Srednja strukovna škola Posušje

Područje rada: ekonomija i trgovina

Zanimanje: ekonomist

ZAVRŠNI RAD:

POSLOVNE FUNKCIJE U VELIKIM PODUZEĆIMA

Mentor:

Iva Rezo, dipl. oecc.

Posušje, svibanj, 2013 Učenik:

Ante Martić, 4b

SADRŽAJ

Strana

UVOD.........................................................................................................................................2

1.POSLOVNE FUNKCIJE........................................................................................................ 31.1. Prodaja i marketing.....................................................................................................41.2. Nabava........................................................................................................................ 61.3. Proizvodnja.................................................................................................................71.4. Financijska funkcija..................................................................................................101.5. Računovodstvena funkcija........................................................................................131.6. Menadžment............................................................................................................. 15

ZAKLJUČAK........................................................................................................................... 20

LITERATURA..........................................................................................................................21

1

UVOD

U ovom radu pisat ću o poslovnim funkcijama u velikim poduzećima.

2

1.POSLOVNE FUNKCIJE

Poslovanje ili poslovno proces obuhvaća slijed obavljanja poslova nekog poduzeća: svekolike djelatnosti na ispitivanju tržišta,planiranju,nabavi,proizvodnji proizvodaili pružanja usluga,prodaji,obračunu,upravljanju i vođenju poduzeća.posebna poslovna područja koje čine relativno samostalan dio tog svekolikog poslovanja,najčešće su ustrojena kao posebne jedinice,nazivaju se poslovne funkcije.Poslovni procesi i poslovne funkcije u sklopu gospodarske (poslovne) organizacije mogu se promatrati na dvije razine,što omogućuje njihovo raščlanjivanje za potrebe teorijskih proučavanja,ali i za potrebe praktičnog reustroja.Te su dvije razine:

realna,stvarna ili objektna sustavna ili teorijska.

Na stvarnoj ili objektnoj razini definira se gospodarska organizacijau kojoj se odvija poslovni proces a realni ili stvarni dijelovi te organizacije manje organizacijske jedinice koje se u praksi susreću pod različitim nazivima:pogoni, odjeli, sektori, službe i dr. Na teorijskoj razini promatra se poslovi sustav, u kojem se također odvija poslovni proces, a njegovi dijelovi su dijelovi poslovne funkcije: nabava, prodaja, proizvodnja, računovodstvo, menadžment i dr.

Za sve koji se bave organizacijom bitno je uočiti odnose između tih dviju razina, a i to osobito pošto se dijelovi dobiveni raščlambom počinju pridruživati jedni drugima. Realnu ili objektnu razinu poslovne (gospodarske) organizacije čine pojave i pojmovi iz stvarnog svijeta, kao što su: tvornice, pogoni, službe, kupnja, prodaja, proizvodnja, ljudi, dokumenti i dr. Nepostoje dvije indentične gospodarske organizacije, čak iako bi se mogle pronaći dvije podjednako velike organizacije koje se bave istom djelatnošću. Sustavnu ili teorijsku razinu realne gospodarske organizacije čine pojave i pojmovi vezani za teoriju sustava. Opća teorija sustava proučava različite vrste sustava (prirodne i društvene) te zakonitosti koje u njima vladaju. U osnovne pojmove kategorije teorije sustava mogu se svrstati: sustav, element, struktura, proces ili transformacija, okružje, ulaz i izlaz.Za potpunije razumijevanje odnosa teorijse i praktične razine organizacije, potrebno je upozoriti i na važnost pojmova model i modeliranje. Model je svjesno idealizirani odraz stvarnosti,pojednostavljen toliko da su zadržane samo neke bitne osobitosti, dok druge iako važne, mogu biti potpuno zanemarene. Zato se vrijednost modela neće procijenjivati prema sveukupnoj njegovoj sličnosti sa stvarnošću, već po mogućnosti da se, primjenom postignute apstrakcije, zadovolje postavljenji ciljevi istraživanja. Modeliranje se može uporabiti za prikaz gospodarske organizacije i njezine strukture (ustroja), a najprikladniji će biti shematski, odnosno slikovni ili analogni modeli.Za postojanje modela potrebna su dva sustava među kojima se uočava određena sličnost u svojstvima i ponašanju na temelju čega se može govoriti o odnosu originala (izvornika) i modela. Sličnost može biti strukturna (po elementima ustroja i njihovim međusobnim odnosima) i dinamična (po aktivnostima, procesima ili u ponašanju).Ukupno se poslovnje ili poslovni proces na sustavnoj razini raščlanjuje na poslovne funkcije. Poslovnom se funkcijom označava skupina međusobno povezanih, a ipak relativno

