Meunarodna ekonomija

PAGE 2

MEUNARODNA EKONOMIJA1. OSNOVNE DEFINICIJE MEUNARODNE EKONOMIJEMeunarodna ekonomija (International economics) je samostalna nauna disciplina koja ima sopstveni predmet izuavanja. Postoje dvije definicije Meunarodne ekonomije: Mekmilanova definicija i Oksfordska definicija.

Mekmilanova definicija: Meunarodna ekonomija je dio ekonomije koji se bavi transakcijama roba i usluga izmeu zemalja. Dijeli se na dvije oblasti: ista i monetarna teorija. ista poklanja panju realnim veliinama (npr. dobicima od trgovine, odnosima razmjene) a monetarna odreivanju deviznog teaja izmeu valuta i mehanizmima kojima se postie ravnotea platnog bilansa.

Oksfordska definicija: Meunarodnu ekonomiju ine dijelovi ekonomije koji se tiu odnosa izmeu razliitih drava. To ukljuuje razmjenu dobara i usluga, kretanje faktora, kretanje kapitala, transfer tehnologije, devizni teaj i rezerve. Izuava dravne politike, regionalne institucije i meunarodno pregovaranje.

Od definicija autora s prostora Zapadnog Balkana vrijedi spomenuti onu koju daje prof.. Ljubomir Baban (Meunarodna ekonomija, 1998.): Meunarodna ekonomija jest nauna disciplina koja se bavi prouavanjem zakonitosti u meunarodnoj razmjeni proizvoda, odnosno roba. Pod robom podrazumijevamo proizvode, usluge, rad, kapital, novac, devize, informacije, tehnologiju. Meunarodna ekonomija prouava teorije razmjene, platni bilans, trgovinski bilans, meunarodne finansije, tipologiju, morfologiju i strukturu svjetskog trita, meunarodne integracije...2. OTVORENA I ZATVORENA EKONOMIJAEkonomsko jedinstvo svijeta (oznaeno i kao ekonomska globalizacija) iskazuje se kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih ekonomija u integriranu svjetsku ekonomiju, a ispoljava se kao proces rasta meunarodnih tokova roba, usluga kapitala, ljudi i tehnologije. tavie, meunarodna trgovina, iji je rast nakon Drugog svjetskog rata premaio rast svjetske proizvodnje, danas postaje nunost bez koje se ne moe prosperirati u budunosti. Naime, meunarodna trgovina omoguava specijalizaciju proizvodnje, to je u funkciji rasta ekonomske efikasnosti i rasta ukupne potronje svake zemlje. Specijalizirajui se u svojim sektorima najvee relativne produktivnosti, svaka zemlja moe troiti vie nego bi sama mogla proizvesti.

Zemlje sa razvijenom vanjskom trgovinom imaju tzv. otvorenu ekonomiju, koja omoguava da se svaka zemlja specijalizira (i time povea svoju produktivnost) za onu proizvodnju za koju ima najpovoljnije uslove. U savremenosti nijedna nacionalna ekonomija nije zatvorena (ekonomija koja ne sarauje sa drugima ekonomijama je zatvorena ekonomija), budui da nacionalne ekonomije uspostavljaju odnose sa drugim ekonomijama irom svijeta.

Dakle, otvorena ekonomija je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim ekonomijama irom svijeta, dok je suprotna koncepcija - zatvorena ekonomija ona koja ne sarauje sa drugim ekonomijama u svijetu. Vanjska trgovina je meu najvanijim polugama ekonomskog rasta, to e u krajnjem ishodu poveati ivotni standard stanovnitva u tim zemljama. Ne uestvovati u meunarodnoj razmjeni znai biti osuen na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromatvo. Zapravo, nijedna zemlja, ak i one ekonomski najrazvijenije, ne moe biti dovoljna sama sebi i zatvorena (autarkina).

Osnovne tokove dobara u meunarodnoj ekonomiji ine: izvoz, uvoz i neto izvoz. Dok izvoz predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju drugim zemljama, uvoz ine ona dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a prodaju u zemlji. Razlika izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza je neto izvoz (ili trgovinski bilans).

Ako neka zemlja vie izvozi, nego to uvozi (izvoz je vei od uvoza), tada je neto izvoz pozitivan i zemlja ostvaruje trgovinski suficit (ili pozitivni trgovinski bilans). Kada zemlja ima viak uvoza u odnosu na izvoz (izvoz je manji od uvoza) ona ostvaruje trgovinski deficit (negativni trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i uvoz jednaki zemlja ima uravnoteeni trgovinski bilans.ZATVORENA EKONOMIJA

U ovoj ekonomijini input je jednak dohotku tj. sve to se proizvede u privredi neke zemlje uravnoteeno je sa dohotkom te zemlje, jer rezidenti date drave ne mogu da kupe output druge drave, niti da svoj output plasiraju na inostrano trite.

Nacionalni dohodak se raspodjeljuju na domau privatnu i javnu potronju i investicije.

Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i zatvorenost privrede neposredno i posredno se odravaju na ulogu i znaaj vanjskotrgovinskog poslovanja.

OTVORENA EKONOMIJA

Otvara mogunosti meunarodne trgovine i dohodak u njoj jednak je privatnoj i javnoj proizvodnji, investicijama i trgovinskom bilansu koji predstavlja odnos uvoza i izvoza. U otvorenoj ekonomiji mogu da se pojave suficit, deficit i ravnotea meunarodnih tokova roba i kapitala.

Tu postoje 2 izvora dobara (dohodak i uvoz) i 4 upotrebe dobara (privatna potronja, javna potronja, investicije i izvoz).

Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i zatvorenost ekonomije neposredno i posredno se odravaju na ulogu i znaaj vanjskotrgovinskog poslovanja.

3. RAZLIKE UNUTARNJE I MEUNARODNE TRGOVINERazlike izmeu unutranje (domae) i meunarodne (vanjske) trgovine imaju vane praktine i ekonomske posljedice. Najvanije su:

1) Proirene trgovinske mogunosti. Meunarodne (vanjske) trgovine proiruju trgovinske mogunosti i omoguavaju da se troe i ona dobra koja se ne proizvode u zemlji. Bez ove trgovine ...Amerikanci ne bi mogli jesti banane, a vei dio svijeta bi bio bez jaza i holivudskih filmova, Bosanci bi bili uskraeni za prirodni plin, mnoge prehrambene robe i lijekove i td.2) Suverene drave. Trgovina preko granica ukljuuje ljude i preduzea iz razliitih drava. Svaka je drava suverena u odreivanju toka ljudi, dobara i kapitala, koji prelaze njihove granice. To je suprotno domaoj trgovini gdje postoji jedna valuta, gdje se tok novca i trgovine odvija unutar granica. U meunarodnoj trgovini se esto, iz raznovrsnih razloga, postavljaju prepreke ulasku drugih roba (tzv. protekcionizam).3) Devizni teaj. Veina zemalja ima vlastite valute. Kupujemo li japanski automobil, platili bi u eurima, dok Toyota eli bili biti plaena u japanskim jenima. Euri se kupuju i prodaju za u skladu s deviznim teajevima. Devizni teajevi predstavljaju cijene strane valute izraenu brojem jedinica domae valute. U veini zemalja meunarodna trgovina stvara znaajan dio GDP-a. Iako se meunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dijela historije ovjeanstva (npr. put svile), ona je tokom posljednjih nekoliko stoljea dobila na ekonomskom, drutvenom i politikom znaaju. Rast obima meunarodne trgovine je osnov procesa globalizacije.

Meunarodna trgovina je takoer i grana ekonomije, i, zajedno sa meunarodnim finansijama, ini iru disciplinu poznatu kao meunarodni ekonomski odnosi.

Razlikujemo sljedee karakteristine oblike meunarodnih ekonomskih odnosa:

1) Vanjska trgovina je najstariji, najmasovniji oblik ekonomske saradnje sa inostranstvom. Obuhvata: a) vidljiviili robni promet (uvoz i izvoz roba) i b) nevidljivi ili nerobni promet (uvoz i izvoz usluga npr. turistike usluge);2) Meunarodni finansijski odnosi obuhvaaju: a) naplate i plaanja po osnovu robnog ili uslunog prometa sa inostranstvom i b) meunarodno finansiranje; 3) Meunarodni monetarni odnosi obuhvaaju probleme novca u meunarodnom prometu, i to: a) devizni teaj, b) devizni sistem, c) carinski sistem, d) pitanje meunarodne likvidnosti;4) Meunarodno kretanje radne snage obuhvata meunarodne emigracije, odnosno imigracije radne snage:5) Meunarodni turizam obuhvata ekonomske pojave zasnovane na turistikim potrebama ljudi da putuju i borave izvan granica svoje zemlje;6) Meunarodna ekonomska pomo, odnosno transfer kapitala ili robe bez neposredne nadoknade.4. ZATO JE VANA MEUNARODNA EKONOMIJA (RAZLOZI ZA MEUNARODNI RAZMJENU)

Dravama je isplatno sudjelovati u meunarodnoj trgovini iz slijedeih razloga:

1) Raznolikost prirodnih izvora. Jedan od razloga za uspostavljanje meunarodne trgovine jeste to to razliite drave imaju razliite izvore prirodnih bogatstava. Npr. neke drave imaju velike povrine plodne zemlje, druge raspolau sa izdanim rudnim bogatstvima i sl. 2) Razlike u ukusima. Vaan razlog za meunarodnu trgovinu lei u ukusima preferencijama potroaa. ak i kada bi uslovi za proizvodnju bili jednaki u svim regijama, drave bi krenule s trgovinom ako bi njihovi ukusi za robama bili razliiti. Npr. i Talijani i Bosanci proizvode meso i ribu, ali Bosanci vie vole meso a Talijani ribu.3) Razlike u trokovima. Razlike u trokovima su najvaniji razlog za meunarodnu trgovinu. Ako proizvoai u jednoj dravi proizvode koliine proizvoda nekog dobra ne samo za potrebe unutranjeg trita nego i vanjskog, imat e uveanu proizvodnju: u tom sluaju poinje djelovati ekonomija obima prosjeni trokovi proizvodnje padaju kako se poveava koliina proizvodnje. Ovakav proizvoa s jedne strane, ima jeftinije proizvode, a s druge, njegov profit je, upravo na osnovi ekonomije obima, vei. Ekonomija obima daje znaajnu trokovnu i tehnoloku prednost pred drugim dravama kojima je jeftinije kupovati od vodeeg proizvoaa nego da same proizvode.5. OSNOVNI TOKOVI DOBARA U MEUNARODNOJ EKONOMIJIOsnovne tokove dobara u meunarodnoj ekonomiji ine: izvoz, uvoz i neto izvoz. Dok izvoz predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju drugim zemljama, uvoz ine ona dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a prodaju u zemlji. Razlika izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza je neto izvoz (ili trgovinski bilans).

Ako neka zemlja vie izvozi, nego to uvozi (izvoz je vei od uvoza), tada je neto izvoz pozitivan i zemlja ostvaruje trgovinski suficit (ili pozitivni trgovinski bilans). Kada zemlja ima viak uvoza u odnosu na izvoz (izvoz je manji od uvoza) ona ostvaruje trgovinski deficit (negativni trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i uvoz jednaki zemlja ima uravnoteeni trgovinski bilans.

6. KEJNSOVO SHVATANJE MEUNARODNE TRGOVINE

Kejns smatra da je profit glavna pokretaka snaga meunarodne trgovine i njegova teorija je zasnovane na stavovima raznih vidova ravnotee sa naglaskom na punu zaposlenost.

Kejns tumai nivo meunarodne trgovine zavisnou nivoa zaposlenosti od investicija u zemlji i inostranstvu. Pozitivan saldo trgovinskog bilansa implicira smanjenje kamatne stope, podstie investicionu aktivnost i vei priliv novanih sredstava iz inostranstva, i obrnuto.

