. Nijeni pisamce, ceduljica od pola lista istrgnutog iz trgova~ke knjige [anti}a. Napole|ini je poruka. Bolestan je, pa moli Svetu da odnese 50 kruna nekoj musli-manskoj porodici u Donju Mahalu, vrati}e on to Sveti ~im se pridigne. »Udajuk}er, pi{e, a ti zna{ koja je to sirotinja.« I jo{ dodaje da ne govori ko je poslao.E, vidi{, tu bi poruku trebalo danas pove}ati, pa oblijepiti ~ar{iju. Da se zna


58

kakve je ljude ovaj na{ Mostar ra|ao. Meni je ta poruka ~itava knjiga... Izvini, ovo sam ti morao ispri~ati, a sad da se vratimo pjesmi. Kad bi

krenula na radiju, mati je izlazila nekim poslom u ba{tu, nekud...A stizala su nana{u adresu stalno pisma, dopisnice, razglednice. S pozdravima od nepoznatasvijeta. Adresirano: Za lijepu Eminu. Rahmetli stari bi se samo smje{kao, a onaobarala pogled, rumenila. Nama, djeci, sve je to bilo i smije{no i muteber.Jednom banu neki mornar. Donio kafe, {e}era, do{ao da je pozdravi. Svra}ali suljudi, najvi{e mladi. Vrata nikom nije zatvorila, ugostila bi ih, a razgovarala oobi~nim stvarima.

- Kad joj pomenu pjesmu, }utala bi i smje{kala se. - dodaje suprugaBesimova, Enisa. - Evo, vidite, i na ovoj fotografiji u zimu ’60. nasmije{ena je.Pred fotografisanje sam je po~e{ljala. Nigdje sijede. Imala je gustu kosu kaodjevojka, nije ~e{alj htio kroz nju. Sedam dana kasnije nije se probudila. îtavje ìvot pamtim sa smije{kom i oti{la je nasmije{ena. I kao mejt, bila je lijepa,prelijepa, rahmet joj du{i.

- Kad je mati oti{la na ahiret - govori Besim dok pobo`no sklapaporodi~ni album - radio je objavio, novine. Stigle su stotine i stotine telegramasa izrazima sau~e{}a iz svih krajeva Jugoslavije. Od prijatelja i poznanika, ali iod ljudi koje nikad nit’ ~uli, nit’ vidjeli. âk se i onaj mornar s broda javio. Zatosam ja zahvalan Aleksi [anti}u, {to je moju majku sa~uvao zauvijek mladom ilijepom. A moram ti re}i i ovo. Prvi i jedini put u ìvotu uvrijedili su majku imene, pa i Aleksu, kad su po~ele ove nacionalne stranke. U penziji sam, {ta }u,odem u frontu, razbacimo tavle, ubijem vrijeme. Sve je tamo go |uturum, a ~imsi |uturum namah si i ters. Te se lako rashorcamo i poinatimo. Poinatim se sonim jednim, nejse, nije va`no ime, kad }e ti on meni: »[ta je, Besime, {ta tipametuje{, tebe je oni Vlah, Aleksa, napravio.« Znam ga od kad za sebe znam,znam da ne misli tako, izvinuo mi se poslije, ali dàba. U {to se izmetnu onakavMostar, boè moj? Ruàn je vakat do{ao, a sve me strah da ide i gori.

Lijepa Emina je posljednja podigla svog pjesnika sa samrtne postelje.ûo je, iz ba{te, pjesmu. Sestra Persa i sluàvka \ur|a su mu pomo-

gle do prozora. Dolje, u ba{ti nad Neretvom, horovi Gusala, Hrvoja i sarajevskeSloge, pjevali su »Eminu«

»Nisu me zaboravili, nisu me zaboravili« - jecao je te{ko, kroz suze,sje}ala se Persa.

Emina

59

Nakon Drugog rata, Mostarka iz Donje Mahale, Sevda Katica, je dopje-vala, a Mostarac Himzo Polovina otpjevao:

»Umro stari pjesnik, umrla Emina,ostala je pusta ba{ta od jasmina.Salomljen je ibrik, uvelo je cvije}e, pjesma o Emini nikad umrijet ne}e.«

Niko od Eminine djece vi{e nije ìv. Pjesnik se nije ènio, izrodio je samo pjesme.Eminino prapotomstvo ìvi rasuto svijetom.Aleksino skupljeno u knjigama.A pjesmi je ostalo da se pjeva... I nikad posijedi.


60

61

Jedna suza

Pono} je. Leìm, a sve mislim na te –U tvojoj ba{ti ja te vidjeh ju~e,Gdje bere{ krupne raspukle granate.

Mila ko zlatno nebo po{lje tu~e,U tihu hladu stare kru{ke one,Sjede ti djeca i zada}u u~e.

Nad {edrvanom leptiri se gone,I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce. I k’o sa visinaOlovni oblak, po du{i mi padeNajcrnji oblak bola i gor~ina.

I kobna mis’o moriti me stade:[to moja nisi? I {to smiraj danaNe nosi meni zvijezde, no jade?..

[to moje ba{te osta{e bez granaI slatka ploda {to ra|a i zrijeNa vatri srca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?..Vaj, vjetar huji... A ja mislim na teI sve te gledam, kroz suzu {to lije,

Gdje bere{ krupne raspukle granate.

1910. Aleksa [anti}


62

Aleksa[anti}

Jedna suza

63

No} je tiha, a mjese~ina blaga. Mostar pogasio pendère i zaogrnuo seti{inom. Jedino dolje, pod Starim mostom, {ume Neretva i

Radobolja. Jasno razlikuje {um jedne od druge. Neretva grgolja, brza, raduje se,a Radobolja sti{ava, izdi{e i kao da nije voda, kao da slap mjese~ine bono uvireu Neretvu.

On Radobolju vi{e voli i oduvijek misli kako s njom dijeli sudbinu.Neretva je i konji~ka i jablani~ka i metkovi}ka, a Radobolja se u Mostaru rodi,proìvi i tu, pod Mostom, umire. Davno je odlu~io: tako }e i on, ako bog da,ovdje sklopiti o~i. Najpravednije je da tu gdje po~ne{ i bude{, na kraju i ostane{.ôvjek zavi~aju, a biser moru.

Prsten mu se oznojio u ruci i gori. Kao da ìvu ì{ku sti{}e u {aci. Kadotvori dlan, krupan, ruzi~ast biser oblije rumen mjese~ine. Sjeti se Be~a, juveli-ra, nade i rije~i snahe Ljubice kad mu ga je predve~e vratila:

- Poru~ila ti Zora, Aco, da prsten ne moè primiti. Bi ona, ali otac nije zato. Nisi mrzak gazda -Jovi, po{tuje te, rekao joj, ali prsten – jok. A {to se nje,Zore ti~e, pozdravlja te i moli da pro~ita{ kraj posljednjeg pisma.

Ne treba ~itati. To posljednje Zorino pismo zna napamet. Slovimasi}anim i plavim kao cvjeti}i jorgovana pi{e: »Ostajem tvoja, do groba ljube}iTe, Zora.«

Ra{iri prste i osjeti kako prsten, meko, gotovo miluju}i, skliznu s dlana inesta u tamu, prema vodi. Postoja malo, pa krenu ku}i. Iz ba{~a nad vodom ipe}inama zabiglisa{e prvi jutarnji bulbuli.

Anku je dugo bolovao. Do Gusala mu nije, do violine mu nije, doputovanja mu nije, do pjesama mu nije; ni do ~eg mu nije. Najra|e

je sam sa sobom. »Goreg druga od sebe samog, Aleksa, nisi mogao izabrati« -mislio je, a àlio se nikom, ~ak ni Persi, nije.


64

I u lov je prestao odlaziti. Nekad je subotom il’ nedjeljom s prijateljimaiz Gusala Milanom Radulovi}em, Ristom Bo{kovi}em i Milanom Bili}emizlazio na Gorance, prema Bogodolu i do Gostine {ume, prema Podvele`ju, nazeca i jarebicu. Sad mu pu{ka dokoni na zidu, patrone je pobacao u Neretvu;do{lo mu nekoliko puta da se sam sebe prepao. Ide mu se negdje, a gdje }e? Znada prtljag sudbe ne moè ostaviti u Mostaru; gdje god krene tegliti mu ga je,prokletinju.

- Mla|i sam od tebe sedam godina, ali ti moram re}i: ti si, pobratime,na~isto poludio! - kori ga Sveto. - Tumara{ ~ar{ijom sam, nit’ pozdravlja{, nit’odzravlja{, no}u se zatvara{ u ~etiri zida, ko monah, prozor ti gori do zore. NijeAnka Tomlinovi} jedino ̀ ensko na svijetu. Eno cura u Guslama, u horu, izaberi.Eno plemenitih be~kih gospo|ica, uzdi{u za tobom. Na kraju, brate, oti|i u »Stozuba«, istutnji se. Kad Duka moè, {to ne bi i ti. Pisci, slikari, kompozitori -evropska gospoda ne izbijaju iz kupleraja, a tebe stid. A od Anke se lije~i pjes-mama. Knjigu od te tuge ispjevaj, pa bar ne{to iskoristi. Ovako }e{ se, mojpobratime, samo upropastiti.

Toga Svetu voli. Istina, mlad je, al’ prepametan za svoje godine. Iskreni-ji je od Duke, moè mu se svaka vjerovati. Oko Perse se uzvrtio, neka! Ako bibilo do njega, volio bi Svetu u rod, nego ikog drugog.

A i stric Miho mu odrà kratku bukvicu, mirno, bez podizanja glasa:- Slu{aj ti mene, Aleksa. Utuvio si u glavu, a bi}e vi{e u srce, da je s

Tomlinovi}kom svijet propao. Nije. Tek si se ispilio, dvadeset~etri ti je. Imamduplo, valjda i ja ne{to o tim stvarima znam. Biti zijan}er u bilo ~emu - ne valja.Al’ nije isto {ta zijani{. @ensko kad zijani{, te{ko je, al’ se ènsko lako i namiri.S parama je druga stvar. Lako se zijane, a te{ko namire. Te se vra}aj u magazui fataj teftera. Valja zaradit’ nafaku, a ènskih je vazda bilo i vazda }e biti. Nova}e do}i, ne moè faliti.

Vra}a se prvo u magazu na Velikoj Tepi. Onda u Gusle. Elegentan, aodsutan, prolazi ~ar{ijom; sjenka od negdanjeg Alekse. No}u ne spava,poku{ava da pi{e. Napi{e, nije nalik onom {to osje}a, spali. Iz godine nakonAnke, 1893, samo je 13 pjesama sa~uvao, a 9 objavio.

»Kao da ne znam da ledenim ma~emod tebe sudba rastavi me mlada, kao da ne znam da cvilim i pla~emna mrtvom grobu poru{enih nada.«

Jedna suza

65

Ifizi~ki pati, sve ~e{}e poboljeva. Odlazi u Kiseljak, na banje, nekolikoputa. 1894. posje}uje Jeftana u Novom Sadu, zati~e ga u groznici, vodi

u Be~, pa u Glajhenberg, na lije~enje. 1895. izabran je za predsjednika Gusalai objavljuje knjigu pjesama. 1896. tuberkuloza odnosi brata Jeftana. Jeftana nijeprebolio, seja Staka umire. Staku nije prebolio, majku Maru spu{ta do oca Riste.

Utjehu traì u radu. Sa Svetom i Dukom ure|uje prvi broj »Zore«, ukojem vapi: »Ostajte ovdje!« Obra}a se bosanskohercegova~kim Muslimanima– dvadasetak hiljada ih se sprema u muhadèrluk, u Tursku. MuslimanskiMostar je pjesnika volio od prvih stihova, sad ga kona~no prihvata za svoga.Ugledni, stariji Muslimani prilaze mu po ~ar{iji, }utke stisnu ruku. O pjesmi sepri~a u ~itavoj Bosni i Hercegovinu. Aleksa [anti} je od pjesnika ljubavi poras-tao u svenarodnog pjesnika patnje i stradanja.

1897. je godina crnine na Brankovcu. Sav mu je put od Brankovca domagaze i Gusala, pa nazad, na Brankovac, me|u ~etiri zida, u sebe i u stihove.Za Ankom jednako vapi no}ima: »[to te nema, {to te nema?...« Niù se dani,nedjelje, pa i mjeseci, kad mu je osama najbolje druènje. Kad se trzne, paokrene iza sebe, onda vidi da je to vrijeme bio nesretan. A opet ni{ta ne mijenja,nego, kao uklet, gura ponovo.

Negdje ukraj septembra posla ga Adà, tako je zvao strica Mihu, s kover-tom ra~una gazda-Jovi [ola. Vrata mu otvori tamnoputa djevojka, kao zifttamne kose, smotane u pun|u, a utegnuta u crvenu haljinu. Haljina je pripijenauz jedro tijelo, kao koà, vi{e pokazuje nego skriva, zate~en je. Ne zna kud }es o~ima, gleda u porcelansku bro{-kop~u pod vratom. S bro{a ga posmatra rene-sansni an|elak; vi|ao je takve bro{eve kod otmenih dama u Trstu. Ispod pun|ei visoka ~ela susre}e neobi~no tamne i neobi~no krupne o~i. U~ini mu se da gaprou~avaju s veselom znatièljom. »[to me mjeri kao da sam na doktorskompregledu«, pomisli i ne bi mu pravo.

- O, gospodine [anti}u, otkud vi!? Pretpostavljam do tate, si{ao je poslomu ~ar{iju, ali izvolite u}i.

»Zorka«, sinu mu. U Mostaru se od ljetos pri~a kako se sa {kola, iz Trsta,vratila gazda-Jovina k}er. »Ljepotica«, pri~alo se. »U pravu su« - pomisli i jo{je vi{e zbunjen. Skida {e{ir, ispade mu koverta, saginje se da podigne, i ona sesaginje, umalo se ne sudari{e glavama. Umjesto kovertu, uhvati je za ruku, oprìga dodir i zapahnu zaboravljen miris djevoja~ke koè; smeten je.

- Oprostite.. ja… znate ... Adà me poslao… ra~uni, da sravnim s gazda-Jovom, do}i }u predve~e, posao ~eka...


66

Prebacuje ra~une i {e{ir iz ruke u ruku i najra|e bi str~ao na Glavnu ulicu.- U ovom Mostaru samo se o poslu govori, a ja sam mislila da bar vi, kao

pjesnik, imate i ljep{ih tema.Smije se izazovno, gleda ga ravno u o~i, pa mu jo{ nelagodnije. Nau~io

da Mostarke pred njim obaraju pogled, sad on obara pred ovom vragolastomgazda-Jovinom k}eri i jedina mu je èlja da {to prije zavr{i razgovor i nestane.Povla~i se natra{ke, malo se kao nakloni i jedva izusti:

- Dovi|enja! Molim vas, gospo|ice, recite tati da }u navratiti predve~e.- Re}i }u, ali, ako vam nije te{ko, da uz ra~une ponesete i jednu va{u

knjigu. îtala sam ve} neke va{e pjesme, jako mi se svi|aju... - Svakako }u donijeti, bi}e mi ~ast. Jo{ se jednom nakloni i krenu.- Gospodine Aleksa!- Izvolite!- Nadam se da je nova zbirka ljubavna. Ja ljubavne najvi{e volim... Mogu

li vas zamoliti da mi i posvetu napi{ete? Molim vas, napi{ite: Zori - tako me sviprijatelji zovu.

- Svakako, svakako - potvrdi, pa se stu{ti niz stepeni{te. Ne zna je lido{ao, ili po{ao. Kad se do~epa Glavne ulice, u~ini mu se da ~ù njen veseo,grlen smijeh, pa udar zvekira na vratima koja se zatvaraju. Do kasno popodneostao je u magazi, nagnut nad tefterima s kojih su se gubile brojke, a smijalagazda-Jovina k}er.

Oti{ao je ku}i, i mada se brijao svako jutro, jo{ }e jednom. Prvi put odmaj~ine smrti skinuo je crninu, obukao sve~ano, bijelo odijelo, ko{ulju na plavepruge s bijelom kragnom, podvezao svilenu leptir-kravatu, obuo crne, lakovanecipele s bijelim uresima, na glavu filcani {e{ir. Sve kupljeno u Be~u, evropskamoda. Dugo je smi{ljao kako sro~iti posvetu, ~ak mu se javi{e i stihovi, a ondaje kratko napisao: »Ljubeznoj Gospo|ici Zori, s po{tovanjem, Aleksa [anti}.«

Predve~e, kako je obe}ao, udario je zvekirom na vrata [oline ku}e. Opetmu je ona otvorila. Crna suknja do ~lanaka, bijela ko{ulja s vezenom kragnom,crvena, satenska traka oko vrata.

- Dobro ve~e, gospodine Aleksa, tata vas ~eka, rekla sam mu da stedolazili, izvolite.

Skida {e{ir, stavio bi na ~iviluk, preduhitri ga:- Neka, neka, ja }u to! - Uzima {e{ir, a on joj predaje i knjigu i kovertu s

ra~unima. Vra}a mu kovertu, otvara knjigu, ~ita posvetu, onda objema rukama

Jedna suza

67

priti{}e na grudi: - Mon dieux, niste zaboravili i posvetu, ba{ ste divni, nemate pojma

koliko ste me obradovali!- Ma, ni{ta, sitnica, gospo|ice Zorka!Jo{ bi ne{to rekao, ne zna {ta. Spasi ga gazda-Jovo, koji se pojavi na vra-

tima gostinske sobe.- A, ti si, Aleksa. Samo naprijed, taman }emo se zajedno sabrati, meni je

vakat za ak{amu{u.S gazda-Jovom je preletio preko ra~una, kafu ostavio nedopijenu, ̀ uri mu

se. Ona ga ispra}a do vrata.- Stigla sam pro~itati sedam-osam pjesama. Tako su nje`ne i tu`ne,

gospodine Aleksa. I suzu sam pustila, da znate.- @ao mi je, nisam vas htio oàlostiti, ali ja druga~ije ne umijem napisati.

Pi{em to {to osjetim.

Zorka Šola


68

- I tuga je lijepa, kad je u stihovima.»I kad je tu|a« - htjede re}i, al’ o{utje. Jedva ~eka da se kutari{e te

brbljive i slatke napasti pred kojom je, zbog ne~eg, zbunjen i posramljen.- Izvinite, ùrim. Ve} sam odocnio na probu, ~ekaju me.- U Trstu sam puno lijepog ~ula o Guslama, a ne znam je li vam poznato

da sam ~lanica od osnivanja? - Poznato mi je. Gazda-Jovo je i vas i Atanasija u~lanio istog dana.

Sje}am vas se: lijepa djevoj~ica.Ona se pope stepenik unazad, uspravi, prkosno zabaci glavu. Kroz

ko{ulju joj se ocrta{e bradavice na grudima. On obori o~i. - Mogli ste primijetiti, gospodine [anti}u, nisam vi{e »djevoj~ica«! Samo

tata jo{ uvijek misli da me treba voditi za ru~icu... Bi li vi meni tamo dali kakvuulogu, da oprobam? Braco Ata ionako stalno govori kako sam »ro|ena glumi-ca«. A i zapjevati, govore, umijem.