3

samostalnih radnih zadataka ili aktivnosti. Broj poslovnih funkcija u pojedinim prikazima modela je različit. Jedan od prvih teoretičara organizacije, Henry Fayol, definirao je ovih šest funkcija:

1. tehnička2. komercijalna3. financijska4. sigurnosna5. računovodstvena6. menadžerska ili upravljačka.

U nastavku će se prikazati model poslovnog procesa koji obuhvaća ove poslovne funkcije:

prodaju nabavu proizvodnju financije računovodstvo menadžment.

1.1. PRODAJA I MARKETING

Prodaja je takva poslovna funkcija koja omogućuje poslovnoj organizaciji tržišnu realizaciju svih njezinih poslovnih napora. Može biti samostalna u jednoj organizacijskoj jedinici, može biti podijeljena na dvije organizacijske jedinice, a isto tako može biti u istoj organizacijskoj jedinici s još nekom drugom poslovnom funkcijom. Ljudi koji rade u prodaji uvijek su okrenuti potrebama kupaca i njihova je zadaća prenijeti što realnije slike o tim potrebama u proizvodne odijele svog poduzeća. Općenito se može reći da svaki proizvod ili usluga koji se rade za tržište nastaju zato što se pojavila potreba baš za tim proizvodom ili baš za tom vrstom usluge. Onaj koji je prvi spoznao tu potrebu i kvalitetno konstruirao proizvod, može se nadati i uspjehu od njegove prodaje. Osnovni je zadatak prodaje prodati sve proizvedene proizvode ili plasirati sve mogućnosti za pružanje usluge po najpovoljnijoj cijeni za tvrtku. Po tome je prodaja posrednik između proizvođača i potrošača. Prodaja se može odvijati neposredno tako da prodavatelji u dućanima izravno uručuju kupcima proizvode i odmah to naplaćuju. Takva vrsta prodaje zove se neposredna prodaja, a može se primjeniti samo na proizvode koji su namijenjeni neposrednoj potrošnji. U neposrednoj prodaji (maloprodaji) kupci izravno plaćaju prodavatelju i to gotovinom, čekovima ili kreditnim karticama.Kupuju li pravne osobe, one prodavatelju neplaćaju izravno nego bankovnim računima. Pravna osoba može kupovati izravno od proizvođača ili od veleprodaje. Ako su predmeti prodaje visokovrijedni proizvodi ili takvi proizvodi koji se izrađuju pa narudžbi, između

4

kupaca i proizvođača sklapa se ugovor. Ugovor je pravni akt kojim dvije strane međusobno uređuju prava i obveze. Kupoprodajni ugovor sadrži obvezno ove odredbe:

predmet ugovora, tj.opis proizvoda ili usluga rok izrade način isporuke cijenu način plaćanja.

Ugovorom se mogu odrediti i specifična pitanja koja se odnose na: prijevoz osiguranje montažu održavanje i servisiranje edukaciju korisnika

