Mladen Gašpar, dipl.ing.agr. Anita Raič, dipl.ing.agr ...nik o precjepljivanju vinove loze... · nerativno razmnožavanje (sjemenom) se primjenjuje kod stvaranja novih sorti (kultivara),

Mladen Gašpar, dipl.ing.agr.Anita Raič, dipl.ing.agr.

PRIRUČNIK O PRECJEPLJIVANJU

VINOVE LOZE

Federalni agromediteranski zavod MostarBiskupa Čule 10, Mostar; BiH

Tel/faks: ++387 36 335 050Faks: ++387 36 335 051

[email protected]

Mladen Gašpar, dipl.ing.agr.Anita Raič, dipl.ing.agr.

PRIRUČNIK O PRECJEPLJIVANJU VINOVE LOZE

Izdavač: Federalni agromediteranski zavod Mostar Biskupa Čule 10, 88000 Mostar Tel: ++387 36 335 05, faks ++387 36 335 051 http:/www.faz.gov.ba, [email protected]

Glavni urednik: Prof.dr.sc. Marko Ivanković

Uredništvo: Mr.sc. Marija Prlić, mr.sc. Miro Barbarić, Marijo Leko, dipl.inž.agr.,

Recenzent: Dr. sc. Goran Zdunić, viši znanstveni suradnik

Tisak: Fram Ziral, Mostar

Naklada: 500 primjeraka

CIP – KATALOGIZACIJA U PUBLIKACIJINarodna knjižnica HNŽ Mostar

UDK 634.8:631.53/.54(035)

GAŠPAR, Mladen Priručnik o precjepljivanju vinove loze / Mladen Gašpar, Anita Raič . – Mostar : Federalni agromediteranski zavod, 2017 (Mostar : Fram-Ziral) . – 55 str. : fotogr.. ; 21 cm

Bibliografija: str. 54.

1.RAIČ, Anita

3

Sadržaj

1. Uvod ...........................................................................................41.1.Generativnorazmnožavanje ......................................................41.2.Vegetativnorazmnožavanje ......................................................5

1.2.1.Grebenice(povaljenice) ...................................................51.2.2. Reznice .............................................................................61.2.3.Cijepljenjeilinavrtanje(kalemljenje)..............................81.2.4.Tehnikaitehnologijacijepljenja ....................................10

2. Podloge vinove loze ..................................................................112.1.Bitnekarakteristikepodloga ....................................................112.2.Vrstepodloga ............................................................................12

2.2.1.Vitisberlandierixvitisriparia .......................................132.2.2.Vitisberlandierixvitisrupestris ....................................152.2.3.Vitisripariaxvitisrupestris ............................................172.2.4.Vitisviniferaxvitisberlandieri .......................................172.2.5.Kompleksnikrižanci .....................................................18

3. Proizvodnja cijepova u rasadniku ..............................................19

4. Precjepljivanje vinove loze ........................................................254.1.Alatimaterijalizaizvođenjecijepljenja .................................254.2.Precjepljivanjeuraskolsbitumeniziranjem ...........................264.3.Precjepljivanjeuraskol(upodlogu) ........................................264.4.Precjepljivanjesazelenommladicom(zelenimpupom) ........304.5.Metodacijepljenja:urezomzimskogpupaili„T-budding“ ....324.6.Cijepljenjemetodom„zeleni“umetnutipup ...........................414.7.PrecjepljivnjeuBiogracima2013.,„T-budding“ ......................43

5. Prilog–fotografije61-72.,(M.G.) .............................................48

6. Literatura ..................................................................................54

7. Recenzija ..................................................................................55

Mladen Gašpar dipl.ing.agr.Anita Raič dipl.ing.agr.4

1. Uvod

Održavanje, širenje vrsta i sorata omogućuje primjena tehnike razmnoža-vanja u vremenu i prostoru. Postupak razmnožavanja loze vjerojatno je star koliko i čovjek. U prirodi imamo dva načina razmnožavanja, i to: genera-tivno (sjemenom) i vegetativno (dijeljenjem trsa: drva, mladica, pupa). Ge-nerativno razmnožavanje (sjemenom) se primjenjuje kod stvaranja novih sorti (kultivara), dok se u podizanju matičnjaka podloga i vinograda koriste postupci vegetativnog razmnožavanja.

U zadnjim se desetljećima u svjetskoj vinskoj potrošnji svakih 12 – 15 godina mijenjaju trendovi. To automatski znači da se vinarska proizvodnja mora i treba preorijentirati prema zahtjevima potrošača što traži upravo precjepljivanje vinograda.

U ovom priručniku naša glavna tema je vegetativno razmnožavanje - precjepljivanje vinove loze, i to metodama koje su za naše uvjete možda najprihvatljivije, koje naši vinogradari najčešće primjenjuju, a i nove meto-de koje bi trebali upoznati. U ovom priručniku ćemo obraditi jednu novu metodu koja se najviše primjenjuje u Kaliforniji. Želimo da primjenom ove za nas nove metode naši vinogradari prošire svoje znanje iz vinogradarstva. Ako su pogriješili kod izbora sorti u svojim vinogradima ili ako žele sortu promijeniti mogu to manje bolno napraviti primjenom jedne od metoda precjepljivanja vinove loze. Želja nam je da u tome uspiju!

1.1. Generativno razmnožavanjeKod vinove loze se ne događa samo samooplodnja već najčešće strano-oplodnja pasu rezultat nove biljke koje se razlikuju od matičnog trsa po mnogim biološkim značajkama. Nastaju manje vrijedne jedinke, kao i više vrijedni kultivari. Generativno razmnožavanje ili razmnožavanje loze sje-menom primjenjuje se u selekcijske svrhe (nove sorte i genetička istra-živanja). Mi ćemo se u ovoj brošuri više baviti postupcima vegetativnog razmnožavanja koji se najviše primjenjuju u proizvodnim uvjetima za po-dizanje matičnjaka loznih podloga i vinograda plemenite loze.

PRIRUČNIK O PRECJEPLJIVANJU VINOVE LOZE 5

1.2. Vegetativno razmnožavanjeU vinogradarskoj praksi zastupljeno je vegetativno razmnožavanje jer se takvim načinom zadržavaju i prenose sva proizvodna svojstva s majčinskih biljaka na potomstvo, što je od iznimnog značaja. Vegetativno razmnoža-vanje se temelji na sposobnosti regeneracije mnogih organa loze, iako se međusobno razlikuju (adventivni korijen se može razviti iz mladice rozgve, peteljke lista, stapke cvjeta i bobice). Za vegetativno razmnožavanje loze najčešće upotrebljavamo dijelove jednogodišnje zrele i zdrave rozgve s do-bro razvijenim pupovima.

Vegetativno razmnožavanje pripada disciplini rasadničarstva. Ono obrađuje biološke, tehnološke, gospodarske i zakonodavne norme u proi-zvodnji i prometu reprodukcijskog materijala i cijepova.

Loza se može vegetativno razmnožavati na više načina:• grebenice(povaljenice)• reznice(ključići)• cijepljenje(navrtanje)

1.2.1. Grebenice (povaljenice)Jedan od najboljih načina za popunjavanje praznih sadnih mjesta u matič-njaku podloga i u rodnom starijem vinogradu je grebenicama(povaljenica-ma). Povaljenica je jednogodišnja zrela rozgva neorezana od matičnog trsa. Povaljenicu u jesen ili proljeće jednim djelom zatrpamo zemljom, a najče-šće je vršni dio iznad razine tla, kao začetak budućeg stabla novog trsa.

Slika 1. Obična grebenica- crtež Slika2. Obična grebenica (M.G.)

Sustav razmnožavanja grebenicama posebno je bio popularan prije po-jave filoksere. Danas je on interesantan za dopunu praznih sadnih mje-sta u matičnjaku podloga kao i u starijim rodnim vinogradima. Trajnost


ovih trsova je ograničena kod plemenite vinove loze zbog mogućeg napada filoksere, ali svakako je dobro starije rodne vinograde s praznim sadnim mjesta popuniti ovom tehnikom vegetativnog razmnožavanja. U praksi se susrećemo s više tipova grebenica: obične grebenice, popikače, kineske, va-lovite i krakaste. U našim krajevima (Hercegovina) neki vinogradari grebe-ničenjenazivaju i „potapanje loze“. Grebenica se može, a i ne mora, odvojiti od matičnog trsa. Mišljenja sam da ih je bolje ne odvajati od matičnog trsa (vlastito iskustvo).