- Nisam mislio ni{ta lo{e, gospo|ice Zorka. Bi}e nam ~ast da pristupite.Na posljednjoj sjednici Dru{tva ba{ smo razgovarali o obnovi repertoara, a velikizbor ~lanica za ènske uloge nemamo. Hor je mje{ovit, ima mjesta i u horu.Uvijek ste dobrodo{li.

- Divno, divno! - tap{e rukama odu{evljeno. - Tata ne}e imati ni{ta pro-tiv, Gusle su mu veoma mile, a i o vama sve lijepo govori. Moj tata se dobrorazumije u poslove i ljude. A du{a mu i politika.

Oprostio se naklonom. Kasni septembar posipa li{}e po kaldrmi, fenjerdì-ja pali fitilj pred hotelom »Orijent«, par mladih austrougarskih podoficira ne{tobu~no raspravlja u hodu, a on vidi kako gazda-Jovina k}er priti{}e knjigu na grudi.»Kao da je mene prigrlila« - pomisli i obuze ga blagost koju od Ankinih zagrlja-ja nije osjetio. Toplo ne{to, kao prolje}e i pjesma, naraste mu u grudima.

Nakog dugo, dugo vremena na probu je u{ao sa zagonetnim, blagimsmije{kom na licu.

- Pobratime, ne znam {ta se ovo de{ava, ali kao da je vaskrsnuo Aleksa! -{apnu Du~i} ]orovi}u.

- Iz tvojih usta u boìje u{i, pobratime! Zasluìo je da vaskrsne. Za{esnaest mjeseci sahraniti brata, sestru, majku; prvu ljubav prije toga sahraniti -previ{e je za ~ovjeka, a posebno njegove du{e. Hristos je po mukama na{ crnipobratim… Hristos!

Na sljede}u probu hora, uz prve akorde rukoveti »[to n’o mi se Travnikzamaglio«, u{li su Zorka i Atanasije. Kad je ugledao, kompozitoru i dirigentu

Jedna suza

69

Aleksi umal’ palica nije ispala iz ruke. Nakon nekoliko proba mu{ki ~lanovi suse utrkivali s komplimentima za njeno pjevanje, dirigent je vi{e od uobi~ajenepa`nje poklanjao novoj ~lanici, a mla|e ènske }u}orile:

- Ova [olina {perka oban|ijala Aleksu!- Ne grije{i du{u, moja ti, iz mrtvih ga vratila! - branile je starije.Bilo je iznena|enja i tihog negodovanja kad je, pri raspodjeli uloga za

Nu{i}evog »Kneza Ivu od Semberije«, fri{koj i premladoj ~lanici povjerenauloga Ivine majke. Za premijernog gostovanja u Travniku Zorka je briljirala.Nakon {to se zavjesa spustila, iz sale su pet minuta dopirali aplauz i ovacije. Iglumci sa pozornice i ~lanovi iza opkolili su je i obasuli ~estitkama. Kad su nanjenom stara~ki na{minkanom licu vidjeli tragove suza iz zavr{ne scene, sve jojje opro{teno.

- Ova mala [olina je biser, ne bi je se Srpsko narodno postidilo! - velimu, u vozu za Mostar, Du{an Bili}, upravnik pozori{ne sekcije Gusala.

- Slaèm se, Du{ane, samo nemoj je, àlostan, zvati »mala«, o~i }e tii{~ambati!

Iz susjednog vagona dopirala je vesela ènska cika, potom prima IlijeIvani{evi}a, a u neko doba ~uo se ~itav tambura{ki zbor i hor. Pjesme su sesmjenjivale, ujedna~eno kloporali to~kovi, a njemu se ~inilo da ~uje samoZorkin glas.

- Ne{to mi u~estao Aleksa kod [ola! - govori Adà Peri. Malo–malo, papriupita ima li kakav ra~un za gazda-Jovu!

- Ja ~uo, pri~a se po ~ar{iji, da mu je ona vrtirepka, Zorka, zavrtila mozak!- Vrtirepka, nevrtirepka, al’ ku}a pravoslavna, na dobrim temeljima.

êljad zdrava k’o dren, rá|a im ide da ne moè bolje; sve kako bog zapovijeda.Ovo bi, da kucnem u drvo, moglo na dobro iza}i! Da se èni k’o ~ovjek, vakatmu je. A da se kani kna|enja pjesmica i glumatanja. Od tog niko vajde nijevidio. Stariji si brat, reci mu i ti koju, mo`da poslu{a.

- Tanko }e ti taj ikog poslu{ati, Adà. Taj ne misli s onim {to mu je naramenima, nit s onim {to mu je me|u nogama, kako je adet mladu mu{ku. Tajsrcem misli i to je i njegova, a, bogme, i na{a muka!

Aleksa, uveliko, sa Zorkom. Zajedno dolaze na probe, prati je sproba...Ple{u okretne igre...Ona mu poklanja uvojak kose, a on s

posvetom »Z« pjeva:


70

»Pa neka letne pjesma krilu vje~nosti tajne,u slavu onog àra u kom’ nam srca stoje,nek’ ~uje sre}u moju nebo i zvijezde sjajne,sre}u {to sad me zagrijeva vjerom ljubavi Tvoje...«

Kad nisu zajedno, razmjenjuju poruke. On njoj pjesme, ona njemu pisam-ca…»Do~ula sam od Milana Babi}a da si se u subotu na{ao uvrije|en {to sampobjegla s vrata i zatvorila ih naglo. Vjeruj mi, dragi Aleksa, da sam to u~inilasamo zato {to sam bila gadno obu~ena, a da si ti sâm bio, ne bih ipak pobjegla.Dakle, nemoj se ljutiti, moj pjesni~e! Sad primi iskrene pozdrave od Tvojeljube}i Te Zore.«

Pro{lo je godinu dana od prvog susreta na vratima [oline ku}e. Opetseptembar, jo{ vreo. Vra}aju se, kasno, s probe. Pod ko{}elom na

Suhodolini ona ga uhvati za ruku:- [ta je s tobom, Aleksa? Ne{to si tuàn u zadnje vrijeme?- Nisam tuàn, umoran sam. Po danu magaza, uve~e probe, no}u ne

spavam...- Ima li jo{ {ta?- [ta bi bilo, jadna?- Ne znam {ta bi bilo, ali ne{to ima. U pjesmama si nje`niji, nego kad smo

skupa. Lijepo je od tebe {to mi nje`nost pi{e{, ali bih jo{ vi{e voljela da mi barponekad nje`nost kaè{.

- I stihovima se govori.- Jesam li ti pri~ala kako sam u Trstu svake nedjelje i{la na srpsko groblje?- Nisi.- I{la sam da odnesem ruù na grob Ane Rizni}.- Pu{kinove Ane?- Pu{kinove Ane. Pa sam u Vila Miramare i{la. Tamo je Maksimilijan

Habsbur{ki pisao krasne stihove svojoj [arloti.- I na Lokrumu dok su bili, i tamo joj je pisao.- Za Lokrum nisam znala. A ne govorim ti ovo jer su pisali stihove.- Nego?- Govorim ti, jer su i Pu{kin i Maksimilijan pjevali o ljubavi i ljubili ljubavi?- Kako misli{ - pjevali i ljubili?- Pjevali kako ti meni pjeva{, a ljubili ovako! - podiè se na prste, zagrli

Jedna suza

71

ga. Osjeti dlanove oko vrata, prste u kosi, a onda dodir usana. Zate~en je, ska-meni se, strah ga da je zagrli, a ona sklapa o~i, pripija se uz njega; proèè gadodir grudi kroz tanku ko{ulju, ne zna ~ije srce tako glasno udara, gubi dah, onane odvaja usne, di{e te{ko, sva vrela i sve podatnija; na usnama je osje}a, podkoòm je osje}a, u krvi je osje}a...Nasloni se glavom na stablo ko{}ele, gledapreko njenih ramena da ko ne nai|e, a njena usta, gladna i vla`na, èù ga poobrazima i vratu, pa se ponovo vra}aju, osje}a vrh jezika kako mu klizi prekousana, dodiruje zube... I naglo, kao {to je po~ela, odlijepi se od njega. Stoji jo{trenutak sklopljenih o~iju, onda ih otvori, pogleda ga mazno, pa zajapurena izadihana {apnu :

- Ovako ljubili!I otr~a niz ulicu. Osta naslonjen na ko{}elu, nijem, ne zna kud bi i {ta bi sa sobom, a ona

zasta, okrenu se, pa kroz smijeh dobaci:- Obrij, àlostan, te brkove, bi}e{ mla|i!I nèsta iza }o{ka ba{~enskog zida, s ~ijeg ga je vrha, ugnjez|ena pod gra-

nom te{kih narova-glava{a, ljubopitljivo posmatrala {arena ma~ka. O~i su jojgorjele u mraku kao dva velika smaragda.

Razdire ga ljubomora. Bolan je svaki put kad Zorku, ve} prvakinjudrame u Guslama, ko zagrli na sceni, kad se u Oficirskom domu, sva

rumena i ozarena, zavrti uz [trausa u zagrljaju ~ustog austrougarskognatporu~nika, kad se mladala~ki raspusno smije Du~i}u. Duki, pobratimu, vi{ene vjeruje. Jo{ u kalfinskim danima Duka ga je od jedne ljubavi odgovarao, dabi on, Duka, s njom }osao. Duka bi i ro|enog brata izdao za svoj li~ni }eif i{i}ar. A oko Zore, uzvrtio se. Zar }e o istom tro{ku izgubiti i ljubav i prijatelj-stvo? »Nemoj tako razmi{ljati - kori se. -To ljubomora iz tebe zbori. Gdje biDuka tako. Pobratim je, prijatelj je. Prijatelji su najve}e bogatstvo. S pri-jateljstvom je kao sa srebrnim escajgom. Svako malo-malo treba glancati,skinuti patinu, ~uvati sjaj. Isplati se, ali traì strpljenje i trud… A {ta ako, ipak,Duka i Zora meni iza le|a…?«

Nikom svoju muku ne govori, a {alje joj rimovan poziv na posijelo:

»Ne zakasni! Drage volje,moja mila, do|i i ti;


72

da ti gozba prija bolje,u dru{tvu }e i on biti... «

Nedjelja je. Poslije jutarnje molitve u crkvi susre}u se iznad groblja.Moè neko do}i da obi|e mrtve, valja se skloniti, predlaè joj da se

popnu do Gostine {ume. Pristaje, hvata ga za ruku, pa se penju rubom vodo-derine usahle Dronje.

- Opet si ljut, Aco, danima na probama ni da me pogleda{!- ]uti, jadna, ~uvaj dah dok se ne popnemo, vidi{ kako je strmo!Pripek’o zvizdan, striù popci, pokoji kamen se odroni ispod nogu, a on

joj sti{}e ruku, strah ga da ne klizne, ne d’o bog, padne. Zadihani i oznojenipope{e se na Stola~ku gredu. Predahnu}e. Sjeli podalje jedno od drugog, navru}e stijenje. Dolje Mostar treperi u jari, s Podvele`ja osvjeàva povjetarac.

- Ljubomoran si, veli ti pobratim Jovan.- Ljubomoran sam.- Nema{ razloga, àlostan, {ta }e ti ljubomora?Ne gleda u nju, podnimio glavu rukama, gleda u Mostar.- Da ti kaèm oko toga. Ja ne vjerujem u ljubav bez ljubomore. Bez nje

je ljubav ravnodu{na, dosadna. A takva – i nije ljubav!Premjesti se na stijenu do njega, nasloni mu glavu na rame:- Grije{i{ oko Jovana. Voli te Jovan, nikad te ne bi orezilio. Gdje bih ja

tebe s pobratimom varala? I za onog Austrijanca, grije{i{. Istina, {alje pisamca,kao zaljubljen je. To je njegova briga, {ta ja tu mogu? Dobro ple{e, to je sve. Tizna{ koga ja volim, a zna{ i da bi me se moji odrekli kad bih ja s okupatorom}osala.

Privi se jo{ bliè uz njega, mazi mu se na ramenu. On otkop~a par gor-njih dugmadi na ko{ulji.

- Ba{ je pripeklo!- Bjeì{ od razgovora, pa da ja tebi kaèm! Sretni vode ljubav, nesretni

pjevaju o njoj.- Tu si u pravu, ali batalimo pri~u, haj’mo se hvatati hladovine. Ako si se

odmorila ho}emo li do Gostine {ume?- @edna sam.- Ima tamo vode.Pomogne joj da ustane, opet je uhvati za ruku, pa krenu{e. Go kr{, stado

ovaca u daljini, a na vrhu Veleà jo{ se bijeli pokoja krpica snijega.

Jedna suza

73

- Ima li poskokâ u ovom kamenjaru, Aco?- Ima, al’ ne boj se. Ne}e on dok ga ne nagazi{. Mene zmijâ nije strah, ja

se ljudi bojim. A ti, dok si sa mnom, ne treba{ se ni~eg bojati.- Ja se samo sebe bojim, dok sam s tobom! - smije se. Izvu~e ruku, spusti mu je preko ramena, a njegovu premjesti sebi oko

struka. Otkop~a i sama gornju dugmad na bluzi, pu{e u njedra. Zagrljeni, }utke,do~epa{e se Gostine {ume. Do~eka ih ti{ina i tamna hladovina s mirisom borovesmole.

- Crknu}u od è|i, gdje je to vrelo?- Nema vrela u ~itavom Podvele`ju, samo ~atrnje.- Gdje je ~atrnja?- Nema prije Kokorine, al’ ima vode. Sa~ekaj malo.Zamaknu iza drve}a i vra}a se s ruksakom. Raspakuje. Vadi }ebe i dvije

~uture. - Sjedi, jadna, napij se… [to me gleda{ tako?Pruì joj ruku, sjedo{e.

- Ovo si ti, Aco... ?- … ju~e popodne dokon bio, pa donio. - O, moj pjesni~e, kako si ti dobar i kako te volim! - veli, pa ga poljubi u

obraz, poloì na }ebe i spusti mu glavu na grudi. - Jao, {to ti srce udara k’otarambuk! Sad }e tebe tvoja Zora rashladiti!

Otkop~a mu dugmad na ko{ulji do pasa, pòsu vodom. On se trznu. Prvo sjednom, onda s obje ruke rastire vodu. Koà mu gori, godi mu. Sklopi o~i, dese-tine ruku mile po prsima, po stomaku, zavla~e pod le|a, ispod vrata, igraju sresicama na u{ima… Ruke se smiri{e, osjeti usne, leptir na ~elu, ljubi muspu{tene kapke, vrh nosa, ovla{ dodirne usta, sklizne niz vrat, ponovo je nagrudima, vrhom jezika igra se s bradavicom; otvorio bi o~i, a strah ga: {ta akosanja? Opkora~i ga, mi~e mu se po stomaku, utroba mu zadrhti; leè na njega.Smanta ga dodir golih bradavica, pa pritisak ~vrstih dojki {to mu se lijepe i {irepo prsima. »O, boè moj, pa ovo je skinula bluzu!« Ne moè vi{e, ruke mu seote{e, pobjego{e, ustavljaju se na oznojenim, golim le|ima; svaki mi{i} je zateg-nut, prsnu}e; vrhovima jagodica nje`no je miluje niz ki~mu sve niè i niè,o~ajno stisne tvrd struk, ona jekne; zavla~i ruke pod suknju, na bedrima je, drhtei privijaju se uz njegova; ~itavo tijelo se ugiba, predaje, ide za njegovim rukama.

- [ta to radi{, Aleksa? - prepadnu se, povla~i ruke ispod suknje, ona sepodiè, ne da rukama s bedara:


74

- Oh, mili, neka te tu! Glas joj promukao, isprekidan, on otvara o~i:tamnoput i sjajan stomak, pupoljak pupka, luk rebara kao da }e isko~iti, dojkestr{e s rumenim, krupnim kupinama u tamnom krugu; zabacila glavu unazad,jagodica na vratu se ocrtava, usne poluotvorene, o~i sklopljene, kosa se slijepi-la na ~elu; kapljica znoja se otkinu i dugo pada prema njemu. Obuhvati je s le|a,privu~e, zari glavu u stomak, usnama kupi znoj, usisava bradavice, nje`no gric-ne da je ne zaboli; ona jeknu i pade po njemu. Traì mu usta, proma{i; a ondaodjednom njen jezik, drzak i slankast, razmi~e mu zube, divlja po ustima; sa-njao je da miluje te grudi, mora sada, mora sada, a ne moè do njih, sva jespe~ena, srasla uz njega; izdaju ga ruke, gube se pod suknjom, niz bedra; onaga okrenu, sad je on gore, hvata mu ruku i stavlja na stomak; sklup~ani se skotr-ljaju s }ebeta na popalu borovinu. Njeno oblo i ~vrsto tijelo pastrmke mladicemigolji pod njim;

- Ljubi mi uho! - sop}e –Tako, oh, tako, mili moj, sad mi grudi ljubi! Poslu{an je, ide tamo gdje ga vodi, u raj bi i pakao, svejedno; gr~i se pod

njim, bunca ne{to nerazumljivo, kao u vru}ici, usne su joj sve mek{e i mek{e,kao dva puà gola}a lijepe mu se na ustima, tijelo mu bjeì iz ruku, ne moè jesavladati… Zari mu nokte u le|a, ugrize za donju usnu: bol ga presje~e, htjedene{to re}i; dug drhtaj prostruji joj tijelom, podiè ga, vrisnu, o~ajni~ki privi uzsebe, pa sti{a…

Leì s glavom preko njenog ramena, lice mu je pola u borovini, pola urasutoj kosi, ruke opruène na stranu: Hristos je raspet na polugolom tijelu, kaona krstu. Ne smije da se pomjeri, da progovori, ostao bi zauvijek tako. Nina gana grudima dok di{e, orkestar cvr~aka izvodi »Odu radosti«, daleko, dalekonegdje ov~ije zvono.

- Mili, mene bocka po le|ima. - oglasi se Zora.- Sad }u ja to, sad }u ja.. - govori. Polako je podiè. Njen pogled vi{e ne

plamti, o~i su utrnule, poblijedile. - Raskrvarila sam ti usnu, ne znam {ta mi bi, oprosti…Poljubi ga. Na usnama joj òsta trag krvi.- Ma, nije to ni{ta. - govori i nje`no je okre}e. Le|a su joj puna borovih

iglica prilijepljenih i zabodenih u koù. Prvo prstima, pa`ljivo da je ne zaboli,vadi jednu po jednu, onda natopi rub ko{ulje vodom, pa skida miluju}i.

- Oh, {to prija! - uzdahnu. - Jesam li se puno nagrdila?- Nije puno, nekoliko, sad }e tebe Aco izlije~iti.- Meni se ~ini da su mi le|a puna igala.

Jedna suza

75

- Nisu, mila, vjeruj mi. A znam kako boli. Nekad mi se ~ini da mi je srce{najderski jastu~i} za zabadanje igala.

- Kada?- Kad sam nesretan.- To ti mene prekorijeva{, jer te ~inim ljubomornim i nesretnim.Poljubi je u vrat.- Ne zbori tako, jadna. Danas si me u~inila najsretnijim bi}em u vaseljeni.Usta, otrese borovinu s bluze. Dok je obla~i, stidljivo mu okrenu le|a.