Meunarodna trgovina je kompromis izmeu suprotstavljenih tenji za uspostavljanjem unutranje ravnotee i pune zaposlenosti i onog obima koji tim izazvanim unutranjim stanjem spoljna trgovina jo moe da postigne.

Formula za ravnoteu jedne privrede: dohodak = zbiru vrijednosti finalne robe za domau potronju i investicija i izvoza, umanjenih za vrijednou uvoza.

Osnovno tumaenje odnosa razmjene

Odnosi cijena proizvoda koji se izvoze i uvoze odreuju vrlo vaan parametar koji se naziva odnosi razmjene (terms of trade). Iako je ovaj termin uobiajen, esto se, sa istim znaenjem koristi i termin makaze cijena. U najjednostavnijem izrazu oni se odreuju kolinikom izvoznih i uvoznih cijena, odnosno px/pm. Npr. Ako se jedan proizvod izvozi po cijeni od 10 eura, a drugi uvozi po cijeni od 5 eura, taj kolinik je 2, to znai da se prihodom od jedinice izvoza moe platiti uvoz od dvije jedinice.

III.

TEORIJE MEUNARODNE TRGOVINE

Izuavanje vanjske trgovine je privlailo panju praktino svih nosilaca ekonomske i politike misli od XV stoljea, od kada se i razvija kapitalistiki nain proizvodnje. Mnoge temeljne osnove savremene naune analize nastale su tokom teorijskih rasprava o ekonomskim politikama zapoetih u okrilju merkantilistike kole (njene pozne faze u XVI i XVII st.), dok su najznaajnija izuavanja meunarodnih ekonomskih odnosa, a posebno meunarodne trgovinske politike i svjetskog trita, uinjeni krajem XX i poetkom XXI stoljea.1. PRISUSTVO VANJSKE TRGOVINE U UENJU MERKATILISTAPresudan korak u razvoju teorije vanjske trgovine nalazimo kod prve ekonomske kole - Merkantilizma, bez obzira to se u njihovim koncepcijama mijeaju elementi vanjskotrgovinske politike i elementi teorije vanjske trgovine. Ova kola, koja se razvija od XV do XVII stoljea u zemljama zapadne Evrope, nastaje u doba kada je trgovina, u periodu velikih previranja na prelasku feudalizma u kapitalizam, postala vodea, najnaprednija ekonomska grana i nosilac ekonomskog razvoja, u okviru koje se odvijao proces prvobitne akumulacije. Merkantilisti zastupaju ideju da izvor bogatstva ini novac (tada izraen u zlatu i srebru), a do novca se, po njima, dolazi proizvodnjom zlata i srebra (otvaranjem rudnika) i vanjskom trgovinom. Kako mali broj zemalja posjeduje rudnike zlata i srebra, to kao osnovni metod za stvaranje bogatstva ostaje vanjska trgovina (unutranja trgovina po ovom uenju ne dovodi do poveavanja bogatstva). Otuda merkantilisti zastupaju tezu da izvoz roba mora biti vei od uvoza (dakle, pozitivan trgovinski bilans), kako bi se u zemlji prikupilo to vie zlata i srebra, s jedne strane, a s druge, bi se sprijeio odliv zlata i srebra u druge zemlje.

Merkantilistike ideje su u tom vremenu bile snano zastupljene u zakonskim aktima i mjerama ekonomske politike zapadnih zemalja. Pod uticajem merkantilista tadanje zapadne vlade razvijaju intervencionistike politike i donose protekcionistike mjere u okviru vanjske trgovine (podsticanje izvoza i ograniavanje uvoza), zatim mjere u okviru saobraaja (davanje prednosti domaim prevoznicima, jer su merkantilisti smatrali da se novac moe zaraditi i obavljanjem i naplatom prevoznih usluga) kao i u proizvodnji (podsticanje razvoja manufaktura i proizvodnje roba za izvoz).2. APSOLUTNE I KOMPARATIVNE PREDNOSTI KAO OSNOVA ZA RAZVOJ TEORIJE VANJSKE TRGOVINEKonzistentan razvoj teorija vanjske trgovine duguje razvoju doktrine komparativnih prednosti, koje predstavljaju osnovu za specijalizaciju nacije i uspostavljanje slobodne trgovine, to je u osnovi Teorije klasine politike ekonomije. Naelo komparativne prednosti osigurava obostranu korist svim zemljama, budui da utemeljuje dokaz po kome drava moe profitirati od trgovine i onda kada je apsolutno efikasnija (ili manje efikasnija) nego druge drave u proizvodnji svakog dobra.Osnivai teorije vanjske trgovine su Adam Smit i David Rikardo, prvi sa teorijom apsolutnih prednosti, a drugi s teorijom komparativnih prednosti..2.1. TEORIJA APSOLUTNIH PREDNOSTI

Prvi odgovor na pitanje zato uope dolazi do vanjskotrgovinske razmjene dao je A. Smit (1776.) sa teorijom apsolutnih prednosti koja objanjava trgovinsku razmjenu samo u sluajevima u kojima zemlje imaju apsolutne prednosti u proizvodnji odreenog dobra. Po ovom pristupu, ako jedna zemlja proizvodi neko dobro efikasnije od druge (s manjim utrokom rada) ona ima apsolutnu prednost u proizvodnji tog dobra.To znai da ako dvije zemlje, zemlja A i zemlja B, proizvode dva dobra X i Y, i ako svaka ima apsolutnu prednost u proizvodnji jednog od datih dobara (npr. zemlja A za proizvod X, a zemlja B za proizvod Y), izvjesno je da e se zemlja A specijalizirati u proizvodnji proizvoda X, a zemlja B u proizvodnji proizvoda Y. Ove zemlje e onda izvoziti ono dobro koje proizvode jeftinije, a uvoziti ono dobro koje proizvode skuplje nego druga zemlja. Dakle, zemlja e uvoziti proizvod Y, a zemlja B proizvod X).

Ovakvo tumaenje meunarodne trgovine, meutim, ne objanjava zato zemlje razmjenjuju dobra i kada nemaju apsolutne prednosti. 2.2. TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI

Odgovor na prethodno pitanje zato zemlje razmjenjuju dobra i kada nemaju apsolutne prednosti, dao je David Ricardo. Naelo komparativne prednosti kae da e svaka drava imati koristi ako se specijalizira u proizvodnji i izvozu onih dobara koje moe proizvesti uz relativno nie trokove. Suprotno tome, svaka e drava imati koristi od uvoza onih dobara koje proizvodi uz relativno visoke trokove.

Na ovaj fenomen po kome meunarodna specijalizacija koristi dravi, prvi je skrenuo panju, dajui objanjenje u vidu zakona komparativnih prednosti, engleski klasini ekonomist David Rikardo, 1817. godine.Osnovne postavke Rikardovog modela su: postoje samo dvije zemlje koje proizvode dva proizvoda (vino i platno), upotrebom samo jednog faktora proizvodnje rada. Otuda su trokovi rada jedini trokovi u ukupnim trokovima proizvodnje vina i platna. Rikardova teorija komparativnih prednosti pokazuje da dvije drave mogu imati korist od proizvodnje dobara sa niim relativnim oportunitetnim trokovima i razmjenjivati ih za druga dobra koja imaju vie relativne, oportunitetne trokove, to je prvobitno pokazano na primjeru trgovine Engleske i Portugalije, koje proizvode vino i platno. Model pokazuje da je objema ovim zemljama isplativo da se specijaliziraju u proizvodnji onog proizvoda u kome imaju komparativne prednosti (bez obzira da li imaju i apsolutne prednosti) i da taj proizvod izvoze. Ukoliko jedna zemlja u poreenju sa drugom ima apsolutne prednosti u proizvodnji oba proizvoda (u slijedeem primjeru je to Portugalija), ona ima i komparativne prednosti u proizvodnji onog proizvoda kod koga njena produktivnost u veoj mjeri nadmauje produktivnost druge zemlje. Ako jedna zemlja nema apsolutnih prednosti u proizvodnji oba proizvoda, ona ima komparativne prednosti u proizvodnji onog proizvoda kod koga je njeno zaostajanje u produktivnosti manje. U tabeli 1 prikazan je primjer Engleske i Portugalije. Portugalija ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda. S istim radom Portugal proizvede vie vina i platna od Engleske. To to Portugal ima apsolutnu prednost u trokovima za oba dobra, ne znai i pozitivan bilans u trgovini s Engleskom, zato to su komparativni oportunitetni trokovi razliiti izmeu zemalja.Tabela 1: Proizvodnja vina i platna u Portugalu i EngleskojOutput po radnom danu jednog radnika

Platno (jarda)Vino (up)

Engleska2010

Portugal3030

Kada bi radnik preao s proizvodnje platna na proizvodnju vina, morao bi dati 20 jardi platna za 10 upova vina. Oportunitetni trokovi upova vina su 2 jarde platna. Zato bi potroa u Engleskoj radije kupovao portugalsko vino, ako bi ga dobio plaajui manje od 2 jarda platna za up vina. Oportunitetni trokovi jarde platna su inverzni oportunitetnim trokovima upa vina, jer u Engleskoj vai razmjenski odnos: 1/2 upa vina za 1 jardu platna.

Poto su oportunitetni trokovi vina i platna u Portugalu u direktno proporcionalnom odnosu, to znai da se za 1 jardu platna dobije up vina. U takvim odnosima razmjene Portugalac bi volio trgovati s Engleskom, jer bi za 1 up vina dobio 2 jarde platna.

Da sumiramo: Ako bi se uvela trgovinska razmjena izmeu dvije zemlje, Portugalac bi elio trgovati, jer mu to omoguava da za jedan up vina dobije dvije jarde platna. Isto tako, Englez bi volio trgovati, jer bi dobio za jednu jardu platna jedan up vina. Odnos izmeu 1 jarde platna za up vina i 2 jarde platna za up vina je prihvatljiv za obje zemlje. Ovi odnosi oportunitetnih trokova izmeu dvije zemlje su osnova za zajedniku korisnu trgovinu.

Dijagram 1: Komparativne prednosti i trgovina Engleska

Pretpostavimo da se u Engleskoj moe proizvesti godinje 2000 jardi platna ili 1000 upova vina, odnosno linearna kombinacija izmeu ovih dobara.

Prije trgovine s Portugalom, Englezi su proizveli 1250 jardi platna i 375 upova vina. Ova kombinacija je predstavljena takom K na krivulji proizvodnih mogunosti Engleske na dijagramu 6.

Dijagram 2: Komparativne prednosti i trgovina - Portugal

U Portugalu se moe proizvesti 1000 jardi platna ili 1000 upova vina, odnosno njihova linearna kombinacija tih proizvoda. Prije poetka trgovine, Portugalci su izabrali proizvodnju 500 jardi platna i 500 upova vina, to je predstavljeno takom R na krivi proizvodnih mogunosti Portugalaca.

Pretpostavimo da dvije zemlje trguju odnosom 1,5 jardi platna za up vina. Ovaj odnos je uspostavljen, jer je kao odnos oportunitetnih trokova dvije nacije, prihvatljiv za obje zemlje. Sada se moe izraunati dobitak od njihove trgovine. Ako se Engleska specijalizira za proizvodnju platna, proizvodit e 2000 jardi platna i prodat e 750 od toga Portugalcima za 750/1,5 = 500 upova vina. Portugalci se specijaliziraju za proizvodnju vina i prodaju 500 upova vina Englezima za 500 x1,5 = 750 jardi platna. Tabela 6 i dijagrami 1 i 2. pokazuju koristi od trgovine za obje drave. Potronja vina Engleza je porasla za jednu treinu, bez smanjivanja potronje platna (kretanja od take K prema R na dijagram 1), dok Portugalci vie troe platna za jednu polovinu, bez smanjivanja potronje vina (od take K do take R na dijagramu 2). Trgovinski odnos lei iznad proizvodnih mogunosti svake zemlje, to pokazuje da specijalizacijom proizvodnje na osnovu niskih oportunitetnih trokova i razmjenom za druge robe, obje zemlje su stvorile mogunost da se njihova potronja povea iznad limita dozvoljenih domaih proizvodnih mogunosti. Specijalizacija i trgovina su napravile bolje za obje zemlje, pa dolazi do poveanja ukupnog blagostanja.

