Milas-spremnost Na Oprost

SPREMNOST NA OPROSTI POMIRENJE NAKONDOMOVINSKOGA RATAU HRVATSKOJGoran MILASInstitut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Ivan RIMACPravni fakultet, Zagreb

Nenad KARAJI]Filozofski fakultet, Zagreb

UDK: 159.923.32(497.5)316.627(497.5)177.72(497.5)

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 5. 9. 2005.

Rad se bavi empirijskim istraìvanjem oprosta i pomirenja u Hr-vatskoj nakon Domovinskoga rata. Istraìvanja provedena uokviru psihologije pokazuju da se opratanje ogleda u boljemdu{evnom zdravlju i odsutnosti negativna raspoloènja, a oprost ipomirenje imaju i svoju {iru, dru{tvenu, dimenziju. U radu se na-stoji odgovoriti na tri temeljna pitanja: kako se stvaraju razmi-{ljanja (stavovi) o oprostu i pomirenju; koliki je udio hrvatskogapu~anstva spreman na oprost i pomirenje i koji su korelati spre-mnosti na oprost. Istraìvanje je provedeno potkraj 2000. godi-ne. Rezultati pokazuju da se mi{ljenja o oprostu i pomirenju gru-piraju u tri {ira stava: skepsu u oprost i pomirenje, vjeru u pozitiv-ne procese i podr{ku uvjetnom oprostu. Ve}ina gra|ana, njihvi{e od ~etiri petine, sklona je oprostu pod uvjetom nadoknade{tete i/ili isprike. U manjini su osobe spremne na bezuvjetnioprost, a nezanemariv dio gra|ana sklon je i osveti. Na temeljuprikupljenih podataka iznesena je pretpostavka koja bezuvjetnioprost i osvetu tretira kao nedovoljno prilago|ena pona{anjapotaknuta u~estalim i povr{nim dru{tvenim kontaktima ugradskoj sredini, {to rezultira automatiziranom reakcijom ukona~nici ovisnom o vrsti traume kojoj je osoba (bila) izloèna.

Klju~ne rije~i: oprost, pomirenje, stavovi, Hrvatska, pora}e

Goran Milas, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar,Maruli}ev trg 19/1, p. p. 277, 10 001 Zagreb, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVODOprostu i pomirenju u Hrvatskoj nakon Domovinskoga ratamoè se pristupiti dvojako: iz psiholo{ke perspektive, usre-doto~uju}i se na pojedina~nu razinu ovoga fenomena iliprou~avaju}i {iri dru{tveni kontekst koji odraàva ukupna dru-{tvena kretanja i implikacije uvjetovane mi{ljenjem {ire zajed-nice. Obje su perspektive dragocjene i nude, moglo bi se re}i,komplementaran uvid u ovu vrlo va`nu pojavu, ~ija va`nostnadrasta sudbinu pojedina~nih `rtava, ali se, jednako tako, nemoè svesti ni na obezli~ene dru{tvene procese prouzro~eneratom. U nastavku }emo se usredoto~iti na psiholo{ku per-spektivu pruànja oprosta, ali, koliko to bude mogu}e, i {ire dru-{tvene refleksije koje iz nje proizlaze.

Psiholo{ka perspektiva oprosta i pomirenjaBogatstvo interakcija me|u ljudima ima brojne blagotvorneu~inke, podjednako na funkcioniranje pojedinca i cjelokup-noga dru{tva. No istodobno se svatko izlaè riziku da ga o-sobe s kojima stupa u interakciju psihi~ki ili fizi~ki povrijede.Suo~ena s takvom povredom, osoba }e se prikloniti nekom odevolucijski usvojenih obrazaca pona{anja: teìt }e osveti, uda-ljiti se od povreditelja ili }e mu oprostiti i eventualno se s nji-me pomiriti (McCullough, 2001.). Sa stajali{ta du{evnoga zdra-vlja pojedinca, ali i {irega dru{tvenog interesa, oprost i pomi-renje svakako su najpoèljnija pona{anja, pa nije ~udno {toima obilje znanstvenih radova koji su u psihologiji napisani oovoj temi (Smith, 1981.; McCullough i sur., 2000.; McCulloughi sur., 2001.).

Iako zauzima sredi{nje mjesto u va`nijim svjetskim reli-gijama (Rye i sur., 2000.), oprost je tema kojom su se unutar psi-hologije po~eli baviti tek odnedavno. Postaje jasno kako je o-pra{tanje, odnosno pruànje oprosta, vrlo vaàn ~in, i to ne,kako se moè ~initi, za osobu koja ~ini naào, ve} poglavito za`rtvu. U zadnjih deset do petnaest godina oprost je zbog togau àri{tu zanimanja psihologije (Enright i sur., 1992.; McCull-ough i sur., 1998.), koja se uglavnom bavi blagodatima {to za`rtvu proistje~u iz ~ina pra{tanja. Kako primje}uju Exline i Bau-meister (2000.), oprost se podjednako ogleda na kognitivnoj,afektivnoj i pona{ajnoj razini, pa tako `rtva ne razmi{lja onanesenoj {teti, iako je se sje}a, ne ljuti se zbog nje niti ùdiza osvetom ili ka`njavanjem krivca. Istraìvanja provedena uzadnjih desetak godina potvrdila su da `rtve nakon oprostauìvaju u boljem du{evnom zdravlju (Al-Mabuk i sur., 1995.;Coyle i Enright, 1997.; Hargrave i Sells, 1997.), dok su obram-beni odgovori poput razmi{ljanja o osveti ili okrivljavanjapo~initelja povezani s intenzitetom psihopatologije (Green-wald i Harder, 1994.), slabim oporavkom od negativnih raspo-loènja i op}enito nepovoljnim zdravstvenim ishodima (Te-nnen i Affleck, 1990.; Williams i Williams, 1993.).1152

Definicije pojmovaIako je razmjerno te{ko do}i do op}eprihva}ene definicijeoprosta (Worthington, 1998.), {to prema mnogim autorima o-teàva i usporava proces stjecanja spoznaja o ovom kon-struktu (Elder, 1998.; Enright i Coyle, 1998.), poku{at }emo gaodrediti u skladu s mi{ljenjem ve}ine stru~njaka. Oprost takomoèmo definirati kao proces u kojem se `rtva, odnosno po-vrije|ena osoba, odri~e srd`be i prava na osvetu i umjestonjih sagledava po~initelja sa suosje}anjem, dobrohotno{}u iljubavlju (North, 1987.). Za McCullougha (2001.), najva`nijaodrednica oprosta svakako je priklanjanje prosocijalnoj moti-vaciji i odustajanje od nano{enja {tete po~initelju. Oprost ni-po{to nije isto {to i pomirenje. Oprost moè voditi pomirenjui predstavlja za njega nuàn preduvjet, no unato~ oprostu dopomirenja nikad ne mora do}i.

ISTRA@IVAKI CILJEVI I PROBLEMIZnanstvene spoznaje svjedo~e u prilog blagotvornosti opro-sta. Oprost bi trebao donijeti olak{anje psihi~kih tegoba poje-dinaca `rtava, omogu}iti im da se rasterete pro{losti i okrenubudu}nosti, {to bi vjerojatno imalo i pozitivne u~inke na dru-{tvo u cjelini. Rat u Hrvatskoj negativno se odrazio na velikuve}inu njezinih ìtelja, pa su svi oni do neke mjere `rtve razlike su samo u stupnju. Odricanje od srd`be i èlje za osve-tom oslobodilo bi potencijale za dru{tveno konstruktivno dje-lovanje. Ipak, bilo bi naivno o~ekivati da }e oprost nastupitiodmah i spontano te da }e ga podjednako revno zagovaratisvi pojedinci i dru{tveni segmenti.