Uplaćuje li se dio vrijednosti proizvoda ili usluga unaprijed, tada se to zove avans, a kad se plaćanje obavlja u nekoliko obroka, tada se to zove obročna otplata. Za svako plaćanje isporučitelj tobe ili usluge ispostavlja poseban dokument koji se zove račun ili faktura. Na temelju računa kupac uplaćuje određeni iznos u oređenom rokuna račun prodavatelja. Ostvariti osnovni zadatak prodaje, prodati sve proizvode na tržišti po najpovoljnijim cijenama nije nimalo lako ni jednostavno jer na tržištu u svakom trenutku postoje brojne tvrtke koje nude iste ili slične proizvode i usluge i stvaraju konkurenciju. Na slobodnom tržištu kupac samostalno donosi odluku o tome koji će proizvod kupiti ili koju će uslugu prihvatiti. Njegova odluka ovisi o jačini potrebe, njegovoj kupovnoj moći, kvaliteti proizvoda ili usluge, a ponajviše o predodžbi koju kupac ima o nekom proizvođaču ili isporučitelju usluge. Takva predodžba u javnosti se zove imidž tvrtke ili proizvoda (engl. image = predožba ili slika). Prva zadaća prodajne funkcije utvrditi potrebu za nekim proizvodom ili uslugom i tzv. kupovnu moć tržišta. Ti su poslovi samostalna funkcija pa se u većim tvrtkama mogu obabljati i u sklopu samostalne organizacijske jedinice koja se zove istraživanje tržišta. Nakon provedenog ispitivanja i prikupljenih informacija o stvarnoj potrebi, a ujedno i mogućnosti tržišta da se kupi određena količina prozivoda po nekoj prihvatljivoj cijeni, proizvodnja će izraditi proizvod, a prodaja ga mora prodati. Kad je proizvod gotov, tržište mora biti obaviješteno da novi proizvod postoji i da će upravo takav proizvod najbolje ispunit želje i potrebe kupaca. Posebna potfunkcija u skolu prodaje, ili opet samostalna funkcija u većim tvtkama koja šalje informacije tržištu o proizvodima, zove se promocija ili prodajna promidžba. Može se zaključiti da složena zadaća prodaje obuhvaća niz važnih potfunkcija koje se u velikim poduzećima maogu ustrojiti i kao potpuno samostalne funkcije. U razvijenim zemljama prodaji se posvećuje najveća moguća pozornost jer su proizvođačke kvalitete u tehničkom i ustrojbenom pogledu toliko izjednačene da uspjeh u prodaji ovisi najviše o sposobnosti stjecanja povjerenja kupaca. Promatramo li prodaju šire, tj. tako da se uz samu prodaju uključe sve spomenute potfunkcije, a naročito istraživanje tržišta i marketinški splet, tada je riječ o posebnoj funkciji ili samostalnoj znanstvenoj disciplini koja je u svijetu prohvaćena pod imenom marketing. Shematski se pojam marketinga može prikazati kao na slici 1.1.

5

Slika 1.1.

1.2. NABAVA

Nabavna funkcija može biti samostalna u jednoj organizacijskoj jedinici, može biti raspoređena u više organizacijskih jedinica, na primjer, nabava s domaćeg tržišta i uvoz, a može biti u istoj organizacijskoj jedinici s nekom drugom nabavnom poslovnom funkcijom. Osnovna zadaća nabave je osigurati kvalitetne sirovine i materijale potrebne u proizvodnji, pravodobno i po prihvatljivim cijenama. Uspjeh proizvodnje i kvaliteta proizvoda ovisi o kvaliteti sirovina i materijala. Cijena proizvoda ovisi o cijeni nabavljene sirovine i o cijeni ugrađenih materijala. Rok isporuke gotovih proizvoda ovisi o tome ima li sirovina za proizvodnju ili nema. Nabava je dakle početak onog dijela poslovanja na kojem se temelje svi konačni rezultati. Pogreške učinjene u nabavi teško se mogu ispraviti, a moguće prednosti koje postigne učinkovita nabava do kraja poslovnog ciklusa mogu se još i umnožiti. Nabava je, isto kao prodaja, neposredna veza poduzeća sa poslovnim okružjem. Poznavanje tržišta za nabavu je isto tako važno kao i za prodaju, samo što je uloga nabave drugačija – ona predstavlja kupca. Zato je velika prednost nabave u tome što može birati između više ponuđača, ali je ujedno i u tome njezina odgovornost glede svih čimbenika konačnog odabira. Shematski je uloga nabave prikazana na slici 1.2.

6

ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA:-ODREĐIVANJE POTREBA ZA PODACIMA-PRONALAŽENJE PODATAKA-RAŠČLAMBA PODATAKA-PRIPREMA INFORMACIJA ZA ODLUČIVANJE-DONOŠENJE ODLUKA

-PODUZIMANJE MJERA

MARKETINŠKI SPLET:-KVALIFICIRANJE PROIZVODA-DISTRIBUCIJA-CIJENA-OGLAŠAVANJE-OSOBNA PRODAJA-PRODAJNA PROMIDŽBA-SERVISI I ODRŽAVANJE-ODNOSI S JAVNOŠĆU

Slika 1.2.