1.2.2. RezniceReznica je dio mladice (rozgve) određene dužine i debljine. Reznice su član-kovite građe po dužini na kojoj razlikujemo koljenca (nodije) i međukoljen-ca (internodije). Koljenca su zadebljala, a na njima su smješteni pupovi, vitice, cvatovi, zaperci i listovi. Međukoljencasu eliptičnog ili cilindričnog oblika, različite su dužine s obzirom na smještaj na mladici (rozgvi) i s ob-zirom na pripadnost vrsti, odnosno sorti loze. Poprječni presjek je ovalni ili vrlo rijetko okrugli. Dakle, postoji leđna i trbušna strana mladice (rozgve) te ravna i užljebljena strana. Prema namjeni postoje zelene i zrele reznice.

Slika 3. Zrela reznica(M.G.)


Zelene reznice se upotrebljavaju u znanstvenoistraživačke svrhe u br-zoj multiplikaciji pojedinih rijetkih genotipova, a upotrebljavaju se i kao plemke vinove loze pri zelenom cijepljenju na stalnom mjestu.

Slika 4. Cijepljenje sa zelenom reznicom (M.G.)

U rodnim vinogradima se uzimaju zelene reznice s provjerenih trsova. One se uzimaju početkom lipnja kada su zelene reznice pri svojoj osnovi zrele. U tom periodu donji dio mladice je prešao u sekundarnu građu i tada je zreo za reprodukciju. Cjepiljar uzima reznice i s njih skida listove i vitice te ih sprema: omotava vlažnom krpom ili ih s osnovom („petom“) potapa u kantu sa vodom. Time se sprječava njihova dehidracija. Kod samog cijeplje-nja on reznice raščlanjuje na jedan pup, a jedan takav segment predstavlja plemku. Tako pripremljene reznice se mogu čuvati u hladu 1-2 dana, ali je puno bolje da se cijepljenje napravi istog dana pa će i uspjeh cijepljenja biti bolji. Cijepljenje je najbolje raditi ujutro ili krajem dana radi manjeg utjeca-ja sunca na sam postupak cijepljenja (slika 4.).

Zrele reznice su reprodukcijski materijal pri razmnožavanju loze, ponaj-prije u proizvodnji loznih cjepova (kalemova) i podizanju matičnjaka pod-loga.Kod zrelih reznica razlikujemo:


• reznicaeuropskelozeiizravnorodnikrižancikaoplemke• rezniceameričkihvrstainjihovikrižancikaopodlogazavinovulozuReznicama europske loze, prije pojave filoksere,vinogradi su se podiza-

li izravnom sadnjom. Danas se reznicama i njihovim korjenjacima podižu vinogradi na čistim pijescima ili tamo gdje još nije stigla filoksera (neki pro-stori u Južnoj Americi). Zrele reznice se režu i skupljaju u rodnim vinogra-dima ili umatičenim nasadima pojedinih sorata, a reprodukcijski materijal su plemke za proizvodnju cjepova ili za cijepljenje u suho na stalno mjesto.

Slika5. Zrele reznice za proizvodnju cjepova (M.G.)

Zrele reznice američkih vrsta loze i njihovih križanca koriste se za:• podizanje vinograda izravnom sadnjom i naknadnim cijepljenjem

kultivarima plemenite loze na stalnom mjestu• podizanjematičnjakapodlogaameričkihvrstainjihovihkrižanacaza

proizvodnju reznica kao reprodukcijskog materijala u rasadničarstvu• proizvodnjukorjenjaka(podloge)kojićeslužitizapodizanjenasada• reprodukcijskimaterijalzaproizvodnjucjepovaDimenzije reznica su propisane zakonom o normativima za lozni sadni

materijal kod nas i u Europskoj uniji.

1.2.3. Cijepljenje ili navrtanje (kalemljenje)Najvažniji način (na prvom mjestu) vegetativnog razmnožavanja je cijeplje-nje ili navrtanje. Samim izvođenjem ono je čin mehaničkog spajanja dvaju presjeka živih, vegetativno zelenih, poludrvenastih ili zrelih dijelova razli-čitih vrsta ili sorata loze. To je sljubljenik između podloge i plemke s ciljem


njihova srastanja i dobivanja loznog cijepa ili navrtka, mladog ili starog, sortno rekombiniranog trsa. Onaj dio koji je ispod spojnog mjesta, na ko-jem će se razvit korijen ili je već razvijen, zove se podloga a onaj dio iznad spojnog mjesta naziva se plemka i iz nje će se razviti nadzemni dio trsa.

Cijepljenje (kalemljenje) je složen proces, koji je poznat bio i 6000 godi-na prije Krista (pretpostavka). On se kroz milenije upotrebljavao uglavnom za precjepljivanje slaborodnih trsova ili sa svrhom promjene sorte, odno-sno razmnožavanje rijetke sorte. Sve se ovo događalo u eri „starog vinogra-darstva“ u kojem se loza uzgajala na vlastitom korijenu.

Pojavom filoksere nastala je era „novog vinogradarstva“ i vinova loza se morala cijepiti na američke vrste i njihove križance (divlja loza) kao podlo-ge u borbi (nezaobilazna praksa) protiv ovog opasnog štetnika. Filoksera je u Europu prenesena oko 1860. godine (1858-1862). To je štetnik (mala uš) koji napada (parazitira) korijen pitome europske loze. Zbog toga su vino-gradi u Francuskoj masovno propadali (otkriće 1868, Planchon) dok ta ista uš ne uzrokuje štetu na Vitis riparia, otpornoj američkoj lozi. Primjenom cijepljenja kao učinkovite biološke borbe protiv filoksere od samog početka do danas postao je najučinkovitiji vegetativni način razmnožavanja vinove loze, osnova razvoja i širenja vinogradarstva. Razvili su se razni oblici cije-pljenja. Najprije cijepljenje na stalno mjesto, uz prethodnu sadnju reznica ili korjenjaka, a posebno se razvila tehnika cijepljenja za stolom (u ruci).

Cijepljenje za stolom, proizvodnja sljubljenika (kopulanata), njihovo sraštavanje i ukorenjivanje na spojnom mjestu zahtijevalo je primjenu po-sebnih tehnoloških postupaka koji su rezultirali razvojem loznog rasad-ničarstva. Dobar i kvalitetan cijep je rezultat dobrog zarastanja podloge i plemke. Zarastanje započinje aktiviranjem kambija i nastajanje kalusa. Kalus nastaje u povoljnim okolinskim uvjetima i uz poticaj traumatskih re-akcija (rana i pritisak). Unutar staničnih nakupina kalusa dolazi do diferen-cijacije provodnih snopova između koji omogućuju razmjenu tvari između podloge i plemke. Na uspješno zarastanje bitno utječu unutarnji i vanjski faktori. Od vanjskih čimbenika najvažniji su: temperatura, kisik, vlage, svje-tlost, rez i pritisak spajanja. Unutarnji čimbenici su: genetske značajke pod-loge i plemke, meristemska aktivnost (aktivnost pupa) uz prisutnost auksi-na (endogeni hormoni), biokemijski procesi u tkivu sastavnica cijepljenja i morfološka obilježja plemke i podloge.


1.2.4. Tehnika i tehnologija cijepljenjaTehnika i tehnologija cijepljenja podrazumijeva skup svrhovito provedenih načina njegova izvođenja po obliku (spajanja), stadiju zrelost drva i po mje-stu izvođenja i vrsti alata.

Načine cijepljenja svrstavamo u sljedeće skupine:1. po mjestu i alatu • na stalnom mjestu (u vinogradu i lozištu – ručno, nožem za

cijepljenje);• ucjepljarnici-rasadniku(ručno-nožemzacijepljenjeilistrojno-elek-

trični pogon)2. po obliku spajanja• raskol• kosi–engleski(obični,jezičac)• okuliranje(„T“iobrnuti„T“,prstenastoimajorsko)3. po stadiju zrelost drva• zrelonazrelo(„usuho“,„nasuho“)• zelenonazeleno(„nazeleno“)Svi ovi načini su dosta istraživani od mnogih znanstvenika, ali bez obzi-

ra o kojem se načinu cijepljenja radi bitno je da se osigura dobro zarastanje spojnog mjesta. Mnogi znanstvenici sa fiziološke strane daju prednost cije-pljenju na „zeleno“, a sa gospodarskog motrišta prednost daju cijepljenju u cjepiljarnici – rasadniku na „zrelo“. Uspoređivana su dva načina cijepljenja (Chardonnay, Pinot crni): na „zeleno“ na stalnom mjestu i klasično „u ruci“ i sadnjom cijepova. Na temelju dobivenih rezultata zaključuje se da načini cijepljenja nisu bitno utjecali na razlike u rastu, razvoju i rodnosti trsova, te nema analitičkih i organoleptičkih razlika u kakvoći grožđa i vina.