P o t r o nj a

P r i j e t r g o v i n e P o s l i j e t r g o v i n e

PlatnoVinoPlatnoVino

Engleska12503751250500

Portugal500500500500

Odnosi razmjene izmeu partnera mogu biti razliiti. Odnos pokazuje omjer u kojem jedna zemlja ili drugi partner moe razmijeniti domae proizvode za uvozne. U prethodnom primjeru Engleska i Portugal su imali dobitke od trgovine kod osnova 1,5 naprema 1. Pri ovom odnosu razmjene dobici od trgovine su: potronja vina u Engleskoj se poveala za 1/3, a potronja platna u Portugalu za 1/2. Ako bi primijenili neki drugi odnos razmjene, onda bi i relativni dobici od trgovine bili drugaiji, to ovisi od odnosa oportunitetnih trokova. Ako je odnos razmjene priblian odnosu oportunitetnih trokova, tada je zemljama bolje da ne izvoze, ve da vre razmjenu za druge domae proizvode.

Meutim, odnos razmjene i relativni dobici od meunarodne trgovine nije odreen samo odnosom oportunitetnih trokova. Ako ne postoje prepreke vezane za odnos oportunitetnih trokova zainteresovanih zemalja, odnos razmjene je determiniran veliinom tranje. Ukoliko Engleska eli dati vie platna za vino, tranja za vinom e jaati, to e poveati odnos razmjene platno - vino. Vea tranja e izvriti pritisak na poveanje cijena. Zbog toga se moe rei da odnosi razmjene zavise od uzajamne (reciprone) tranje zemalja koje trguju. Ako zemlja ima slabiju tranju za proizvodima druge zemlje, ona moe ostvariti bolje odnose razmjene.

3. OSTALE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE

Koncept komparativnih prednosti je jednostavni model, budui da globalna ekonomija s meunarodnom razmjenom i cijenama koje se pri tome formiraju je veoma sloena ekonomska pojava i ima jo dosta otvorenih pitanja na koje treba odgovoriti. Na primjer: ta su izvori komparativnih prednosti, ta odreuje koja e zemlja imati komparativnu prednost u nekom sektoru ekonomije, uslijed ega su ponuda i potranja razliite u raznim zemljama, kako meunarodna razmjena utie na cijene proizvodnih faktora i druga pitanja.

Meunarodna trgovina je veoma sloen ekonomski fenomen i ne moe se, dakle, objanjavati samo komparativnom prednou. Na primjer, tom teorijom ne moemo objasniti zato se u neke zemlje uvoze, ali i izvoze neki proizvodi. Pored toga, na meunarodnu trgovinu utie i diferencijacija proizvoda. Iako nema komparativne prednosti u proizvodnji automobila, vedski automobil Volvo se odlino prodaje u cijelom svijetu, zato to je fabrika Volvo razvila specifini diferenciran proizvod koji daje veu sigurnost nego druga auta (dodue, diferencijacija nije u potpunoj suprotnosti s teorijom komparativnih prednosti, jer se moe povezati s doprinosom faktora znanja).

HEKER-OLINOVA TEOREMA

(1) Jedna od teorema koja dalje elaborira teoriju komparativnih prednosti D. Rikarda je Heker-Olinova (HeckscherOhlin) doprinos modelu meunarodne trgovine. Neki to nazivaju H-O-modelom, koji je Heker postavio, Olin dalje razvio, a Samuelson detaljnije postavio uslove funkcioniranja ovog modela

Osnova Heker-Olinove teoreme vee se za raspravu o uticaju meunarodne ekonomije na cijene faktora proizvodnje. Heckscher je u svojoj studiji zakljuio da se izvozom smanjuje raspoloivost proizvodnih faktora za proizvodnju na domaem tritu, a uvoz poveava njihovu raspoloivost.

Prema Heker-Olinovoj teoremi preduslov razlika u komparativnoj prednosti i trokovima je razlika u relativnoj raspoloivosti proizvodnih faktora. Zemlje koje su relativno dobro obezbijeene proizvodnim faktorima imaju komparativnu prednost. Zemlja sa umom ima komparativnu prednost u drvnoj industriji, a slino vai i za druge prirodne resurse (radna snaga, zemljite i sl.). Ovo vai uz pretpostavku da se inputi koriste u proizvodnoj funkciji u razliitim kombinacijama i da se faktori preseljavaju izmeu sektora privrede, ali nisu mobilni izmeu privreda razliitih zemalja.

(2) Bertil Ohlin kritiki analizira klasinu i neoklasinu koncepciju meunarodne trgovine i polazi od toga da se zakonitosti meunarodne razmjene u osnovi ne razlikuju od zakonitosti koje vladaju u unutranjoj razmjeni. Proizvodnja razliitih dobara podrazumijeva upotrebu razliitih faktora proizvodnje, koji su razliito locirane po pojedinim zemljama. Zbog toga se formiraju razliite cijene dobara, to daje osnovni poticaj meunarodnoj razmjeni.

Ohlinova teorija meunarodne trgovine, s teorijom Eli Heckshera, poznata kao H-O teorija, uvodi novo tumaenje temeljnih pokretaa meunarodne ekonomije. Ona integrira dijelove relativnih cijena sa dijelovima trinih impulsa, to predstavlja osnovu ope ekonomske ravnotee u meunarodnoj ekonomiji.

Empirijskim istraivanjem H-O teorije, W. Leontief (Leontiefljev paradoks) je tvrdio da SAD kao zemlja u kojoj je kapital obilan proizvodni faktor, izvozi radno intenzivna dobra, a uvozi kapitalno intenzivna dobra.

Problematiku izjednaavanja cijena faktora proizvodnje u meunarodnoj razmjeni upotpunio je P. Samuelson. Analizirajui dvije zemlje, dva dobra, dva proizvodna faktora ije su relativne veliine u pojedinim zemljama razliite, jednake proizvodne funkcije u obje zemlje, konstantne trokove, potpunu konkurenciju i slobodnu trgovinu, te jednake ukuse potroaa u obje zemlje, Samuelson je dokazao potpuno izjednaavanje cijena u meunarodnim relacijama.

R. Vernon formira teoriju ivotnog ciklusa proizvoda (u kojoj svaka faza razvoja proizvoda ima razliit uticaj na strukturu trgovine). Po Vernonu tehnoloke promjene utiu na svjetsku trgovinu stalnim uvoenjem novih proizvoda na trite i unapreenjem naina proizvodnje postojeih proizvoda. Kako tehnologija nije podjednako zastupljena u svim zemljama, pojedine zemlje razvijaju velike komparativne prednosti u proizvodima visoke tehnologije.

Odnosi razmjene osnovno tumaenje (terms of trade makaze cijena)Odnosi cijena proizvoda koji se izvoze i uvoze odreuju vrlo vaan parametar koji se naziva odnosi razmjene (terms of trade).

Iako je ovaj termin uobiajen, esto se koristi i izraz makaze cijena. U najjednostavnijim izrazima oni se odreuju kolinikom izvoznih i uvoznih cijena, odnosno px/pm.

Na primjer: ako se jedan proizvod izvozi po cijeni od 10 eura, a drugi uvozi po cijeni od 5 eura, taj kolinik je 2, to znai da se prihodom od jedinice izvoza moe platiti uvoz od 2 jedinice.U analitike svrhe, ne porede se cijene pojedinih proizvoda, ve indeksi opih nivoa izvoznih i uvoznih cijena. Tako, npr., ako je opi nivo izvoznih cijena porastao za 5 %, a uvoznih cijena za 2 %, indeks izvoznih cijena bie 105, a uvoznih 102. i odnosi razmjene poboljat e se za 2,9 % (105/102=1,029). U konkretnom sluaju, to znai da se, zahvaljujui poboljanju odnosa razmjene, prihodima od izvoza iste koliine proizvoda moe platiti 2,9 % vea koliina uvoznih proizvoda. Naravno, obrnuti su rezultati ako doe do pogoravanja odnosa razmjene, kada uvozne cijene rastu bre od izvoznih ili kada izvozne cijene opadaju.PORTEROVA TEORIJA KONKURENTSKE PREDNOSTI

Ova teorija meunarodne trgovine nastala je u posljednjoj deceniji XX stoljea i vezana je za radove amerikog ekonomiste profesora Harvardskog univerziteta, Majkla Portera (Michael Porter, The Competetive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990).

Strategija konkurentske prednosti jeste ciljna grupa kupaca i visokokvalitetan proizvod i usluga, i podrazumijeva visoku produktivnost, investicije i kontinuirane inovacije. Konkurentsku prednost, po Porteru, odreuje nekoliko faktora: Faktori uslova proizvodnje inputi u procesu proizvodnje i moemo ih podijeliti na:

1) ljudske resurse raspoloiva radna snaga u svom kvantitetu i kvalitetu.

2) fizike resurse - raspoloivost obradivim zemljitem, saobraajnica, rudnom bogatstvom.

3) resurse znanja - najvaniji ulazni resursi. U uslovima globalizacije upravljati znanjem znai upravljati neizvjesnou i rizikom. Prosperitet suvremenog drutva uslovljena je ulaganjem u znanje.

4) resursi kapitala raspoloiva finansijska sredstva, kao i njihova cijena.

5) infrastrukturne resurse razvijenost saobraajnica, postojea komunalna Infrastruktura.Uspjeh po Porteru, postiu one zemlje kod kojih je najdinaminiji proces uzajamnog djelovanja svih ovih faktora nacionalnih konkurentskih prednosti.

Priroda i uslovi tranje uslovi domae tranje bitno ukazuju na potencijal tranje na meunarodnom tritu domaa tranja je reprezentativna u kreiranju inostrane tranje.

Srodne i pratee industrijske grane odreuju koritenje finalnog proizvoda ili su dopunjujui faktor u koritenju domaeg proizvoda. Djelatnosti kojima preduzee izgrauje meunarodnu konkurentsku prednost.

Strategija, struktura i rivalstvo preduzea uslovi pod kojima se u zemlji odreuje nain stvaranja preduzea, nain organizacionog oblikovanja preduzea, kao i procesi upravljanja preduzeem. Strategija treba da se zasniva na inovativnim procesima, koji e odrati stabilan rast i razvoj preduzea i poboljanje njihovih karakteristika u odnosu na konkurenciju.

Uloga vlade odgovarajua poreska politika, definiranje klastera i procesa inovativnosti predstavljaju pomo preduzeima, kao osnovnim subjektima u meunarodnoj trgovini zasnovanoj na principima izgradnje konkurentske prednosti.

anse iz okruenja treba da budu podsticajna mjera u kreiranju konkurentske prednosti.

IV.

MEUNARODNA TRGOVINSKA POLITIKA:

INSTRUMENTI VANSKOTRGOVINSKE POLITIKE Dio ekonomske politike kojom se obezbjeuje zatita nacionalne ekonomije od meunarodne konkurencije naziva se zatitna politika. Trgovinske restrikcije ili barijere su prepreke trgovini koje mogu imati razliite forme, kao to su: carine (tarife, porez na uvoz), izvozne olakice, embargo, relativne trgovinske restrikcije i slino.

