OBJEKTIVNA METODA MJERENJA RASPONA POKRETA VRATNE KRALJENICE I NJENA MOGUA VALJANA ALTERNATIVA

Zdenko Kosinac, Jelena Paui, Robert Kui

PROBLEM I CILJ

Povrede i patoloki procesi u vratnoj kraljenici vrlo su esta pojava u dananjoj populaciji stanovnika. Uzroci ovih pojava pripisuju se upalnim i infektivnim procesima, mehanikim poremeajima, proivljenim traumama i tumorima. U lijeenju bolesti i povreda vratne kraljenice nuna je rana detekcija i rana primjena kineziterapije.1) Kao vaan imbenik u kineziolokoj terapiji istiu se mjerenja vratne kraljenice. Mjerenje vratne kraljenice je vrlo vano kako radi rane detekcije tako i radi praenja i vrednovanja uinka kineziterapijskih tretmana na oporavak bolesnika. Da bi se ustvrdile promjene na vratnoj kraljenici nuno je izvriti tona i valjana mjerenja cervikalne kraljenice. Postoji vie metoda mjerenja cervikalne kraljenice, a to su: metoda mjerenja duine miia, metoda manualnih testiranja miia, metode klinike procjene, metode posebnih klinikih ispitivanja i dr.2,3) Navedene metode ukljuuju objektivna ispitivanja koja se obavljaju goniometrijom te subjektivne metode primijenjene u klinikim ispitivanjima.2,3,4)

Uzimajui u obzir injenicu da su pojedini mjerni instrumenti za objektivno mjerenje skupi, te iz tog razloga mnogima i nedostupni, a potaknuti eljom da kineziolozima ukaemo i na valjanost moguih alternativnih rjeenja, u ovom radu opisuje se jedna objektivna metoda mjerenja raspona pokreta vratne kraljenice (goniometrija) i njena mogua alternativa (mjerenje pomou vrpce), to i jest cilj ovog rada.

Polazei od injenice da samo objektivne metode mjerenja mogu valjano definirati normalno stanje posture i mogue otklone pod utjecajem patolokih procesa, nuno je istaknuti vanost i prednost standardizacije metoda mjerenja radi prikupljanja, usporedbe i interpretacije primarnih podataka. Meutim, zbog gore spomenutih razloga u terapijskoj praksi, pa tako i u kineziterapiji, prisiljeni smo esto u procjeni posture primijeniti i mogue alternativne metode mjerenja teei pritom da zadrimo visoku razinu preciznosti i valjanosti.3) U tom nastojanju nuno je obratiti pozornost na sljedee: ispitiva pazi na faktore koji e unaprijediti uspjeh i vrijednost metode ispitivanja; ispitivanje mora biti izvedeno na osobi koji je minimalno odjeven kako bi se osigurao jasan pogled na konture i anatomske znakove koje koristimo za referencu. Osoba mora zauzeti udoban i oputen

2

2

poloaj tijela (anatomski poloaj). Ispitiva treba koristiti onaj instrument koji je neophodan za poboljanje valjanosti mjerenja. U obzir se uzimaju i informacije iz povijesti bolesti koje mogu biti vane za odreivanje nepravilnosti u poloaju tijela. Za testiranje aktivnog lanca pokreta kojim se osigurava dovoljan broj informacija kao osvrt na zglobnu pokretljivost sluimo se metodom goniometrije. Vanost goniometrijskog mjerenja je u tome to zorno prezentira poziciju zgloba ili zglobni niz pokreta. Goniometrija se smatra zlatnim standardom mjerenja s kojim se usporeuju druga sredstva za zglobna mjerenja. Protokol za mjerenje raspona pokreta vratne kraljenice opisan je slijedom:

Cervikalna fleksija. Fleksija u sagitalnoj ravnini se javlja izmeu svih cervikalnih kraljeaka, ocipitalne kosti, i gornjih pet do sedam torakalnih kraljeaka. Pokret kod cervikalne fleksije se odvijaju u sagitalnoj ravnini u rasponu od 0 do 450 i alternativni prilikom uporabe mjerene trake unutar 450 do 0. Poloaj ispitanika je sjedei sa trupom dobro oslonjenim i vratom u anatomskoj poziciji. Ruke su poloene u krilo, a zglobovi ramena su oputeni. Goniometar se nalazi tako da je os poloena na vanjski sluni meatus. Nepokretan krak je poloen paralelno sa podom, dok je pomini krak poloen du linije koji je paralelan sa donjom granicom nosa. Kao alternativa za mjerenje cervikalne fleksije moe se koristiti metoda mjerenja pomou trake. Ova metoda mjeri udaljenost od brade do srednje toke sternalnog zareza (usta ispitanika su zatvorena). Posebno treba obratiti pozornost da je trup stabiliziran, obavezno sprijeiti fleksiju trupa, sprijeiti rotaciju i lateralnu fleksiju.

Ocipitalna fleksija. Ispitanik s dosta potekoa izvodi samo ocipitalnu fleksiju bez pokreta cervikalnih kraljeaka. Pokret ocipitalne fleksije se kree od 0 do 10 ili 150 u sagitalnoj ravni. Pokret je klimanje glavom kao kod uvlaenja brade bez pokreta cervikalnih kraljeaka, tako da moramo biti jako paljivi kod toga pokreta. Poloaj ispitanika je sjedei ili leei na leima sa trupom dobro oslonjenim i vratom koji se nalazi u anatomskoj poziciji. Goniometar se nalazi tako da je os poloena na vanjski sluni meatus. Nepokretan krak je poloen paralelno sa podom, dok je pomini krak poloen du linije koja je paralelna sa donjom granicom nosa.

3

3

Posebnu pozornost treba obratiti na to da je trup stabiliziran, prirodna lordoza treba ostati unutar cervikalnih kraljeaka. Kao mjere opreza su spreavanje cervikalne fleksije i stabilizacije trupa. Alternativna metoda mjerenja trakom je teko izvediva.

Cervikalna ekstenzija i hiperekstenzija. Pokret ekstenzije je povratni pokret iz fleksije. Pokret se javlja u sagitalnoj ravnini izmeu artikulirajuih faseta svih cervikalnih kraljeaka i zgloba atlasa i ocipitalne kosti. To je pokret koji se odvija od 45 do 00 za ekstenziju i 0 do 450 za hiperekstenziju cervikalnih kraljeaka. Prilikom uporabe mjerne trake, udaljenost je priblino 18 do 25 cm od potpune fleksije do hiperekstenzije cervikalnih kraljeaka. Poloaj ispitanika je sjedei sa trupom dobro oslonjenim i vratom u anatomskoj poziciji. Ruke su poloene u krilo, a zglobovi ramena su oputeni. Goniometar se nalazi tako da je os poloena na vanjski sluni meatus. Nepokretan krak poloen je paralelno sa podom, dok je pomini krak poloen du linije koja je paralelna sa donjom granicom nosa.

Kao alternativa za mjerenje ekstenzije moe se koristiti metoda mjerenja pomou trake. Mjerna traka slui za odreivanje udaljenosti izmeu vrha brade i sternalnog zareza. Mjeri se udaljenost od vanjske ocipitalne izboine (protuberantia occipitalis) i nerascijepljenog iljastog nastavka na sedmom kraljeku (C7). Razlika izmeu poetnog i krajnjeg poloaja je raspon pokreta.