Danas se u svijetu pri podizanju vinograda daje prednost proizvodnji prvoklasnih cijepova od genetički čistog visoko vrijednog i zdravog mate-rijala. Ipak na pojedinim terenima, ponajprije na Sredozemlju, još uvijek se rabi postupak cijepljenja na stalnom mjestu, pogotovo gdje se žele sačuvati autohtone sorte tih krajeva.


2. Podloge vinove loze

Do pojave filoksere (Phylloxsera vastatrix- trsov ušenac) vinova loza se uglavnom razmnožavala zrelim reznicama sadnjom na stalno mjesto ili korjenjacima uzgojenim u lozištima. Filoksera je parazitirajući na korijenu vinove loze krajem 19. (pojavila se 1862.) i početkom 20. stoljeća uništila europsko vinogradarstvo.

Uzgoj vinove loze može se podijeliti u dva razdoblja, a to su: uzgoj vi-nove loze na vlastitom korijenu (vegetativno razmnožavanje reznicama plemenite loze na vlastitom korijenu) i razdoblje „novog“ vinogradarstva (primjena američkih vrsta roda Vitis i njihovih križanaca kao podloga za vinovu lozu). Uvođenjem američkih loza otpornih na filokseru kao podloga za vinovu lozu, odnosno njihova korijena u zamjenskoj ulozi korijenu vino-ve loze, razvili su se mnogi načini cijepljenja (navrtanja) i mnogi znanstve-no utemeljeni tehnološki postupci proizvodnje lozni cijepova.

Tome je prethodila introdukcija, hibridizacija i selekcija unutar američ-kih loza sa svrhom pronalaska najpodobnijih podloga za određene ekološke uvjete. Diljem svijeta (vinogradarskog) su nicali nasadi američkih loza (lo-zinjaci) i razvijala se proizvodnja cijepova u rasadnicima. Kod nas su se prvi rasadnici osnovali početkom 20. stoljeća (osnivala ih je tadašnja Austro-ugarska država).

Danas mi imamo 2 rasadnika vinove loze u Hercegovini („Dominant“- Čapljina i rasadnik „Miletina“ – Ljubuški). Mi još uvijek nemamo razvijeno rasadničarstvo, proizvodimo samo standardnu kategoriju cijepova vinove loze, dok smo još daleko od proizvodnje certificiranog sadnog materijala (certificiranih cijepova vinove loze).

2.1. Bitne karakteristike podlogaNakon međusobnih križanja američkih vrsta kao i križanaca američkih i europskih sorata vinove loze te kompleksnih križanaca, stvorene su brojne podloge vinove loze koje su i danas u upotrebi. Selekcija podloga se nije samo zaustavila na otpornosti prema filokseri već su nastavljena istraživanja


prema brojnim drugim ciljevima kao što su tolerantnost na fiziološki aktiv-no vapno, usvajanje hranjiva, lakše ukorjenjivanje, tolerantnost na sušu i sl.

Glavni izvori otpornosti na filokseru su vrste: Vitis riparia, Vitis rupe-stris, Vitis berlandieri, a najbolje podloge danas su uglavnom hibridi (kri-žanci) navedenih, križanci sa Vitis viniferom i kompleksni križanci. Isto tako, proučavana su brojna druga poželjna svojstva. Svojstva koja lozna podloga mora zadovoljavati:

• visokaotpornostnafilokseruinematode• tolerantnostnavisokisadržajvapnaisoliutlu• prilagodljivanaekološkeuvjete(klima,tlo)• dobrosrastanjesrazličitimplemkama–kompatibilnost• dobrasposobnostukorjenjivanja• tolerantnostnadeficitminerala(kalij,magnezija,cink)• otpornostnabolestiištetnike• velikaprodukcijamasezacijepljenjebezpunozahvataU zadnje vrijeme se dosta pažnje posvećuje otpornosti podloga na ne-

matode i viruse. Glavni izvor oplemenjivačkog rada u tom smjeru je vrsta Vitis champinii.

Ovdje ćemo dati prikaz najvažnijih podloga vinove loze u svijetu i u nas. Podijeljene su u 4 velike skupine:

• američkevrsterodaVitisinjihoveselekcije,• američko-američkikrižanci,• europsko-američkikrižanci,• složeni(kompleksni)križanci

2.2. Vrste podlogaVitis berlandieri x vitis riparia:420 A Millardet i de Graset, Kober 5 BB, SO4 ( Oppenheim 4), Teleki 5 C, Teleki 8 B, Kober 125 AA, 161 – 49 Couderc, 157 – 11 Couderc, 34 EM Ecole de Montpellier i 225 Ruggeri

Vitis berlandieri x vitis rupestris:99 Richter, 110 Richter, 1103 Paulsen,140 Ruggeri, 57 Richter, 770 Paulsen, 775 Paulsen, 779Paulsen, 1447 Paulsen, 17-37 Millardet i de Graset

Vitis riparia x vitis rupestris:101 – 14 Millardet i de Graset, 3309 Couderc, 3306 Couderc i Schwarz-mann


Vitis vinifera x vitis berlandieri:41 B Millardet i de Graset (križanac Chasselas x v.berlandieri) 333 EM Eco-le de Montpellier (križanac Cabernet Sauvignon x v.berlandieri)

Kompleksni križanci:1616 Couderc (križanac v.solonis x v.riparia), Fercal: križanac (v.berlandieri x Colombard) x 333 EM Pored gore navedenih podloga koje se danas koriste kod nas i u svije-tu (oko 20 podloga) osvrnut ćemo se na nekoliko najvažnijih u našim uvjetima (Hercegovina):

2.2.1. Vitis berlandieri x vitis ripariaDobra kompatibilnost i dobro ukorjenjivanje. Podnose 16 – 25 % fiziološki aktivnog vapna i 30 – 50 % ukupnog vapna. Različite bujnosti ovisno o kul-tivarima. Utječe na redovite prirode i na dobro dozrijevanje grožđa. Imaju različite zahtjeve za tlo.

Berlandieri x Riparia Kober 5 BB –Podloga koja je izdvojena selekci-jom iz potomstva podloge Teleki 5a u Nussbergu (Austrija) 1920. U mno-gim zemljama je smatraju univerzalnom podlogom, a i kod nas je do ne-davno bila zastupljena iznad 95%. Dosta je bujna, dobro podnosi fiziološki aktivno vapno (do 20 %) te ukupno vapno (60%). Dobro podnosi podvodna tla, kompatibilna je s većinom sorti vinove loze i odlično se ukorjenjuje, stolne sorte na toj podlozi redovito i obilno rađaju. Ima kratak vegetacij-ski ciklus pa je povoljna za sjevernije krajeve. Razvija veliki broj mladica i zaperaka. Dobra adaptacija prema različitim tipovima tala. Osjetljiva je na sušu. Jako je otporna na nematode. Sklona je osipanju cvjetova uz jaku gnojidbu dušikom. Dobro usvaja fosfora iz tla, srednje usvajanje kalija i magnezija. Ne treba je u našim uvjetima (Hercegovina) više prihvaćati kao univerzalnom, jer postoje i druge podloge koje su boljih karakteristika za neke naše terene (za suha, kamenita i škrta tla nije).


Slika 6. Kober 5BB (M. Gašpar)

Riparia x Berlandieri161-49 Couderc - Kod ovog križanca majka je Riparia iako se u literaturi često navodi suprotno. Nastala je u Aubenasu (Francuska) 1888. U proizvodnju je uvedena 1939. Kod nas je slabo za-stupljena. Ne podnosi sušu, i osjetljiva je na nematode. Vrlo je bujna pod-loga, s dobrim dozrijevanjem drveta i s pozitivnim utjecajem na prirod i kakvoću grožđa. Podnosi do 25% fiziološki aktivnog vapna i do 50% uku-pnog vapna u tlu. Srednje usvaja fosfor i kalij, a dobro magnezij iz tla. U lozinjacima daje dobru produkciju reznica. Zasađena je u proizvodnoj ko-lekciji podloga na objektu u Ravnu (Faz – Mostar).

Slika 7. Coudec 161-49 (M. G.)