1. CARINECarina - Tarifa je taksa na uvoz (esto se oznaava i kao oblik indirektnog poreza). Uobiajeno je miljenje da je carina instrument kojim se titi domaa proizvodnja od inostrane konkurencije. Ona je istovremeno i izvor budetskih prihoda drave. Uvoenjem carina pri uvozu neke robe poskupljuje se ta roba. Na taj nain domai proizvoai mogu drati vee cijene od onih u inostranstvu, i to vee za iznos carine.

Carina na cijenu djeluje kao i porez. Razlika je u tome to:

porez obuhvata sve proizvode na domaem tritu, dok carina obuhvata samo uvozne proizvode carina omoguava domaem proizvoau veu cijenu (pa tome i profit), dok porez (ako se ne moe prevaliti na potroaa) inostranom proizvoau umanjuje cijenu i profit.

Za potroaa je carina uzidana u cijenu, te djeluje kao i prevaljen porez (dakle, poveava cijenu roba).Prema navedenom, carina se operativno primjenjuje kao porez, tj. odreeni procenat, recimo u SAD prosjena tarifa je 5 %, dodaje se na cijenu uvozne robe, to tu robu poskupljuje, pa se na taj nain favorizuje domaa roba. Meunarodna konferencija koja je regulirala trgovinske barijere osnovana je 1947. (GATT), a 1995. to je preuzela organizacija WTO (World Trade Organization), koja ima funkciju da promovie slobodnu i fer trgovinu na globalnom nivou.

Dijagram 34: Efekti tarifa

Dijagram 34. pokazuje ponudu i tranju za tekstilom. Ako nema meunarodne trgovine, cijena je 4,20 KM, a ravnotena koliina je 450 miliona metara (toliko je proizvedeno i potroeno). Pretpostavimo sada da je mogue nabaviti tekstil po svjetskoj cijeni od 2 KM. Ako nema trgovinskih restrikcija, cijena e pasti sa 4,2 KM, a koliina potranje se poveava sa 450 na 700 miliona metara, ali koliina ponude od domaih proizvoaa opada sa 450 na 200 mil. Znai, razlika od 500 mil. se uvozi.

Ako drava uvede carinu od 1 KM na 1m za uvozni tekstil, tada cijena raste na 3 KM (2 KM+1 KM). S poveanjem cijene smanjuje se potraivana koliina sa 700 mil. m na 600 mil. m, jer neki potroai ne mogu platiti veu cijenu. Poto cijena raste koliina koja se nabavlja od domaih proizvoaa poveava se sa 200 na 300 ml. m, pa se uvoz smanjuje sa 500 na 300 mil. m. Sa uvoenjem carina domai proizvoai poveavaju proizvodnju i prodaju, ali su zato oteeni potroai, jer plaaju robu po veoj cijeni, a ta razlika ide vladi. Prihod od carine iznosi 300 mil. m. x 1 KM tarife=300 mil. KM, a predstavljen je osjenanim dijelom na grafikonu.

Rezultat carine je slijedei: 1) proizvoai su opstali uvoenjem meunarodne razmjene i prilagoditi cijenu od 2 KM, sada uz cijenu od 3 KM imaju veu cijenu, pa i veu zaradu;2) ali ta zarada dolazi od potroaa koji plaaju veu cijenu proizvoda, i 3) u proizvodnju tekstila su uvueni i neefikasni proizvoai koji mogu opstati samo na cijeni do 3 KM, dok na svjetskoj cijeni nisu konkurentni.

Podjela carina se vri prema njihovoj ulozi, ciljevima i tehnici realiziranja:1) Prema pravcu robnog prometa carine mogu biti:

- uvozne carine,

- izvozne,

- tranzitne

Danas se primjenjuje skoro iskljuivo jedino uvozne carine, izvozne se rijetko primjenjuju dok se tranzitorne vie ne primjenjuju.

2) Sa stanovita ekonomskih ciljeva, carine mogu biti:

- fiskalne, koje imaju svrhu sticanja dravnih prihoda

- zatitne, koje imaju protekcionistiki karakter.

3) Prema nainu donoenja carine se dijele na:

- autonomne, koje suvereno odreuje sama zemlja,

- konvencionalne, , koje se donose na osnovu sporazuma sa drugim zemljama.4) Prema nainu obrauna razlikujemo:

- carine po vrijednosti (ad valorem) izraavaju se u odreenom procentu od

vrijednosti robe (npr. 4 % na uvoz robe) - specifine carine izraavaju se po sistemu obrauna odreenog iznosa na

fiziku jedinicu mjere (po teini, komadu ili zapremini robe)

- sloene ili kombinovane carine izraavaju se kombinacijom kriterijuma po

vrijednosti i po fizikoj jedinici mjere5) Po specifinim efektima razlikujemo:

- prohibitivne carine su one koje se odreuju na visokom nivou i njima se praktino onemoguava svaki uvoz te robe (npr. carina od 200 % je tolika da

se niti jednom inostranom preduzeu ne bi isplatilo da unosi svoje robe u

zemlju koja obraunava tako visoke carine) - antidampinke carine se koriste za neutralizaciju dampinga - kompenzacijske carine se koriste za neutralizaciju izvoznih subvencija i

premija - retorzivne carine se uvode u cilju odmazde zbog prevelikih carina koje se

prema domaoj robi primjenjuju u stranoj dravi - preferencijalne (povlatene) carine su ugovorne carine koje se primjenjuju

prema zemljama sa kojima imamo dobre politike i ekonomske odnose.Optimalna carinska stopa kao preporuka za trgovinsku politikuPojednostavljeni pristup odreivanju optimalne carinske stope izvodi se primjenom slijedee formule: ako je elastinost inostrane ponude 5, optimalna carinska stopa je 1/5, tj. 20 %. Optimalna carinska stopa opada kako elastinost inostrane ponude raste, odnosno kako se veliina zemlje smanjuje.Kolika bi bila optimalna carinska stopa kada bi zemlja bila beskonano mala? Sudei prema formuli, ona bi bila jednaka nuli, to znai da bi za zemlju svako uvoenje carina bilo pogubno.

U sluaju da je zemlja u toj mjeri mala da se suoava sa beskonano elastinom inostranom ponudom, uvoenje carine nema efekta na sniavanje cijene inostrane ponude, odnosno poveava domau cijenu za njen puni iznos.

Zbog svega navedenog, bilo bi realno oekivati da velike zemlje uvode visoke, a male zemlje niske carine. U praksi se, meutim, deava sasvim suprotno. Prema podacima Svjetske banke, u posljednjoj deceniji XX stoljea u razvijenim zemljama, carinske stope na uvoz industrijskih proizvoda smanjene su na manje od 4 %, a oslobaanje od plaanja bilo kakvih uvoznih dabina primjenjuje se na gotovo polovinu uvoza. Nasuprot njima, manje razvijene zemlje nerijetko primjenjuju viestruko veu carinsku zatitu. U sredstva carinske zatite ubrajamo jo i prelevmane i superprelevmane.Prelevman je oblik dodatne carinske zatite, najee za uvoz poljoprivrednih proizvoda. Prelevman je za razliku od carine dinamian, to znai da se moe mijenjati ak u vremenskom razmaku od 7 dana. Ako je domaa ponuda poljoprivrednih proizvoda vea od domae potronje, cijene e imati tendenciju opadanja. Ukoliko su svjetske cijene poljoprivrednih cijena nie, odnosna e zemlja u cilju sprjeavanja inostrane konkurencije osim carina uvesti i prelevman.Novac prikupljen naplatom prelevmana ulazi u proraun zajednice iji velik dio se koristi za subvencioniranje i razvoj poljodjelstva. Prelevmani na mlijene proizvode koriste se za unapreivanje, promicanje i istraivanje trita mlijeka i mlijenih preraevina. Prelevmane utvruje komisija u suradnji s upravnim odborom, u skladu s propisima zajednike agrarne politike EZ-a. Postoji vie izbora temelja obrauna prelevmana kao to su indikativne cijene koje proizlaze iz razlike izmeu cijene proizvoda franko-granice zemlje izvoznice (cijena CAF) i poetne cijene u EZ-u (prox deseuil).

U sluaju zatitnih cijena prelevmani sadre dva sastojka obrauna: nepromjenjivi, koji osigurava zatitu procesa prerade, i promjenjivi, koji izjednaava razliku izmeu svjetske cijene (cijena ponude franko-granica) i domae cijene sastojaka itarica u preraenom proizvodu.Superprelevmani predstavljaju dodatnu zatitu iznad prelevmana. Primjenjuju se onda kada carine i prelevmani nisu dovoljni za zatitu domae proizvodnje. Ukidanje carina na 90 % roba u BiH

Od 1. januara 2009. godine na nove automobile i svu tehniku robu iz uvoza bie ukinuta carina. To je predvieno odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju koji je BiH potpisala sa EU u junu 2008. godine. Praktino, na 90 % roba iz carinske tarife, a to znai na oko 11.000 razliitih artikala vie se nee plaati carina na uvoz. Naravno, rije je samo o robama koje se uvoze iz drava lanica EU.

Meutim, ostat e carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda i to na izriit zahtjev dravnih organa BiH koji su to pravdali objanjenjem da ele zatititi domau proizvodnju.

To e, na izvjestan nain, donijeti probleme naim kompanijama koje uvozne komponente koriste za proizvodnju i kasnije gotove proizvode izvoze u zemlje Evropske unije. Prilikom izvoza morat e da plate dio carine za kompenzujui proizvod koje je uvezen.

Izvor: ONASA, 12.11. 2008.

2. UVOZNE KVOTEKvota predstavlja administrativno ogranienje koliina robe predviene za izvoz. Ova koliina se moe zakonski, prinudno regulirati, a moe biti i stvar dogovora, na primjer, izmeu dvije zemlje se moe sklopiti ugovor o veliini izvoza. Efekat kvota je slian efektu uvoenja carina. Meutim, razlika je u tome to u sluaju uvoenja kvota, vea cijena donosi vee prihode preduzeu, dok u sluaju tarife ta razlika ide vladi. Veza izmeu tarife i kvote moe se pokazati na primjeru male zemlje.

Pretpostavimo da je za malu zemlju svjetska ponuda savreno elastina pri svjetskoj cijeni od 2 KM. Poto nema restrikcija to je i domaa cijena. Domaa preduzea koja su se prilagodila toj cijeni (druga koja su imala vee trokove su propala), imaju ponudu od 100 jedinica, a ostalih 100 kolika je potranja (200 jedinica) se uvozi.

Sa tarifom od 0,50 KM (dijagram 34.a.) pokazuje efekat na uvoz:

1) sa poveanjem cijene domai proizvoai nude veu koliinu roba sa 100 na 125 jedinica,

2) ali opada tranja, pa potraivana koliina ide sa 200 na 175 jedinica i 3) zbog toga opada uvoz za 50 jedinica.

Usporedimo sada ove rezultate sa efektima kvote od 50 jedinica uz istu ravnotenu cijenu od 2,50 KM. Domai proizvoa nudi 125 jedinica, a uvoz je 50, pa je potraivana koliina 175 jedinica. U ovom sluaju vlada ne prikuplja prihode, sa kvotom korist od vee cijene dijele domai i strani proizvoai.

Izvozne olakice predstavljaju mjere stimulacije izvoza, ali mogu biti i barijere u razmjeni, jer se domaim preduzeima daju, esto velike, subvencije i povlastice, pa oni mogu na svjetskom tritu prodavati po niim cijenama, ustvari, po damping cijenama. U tom sluaju cijene su nie od cijene kotanja proizvodnje. Prodor na svjetsko trite i pokuaj dominacije se esto izvodi pomou damping cijena za proizvode elektronike, automobila i ipova.

Dijagram 35: Efekti carina- tarifa i kvota za male zemlje

Izvor: Colander, 1998.