Rastrese kosu, pokupi iglice sa suknje, on zaprti ruksak, pa krenu{e. Kr{Podvele`ja je sa~ pod nebom. Znoj mu pe~e izgrebana le|a, opet ga hvataljubomora. Dvoumi se, a onda }e:

-Ho}e{ li ti meni, Zoro, ne{to po{teno re}i?- Ja tebi, mili, sve po{teno govorim.- Ko te u~io ljubiti?- Francuzi.- Koji Francuzi?- Francuzi u Trstu... [to {treca{, àlostan, nisu ovako kao danas. To su

Francuzi iz knjiga. Imala sam prijateljicu, Ana Mariu, u Trstu. Ona je od stari-jeg brata krala bezobrazne knjige, pa sam i ja ~itala. Neke su bile i sa slikama,eto tako sam nau~ila... A bi li ti meni ne{to po{teno rekao?

- Zna{ da bih.- Jesi li Anku dovodio na isto mjesto?O{utje. - û li ti {ta te pitah?- ûh.- Je si li je dovodio ?- U Gostinu {umu jesam, ali ovdje gdje smo mi bili, nisam.- Je li se ljubila ljep{e od mene?- Nije... Nju nisu Francuzi u~ili.- To se ti, pjesni~e, seka{ sa mnom?- Ne sekam, jadna, kako }u se sekati s tobom.- [ta ja znam, Anka ti je prva ljubav. A prva je najve}a.- Jeste, Zoro, bila mi je prva ljubav. Ali, nije prva, posljednja ljubav je

najve}a.- Ho}u li ti ja biti posljednja?- Posljednja, ako se ja budem pitao.


76

Podiè se na prste, poljubi ga u obraz, veli:- Je t’aime, je t’ adore et ce que te veux plus encore?- [ta to re~e?- Rekoh: volim te, oboàvam te i {ta ho}e{ vi{e.- Po~inje mi se svi|ati taj francuski.- Jo{ }u ja tebe sva{ta lijepog, po francuski, nau~iti.Smijeh se prosu po kr{u. Ne pamti kad se tako od srca nasmijao. Sunce

je blje{talo nad Humom k’o usijana tepsija, a dolje je Mostar ve} ogrnuo sjenkui boktao nakon }elopeka. Uze{e se za ruke i krenu{e nizbrdo.

Preko puta [ola nastanio se ri|, utegnut austrougarski natporu~nik.Gazda-Jovo ga o~ima ne moè vidjeti:

- Ovaj {vapski benevrek mi ne da oka sklopiti. Hà zora, zaklepe}e misabljetinom niz kaldrmu, hà ve~e, uz kaldrmu. Nek’materi svojoj klepe}e, dostaje meni {vapskih sablji. Isu~u li ih, leti}e nam glave k’o karpuze! - àli seAtanasiju. Ata samo potvr|uje glavom i razmi{lja: »Ne d’o dragi bog da do~ujekako se oko Zore uzvrtio, taman bi ga prekinulo.«

Kad nije na slu`bi natporu~nik ne silazi s balkona {to gleda u Zorine pro-zore. A ple{e u Oficirskom domu po posljednjoj be~koj modi i Zorka mu je je-dina partnerka. [alje joj ruè, kad god se vrati s odsustva kutije »Mozart kegli«,pisamca u kojim izjavljuje ljubav. Kad mu ne odgovori - puca u sebe. U bolni-ci, u komi, doziva je. Na molbu i nagovor natporu~nikovih prijatelja Zorka gaposje}uje u pratnji Atanasija. Svijesti nije do{ao, umro je s buketom njenih ruàna uzglavlju...

âr{ija danima ispira usta, Aleksa se ponovo povukao u sobu i u sebe...Persa i Sveto ga posade na stolicu:

- Mladost ludost, moj braco! Nemoj se ljutiti, al’ Zorku ste svi razmazili,od gazda-Jove do tebe. On bi joj oblak s neba skinuo. Pa, ona nije dvaput istuhaljinu za ovih godina obukla! A od kad je po~ela u Guslama sve vam je i svja.Zapjeva li – niko joj nije ravan, glumi li - niko joj nije ravan. Mene je stid pojeozbog Milke Grgurove. Dovedete u goste prvakinju beogradske drame u»Zvonaru Bogorodi~ine crkve«, pa joj date @ervezu, a Zorka }e igrati Esme-raldu. I Milka se ne vidi od Zorke. Du{a me zabolila za Milkom, vidila sam jekako pla~e u garderobi. [to Milki niste dali Esmeraldu, zahvalnija je uloga zaodigrati, a Zorki @ervezu?

- Nemoj, sejo, tako. [ta god joj da{, odigra}e kao niko. Svi se slaù da je

Jedna suza

77

Zora velika glumica.- Slaèm se i ja, Mostar nije imao bolju. Ali ste je laskanjem razmazili.

Mlada, udarilo joj u glavu. Slava je teàk teret za njene godine. Njoj je pozor-nica Gusala postala pretijesna, ona je od ~itavog Mostara napravila pozornicuna kojoj igra glavnu ulogu i uìva u tome. Svi ostali ste statisti u Zorinoj pred-stavi. I gazda-Jovo, i ti, svi... Zato vas i mota oko prsta kako joj prahne. Tako tije to, moj braco, pa ti se na seju ljutio, ne ljutio.

Sveto nastavi:- Posjetila je onog [vabu na samrtnoj postelji, pa {ta, moj Aleksa? Da ga

je htjela, ne bi digao ruku na sebe. Golema je nepravda nju kriviti {to se onzaljubio. Evo }e ~etiri godine kako se i ti ubija{ zbog nje sumnjom i ljubo-morom... Da te nije htjela potegao bi, ne daj boè, ne{to ja~e, kao i on. Ovo stim nesretnikom je ~ist dokaz da je samo tebe voljela i voli.

Sa urednikom »Sr|a«. Vrijeme Zorke. »Zore« i literarnog prijateljstva.Sjede: Antun Fabris, urednik dubrova~kog »Sr|a« i Vojislav [olaStoje: Svetozar ]orovi}, Atanasije [ola i Aleksa [anti}, urednici mostarske »Zore«


78

Kad dobro razmisli: u pravu su i Persa i Sveto. Njih dvoje su uvijek upravu, vrati{e mu nadu. A i Duka ga tje{i:

-Tako ti je to, moj tu`ni pobratime. @ene vi{e vole oficire, nego pjesnike.Zbog uniforme i blje{tavih dugmi}a. Njima je draì vanjski sjaj, od sjaja du{e.

Slu{a ga i razmi{lja: »Koga ti, Jovane, tje{i{? Mene ili sebe?«

âr{ija pri~ala, pa prestala. Aleksa se vratio u magazu, Guslama i Zori.A Zora - po svome. Lijepa, divlja, neuhvatljiva. Malo se smiri, bez

njega il’ Ate nigdje se ne pojavljuje, a onda se opet po~ne {u{kati: vidjeli je sovim, vidjeli je s onim.

- Garib Aleksa, {ta je on bogu skrivio da ga ona [olina {perka ban|ija irezili kako joj se }efne? Eno je, opet, }osa s drugim.

Vrije|a ga saàljenje ~ar{ije, odlu~i da prekine zauvijek, a onda mu ona pi{e:»Dragi Aleksa,Ne zna{ kako mi je ào kad sam Tvoje pismo pro~itala. Ja sam sebe grdi-

la {to sam te mogla oàlostiti, pa iako je to bilo bez namjere. Ja, bogami, Aleksa,nisam nikad ni pomislila da }e tebi biti ào ako ja s B... razgovaram, jer sammislila da ne}e{ biti ljubomoran. Pa, za{to bih ja, dragi Aleksa, Tebe varala idrugog ljubila, zar bi to lijepo od mene bilo?

Tvoja, do groba ljube}i Te, Zora.«Svakom njenom pismu povjeruje, vrati mu spokoj. No}ima, sretan, traì

rime za boju njenih o~iju. I tako prote~e {est godina do te ve~eri kad mu snahaLjubica vrati prsten. Spustio ga je u Neretvu, kao u grob, a jo{ ga ̀ eè na dlanu.

Svatove, kao Zorke [oline 1907. Mostar nije upamtio. Udao je gazda-Jovo k}er za dobrostoje}eg i obe}avaju}eg bankarskog ~inovnika,

Milana Jovi~i}a. Mladence je do oltara doveo vjen~ani kum, Pero [anti}, naj-stariji Aleksin brat.

Na opro{tajnoj predstavi u kojoj prvakinja Gusala Zorka [olina tuma~ilik majke u Dodeovim »Arleìjankama«, pojavio se predsjednik Dru{tva, naj-po{tovaniji, najvoljeniji i po mnogim najljep{i Mostarac svog vremena, Aleksa[anti}. Uz prigodnu, sve~anu besjedu, uru~io je glumici »Srebrni vijenac« i uime Gusala oprostio s njom... A privatno, tri godine kasnije, 1910, na sijelo uGuslama, do{la je i ona. S djecom. Zadrào se kratko, izvinuo i pobjegao u no}.

Ujutro, uz kafu, u ba{~i pod bajamom, ~itao je sestri Persi stihove ispje-vane te no}i:

Jedna suza

79

»Pono} je. Leìm, a sve mislim na te -u tvojoj ba{~i ja te vidjeh ju~e,gdje bere{ krupne, raspukle granate. «

I kao nesan, te~e stih za stihom. Diè pogled sa sveske, sklopi o~i i nas-tavi govoriti sve umornije i sve ti{e:

»[to moje ba{te osta{e bez granai slatka ploda {to ra|a i zrijena vatri srca?...Gdje su jorgovana

vijenci plavi?...Gdi je kletva, gdi je?...Vaj, vjetar huji...A ja mislim na tei sve te gledam, kroz suzu {to lije,

gdje bere{ slatke raspukle granate.«

U Persi ne{to prepu~e. Od sve bra}e njega je uvijek najvi{e voljela.Tje{ila bi ga, a {ta re}i? Nakon bolna }utanja, tek toliko da bi razbila mu~nuti{inu, upita:

- Ima{ li, braco, naslov za pjesmu?- Imam, sejo. Ovo je suza kanula kao ta~ka na kraj moje ljubavi, na kraj

svih mojih ljubavi. Nazvao sam je »Jedna suza«.- Tako je najbolje - potvrdi ona. Podiè se, pokupi fildàne i ode uz

basamake. Kad u|e u sobu, spusti tacnu, kleknu pred ikonu krsne slave, SvetogNikole, skrsti ruke kao u molitvi i zavapi:

- Boè, ako si pravedan, {to njega?Poklopi{e je jecaj i suze.

Urumenu jesen 1921, u predve~erja, na terasi hotela »Neretva«, uzkafu, osame se dva pjesnika: Aleksa [anti} i Milo{ Crnjanski. Mlad

Crnjanski, sumatraista, do{ao je u Mostar na vojnu vje`bu. Danju egzircira s 31.pje{adijskim pukom komandanta @ivkovi}a, a gotovo svako ve~e provodi sAleksom, koji je bolan i oronuo.

Pri~a mu Milo{ kako no}u, u sobi 101, zapisuje Komentare uz »Itaku«.


80

Dijelove zapisa govori napamet, mirno, bez zanosa. Kako mu Mesec nadgradom, velika, uvis ba~ena medèdija, svetli kroz prozor. I kako je {umNeretve po kamenu i mese~ini, najlep{i {um na svetu.

Drhtavom rukom Aleksa podiè fildàn, polako otpija gutljaj i razmi{lja:»Pjesmi ne treba nikakav komentar. Sve ona sama treba re}i.«

Mladom poeti ne govori ni{ta. Mladi su sujetni i ne}e da ga povrijedi.Ovaj ga Bana}anin podsje}a na Jovana, u ~ijim stihovima {u{te zvijezde.

Danima tako zasjednu, nekad do fajronta. U ak{ame zatrepere tananiglasovi mujezina i srebrn zvon s pravoslavne crkve i katedrale. Dok no}polijeè, jo{ vrela i mirisna, mostom zatrucka pokoji fijaker. I sem {ûma Neret-ve ispod, sve ostalo je ti{ina. Razgovaraju - kako kad. Aleksa vi{e }uti, Milo{vi{e govori. O lirici, rodoljublju, futuristima... îta mu Rastkove stihove... Ovaseljeni, daljinama i putovanjima, govori.

»Kakva putovanja« - misli Aleksa. »Pa, ja sa ovo uboge penzije jedvaveèm kraj s krajem. Meni je jo{ ostalo do Mare, Riste, Jeftana, Jakova, Stakei Svete na groblje se popeti. Nikud vi{e i nikud dalje.«

Na~eo je, Milo{, pri~u i o njegovim ljubavima. Pita za Onu koju je najvi{evoleo?

Nije o~ekivao da ga o ljubavima pita, znatièlja mu se u~ini nepristojnom,odmahnu rukom. A i {ta da mu kaè? Da je u ìvotu samo dvaput volio. I obaputa zijanio. Koga je vi{e volio, Anku ili Zoru? Obje. Anka je bila prva, Zoraposljednja ljubav. Anki je govorio da je prva vje~na, Zori da je posljednjanajve}a. Odavno vi{e nije siguran u to. Siguran je da ga je Anka vi{e voljela odZore. A koga je Zora voljela: njega, sebe, ili nekog tre}eg, odgoneta dvadese-tak godina. »Bi}e sebe«, pomisli. »Sva je nesre}a sa Zorom {to smo oboje bilizaljubljeni u nju. I ja i ona.« Jedva primjetan, melanholi~an smije{ak za trenzatitra na rubu usana.

Milo{ ga posmatra i po{tuje }utanje. Kad uo~i smije{ak, pokaja se {to jepitao. »Nisam trebao dàrkati, nikad nije preboleo.«

»Ako kaèm Anka, izda}u Zoru. Ako kaèm Zora, izda}u Anku. [ta godda kaèm, izda}u sebe«.

- Znate {ta, gospodine Crnjanski, pjesma je pjesma, a ìvot je ìvot. [tosam stariji, sve ~e{}e pomislim da je rije~ ljubav najpristojniji, poetski izraz zaiskonski ljudski nagon parenja i razmnoàvanja. A kad to pomislim, uhvati mestrah i ne pi{u mi se pjesme... Kasno je ve}, vrijeme mi je ku}i, Persa ~eka sve~erom.

Jedna suza

81

Milo{ ga ispra}a pogledom preko Musale, dok ne zamakne premaSrednjoj ulici. Kora~a polako, kao pod te{kim teretom, oslanjaju}i se na {tap.Ali se drì uspravno.

»Ovaj nesretnik ve} dugo mrtav hoda zemljom. Sve je u njemu umrlo,sem ponosa«, pomisli, i bi mu opet ào {to je temu ljubavi na~eo. »Bi}e velikanepravda budu li ga pamtili po proma{enim ljubavima, deklamovali o SvetomSavi i pevali po kafanama. Mnogo je vi{e zavredeo. I kao pesnik i kao ~ovek.«

Na opro{tajnoj sjedeljci, pred Milo{ev povratak u Beograd, susreli su sejo{ jednom. Aleksa je bio neuobi~ajeno }utljiv, odsutan.

- Niste u dobrom raspoloènju, gospodine [anti}u. - primijeti Milo{. -Ne{to vas mori?

- Sava i Neretva.- Sava i Neretva vas more!?- Previ{e me toga, znate, kroz ìvot morilo, dosadna je pri~a, ne}u o

tome... Ne more me Sava i Neretva, volim rijeke, ali kako me pati nesan, sva{tami ne{to pada na pamet. Posljednjih no}i razmi{ljam o rijekama i ljudima.Koliko rijeke uti~u na ~ovjeka. Koliko su presudne na karakter, mentalitet, pa,ako ho}ete, i na osje}anja. ûjete li ovu Neretvu kako brza, brblja? Lijepa je ivesela, ali divlja i neuhvatljiva. Ponekad, bogme, i opasna. Ljudi s ovih obalali~e na Neretvu. Kao {to ljudi s obala Save li~e na Savu. Ti{i su i pitomiji, ~inimi se... Dobrodu{niji, umiljatiji... Razboritiji u odlukama... Da li sam u pravu –ne znam, ali bar ubijam vrijeme razmi{ljaju}i. A ponekad, opet, mislim da je svedo sunca. Pod ovim zvizdanom sve se lako pali, sve brè sazrije, naglo eksplodi-ra s krvavim osmijehom, kao granate. I gasi se lako... Ne mislim na topovskegranate, mi {ipak–nar zovemo granata... Gdje je manje sunca, krv teè prok-lju~a, ljudi su hladniji, sabraniji... Sve duè traje... Oprostite, du{im vasstara~kim pri~ama...

- Naprotiv! Neobi~no vam je ovo o rekama, suncu i ljudima, gospodine[anti}u, a ima istine u svemu! - govori mu Milo{. Onda mu sinu: »Pa, on ovoo ljubavima govori... Kakva Sava i Neretva!...Ovo se on o svojoj Slavonki iMostarki ispoveda!«

Jo{ su par re~enica razmijenili. Milo{ zamoli adresu, rado bi mu poslaoItaku ~im objavi.

- Napi{ite samo: za Aleksu [anti}a, Mostar, na}i }e me. Ja sam se ovdjerodio, vijek kraju primi~em, a vidite, ni adrese nemam... Kod sestre sam se sklo-nio.


82

Pred rastanak, sje}ao se Milo{, pokazuju}i u mrak, izgovorio mu je[anti} 114. suru iz Kur’ana:

»Skloni{ta traìm... skloni{ta od Uduvala, od Izdajnika, koji duva u grudi ljudske, skloni{ta od Dìna i od ljudi.«

Milo{ ga je posmatrao kako odmi~e, s dugom sjenkom. Uvijek u ~istu, apohabanu odijelu, li~io mu je na rano osiroma{ilog bega, koji nije prodao o~evuku}u.

Poslije Zorke [oline pjesnik ljubavi nikad vi{e nije ljubio. Sem u sti-hovima. Umro je, 2. februara 1924. Mostar je utihnuo, ogrnuo crnu

pelerinu. Ispratio ga kao jedna porodica. S odra su ga ponijeli ~lanoviGusala i Hrvoja . Posmrtna povorka je i{la gradom pet sati u mrzloj ti{ini. âkje i bura utihnula. Samo bat koraka i zvôn zvona s tornja pravoslavne crkve...Kad je povorka po{la Cernicom, s minareta Cerni~ke dàmije oglasio semujezin. Prou~io je pjesniku opro{tajnu molitvu.