Berlandieri x Riparia SO4 - Ovaj križanac je selekcioniran u Oppenheimu (Njemačka) iz populacije Berlandieri x RipariaTeleki 4B. Rasprostranjena je u gotovo svim vinarskim zemljama svijeta. Ranijeg je dozrijevanja drva i


grožđa, čak i do 2 tjedna prije Kober 5 BB-a. Idealna za hladnije konti-nentalne krajeve gdje ubrzava dozrijevanje grožđa, a i kod uzgoja stolnog grožđa (ranija berba).

Vrlo dobro utječe na nakupljanje šećera u moštu. Slabe je do srednje buj-nosti. Prikladna je za guste sklopove sadnju (iznad 5000 trsova po hektaru. Vrlo je otporna na niske temperature. Razvija snažan i razgranat korijenov sustav. Jako je otporna na nematode. Osjetljiva je na sušu. Podnosi 17-18% fiziološki aktivnog vapna, te 40 – 45% ukupnog vapna. Dobrog je ukorje-njivanja i dobre kompatibilnost. Dobro usvaja fosfor iz tla, srednje kalij, a slabo magnezij.

2.2.2. Vitis berlandieri x vitis rupestrisPodloge iz ove grupe su jake bujnosti, dobro podnose sušu, a umjereno podnose vapno u tlu. Imaju duži vegetacijski period te nisu prikladne za sjeverne krajeve i kasnije sorte. Podnose 16 – 30 % fiziološki aktivnog va-pna. Imaju dobro ukorjenjivanje.

Najbolje su se pokazale za tople krajeve, za suha kamenita i pjeskovita tla (Hercegovina, Dalmacija): Richter 110, Ruggeri 140 i 1103 Paulsen. Sve ove tri podloge su zasađene u matičnjaku podloga na Ravnu (Federalni agromediteranski zavod Mostar). Pored ovih podloga u matičnjaku su zasa-đene i još tri podloge: Kober 5BB, 161-69 Couderc i 41 B.

Berlandieri x Rupestris 99 Richter – Ova podloga podnosi do 17% fi-ziološki aktivnog vapna u tlu. Vrlo je bujna podloga, dobro podržava visoke i jake uzgojne oblike. Dobra je podloga za umjereno sušna pjeskovito-ilova-sta, propusna, srednje bogata i umjereno vapnena tla. Srednje je otporna na sušu, vrlo je otporna na nematode, otporna na niske temperature. Ima dugu vegetaciju, ne podnosi vlažna tla. Ima nešto lošije ukorjenjivanje. Dobro usvaja fosfor i kalij iz tla, srednje magnezij.

Berlandieri x Rupestris110 Richter - Odlična je lozna podloga koja se dobro prilagođava gotovo svim tlima i položajima prikladnim za uzgoj grožđa. Slaže se dobro i sa stolnim sortama vinove loze i vrlo povoljno utje-če na urod i kvalitetu te nešto ranije dozrijevanje. Ova je podloga bujna, do-bro podnosi sušu i aktivno vapno do 18 % te ukupno vapno do 40%. Srednje je osjetljiva na nematode, a jako je osjetljiva na pretjeranu vlažnost tla. Ima bolje ukorjenjivanje od 99 Richtera. Dobro usvaja fosfor i kalij iz tla, sla-bo magnezij. U zadnje vrijeme je smatraju jednom od najboljih podloga za suha, škrta i kamenita tla Dalmacije i Hercegovine. Također se nalazi u pro-izvodnoj kolekciji podloga na Ravnu (Faz – Mostar) u još 5 drugih podloga (Kober 5BB, 110 Richter, 41B, 161-49 Couderc i 1103 Paulsen).


Slika 8. Richter 110 (M. G.)

Berlandieri x Rupestris1103 Paulsen - Vrlo je dobra lozna podloga kojoj odgovaraju srednje teška i teška tla, umjereno vapnena (do 20 -35 % aktivnog vapna, do 60% ukupnog vapna) pa i nešto vlažnija, ali ne pretje-rano vlažna tla. Pokazuje dobar afinitet sa raznim kultivarima, a osobito je dobra u vinogradima jakih uzgojnih oblika. Ova je podloga vrlo bujna i podnosi zaslanjena tla bolje od drugih. Ranije kreće i odlična je podloga za sredozemnu suhu klimu. Jedna je od boljih podloga za uzgoj stolnih sorti grožđa, pridonosi i ranijem dozrijevanju grožđa. Postotak ukorjenjivanja se kreće oko 50 %. U loznjacima daje urod od 45 do 75000 reznica prve klase. Dobro podnosi sušu i otporna je na nematode. Dobro usvaja fosfor i magnezij iz tla, srednje kalij.

Slika 9. Paulsen1103 (M. G.)


Berlandieri x Rupestris140 Ruggeri - 140 Ruggeri odlična je podloga za manje plodna, suha kamenita i siromašna tla (Dalmacija i Hercegovina). Dobro se slaže sa raznim kultivarima i na odgovarajućim terenima povoljno utječe na urod i kvalitetu grožđa. Ova je podloga bujna, odlično podnosi vapneno tlo (do 30-40% aktivnog vapna, do 60-70% ukupnog vapna, razni autori), vrlo dobro podnosi sušu, ali slabo podnosi vlagu u tlu. U loznja-ku urod reznica prve klase kreće se od 60000-80 000 cijepova prve klase. Dobro usvaja magnezij iz tla, srednje fosfor, slabo kalij.

Slika 10. Ruggeri 140 (M. G.)

2.2.3.Vitis riparia x vitis rupestrisPodloge iz ove grupe, od riparije su naslijedile dobro ožiljavanje, umjerenu bujnost i rodnost, a od rupestrisa otpornost na sušu i nešto vapna u tlu. Imaju dobru kompatibilnost i prikladne su za više tipova tla. Mana im je niska podnošljivost vapna.

3309 C – Srednje bujna podloga, odgovaraju joj plodna i svježa tla koja nemaju više od 10% aktivnog vapna u tlu. Podnosi lagano zaslanjena tla., osjetljiva je na vlagu u tlu, nematode i sušu. Slabo usvaja fosfor i kalij iz tla, srednje magnezij.

2.2.4.Vitis vinifera x vitis berlandieriOvdje su zastupljeni križanci europskih sorta (bijela plemenka, caber-net sauvignon) vinove loze s grupom berlandieri. Najvažnije podloge


iz ove grupe su 41 B i 333 EM poznate najviše po visokoj otpornosti na vapno u tlu.

Chasselas x Berlandieri41 B – Podloga je srednje bujnosti kojoj od-govaraju plodna, umjereno vlažna tla. Podnosi do 40% fiziološki aktivnog vapna i 70 – 75% ukupnog vapna. Nije pogodna za sušna, zaslanjena ni jako vlažna tla. Koristi se za jako kredna tla. Ukorjenjivanje je slabo. Primitak re-znica i cijepova iznosi svega 30-35 % što dodatno poskupljuje proizvodnju. Osjetljiva je na nematode i srednje otporna na filokseru. U matičnjacima ju je potrebno štititi protiv peronospore. Urod reznica u loznjacima je od 25 do 50000 reznica prve klase. Dobro usvajanje fosfora i magnezija iz tla, slabo kalija.

Slika 11. Chasselas x Berlandieri41 B (M. G.)

2.2.5. Kompleksni križanciObuhvaćaju lozne podloge koje su nastale križanjem između tri ili više roditelja, američkih vrsta te plemenite loze. 1616 Couderc – Podnosi 0,8‰ NaCl te 11% aktivnog vapna. Otporna nanematode, vlažna i svježa tla.

Fercal – Najotpornija je podloga na vapno u tlu. Otporna je na ne-matode, ne podnosi suha tla. Dobro podnosi vlažna tla. Otpornija je na vapno 30% u odnosu na 41 B, 140 R i 333 EM. Otporna na filokseru. Dobro usvajanje fosfora i kalija iz tla, srednje usvajanje magnezija. Osjetljiva na nedostatak magnezija.


3. Proizvodnja cijepova u rasadniku

Današnje suvremeno vinogradarstvo počiva na dobro organiziranom i ra-zvijenom rasadničarstvu (proizvodnji kvalitetnih cijepova). Za dobivanje kvalitetnog sadnog materijala potrebno je imati dobro opremljen i organi-ziran rasadnik. Rasadnik mora imati matične nasade (matičnjake podloga i matične nasade plemenite loze) i slobodne površine za prporišta (slobodne površine za rasađivanje).

Pored gore navedenih matičnjaka rasadnik mora imati dosta građevin-skih objekata (hladnjača, pospješivaonica (stratifikala), bazeni za namaka-nje, skladišta za repromaterijal, cjepiljarnicu, prostor za parafiniranje, ko-tlovnica i dr.).