U sluaju perfektne konkurencije efekti uvoznih kvota na domae cijene i obim uvoza mogu biti identini kao i u sluaju carina, pod uslovom da drava naplauje pravo na koritenje kvota, tano u veliini prihoda koje bi ostvarila naplatom carina.3. IZVOZNI PODSTICAJI (IZVOZNE SUBVENCIJE)Suprotno situaciji carina i kvota, ovdje se domaa zemlja nalazi u ulozi izvoznika, a strana u ulozi uvoznika.

Izvozni podsticaji ili olakice predstavljaju mjere stimulacije izvoza, ali mogu biti i barijere u razmjeni, jer se domaim preduzeima daju, esto velike, subvencije i povlastice, pa oni mogu na svjetskom tritu prodavati po niim cijenama, ustvari, po damping cijenama. Subvencija predstavlja neku vrstu dodatka koji se drava obavezuje da plati izvozniku za ostvareni izvoz.

U tom sluaju cijene su nie od cijene kotanja proizvodnje. Prodor na svjetsko trite i pokuaj dominacije se esto izvodi pomou damping cijena za proizvode elektronike, automobila i ipova.

Uvoenje izvoznih podsticaja na savreno konkurentnom tritu je pogreno rjeenje jer su pozitivni efekti od poveanja izvoza manji od negativnih efekata nastalih uslijed pogoranja odnosa razmjene i trokova podsticaja. U takvom ambijentu korektan instrument trgovinske politike su izvozni porezi.Zato uvoenje izvoznih subvencija koristi inostranim i teti domaim kupcimaSubvencije predstavljaju izvor dodatnog prihoda firmi koje izvoze. Upravo to im omoguava da snize svoju cijenu na inostranim tritima u namjeri da poboljaju svoju konkurentsku poziciju.

Npr., izvoznicima moe biti u interesu da cijenu na inostranom tritu snize sa 10 na 9 novanih jedinica ukoliko od drave dobiju izvoznu subvenciju od npr. 20 %, jer im je tada ukupan prihod po jedinici izvoza 10,8 (10,8 = 9 + 20 % od 9), odnosno 0,8 vie nego bez subvencioniranja. Domai izvoznici, dakle, od subvencioniranja dobivaju, ali dobivaju i inostrani kupci, jer plaaju 9 umjesto 10.tete od subvencioniranja izvoza nastaju i na domaem tritu. Zahvaljujui subvencijama, domaa firma prihoduje od izvoza vie nego od prodaje na domaem tritu. Zato ovakve firme mogu sav plasman da usmjere u izvoz, ostavljajui domau tranju nezadovoljenom ili da svoju cijenu na domaem tritu formira u visini jedininog prihoda od izvoza (ovaj prihod je jednak cijeni na inostranom tritu uveanoj za iznos subvencije).4. EMBARGO

Embargo je restrikcija izvoza i uvoza za sva dobra. Obino nije povezan s ekonomskim, ve meunarodnim politikim razlozima. Primjer je trenutni embargo uveden na uvoz i izvoz Iraka.

Embargo je vrsta trgovinskog ogranienja, tj. oblik trgovake kvote kojim se zabranjuje u cijelosti ili djelomino razmjena odreene robe s odreenom zemljom. Uvoznim embargom uvodi se zabrana ulaska u zemlju odreenom proizvodu, a s ciljem uravnoteenja bilansa plaanja s inozemstvom i/ili s ciljem zatite domae proizvodnje. Najee se uvozni embargo primjenjuje na luksuzne proizvode ili na odreene poljoprivredne proizvode. Izvoznim embargom se u vrijeme rata zabranjuje izvoz u neprijateljske i njima saveznike zemlje. U novije doba embargo se rijetko koristi, i to samo u izuzetnim prilikama, a funkciju embarga vre dozvole i kontingenti kao finiji instrumenti.5. DAMPINGDamping je prodaja u inozemstvu proizvoda po cijeni nioj od vaee u zemlji proizvoaa, odnosno prodaja po cijeni ispod trokova proizvodnje (dampinke cijene esto ne pokrivaju ni varijabilne trokove proizvodnje). Strogo kao poslovna strategija, to je nain utvrivanja spomenutih cijena radi postizanja odreenih ciljeva osvajanja trita nekog proizvoda, trita neke zemlje, istiskivanja, odnosno unitavanja konkurencije u zemlji u kojoj se prakticira damping (u ovom posljednjem sluaju rije je o tzv. grabeljivom (engl. predatory) dampingu. Damping je najee prisutan na razvijenim tritima, naroito 1980-ih godina na takvim tritima izvoznici vide najbolje prilike za ekspanziju, a damping je jedan od naina da se domaa industrija uini nekonkurentskom, odnosno ako se provodi do ekstrema moe prisiliti domae proizvoae da napuste posao. Jednom kada je to postignuto, cijena uvezene robe moe biti poveana. Ukratko, izvoznik moe prakticirati damping s malim profitom kratkorono, ali s vrlo velikim dugorono. Zemlje obino uvode globe i odreuju propise radi onemoguavanja takvog uvoza, tj. dampinga (antidamping).V.

MEUNARODNE NOVANE TRANSAKCIJE: DEVIZNI TEAJ I PLATNI BILANS

1. DEVIZNI TEAJ

Svaka od nacionalnih ekonomija koristi svoje vlastite valute pa se u meunarodnoj razmjeni namee pitanje cijene meunarodnih transakcija, budui da bi kupci (iz jedne zemlje) eljeli plaati u svojoj valuti, a prodavai (iz druge zemlje) u valuti svoje zemlje.

Da bi se meunarodna trgovina obavila neophodno je, dakle, utvrditi odnos u kojem e se valute meusobno razmjenjivati. Ovaj odnos valuta se utvruje deviznim teajem (deviznim kursom), koji se smatra najvanijom determinantom uvoza i izvoza. Devizni teaj je cijena jedne valute izraena drugom valutom (drukije reeno, devizni teaj predstavlja cijenu strane valute izraenu u domaoj valuti). Devizni teaj pokazuje koliko jedinica domae valute treba platiti za jednu jedinicu strane valute. To je tzv. direktno notiranje koje se primjenjuje svugdje u svijetu, osim u V. Britaniji, gdje vrijedi indirektno notiranje kod kojeg devizni teaj pokazuje koliko jedinica strane valute treba platiti za jednu funtu. Na osnovu ove razlike devizni teaj se, dakle, moe izraunati na dva naina. Kao (E) cijena jedinice domae valute izraena u stranim valutama (britanski nain) ili kao (e) koliina domae valute neophodne za kupovinu jedinice strane valute (evropski nain).

E = novane jedinice domae valute / jedinica strane valute

e = novane jedinice strane valute/jedinica domae valute

S obzirom da se u meunarodnom platnom prometu nalazi veliki broj valuta, utvruje se teaj u odnosu na svaku od njih, pri emu se potuje pravilno ukrtanja deviznih teajeva.Osnovna funkcija deviznog teaja jeste da obezbijedi izraavanje cijena domae robe u inostranoj valuti i inostrane robe u domaoj valuti i da, na taj nain, omogui njihovo jasno sagledavanje i usporedivost. Poto se meunarodna trgovina obavlja prije svega na bazi razlika izmeu domaih i inostranih cijena, to znai da visina deviznog teaja direktno utie na veliine izvoza i uvoza i na stanje u platnom bilansu. Devizni teaj se moe iskazati kao nominalni i realni.

Nominalni devizni teaj je stopa po kojoj se novac razliitih zemalja moe meusobno razmjenjivati. Nominalni devizni teaj je cijena jedinice strane valute izraena u domaoj valuti.

Realni devizni teaj je stopu po kojoj se robe i usluge proizvedene u razliitim zemljama mogu razmjenjivati. Pokazuje odnos cijena roba u inostranstvu i u zemlji.

2. DEVIZNI TEAJ U BiH

Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina vlast za izdavanje valute i voenje monetarne politike u BiH. Osnovana je u junu 1997. godine Zakonom o Centralnoj banci koji je usvojila Parlamentarna skuptina BiH. Centralna banka je poela sa radom 11. avgusta 1997. godine.

Osnovni ciljevi i zadaci Centralne banke su utvreni Zakonom saglasno Opem okvirnom sporazumu za mir u BiH. Centralna banka Bosne i Hercegovine odrava monetarnu stabilnost u skladu s Currency board aranmanom. Centralna banka definira i kontrolira provoenje monetarne politike Bosne i Hercegovine. Centralna banka upravlja slubenim deviznim rezervama ostvarenim izdavanjem domae valute. Slubeni devizni teaj (kurs) za valutu u BiH glasi:

- 1 KM : 0,51129 EURO,

- 1 EURO : 1,955833 KMZnai da Centralna banka BiH izdaje domau valutu uz puno pokrie u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu 1 KM: 0,51129 EURO.

Ako kaemo da je devizni teaj USD i KM 1 : 1.403034 (vid. box 1), to znai da za jedan ameriki dolar treba dati 1.403034 KM i da je to cijena 1 dolara izraena u KM. Ovaj odnos se moe izraziti i reciprono, tj. kao cijena 1 KM u USD i iznosi 0,71274 dolara.

BOX 1: CENTRALNA BANKA BOSNE I HERCEGOVINE

Kursna Teajna lista

Kursevi iz ove liste primjenjuju se od 20.12.2008. godine

Zemlja/ValutaKupovni za devize i efek. valutuSrednji za devizeProdajni za devize

EMU (EUR) 11.9558301.9558301.955830

Australija (AUD) 10.9530730.9554620.957851

Kanada (CAD) 11.1409011.1437601.146619

Hrvatska (HRK) 10026.95711627.02467827.092240

eka R (CZK) 10.0740810.0742670.074453

Maarska ((HUF) 1000.7338780.7367170.737556

Japan (JPY) 1001.5640051.5679241.571845

vicarska (CHF) 11.2629081.2660731.269238

Turska (TRY) 10.9206900.9229970.925304

V. Britanija (GBP) 12.1007222.1059872.111252

SAD (USD) 11.3995261.4030341.406542

Rusija (RUB) 10.0500680.0501930.050318

Srbija (RSD) 1002.2686512.2743372.280023

SDR (Special Drawing Rigths) na dan 18.12.2008 = USD 1.579370SDR (Special Drawing Rigths) na dan 18.12.2008 = BAM 2.113431

3. DEVIZNO TRITE

3.1. Pojam deviznog trita

Trite na kome se formira devizni teaj je devizno trite na kome se trguje valutama razliitih zemalja i odreuje njihova cijena. Devizni teaj se formira pod uticajem ponude i tranje na deviznom tritu, odnosno na onom nivou na kome se ponuda i tranja stranih sredstava plaanja nalazi u ravnotei. Visina deviznog teaja e se mijenjati na slian nain kao to se mijenja cijena na tritima roba uope. Ako se tranja neke valute smanji, odnosno ako se povea njena ponuda, devizni teaj opada. I obrnuto, ako se tranja neke valute povea ili se smanji njena ponuda dolazi do porasta deviznog teaja.

Osnovne funkcije deviznog trita su:

1. omoguava se obavljanje meunarodnih plaanja,

2. prua se mogunost obezbjeenja od teajnog rizika,

3. obezbjeuje se realizacija meunarodnih kreditnih aranmana,

4. objavljivanjem kretanja deviznih teajeva prua se informatika osnova za odluivanje svim zainteresiranim subjektima u meunarodnim odnosima i

5. dravnim organima se pomae da vode adekvatnu ekonomsku, prije svega, monetarnu i platnobilansnu politiku.

Veliina tranje za inostranom valutom ovisit e o obimu domae tranje za stranim robama, uslugama i aktivom. Ona istovremeno pokazuje kolika e biti i ponuda domae valute. Veliina tranje za domaim sredstvima plaanja ovisit e o stranoj tranji za domaim proizvodima, uslugama i aktivom. Kao i u prethodnom sluaju, ona odreuje obim ponude stranih sredstava plaanja.