\aurko mila

83

\aurko mila

\aurko mila, tuga me moriza o~i tvoje {to suze rone,usta su tvoja prepuna baja,oh, do|i, do|i sred zagrljaja,~uj, kako srce umilno tepa:»Oh, do|i, do|i, \aurko lijepa.«

1905. Osman \iki}


84

Osman \iki}

\aurko mila

85

Pred zoru ga probudi ka{alj. Suv i vreo. Otpi dva gutljaja ~aja od zoves blagajskim medom. Vazda mu je puna {oljica uz krevet. Svako ve~e

jedna od sestara, Hatidà, Ziba, jal' Fatima, namire za no}... »Dobre moje sestrice« - tepa u polumraku, i odjednom mu se pla~e. Po|e

s onom {oljicom na stoli}, proma{i. Zvuk slomljenog porculana resko zasje~etisinu. »E, moj Osmane, gotovo je s tobom. Gotovo! Ali, ne àli se. Svijeta si senagledao, pjesama napjevao, jedine ljubavi naljubio. Nisi pro{ao kroz ìvot kaoigla kroz sitno tkanje. Nepravda je samo {to }e{ smr}u orezilit' one koji te vole.Za Zoru nemaj brige. Ako ti je hak da ode{ prije, Zoru }e babo i sestre pripazi-ti. Svi su \iki}i isti. Mehko srce, du{a od kadife.«

Spavao bi, ne}e san. Da ustane, rano je, jo{ svi spavaju. Sjeda na rubkreveta, do prozora bi, da otvori - daleko mu. Podnimi glavu rukama, sklopi o~i.Dolepr{a{e sje}anja: djetinjstvo, mekteb, gimnazija na Luci… Sje}anja na dje-tinjstvo miri{u na prolje}e. Sje}a se prve pjesme, »Na rastanku«. Rastanka sgimnazijom se sje}a. Kako su ga zavr{ne, 1898. godine, izbacili, zalagao se zavjersko-prosvjetnu autonomiju Muslimana. Pa kako je s najboljim drugom,Rindom Radulovi}em, pobjegao u Beograd, upisao Trgova~ku akademiju. U~ioi u Stambolu, pa zaposlio u Be~u. ûje ve~ernje ezane sa stambolskih munarai zvona s be~kih katedrala. ̂ inili su ga dalekim i kaharli. Lista sje}anja sve brè,ùri mu se u Br~ko, na prvi susret. Tamo ga ~eka Ona {to mu je prvi poljub,prva i posljednja ljubav.

Ujesen 1904. na vratima hotela u Br~kom pojavi se nao~it momak.Odjeven je po be~ki, a fes na glavi. Za njim hamal, bo~i se s dva

pogolema, ko`na kofera. Prijavljuje se kao Osman Avdage \iki}, ro|en 6. janu-ara 1879. u Mostaru. Moli da mu se dade jednokrevetna soba, da nije do ulice.»Lak sam na snu« - veli.


86

Sutradan se pojavio u banci. Razmijenili su ve} pisma, o~ekuju ga.înovnici su po 7-8 godina stariji od njega. Dosta je stranaca, me|usobno raz-govaraju njema~ki. Obra}aju mu se slu`beno. Nekoliko doma}ih, iznaokola,priupitaju pone{to privatno... I ~ar{ija do{ljaka odmah primijeti i gleda utolitiznatièlju. Otvoren je i razgovoran, a na poslu vrijedan i uredan. Ubrzo sepro~ulo da je {tampao dvije knjige pjesama. »Jednu o a{iku« - smijulje se.Pjesme mu nisu ~itali, ali ga Br~aci zovu: »Pjesnik iz Mostara«. S Br~acimamalo ahbabi. S posla u hotel, spaja ru~ak i ve~eru, a prozor mu se ne gasi do 2-3 iza pono}a. Nekad, subotom, si|e u restoran, na muziku. Popri~a s EmilomGlaterom. Emil je do{ao prije 4 godine, otvorio prvu {tampariju. Kad nemaEmila osami se, uz ~aj. Nedjeljom pro{eta do Save...

P otkraj jeseni fasade na glavnoj ulici osvanu{e pod plakatima: gostu-je pozori{na trupa Petra ]iri}a iz Beograda. Stigli su sa me}avom. Na

premijeri je i »Pjesnik iz Mostara«. Scenom blista zanosno djevoj~e. Glumi ipjeva. »Nema vi{e od {esnaest« - pomisli Osman, pa u pauzi, nakon prvog ~ina,tr~i pred zgradu da joj s plakata pro~ita ime: Zorka Topalovi}. êka je nakonpredstave. Prvo izlaze mu{ki. Bu~ni su. Potom ènske. Zastanu, osvr}u se.

- Zorule opet kasni, ho}emo li je ~ekati? - [to bi je, bre, ~ekale, 'ladno je. îka-Pera je ostao, ne}e je pustiti samu. I njemu je hladno, cupka desetak minuta, dok se na vratima ne pojavi Ona

i visok, ple}at ~ovjek, u kaputu s krznenim okovratnikom. Dok podiè okovrat-nik preko u{iju govori joj:

- Dete, stavi {al preko usta, promuknu}e{, a i sutra nam valja lebac zara-diti.

Prilazi im, skida fes.-Izvinte {to ja ovako naslobodno, gospodine ]iri}u, ali moram ~estitati i

zahvaliti. Predstava je bila izvrsna... Osvjeènje u ovoj ~ar{iji, gdje se rijetko {taod umjetnosti dogodi. ...

Vrti fes u ruci, pa se obra}a njoj:- Vi ste me zadivili, gospo|ice Topalovi}!Ona se za~udi: »Otkud mi zna prezime!?«- Hvala, mom~e! - pruà ruku ]iri}. - Ne skidajte rukavice i stavljajte

taj fes na glavu, ako boga znate, ovo je Sibir. Kako ono rekoste da se zovete?... - Osman \iki}!... Kom{ija iz hotela - doda, i u~ini mu se glupo.- ̂ ast mi je! - veli ]iri}, sna`no mu prodrma ruku, a ispod {ala prigu{eno

\aurko mila

87

doprije: - Milo mi je, ja sam Zorka! Me}ava je stala, no} je tiha, pod nogama {kripi suv, prhak snijeg. - Proveo sam jedno vrijeme u Beogradu, u {koli, nosim lijepe uspomene.

A pi{em pone{to. Lani mi je objavljena zbirka pjesama... Druga...Poku{avam seoku{ati i na drami.

Obradova ga njen iznena|en pogled, a i ]iri} se prenu.- A, zato sam vas u toku predstave primetio. Juna~ki ste nas bodrili,

odmah mi je bilo jasno da niste obi~an posetilac.U restoranu hotela ]iri}evo dru{tvo se otkravljivalo. @enske ~ajem, mu{ki

kuvanom rakijom. Osman se ponudi da joj prihvati kaput. - Hvala, ne}u ostajati! - govori dok razmotava {al. Tamnoputo lice, rumeno

od studeni, okrugla, napu}ena usta, a krupne, tamne o~i pod vitkim povijama.

Zora\iki}


88

»Na pozornici izgleda vi{a, ali je }ustija izbliza« - pomisli.- Moèmo li porazgovarati, gospo|ice Topalovi}... Na~eo sam dramu, pa

ako biste odvojili malo vremena...- Umorna sam veoma, ali sutra smo jo{ ovde, pa posle predstave...

mo`da... - i po|e na sprat. Posmatra je dok se penje. Sitno, al' skladno tijelo jojple{e pod kaputom, ograda stepeni{ta se ugiba, razmi~e, ~ini mu se. Na vrhzasta, okrenu se:

- Laku no}, gospodine \iki}u! Tek kad zama~e u hodnik, on odgovori :- Laku no}, gospo|ice Topalovi}!

Sutra sjedi u prvom redu... Predstava se prebrzo zavr{i. Publika se razi-lazi, a on jo{ stoji pred spu{tenom zavjesom, aplaudira. êka pred

garderobom, ~estita i pridruì im se. Vani vijavica. »[ta je ovo, bre, sudnji dan!'Bem ti sneg i ko ga izmisli!« - opsova neko. On se za~udi: »Kako mogu pso-vati pred ènskim!?«

U hodniku hotela prihvati joj kaput, otrese snijeg... Okupljaju se oko pe}i,cupkaju, trljaju promrzle ruke.

- Deco, sva je prilika da }emo i prole}e ovde do~ekati! - govori ]iri} dokprilazi. - Led je okovao reku, la|a ne ide. U apsani smo!

Osmanu ne bi mrsko. Postoja jo{ malo, dovr{i ~aj, poèli laku no}. Onaga zate~e u hodniku, pred sobama. Ne pokaza da se iznenadila.

- Donio sam vam po~etak drame, u rukopisu. Jo{ nikom nisam rekao dapoku{avam, a va{ bi mi sud bio dragocjen. Dok vas ve~eras gledah, vjerujte mi,kao da sam po vama Zlatiju zamislio... Zlatija je glavna li~nost i zva}e se»Zlatija«. U tri ~ina }e biti...

- Ako duè ostanemo »u apsani«, kako îka-Pera sluti, spasli ste medosade... [alim se. Sve oko pozori{ta me zanima, a imati ~ast da budem prvi~italac i jo{ po èlji autora, to se retko kome doga|a.

U~ini mu se da je »po èlji autora« posebno naglasila. Na dnu hodnika sepojavi grupa glumica. Zovu je: »Ho}emo li u krevetac, Zorule?« »Laku no}!« -re~e, i otr~a. @enski kikot je odmicao niz hodnik, a ~u i razazna njen srebrn glas:»E, ba{ ste dileje!«

Sposla ùri u hotel. Snijeg jo{ vije. ]iri}evu trupu zati~e za ru~kom.-Izvolite, sednite s nama, pesni~e! - ponudi ga ]iri}.

\aurko mila

89

Brine ih kijamet. Otkazali su predstave u Sarajevu, Travniku, Konjicu,Mostaru i Trebinju.

- S prole}em }emo - veli ]iri}... Poslije ve~ere, razgovaraju pred njenim vratima. - Pro~itala sam no}as, ali mene nema! - smije se.- Zlatija }e se pojaviti tek u drugom ~inu, prvi je vi{e kao uvod u dramu. -[alim se. Lepo je i setno. Kako ste po~eli, predose}am tragediju... Melo-

dije pesama ne znam, ali stihovi su prelepi. Posebno onaj: »Hej, nisu blago gro{ii dukati, ve} je blago {to je srcu drago...« Je li to va{e?

- Nije, naàlost. Sve lijepo o sevdahu na{ je narod ve} ispjevao. Ja sampoku{ao u novoj knjizi, »A{iklije«, a koliko sam uspio, ne znam.

Naslonila se na dovratak, prou~ava ga. Dopada joj se skromnost i sra-me`ljivost. »Neàn je, lepo odgojen... Ruke su mu lepe. Ovi dugi, negovaniprsti, za klavira... O~i pametne, tople. Kad pogleda, greje.»

- Opa, bato! - dobaci neko iz grupice glumaca u prolazu.- Ne zamerite, barabe pijane! - veli.

P et poslijepodneva i ve~eri proveli su zajedno. Snijeg je stao, otoplilo,pakovali su se za Beograd. Posljednje ve~e, do iza pono}a, razgovara-

ju pred njenim vratima. Razmijenili su adrese, spremi}e joj »A{iklije«, ve} jenaru~io da mu iz Mostara po{alju.

- Vreme se pakovati! - Prihvati mu obe ruke. - Knjigu mi {aljite i javite sepismom, radova}e me. A u prole}e, eto me u Mostar. Volela bih da me odvedeteu Nurihanuminu ba{tu s po~etka »Zlatije« . Ovih ladnih no}i u toj ba{ti sam segrejala... Laku no}, dovi|enja Osmane! - poljubi ga u obraz i tiho pritvori vrata.Stopala mu se za pod zatutkali{e. »Da mi je odvesti u beharli mostarsku ba{~u,poslije serbez i na ahiret mogu.«

Dok se la|a valja Beogradu, Bogoljub - guslar, tambura{, frula{ i prvogrlo trupe, »slavuj~e s Kopaonika« ga zovu, pred dru{tvom je podrugljivo pita:

- Leba ti, Zorule, imade li ti ikog na}i u Br~kom, do onog Tureta podfesom?

- Ono ispod fesa vrednije je od hiljadu takvih kao ti, {to ste ju~e {ajka~ei {ubare zamenili {e{irom! … zagrcnu se, istr~a na palubu. Dvije starije ~lanicese podigo{e, ]iri} im rukom pokaza da sjednu, pa okrenu Bogoljubu:

- Slu{aj ti, Obili}u, drì taj jatagan za zubima, jer isu~e{ li ga na dete jo{


90

jednom, bog mi je svedok, do u~kura }u ti ga sterati. I ne samo do u~kura. Krozdupe }u ti tu jezi~inu provu}i i u ~vor vezati!

Muk. @enske nisu navikle da ~ika-Pera u njihovom prisustvu izusti te{kure~. A on, zajapuren, nastavi:

- Kako te, bre, nije stid, tek joj je {esnaesta!? Ako ti je do se~e Turaka,udri, juna~e, na Stambol!

Iza|e. Neko od dru{tva re~e:- E lepo te, bata-Bole, zalepi Pera. K'o plakat. Ako, i zavredeo si! Naslonjena na sle|enu ogradu, Zorka je jecala. ]iri} joj spusti ruku na

rame:- Zorule, dete, ne pla~i! Nije gedòvanska topuzina vredna tvojih suza. A

{to se pesnika ti~e, u pravu si. Pametno i umiljato mom~e... Beìmo unutra,oduva}e nas ova ko{ava! - prigrli je i povede. Savom su plovile sante leda, mukloudarale o bokove la|e, arlaukala ko{ava, a iz magle izroni{e kule Kalemegdana.

P isao joj je ve~e po odlasku... Pet pisama, po nekoliko araka, poslaoodjednom u velikoj, ban~inoj koverti. Kad otvori prvo njeno, pa

pro~ita: »Dragi Osmane...« sve je pisanje batalio, sem pisama u Beograd...Veoma je obradovale »A{iklije«. Krupnim, {tampanim slovima prepisala zavr-{nu strofu iz uvodne pjesme, »Milo lane«:

»Lahke pjesme prhnu}e svijetom, Ko bulbuli - ti}i lakokrili,I dugo }e pri~ati svijetu,Nekad dvoje da su sre}ni bili.«

Stihove je uokvirila, a poslednji dvaput podcrtala. Iza toga pi{e: »Pesmesam pro~itala, mnogo su lepe, mada puno re~i ne razumem. Kad do|em uMostar ti }e{ mi ih prevesti, jel' da ? A u slede}em pismu, molim te, napi{iimena dvoje {to su sre}ni bili...«

Odgovara joj odmah, a zadnji stih pi{e: »Zauvijek O. i Z. da su sre}nibili.«

Petnaestak dana nema pisma, odlu~io je, u Beograd }e. Po{tar odgodi. "Dragi Osmane, Tek sam se vratila. Jo{ se nisam raspakovala, ~itala sam tvoja pisma i

odmah sedoh da ti odgovorim. I{li smo u Smederevo, Zaje~ar i Negotin. Ni{ta

\aurko mila

91

posebno, malo sveta bilo. Po Dunavu jo{ led, la|a me razbolela. Kad sam videlakako si promenio stihove, odmah sam ozdravila. îka-Pera nam je na povratkurekao radosnu: gostujemo u Guslama negde posle Sv. \ur|a. Samo on i seleznaju da se dopisujemo. Ona me do~ekala ve{}u da }e se veriti. Tata je dao pris-tanak. Na~isto je podilejisala. Evo je, ~u~i mi nad glavom i zadeva me {to }e premene. Boè, kako je slatko biti zaljubljen! Oprosti, ~ujem tatu pred ku}om,nisam ga jo{ videla, moram prekinuti pismo. Pisa}u op{irno. A ti meni pi{i kadsu ba{te u Mostaru najlep{e. [aljem ti poljubac, Zorka… Zaboravih da ti prene-sem ~ika-Perine pozdrave. Poziva te kao gosta na predstave u Mostaru. Kaè dasi najbolja publika na svetu. A i ova napast, moja seka, Ljuba, te pozdravlja.«

Na èljezni~koj stanici u Mostaru ]iri}evu trupu su ~ekale obje sekci-je Gusala. Bi}e smje{teni po ku}ama. Glumice kod ~lanica, glumci

kod ~lanova. Tu je i Osman. - Otkud tebe, prijatelju!? - pita ga Svetozar ]orovi}.- U Br~kom, zimus, zatrpao ih snijeg, bili smo u istom hotelu i... Nadglasa ga pisak dolaze}eg voza, {kripa to~kova. Sveto primijeti da

Osman jo{ mi~e usnama, po~e se smijati... Na vratima vagona prvi se pojavi]iri}. Diè ruke i teatralno pozdravlja:

- @iveli, bra}o i sestre srpskih Gusala! Silazi, ljubi s predsjednikom, [anti}em. Glumce do~ekuju aplauzom.

Me|u posljednjim se pojavi Ona. Stoji na vratima, podiè na prste. Primijeti ga:skinuo fes, ma{e joj i probija se kroz gomilu. Naleti na ]iri}a.

- Lepo od vas, pesni~e, da ste nas sa~ekali. Sad }u i vas da poljubim! -[apnu: - Zorule jedva ~eka da vas vidi.

Iskobelja se iz ]iri}evog zagrljaja. Stajala je kraj vrata izme|u kofera ivelike putne torbe, mala i izgubljena.

- Dobrodo{la u Mostar, Zòro! - Ime joj naglasi kao svitanje.- Lep{e te na{la u Mostaru, Osmane! S nekoliko prigodnih re~enica Aleksa je gostima poèlio dobrodo{licu.

Potom grlat Danilo Bajat ~ita ko je kod koga na konaku... »Gospo|ica ZorkaTopalovi} kod gospo|ice Zorice ]orovi}, imenjakinje.» Niko se ne odazva. Onponovi glasnije. Opet muk. »Gde si, bre, Zorule, tebe zovu!« - prodera se neko,prenu ih. Ona uhvati za ru~ku kofera: »Neka, ja }u ponijeti.« Upozna je saZoricom i Svetozarom, smjesti prtljag u fijaker.

- Nadam se da }ete do}i na predstavu, gospodine \iki}u, nov je repertoar?


92

- Svakako da }u do}i, gospo|ice Topalovi}! Fijakeri otklopara{e. On i Sveto krenu{e u ~ar{iju. - Mla|a sestra vile Ravijojle ova beogradska \aurka, prijatelju. Bogami

}e je neko begenisati, puna je ~ar{ija |uvegija! Osje}a u Svetinom glasu da ga pali. Na Svetu se ne moè naljutiti, ahbabi

su. Njemu sve moè povjeriti, ne}e dalje oti}i.- Od kad sam je sreo u Br~kom, u sevdahu sam, moj ahbabu, ne znam

gdje udaram. Ako bi joj haber poslao dok je kod tvojih, bil' prenio? - Bezbeli da bih. Ako treba i tebe bih, Osmane moj dobri.

Dvoranu Gusala na Carini ~lanovi zovu ih »Ledara«. Na predstavi polaposjetilaca stoji. »K'o u furuni«, àli se neko. Poslije predstave zamoli ga da jeupozna sa [anti}em. Aleksa je pohvali, rado bi je vidio u Guslama. A Osmanuveli da je s }eifom pro~itao »A{iklije« , ali drugom prilikom o tome, »ostavi}emladost nasamo«. Par re~enica su razmijenili, Zorica do|e po nju, ~ekaju ih kodku}e, s ve~erom. On izdvoji Svetu, moli da mu ugovori sastanak.

- Dove{}emo je Zorica i ja, ne beri brigu. Samo reci gdje i kada? - Obe}ao sam je odvesti u Nurihanuminu ba{~u u prvom ~inu. «Kakva Nurihanumina ba{~a u prvom ~inu!?« - zbunjen je Svetozar.