Potrebna je i oprema (stroj za cijepljenje, parafinator, kade za hlađenje, prikolice za transport, traktore, stroj za postavljanje folije, plug za vađe-nje cijepova, viličar, transportne sanduke za cijepove, naprave za pakiranje reznica i cijepova, potrošni materijal (treset, perlit, parafin, botricid, sti-mulatori kalusogeneze, razne naljepnice, vezivo, gnojivo i dr.), kao i sitni inventar (cjepljarske noževe, škare, kalibratore, sitne sanduke, noževe za rezanje plastike, kliješta za blombiranje i dr.).

Pošto je cijepljenje vrlo složen proces, u ovom priručniku ćemo pokušati (u kratkim crtama) što je moguće jasnije opisati postupak cijepljenja.

Najprije moramo osigurati kvalitetnu podlogu koju smo proizveli u vlastitom matičnjaku ili je kupiti od proizvođača podloga. Mi u vlastitom matičnjaku podloga u Ravnu proizvodimo 6 podloga: Kober 5bb, Ruggeri 140, Richter 110, Shassla 41b, Paulsen 1103 i Couder 161-49. Plemke koje cijepimo na podlogu uzimamo iz matičnjaka plemki koje se nalaze u matič-njaku plemki (vinograd koji je sortno čist i zdravstveno uredu).


Slika 12. Podloga Paulsen 1103 (M.G.)

Dužina podloge (reznice) ne bi smjela biti kraća od 40cm a debljina ne manja od 6mm i ne deblja od 12mm. Podloga se reže 1cm ispod nodija (petice), a na drugom kraju reznice podloge vrši se spajanje (sljubljivanje) podloge sa plemkom (kalemom).

Slika 13. Podloga spremna za cijepljenje (M.G.)

Slika 14. Plemka spremna za cijepljenje (M.G.)


Cijepljenje može biti ručno, „engleski spoj“ ili strojno „različitog tipa reza“.

Slika 15. Cijepljenje „Dominant“ d.o.o.Čapljina (M.G.)

Prije samog cijepljenja potrebno je podlogu i plemku 24h namakati u vodi i 6h u dezinfekcijskom sredstvu (Topsin) .Cijepljenje se izvodi od po-lovice ožujka do početka travnja.

Slika 16. Sljubljivanje plemke i podloge (M.G.)


Slika 17. Spojena plemka sa podlogom (M.G.)

Slika 18. Izgled spojnog mjesta (M.G.)

Nakon obavljenog cijepljenja vrši se hormonsko parafiniranje na tempe-raturi 70-80 ºC, a potom se parafinirani dio cijepa od 10 do 15 cm uroni u vodu da se parafin skruti.

Slika 19. Parafiniranje (M.G.)


Nakon cijepljenja cijep ide na pospješivanje(strtifikalu), prostor za uspješno srastanje spojnog mjesta. Cjepovi se slažu u sanduke i zasipaju sa supstratom (piljevina ili treset).

Slika 20. Slaganje cijepova (M.G.)

Slika 21. Složeni cijepovi u sanduk (M.G.)

U „stratifikali“ se mogu temperatura i relativna vlažnost kontrolirati, a najpovoljnija temperatura za srastanje (stvaranje kalusa) je od 25-30ºC i re-lativna vlažnost do 98%. U početku procesa stratifikacije (2 do 3 dana) tem-peratura je oko 30 ºC a onda se spušta na 24-26 ºC te održava 15-17 dana koliko traje proces srastanja. Prostor se svakodnevno mora provjetravati, jer za srastanje je potrebno dosta kisika. Pred kraj procesa temperatura i vlaga se postupno smanjuje, sve do prestanka grijanja i iznošenja sanduka iz stratifikale u prostor za prilagodbu.

Prije samog rasađivanja potrebno je cijepove izvaditi iz sanduka i izvr-šiti klasiranje. Oni koji nisu dobro srasli se odbacuju a oni koji su dobri idu na parafiniranje. Nakon parafiniranja cijepovi se odvoze i sade u prporištu.


Slika 22. Prporište (M.G.)

U prporištu se cijepovi sade na razmak od 8 cm u redu, a red od reda je najčešće 100 do 150 cm što ovisi od mehanizacije koju koristimo. Prije ra-sađivanja cijepova u lozište (prporište), danas se najčešće postavlja folija sa sustavom za navodnjavanje cijepova. Rasađivanje se može izvesti i bez po-stavljanja folije ali je teže održavanje tla u takvom prporištu kroz vegetaciju. Cijepove je potrebno kroz vegetaciju kvalitetno štititi od bolest i štetnika. Nakon završetka perioda vegetacije cijepovi se vade iz prporišta, odvoze u prostor za klasiranj, obrađuju (režu na 2 pupa),parafiniraju , etiketiraju i pakiraju u kartonske kutije, te skladište do isporuke kupcu.

Slika 23.Cijep (M.G.)


4. Precjepljivanje vinove loze

Postoji više razloga u vinogradarskoj proizvodnji kada želimo primijeniti tehnike precjepljivanja a najčešći razlozi su:

• želimo precijepiti trs koji ne pripada sorti koju smo zasadili(upala neka druga sorta koja nam ne paše),

• želimoprecijepititrskojinamlošerađa(malibrojgrozdova,tr-sovi skloni osipanju),

• lošijusortuzamijenitikvalitetnijom(umjestonekemanjekvali-tetne sorte želimo vrhunsku sortu, nap. Chardonnay, Cabernet sauvignon, Merlot),

• kod proizvodnje stolnog grožđa također želimo promijenitisortu jer tržište želi nešto novo, bolju sortu nego mi imamo u vinogradu.

Precjepljivanje se može raditi (izvoditi) na više načina, sa zelenim i zre-lim plemkama. Cijepljenje može biti izvedeno pri osnovi stabla, ali može se raditi i pri vrhu stabla, neposredno ispod grananja (ispod račvanja) stabla na krakove.Tehnika cijepljenja ima jako puno, a ja ću opisati one koje sma-tram da bi u našim uvjetima najčešće trebali primijeniti a to su:

• zrelimpupomuraskol(bitumeniziranje),• zrelimpupomuraskol(upodlogu),• sa zelenom mladicom (zelenim pupom) koja je uzgojena u godini

cijepljenja,• cijepljenje pri vrhu stabla sa zrelim pupom („T“ –budding);

4.1. Alat i materijali za izvođenje cijepljenjaZa izvođenje cijepljenja potrebno je imati kvalitetan alat i pribor. Za neke tehnike cijepljenja ( precjepljivanja) sam neke folije naručivao čak iz Ka-lifornije. Bez dobrih materijala (gumica, folija, traka, cjepiljarskog voska i dr.), kao i kvalitetnog alata (pila, škare, cjepiljarski nož, lukić nož, i dr.) nema uspješnog cijepljenja.


Slika 24. Alat i pribor za cijepljenje (precjepljivanje)

4.2. Precjepljivanje u raskol s bitumeniziranjemOvaj način su prvi put primijenili francuzi. Radi se u proljeće u fazi kreta-nja sokova. Trs se prepili iznad razine tla (10-15 cm) i napravi se puni ra-skol. Ovdje se radi o „zračnom“ cijepljenju. Plemke treba kvalitetno čuvati u hladnjači do momenta izvođenja cijepljenja. U raskol se ubacuju zrele plemke (1-2 pupa), koje se umeću u podlogu tako da se kambij podloge i plemke poklope. Sve se čvrsto stegne rafijom ili likom. Sve se premaže „flinkotom“ ili kalemarskim voskom. Zatim se rana prekrije krem papirom i sve se još jednom premaže bitumeniziranom masom (Flinkot). Bitno je ove cijepove održavati u vegetaciji da bi imali kvalitetan primitak (zaštita mladice i plijevljenje) cijepova. Ako smo sve napravili korektno onda je postotak primanja iznad 95%.

4.3. Precjepljivanje u raskol (u podlogu)Ovaj način cijepljenja (precjepljivanja) se često koristi u Dalmaciji (vrgo-rački kraj), u stvari radi se o cijepljenju u raskol (zrelo na zrelo). Ovim nači-nom su u neki vinogradari u Hercegovini radili na precjepljivanju sorti stol-nog grožđa, jer im određene sorte nisu dale očekivane urode (sitne bobice i mali grozdovi). Ovo cijepljenje se izvodi u fazi kretnja sokova (od polovice ožujka do početka travnja), ovisi i o godini.