U radu }emo se usredoto~iti na sklonost pra{tanju me|u`rtvama rata, njihovu spremnost i kapacitet da to u~ine, kao irazlike koje postoje me|u pojedinim skupinama hrvatskih gra-|ana. Teorijski model za bavljenje oprostom ne moè se pot-puno preuzeti iz postoje}e literature (McCullough i sur., 2000.),jer se potonja uglavnom bavi jasno individualiziranim postup-cima koji rijetko prerastaju umjerene psihi~ke povrede, poputbra~ne nevjere. U slu~aju rata, ~esto se ne moè jasno prepo-znati krivac individua, jer je za zlodjela naj~e{}e odgovorankolektiv ili po~initelj nije ujedno i nalogodavac. K tome, posvojim dimenzijama, takve povrede u pravilu uvelike nadras-taju one do kojih dolazi u svakodnevnom ìvotu i uobi~aje-nim dru{tvenim interakcijama. Usto se javlja i dodatan velikiproblem. Iako se moè rezonirati kako je ve}ina hrvatskihgra|ana u ratu pretrpjela odre|enu {tetu, oni, prema tom kri-teriju, ni pribli`no nisu homogena skupina, odnosno `rtvekoje su doìvjele usporedivu povredu. Unato~ pote{ko}ama,razlo`no je model oprosta ratnih stradalnika smjestiti unutarop}ega teorijskog modela oprosta i poku{ati ga ugraditi uzrespektiranje postoje}ih razlika.1153

U na{em slu~aju posebno se pogodnim ~ini model En-righta, Santosa i Al-Mabuka (1989.), kao i Enrighta (1991., 1994.),na~injenog po uzoru na Kohlbergovu (1976.) teoriju razvojamoralnoga prosu|ivanja. Svaki od Kohlbergovih stadija mo-ralnoga prosu|ivanja odgovara jednom od stadija opra{tanjaiz Enrightova modela. Tako moèmo razlikovati:

1. Osvetoljubiv oprost opra{tanje uz uvjet da `rtva po-~initelju uzvrati istom mjerom

2. Uvjetni, obe{te}uju}i oprost opra{tanje uz uvjet da se`rtvi nadoknadi {teta

3. O~ekivani oprost javlja se pod pritiskom drugih jer setako o~ekuje

4. Zakonski o~ekivani oprost opra{tanje se odvija zbogzahtjeva {to ih name}u ìvotna filozofija i religija

5. Oprost kao dru{tvena harmonija javlja se zbog potre-be za ponovnim uspostavljanjem sklada i mira u dru{tvu

6. Oprost kao ljubav opra{tanje nastupa zbog istinskogosje}aja ljubavi prema drugim ljudima.

U radu }emo poku{ati obraditi nekoliko povezanih pro-blemskih cjelina va`nih i s teorijskoga i s prakti~noga gledi{ta.Prva razina problema deskriptivne je naravi, a odnosi se naprocjenu populacijske zastupljenosti spremnosti na oprost,ali uklju~uje i izu~avanje prirode opra{tanja, odnosno njego-ve motivacijske osnove. Pri tome nam je od osobita interesautvrditi je li opra{tanje u Hrvatskoj potaknuto ponajprije vanj-skim ili unutarnjim razlozima, odnosno vi{om ili niòm razi-nom moralnoga prosu|ivanja sukladno Enrightovoj (1991.,1994.) prilagodbi Kohlbergove (1976.) izvorne klasifikacije. Dru-ga razina na kojoj se u radu bavimo pitanjem oprosta predsta-vlja poku{aj prepoznavanja korelata (situacijskih, socijalizacij-sko-dispozicijskih i sociodemografskih) kao mogu}ih odred-nica spremnosti na opra{tanje. I naposljetku, tre}a se razinabavi strukturiranjem stavova o oprostu i pomirenju, odnosnona~inom sagledavanja cjelokupne problematike. Odgovori napostavljena pitanja trebali bi pruìti cjelovitu i empirijski ute-meljenu sliku opra{tanja me|u hrvatskim gra|anima u porat-nom razdoblju, ali i pruìti smjernice za politiku poticanja o-pra{tanja, kao sredstva normalizacije odnosa sa susjednim ze-mljama, ali, jo{ i vi{e, za rje{avanje osobnih i dru{tvenih trauma`rtava protekloga rata.

METODAIstraìva~ki podaci kojima se sluìmo u radu dio su gra|e pri-kupljene istraìvanjem {to ga je u prosincu 2000. provela istra-ìva~ka agencija Target d. o. o. iz Zagreba za potrebe CROPAXprojekta Hrvatskoga Caritasa i Franjeva~kog instituta za kul-turu mira (Vuleta i Batarelo, 2001.), a podrobni podaci o primi-

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 16 (2007),BR. 6 (92),STR. 1151-1173

MILAS, G., RIMAC, I.,KARAJI, N.:SPREMNOST NA...

1154

jenjenoj metodologiji izneseni su kao prate}i materijal des-kriptivne analize (Milas, Rimac i Karaji}, 2001.b).

Uzorak i na~in izbora ispitanikaU istraìvanju je primijenjena metoda troetapnoga proba-bilisti~kog uzorkovanja. U prvom koraku odabrano je poslu~aju 85 lokacija na kojima je anketirano po 12 ispitanika.Lokacije su sustavno odabirane s ure|enoga popisa na kojemsu naselja Republike Hrvatske bila poredana po ùpanijama istupnju urbaniziranosti. U drugom koraku definirane su stam-bene jedinice na izabranim lokacijama. Primijenjen je slu~ajniizbor bez povrata s liste stambenih jedinica registriranih u Po-pisu stanovni{tva 1991. U tre}em koraku, sluè}i se probabi-listi~kom metodom Troldahla i Cartera, odabrali smo jednogapunoljetnog ~lana ku}anstva koji je u kona~nici anketiran. U-zorak je obuhvatio 1023 ispitanika. Probabilisti~ka priroda iveli~ina uzorka omogu}uju procjenu populacijskih vrijedno-sti uz razmjerno skromnu pogre{ku uzorkovanja, koja, na ra-zini Hrvatske, u cjelini ne prelazi 3,1%.

Metoda prikupljanja podatakaIstraìvanje je provedeno metodom usmenog anketiranja u ku-}anstvima od 10. do 23. prosinca 2000. godine. Upitnik se sa-stojao od 69 pitanja, od kojih je samo nekoliko upotrijebljenou pisanju ovoga rada.

VarijableIz cjelokupnog su upitnika izdvojena pitanja prikladna zaodgovore na postavljene probleme. Kao kriterijske varijableuzete su one koje su upu}ivale na spremnost za oprost i po-mirenje ili uop}ene stavove prema takvu obliku pona{anja.Podrobniji opis svih kriterijskih varijabli daje se u odjeljku srezultatima. Za utvr|ivanje korelata (mogu}ih odrednica) o-prosta i pomirenja upotrijebljena su tri skupa podataka:

Podaci o veli~ini `rtve: stradanje mjesta stanovanja ti-jekom rata, boravak u oruànim postrojbama, o{te}enje ili uni-{tenje ku}e, o{te}enje ili uni{tenje materijalnih dobara, osta-janje bez posla, prognani{tvo, zato~eni{tvo u logoru, naru{e-nost zdravlja zbog rata, ranjavanje ili obolijevanje ~lana uèobitelji, pogibija ~lana uè obitelji.

Podaci o socijalizacijsko-dispozicijskoj podlozi: uklju-~uju tvrdnje o sklonosti pra{tanja roditelja i pra{tanju tijekomdjetinjstva.