»[enuo, ìvog mi boga, ho}e to od ljubavi!«Osman uhvati ahbabov za~u|en pogled, sjeti se da mu jo{ nije rekao za

dramu. - Ba{~a je iz »Zlatije« , u Rodo~u.Sveti, opet, ni{ta nije jasno, sem Rodo~a. Utvrdi{e za sutra u osam i po.«Dobro mi je zaglavio prijatelj, kukala mu Zulka!« - ma{e Sveto glavom

kad se rasta{e.Sutradan, sat ranije, ushodao se na êkrku, ispod Donje mahale. Od

Neretve do puta, od puta do Neretve... Dopratili su je Sveto i Zorica. U jedno-stavnoj, bezanoj haljini, otvorenoj nisko ispod vrata, kratke kose, s torbicom uruci izme|u Zorice i Svete, u~ini mu se mala. »Kao gimnazijalka koju roditeljiprate u {kolu.« Kratko popri~a{e, pa Sveto veli :

- A sad svako za svojim poslom! Kad se malo odmaknu{e namignu Zorici: - I svako za svojom ljubavi. Osman je povede prema Rodo~u.- Lepo me stid, kako su me kod Zorice do~ekali. Devoja~ka soba, cve}e

u vazni, slavska ve~era... Ho}ete li ovo, ho}ete li ono, samo nutkaju. A celim

\aurko mila

93

putem dovde umirala sam od smeha. Gospodin Sveta bi trebao komedije dapi{e, beogradsko Narodno da ga izvodi... Blago tebi, Osmane, kakve prijateljeima{!

- Ugledna su ku}a ]orovi}i, has Mostarci. Sveto napose. Imao sam sre}uda jaranimo od djetinjstva. Puno mi je valjao. Hà sam propjevao, njemu samrekao. Hrabrio me, u »Zori« mi prvu pjesmu objavio. I ne samo meni. Imao samahbaba, Avdu Karabegovi}a, rahmet mu du{i, umro je devetstote, ni dvadesetd-vije nije napunio. Bio je bolji pjesnik od mene. Sveto je, prije tri godine, uBeogradu dao Avdinu knjigu {tampati, ba{luk mu podigao... [ta da ti kaèm oSveti? Po{ten je, iskren, talentovan. Pitanje je vremena kad }e ga beogradskoNarodno zaigrati. A dobru je {kolu izu~io. Od Alekse, s kojim se preko Perse iorodio, do Silvija koji mu je zakletva.

- Gospo|u Persu sam sino} upoznala, tako je pametna i mila. A ko jeSilvije?

- Silvije Strahimir Kranj~evi}, Svetin omiljeni u~itelj u Trgova~koj {koli.Veliki pjesnik i ~ovjek. Naàlost po Mostar, nije se dugo zadrào, ali je ostaviotrag da }e se zavazda pamtiti... U~io je djecu po {kolskom programu, ali i vi{eod toga. Po{tenju i merhametu ih je u~io. Sveto mu je najbolji |ak... Kad bihbrata imao, volio bih da je kao Sveto.

Kora~aju uz red niskih ku}a iz ~ijih ba{ta plavi miris jorgovana i zum-bula. Ona se obazire okolo, pita :

- A gde je, Osmane, taj Rodo~ i Nurihanumina ba{ta? - Ovo je Rodo~, Zorka... Za Nurihanuminu ba{~u, oprosti, slagao sam.

Nije u Rodo~u. - Nego gde je!? - Kad se s Glavne ulice u Mostaru krene na Mazoljice i Brankovac, prva

avlija s desne strane... - Pa {to me, bre, nisi tamo vodio, obe}ao si? U glasu joj àljenje i prijekor.- Zato, jer je babo ku}u prodao, kupio ve}u s ovu stranu, nad Neretvom,

prije Mosta... A kad sam po~eo »Zlatiju« u~inilo mi se naljep{e po~eti iz ba{~enad kojom sam se rodio... Ti se ne ljuti{ na svog Osmana?

- Da zna{ da ljutim! Ho}u u ba{tu, sanjala sam o tome! - Jo{ }emo malo pro{etati, do Jasenice. Tamo ima ba{~i, kraj vode, da ti

se zamanta od ljepote. Pogleda ga nepovjerljivo.


94

- Ne bude li, da zna{ da }u te... - [ta }e{ me? - nasmija se on.Ona ga udari torbicom po ramenu. - Gde si, bre, Zorka, kraj onoliko iskrenih momaka ovog la{ca na{la!

Uhvati ga pod ruku: - [alim se, sve ja tebi verujem. U Jasenici su zaobi{li ku}e, krenuli prema vrelu... Iza vo}njaka sa zarud-

jelim zerdelijama, livada pod cvijetom. Ona mu gurnu torbicu u ruke. - Sad }u ven~i}e da nam ispletem! - i otr~a. On stoji i posmatra je dok bere

sitan behar, slaè na gomilicu. »Allahu moj dragi, pa ona je jo{ dijete, samo jena pozornici odrasla.«

- [to si se, bre, zaledio, do|i da mi pomogne{!Nije mu druge, spu{ta torbicu u travu, beru zajedno. Onda sjednu. Tankim

prstima vje{to upli}e peteljke. Kako posegne za novim cvijetom, ~itav joj sevrat i dio le|a pojave ispod haljine. Mami ga ta glatka, bijela koà. Najra|e bise sagnuo i ljubio, vrat, le|a; svu bi je ljubio. Ona mu uhvati pogled, porumeni.

- Kako me to gleda{, kao da }e{ me pojesti? - veli. Postidi ga. Kad zavr{ivjen~i}, stavlja mu na kosu. Zabaci glavu, mjerka, popravlja.

- Da nije tih brkova, li~io bi na an|elka. Po~inje drugi vjen~i}, pa ga pita :

- Ko }e ti plesti, kad ja sutra odem u zavi~aj?- Niko. Niko nije prije tebe, niko ne}e poslije tebe...Sutra, valjda, idete u

Trebinje, ne u Beograd? - Pa, ja sam se rodila u Trebinju, zar ti nisam pre rekla? - Nisi! - iznena|en je. Ne podiè pogled, nastavi: - Mama i tata su bili ~lanovi pozori{ne grupe gospodina \or|a Proti}a.

Za jednog gostovanja u Trebinju, mama me, prevremeno, na svet donela. Po-ùrila ja.

- ûo sam za gospodina Proti}a, prvo pozori{te koje je gostovalo uMostaru. Ali, ja tad nisam i{ao na predstave, imao sam godinu dana.

Podiè pogled, smiri ruke u krilu:- U lepa si momka od tada porastao... On htjede ne{to re}i, ona nastavi:- Sino} mi ]orovi}i vele da se se}aju tog gostovanja, ~ak i }aleta i keve

imenom i prezimenom: Du{an i Marija Topalovi}.

\aurko mila

95

- To si ti na mamu i tatu. - Nisam ja ni na koga. Ja sam na sebe...Evo, gotov i drugi! - stavlja vjen~i}

na glavu. - Gde mi je ona torbica, imam ogledalce? - Neka, ja }u! - pa joj namje{ta vjen~i}. Spusti joj ruke na lice. Obrazi joj

gore na njegovim dlanovima. Ona sklopi trepavice. Poljubi je. Skide vjen~i},spusti je na travu, ljubi po licu, o~ima, ~elu, uranja u kosu, vra}a na usne. Usnesu joj poluotvorene, tople, predane. Ljubi joj jagodicu na vratu, osjeti njenemale, ~vrste grudi pod prsima. Po~e joj milovati poluobnaèna ramena, »lomnasu, povrijedi}u je«, ruke opruì u travu, leì pored nje i ljubi. Ona se ne mi~e.Volio bi da ga zagrli, ali njene ruke sklopljene na stomaku miruju. Ugnijezdiglavu izme|u vrata, pod kojim ~uje damare, i golih ramena, pa se i sam smiri.Okolo crvkut ptica, tih ùbor Jasenice, a od tunela iz Ba~evi}a zareza pisaklokomotive...

- Gledaj oblaka, Osmane! Podvu~e joj ruku pod glavu i zagleda u nebo. - Ono nisko, nisu oblaci. Ono voz dimi. Ono prema Veleì, ono su oblaci. - Te gledam. Ja u oblacima sva{ta vidim... Eno slona! - nasmija se. - A

tamo je stado ovaca! - pokazuje prstom. - Eno vuka! - veli i privi se uz njega. -Vidi{ li ga?

- Ne vidim! - Ta~no iznad one kule na brdu, kako ne vidi{!? - Ja u oblacima samo tebe vidim. Gdje god se okrenem od Br~kog, u

svemu tebe vidim... U svemu tebe ~ujem, \aurko moja mila.- Nemoj me zvati \aurko. To je pogrdno. - Nije, bona, pogrdno. Ja to tebi od milja. Sveto te prvi nazvao, a u njemu

nema hile. Zla, ho}u re}i, nema.Poljubi ga u obraz.- Ne srdi{ se na mene? - [to bih se na tebe srdio? - Jer se ne umem ljubiti. Ja se s momkom nikad nisam poljubila. Ono u

predstavi kao |oja ljubimo se, a nije. Samo prinesemo usne. Sunce se primicalo vrhu Huma. »Davno pro{lo podne«, zaklju~i. - Vakat se vra}ati, mila. êka}e ]orovi}i s ru~kom, a do {ehera nam valja

potegnuti. Zategnu haljinu, izvadi ogledalce i namjesti kosu. - Sad }u ti staviti vjen~i} na glavu, a ti stavi meni.


96

Namjesti{e jedno drugom vjen~i}e. Priljubi mu glavu do svoje, ispruìruku s ogledalom.

- Vidi, kao mladenci na ven~anju! - veli. Dugo se ogledaju. Spusti ogledalce u torbicu, skida vjen~i}e. - Bi li ti, Zorka, po{la za mene? - iznenadi i nju i sebe.Spu{ta pobo`no vjen~i}e u torbu, veli :- Ako me prosi{, treba}e nam vjen~i}i... A po{la bih za tebe, mili moj! I

u ìvot i u smrt, zna{ ti da bih po{la !

Nave~e je ponovo bio na predstavi. Sutradan, pred ispra}aj za Trebinje, sdru{tvom iz Gusala ]iri}evu su trupu proveli Mostarom. Idu}i pored Ba{~inau Staru ~ar{iju, pokaza joj dvospratnu, kamenu ku}u na dnu procvale ba{~e.

- Ovo }e biti tvoja ku}a i ba{~a, ljubavi! - {apnu joj.- Ljep{a je od Nurihanumine! - nasmija se glasno.- [to je tebe, Zorule, kikot uhvatio? - pita ]iri}.

Dva dana potom vratio se u Br~ko, na posao. Iznad kreveta, u hotel-skoj sobi, na zid oka~io vjen~i} iz Jasenice. Glave, s krunicama

ùtim kao zvijezde i laticama bijelim kao labudovi, klonule.»Kolo mrtvih dje-voj~ica«, ào mu ih. A kad se zagleda, vidi i nju i sebe priljubljenih obraza, kaou ogledalcu...

Sedmi dan stiè mu pismo iz Beograda. Vratila se - pi{e - iz rodnogmesta. Ne zna kud da se dene, nigde mira nema. A stalno misli na njega i pla~e.

Sutradan je traìo nepla}eno odsustvo »iz familijarnih razloga« i otputo-vao u Mostar. Prve no}i, na Ba{~inama, pod mjese~inom, a nad Neretvom, sjeoda joj napi{e pismo. Nikako po~eti. A onda je poteklo. Ispisao je u jednomdahu:

"\aurko mila, tuga me mori,za o~i tvoje {to suze rone...«

Ujutro preda pismo na po{tu. Pa }e se sabrati s ahbabom, pjesnikomOmer-begom Sulejmanpa{i}em. Hà su sjeli, veli mu Omer :

- âr{ija, Osmane, sva{ta pri~a!- [ta pri~a? - O tebi i glumici.

\aurko mila

97

Pano

ram

a M

osta

ra, g

ravi

ra s

kra

ja X

IX s

tolj

e}a

»Tu

sjed

a Ve

le`,

{to

vis

oko

gori

Di`

e se

neb

u i

sun~

anom

sja

ju,

Svak

og j

utra

okl

en j

asna

zór

a zo

ri,

I zl

atno

ga s

unca

zra

ke z

abli

staj

u«O

sman

\ik

i}


98

- Nije ona »glumica«. Ona je meni, moj dobri Omere, sve... A {ta to~ar{ija pri~a?

- Nemoj, dina ti, da ti ja prepri~avam. - Sje}a{ li se da smo Avdo, rahmetli, ti i ja dali rije~: nema tajni me|u

nama. [ta je da je, ho}u da ~ujem.- Ti zna{ ~ar{iju i ove na{e halakure. Govore:»Avdagin Osman se span|'o

sa Srpkinjom...«- Dede, dovr{i. - Kad me tjera{, evo: »\e |e s \aurkom, moja ti?« - govore.»Jo{ glumica,

sve su glumice kurave, nalet ih bilo...« »Tukne joj krmetina iz usta« - govore...- Tako govore? - Tako, moj Osmane. Tu no} oka nije sklopio. Odlu~i: pred Avdagu }e, dok je za prvom kah-

vom, tad je najbolje ~ehre. Ni sabahajrula nije poèlio, ve} s vrata:- Babo, ja bih se ènio!Avdaga je zate~en, dolijeva iz dèzve, ruka mu zadrhti, prosu... Nije

za{e}erio, a mije{a ka{i~icom po dnu fildàna...- @eni se, sine, i vakat ti je. - Moram ti ne{to re}i.- Reci, sine!- Srpkinja je, babo.Avdaga povu~e dug dim iz ~ibuka… ]uti…- Kaèm, babo, Srpkinja je!- ûo sam, Osmane, ne vi~i, nisam gluv... Voli{ li ti nju i voli li ona tebe?- Volimo se, babo, da ne moè vi{e. Jal' nju, jal' nijednu.- Ako je tako, sine, èni se ! Ne pi{e joj na ~elu {ta je.- Al' moram ti jo{ ne{to re}i.- Nisi me ve} napravio dedom? - Nije to, nije Zora takva. Htjedoh ti re}i: glumica je.Avdaga potegne jo{ jedan dim, usta sa se}ije, spusti mu ruku na rame,

potap{a. Raskravi ga o~eva ruka na ramenu. Nikad ga nije udarila, al' rijetko ipomilovala.

- Ima i gore... Ima i gore, moj Osmane!... Od svog srca niko pobjeg'o nije,ne moè{ ni ti. Ako je do mene: nek vam je s hairom, èni se, sine!

- Hvala, babuka moj! Ovo si mi po drugi put ̀ ivot dao. - Kleknu pred oca,ho}e da mu poljubi ruku.

\aurko mila

99

Avdaga izma~e ruku, pomilova ga po glavi :- Pusti to, Osmane sine, ne treba! Otr~ao je do po{te, ispisao telegram: »Dolazim. Ponedjeljak, podne,

èljezni~ka stanica Zemun. Ponesi najva`nije stvari, papire. Osman.«

Zagrlili su se pred stani~nom zgradom.- Nisam verovala, nisam verovala- govori. - A pesmu sam jutros dobila,

oplakala... Ljubici sam rekla, mami i tati napisala pismo, da ne zamere i nebrinu.

- Idemo u Be~, mila. Tamo }emo se vjen~ati. Sve su nam oni moji iz bankesredili. I {lafenwagen i hotel. Ali smo odvojeno. Po danu }emo biti zajedno.

- Ne bih marila da sam s tobom, pa taman i na patosu.- [to bi se, bona, patila!? Poslije Be~a ~itav }emo ìvot dijeliti postelju.

Be~ ih je do~ekao pod snijegom. Do fijakera su gacali po blatnoj, crnojbljuzgavici. U hotelu »Bristol« su na spisku. Odvojene, jednokrevet-

ne sobe. Dje~ak sa zlatnom kapom, crnac, krenu da im ponese stvari.- Reci mu, Osmane, ne treba, ja }u, nije te{ko. Nikad crnca nije videla. »Samo mu beonja~e i zubi kao kod ostalog sveta.« Dje~ak ide va`no ispred, ma{e klju~evima. Po mekom, {arenom tepihu

hodnikom ne~ujno promi~u sobarice, sve jednako obu~ene. Kad se odnekudoglasi zvonce, potr~a{e... Dje~ak prvo otvara vrata njene sobe.

- Kako }u te na}i, Osmane? - pita zabrinuto.- Ma, ne boj se, mila, ja }u do}i po tebe. Raspremi se i osvjeì, eto me, pa

}emo na ru~ak.Restoran je pun. Do stola ih vodi konobar koji malo - malo govori:»bitte,

bitte!« - Obu~en je otmenije nego sreski na~elnici po na{im palankama. - {ap}e

Osmanu. On se smije. Grupa bu~nih bosanskih trgovaca ispija {pricere... Ulazi grupa dama i

oficira. Oficiri su visoki i brkati, dame uvijene u krzno, ispod kojih se vide polu-gole grudi. O~ima ne moè vjerovati.»Kako ih, bre, nije stid!?« - spusti pogledu tanjir.

Poslije ru~ka, fijakerom }e, Be~om. Pored Parlamenta, Praterom... Pro{eta-li su vrtom dvorca Belvedere. Bazeni su bili zamrznuti, statue zelenih sfingi usnje`nim bundama... Sve je zadivljuje i ~udi. Sti{}e se uz njega, prepla{eno...

Sutradan je odveo kod juvelira. Izabrali su vjen~ano prstenje. On je donio


100

sve~ano, tamno odijelo, njoj kupio bijelu, svilenu vjen~anicu, crvene lakovanecipele. Nau{nice s ~ijih zlatnih peteljki vise dva rubina kao bobe zrelih ribizla,samo {to ne opadnu... Na vjen~anju je zaplakala... Ujutro se sobarica obradovakad na|e nedirnut, pospremljen krevet u njenoj sobi.

Ostali su jo{ tri dana u Be~u. Vodio je u Operu, prvi red na galeriji.Podnimila glavu rukama, naslonila laktovima na ogradu, guta svaku ariju, svakiakord. Pomjeri se samo kad aplaudira... On vi{e prati nju, nego predstavu.Zajapurila se, udi{e muziku, ponekad pomjeri glavu, u taktu. A tap{e rukamadjetinje radosno.

"Vala si ve~eras golem sevap uhvatio, Osmane!« - hvali se u sebi, sretan. - Gde mi ìvimo, moj Osmane? - progovori tek u fijakeru. - Mi se jo{

uvek vijamo po Kosovu s Turcima... Oprosti, mili, nisam ni{ta lo{e mislila.- Znam - veli, pa je zagrli. - Kad sam prvi put do{ao u Be~, kao da sam

s neba pao... Druga planeta!

UBr~ko su se vratili, u hotel. Ne moè prepoznati sobu. Uba~en jedupli, bra~ni krevet, stoli} s ogledalom... Nekoliko vazni sa cvije-

}em. Gazda ih pozva na sve~anu ve~eru. Do~eka ih orkestar, stol sa buketomruà, svije}e... Diè mladencima zdravicu...»Nikad mu ovo ne}u zaboraviti. Amislio sam da je hr|av ~ovjek!« - pomisli. Nije mu toliko zbog sebe, nego radinje... Kolege na poslu ga do~eka{e srda~nim ~estitkama... »Lijepo me na|o{e.Za ove na{e sam znao, ali ni [vabe nisu kamena srca.«...

Izlaze u {etnju, ~ar{ijom, u predve~erja. Br~aci ih posmatraju s divlje-njem. Ljep{eg para Br~ko dugo nije vidjelo.