Slika 25. Kretanje sokova (M.G.)

Ja sam bio prisutan na jednom takvom cijepljenje stolnih sorti (i sam cijepio na ovaj način) pa ću to ukratko opisati i kroz fotografije pokazati. Kod cijepljenja u raskol radi se o cijepljenju „zrelo na zrelo“ a postupak je sljedeći:

Prvo odgrnemo zemlju oko trsa kojeg želimo cijepiti, porežemo brandu-se i škarama napravimo ravan rez na vrhu korjenova vrata. Oštrim nožem ili prikladnim alatom napravimo puni raskol 3-4cm ispod ravnog reza. Da ne bi raskol bio dubok preporučuje se da se podloga podveže. Plemka se pripremi tako da se ostavi 1 do 2 pupa (bolje 2), ispod donjeg pupa plemka se zašilji u klin, stranice klina su 1,5 do 2 puta duže od promjera plemke. Potrebno je nožem (ili drugim prikladnim alatom) otvorit raskol i umetnuti pripremljenu plemku. Plemka ne smije biti deblja od podloge (može biti tanja), a najbitnije je da se kora podloge i plemke podudara na onoj strani na kojoj je pup. Kad smo sve ovo uradili potrebno je likom (špagom) sve do-bro stegnuti pa na kraju sipkom zemljom 5-10cm prekriti. Nakon nagrtanja zemlje voćarskim voskom premažemo vrh plemke te se pored zabije kolac (taklja). Ako zemlja nije sipka dobro je zasipanje plemke napraviti sa sitnim pijeskom. Ako je podloga dosta debela kod precjepljivanja (deblja od 5cm) onda se u procijep (raskol) mogu umetnuti 2 plemke. Postupak cijepljenja u raskol ćemo prikazati na fotografijama (26 -34).


Slika 26. Odrezan trs ispod cijepljenog mjesta (M.G.) Slika 27. Napravljen raskol (M.G.)

Slika 28. Priprema plemke (M.G.)

Slika 29. Otvaranje raskola (M.G.) Slika 30. Umetnuta plemka (M.G.)


Slika31. Vezanje plemke (M.G.) Slika 32. Završeno vezanje plemke (M.G.)

Slika 33. Nagrtanje plemke (M.G.) Slika 34. Stavljen vosak na plemku (M.G.)

Slika 35. Cijep nakon 60 dana (M.G.)


4.4. Precjepljivanje sa zelenom mladicom (zelenim pupom)Ovaj način cijepljenja na „zeleno“ nekada se puno više prakticirao (cijepljenje na „stalnom mjestu“) nego danas, kada se vinograde podiže uglavnom goto-vim kvalitetnim cijepovima. Cijepljenje se izvodi krajem svibnja i čitav lipanj, a sam moment kad ga napraviti određuje iskusni cjepiljar. Vrijeme cijepljenja ovisi o ekološkim faktorima (klima, tlo, položaj), razvijenosti mladica ili djela mladice na kojem se želi obaviti cijepljenje. Podloga i plemka mora prijeći iz primarne u sekundarnu građu, moraju imati oblikovano sekundarno tvor-no staničje. Za postizanje boljeg uspjeha pri cijepljenju potrebno je napraviti određene pripreme. Ako radimo cijepljenje na mladim trsovima (dvogodiš-nja podloga) moramo u početku vegetacije ostaviti 1 do 2 mladice (provesti plijevljenje podloge kada mladice dosegnu 10-15 cm) kojima moramo posve-titi pozornost kroz čitavu vegetaciju. Do cijepljenja mladice podloge mora-mo vezati uz kolac i povremeno zalamati zaperke (uklanjati ih). Pred samo cijepljenje lošija se mladica ukloni a cijepi se ostavljena bolja.

Mladice se mogu cijepiti kad postanu dovoljno zrele, nisu zeljaste i po-stanu elastične, na mjestu gdje se želi cijepiti na pritisak prstiju mladica se neće zgnječiti. Na mjestu gdje se pravi kosi rez srčika ne smije biti bijela, nego zelena ili samo u sredini malo svijetla. Ako je srčika potpuno bijela to znači da smo okasnili s momentom cijepljenja, previše odrvenjela, ostarjela za cijepljenje.

Slika 36. Precjepljivanje u zeleno (M.G.)


Kad se radi o precjepljivanju (slika 36.) starijih trsova (5-15 godina) pri-preme trsa za precjepljivanje se provode od perioda zimske rezidbe, rezanje (pilanje) stabla trsa se obavlja u fazi mirovanja (najbolje u veljači) na visini od 20-30cm iznad tla, kroz vegetaciju se uzgajaju 2 – 4 kvalitetne mladice (njihov broj ovisi o bujnosti trsa, na bujnijem trsu se ostavi više mladica da ne bi bile predebele za spajanje sa plemkom u momentu cijepljenja), a tje-dan dana prije cijepljenja odaberu se 2 najbolje ( promjera od 0,8-1,2cm), a ostale se uklone. U tom trenutku se skinu i svi listovi sa podloge ispod zone cijepljenja koja je najčešće na visini 20-30cm (visina podloge na kojoj se vrši cijepljenje). Sve mladice se do momenta cijepljenja vežu uz kolac da bile sačuvane od loma, a nakon cijepljenja kolac služi kao potpora novo razvije-noj mladici koja se razvija iz pupa plemke koju smo cijepili na podlogu. Kod precjepljivanja su podloga i plemka u 99% slučajeva pitoma europska loza.

Cijepljenje u zeleno može se obaviti u međukoljencu (internodiju) i u ko-ljencu (nodiju). Najčešće se obavlja u međukoljencu jer je ono jednostavnije. Cijepljenje se obavlja običnim kosim spajanjem. Pri cijepljenju u internodiju, na podlozi, nekoliko centimetara iznad pupa napravi se kosi rez 2-2,5 dulji od presjeka podloge. Iste duljine napravi se rez i na plemci nekoliko centimeta-ra ispod pupa. Plemka je obično sa jednim pupom (kalem). Plemka se veže za podlogu elastičnom gumicom (širina gumice 0,5-0,7cm) koja je najčešće duga od 15-20cm, a u zadnje vrijeme dobre su se pokazale samoljepive plas-tične vrpce. Ako je cijepljenje napravljeno uspješno na vrhu cijepa (kalema) će se u roku od 1 sata pojaviti kapljica vode. Ako se kapljica vode na plemki ne pojavi poslije desetak sati, cijepljenje treba ponoviti. Prije izvođenja cijeplje-nja (1do 2 dana) dobro je izvršiti zalijevanje podloge (trsova) sa 10-15 litara vode, posebno ako je nastupio duži period bez kiše. Ako smo napravili sve kako treba pup na plemci počinje rasti za7-10 dana, a samo vlaženje plemke (kapljica vode na vrhu kalema) iza cijepljenja traje par dana. Ako primijetimo da pup nije krenuo možemo izvršiti ponovno cijepljenje, a ako to ne napravi-mo pustimo da se razvijaju pupovi (mladice) iz plemke da bi mogli spasiti trs od propadanja (ponoviti cijepljenje naredne godine).

Nakon kretanja pupa na plemci potrebno je redovno vršiti osljepljivanje (svako 4-5 dana) pupova na podlozi da bi cijep napredovao u razvoju. Ako to ne radimo (ne plijevimo nepoželjne pupove i mladice na podlozi) može doći do propadanja plemke (kalema) iako je spajanje uredno napravljeno i pup u startu krenuo na plemci (slika 37). Osim redovne pljevidbe treba redovito početi sa zaštitom mladice od najopasnijih gljivičnih bolesti (za-štitu treba produžiti sve do listopada). Kako mladica raste svako 20-30cm treba je vezati uz kolac. Ako se cijepljenje obavlja u mladom vinogradu (1-2 godine) učinak cjepljara može biti od 500-700 sljubljenika (kalema), a ako


se radi o precjepljivanju u starijim vinogradima učinak se dosta smanjuje (300-500).

Slika 37. Loše održavanje cijepa (M.G.)