Na deviznom tritu kao subjekti se javljaju: banke, centralna banka, preduzea, institucije i stanovnitvo. Devizno trite je prisutno u cijelom svijetu preko ovlatenih banaka, pri emu ovo trite nema posebnu organizacijsku strukturu, nema radnog vremena i nije ogranieno na jedno mjesto ili na jednu zemlju. Zbog toga kaemo da je devizno trite interlokalno. U isto vrijeme, ono je i intertemporalno, jer radi 24 sata dnevno. U velikim gradovima, kao to su New York, London, Zurich, Frankfurt i dr., u kojima su locirane velike banke i gdje su najvea finansijska sredita, nalaze se i najvea devizna trita. Banke su meusobno dobro povezane telekomunikacijskim i satelitskim vezama nazvanim SWIFT, tako da je meusobna informiranost jako dobra. Ta izvrsna informiranost uz veliku homogenost dobara kojima se trguje, a trguje se uglavnom konvertibilnim devizama koji su odlini supstituti, daje deviznom tritu osobenosti potpune konkurencije. Osim toga na deviznom tritu sudjeluje mnotvo subjekata, a obim transakcija toliko je veliki da nijedan pojedinac ne moe svojim transakcijama bitnije uticati na cijenu i koliinu deviza.

Transakcije na deviznom tritu grupiu se u etiri grupe:1. Transakcije izmeu komercijalnih banaka i njihovih komitenata koji su zapravo krajnji kupci i prodavci deviza;

2. Devizne transakcije izmeu komercijalnih banaka u zemlji (tzv. meubankarsko devizno trite), koje se obavljaju, uglavnom, posredstvom meetara brokera;3. Transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inostranstvu, koje se obavljaju, uglavnom, telefonom, SWIFTOM elektronski.

4. Devizne transakcije izmeu centralnih banaka, koje se provode radi uticaja na teajeve ili na kretanje kapitala.

3.2. Deprecijacija i aprecijacija

Pad cijene jedne valute izraen je jednom ili svim drugim valutama zove se deprecijacija. Suprotna je aprecijacija kada dolazi do porasta cijene jedne valute izraen u jednoj ili svim drugim valutama. Aprecijacija jedne valute izaziva automatski deprecijaciju druge valute i obrnuto. Primjerice, neka ameriki dolar deprecira za 10 %. U tom sluaju za 1 USD e se dati 7.38 kuna, tako da e novi devizni teaj USD iznositi 7,38 kn = 1 USD. Ako, meutim, dolar aprecira za isti iznos, za 1 USD e se dati 9.02 kune. Teaj tako apreciranog dolara iznosit e 9.02 kn = 1 USD.

Deprecijaciju i aprecijaciju treba razlikovati od devalvacije i revalvacije. Deprecijacija i aprecijacija je promjena deviznog teaja pod utjecajem ponude i tranje na deviznom tritu, dok je devalvacija i revalvacija promjena deviznog teaja pod utjecajem monetarnih vlasti. Naime, kada se slubeni teaj valute neke zemlje u odnosu na zlato ili druge valute sniava, dolazi do devalvacije. Povea li se slubeni teaj neke valute u odnosu na zlato ili druge valute, nastupa revalvacija.

3.3. Kratki i dugi rok deviznih teajeva

U kratkom roku trino odreeni teajevi uglavnom e ovisiti o promjenama relativnih dohodaka, promjenama kamatnih stopa, politikim dogaajima, spekulativnim razlozima i promjenama oekivanja.

U dugom roku devizne teajeve odreuju relativne cijene dobara. Na toj postavci zasnovana je teorija deviznih teajeva na temelju pariteta kupovne moi (PPP theory = purchasing power parity theory). Prema teoriji pariteta kupovne moi devizni teaj bi trebalo da bude odreen tako da izjednaava nivo cijena u inostranstvu i u zemlji izraen u domaoj valuti. Tako se izjednaavaju trokovi kupovine dobra u zemlji sa trokovima kupovine tih dobara u inostranstvu. Poseban sluaj je zakon jedne cijene koji kae da se identino dobro mora prodavati po istoj cijeni.

Primjer:

Neka koara dobara u SAD stoji 1.000 USD, a u Mexicu 10.000 pesosa, dok je devizni teaj dolara i pesosa 1:100. Navedena koara dobara bi u Mexicu stajala 100 USD, to bi povealo ameriku tranju za meksikim proizvodima o izazvalo aprecijaciju pesosa, odnosno deprecijaciju dolara. Amerikanci e morati sada davati vie dolara za meksike proizvode, ak i ako se meksike cijene i ne promjene.

Ovaj proces e trajati toliko dugo dok se devizni teaj pesosa u odnosu na dolara ne povea na 1 USD = 10 pesosa i kada obje valute ne budu imale istu kupovnu mo.

Teorija pariteta kupovnih moi tvrdi da valute zemalja s visokom stopom inflacije imaju tendenciju k deprecijaciji. Takoer teorija pariteta kupovnih moi omoguava tanije ekonomsko rangiranje pojedinih zemalja. Naime, ako se rangiranje vri na temelju trino odreenih deviznih teajeva, GDP manje razvijenih bit e znatno podcijenjen. Razlog tome je to je velik dio GDP tih zemalja proizveden u radnointenzivnim djelatnostima sa slabo plaenom radnom snagom.

Zemlja GDP prema trino odreenom deviznom teajuGDP prema PPP deviznom teaju (u mld. USD)

SAD6.6486.648

Japan4.5012.802

Kina5222.473

Njemaka2.0461.558

Indija2941.174

Francuska1.3301.117

V. Britanija1.017997

Rusija377655

Izvor: Samuelson Nordhaus, Ekonomija, 16-th edition, p. 682

Primjena deviznog teaja ima svoje mikroekonomske i makroekonomske posljedice.

Mikroekonomske posljedice promjene deviznog teaja oituju se u promjenama uvoznih i izvoznih cijena. Ako valuta neke zemlje aprecira, to e njene proizvode uiniti skupljim pa e izvoz smanjiti. S druge strane, inostrani proizvodi e relativno pojeftiniti pa e se uvoz stranih proizvoda poveati. Obrnut je sluaj s deprecijacijom. Domai proizvodi e tada biti relativno jeftiniji to e omoguiti vei izvoz i smanjiti uvoz.

Makroekonomske posljedice se oituju u promjenama agregatne tranje i zaposlenosti. U pravilu zemlja ija je valuta aprecirala bit e suoena sa smanjenjem agregatne tranje i porasta (ne)zaposlenosti.

4. RAZMJENA I DEVIZNI TEAJUticaj deviznog teaja na uslove i odnose razmjene moemo pokazati na jednostavnom primjeru razmjene i deviznog teaja u dvije zemlje sa dva dobra. Npr., dvije trgovake sile, SAD i Njemaka, proizvode samo drvenu grau i eline ipke.

Tabela 8: Cijene drvene grae (po stopi) i elinih ipki (po metru) u SAD i NjemakojSADNjemaka

Drveni trupci1 USD3 EURO

eline ipke2 UDS4 EURO

Pretpostavimo da su proizvodi istog kvaliteta, da se zanemaruju trokovi transporta i da kupci imaju mogunost da uzimaju robu kod kue ili iz uvoza. Koju e robu uzimati zavisi od deviznog kursa.

Poimo od istog pariteta (primjer na osnovu: Case/Fair, 1996.), to znai da za 1 USD treba dati 1 EURO. Ameriki kupci nee uzimati ni njemaki elik ni drvenu grau po tom deviznom kursu, jer za 1 UDS mogu uzeti 1 stopu (1 stopa = 30,5 cm) grae u SAD, a samo treinu stope u Njemakoj, poto bi za njemaku grau za 1 stopu trebalo 3 USD pretvoriti u 3 EURO. Situacija je slina sa elikom. Amerikanci mogu kupiti samo 1/2 njemakog elika za 2 USD, dok kod kue mogu uzeti itav metar. Jasno da pri ovom deviznom kursu ameriki kupci nee uzimati njemake proizvode.

Nasuprot tome, ovaj devizni kurs je stimulativan za Nijemce, jer za 3 EURO pri paritetu 1:1, u SAD mogu uzeti tri puta vie drvene grae i dva puta vie elika. Zato e Njemaka uvoziti tu robu iz SAD. Ako se pretpostavi devizni kurs 1 EURO = 0,25 USD, znai za 1 USD moe se kupiti 4 EURO. Kod ovog deviznog kursa Amerikanci su zainteresovani da kupuju njemaku grau, jer su u SAD 1USD, a u Njemakoj 0,75 USD (jer sada 1 EURO vrijedi 0,25 USD). Isto tako, 1m eline ipke kota 2 USD u SAD, ali za 2 USD se moe 8 EURO, pa se moe kupiti 2 m elika. Pri ovom deviznom kursu Nijemci ne uvoze, jer su oba proizvoda jeftinija na domaem tritu.

Od deviznog kursa zavisi kako e tei razmjena. Ako je devizni kurs isti, kupci su indiferentni gdje e kupovati, pa je vjerovatno nee uvoziti. Ima situacija, kao kod odnosa 1USD : 2,1 EURO, trgovina e tei u dva pravca, pa e Njemaka uvoziti trupce, a SAD elik, jer elik proizveden u SAD kota 2 USD po metru, ali se za 2 USD kupuje 4,2 EURO, ime se u Njemakoj moe kupiti vie od 1m elika.

Devizni teaj i komparativna prednost

Ista situacija je kod osnova 1 USD : 2,9 EURO. Potroai u SAD kupuju njemaki elik, jer je jeftiniji pri tom deviznom kursu, a kupci u Njemakoj nabavljaju ameriku grau. Kakve su posljedice takve obostrane razmjene? U SAD industrija elika ima manje porudbina, pa se poinju javljati gubici, to dovodi i do zatvaranja nekih tvornica i otputanja radnika. Nasuprot tome, u istoj zemlji drvna industrija zbog izvoza sve bolje posluje i iri se, jer kapital i ostali resursi preseljavaju u profitabilniju granu.

U Njemakoj drvna industrija slabi, jer kupci uzimaju ameriku drvnu grau, ali industrija elika je sve jaa, pa i ovdje tee proces preseljavanja resursa, ukljuujui i rad, iz industrije rezane grae ka proizvodnji elika. U tom preseljavanju doi e do stvaranja prednosti u proizvodnji proizvoda koji se u jednoj zemlji proizvode sa manje trokova (resursa) u odnosu na druge zemlje. U konkretnom sluaju to izgleda ovako.

Prema tabeli 21. 3., trokovi 1m elika su jednaki 2 stope rezane grae, to znai da u SAD, proizvodnja 1m elika treba dva puta vie resursa nego za proizvodnju i 1 stope grae. U Njemakoj 1m elika koristi resurse vrijedne 4 EURO, a jedinica grae 3 EURO. To znai da za 1m elika rtvuje se 4/3 ili 1 cijelo i 1/3 stope grae. Poto je mogua cijena 1m elika (u razmjeni za grau) nia u Njemakoj, ta zemlja ima komparativnu prednost u proizvodnji elika.

Proizvodnja grae u SAD zahtijeva rtvovanje pola metra elika za svaku stopu proizvodnje grae, a 1m elika kota 2 USD, dok 1 stopa grae troi 1USD resursa. S druge strane, proizvodnja stope grae u Njemakoj trai rtvovanje 3 od 1 metra elika. Proizlazi da su trokovi i angaovanje resursa za proizvodnju grae nii u SAD, pa one imaju komparativnu prednost u proizvodnji grae.

Na osnovu prethodnih razmatranja moe se zakljuiti: ako je devizni teaj u okvirima realnosti, trite e u svakoj zemlji alocirati (i preseljavati) resurse u one sektore koji imaju komparativne prednosti. Zemlje koje imaju komparativne prednosti u proizvodnji nekih dobara, bie konkurentne na svjetskom tritu.