Emil ih pozva na godi{njicu braka. Puna ku}a. S Osmanom se rukuju,njoj ljube ruku: »Po{tovanje, gospo|o \iki}.« Zvu~i joj pozdrav kao najlep{aarija iz be~ke opere... Raspline u grudima poput ùbora one vode gde je plelaven~i}e, onomad...

Onda stiè Ljubi~ino pismo iz Beograda. Sve se pro~ulo, tata me|u svetne ide, mama pla~e. A ona }e ih, svakako, gledati posetiti... Grli ih i ljubi.

Njemu Avdaga pi{e iz Mostara. Posla}e im para, nek se na|e. Obradovaga {to otac pi{e »im«. Tidà mu pi{e da jedva ~eka da se vide. U potpisu, sve trisestrice »selame i ljube milog brata i milu zaovicu.« I Salih mu pi{e. »Bolje je,moj Osmane, neka vas jo{ malo tamo. Dok ~ar{ija ne odu{i...«

On se raspituje za kakvu privatnu ku}icu, s ba{~om, iznajmio bi. Puno sesvijeta naseljava u Br~ko, tanka nada... Kad mu iz Sarajeva ponude mjesto sekre-

\aurko mila

101

tara Gajreta, prihvati objeru~ke. I njoj drago... Velik je grad, bliè Mostaru...

USarajevu jutarnju kafu i himber popiju zajedno. On ne doru~kuje.Nekad {oljicu topla mlijeka. I ona svikla uz njega. Poljubi je, ode na

posao. Ona ide na pijac, kupuje, brine da su ru~ak i ve~era na vrijeme, da gasa~eka prostrt sto. Pisala Persi ]orovi}, pa joj ona poslala ~itavu svesku recepa-ta mostarskih jela. Kuva po njima, a svesku krije od njega... Stid je. »Moèpomisliti da ni{ta pod milim bogom ne umem, no pevam i glumim po palanka-ma i kasabama.«... Uvijek mu je sve ~isto i opeglano. On sve primje}uje, iotvorenu svesku zaboravila kraj {poreta, ali ni{ta ne govori. Uve~e, pi{e, vratiose »Zlatiji«. Ona se sklup~a na se}iju, ~ita. Ne treba je pitati; osjeti kad mu trebaskuvati ~aj, nato~iti himber. Kad on odloì pero i po~ne skupljati papire, ide usobu, skida se i lijeè prije njega. Dok se on presvla~i, ona se pokrije jorganompo glavi.

- Jel' se ti to, èno, stidi{ pogledati svog ~ovjeka?! Malo podigne jorgan, toliko da je ~uje, veli: »Stidim!« A ~im ga osjeti uz

sebe, privije se. Dok joj ~ita napisano, gnijezdi mu se na prsima, igra resicomuva. Popri~aju. Kad zavrne fitilj na lampi, miluju se i gladno ljube, u mraku ...

Za lijepa vremena pro{etaju Ba{~ar{ijom, obalom Miljacke. Izvede je u»Evropu« i u a{~inice, na ve~eru. Nedjeljom, sami, ili s dru{tvom, fijakerom seodvezu na Ilidù... Vodi je na predstave. Svugdje ih do~ekuju s po{tovanjem.ûdi se koliko sveta Osman zna. I svaki tre}i je Mostarac...Nakon godi{njegkoncerta Sloge, predsjednik joj se obra}a:

- Gospo|o \iki}, {to vi ne biste pristupili? S va{im iskustvom i talentom,puno biste nam zna~ili.

- Hvala lepa na ponudi, ne bih. Ja sad imam najdraù ulogu na svetu, okojoj sam samo sanjati mogla.

Godinu po dolasku u Sarajevo posje}uje ih Ljubica. Susret sestara nastanici Osmanu }e ostati nezaboravan. Pla~u, smiju se, ci~e, ljube,

podiù jedna drugu, vrte kao u valceru. Putnici po peronu zastali pa posmatra-ju. Zora je vodi prema Osmanu, on skinu fes, pruà ruku.

- I tebe }u, zete, da poljubim, usre}io si mi, bre, sestru, kao kraljicu! Zagrli ga, poljubi, pa zagleda. Neprijatno mu pred onim svijetom, ona

veli Zori:- Lep{i ti je nego s fotografije.


102

Od fijakera do ku}e nije prestala pri~ati. Nave~e, opet, samo pri~a. Obeogradskoj novoj modi, vereniku, kako ~ika-Pera svrati, jada se: »ne moè na-}i zamenu za Zorule.« Natenane o tra~evima s dvora i iz Narodnog pozori{tapri~a:

- Sve je to kostimirana predstava, i jedni i drugi. Obrenovi}i su zavr{ili stragedijom, pobio ih Apis kao stoku, Kara|or|evi}i po~inju s komedijom, akako }e zavr{iti, vide}emo.

Majku i oca ne pominje. Zora joj namjestila prima}u sobu, iza pono}a supo{li spavati. ûju je kako hodnikom ka{ljuca.

- Sutra joj skuvaj ~aj s medom, prehladila se, izgleda. - govori Osman. -A sva je na tebe. Samo je vi{a i tanja.

- I brbljivija! - nasmija se Zorka. Spavala je kad su ustali. - Polako, Zoro, s tim fildànima, da je ne probudi{. Dug je put, umorna je.- I kad je umorna i kad je odmorna, ta len~ina knjava do podne. Kad se vratila s pijace, zate~e sestru, doru~kuje. - A sad }emo ti i ja da popri~amo! - veli joj.- Znam o ~emu. Pre toga moram da zapalim, treba}e mi. Vadi iz torbice paklo cigareta.- A, zato ti celu no} ripa{! Osman je prestao duvaniti kako smo se uzeli,

duvan je otrov.- Neka, na prozoru }u. Ne ka{ljem od duvana. S onim mojim i s

dru{tvancetom, proletos, isplovismo na Savu. Prevrnu se ~amac, jedva isplivas-mo. Sava jo{ bila ladna, gadno sam se naladila. Posle me taj ka{alj ne popu{ta...Tebe zanima {ta }ale i keva kaù?

- Prvo me zanima kako su sa zdravljem, onda ostalo?- Zdravlje ih, hvala bogu, sluì. Jo{ rade, putuju. Ali, od kad si ti onako

oti{la, bez pozdrava, nije ista ku}a. ]ale vi{e ne izlazi kao nekad, dru{tvo gazadeva. »Turski punac« ga zovu. Zna{ da je uvek voleo popiti, otkako se zatara-bio u ku}u, ne trezni se. Kad poìv~ani, beìmo mu s o~iju. Mama se zaklju~au sobu, pla~e. Nekoliko puta poku{ala: »Du{ane, pa ona je na{e dete!« - on jesase~e: »Na{e se dete odreklo roditelja, sad je tursko dete, tursku }e decu ra|ati.Ne}e Du{an Topalovi} biti deda Turadima!«

- Tako veli?- Tako! Mo`da bi on i pre{ao preko svega, ali mu svet ne da. Jednom ga

uvatih pijana, gleda tvoju sliku, pla~e.

\aurko mila

103

Zorki se smr~e. Sve ono {to tomi u sebi, {to je izjeda danima, zbog ~egaona, a ni Osman, mira nemaju, pokulja iz nje:

- Pa {ta je taj svet hteo od mene, sele? Da mi bira ~oveka? Za Bogoljubaiz trupe da me uda, jer je Srbin... Za kreleta - Boleta, koji me u Loznici, na kona-ku, hteo silovati, a jo{ ni ~etrnaest godina, ni prezimena na plakatu nisam imala.»Mala Zora«, pisali mi. Tad ga je ~ika-Pera ìvog oderao od batina, pa me posleostavio na miru. Udao bi me svet za tog gedù s Kopaonika, koji uvek nosibritvu u dèpu. Kad ga ~ika-Pera pred prestavu natera, obrije ~ekinju, a posle,u sobi, istom britvom, recka slaninu. I leti i zimi vu~e pola suve svinje i bardvolitru prepe~enice u kofer~ini. Kako do|emo u koju varo{ prvo pita gde jepijac i trci da kupi beli lukac i ljute papri~ice; ne dao bog da mu zafali dèbane.Kad zagusli, ko{ulja mu od pazuha do pojasa znojna, a pere je jednom u sedamdana uve~e i navla~i ujutro. Od njegovog vonja beìmo po pozornici, a kakokog od glumaca ~ika-Pera odredi sa njim u sobu, taj po patosima tu|ih sobaosvane. Ne za »Tur~ina« Osmana, kojem i du{a i telo na procvalu lipu miri{u,koji je i Branko Radi~evi} i Voja Ili}; mene bi }ale i njegov svet pre bata-Bogoljubu, Srbendi, utrapili. Kojem sve pesni{tvo sveta po~inje i zavr{ava saslepim guslarom, Filipom Vi{nji}em...

Ljubica se prepa. Nikad pre nije je videla takvu. Trese se, isko~ile joj ìlena ~elu. Dogorela cigareta je ope~e po prstima.

- Ne bogohuli, mila, Zorule! Da ne bi tog slepog guslara, da opeva, odzaborava otme, bili bismo repa bez korena. Bez istorije bismo bili.

- Ni{ta ja o nesre}nom Filipu ru`nog nisam rekla, niti mislim. Cenim sve{to je uradio za na{ narod. Ali, postoji istorija i pre i posle njega. I instrumentipre i posle gusala... Ta, samo jo{ kod nas, na Balkanu, vredi poslovica:»Zasvirati i za pas zadenuti.« Jer diplimo i frulamo. U Evropi ta poslovica nevredi. Klavir je glavni inastrument postao, a klavir se ne da za pas zadenuti.

- E, ba{ si, blesava! - nasmija se Ljubica, pritr~a, sjede joj u krilo, zagrli.- Od kad si se udala, nisi samo njegovo prezime, nego i pamet uzela.

Za jednomjese~nog boravka u Sarajevu pri~u »o }aletu i svetu« nisu vi{ena~injali. Osman se trudio da Ljubici ugodi. I{li su zajedno na Ilidù, na pred-stave, izvodio ih na ve~ere. Pred polazak stiè iz Mostara po{iljka blagajskogmeda i ~aja, dobro je za ka{alj, veli. Kupi joj na Ba{~ar{iji zlatom vezenepapu~e i jelek, za jedne {etnje, veoma joj se dopalo. Isprate je na stanicu. Objepla~u zagrljene, nikad se odvojiti. Ona ljubi Osmana: »Hvala, mili zete, na


104

svemu i ne zameri.« Na stepenicama vagona Zora je ljubi: »ûvaj ih oboje, sele,baci duvan, zdravlje ~uvaj, pozdravi verenika. A njima reci da ih grli i ljubi nji-hova k}er Zora...Zora \iki}, reci....

Malo {to je Ljubica otputovala, Osman po~e ka{ljucati. Pripisuju sara-jevskoj studeni. U Mostar }e, odlu~e, za suncem.

U prostranoj kuci \iki}a na Ba{~inama, nad Neretvom, radost. Avdagaobrazli do~ekao sina i snahu. Namjestio im bra~ni krevet a la franca od politiranehrastovine, perzijaner na podu, brokatne store, na cvjetove. I adet promijenio.Snaha se na ku}nom pragu ne mora sazuvat', a mati, Zulka, zgotovila bolji ru~ak,s baklavom, za »Bozik«. Boìje ime u ku}i \iki}a se ne izgovara, haram je…

»Ne kana kosu, zere surme na trepavicama i obrvama, lice ne bakami,}usta je ko hurija dènetska, a i srca merhametli. Okretna je i radina, zlatne rukeima. Vole se, sad mi sva djeca pod istim krovom - kud }u ve}i rahatluk. Jo{ dami je unuke do~ekat, pa da serbez mogu na ahiret!« - razmi{lja Avdaga.

- Ja sam ti, moj Osmane, kao ovo pravoslavno pokopno dru{tvo! - jadamu se Aleksa, uve~e, u kafani hotela »Kronenprinc Rudolf.« - Samo sahranju-jem one koje volim. Oca Ristu, prvo. Onda prokleta grudobolja odnese sejuStaku, pa bra}u Jeftana i Jakova… Ni pjesme mi se vi{e ne mile k'o nekad. Ni{tami se ne mili. [ta ja, zapravo, imam od ìvota?

- Pametan ste ~ovjek, gospodine [anti}u, u va{oj boli za milim, ne znamvas tje{iti, niti ima utjehe. Znam samo da ~ovjek ne moè protiv sudbine. Ostajemu pomiriti se i i}i dalje. Ali, {to se vas ti~e, jo{ ste mladi, voljeni... Ima jo{ljubavi na ovom svijetu.

-Ljubavi, veli{...Pa, ja sam i sve svoje ljubavi po pjesmama posahranji-vao. Sve te moje ljubavne pjesme, sve je to epitaf do epitafa... Groooblje!

- Ali }e nas nadìvjeti, gospodine [anti}u. Narod vam pjesme prigrlio,pjeva. Ne laskam vam, evo sam i sam nakav pjesnik, ali se stidim pred vamapjesmu izgovoriti.

- Prevelika skromnost, Osmane, kao i prevelika neskromnost, ne valjaju,ni~em ne vode. Pjesnik si, brate, dobar. »A{iklije« ti ostaju zauvijek. Tako ne{tojezi~ki so~no kod nas do sad nije napisano. To kako pjeva{, taj {adrvan orijen-talnih rije~i kao zrelu tenicu (vrsta smokve - prim.aut.) osje}am na jeziku. Akobude pravde i onih koji znaju ~uti: ostaju!

- Vi ste mi dali priliku u »Zori«, a Hikmet je »A{iklije« izbio iz mene. Za

\aurko mila

105

boravka u Stambolu posje}ivao sam ga svako ve~e. On mi je otkrio ljepotu izna~aj jezika.

- Fini je ~ovjek i pjesnik, rahmet mu i pokoj du{i, bio Arif-beg Rizvan-begovi}. [teta {to ode iz Mostara. Ponekad kontam, puno ih je oti{lo. MojJeftan, pa Jakov, tvoj ahbab Avdo, mladi odo{e, tek zabiglisali... Edhem Ba{agi}umrije, Du~i} se otu|i od Mostara. Fra Pa{kal Buconji} umrije prije neki dan,onaj po{teni i veliki Kranj~evi} do|e i ode, kiraethanu ("Mohamedansko~itaoni~ko dobrotvorno dru{tvo«) ugasi{e devetstote, »Zoru« sljede}e...Zna{ liti da je do okupacije u ~ar{iji radilo ~etrdeset biblioteka? Koliko je danas? Sre}a,franjevci sa~uva{e i obogati{e svoju, ~etrdesetpet hiljada knjiga, mudri ljudi.Ali, kako god okrene{: ogolje nam pjesni~ki jorgovan, uvenu ba{ta, mojOsmane! Da bi pravde, Mostar bi danas bio Parnas na slavenskim prostorima!

Uzdahnu, pripaljuje cigaretu na cigaretu. - Ostavimo mrtve da po~ivaju u miru, a kanimo se knjièvne kritike, nije

za kafanskog stola. Kakvi smo pjesnici - drugi }e re}i. A ja tebi da kaèm:hrabriji si ~ovjek od mene. Tvoja ljubav prema Zori pobijedi i vjeru i naciju i~ar{iju. Ti svoju ljubav oèni, a ja?... Malo je Osmana \iki}a, malo... Zato te,brate, kao pjesnika volim, a kao ~ovjeka i volim i po{tujem... Te, gledaj da mene persira{, rod smo, da ni po~em drugom, ono po pjesni~koj muci.

- Ta mi se hrabrost jo{ uvijek obija o glavu - veli Osman. - Kako komepadne na pamet optuùju me: srpski zet - srpski pjesnik. Izdao svoj narod. A janikog nisam izdao; ljubavlju se ne moè izdati. Rodio sam se i umrije}u kaoMusliman, a nisam im dovoljno dobar.

- Nisam ni ja bolje stao. Slab sam ja Srbin, jer pjevam Muslimanke, jezikmi je pun turskih rije~i, s Hrvatima se pazim; nekim nije po volji. Te{ko je~ovjeku progutati te budala{tine, ali pusti, nek pri~aju! I}i u polemike ne valja.Njih bi podigli, sebe ponizili, najbolje je pasati se bilo kakvih odgovora.

Aleksa za}uta. Sklapa o~i, tone u dim cigarete, kao u maglu. Bi mu àoAlekse. »Izvana se jo{ dobro drì, ali iznutra - iznutra je davno posijedio.« -razmi{lja. Samo ga babo, majka, sestre, Zora, Sveto i Aleksa razumiju, sokole ipomaù u behutu. Sjeti se pjesme {to mu je 1901. posvetio s rije~ima»em{erijii ahbabu, Aleksi [anti}u....»Trebao sam napisati i sapatniku, bratu mome,Aleksi...»

Iz ba{~e se oglasi bulbul. Pokupi krhotine porcelana, stavi na stoli}. Dokse zaogr}e haljetkom, konta da od Nove godine nije iz sobe iza{ao. Ni


106

Zoru vidio. Oti{la u posjetu svojima, u Beograd, za Boì}. A i bolje je, nijegledala kako se pati... Kad je prvi put bacio krv, ljekari u Mostaru su rekli :»Gospodine \iki}u, imate na plu}ima.« U Be~u potvrdili dijagnozu: »Spric -katar«, tuberkuloza. I Hum i Vele` mu se strovali{e na srce kad i ona po~eka{ljucati... U ku}i je vladao pre}utan dogovor da se o bolesti ne govori...

[irom otvori prozor. Iza fortice, na Veleì, po~e izranjati sunce. Za ranihjutarnjih sati osje}a se bolje. Spadne vatra, ka{alj sti{a... Treba mu dugo da si|eu ba{~u. Na basamacima ga do~eka miris prène kahve. Beli je mati zoromsilazila, da poprì... Iz ba{~e ga zapahnu miris vla`ne zemlje i jorgovana. Svudaokolo osvojio cvijet, pod rosom. Dugo kida ruù za ruòm. Ubode se. Kao si}an|ul, na jagodici se pojavi krv.

»Nisam jo{ svu iska{ljao, ostalo ne{to u meni!« - pomisli... Lak{e musi}i, nego se popeti uz basamake. Gubi dah, triput se odmara. Vrata njene sobeotvara polako, gleda da daska na podu ne za{kripi. Spava. Kroz podignute storepo sobi se prosulo sunce. Na jastuku taman slap rasute kose, usne i jagodicerumene, a sve ostalo bjelina. U snu di{e te{ko, isprekidano. Usnama joj pokupiznoj sa ~ela. Ruè spusti na rub kreveta i ne~ujno iza|e...Tek mu sino} Tidàre~e da je babo otpremio Zoru iz Beograda u bolnicu, u Pe{tu, pa u sanatorijum,u Glajhenberg. Vratila se u Mostar krajem februara.

- Nismo ti, brate, govorili da je do{la, babo naredio! -pravda se Tidà.- A, Zora, zna li ona da sam ovdje?- Ne zna. Ni njoj nismo rekli, misli da si na lije~enju.On okrenu pri~u. - Ove godine poranilo prolje}e.-Pa i nije, moj Osmane, danas je dvadeset peti mart.