4.5. Metoda cijepljenja: urezom zimskog pupa ili „T- budding“Plemku sorte kojom želimo cijepiti treba orezati u siječnju,koje su u pot-punosti dozrele, kad vegetacija miruje i obratiti pažnju na zdravstveno sta-nje pupova (rozgve), te ih pravilno skladištit. Ova metoda se primjenjuje u Kaliforniji i na ovim prostorima (Hercegovina) do sad se nije primjenjivala koliko je meni poznato. Cijepljenje se preporučuje na lozi koja nije prestara (između 5-10 godina). Budući da ovaj način zahtjeva strogo pridržavanje određenih pravila, preporučuje se cijepljenje obaviti pokusno na određe-nom broju trsova, kako bi se steklo potrebno iskustvo. U Hercegovini su se do sada uglavnom primjenjivale dvije metode, a to su: precjepljivanje u raskol i cijepljenje običnim kosim rezom „na zeleno“.

Ovu „novu“ metodu za nas primijenio sam u pokusu na plantaži stol-nog grožđa u tvrtci „Revita – Plant“ u Mostaru 2012,kao i u još nekoliko manjih vinograda po Hercegovini od 2012. godine.

Pokus na „Reviti“ sam postavio na 21 trsu. Sortu koju sam precijepio je sorta Sublima. Ustvari radilo se o dva pokusa: prvi pokus je cijepljenje sa zrelim zimskim pupom (čuvan u hladnjaku), a drugi je cijepljenje sa zele-nim pupom. Plemke kojima sam cijepio odrezao sam u siječnju (najkasnije do polovice veljače)bile su potpuno zdrave i dozrele.


Debljina plemki kojima cijepimo trebaju biti od 0,7-1,2 cm u promje-ru, čak su nešto bolje tanje nego deblje. Treba obratiti pažnju da pupovi nisu smrzli (kad se zarežu moraju biti zeleni) u slučaju ekstremno niskih temperatura u zimskom periodu. Pupovi se najbolje čuvaju u hladnjači ili hladnjaku na temperaturi od 1-5 ⁰C. Plemke moraju imati dovoljno vlage da se ne osuše (plemke malo navlažiti i staviti u vreće od pvc folije ). Pupovi ne smiju nabubriti jer su onda neupotrebljivi. Moramo pupove kvalitetno sačuvati sve do feno-faze cvatnje loze (kraj svibnja, početak lipnja u mostar-skom vinogorju) kada vršimo cijepljenje ovom „novom“ metodom umeta-nja zrelog pupa („T“ – budding).

Cijepljenje je izvedeno 10.6.2011. Cijepljenje se obavlja u feno-fazi kada se kora dobro odvaja od drveta (cvatnja, završetak cvatnje).

Na narednim slikama ću pokazati sam postupak cijepljenja metodom „T“- urezom. Za kvalitetno cijepljenje moramo pripremiti trs kao i određe-ne materijale da bi imali konačno dobar rezultat. Poviše cijepljenog mjesta sa stabla (trsa) odrežu se produktivni dijelovi trsa (dio stabla, krakovi, luc-njevi). Prikazano na slici 38.

S trsa treba prije izvođenja postupka ukloniti (očetkati) staru koru 10-15 cm ispod prereza trsa. Također, potrebno je izvršiti i zapilavanje trsa (slika 47.) tik iznad tla da bi smanjili pritisak sokova na cijepljeno mjesto i osigurali kalusiranje rane na cijepljenom dijelu trsa (dio sokova iscuriti će na zapilanom dijelu). Njega trsa tijekom vegetacije, kako prije tako i poslije cijepljenja je neophodna (plijevljenje, vezanje, zaštita i dr.).

Sortu Sublima precijepio sam sa sortom Prima (5 trsa) i sortom Victoria (5 trsova). Na svaki trs sam umetno po dva pupa plemki (u pravcu reda). Cijepljenje je izvedeno na stablu u visini 1 metra.

Na narednim fotografijama ćemo pokazati sami postupak cijepljenja koji je urađen 2013. godine u vinogradu u Biogracima (Pero Zelenika). Fotografijama (od 38 do 47.) ćemo pokazati detaljno postupak cijepljenja metodom umetanja zrelog zimskog pupa pod koru podloge, (T- budding). Samo cijepljenje je izvedeno na visini oko 60cm.


Slika 38. Priprema trsa - pilanje (P.Z.)

Slika 39. Priprema trsa – skidanje kore (P.Z.)


Slika 40. Rezanje pupa (P.Z.)

Slika 41. Izgled pupa– detalj (P.Z.)


Slika 42. Zarez nožem – pravljnje „T“ reza (P.Z.)

Slika 43. Umetanje pupa (P.Z.)


Slika 44. Vezanje pupa za podlogu (P.Z.)

Slika 45. Kraj vezanja pupa (P.Z.)


Slika 46. Završeno vezanje (P.Z.)

Slika 47. Završno zapilavanje trsa (P.Z.)


Kod ovog načina cijepljenja bitno je da se pogodi moment cijepljenja kada su sokovi u stablu najintenzivniji (početak cvatnje loze), kad se kora dobro odvaja od drveta. Na vinskim sortama koje se najčešće uzgajaju na kordoncima pilanje trsa se obavlja najčešće od 40-60cm iznad tla što ovisi o visini stabla uzgojnog oblika. Ovo pilanje trsa se obično izvodi 7-10 dana prije samog cijepljenja. Za dobar uspjeh cijepljenja potrebno osigurati kvalitetnu foliju za samo vezanje pupa za plemku i oštar nož za cijepljenje. Na samoj bazi trsa (iznad tla 10 cm) izvrši se zapilavanje trsa (naprave se 2 rane na suprotnim stranama stabla) da se smanji pritisak sokova na cijepo-ve da bi srastanje pupova s podlogom bilo bolje.

Prvo pokusno precjepljivanje s umetnutim zrelim pupom koji smo ura-dili na „Reviti“ pratili su problemi koji su se pojavili u razvoju mladice zbog pojave ožegotina na mladim listovima plemki kroz čitavu vegetaciju pa je i porast samim time bio usporen.

Na nekoliko narednih slika prikazat ćemo razvoj mladice kroz vegetaciju na „Reviti“ (slike 48 do 51.):

Slika 48. 10 dana nakon cijepljenja (M.G.)


Slika 49. 35 dana nakon cijepljenja (M.G.) Slika 50. Cijepovi nakon 2 mjeseca (M.G.)

Slika 51. Cijepovi nakon 3 mjeseca (M.G.)

Nakon prvog mog izvedenog pokusa sa precjepljivanjem stolnih sorta u Mostaru rezultate možete pogledati u tablici 1:


Tablica 1.Sorta koja je precjepljena

Sublima

Sorta (plemka)

Prima

Cijepljeno sa zrelim pupom

10.06. 2011.

Mladice (razvijenost)

Napomena:

Broj trsa Broj trsaBroj mladica na trsu (potjerali)

Dužina potjerali mladica

Izvršeno zapilavanj Sublime iznad tla

1 1 1 0,05m2 2 2 1m3 3 1 1m4 4 2 0,5m5 5 2 1,5m

Sorta Victoria

Cijepljeno sa zrelim pupom

6 6 2 1,2m7 7 1 1m8 8 1 0,8m9 9 - 0 m

10 10 1 1,5m

Zaključak, rezultat pokusa precjepljivanja sa „zrelim“ pupom na „Reviti“:• Izgoreprikazanogsevididajedinonajednomtrsu(broj9)nemamo

tjeranja pupova, dok na ostalim trsovima imamo razvoj mladice od 5 do 150 cm.

• Moramtakođeristaknutidanisamimaokvalitetnufolijuzavezanjejer je nema na našem tržištu. Za buduće pokuse i cijepljenja treba osigurati kvalitetnu foliju (mora biti šira i čvršća). Treba navesti da na 4 trsa imamo po dvije razvijene mladice.

• Nalokacijikojojsmoradiliprobnocijepljenjeimalivrlovelike„ože-gotine“ na listovima (slika 51.) pa je i razvoj mladica samim time slabiji.

• Naredne godine treba pokusno cijepljenje izvesti na drugoj loka-ciji da bi imali bolje uvjete a samim time bi dobili i bolje razvijene mladice.

4.6. Cijepljenje metodom „zeleni“ umetnuti pupOvu metodu cijepljenja izveo sam istog dana na plantaži stolnog grožđa „Revita“ (10.06.) i sa „zelenim“ pupom. Tehnika cijepljenja je ista, jedino što je pup uzet zelen. Sortu Sublimu precijepio sam sortom Victoria (11 trsova). Na svaki trs umetno sam po dva „zelena pupa“ koje sam uzeo pola


sata prije početka cijepljenja iz vlastitog vinograda. Cijepljenje je izvedeno na stablu u visini 1 metra.

Slika 52 i 53: Umetanje u „T“urez „zelenog pupa“ (M.B.)

Slika 54 i 55.: Vezanje trakom (folijom) pupa (M.B.)