Sociodemografski podaci: spol, dob, religioznost, nao-brazba, naobrazba roditelja, provenijencija, provenijencija ro-ditelja, visina prihoda, posjedovanje automobila.1155

Statisti~ka analizaU radu se rabe raznovrsne statisti~ke analize prilago|ene po-jedinim problemskim cjelinama. Prvu razinu ~ini frekvencij-sko-postotna analiza, koja se temelji na zastupljenosti poje-dinih odgovora. Njome smo utvrdili rasprostranjenost poje-dinih stavova i uvjerenja me|u punoljetnim ìteljima Hrvat-ske. Analizu smo, zbog nedostatne zastupljenosti pojedinihkategorija gra|ana u uzorku u odnosu na populacijski popis,obavili na ponderiranim podacima. U radu se rabe i bivarija-tne i multivarijatne statisti~ke analize, poput korelacija, regre-sijske i diskriminacijske analize, kojima smo nastojali prepo-znati korelate namjere opra{tanja i pomirenja te faktorske a-nalize kojom smo se posluìli kako bismo utvrdili strukturustavova o oprostu i pomirenju.

REZULTATIStavove hrvatskih gra|ana najprije smo sagledali kao osno-vicu za procjenu sveukupnoga budu}eg pona{anja vezanoguz oprost i pomirenje. Iz ukupnoga skupa podataka izdvojilismo one koji u najve}oj mjeri i najizravnije zadiru u proble-matiku oprosta i pomirenja. Prije izno{enja podataka o sprem-nosti na opra{tanje valja re}i da mi{ljenje iskazano u anketi o-pravdava pristup u kojem se svi hrvatski gra|ani tretiraju kao`rtve, odnosno kao oni koji mogu pruìti oprost. Prema izne-senim odgovorima, ~ak 86,2% ispitanih smatra da je hrvatskinarod u cjelini bio `rtva rata u izrazitoj mjeri, dok 12,6% drìda je bio `rtva, ali u manjoj mjeri. Samo 0,9% ispitanih gra-|ana drì da se hrvatski narod u cjelini ne moè smatrati `r-tvom protekloga rata.

Dva anketna pitanja koja su u najve}oj mjeri zasi}ena na-mjerom budu}ega pona{anja spram po~initelja zlodjela po-stavljena su u projektivnom obliku kako bi se u {to ve}oj mjeriizbjegli dru{tveno poèljni odgovori. Postoci pojedinih odgo-vora sadràni su u Tablicama 1 i 2.

RegijeIstra i Lika i Sjeverna

Dalmacija Primorje Pokuplje Zagreb Hrvatska Slavonija Hrvatska

1. Pamtiti 26,4 17,5 29,1 28,6 18,6 26,8 24,82. Oprostiti, a ne zaboraviti 55,4 55,8 55,8 62,9 72,3 63,4 61,83. Oprostiti i zaboraviti 10,4 15,8 5,8 4,0 5,6 5,8 7,44. Zaboraviti 3,1 10,0 4,7 1,8 2,8 2,7 3,65. Ne{to drugo 4,1 0,8 4,7 2,7 0,6 1,3 2,26. Nema odgovora 0,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,1

Broj ispitanika 194 119 86 223 176 225 1023Maksimalnapogre{ka uzorkovanja 7,0 9,0 10,6 6,6 7,4 6,5 3,1

TABLICA 1Bi li `rtva, premava{em mi{ljenju,trebala zaboraviti onokroz {to je pro{latijekom rata? (%)



1. Osvetiti se 12,4 5,0 9,2 2,2 2,8 5,3 5,92. Traìti nadoknadu {tete 71,1 54,6 77,0 79,5 84,2 73,8 74,43. Traìti ispriku 60,3 51,3 50,0 54,9 64,4 63,1 58,54. Oprostiti 24,2 32,8 15,1 16,5 19,3 21,3 21,35. Ne{to drugo 6,2 3,4 7,0 7,1 1,1 3,6 4,76. Nema odgovora 0,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,4 0,2

Broj ispitanika 194 119 86 223 176 225 1023Maksimalnapogre{ka uzorkovanja 7,0 9,0 10,6 6,6 7,4 6,5 3,1

Naoko paradoksalno, dva razli~ito sro~ena pitanja o to-me {to bi `rtva trebala u~initi u odnosu na po~initelja pruàjuposve razli~itu sliku op}ega stava javnosti. Odgovori na prvood njih sugeriraju kako su gra|ani uvelike spremni oprostiti,iako ne i zaboraviti ono {to se zbilo u neposrednoj pro{losti.U zbroju, oprostu je, vode}i se isklju~ivo odgovorima na topitanje, sklono gotovo 70% gra|ana. Odgovori na drugo pi-tanje pak kazuju da je tek ne{to vi{e od petine (21,3%) sklonooprostu. Kako objasniti ovakvu prividnu diskrepanciju?Najbolji odgovor na tu dvojbu pruà njihovo kriànje, koje,iako donekle sloèno, zbog mogu}nosti vi{estrukih odgovorana drugo pitanje posve jasno pokazuje {to sve gra|ani razu-mijevaju pod pojmom oprosta. Gra|ani koji se izja{njavajuda bi `rtva trebala "pamtiti" istodobno ve}inom smatraju da bitrebalo traìti nadoknadu {tete i ispriku od po~initelja te damu ne bi trebalo oprostiti. Tako|er se u ne{to ve}em postotkunego druge kategorije priklanjaju osveti. Sintagma "oprostiti,a ne zaboraviti" za ve}inu zna~i traìti nadoknadu {tete i is-priku, bez (bezuvjetnog) oprosta. ak i oni koji drè da treba"oprostiti i zaboraviti" u zna~ajnom postotku (44%) ne prista-ju uz tvrdnju kako bi `rtva po~initelju trebala oprostiti. Od-govori stoga upu}uju na poseban oprez, jer ~ak i male jezi~nevarijacije mogu posve promijeniti smisao odgovora. Opra{ta-nje bez dodatnih odrednica za ve}inu podrazumijeva bezu-vjetno opra{tanje, pri kojem se, u ve}ini slu~ajeva, ne traì ni-{ta zauzvrat i zaboravlja sva po~injena {teta. "Oprostiti i pam-titi" za ve}inu pak zna~i traìti nadoknadu {tete ili bar ispriku,bez kojih oprost nije mogu}. Spremnost na opra{tanje u ra-zli~itoj je mjeri prisutna u pojedinim hrvatskim regijama. Oso-be sklone (bezuvjetnom) oprostu najbrojnije su u Istri i Primorju,a najmanje su zastupljene u Lici, Pokuplju i Zagrebu.

Odno{enje prema po~initelju zlodjela moèmo razvrsta-ti u tri osnovne kategorije: osvetu, uvjetni oprost i bezuvjetnioprost, koje se uglavnom preklapaju sa stadijima opra{tanja1157

TABLICA 2[to bi `rtva, premava{em mi{ljenju, tre-bala u~initi u odnosuna po~initelja?(Mogu}e vi{e odgo-vora.)(%)

preuzetima iz Enrightova modela (Enright i sur., 1989.; En-right, 1991., 1994.). Pri tome prve dvije kategorije odgovaraju"osvetoljubivom oprostu", odnosno "uvjetnom, obe{te}uju}emoprostu", dok je tre}a te{ko razlu~iva mje{avina preostalih ~e-tiriju stadija. Dobivene postotke koji upu}uju na populacijskuzastupljenost razli~itih gledi{ta ipak ne moèmo rabiti u po-stoje}em obliku, jer zbog mogu}nosti vi{estrukih odgovora u-kupni postotak prema{uje 100. Tvrditi da je vi{e od petine gra-|ana sklono bezuvjetnom oprostu bilo bi, stoga, pretjerano,jer je netko mogao, uz taj, zaokruìti i neki drugi odgovor.