Uzoru, 30.marta 1912. prozor na sobi Osmana \iki}a, okrenut Veleì,ostao je neotvoren. Umro je za dvoja vrata dalek od jedine koju je

volio, a koja ga je svuno}, u vru}ici, dozivala. Imao je trideset dvije godine.Avdaga je naredio da tabut s mejtom iznesu tiho, da je ne probude. Do ljeta sujoj govorili da je Osman u Glajhenbergu, na lije~enju, da se oporavlja, a pi{esamo babi, da ostale ne bi rezilio. U svakom je pismu pozdravlja i jedva ~ekada se vrati na Ba{~ine, da je zagrli, govore joj. Ona rijetko izlazi iz sobe. Kaduz nju nije majka, Zulka, il' koja od sestara, pla~e. Jedno jutro se pridigne,zate~e Avdagu u ba{~i. Sam, pu{i.

- Babo - veli - ja znam... Ja sve znam. Nije me trebalo {tedeti, neka i

\aurko mila

107

mene boli. - Od toga {to bi i tebe bolilo, nikom ne bi bilo lak{e. Zato sam naredio da

ti se ne govori. Prvi put za svih godina od kad je prekora~ila prag na Ba{~inama, pomilo-

va je po kosi, poljubi u ~elo.- Allah dao, Allah uzeo, {}eri! - veli.Persa ]orovi} svaki dan je obilazi. I svaki put je Zora moli da iz rezbarene

musandere, iz kompleta »Zora« i »Gajreta«, uzme »Gajret« br. 4 od 15. juna 1912,pa da joj ~ita Tidìnu pjesmu posve}enu bratu i Aleksino slovo opro{taja sahbabom i em{erijom, Osmanom \iki}em. Tiho ponavlja za Persom, kaomolitvu. Pa joj pri~a kako joj za seku Ljubicu nisu javili da je umrla, a znala je.I da njenog Osmana vi{e nema, »ose}a od onog crnog dana.« Kad je Persa upita{to je }utala, nasmije{i se bolno i kao pravdaju}i odgovori :

- Lep{e mi bilo misliti da je moj Osman ìv.

Uzoru 14. decembra 1914. Tidà joj nosi ~aj i vru}u zemi~ku pre-mazanu mladim maslom i blagajskim medom. Bira po glavi rije~i

kojim }e joj ~estitati, toga dana joj 24. ro|endan. Kad otvori vrata, ona leì napostelji, nasmije{ena, u snu. S obje ruke prigrlila na grudi vjen~i} suva behara.Tiho je pozva, }uti. Pozva glasnije, }uti... Ku}om se prolomi vrisak, pa pla~.

Persa je pripremila za ukop. Sahranjena je u bijeloj vjen~anici s uvelimvjen~i}em na glavi. Po~iva iznad Alekse, blizu Jeftana i Jakova, napravoslavnom groblju, pod ~empresima. Osman pod Derokovim turbetom, usjenci Kara|ozbegove dàmije. Od turbeta do Zorina groba moè se dosegnutipjesmom:

»\aurko mila, tuga me mori...«


108

109

Mostarske ki{e(odlomci iz poeme)

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsijejo{ nedozrele.

***Jesen je, ta mrtva jesen na oknima, njene o~i ptica, njena bedra srna,imala je mlade`, mlade` je imala,ne smem da kaèm, imala je mlade`, mali, ljubi~ast,ili mi se ~ini.Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku, volim li Rilkea - sve me je pitala, a na okna su ko boì}ni zvon~i}i moga detinjstvazvonile kapii no}na pesma tekla tihano niz Donju mahalu, Ej, Sulejmana othranila majka.


110

***Ni ono nebo, ni ono obla~je, ni one krovove, bledunjavo sunce – izgladnelog de~aka nad Mostaromne umem zaboraviti, ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu, njen smeh {to je umeo zaboleti kao kletva;onu molitvu u kapeli na Bijelom brijegu, bog je veliki, govorila je, nadìve}e nas;ni one te{ke, modre ki{e, o jesen besplodna, njena jesen...

***Govorio sam joj o Ljermontovu, o [agalu, sve sam joj govorio.Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu, ~itala popodne, u kosi joj bilo zapretano leto, ùtilo sunca, malo mora, prve joj no}i i koà bila pomalo slana, ribe zaspale u njenoj krvi:smejala se de~acima {to ska~u s mostaza cigarete, smejala se jer nije leto, a oni ska~u – ba{ su deca, govorila je: mogu umreti, mogu dobitiupalu plu}a...

***Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,nosila ga u sobu, ve{ala o kon~i}e, volela je ruè, one jesenje, ja sam joj donosio, kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.Pitao sam je {ta misli o ovom svetu, veruje li u komunizam, da li bi se menjala za Nata{u Rostovu, sva{ta sam je pitao,ponekad glupo, znam ja to itekako...

Mostarske ki{e

111

***Stvarno sam voleo tu Svetlanujedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u menibere kajsije jo{ nedozrele.

8. listopada 1965.

Pero Zubac


112

PeroZubac

»Sad je ovo leto, sad sam sasvim drugi,pi{em neke pesme,u jednom listu pola stupca za Peru Zupca,i ni{ta vi{e...«

Mostarske ki{e

113

Bilo je jedno bezbri`no vrijeme kad je zemljom hodio Josip, a nebomletio Mika. Zubac je Tita pjevao, a Anti}a ~uvao. Bio je, Piero, an|eo

- ~uvar Plavog ûperka koji je, prerano, po~eo da sijedi. Brinuo se da ne zaluta u pogre{ne vozove; da ne isprazni zalihe »unu~i}a« po vagon–restoranima; da zna ime grada, hotela i sobe u kojoj, obi~no, ne prespava; da za gostovanja, diljem Jugoslavije, ne pokupuje, do zadnjeg, komplete

alata, kad je svojeru~no majstorisao svu drvenariju u novom stanu, MihailaBabinke 1, Novi Sad. »Tako lepa dleta - govorio mi pred izlogom gvo`|arskeradnje u Gornjem Vakufu - u ìvotu nisam video!«;

da ne lijepi stodinarke na ~elo svakog ~lana Tugomirovog, Dànetovog igostuju}ih, ciganskih bandi u kr~mi »Kod nas«, kojoj je dao ime i ispisao firmu,u ôrtanovcima;

da ne uvje`bava skokove s Petrovaradinske tvr|ave kad mu Ljilja kaè:»Ne!«;

da ne »jede cve}e« kad ga mlade i lijepe u~iteljice ne pu{taju u iznajmlje-ne, djevoja~ke sobe: »Samo da virnem jel’ lepo name{teno!« - zanimalo ga.

Pero je, Miku, svaki sem posljednji put, maja ’85, dopratio u Mostar.Do~ekivah ih na Rondou. Ako je na ~as minulo dugo ljeto, Mika bi

ka~io kaput rajsneglom s opalih osmrtnica, na uvijek isti platan. Jeseni,vinorodne, pitao me Anti}:

- Burazere, jesu li ovo kestenovi?- Nisu kestenovi, ovo su platani, aristokrate me|u mostarskom florom. Gleda me sumnji~avo:- Zna~i, Pera laè!?- Ne laè. - kaèm. - Ovaj |erdan izme|u trga i kafane su platani, a okolo

o,

me,


114

Rondoa ima i par divljih kestenova.Bio je razo~aran. Svi|alo mu se da je Rondo samo tamo gdje su stolovi pod

crvenim stolnjacima i konobari u bijelim ko{uljama, sa crnim leptir kravatama...

Skraja ljeta ’71. uru~i mi po{tar, na Rondou, razglednicu s Cetinja.Adresirana je na Rondo.

»Burazere, Pozdrav Tebi, Icu, \apu, Cuci i celom dru{tvu na Rondou, pod platani-

ma, {to ih Pera Zubac tako lepo zove kestenovi.«U potpisu: Mika Anti}.U »Mostarskim ki{ama« Zubac pjeva:

»Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,nosila ga u sobu, ve{ala o kon~i}e...«

Kestenova, na Rondou, u Anti}evoj mapi grada - nema, niti je ikad bilo...

»... onu molitvu na Bijelom brijegu,bog je veliki, govorila je, nadìve}e nas...«

Mo`da je Bog, u dokolici, i svra}ao na Bijeli brijeg, ali ni kapele, naBijelom brijegu, nikad nije bilo.

»... I no}na pesma tekla tiho niz Donju mahalu, Ej, Sulejmana othranila majka...«

- Tako krasnu pjesmu nisam ~uo - govorio mi Himzo Polovina kotrljaju}i»r« parisien - zamoli Peru da mi zapi{e cijelu, volio bih je otpjevati.

Razo~arah Himzu; ta pjesma, tihana i krasna, nikad nije spjevana. Nit’ jetako krasnog Mostara, kao Zup~evog pod modrim ki{ama jesenjim, ~ak uMostaru, ikad bilo, nit’ga ima. Ako se, kojom sre}om, sr~an i du{evan Hajrudinvrne da dogradi to ~udo od grada po urbanom, lirskom projektu Pere Zupca skestenjem na Rondou, kapelom na Bijelom brijegu i tihanom pjesmom nizDonju Mahalu u kojoj je Sulejmana othranila majka – Mostarci }e mu podi}ispomenik uz mladu ko{}elu, pod Kujundìlukom.

Mostarske ki{e

115

Pod originalom rukopisa »Mostarskih ki{a«, najljep{e poetske razgled-nice koja je ikad iz jednog grada odaslana u svijet zaljubljenih, kao

datum nastanka stoji: »listopada 1965.« Dva rujna ranije, sretoh Peru pod nas-tre{icom terase »Bristola«. Sklonio se od ki{e. Draèsno djevoj~e sa njim pod-vezuje mokru kosu u repi}.

- Njanja - predstavlja se. Njanja je Ljiljana Cani}, sestra Ljubice Dervi{kadi}, apotekarice i snahe

nevesinjske. Ljubica se u Beogradu zaljubila u Arslana zvanog Macan, ~uvenognevesinjskog fudbalera, sportistu i difovca; {ta je Beograd prema ljubavi.Gimnazijalka Njanja je prvi put do{la u Nevesinje za zimsko ferije. Arslan jekum Perinoj sestri Danici i zetu Mi{i Peri{i}u, tako se upoznaju. Beogradskistudenti, Nevesinjci, »bacaju oko na malu«, a ona najvi{e vremena provodi sPerom Zupcem, u~enikom zavr{nog razreda zrenjaninske Gimnazije, kojipriprema maturski na »Bra}a Karamazovi«, »pi{e neke pesme«, a s njom praviSnje{ka Bijeli}a, grudva, sankaju s Grepka. Nevesinje, zimi, li~i na ljupka stak-la hlebinskih slikara, po kojima su popali snjegovi... Poslije tog ferija pi{e jojpjesme, pisma: Sarajevska 8, Beograd, a vi|aju se rijetko... Dogovorili su daljeto provedu zajedno. Sad se vra}aju s ferija, ve~ernjim }e vozom za Beograd.

Vera

»Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,volim li Rilkea - sve me je pitala...«


116

Do voza, èli da je upozna s gradom, a, kao za inat, uhvatila ih ki{a...Septembarske ki{e, u Mostaru, nenadano pljusnu, nenadano stanu. Ki{a jepo~ela da jenjava, ona je bila nestrpljiva. Tro{ne, te{ke kofere ostavili su narecepciji »Bristola«. Na Titovom, nagnuta na ogradu, divila se boji Neretve, aveoma joj se ùrilo da vidi Stari most. S rano sazrelim tijelom Briìt Bardo, pokojoj je Vadim, u Boìje ime, stvorio ènu, cvrkutala je djetinje, razdragano.Pero je bio tanak dje~ak u izraslim pantalonama, s tamnom sjetom u o~ima.Hvatao je za ruku, da ne odlepr{a, tepao joj: »Polako, Njanja!« Pred \iki}evimturbetom govorio joj o Osmanu i njenoj sugra|anki, Zorki. Kako su se ljubili ikako su umrli, premladi. Lice joj se orosilo. Suze, il’ te{ke kapi tople, jesenjeki{e koja je ponovo po~ela da pada.... Skrio je pod tanak kaputi}, dlanovimapravio strehu nad plavom kosom. Sklonili smo se u Kara|oz–begovu dàmiju.Stajali nafajtani u bijeloj ti{ini...Pro{li Tepu s praznim tezgama. Na kraj asfalta,pred »Evropom«, gdje po~inje kliska kaldrma Kujundìluka, pojavio se umivensrp Starog mosta, uokviren kulama. »Lijevo je Tara, desno Halebija«, obja{-njavao joj. Izmigoljila je ispod njegovog kaputi}a, oslonila rukama na kamenuogradu nad »Labirintom«. »[to je divan, {to je divan!«, govorila je. Pokisli, sli-jepljene kose, zagrlili su se i ljubili, a ki{ilo je, nikako da stane, prokletinja...

Pobjegli smo u »Pe}inu«. Tamo Rade Budali} i Ivan Kordi}, mladi pjes-nici, bistre poeziju i crno vino. Ona se ~udila ogromnom crteù, crvenom kre-dom, na stijeni izme|u donjeg i gornjeg platoa najneobi~nijeg mostarskog ugos-titeljskog objekta. Govorih joj kako je to mamut stotine hiljada godina star,kojeg je restaurirao Mirko Kuja~i}. Odmahivala je mokrim repi}em nepovjerlji-vo, razgledala izbliè, dodirivala prstima, pa rekla:

- Ovo je slon~e, a tu lepu pri~u o mamutu ostavite turistima. Bila je u pravu. Bila je pametnica za nepunih {esnaest, a Pero preozbiljan

za osamnaest. Onda je ona pila sok, ostatak dru{tva lju{tio crnjak, kako to idolikuje mladim pjesnicima, dok vani plju{ti ki{a. U na~inu na koji je Njanjapila sok, bio je praznik, u Perinom pogledu i }utanju pjesma, a u crnom vinu je,oduvijek, sve {to sanja{. âk je i ono Mirkovo slon~e, crvenom kredom, moglobiti mamut, labud, {ta poèli{... Kad je pod pe}inu virnulo sunce, nju je zani-mao Most, interes mostarskih poeta nije mrdnuo od vina. Poslije mi Pieropri~ao kako su se pod Mostom igrali `murke, kako ih je njegova sestra Zorauzalud ~ekala na ru~ak, kako su namjerno propustili voz, u sljede}em nije bilomjesta, presjedili su do Sarajeva {}u}ureni u prolazu izme|u dva vagona.Htjedoh tada upitati je li mu Njanja prva ljubav. Nisam ni tad, ni poslije. Jer mi

Mostarske ki{e

117

je, za jednog drugovanja na Rondou, Anti} objasnio tajnu prve ljubavi: - Burazere, da zna{: sve su moje ljubavi, odreda, bile prve!

Ljeto je otplovilo Neretvom, jesen je ’72. Stolnjaci su pokupljeni,pusti stolovi Rondoa zure bijelo. Tek rijedak student, zaspao Isma

Tuce i, masovno, zasjelo li{}e s platana. S Pjesnikom »Mostarskih ki{a«, te jeseni, po vedru danu, penjah se na

Straìlovo. Vodio me da se poklonim Branku Radi~evi}u. @alio se na meniskosi sa jednim tu`nim smije{kom, u {ali, govorio:

»...ruka lomna, telo izmo`deno, a kleca mi slaba~ko koleno...«

Mirjana

»Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,nosila ga u sobu, ve{ala o kon~i}e...«


118

Na vrhu Straìlova, sazdan od kamena s Plje{evice, Avale, Dinare i Ve-lebita, gordio se spomenik Pjesniku »\a~kog rastanka« i ljuvenih stihova MiniKaradì}. Pokazivao mi je Piero Dunav, iza Dunava Ba~ku, a jo{ dalje, u magli,vrh Avale. Ispod Pjesnikovog spomenika stajao je Pjesnik licem okrenutDunavu i Ba~koj, a srcem Hercegovini. Mlad Zubac je li~io na mladog Branka,a pri~ao o zavi~aju:

- Moj Mari}u, zavi~aj se ne moè napustiti. Moè se oti}i, jednostavno,ali pesnik bez zavi~aja i ljubavi prema zavi~aju, ne moè biti pravi pesnik. Jasam Mostar uvek voleo i nisam razlikovao od rodnog Nevesinja. A kada samse u tom Nevesinju uèleo novih svetova, oti{ao sam na [iroki brijeg. Te godinekoje sam u hercegova~kom zavi~aju proveo, ne bih menjao niza{ta drugo.

Uz Straìlovo se, sve glasnija, penjala sevdalinka. Do{la je zadihana skr{nim momcima i vitkim djevojkama banjalu~kog folklora. Poloìli su buketruà mrtvom Branku, a tiho govorili:

- Ono je Pero Zubac, pjesnik »Mostarskih ki{a«. Ne{to su se sa{aptavali, pa pri{li. Molili da se fotografi{u s njim, momci

su i autogram molili, djevojke su se smijuljile i snebivale. Za »Eminom«, uizvedbi kraji{kih djevojaka i momaka, silazismo niz Straìlovo. O »Ki{ama« ganikad nisam puno pitao. Ono {to je htio re}i, smatrah, izgovorio je u stihovima.A jo{ prije poznanstva s Pierom (davno sam po~eo, pa ga i danas zovem tako,a on se, u pismima, potpisuje malo druga~ije: »Tvoj tu`ni Pierro«) opomenuome Lorka:

»...La luz del entendimiento »...Da obazriv budem pametme hace ser muy comedido...» nalaè mi i po{tenje...«

Neko je jo{ so~nije, elegantnije preveo kao: »Savjest mi nalaè da budemdiskretan.«

Dok silazimo uskom stazom niz Straìlovo prvi put ga pitah:- Ko je, Piero, Svetlana? - Svi su oduvek zami{ljali neku Svetlanu, a ona nikad nije ni postojala.

Nastala je od svetlosti Mostara, ~udne plave svetlosti koja se odjednom pojaviodnekud, pome{a se sa ̀ utom, nastane kao neka modrina, pa tek onda izbija onobelilo koje sunce izbaci. Takve su i ki{e koje »ljuljnu« odjednom kada »{ljegnuoblaci«, {to kaù Mostarci... Svetlana je, ustvari, sjedinila ~etiri moje mlada-la~ke ljubavi. Od svake sam uzeo poneki detalj. Vera [tajner, Nemica iz Osije-

Mostarske ki{e

119

ka, u Trpnju me pitala: »Je si li Hrvat?«, jer sam pevao u jednom zagreba~kombendu. »[ta studiram, imam li brata, volim li Rilkea?«, pitala me. Mirjana[imi}, moja gimnazijska ljubav sa [irokog brijega, voljela je kestenje, nizala nakon~i}... Njanje se se}a{, ona je stalno vukla neku staru knjigu Stefana Cvajga,koju je i onomad, u Mostaru, pod Pe}inom ~itala. Njanjina je re~enica »Ko jeto, recimo, Zubac Pera, da ba{ on, a ne neko drugi.« ̂ etvrta je Dragana Vlajnji},studentica knjièvnosti iz Novog Sada. Govorila je o Dèmsu Dinu, malo tu`no,malo pla~ljivo o Karenjinoj... I volela je ruè, one jesenje, ja sam joj donosio.Kad svenu, stavljala ih je u neku kutiju... Ali te ki{e u Mostaru, vino, razgovoris prijateljima, jo{ de~a~ki uzavreli, ta na{a odluka da zakasnimo, da ostanemo,to je potka »Ki{a«. Mnogo ~ega je dodato, prikupljeno iz se}anja. Muzika iz»Ki{a« je ne{to {to sam nosio u sebi. Pa i pesma: »Ej, Sulejmana othranilamajka« ne postoji, a ja sam je ~uo...