5. HISTORIJSKI PREGLED SISTEMA DEVIZNIH TEAJEVAIako smo do sada govorili da se devizni teaj i cijena valuta odreuju slobodno na deviznom tritu na temelju ponude i tranje, esto se deava da monetarne vlasti ne dozvoljavaju djelovanje deviznog trita, zbog ega razlikujemo dva tipa deviznih teajeva:

1) Fiksni devizni teaj, koji je vezan za neku robu (najee zlato) ili neku drugu devizu ili skup deviza2) Fluktuirajui devizni teaj, koji se odreuje na deviznom tritu.1) Fiksni devizni teaj Fiksni devizni teaj (fixed exchange rate) ili propisani devizni teaj, je tip reima razmjene valute gdje je vrijednost odreene valute usklaena (vezana) za:a) neku robu, najee zlato, to se naziva zlatni standard,

b) teaj neke druge valute (najee sa amerikim dolarom), odnosno s korpom drugih valuta.

Valuta koja koristi fiksni devizni kurs se naziva fiksna (fiksirana) valuta. Vezivanje valute A za valutu zemlje B moe stimulativno djelovati na trgovinu, investicije i kretanje kapitala izmeu tih zemalja, a vezivanje svoje valute za skup valuta, zemlja moe minimizirati uticaje naglih promjena teaja pojedine valute.a) Fiksni devizni teaj za vrijeme zlatnog standarda (godine 1717-1914; 1933)

Devizni teaj se odreuje na osnovu zlatnog pariteta- koliina zlata jedne zemlje u odnosu na koliinu zlata druge zemlje. Koliina novca u opticaju bila je odreena koliinom zlata i kao takav teaj je bio fiksni.

Poetak Prvog svjetskog rata oznaio je kraj istog zlatnog standarda. Tada su u pojedinim zemljama u kraim vremenskim intervalima funkcionirali hibridni sistemi. Zlatno-poluni (novac se mogao konvertovati za zlato u minimalnom iznosu od jedne poluge, i obrnuto) i zlatno-devizni. Sa krajem Velike svjetske ekonomske krize (1929-1933) prestaju da vae i hibridni sistemi.

Ovakav nain odreivanja deviznog teaja se naputa zato to su promjene novane mase neminovno vodile ka deficitu ili suficitu platnog-bilansa. Zbog prisutnosti sve vee nezaposlenosti, a Vlade i Centralne banke nisu mogle da suzbiju krizu odgovarajuim mjerama kreditno-monetarne i fiskalne politike. Pozitivna strana fiksnog teaja je nepostojanje inflacije.

Regulirani kurs za vrijeme zlatno-dolarskog standarda (1944-1971). Na meunarodnoj konferenciji u Breton Vudsu, 22. jula 1944. SAD, osniva se IMF i postie se dogovor o novom zlatno dolarskom standardu za odreivanje deviznog kursa. Ameriki dolar postaje centralna rezervna svjetska valuta.

Teaj nije bio fiksiran, ali je njegova devalvacija ili revalvacija morala biti odobrena od strane IMF-a i to samo u odreenim granicama. Centralna banka je mogla da se slui fiskalnom i kreditno-monetarnom politikom kako bi sprijeila, prije svega, inflaciju i nezaposlenost. Regulirani teaj se ukida od strane tadanjeg amerikog predsjednika Niksona.b) Fleksibilni, plivajui, teaj (1971, 1973 - )

Plivajui (nekada se naziva i fleksibilni) devizni teaj (exchange rate) je tip reima razmjene gdje se valuti dozvoljava da mijenja vrijednost u skladu sa stranim deviznim tritima na kojima se valuta mijenja (foreign exchange market). Dakle, vrijednost te valute se odreuje ponudom i potranjom na deviznom tritu. Valuta koja koristi ovaj vid reima razmjene postaje poznata kao plivajua valuta (npr. Euro ili Ameriki dolar).

Ekonomisti generalno smatraju da je plivajui teaj u mnogim okolnostima bolji od fiksnog teaja, zato to je u stanju da reaguje na promjenu situacije na deviznom tritu. Mada fiksni teaj, u odreenim situacijama, moe biti poeljniji zbog vee stabilnosti koju daje valuti. Na primjer, finansijska kriza u Aziji je prevaziena odreivanjem fiksnog teaja za kineski renminbi, a Meunarodni Monetarni Fond (IMF) i Svjetska Banka (World Bank) sada priznaju da je malezijsko vezivanje za ameriki dolar umnogome pomoglo da se prevaziu posljedice te iste krize.

Nema valute u svijetu ija je vrijednost odreena samo ponudom i tranjom na deviznom tritu. U sluaju ekstremnog poveanja vrijednosti (aprecijacije) ili obezvrjeivanja (deprecijacije), Centralna banka e intervenirati u cilju stabilizovanja valute. Prema tome reim razmjene plivajuih valuta moe tehniki biti poznat i kao nadzirani devizni teaj. Nakon 1973. godine veina zemalja u svijetu prihvata sistem fluktuirajuih teajeva.

6. TEORIJE DEVIZNIH TEAJEVAU vezi s oblikovanjem deviznih teajeva razvile su se slijedee teorije deviznih teajeva:

1) Teorija platnog bilansa,

2) Inflacionistika teorija teajeva,

3) Teorija pariteta kupovne moi (podvarijanta inflacionistika teorija teajeva)

1) Teorija platnog bilansa tvrdi da su promjene intervalutarne vrijednosti domaeg novca (devizni teaj) vezane za pozitivni i negativni saldo platnog bilansa. Devizni teaj raste kada je platni bilans pasivan. Tada je tranja za devizama vea od ponude, pa takav odnos uvjetuje rast deviznog teaja. Devizni teaj pada kada je platni bilans aktivan. U tom sluaju raste intervalutarna vrijednost domaeg novca jer se manje daje domae valute za jedinicu strane valute.2) Inflacionistika teorija teajeva, objanjava meuovisnost deviznog teaja i koliine novca u opticaju. to je vea koliina novca u opticaju u odnosu prema robnim fondovima (inflacijsko stanje), to su vee cijene na domaem tritu, a manja konkurentska sposobnost domaih firmi na inostranom tritu. Zbog toga je i manji priliv deviza kojima se teaj poveava, zahvaljujui smanjivanju intervalutarne vrijednosti domaeg novca. Dakle, ova teorija ne dovodi u vezu stanje platnog bilansa i vrijednost deviza.3) Teorija pariteta kupovne moi (podvarijanta inflacionistika teorija teajeva) tvrdi da kretanje deviznog teaja ovisi o kretanju kupovne moi novanih jedinica koje se usporeuju.

VI.PLATNI BILANS

1. POJAM PLATNOG BILANSA

Iako su izvoz i uvoz zemalja dominantni u njihovim ekonomskim odnosima prema inostranstvu, broj veza izmeu zemalja je daleko vei. Njihovu cjelinu registruje platni bilans.

Izraz platni bilans prvi je upotrijebio britanski ekonomista Stuart u svom djelu "An Inquiry into the Principles of Political Economy" iz 1767. godine. Stuart spominje platni bilans govorei o "ukupnoj masi recipronih plaanja" izmeu zemlje i inostranstva.

Platni bilans dobiva sve vie na znaaju u dananjem globalnom svijetu, tako da se njime mjeri otvorenost jedne ekonomije.

Definicija: Platni bilans predstavlja sistemski popis svih ekonomskih transakcija koje kompanije, stanovnici i dravni organi jedne zemlje obave sa inostranstvom, u odreenom periodu, najee u jednoj godini. Ili preciznije: platni bilans iskazuje:

a) sve transakcije izmeu rezidenata i nerezidenata u toku jedne godine (pod rezidentima podrazumijevamo fizike osobe sa prebivalitem i pravne osobe sa sjeditem u jednoj zemlji, a nerezidenti su fizike osobe sa prebivalitem i pravne osobe sa sjeditem izvan zemlje;

b) transakcije u koje nerezidenti nisu direktno ukljueni, kao to je situacija u kojoj centralna banka prodaje stranu imovinu domaim komercijalnim bankama

Pod ekonomskim transakcijama podrazumijevamo sve tokove dobara, usluga i kapitala koje fizika i pravna lica rezidenti (preduzea, pojedinca i dravni organi) jedne zemlje imaju u razmjeni sa inostranim fizikim i pravnim licima nerezidentima.

Iskazivanje i praenje platnog bilansa se vri zbog:

informiranja nosilaca ekonomske politike o odnosima zemlje sa inostranstvom, to je preduslov u koncipiranju ekonomske politike,

pravljenja projekcija ekonomskog razvoja.2. STRUKTURA PLATNOG BILANSA

Kao i svaki bilans, i platni bilans ima prihodne i rashodne stavke, i raunovodstveno iskazano, uvijek je u ravnotei. Ako transakcija donosi priliv stranih sredstava plaanja, ona se biljei kao potraivanje (credit) i biljei se kao pozitivna stavka. Ako transakcija ima za posljedicu odliv stranih sredstava plaanja, ona se biljei kao dugovanje (debit) i biljei se kao negativna stavka.

Sastoji se od etiri dijela:

1) tekui raun,

2) kapitalni raun,

3) statistike pogreke i neslaganja,

4) slubene transakcije

1) Tekui raun evidentira vrijednost uvoza i izvoza roba i usluga kao i neto dohodak od investicija. Dio tekueg rauna koji biljei vrijednost uvoza i izvoza naziva se trgovinskom bilansom.

2) Kapitalni raun iskazuje tokove financijskih sredstava koje vlada ili privatne osobe imaju s inostranstvom. Na njemu se evidentira izvoz i uvoz dionica, obveznica, vrijednosnih papira, ukratko potvrda u zamjenu za strane valute, koji se tretira kao bilo koji drugi uvoz i izvoz.

3) Statistike pogreke i neslaganja obuhvaaju transakcije koje nisu statistiki evidentirane.

4) I etvrti dio platnog bilansa ine Slubene transakcije kojima se poravnava platni bilans ako se nae u deficitu ili suficitu. Poravnanje platnog bilansa je nuno jer suma stavki platnog bilansa mora biti jednaka nuli (I + II + III + IV = 0). Ona se obino provodi kupnjom ili prodajom vrijednosnih papira. Promjene deviznih teajeva omoguavaju uravnoteivanje platnog bilansa i otklanjanje njenih deficita i suficita.

Prikaz platnog bilansa po Priruniku IMF-a

IMF je objavio Prirunik bilansa plaanja gdje se objanjavaju naela svrstavanja, ralanjivanja i sastavljanja bilansa plaanja. Uproteni oblik te sheme je sljedei:

Pojednostavljeni shematski prikaz platnog bilansa

TRANSAKCIJE KUMULATIVNI BILANS

I. Tekui bilans

A. Trgovina

izvoz robe

- uvoz robe

-------------------------------------------------------------------- Trgovinski bilans B. Usluge

turizam

saobraaj

druge usluge

------------------------------------------------------------------- Bilans roba i usluga C. Dohodak

- kamate i drugi prinosi od investicija

----------------------------------------------------------------- D. Tekui transferi

- dravni pokloni

- privatne doznake

----------------------------------------------------------------- Tekui bilans

II. Kapitalni bilans

A. Direktne investicije i hartije od vrijednosti

B. Bankarski kapital

dugoroni

kratkoroni

------------------------------------------------------------------ Bazini bilans III. Transakcije zvaninih rezervi

A. Promjene u aktivi inostranih i domae Centralne banke

Zlato

Krediti IMF-a i specijalna prava vuenja

Devizne rezerve

Izvor: R. Caves, J. Frankel, R. Jones (1990).Objanjenje:

Lijeva kolona reprezentuje obavljene transakcije, a u desnoj su salda tih transakcija koja odreuju podbilanse ukupnog platnog bilansa. Svaki naredni podbilans kumulira vrijednost transakcija iz prethodnog podbilansa.