Bi li `rtva, prema Bi li rtva u odnosu Bi li rtva uva{em mi{ljenju, trebala Bi li se rtva na poinitelja trebala odnosu na poiniteljazaboraviti ono kroz {to je trebala osvetiti? traiti nadoknadu tete? trebala traiti ispriku?pro{la tijekom rata? Ne Da Ne Da Ne Da

Pamtiti 85,8 14,2 21,7 78,3 40,2 59,8Oprostiti, a ne zaboraviti 97,8 2,2 22,3 77,7 37,9 62,1Oprostiti i zaboraviti 100,0 0,0 46,8 53,2 57,1 42,9Zaboraviti 97,2 2,8 50,0 50,0 47,2 52,8Ne{to drugo 65,2 34,8 37,5 62,5 79,2 20,8

Ukupno 94,2 5,8 25,3 74,7 41,2 58,8

Bi li `rtva, prema Bi li rtva u Bi li rtva u odnosuva{em mi{ljenju, trebala odnosu na poinitelja na poinitelja trebalazaboraviti ono kroz {to je trebala oprostiti? napraviti neto drugo?pro{la tijekom rata? Ne Da Ne Da

Pamtiti 96,1 3,9 92,1 7,9Oprostiti, a ne zaboraviti 77,6 22,4 97,0 3,0Oprostiti i zaboraviti 44,2 55,8 97,4 2,6Zaboraviti 50,0 50,0 94,4 5,6Ne{to drugo 82,6 17,4 75,0 25,0

Ukupno 78,8 21,2 95,2 4,8

U nastojanju da dobivene postotke prevedemo na popu-lacijske udjele, posluìli smo se sljede}om logikom vi{estru-ke odgovore sveli smo na onaj koji upu}uje na najniì stadijopra{tanja. Primjerice, ako je osoba istodobno odgovorila dabi se `rtva trebala osvetiti i traìti nadoknadu {tete, odgovorsmo pribrojili "osveti", ako je pak odgovorila da bi `rtva treba-la traìti ispriku i oprostiti, pribrojili smo ga "uvjetnom opros-tu". Na taj smo na~in hrvatsku populaciji podijelili u tri odi-jeljene kategorije one koji teè osveti, one sklone uvjetnomili pak bezuvjetnom oprostu (Tablica 4, prvi stupac).

Iako pojmovno ~ista, podjela je razmjerno gruba jer ve-}inu populacije (83,2%) ostavlja u srednjoj kategoriji uvjetnogoprosta. Jedan od na~ina da kategorizaciju u~inimo finijomjest iz najbrojnije kategorije izdvojiti one koji su osim uvjet-



1158

TABLICA 3Kriànje pitanja kojase odnose na to {to bi`rtva u odnosu nau~injeno zlodjelo ipo~initelja trebalau~initi (%)

nog oprosta (uz uvjet nadoknade ili isprike) birali i odgovoruputan za bezuvjetni oprost. Takvih je, kako pokazuju podaci(Tablica 4, drugi stupac) 13%, a oni bi se mo`da mogli svrsta-ti u kategoriju "o~ekivanog oprosta" jer se nalaze izme|u o-prosta koji je posve uvjetovan nadoknadom i onog koji nastu-pa zbog potrebe za skladom ili ljubavi prema drugima.

Stadiji oprosta % %

Osveta 5,9 5,9Uvjetni oprost 83,2 70,2O~ekivani oprost - 13,0Bezuvjetni oprost 8,3 8,3Bez odgovora 2,6 2,6

Dobiveni podaci svjedo~e o velikoj spremnosti na oprost,ali istodobno i maloj podr{ci bezuvjetnom oprostu. Rezultatipokazuju da je motivacija za oprost uglavnom izvanjska, od-nosno uvjetovana nadoknadom {tete ili pruànjem simboli~kogobe{te}enja (isprike). Zabiljeèn je podatak o razmjerno ma-lom postotku osoba koje zagovaraju osvetu, iako je, bez dvoj-be, rije~ o nezanemarivoj pojavi koja moè poprimiti i ozbilj-ne dru{tvene implikacije. Spremnost na oprost procijenili smoi drugim dvama pokazateljima, tvrdnjom o pomirenju i opro-stu kojima su gra|ani trebali iskazati stupanj vlastita slaganja.



I u ratu treba pruiti ruku pomirbe pripadnicima protivnike strane1. Uop}e se ne slaèm 20,1 11,8 16,3 17,5 9,1 20,9 16,52. Uglavnom se ne slaèm 14,4 17,6 16,3 18,4 10,8 11,1 14,53. Niti se slaèm niti ne slaèm 30,9 34,5 17,4 20,2 29,0 31,6 27,74. Uglavnom se slaèm 14,4 25,2 47,7 28,7 31,8 22,2 26,35. Potpuno se slaèm 19,1 10,9 1,2 14,3 19,3 10,2 13,76. Nema odgovora 1,0 0,0 1,2 0,9 0,0 4,0 1,4

Broj ispitanika 194 119 86 223 176 225 1023Procjena pogre{ke mjerenja 7,0 9,0 10,6 6,6 7,4 6,5 3,1

Rat je zavr{io i potrebno je da sve strane oproste svojim neprijateljima1. Uop}e se ne slaèm 19,7 9,2 20,9 9,5 8,5 22,7 15,12. Uglavnom se ne slaèm 15,5 10,9 16,3 15,8 8,5 12,0 13,13. Niti se slaèm niti ne slaèm 28,0 41,2 20,9 34,7 38,6 23,6 31,24. Uglavnom se slaèm 17,6 21,8 39,5 22,5 28,4 21,8 23,85. Potpuno se slaèm 18,7 16,8 1,2 16,7 15,9 16,0 15,56. Nema odgovora 0,5 0,0 1,2 0,9 0,0 4,0 1,3

Broj ispitanika 194 119 86 223 176 225 1023Procjena pogre{ke mjerenja 7,0 9,0 10,6 6,6 7,4 6,5 3,1



TABLICA 4Postotna podr{ka po-jedinim stadijima opro-sta (prera~unano izizvornih podataka)

TABLICA 5Ljudi razli~ito razmi-{ljaju o pojedinimaspektima ìvota.Tvrdnje koje slijedegovore o nekima odnjih. Procijenite,molimo vas, u kojoj semjeri slaète ili neslaète s navedenimtvrdnjama (%)

S obje tvrdnje slaganje iskazuje gotovo jednak postotakgra|ana, njih ~etrdesetak posto. Uostalom, i korelacija izme-|u ova dva pitanja vrlo je visoka (r=0,60; p

renju. Mogu}e korelate razvrstali smo u tri kategorije: veli~i-nu `rtve kao najva`niju situacijsku odrednicu, sociodemograf-ske pokazatelje i socijalizacijsko-dispozicijske pokazatelje.

Diskriminacijska analiza u kojoj smo namjeru pona{anja`rtve u odnosu na po~initelja poku{ali objasniti pobrojenimpokazateljima pokazala je da prediktorske i kriterijske varija-ble dijele vrlo skromnu proporciju varijance. U razlikovanju~etiriju grupa ispitanika (onih sklonih osveti, uvjetnom opro-stu, o~ekivanom oprostu ili bezuvjetnom oprostu) sudjelujudvije statisti~ki zna~ajne diskriminacijske dimenzije, pri ~emunjihove kanoni~ke korelacije iznose 0,31 i 0,25 (u oba slu~ajap

* Trokuti oznauju centroide, a kvadrati varijable; u prikaz su uklju~ene samo varijable sa zna-~ajnim projekcijama na diskriminacijskim dimenzijama.