Pred malom kafanom ispod Straìlova, ~astio je banjalu~ki folklorsokom. Dok autobus odmi~e oni ma{u i pjevaju: »Oj Mostaru, moj beharu...«

Po Straìlovu lisje ùto ve}e dole pada, kojeg Branko, zelenog, od 1853.video nije. Umro je mlad – dvadesetdevet godina godina i tri mjeseca.

Njanja

»Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu, ~itala popodne,u kosi joj bilo zapretano leto, ùtilo sunca,malo mora...«


120

Mirjana je ljubav iz istog razreda li{ti~ke gimnazije. Pisao joj jeporuke, na ceduljicama. Bile su sve toplije, na kraju postale

pjesme... Kad je oti{la u Ljubljanu, nije mu odgovarala. @ivjela je, potom, uMostaru. Radila u Skup{tini Op{tine il’ Op}ine. (Skup{tina se zvala kako sekome dopadalo, a pisala latinicom i }irilicom.) Vi|ao sam je kako prolazigradom, naj~e{}e sama, bajna kao mladala~ki, gre{an san, graciozna i gordakao svetica. Nekoliko puta smo razgovarali. U njenom govoru romorilo je vreloLi{tice, kristalno ~isto, povi{e Mandi}a mlinica, u kamenu. A smijala se s dvareda bijelih zuba »kao dugmad s Dalapa harmonike«. Znala je da ja znam koje nizao kestenje na kon~i}e, i ja sam znao da Ona zna. Sumnjam da je uMostaru, tada, jo{ iko znao. U tim razgovorima, pri slu~ajnu susretu, nit’ smokestenje, nit’ Piera, ikad pomenuli... Tada, u Mostaru, nije bilo ni{ta neobi~nosresti mlade i zaljubljene iz najdaljeg kutka Jugoslavije. Prepoznavali su se pogovoru, a {etali sa zbirkom »Mostarske ki{e« u ruci. Jedno plavo ukori~enoizdanje, bilo im je vodi~ kroz grad. Sje}am se mom~eta i djevoj~eta, ot Prilep,ot Makedonija, koji su se igrali `murke pod Starim mostom, a na Rondou mipri{li, neko im rekao da sam Pierov prijatelj. Pitali su: kako do}i do kapele naBijelom brijegu; jo{ su pone{to pitali. Oboje su »Ki{e« znali napamet, on bipo~injao, ona zavr{avala stihove. Pred polazak, u kasno poslijepodne, ~astilisu me na terasi »Bristola«. Pri~ali su o dva buketa ruà s Tepe. Kako su jedanodnijeli na grob Aleksi, s drugim svratili u staru zgradu Op{tine. Tamo je bioMati~ni ured. Vjen~ali su se, vele, par dana ubavo kisnuli pod modrim ki{amamostarskim. êstitah im. Brzim, u 19.15, otputovali su preko Ivan-planine dabudu zajedno, zauvijek...

U jedno suvo, prohladno predve~erje, vidio sam Mirjanu na Lenjinovom{etali{tu, koje ùri od Gimnazije prema Rondou. Kupila je kestenje, ono ufi{eku. Prebacivala s dlana na dlan da ohladi, lju{tila dugim, manikiranim prsti-ma, a prodava~, s trotoara uz zaraslu plesnu plo~u biv{eg »Pariza«, uzvikivao:»Kestenje, kestenje, vru}e kestenje!« Lijepu gospu {irokobrije{ku od rata nisamvidio. ûjem da ìvi u Mostaru. Sigurno se promijenila. Sigurno je i prezimepromijenila. Ono Antuna Branka, [imi}, pristajalo joj je kao miris procvalihlipa Ulici Vladimira Nazora, od Rondoa prema \a~kom domu...

Draganu sam upoznao kasnije. Prvo telefonom. Javljala se s broja 021350 020, Ulica Ravani~ka 10, Novi Sad. Udala se tamo. [ta je sve

donijela u miraz sem jedne mirne ljepote i kutije u kojoj, u »Ki{ama«, ~uva

Mostarske ki{e

121

ruè, one jesenje, ne znam. Poslije smo se susretali u Novom Sadu i Mostaru.Druìli se, povremeno. Druènje s Draganom nije zahtijevalo trud. Bila jeblaga, obrazovana sagovornica, s vojvo|anskom pitomo{}u i {irinom upona{anju i govoru. Kao da smo i{li u istu {kolu, ~itali istu lektiru, u istoj samo-posluzi, ujutro, kupovali vru}, mirisan hljeb. Za boravaka u Mostaru {etalibismo Feji}evom, Kujundìlukom, svratili u dàmiju gdje mrtav, premrtav, podte{kim turbetom leì Kara|oz-beg, i{li kod Fike i Ice Voljevice na buredìke, uDrap{inovoj 15 ru~avali le{ardu i brudete, kafu i limunadu pili u hotelu »Ruà«kojeg, u vrijeme »Ki{a«, nije bilo, pa ga ni u poemi nema... Rashla|ivali smo seu sjenci platana, na Rondou, sa [ibom i E{refom Krvavac, prijateljima. Bila je,Dragana, bri`na i predobra majka. U Novom Sadu podizala s Pierom zlatnesinove, Vladu i Milo{a. Raznjeùju me po sje}anjima, drè se mami i tati zaruku, u kratkim pantalonicama, veseli, pametni i umiljati. Kad su umjesto ki{a

Dragana

»Volela je ruè, one jesenje, ja sam joj donosio,kad svenu, stavljala ih u neku kutiju...«


122

pljusnule granate, tje{ila nas i bodrila, telefonom. Govorih joj, iz Mostara, pro-lje}a ’92. da ne brinem za sebe; strah me za Milenu i Azru. Govorila je izNovog Sada, kad je tamo plju{talo, da ne brine za sebe, moli se, veli. Bogu, zaVladu, Milo{a i Peru. Zla budu i pro|u. Sinovi su ve} sa svojim Svetlanama.Vladu ~uvam, u jednoj tatinoj knjizi, na fotografiji, bi}e iz ’76. Tito i Piero sesmiju, a Vlado je posti|en, zbunjen. Milo{ me je darivao, mailom, prvom,darovitom zbirkom pjesama. Vlado scanirao, pa poslao fotografije iz tatinogalbuma, kojim ilustrujem ovo sje}anje na vrijeme »Ki{a« i koje se, prvi put,objavljuju. [alje i Nata{ine pozdrave... Bila, jednom, i Nata{a Rostova...

Ni pred Draganom, »Ki{e« nikad nisam pomenuo.

»...La luz del entendimiento me hace ser muy comedido...«

Veru [tajner, koja je voljela Rilkea, nikad nisam upoznao. Znam da jo{ìvi u Osijeku i, ni{ta vi{e. A sreo sam Svetlane, ponovo, u pjesmi.

»...Ljiljana skuplja oblutke, Veri lepr{a kosa,Mirjana prolazi }utke, Dragana na Tepi bosa.

O, slike, mladi}ke, rane, de~a~ki ushiti i strah,u ove odmakle danezasipa vremena prah.

A grad ipak postoji, Satkan od na{e du{e.I svi su u njemu mojii s njim sam i ja ru{en.«

Ove tri strofe su iz Pete pjesme, poeme »Povratak Mostaru« Pere Zupca.Godinama ga nagovarah i molih da se vrati, da se ponovo sretnemo s negdanjimGradom u gradu. S negdanjim nama. Jer smo se, davno, bratimili. Jer bliègroda, po du{i, vi{e nemam. Jer glasnijeg i umilnijeg pjeva~a – Mostar nema. Jer

Mostarske ki{e

123

se kroz sve ljudsko nevrijeme ~uvasmo telefonom, pismima, stihovima... Kadga zvah da idemo u Mostar, nakon bezlju|a, pisao mi je:

»[to se vi{e odbijam da odem dole, to je gor~i deo sna u koji se nehoticesklanjam da bih se odbranio od nostalgije. Le~enje zôva zavi~aja. Sanjam kakosedim pod ko{}elom, kako idem prema Miljevcu, kako kupujem tre{nje na Tepi,a sve s ljudima kojih nema ili ih ne vi|am, sve kao na javi, pa sam umoran poslesna, kao da sam svu no} kosio. A, opet, znam da nema razloga da ne odem, tamosu moji i moje, tamo sam ja ustvari. A to {to mene zove nije ono odakle samponikao, bi}e da onog {to ja pamtim i volim, uglavnom, nema. Niti ima onogNevesinja, niti onog Mostara, niti ima onoga mene koji je svim bi}em pripadaotim gradovima: sve je, da budemo po{teni, stra{ni zov zavi~aja, koji zove menekoliko i svakog od nas koji se odmetnuo. Taj fizi~ki bol osetio sam kad sam,nedavno, posle trideset i dve godine, bio u Banjoj Luci. Obi{ao sve, odneocve}e na spomenik Vahidi Maglajli}, lepu bistu njenog lepog lika u momse}anju. Primili me kao svoga, najdraèg i najro|enijeg, do{le mi u emisiju»Divlje ruè« – dve prelepe Mostarke koje pevaju svoje balade, pa puni Banskidvori, pa sve, pa sve...A ja, po povratku, dobio takvu alergiju, da niko odstru~njaka nije otkrio razloge. Petnaest injekcija za osam dana, popio gomilelekova... Ne znam kako bih pro{ao posle povratka Mostaru i Nevesinju. Tajstra{ni ose}aj prolaznosti, to suo~enje sa staro{}u, to prepoznavanje biv{eg sebe,sve ono {to nam je zna~ilo, dotuklo me dobrotom i milo{}u. A tek Mostar iNevesinje! Bumo videli...«

Jo{ mi je pisao:»Nikada, kao {to zna{, nisam duè ostajao dole. Ali je zato svaki moj sat,

dan, trodan proveden u Mostaru hiljadostruko vredeo. Tamo sam se ja napajaosvetlom, dobrotom, druèljubljem, upijanjem ozona zavi~aja: taj grad je menizna~io vi{e nego Mostarcima, pa je i ona odluka predsednika SO-e, na{egkolege, pesnika, Vlade Smoljana da dobijem par~e Tabhane, koje bi bilo krov»Ki{a«, meni mnogo vi{e zna~ila nego tih tridesetak kvadrata Mostara...Na[irokom brijegu sam dve godine bio gimnazist u ~uvenoj gimnaziji lepa imena,»Ivan Goran Kova~i}«. Za mene presudne, vrlo bitne godine.. Tamo sam ipropisao. Moj grad porekla je Nevesinje, ali njemu sam se tek, ozbiljnije, u pes-mama, vratio ovih godina. Pisao sam uporedo knjige »Nevesinjski prizori« i»Povratak Mostaru«. Mo`da me je Mostar primio za svoga kad smo Anti} i jadobili Plaketu grada uz 14. februar, one davne godine. Hamdija Pozderac je jo{uvek bio ìv, do{ao je da bude s nama. Jednom je Du{ko Trifunovi} izjavio, ne


124

be{e davno, da sam posle [anti}a »najmostarskiji pesnik«. Ne znam. Znam dasam mnogo dragih pesama napisao o Mostaru i da je ova knjiga »PovratakMostaru« mo`da najozbiljnije moje lirsko delo... »Ko zna, krhko je znanje.« Kosam ja sa svim adresama i svim knjigama? Ima na jednom holandskom sajtudobra odrednica. Posle Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca,Bo{njaka (Bosanaca) pi{u me: EX YUGOSLAVIAN. Sva~iji i ni~iji sam. Eto...«

êtrdesete jeseni, nakon one s modrim ki{ama, septembra 2005. do{lismo u Mostar skupa. U Mostaru su godi{nja doba jedno drugom -

repriza. Od Aleksinog »Prolje}a« 1906. i Pierovih »Ki{a« 1965. do jeseni 2005.Dobrodo{licu nam je poèljela ki{a. Bliznakinja one od prije 40 godina. îmsmo smjestili torbe u doma}inski prijatan motel Tanovi}a, »Kriva }uprija«, nadRadoboljom mutnom kao u pjesmi, èlio je da vidi Mlad most. Na Mostu je}utao. Minuti i minuti }utanja. Samo je ki{a lupala i nado{la Neretva glasno va-ljala jugu...

Sutradan su ga vodili pod Most da za televiziju govori »Ki{e«. Opet jeplju{talo. Onda se, negdje, izgubio. Vratio se pokisao.

- Grobove sam i{ao posetiti. Ulice kojima sam prolazio. Voleo bih damogu obi}i sve prijatelje, preostale i ostale, ali kratko nam vreme. Voleo bihiza}i no}u, kad spavaju svi koji bi me mogli pone{to pitati i vratiti se umoranod se}anja koje je prestalo da bude mora...

Na Rondo, veli, nije i{ao. Jer Rondoa, zna, nema. - Kad bi bio Rondo, kad bi bilo ljeto, kad bi bili stolovi, kad bismo ih sas-

tavili – koga bi pozvao da se druìmo, Piero? - Oni, koje bih èleo da vidim, moj Mari}u, na drugoj su obali. Ako bih

umrle pobrojao, ìvi bi se naljutili. Ako bih ìve nabrojao, mrtvi mi ne bi opros-tili.

To ve~e, pred promociju, u Narodnom pozori{tu, dok pristiè sve {to jeod Grada u Gradu preìvjelo, govori mi: »Samo bez uzbu|enja, Mari}u, bezuzbu|enja.«

Kad ga najavim na sceni, dok prilazi mikrofonu, opet mi govori: »Samobez uzbu|enja, Mari}u, bez uzbu|enja.«

Glas mu drhti, o~i ovlaìle.I prepunoj dvorani, i holu, isto. Mostarke su vadile maramice. Vi~ne

tome.Ni sam nisam pro{ao »bez uzbu|enja«.

Mostarske ki{e

125

Na sceni mu je Mostar, jo{ jednom, ukazao ljubav i ~ast. U ime Centra zamir i multietni~ku saradnju, Ale Behram mu je uru~io Povelju po~asnog ~lana.I kami~ak ubijenog Mosta.

U foajeu je, sat i pol, pisao posvete. Na kraju, uz potpis, uvijek je volionacrtati jedno malo srce. To ve~e, srce je li~ilo na kami~ak Mosta, koji pulsira.

No} pred odlazak, u »Krivoj }upriji«, Pjesniku Mostara prire|en jeap{id. Alija Kebo i Alija Behram, Grado Gojer, Ratko Pejanovi},

Zlatko Serdarevi}, izdava~ poeme, Sarajlija, Goran Mikuli}, Pierov prijatelj,Mostarac ~okom i ~e`njom, Milan Guti} s kojim je doputovao iz ravnice, i kaodavne neke godine, za{ti}en blago{}u One koja nije sje}anje, koja je tu... IMostarci... I Mostarke, Gordana Semiz, Jagoda Ribica, Cica Mufti}...Namjerno ih pi{em djevoja~kim prezimenom. Grehota je da u vrijemedjevoja{tva nisu imale svog pjesnika. Mostar je ostao siroma{an za jo{ jednupoemu, recimo: »Mostarska sunca«... [uki Planjanin iz Sarajeva s gitarom i tre-binjskom du{om, golemom kao Leotar, i ~istom kao Trebi{njica. Ilijas Deli} sanajtalentovanijim bulbulom iz mostarskih ba{ta, u grlu... Sestre Dijana i Sla|anaMaksi}, @ana @ugor, Latifa Hubijer, kasnila Lidija Lasi}; i njih pi{em djetinjimprezimenima i imenom Kapljice usahlog ansambla »Mostarske ki{e«. Tim suse imenom di~ile... Nikad okaljale, nikad odrekle... [etalo je to pozno Pjesni-kovo dru{tvo mostarskim du}anima, ba{tom starog imama, a Osman je, ispodturbeta, vapio :

»\aurko mila, tuga me mori...«

Kad je [uki otkop~ao du{u gitare i na~eo »[to te nema?«, Piero se oglasiomekim, bar{unastim baritonom Dragana Stojni}a. U intermecu, tiho veli:

- Umrije Njanja. - Znam, 2001.- Znam da zna{. Premlada umrije. Po~iva na Top~iderskom groblju.Iza{li smo na terasu, da udahnemo no}i. Nebo se uparadilo zvijezdama. Bezbrojna jata veselih svitaca.- Sutra bi mogao biti lep dan, a ja sam tako umoran, moj Mari}u! – veli.- Dugo te nije bilo, a dugo te, nekad, bilo u Mostaru. Uostalom, tvoj lirski

zemljopis ide od Nevesinja, preko Mostara i [irokog brijega do Novog Sada.Ovdje si samo presjedao s autobusa u vozove i obratno, a najvi{e se zadrào.


126

- Nikad nisam oti{ao... Sve moje ljubavi vezane su za Mostar. Sve mojevelike ljubavi. I onda i sada. Dok bude ljubavi ovde, bi}e i moje... [to postoji,to je jedino ostalo. A ljubav postoji... Beìmo unutra, hladno je... Ako te ne svla-da san, pro~itaj no}as Desetu pesmu iz »Povratka«.

Pro~itao sam u rukopisu:

»I ono {to se}anje nijeno ljubav moja pozna, u re~ da se skrijea ja da je prepoznam.

U igri du{a dvajuminu{e godine strasti, ali dok godine trajuod svezla }e me spasti.

Dok jede smokve male{to joj je [iba probro,na kosu zvezde pale,iz ruke lije dobro.

A \ani u nebu – pticai ja bih. Ona oprezna.I ~itam s njenog licasve {to o strahu ne znam.

Gospa {irokobrije{kaiz njenih me o~iju gleda.i te{ka zima vele{ka, nanosi zrna leda.

A Mostar u nama vreokao da ju~e sve bii kad bih ne znat hteoto vi{e umeo ne bih.«

Mostarske ki{e

127

Pred zoru, kad smo po{li na po~inak, zastasmo nad naraslom Rado-boljom. Krklja i je~i, u ropcu, pred smrtni zagrljaj s Neretvom, stotinjak metaraniè. Dok stojimo zagledani u tamu predsmrtne vode, govorim mu:

- Na Straìlovu je mlad Zubac li~io na mlada Branka. Sad, pod sjedinom,li~i{ na Lazu Kosti}a.

- Re}i }u ti, moj Mari}u, jednu lepu pri~u o Lazi Kosti}u. Naime, lekarnjegov i potonji prijatelj, doktor Radivoje Simonovi}, {alje Vasi Staji}u doku-mente iz Lazine zaostav{tne i pi{e mu, izme|u ostalog: »Molim samo da miLazu ne ocrnite, nego mi Lazu obelite. Ja nesretnijeg ~oveka nisam sreo uìvotu.«

Ujutro su nas prijatelji ispratili na sjever. Mostar smo ostavili zagrljensuncem...

U spomenar Mostara i herbarium ju`noslavenske poezije Pero Zubac jeuloìo »Mostarske ki{e«.

Pierove su »Ki{e« djetelina s ~etiri lista.Ta ne vene.

Pero i Dragana Zubac, [iba i E{refa Krvavac, Milena Mari} i autor, Rondo, '86.


128

Documents

Mostarenje - cidom. o-Marić-Mostarenje-I... · PDF filedrugovanje, ljudovanje, kom{iluk, toleranciju, humanizam... Mogu te dragulje, u jednom trenutku, Jaha~i Apokalipse razbacati