Cervikalna lateralna fleksija. Pokret lateralne fleksije javlja se u frontalnoj ravnini. Ovaj pokret je jednako rasporeen preko svih zglobova u cervikalnim kraljecima. Popraen je rotacijom kraljeaka na istu stranu zbog rastezanja strukture mekog tkiva. Raspon pokreta se odvija od 0 do 450 ili 600 lateralne fleksije cervikalnog zgloba. Uporabom mjerne trake, mjeri se udaljenost izmeu poetne i zavrne pozicije koja je priblino 13 cm na svaku stranu. Poloaj ispitanika je sjedei sa dobro oslonjenim trupom i vratom u anatomskoj poziciji. Ruke su poloene u krilo, a zglobovi ramena su oputeni. Poloaj goniometra je takav da je os poloen preko iljastog nastavka C7 kraljeka, nepokretni krak je poloen du torakalnih iljastih nastavaka i pomini krak se nalazi poloen preko vanjske ocipitalne izboine (kvrge) ocipitalne kosti. Kod stabilizacije trupa treba obratiti pozornost da gornji dio trupa i rameni pojas bude stabiliziran, a od mjera opreza treba sprijeiti podizanje ramena na strani koja se ispituje, te sprijeiti lateralnu fleksiju gornjeg trupa na strani koja se ispituje.

4

4

Kao alteranativna metoda moe posluiti mjerna traka koja se koristi za mjerenje udaljenosti izmeu sitasti nastavka temporalne kosti i processus acromion skapule. Prosjena veliina pokreta lateralne fleksije je otprilike 13 cm.

Cervikalna rotacija. Rotacija cervikalnih kraljeaka se odvija u transverzalnoj ravnini. Najvea rotacija je izmeu prvog (atlas) i drugog (axisa) cervikalnog kraljeka, u atlantoaxialnom zglobu. Cervikalna rotacija je popraena lateralnom fleksijom koja se dogaa na istoj strani kao i rotacija. Pokret cervikalne rotacije se odvija od 0 do 60 ili 750 od cervikalne rotacije u jednu i drugu stranu. Udaljenost od sredine pa do krajne toke je otprilike 13 cm, a mjeri se mjernom trakom. Poloaj ispitanika je sjedei sa dobro oslonjenim trupom i vratom koji se nalazi u anatomskoj poziciji. Ruke ispitanika su poloene u krilo, dok su zglobovi ramena oputeni. Poloaj goniometra se nalazi tako da je os goniometra poloena preko centra vrha glave, nepokretan krak je poloen u liniji sa processus acromion prema strani koju mjerimo, dok se pomini krak nalazi u liniji sa vrhom nosa.

Alternativno mjerenje pomou mjerne trake se provede tako da se mjerna traka poloi od processusa acromion pa do srednje linije brade. Izmjeri se udaljenost izmeu poetne pozicije i krajnje pozicije koja predstavlja raspon pokreta. Kod stabilizacije treba obratiti pozornost da su trup i rameni pojas stabilizirani, a od mjera opreza treba sprijeiti rotaciju trupa, vrat treba drati u transverzalnoj liniji i sprijeiti podizanje skapule.

ZAKLJUAK

Mjerenja vratne kraljenice su bitna u dananjem svijetu ivljenja, jer je vratna kraljenica vrlo esto podlona optereenju, habanju njenih dijelova i degenerativnim procesima. U samoj rehabilitaciji mjerenja vratne kraljenice imaju veliku primjenu i vanost radi kontrole i praenja rehabilitacijskih tretmana. Osoba koja eli obavljati mjerenje vratne kraljenice mora poznavati anatomiju vratne kraljenice. Vana je preciznost u odreivanju toaka pomou kojih se obavljaju mjerenja te poznavanje moguih pokreta u odreenim zglobovima. Jednako tako, nuno je temeljno poznavanje i razumijevanje mjernih procedura i vrste mjerenja u njihovom standardiziranom obliku, kako bi dobiveni rezultati bili valjani i kako bi se mogli usporeivati. Preporuljivo je da ista osoba obavlja mjerenja kako bi se izbjegle pogreke razliitih mjerilaca.

5

5

Literatura

1. Kosinac, Z. (2002): Kineziterapija sustava za kretanje. Sveuiite u Splitu, Split. 2. Maki, M. (1983): Kineziometrija za fizioterapeute. Sveuilite u Zagrebu, Via

medicinska kola, Zagreb. 3. Palmer, M.L., Epler, M.E. (1998): Fudamentals of musculoskeletal assessment

techniques. Second edition. Lippincott Williams & Wilkins. 4. Internet: http://academic uofs. Edu/faculty/kosmahlel/courses/pt350/goniomet/