Valja primijetiti da je skupina osoba sklonih osveti u ve-}oj mjeri tijekom rata bila u oruànim postrojbama i da je me-|u njima tako|er ve}i broj biv{ih zato~enika zarobljeni~kihlogora. U tom pogledu, razlikovanje me|u grupama razmjer-no je o~ekivano. Osobe koje su bile u oruànim postrojbama,a jo{ i vi{e one koje su bile zato~ene u logorima, vjerojatno surazvile ja~u hostilnost i nesno{ljivost prema ratnom neprija-telju zbog ve}e fizi~ke i emocionalne uklju~enosti, u odnosuna one koji su u ratnim zbivanjima sudjelovali isklju~ivo po-sredno. No dok je pripisivanje èlje za osvetom ve}oj `rtvi uratu uglavnom uvjerljivo i o~ekivano, preostale razlike me|uskupinama ne nude tako suvislu interpretaciju. Skupina oso-ba sklona oprostu tako se od onih koji naginju osveti razliku-je prema socijalizacijskim utjecajima, odnosno obi~ajima {tosu se njegovali u obiteljskom domu. Bezuvjetni oprost pove-zan je s manjim stupnjem roditeljskoga pra{tanja i pomirlji-vosti. Takve su osobe sklonije prihvatiti tvrdnje "kako im nekepogre{ke roditelji nikad nisu oprostili" ili "kako je kazna bilajedini na~in odno{enja prema pogre{kama" kao to~ne, dok su,

SLIKA 1Centroidi skupinadefiniranih s obziromna namjerupona{anja sprampo~initelja u prostorudiskriminacijskihdimenzija*

11621162

Nepomirljivost; urbaniziranost1

BEZUVJETNI OPROST Nepomirljivost OSVETA

Urbaniziranost mjesta roenja

Urbaniziranost mjesta roenja majkeRoditeljsko predbacivanje Urbaniziranost mjesta roenja oca

ZatoenitvoRoditeljsko nepratanje

Oruane postrojbe

Roditeljsko kanjavanje OEKIVANI OPROST

-1 Bog vaan 1UVJETNI OPROST

Roditeljsko mirenje

-1Roditeljska pomirljivost

Rod

iteljs

kast

rogo

stin

epra

tan

je

Oso

bna

rtv

au

ratu

;rel

igio

znos

t

naprotiv, tvrdnju suprotna predznaka, "kako bi roditelji miriliposva|anu djecu", ~e{}e ocjenjivali neto~nom. Ovaj neobi~ninalaz upu}uje na to da se namjera pona{anja u kona~nici su-protstavlja roditeljskom obrascu koji je vrijedio u djetinjstvu.Je li rije~ o stvarnoj povezanosti koja otkriva da je bezuvjetnioprost zapravo plod ranog iskustva s razaraju}om snagomnegativnih emocija {to ih stvara roditeljsko nepra{tanja i ne-pomirljivost, ili pak la`na korelacija uvjetovana nekom tre-}om varijablom koju ovom prilikom nismo uklju~ili u istraì-vanje, nemogu}e je kazati, ali je rije~ o problemu koji svakakozasluùje pomniji osvrt. Razlikovanje izme|u preostalih gru-pa tako|er je vrijedno razmatranja. Druga diskriminacijskadimenzija u najve}oj mjeri razlikuje grupe sklone bezuvjet-nom oprostu i osveti, s jedne strane, i onih koji zagovaraju u-vjetni oprost ili njegovu ina~icu, o~ekivani oprost, s druge.Zanimljivo je napomenuti da ih najvi{e razlikuje ~estica kojaupu}uje na svojevrsnu dispozicijsku podlogu nepomirljivosti("I danas nerado sre}em osobe iz djetinjstva s kojima sam sepotukao") te vlastita i roditeljska provenijencija. S obzirom nato da je te{ko zasnivati tuma~enje na samo jednoj ~estici, pri-pisivati razlike me|u grupama trajnijoj pona{ajnoj dispozici-ji svakako je nedovoljno utemeljeno, pogotovo {to bi takvadispozicija trebala objedinjavati grupe suprotnih namjerapona{anja (osvete i bezuvjetnog oprosta). Urbana provenijen-cija karakteristi~na je za one koji teè osveti, odnosno bezuvjet-nom oprostu, dok se za uvjetni oprost u ve}oj mjeri zalaùoni iz ruralnih regija. I tu se poku{aj tuma~enja pokazuje ne-zahvalnim. Je li rije~ o opreci izme|u urbanog i ruralnog o-draz su{tinskih ~initelja {to razlikuju ova dva ìvotna obrascaili je ponovno u pitanju la`na (prividna) korelacija nastala kaoposljedica neuklju~ivanja neke tre}e varijable povezane s o-bjema (urbanizacijom i namjerom pona{anja), nemogu}e jere}i. Ipak neka mogu}a i uvjerljiva obja{njenja mogu biti od-ba~ena uo~ena povezanost svakako nije odraz razlika u na-obrazbi, religioznosti niti je razlika u po~injenoj {teti u urba-nim u odnosu na ruralna podru~ja, jer su sve spomenute va-rijable uklju~ene u analizu.

Pravilnosti uo~ene diskriminacijskom analizom nastojalismo provjeriti regresijskom analizom na alternativnom po-kazatelju sklonosti oprostu (ranije spominjanim stavovima opotrebi oprosta i pomirenja s neprijateljem). Takav pristup i-ma svoje teorijsko upori{te, jer su stavovi i namjera pona{anjarazli~ite razine odno{enja prema po~initelju, ali jo{ vi{e i me-todolo{ko opravdanje. Naime, nalazi prikupljeni podjednakoregresijskom i diskriminacijskom analizom podlo`ni su oz-biljnoj pogre{ci zbog pristranosti uvjetovane zbrajanjem slu-~ajnih gre{aka i kolinearnosti prediktora (Cohen i Cohen, 1983.),pa se poku{aj da se jedna vrsta podataka potkrijepi drugom~ini kao prijeko potrebna metoda ja~anja vanjske valjanosti.1163



Regresijska analiza potvrdila je nalaze diskriminacijskebarem utoliko {to su obje upozorile na razmjerno skromnukoli~inu varijance kriterija obja{njene prediktorima. Vi{estru-ka korelacija iznosi 0,36 (F=5,16; p

prediktori razlikovanja grupa, odnosno stava prema opro-stu. No dok je ishod regresijske analize razmjerno o~ekivan nepomirljivost iskazana u djetinjstvu negativno je povezanasa stavom prema oprostu, a roditeljsko je mirenje s njime po-vezano pozitivno diskriminacijska analiza ponudila je nao-ko te{ko obja{njive rezultate. Nepomirljivost je tako osobinakoja odlikuje podjednako one sklone osveti i bezuvjetnomoprostu, dok je roditeljsko mirenje karakteristi~no samo zaosobe koje naginju uvjetnom oprostu. Nalazi stoga upu}ujuna zaklju~ak kako se sklonost bezuvjetnom oprostu, uvjet-nom oprostu i osveti ne nalaze nu`no na istom kontinuumu,pa odatle ni veza s vanjskim varijablama nije pravocrtna. Na-protiv, osobe sklone bezuvjetnom oprostu i one koje naginjuosveti, premda ih je logi~no shvatiti kao krajnosti na istoj lje-stvici, posjeduju neka zajedni~ka obilje`ja ili stavove koji ihodjeljuju od ve}inske skupine koja se zalaè za uvjetni oprost.

Uz prou~avanje populacijske zastupljenosti stavova i na-mjera pona{anja vezanih uz oprost i pomirenje te njihovih ko-relata, istraìvanjem smo tako|er nastojali istraìti strukturira-nje razli~itih perspektiva koje tematiziraju pitanja oprosta i po-mirenja u Hrvatskoj. Ispitanicima smo ponudili ljestvicu stavo-va i pitali ih u kojoj se mjeri slaù s pojedinim tvrdnjama.