Rezultate precjepljivanja sa „zelenim“ pupom prikazani su u tablici 2.

Tablica 2.Sorta koja je precjepljena

Sublima

Sorta (plemka) Victoria

Cijepljeno sa zelenim pupom

Mladice (raz-vijenost) Napomena

Broj trsa Broj trsa Broj mladica na trsu (potjerali)

Dužina pot-jerali mlad-

ica

Izvršeno zapilavan-je Sublime (podloge)

1 1 1 1,5 m2 2 - 0 m3 3 1 0,3 m4 4 1 0,4 m5 5 2 1,0 m6 6 1 1,5 m7 7 2 2,0 m8 8 - 0 m9 9 - 0 m

10 10 - 0 m11 11 1 0,4 m

Zaključak, rezultat pokusa precjepljivanja sa „zelenim“ pupom:• Rezultati cijepljenja sa zelenimpupomsupuno lošiji uodnosuna

cijepljenje sa zrelim zimskim pupom. Cijepljeno je ukupno 11 trsova, a na njih 4 nemamo ni jednu mladicu (pupovi nisu krenuli).

• PodlogajeSublima,aplemkaupokususazelenimpupomjebilaVi-ctoria uzeta pola sata prije cijepljenja sa susjedne table.

• Ovajnačincijepljenjapotrebnojeponovitinanekojdrugojlokacijiuna-rednoj godini da bi mogli donositi konačan sud o ovoj metodi cijepljenja.

• Sličneproblemesmoimalisafolijomkaoikodcijepljenjasa„zrelim“zimskim pupom (nekvalitetna folija).

4.7. Precjepljivnje u Biogracima 2013., „T-budding“U vinogradu starom oko 20 godina kod Pere Zelenike smo postavili novi pokus sa precjepljivanjem, gdje smo precijepili 47 trsova sorti koje su bile nepoželjne u vinogradu. Nove sorte (plemke) su bili pupovi sorti: Blatina, Merlot, Syrah i Trnjak. Plemke su čuvane u hladnjaku (do 5 ºC) do momen-ta cijepljenja koje je bilo 27.5. 2013. Ovog puta sam imao kvalitetnu traku za cijepljenje koja je stigla iz Kalifornije, pa je i sami postupak cijepljenja bio olakšan, kvalitetnije izveden.


Slika 56. „Parafilm“ traka-folija (M.G.)

U tablici broj 3. dati ćemo prikaz rezultata nakon 40 dana od cijepljenja:

Tablica 3. Porast mladica nakon 40 danaRed 1 Red 2 Red 3 Red 4 Red 5+ (10 cm) +(20 cm) + (40 cm) - +(10 cm)+ (20 cm) +(30 cm) +(40 cm) +(15 cm) +(20 cm)- +(3 cm) +(40 cm) +(20 cm) -- - +(15 cm) +(10 cm) +(20 cm)+ (10 cm) +(15 cm) +(15 cm) +(5 cm) +(20 cm)+(40 cm) +(50 cm) +(20 cm) - +(20 cm)+ (5 cm) +(5 cm) +(40 cm)+(20 cm) +(15 cm) +(5 cm)+(40 cm) +(20 cm) +(40 cm)+(10 cm) +(40 cm)+(5 cm) +(30 cm)+(40 cm) +(10 cm)+(20 cm) +(40 cm)

Iz tablice je vidljivo da na 6 trsova pupovi nisu krenuli u prvih 40 dana. Porast iznad 10 cm imalo je 75% trsova.

Drugi pregled smo radili 105 dana nakon cijepljenja (11.09.) i rezultati su bili još bolji. Samo na 3 trsa pupovi nisu krenuli, te nismo imali razvoj mladica. Mladice su se razvile na 93,7% trsova. Treba navesti da je zaštita trebala biti bolja od peronospore koju smo uočili na cijepljenim trsovima.


Slika 57. Izgled trsa nakon 105 dana (M.G.)

Slika 58. Dozrijevanje mladica nakon 105 dana (M.G.)


Mladice su dosta dobro razvijene na 41 trsu (dužina iznad 1m), a bilo je i 32 trsa na kojima su mladice bile duže od 2m. Samo 3 trsa su imala dužinu mladica između 0,5m i 1m. U proljeće 2014. Izvršena je rezidba cijeplje-nih trsova, te su te godine ponovo donijele rod (slika 59). Vinogradar samo 2013. nije imao uroda na cijepljenim trsovima.

Slika 59. Trs godinu dana nakon cijepljenja (M.G.)

Slika 60. Trs 4 godine nakon precjepljivanja (M.G.)


Zaključak nakon drugog pokusa precjepljivanja :• IzgoreprezentiranogpokusauBiogracimamožemozaključiti

da je uspješnost precjepljivanja bila iznad 93%, te ovu metodu možemo koristiti kao jednu od najuspješnijih za precjepljivanje vinove loze u našim vinogradima.

• Plemkejepotrebnoodrezatisaprovjerenih(umatičenihtrsova)u periodu mirovanja, te ih u hladnjaku čuvati do momenta cije-pljenja (kraj svibnja, početak lipnja).

• Zauspjehcijepljenjametodom„T-budding“potrebnojetijekomvegetacije vršiti više plijevljenje i zaštitu vinograda sve do počet-ka listopada da ne bi došlo do oboljenja mladica trsa!

• Zauspjehjepotrebnoobučitikadarkojitomožeuspješnoobavi-ti,apotrebnojeosiguratiikvalitetnutraku(foliju)zaizvođenjeprecjepljivanja. Trenutno se kod nas ne može kupiti, pa je treba naručiti iz SAD-a.

• Ovommetodom(„T-Budding“)moguseuspješnoprecjepljivativinogradi koji su stari od 5 do 15 godina.


5. Prilog – fotografije 61-72., (M.G.)







6. Literatura

• Razmnožavanjelozeiloznorasadničarstva;NikolaMirošević,Teh-nička knjiga Zagreb, 2007.

• Atlas vinogradarstva i vinarstvaBosne iHercegovine; JureBeljo igrupa autora, Mostar 2014.

• Pokusi precjepljivanja stolnih sorti 2012. „Revita“;MladenGašpar,Anita Raič

• Pokus precjepljivanja vinskih sorti 2014. Biograci;MladenGašpar,Anita Raič

• Fotografije:MladenGašpar-(M.G.), PeroZelenika–(P.Z.),MiroBarbarić – (M.B.)


7. Recenzija

Recenzija „Priručnik o precjepljivanje vinove loze“ Autori: Mladen Gašpar, dipl. ing. agr. i Anita Raič, dipl. ing. agr.

Autori ovoga priručnika donose vrlo praktične informacije o cijepljenju vinove loze. Priručnik obuhvaća četiri poglavlja i bogato je ilustriran fo-tografijama i autorovim praktičnim znanjem i iskustvom u precjepljivanju loze. Prvo poglavlje donosi općenite informacije o generativnom i vegeta-tivnom načinu razmnožavanja, zatim drugo poglavlje je o loznim podloga-ma. Autori na vrlo lak i razumljiv način opisuju karakteristike loznih podlo-ga i preporučuju one dobre za područje Hercegovine. U trećem i četvrtom poglavlju, autori opisuju proizvodnju cjepova i precjepljivanje.

Cijepljenje loze je vrlo složen postupak a uključuje znanja o loznim pod-logama, sortama, i samim tehnikama cijepljenja. Autori na vrlo jednosta-van i razumljiv način prenose znanja o precjepljivanju loze u rodnim vino-gradima što je gotovo zanemareno kod nas u modernom vinogradarstvu. Precjepljivanjem se potpuno može promijeniti namjena i korištenje posto-jećeg vinograda i u kratkom roku prijeći od potpuno neprikladne sorte do one koju želimo. Publiciranjem ovoga priručnika vinogradarska struka je dobila vrlo korisne upute o načinu cijepljenja i precjepljivanju. Autori nisu opteretili priručnik sa detaljima moderne proizvodnje cjepova u rasadniku nego su se koncentrirali na praktične detalje cijepljenja na stalnom mjestu. Uvjeren sam da će ovaj priručnik biti vrlo koristan mnogim vinogradarima u praktičnom cijepljenju i precjepljivanju u rodnim vinogradima.

Documents

Mladen Gašpar, dipl.ing.agr. Anita Raič, dipl.ing.agr ...nik o precjepljivanju vinove loze... · nerativno razmnožavanje (sjemenom) se primjenjuje kod stvaranja novih sorti (kultivara),