Komentar Sheme Platnog bilans:

I. Tekui bilans

1) Trgovinski bilans daje pregled vrijednost izvoza i uvoza (u shemi: A. Trgovina), te moe biti: uravnoteen (ako je uvoz = izvoz), u suficitu (izvoz vei od uvoza) ili u deficitu (uvoz vei od izvoza).2) Naredne transakcije obuhvaaju stavku: B. Usluge, koje se esto oznaavaju nevidljivim izvozom i uvozom, jer ne predstavljaju fiziko kretanje stvari. Usluge ine: saobraajne usluge, trokovi osiguranja, turistike usluge i druge usluge (usluge marketinga, konzaltinga, licence....). Zbir vrijednosti ovih transakcija, ukljuujui i saldo trgovinskog bilansa (dakle, zbir A i B stavki), odreuje Bilans roba i usluga.

3) Stavke: C. Dohodak i D. Tekui transferi predstavljaju faktorske usluge. Kapital, kao faktor proizvodnje angaovan u inostranstvu donosi prinos u obliku kamate (ako je dat na zajam) ili profita (ako je investiran). Prinosi rada iz inostranstva najee predstavljaju tzv. doznake koje radnici u inostranstvu alju svojim u svoju matinu zemlju. Kumulativno stavke A. B. i C. zaokruuju tekui bilans.II. Kapitalni bilans

4) Naredni podbilans platnog bilansa je Kapitalni bilans, za koji je najbitnije kretanje dugoronih direktnih i portfolio investicija. Direktne investicije podrazumijevaju ulaganja koja za posljedicu imaju ovladavanje procesom odluivanja, a portfolio investicije motiv za ulaganja imaju u prinosu (profitu, dividendama) ulaganja.

5) Zajedno sa svim prethodnim transakcijama (Tekui bilans + bilans) formira se bazini ili ukupni bilans.

6) Konano, raun zvaninih kapitalnih transakcija predstavlja posljednji veliki podbilans platnog bilansa. On, registrira:

a) promjene u potraivanjima i dugovanjima Centralne banke jedne zemlje u odnosu na centralne banke drugih zemalja. b) zlato

c) kredite IMF-a

d) specijalna prava vuenja

Zajedno sa zlatom i USD, Specijalna prava vuenja predstavljaju dodatno sredstvo meunarodne likvidnosti, koji izdaje IMF, i ine raunovodstveni instrument, bez osiguranja, koji zemlje dunici mogu koristiti za izmirenje svojih dugova. U svom ekonomskom razvoju svaka zemlja prolazi kroz etiri faze s obzirom na stadije bilansa plaanja.

Prvi stadij ine mlade i rastue dunike zemlje. Njih karakterizira deficit trgovinskog bilansa te uzimanje zajmova za razvoj privrede.

Drugi stadij ine zrele dunike zemlje. Njih karakterizira suficit trgovinskog bilansa kao i rast kamata po preuzetim kreditima iz proteklog razdoblja.

Trei stadij ine mlade vjerovnike zemlje. Njih karakterizira sposobnost kreditiranja drugih zemalja proistekla iz vlastitog ekonomskog razvoja.

etvrti stadij ine zrele vjerovnike zemlje. Njih karakterizira deficit trgovinskog bilansa, ali i visoki suficit po osnovi tzv. nevidljivog izvoza. Prema miljenju nekih ekonomista postoji i peti stadij stadij senilne dunike zemlje koju karakterizira nedovoljna vlastita tednja i visoki stepen zaduenosti prema inostranstvu.

3. DEVIZNI I OBRAUNSKI BILANSPored platnog bilansa sve zemlje izrauju i prate Devizni bilans, mada se on rijetko objavljuje. Osnovna razlika ova dva bilansa je u tome to Platni bilans registrira realna kretanja, a Devizni bilans financijske promjene: naplaena potraivanja i plaene obaveze. Primjer: uzmimo da je realiziran izvoz robe na kredit. Onog momenta kada je na granici konstatirano da je domaa roba napustila zemlju, njena vrijednost bie registrirana na platnom bilansu i to, po principima dvojnog knjigovodstva, na dva mjesta: u trgovinskom bilansu kao pozitivna stavka, i

u kapitalnom bilansu, jer je prodaja robe izvrena na kredit, kao negativna stavka.

U isto vrijeme, devizni bilans nee registrirati nikakve promjene. Meutim, kada realiziran iznos bude naplaen, on e biti iskazan u deviznom bilansu, kao prihodna stavka. Obrnuta situacija bila bi kod uvoza robe.

Analitika vrijednost deviznog bilansa je velika, i to:

Prvo, stanje u deviznom bilansu je pouzdan pokazatelj priliva i odliva deviza, to je osnovni faktor formiranja odnosa na deviznom tritu i, dalje, kretanja vrijednosti nacionalne valute u odnosu na druge valute.Drugo, saldo deviznog bilansa bitno odreuje koliinu novca u opticaju i koncipiranje odgovarajue monetarne politike u cjelini.

Stoga se konstatuje da je platni bilans povezan s raunima GDP, a devizni bilans sa raunima novanih tokova. Pojednostavljeno:, npr. izvoz i uvoz robe dio su domaeg, odnosno inostranog GDP, a suficit ili deficit u deviznom bilansu u prvoj instanci zahtijevaju kreiranje ili povlaenje novca u opticaju.

Obraunski bilans iskazuje stanje obaveza i potraivanja jedne zemlje sa inostranstvom u odreenom vremenskom momentu, uobiajeno 31. decembra svake godine. Stoga se, vrlo esto, ovaj bilans naziva i bilansom dugovanja i potraivanja zemlje prema inostranstvu.

Veza izmeu stanja u platnom bilansu i u obraunskom bilansu je direktna, to se vidi iz slijedeeg primjera: pretpostavimo da je iskazan deficit u tekuem dijelu platnog bilansa. Jedan od naina da se on finansira je da se koriste devizne rezerve, kada se stanje u obraunskom bilansu ne bi promijenilo. Meutim, ako bi se za tu svrhu koristili inostrani krediti, to bi se neposredno odrazilo na stanje u obraunskom bilansu iskazujui veu zaduenost zemlje prema inostranstvu. S druge strane, vea zaduenost zemlje prema inostranstvu podrazumijeva da e se u budunosti, dok se krediti ne otplate, jedan dio ostvarenog deviznog priliva koristiti za plaanje kamata i otplatu glavnice duga, to e se, neminovno, odraziti na stanje i strukturu platnog bilansa.4. FINANSIRANJE I PRILAGOAVANJE PLATNOG BILANSAMakroekonomski posmatrano, ne postoji zemlja koja ima uravnoteeni platni bilans (platni bilans je uvijek u ravnotei samo raunovodstveno). Ako je vrijednost priliva u jednoj zemlji po osnovu svih tekuih transakcija razliita od odliva po istim osnovama, ta zemlja se suoava sa platnobilansnom neravnoteom. Ova neravnotea se prikazuje kao suficit ili deficit, koji su odreeni stanjem u tekuem bilansu platnog bilansa.

Postojanje neravnotee u platnom bilansu utie na GDP, cijene, devizni teaj i druge makroekonomske varijable. Otuda se provodi ublaavanje ili neutralisanje ove neravnotee, to oznaavamo kao prilagoavanje platnog bilansa. Politike prilagoavanja platnog bilansa provode se automatskim mehanizmom i dohodovno apsorpcionim pristupom.1. Automatski mehanizam prilagoavanja platnog bilansa zasniva se na kvantitativnoj teoriji novca prema kojoj postoji direktna veza izmeu koliine novca u opticaju i cijena.

U sluaju deficita u platnom dolazi do odliva novca (zlata) u inostranstvo, to dovodi do pada cijena u zemlji, smanjenja uvoza i poveavanja izvoza i, po tom osnovu, do suficita u platnom bilansu i priliva zlata u zemlji. Suprotno se deava u sluaju suficita u platnom bilansu.

2. Prema dohodovnom pristupu, prilagoavanje platnog bilansa vri se djelovanjem mehanizma vanjskotrgovinske multiplikacije: inicijalni porast izvoza rezultira u rastu nacionalnog dohotka, to poveava potronju, tednju i uvoz i umanjuje prvobitno iskazani suficit u platnom bilansu. Poslije odreenog broja iteracija proces multiplikacije se zavrava na nivou vieg GDP i manjeg suficita u platnom bilansu.Osnovni instrumenti prilagoavanja platnog bilansa (deficita u platnom bilansu) su: 1) deflacija i 2) redistributivni instrumenti - devalvacija i devizna kontrola. Sve imaju za cilj smanjenje domae tranje i njeno usklaivanje sa ukupnom raspoloivom ponudom. Ono u emu se razlikuju su mehanizmi djelovanja i njihov uticaj na pojedine segmente ekonomske aktivnosti.1. Deflacija je mjera restriktivnog karaktera, jer njena primjena linearno smanjuje agregatnu tranju. Njeni efekti su isti kao i oni koje u klasinom automatskom mehanizmu prilagoavanja platnog bilansa izazivaju deficiti: novana masa se smanjuje, domae cijene opadaju, izvoz raste i uvoz opada.

Mada su efekti deflacije i devalvacije u mnogo emu drugaiji, te mjere najee se sprovode simultano. U uslovima kada je ekonomija sklona inflaciji, efekti devalvacije bez primjene deflacije brzo bi se iscrpili: devalvacijom uspostavljen realan paritet domaih i inostranih cijena ponovo bi se naruio, to bi zahtijevalo novu devalvaciju, ime bi se uspostavio zaarani krug inflacija devalvacija inflacija. 2. Redistributivni instrumenti platnobilansne politike imaju selektivno dejstvo, to znai da razliito utiu na odreene dijelove privrede. Devalvacija dovodi do rasta cijena izvozne i uvozne robe izraenih u domaoj valuti, to stimulie poveavanje izvoza i smanjivanje uvoza. Devalvacija ima brojne prednosti u odnosu na deflaciju. Duim provoenjem deflatornih mjera destimuliraju se investicije i dovodi u pitanje ekonomski rast. Isto tako, deflacija nema uticaja na promjenu ekonomske strukture. Suprotno tome, devalvacija stimulie ekonomski rast, sa veim osloncem na izvozno propulzivnije sektore. Primjenom devizne kontrole i deviznih ogranienja poskupljuje se ili se ograniava uvoz samo pojedinih proizvoda ili grupa proizvoda. Po pravilu, takve administrativne mjere sprovode se u krajnjem sluaju, kada se druge mjere ekonomske politike ne pokau uspjenim, te ih stoga, kao i sve druge mjere prevelikog direktnog upravljanja drave u ekonomski ivot, treba izbjegavati. D. Pearce, J. Cairns and all. (the editors), MacMilan Dictionary of Modern Economic 4 ed, 2003.

The Oxford English Dictionary Online (OED Online)

U povijesti ekonomske misli ove dvije koncepcije su bile dugo sukobljene, pri emu su zagovornici otvorene privrede bili A. Smit, D. Rikardo i J.S Mil, a zagovornici zatvorene privrede A. Hamilton i F. List.

P. Samuelson, W. Noordhaus, Ekonomija, Zagreb, MATE, 18. izdanje, Zagreb, 2007., str. 293.

Npr., u historiji je ostao upamen sluaj jednog zakona Navigacionog akta 1651. godine u V. Britaniji koji je zabranjivao stranim brodovima dovoz u engleske luke one robe koja nije proizvedena u zemlji kojoj brodovi pripadaju.

P. Samuelson, isto, str. 296.

Primjer prema Skaggs/Carlon (1996.).

. Beni, ibid.

R. Kapi, ibid.