Niti seUope Uglavnom slaem Uglavnom Potpuno

se ne se ne niti se ne se se Nemaslaem slaem slaem slaem slaem odgovora

Ono {to je u~injeno u proteklomratu nikako se ne moè oprostiti. 7,2 16,2 23,1 27,2 25,5 0,8Prote}i }e jo{ dosta vremenadok se ne stvore pravi uvjetiza pomirenje. 1,1 3,3 8,0 39,0 47,6 1,0Opra{tanje je ve} nastupilo. 15,1 23,4 28,7 25,7 6,3 0,9Ekonomska situacija i me|una-rodni pritisci ubrzat }e proceseopra{tanja i pomirenja. 14,7 15,8 26,6 27,1 14,9 1,0Do pravog pomirenjanikad ne}e do}i. 7,9 15,0 20,9 25,7 29,4 1,1Ve}ina bi bila spremna oprostitida se suprotna strana ispri~ai prizna pogre{ke. 11,6 14,7 24,6 32,3 15,4 1,4Mogu oprostiti naciji, ali ne i po-jedincu koji je po~inio zlo~ine. 5,6 6,4 12,6 27,8 46,2 1,5Za pomirenje je nu`no da pret-hodno svi koji su ~inili zlo~inebudu izvedeni pred sud. 2,1 1,4 7,8 26,2 61,2 1,4Duboko u sebi ne mogu oprostiti,premda sam spremanprihvatiti suìvot. 9,7 12,4 31,3 28,5 16,9 1,3



TABLICA 8U posljednje se vrije-me sve ~e{}e govori oopra{tanju i pomirenjuSrba i Hrvata. Smatra-te li da je ono mogu-}e? Koliko se slaètesa sljede}im tvrd-njama? (%)

Postotna zastupljenost pojedinih stavova iz skale upu}u-je na sna`nu rezervu ve}ine gra|ana prema razmjerima i br-zini procesa opra{tanja i pomirenja u Hrvatskoj. Velika ve}inagra|ana drì da }e prote}i dosta vremena dok se ne stvorepravi uvjeti za pomirenje, a vi{e od polovine smatra da se ono{to je u~injeno u ratu nikako ne moè oprostiti i da do pravo-ga pomirenja nikad ne}e do}i. Velika je ve}ina gra|ana nada-lje jedinstvena u ocjeni kako je za pomirenje nu`no izvo|enjezlo~inaca pred sud.

Scree test (Cattell, 1966.) pokazao je da se korelacijska ma-trica me|u pojedinim tvrdnjama moè razloìti na tri neza-visna faktora koji odraàvaju tri temeljna stava o oprostu i po-mirenju: skepsu u oprost, vjeru u oprost i uvjetni oprost (Ta-blica 9). Moglo bi se zbog toga zaklju~iti da su temeljna pro-mi{ljanja o oprostu i pomirenju neovisna jedno o drugom,iako je to dijelom nedvojbeno i artefakt primijenjene metode.Ali prema provedenoj analizi, netko moè istodobno biti skep-ti~an i uvjeren u oprost, a istodobno i zagovornik uvjetnogoprosta.

Skepsa Vjera Uvjetniu oprost u oprost oprost

Do pravog pomirenja nikad ne}e do}i. 0,60Ono {to je u~injeno u proteklome ratu nikako se ne moè oprostiti. 0,59Prote}i }e jo{ dosta vremena dok se ne stvore pravi uvjeti za pomirenje. 0,47Opra{tanje je ve} nastupilo. 0,64Ekonomska situacija i me|unarodni pritisciubrzat }e procese opra{tanja i pomirenja. 0,58Ve}ina bi bila spremna oprostiti da se suprotna stranaispri~a i prizna pogre{ke. 0,37 0,32Mogu oprostiti naciji, ali ne i pojedincu koji je po~inio zlo~ine. 0,68Za pomirenje je nu`no da prethodno svi koji su ~inili zlo~inebudu izvedeni pred sud. 0,42Duboko u sebi ne mogu oprostiti,premda sam spreman prihvatiti suìvot. 0,34

* Projekcije niè od 0,30 izostavljene su.

Korelacije faktorskih bodova s pokazateljima {to su u pret-hodnim analizama rabljeni kao kriteriji spremnosti na oprost,pozitivnim stavom prema oprostu i pomirenju i namjeromopra{tanja po~initelju, kre}u se u o~ekivanom smjeru i razu-mno su visoki s obzirom na duljinu i metrijske kvalitete indi-katora (Tablica 10).

Pozitivan stav prema oprostu korelira sa svim izlu~enimfaktorima, a visina vi{estruke korelacije sa svima uzetima isto-dobno iznosi 0,52, {to upu}uje na 26% zajedni~ke varijance.Uzimaju}i u obzir skromnu pouzdanost tako definiranih po-



1166

TABLICA 9Faktorska strukturavarimax faktorastavova hrvatskihgra|ana o oprostu ipomirenju*

kazatelja, dobivena je vrijednost razmjerno visoka. No jo{ jeva`nije {to upu}uje na prirodu stava prema oprostu koji sepokazuje vi{edimenzionalnim i podrazumijeva odgovaraju}iprofil uvjerenja vjeru u oprost, odsutnost skepse i prizna-vanje realnosti uvjetnog oprosta. U skladu s o~ekivanjem, na-mjera pona{anja slabije je povezana s izlu~enim faktorima sta-va. Ponovimo kako je rije~ o jedno~esti~nom pokazatelju, zakojeg se podjednako argumentirano mo`e tvrditi da posjedu-je svojstva nominalne, odnosno ordinalne, skale. U prvomslu~aju Pearsonov koeficijent korelacije uop}e ne bi trebaodolaziti u obzir, dok bi u drugom stvorio privid povezanostimanje nego {to uistinu jest.

Skepsa Vjera Uvjetniu oprost u oprost oprost

Pozitivan stav prema oprostu -0,31** 0,36** 0,19**Namjera opra{tanja -0,23** 0,23** 0,04

** Zna~ajno uz p

zasi}ena je svima trima dimenzijama. Zbog svoje korelacijskeprirode i mjerenja u jednoj vremenskoj to~ki, provedeno istra-ìvanje ne moè odgovoriti na pitanje {to je primarno, odno-sno {to ~emu prethodi op}i stav specifi~nima ili obrnuto.

Nasuprot teorijskom modelu koji nam je posluìo kaopolazi{te, osveta, uvjetni i bezuvjetni oprost, zahva}eni u is-traìvanju kroz projektivno mjerene namjere pona{anja, nisuse pokazali dijelom istoga kontinuuma. Da jesu, diskrimina-cijska bi analiza vjerojatno rezultirala samo jednom razlikov-nom dimenzijom. Prva diskriminacijska funkcija doista i opi-suje razlike izme|u skupine sklone bezuvjetnom oprostu uodnosu na onu s osvetni~kim namjerama, pri ~emu se u sre-dini nalaze pobornici uvjetnog oprosta. Druga, me|utim, raz-dvaja one sklone uvjetnom oprostu od zajedno uzetih pri-sta{a bezuvjetnog oprosta i osvete. Diskriminacijska analiza jek tome otkrila neke zanimljive pojedinosti koje upu}uju nastanovitu sli~nost krajnjih kategorija onih naklonjenih o-prostu i onih sklonih osveti. Pokazalo se, nasuprot o~ekiva-njima, da obje, u odnosu na ostale, gaje ne{to ve}u nepomir-ljivost spram osoba s kojima su kao djeca do{la u sukob te da~e{}e potje~u iz urbanih naselja. Oba nalaza razmjerno suneo~ekivana. Nepomirljivost u bilo kojem obliku nije osobinakoju bismo o~ekivali od osoba sklonih bezuvjetnom oprostu,dok je razlog korelacije stupnja urbaniziranosti i sklonostpodjednako oprostu i osveti posvema{nja nepoznanica. Sklo-nost osveti tako|er je povezana s ve}om izloèno{}u ratnojsituaciji, dok je sklonost bezuvjetnom oprostu na sli~an na~inpovezana s roditeljskom nepopustljivosti u djetinjstvu. Rezul-tati poput dobivenih sna`no se opiru bilo kakvom kona~nomzaklju~ku, no i argumentirane hipoteze poput ove koje }emoiznijeti svakako su mnogo bolje od spoznajne praznine.

U slici 2 centroidi grupa prikazani su u prostoru ispu-njenom zami{ljenim konstruktima koji nude mogu}e obja-{njenje dobivenih rezultata. Urbaniziranost je prema na{oj pret-postavci samo zamjenski pokazatelj brzih, u~estalih i povr{-nih kontakata koji osobe ~ine ranjivijima za bolna iskustva sdrugim ljudima. U takvoj situaciji osoba treba razviti mehani-zme kojima }e se suo~iti s ~estim povredama, {to vjerojatnoname}e automatski odgovor kao prikladno rje{enje. Za razli-ku od ruralne sredine, za koju su karakteristi~ni dublji i manje~esti kontakti, pa osoba rje|e biva izloèna neugodi i potrebida automatski reagira oprostom ili osvetni~kim namjerama,za grad je mo`da svojstven upravo automatizam u odabiruosvete ili oprosta. Ono {to pojedine osobe iz urbanih sredina~ini sklonijima oprostu, odnosno osveti, jesu razne vrste trau-ma koje su iskusili. Prvi su tijekom odrastanja bili izloènisocijalizacijskoj traumi zbog strogih i nepomirljivih roditelja,dok su potonji u ve}oj mjeri iskusili ratnu traumu dulji bo-ravak u oruànim postrojbama ili zato~eni{tvo u logoru.



1168

Prema na{oj pretpostavci, uvjetni (ili o~ekivani) oprostmogao bi u postoje}oj situaciji biti posve prilago|eno pona{a-nje koji pretpostavlja promi{ljanje i vaganje situacije te izo-stanak èlje za osvetom. Iako brojni radovi spomenuti u uvo-du upu}uju na to kako odsutnost (bezuvjetnog) oprosta re-zultira napeto{}u i psihi~kom {tetom za `rtvu, valja isto takoprimijetiti da se takvo pona{anje moè pokazati neprilago|e-nim, jer izaziva po~initelje da ponavljaju vlastiti obrazac po-na{anja znaju}i da }e za njega u kona~nici dobiti oprost. Nasvojevrsnu neprilago|enost takva odgovora upu}uje i nepo-mirljivost koju podjednako dijele skupine osoba sklonih bez-uvjetnom oprostu i osveti.

Dobiveni rezultati i iznesene pretpostavke donekle pro-blematiziraju kategorizaciju odno{enja prema po~initelju, {toju je teorijski uobli~io Enright (1991., 1994.), ali valja re}i da jeiznesena interpretacija uvelike u domeni naga|anja i da bezdodatnih i temeljitijih istraìvanja ne moè biti uzeta kao is-tinita. Tako|er, u vaganju iznesenih pretpostavki valja uzeti uobzir i ranije iznesene probleme {to se vezuju uz regresijsku idiskriminacijsku analizu poglavito pristranost uslijed zbra-janja slu~ajnih pogre{aka, {to dodatno name}e potrebu pona-vljanja istraìvanja, ovaj put uz potpuniji i bolje osmi{ljenskup varijabli. Naravno, razlozi za replikaciju mnogo su pro-zai~niji. Oprost (ne nu`no bezuvjetni) jest vrlo poèljno po-na{anje, osobito za same `rtve, zbog razloga iznesenih u uvo-du, pa je pra}enje spremnosti na opra{tanje me|u ìteljimaHrvatske ne samo poèljno nego i nu`no.1169

SLIKA 2Centroidi grupa uprostoru zami{ljenihkonstrukata

Nepomirljivost; urbaniziranost

Bezuvjetni oprost Uestaliji i povrniji kontakti Osveta

Oekivani oprost

Uvjetni oprost

Pomirljivost

Socijali

zacijsk

e traum

eRatne traume

ZAKLJUCIKako pokazuje istraìvanje, mi{ljenja i stavovi javnosti premaoprostu ne grupiraju se u jedinstvenu dimenziju, nego u trirazmjerno neovisna uvjerenja: vjeru u oprost, skepsu u oprosti podr{ku uvjetnom oprostu.

Istraìvanje je nadalje pokazalo da je ve}ina hrvatskihgra|ana njih vi{e od ~etiri petine sklona uvjetnom, obe{te-}uju}em oprostu, dok se bezuvjetnom oprostu priklanja njihtek ne{to vi{e od osam posto. Preostali su u vrijeme provo-|enja istraìvanja zagovarali osvetu.

U istraìvanju smo nastojali spremnost na oprost objas-niti nekim vanjskim korelatima kao mogu}im odrednicamatakva pona{anja. Rezultati, me|utim, kazuju da je sklonostoprostu u vrlo maloj mjeri povezana s bilo kojom od vanjskihvarijabli uklju~enih u istraìvanje (situacijskim, socijalizacij-sko-dispozicijskim i sociodemografskim). Neke su nejake ve-ze ipak uo~ene. Veli~ina osobne `rtve u ratu blago je poveza-na sa zagovaranjem osvete, ve}a urbaniziranost i dispozicij-ska nepomirljivost svojstvene su podjednako osvetoljubivompona{anju i spremnosti na bezuvjetni oprost, dok je roditelj-ska strogost i nesklonost pra{tanju karakteristi~na za osobekoje se zalaù za bezuvjetno opra{tanje.

LITERATURAAl-Mabuk, R. H., Enright, R. D. i Cardis, P. A. (1995.), Forgivenesseducation with potentially love deprived late adolescents. Journal ofMoral Education, 24: 427-444.

Cattell, R. B. (1966.), The scree test for the number of factors. Multiva-riate Behavioral Research, 1: 140-161.

Cohen, J. i Cohen, P. (1983.), Applied multiple regression/correlationanalysis for the behavioral sciences (2nd ed.). Mahwah: Lawrence Erl-baum Associates.

Coyle, C. T. i Enright, R. D. (1997.), Forgiveness intervention withpost-abortion men. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 65:1042-1046.

Elder, J. W. (1998.), Expanding our options: The challenge of forgive-ness. U: R. D. Enright i J. North (ur.), Exploring forgiveness (150-161).Madison: University of Wisconsin Press.

Enright, R. D. (1991.), The moral development of forgiveness. U: W.Kurtines i J. Gewirtz (ur.), Handbook of moral behavior and development(Vol. 1, str. 123-152). Hillsdale: Erlbaum.

Enright, R. D. (1994.), Piaget on the moral development of forgive-ness: Identity or reciprocity? Human Development, 37: 63-80.

Enright, R. D., Eastin, D. L., Golden, S., Sarinopoulos, I. i Freedman,S. R. (1992.), Interpersonal forgiveness within the helping professions:An attempt to resolve differences of opinion. Counseling and Values,36: 84-103.1170

Enright, R. D. i Coyle, C. T. (1998.), Researching the process model offorgiveness within psychological interventions. U: E. L. Worthing-ton (ur.), Dimensions of forgiveness (139-161). Radnor: TempletonFoundation Press.Enright, R. D., Santos, M. J. D. i Al-Mabuk, R. (1989.), The adolescentas forgiver. Journal of Adolescence, 12: 95-110.Exline, J. J. i Baumeister, R. F. (2000.), Expressing forgiveness andrepentance. U: M. E. McCullough, K. I. Pargament i C. T. Thoresen (ur.),Forgiveness: Theory, research and practice (133-155). New York: Guilford.Greenwald, D. F. i Harder, D. W. (1994.), Sustaining fantasies andpsychopathology in normal sample. Journal of Clinical Psychology, 50:707-710.Hargrave, T. D. i Sells, J. N. (1997.), The development of a forgivenessscale. Journal of Marital and Family Therapy, 23: 41-62.Kohlberg, L. (1976.), Moral stages and moralization: The cognitive-developmental approach. U: T. Lickona (ur.), Moral development andbehavior: Theory, research and social issues (str. 31-53). New York: Holt,Rinehart &Winston.McCullough, M. E. (2001.), Forgiveness: Who does it and how dothey do it? Current Directions in Psychological Science, 10: 194-197.McCullough, M. E., Exline, J. J. i Baumeister, R. F. (1998.), An annota-ted bibliography of research and related concepts. U: E. L. Worthing-ton (ur.), Dimensions of forgiveness: Psychological research and theologicalperspectives (193-317). Philadelphia: Templation Foundation Press.McCullough, M. E., Pargament, K. I. i Thoresen, C. T. (ur.) (2000.), For-giveness: Theory, research and practice. New York: Guilford.Mc Cullough, M. E. i Worthington, E. L. (1999.), Religion and forgi-ving personality. Journal of Personality, 67: 1141-1164.

Milas, G., Rimac, I. i Karaji}, N. (2001.a), Oprost i pomirenje u Hrvatskoj.Zagreb: Target.

Milas, G., Rimac, I. i Karaji}, N. (2001.b), Rezultati istraìvanja. U: B.Vuleta i V. J. Batarelo (ur.), Mir u Hrvatskoj: rezultati istraìvanja, Zagreb:Cropax: Hrvatski Caritas i Franjeva~ki institut za kulturu mira.

North, J. (1987.), Wrongdoing and forgiveness. Philosophy, 62: 499-508.

Rye, M. S., Pergament, K. I., Amir Ali, M., Beck, G. L., Dorff, E. N., Ha-llisey, C., Narayanan, V. i Williams, J. G. (2000.), Religious perspec-tives on forgiveness. U: M. E. McCullough, K. I. Pargament i C. T.Thoresen (ur.), Forgiveness: Theory, research and practice (17-40). NewYork: Guilford.

Smith, M. (1981.), The psychology of forgiveness. The Month, 14: 301-307.

Tennen, H. i Affleck, G. (1990.), Blaming others for threatening e-vents. Psychological Bulletin, 108: 209-232.

Vuleta, B. i Batarelo, V. J. (ur.) (2001.), Mir u Hrvatskoj: rezultati istra-ìvanja, Zagreb: Cropax: Hrvatski Caritas i Franjeva~ki institut zakulturu mira.

Williams, R. i Williams, V. (1993.), Anger kills. New York: Random House.

Worthington, E. L. (ur.) (1998.), Dimensions of forgiveness. Radnor:Templeton Foundation Press.1171



Willingness to Forgiveand Be Reconciledafter the Croatian Warof Independence in CroatiaGoran MILASInstitute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb

Ivan RIMACFaculty of Law, Zagreb

Nenad KARAJIFaculty of Philosophy, Zagreb

The paper deals with the empirical research of the process offorgiveness and reconciliation in Croatia after the War ofIndependence. Research conducted within the field ofpsychology indicates that the victim benefits from forgiving theperpetrator in many ways which is reflected in better mentalhealth and lack of negative mood, while forgiveness andreconciliation also have their broader social dimension. In thepaper three basic questions are being addressed: how areconsiderations (attitudes) on forgiveness and reconciliationstructured; what part of the Croatian population is prepared toforgive and be reconciled and what are the correlates ofwillingness to forgive. The research was conducted towards theend of the year 2000. The results indicate that attitudes onforgiveness and reconciliation can be grouped into threebroader viewpoints: scepticism in forgiveness andreconciliation, faith in positive processes and support toconditional forgiveness. Most citizens, more than four fifths,are inclined towards forgiveness under the condition ofdamage compensation and/or apology. Persons prepared toforgive unconditionally are in the minority, while a not-to-be--neglected number is even prone to revenge. Based on theinformation gathered, a hypothesis is presented treatingunconditional forgiveness and revenge as insufficientlyadjusted behaviour influenced by frequent and superficialsocial contacts in the urban environment, which results in anautomatic reaction ultimately dependent upon the type oftrauma the person (is) was exposed to.

Key words: forgiveness, reconciliation, attitudes, Croatia,post-war period



1172

Verzeihungs- und Vershnungsbereitschaftnach dem Unabhngigkeitskriegin KroatienGoran MILASIvo-Pilar-Institut fr Gesellschaftswissenschaften, Zagreb

Ivan RIMACRechtswissenschaftliche Fakultt, Zagreb

Nenad KARAJIPhilosophische Fakultt, Zagreb

Der Artikel untersucht den Verzeihungs- undVershnungsprozess, der nach dem Unabhngigkeitskrieg inKroatien eingesetzt hat. Die psychologische Forschung derletzten 15 Jahre hat eindeutig ergeben, dass es fr einenkriegsgeschdigten Menschen in mehrfacher Hinsicht ntzlichist, wenn er seinem einstigen Gegner verzeiht. Der Nutzenoffenbart sich in einem besseren Seelenzustand und in derAbwesenheit negativer Gemtsverfassung. Andererseits hatder Verzeihungs- und Vershnungsvorgang eine breitere,gesellschaftliche Dimension. Der Artikel versucht folgendedrei Grundfragen zu beantworten: Wie sind die Einstellungenzu Verzeihen und Vershnung strukturiert? Wie hoch ist derverzeihungs- und vershnungsbereite Anteil in derkroatischen Bevlkerung? Welche Korrelate bestehen zurVerzeihungsbereitschaft bzw. zu ihrer Ablehnung? Einedementsprechende Untersuchung wurde Ende des Jahres2000 unter 1023 volljhrigen kroatischen Brgerndurchgefhrt. Die Untersuchungsergebnisse zeigen, dass sichdie Einstellungen zu Verzeihen und Vershnung in dreiGruppen fchern: Eine Gruppe verkrpert Skepsisgegenber dem Verzeihungs- und Vershnungsprozess; diezweite Gruppe von Einstellungen gibt dem Glauben anpositive Wandlungsprozesse Ausdruck, whrend die dritteGruppe bedingtes Verzeihen befrwortet. Die meisten derbefragten Brger, mehr als vier Fnftel der Probanden, istgeneigt zu verzeihen, sofern der Aggressor fr entstandeneSchden aufkommt wird und /oder sich fr sein Vorgehenentschuldigt. Eine Minderheit von Befragten zeigte sich zubedingungslosem Verzeihen bereit, whrend eine nicht zuunterschtzende Zahl von Menschen sich zur Rachsuchtbekannte. Aufgrund der ermittelten Angaben formulierten dieVerfasser die These, wonach bedingungsloses Verzeihen undRachsucht aus unzulnglicher Anpassung hervorgehen,deren Ursprung in wiederholten oberflchlichen Kontakteninnerhalb eines stdtischen Milieus liegt. Das Resultat seieine automatisierte Reaktion, welche letztlich davonabhnge, welcher Art von Kriegstrauma die jeweilige Personausgesetzt gewesen war.

Schlsselbegriffe: Verzeihen, Vershnung, Einstellungen,Kroatien, Nachkriegszeit1173



Documents

Milas-spremnost Na Oprost