Poslovne aktivnosti u sklopu nabavne funkcije obuhvaćaju naročito:

utvrđivanje potreba za sirovinama, materijalom, uslugama, ili gotovim proizvodima istraživanje tržišta i pronalaženje mogućih izvora odabir isporučitelja – dobavljača pregovaranje o uvjetima kupnje (kvaliteti, cijeni, dopremi, osiguranju, plaćanju) ispostavljanje narudžbe i potpisivanje ugovora preuzimanje naručene robe (provjeru kvalitete, količine, brigu o rokovima isporuke) uskladištenje robe i evidenciju o preuzimanju robe, što je preduvjet plaćanja za

primljenu robu.

Troškovi nabavne službe povećavaju cijenu sirovine i materijala te ulaze u cijenu gotovog proizvoda. Zato je važno da se nabava odvija učinkovito, uz minimalne izdatke. Zaposleni ljudi u nabavi imaju dvostruku odgovornost: osigurati kvalitetne sirovine i materijale uz najpovoljnije uvjete te obavljati svoje poslove uz najmanje moguće troškove.

1.3. PROIZVODNJA Proizvodnja može biti samostalna organizacijska jedinica, može biti uključena u istu organizacijsku jedinicu s nizom pomoćnih funkcija, a najčešće je raspoređena u većem broju različitih organizacijskih jedinica koje mogu biti pogoni pa i cijele tvornice. Ako je proizvodna funkcija prisutna u poduzeću, tada će to najčešće biti glavna djelatnost, pa će organizacija proizvodnje zahtijevati posebnu pozornost, naročito kad se za nju gotovo uvijek vežu i druge važne, premda pomoćne funkcije:

istraživanje i razvoj priprema proizvodnje (tehnološka i operativna) unutarnji transport zaštita pri radu skladištenje kontrola kvalitete logistika

7

TRŽIŠTE

DOBAVLJAČI SIROVINA,

MATERIJALA,USLUGA

POSLOVNA ORGANIZACIJA

NABAVNA FUNKCIJA

ISKLADIŠTE

PROIZVODNA I OSTALE

FUNKCIJE U PODUZEĆU

održavanje i servisi.Unutarnji ustroj proizvodne funkcije ne ovisi samo o veličini organizacije. Vezan je za prirodu tehnološkog postupka koji se primjenjuje, a utječe na raspored strojeva u pojedinom pogonu te na raspored tvorničkih zgrada i putova. Proizvodna funkcija ima veliku važnost u svakom proizvodnom poduzeću, a glavna joj je zadaća proizvesti za prodaju određenu vrstu proizvoda u određenoj količini, određene kvalitete, u zadanom vremenskom roku uz najmanje moguće troškove. Za izvršenje temeljnog zadatka proizvodnje potrebno je osigurati njezin kontinuitet takvom raspodjelom pomoćnih zadatakakoji će maksimalno koristiti proizvodnim kapacitetima. Osim toga, potrebno još postići usklađenost radnih mjesta, osiguratioptimalan ritam rada, te ekonomično iskorištavati reprodukcijski i pomoćni materijal, energiju itd. Postupak u kojem se sirovine i materijali pretvaraju u gotov proizvod, od njihove nabave i prijevoza neposredne prerade u nov oblik i kontrole kvalitete završnog rezultata, zove se proizvodni proces. Proizvodni proces se razlikuje po tehnologiji koja se primjenjuje u različitim proizvodnim djelatnostima, na primjer:

metalna industrija drvna industrija kožna industrija tekstilna industrija kemijska industrija prehrambena industrija informatička industrija brodogradnja građevinarstvo rudarstvo i dr.

Unutar svake od nabrojenih djelatnosti mogu se uočiti još finije podijele, koje također proizlaze iz razlika u tehnologiji proizvodnog procesa. Proizvodna funkcija određuje kompletnu organizacijsku strukturu cijele proizvodne organizacije. Organizacija proizvodnje ovisi o karakteru proizvodnog, odnosno tehnološkog procesa. U pojedinim industrijskim poduzećima, zbog velikog broja različitih vrsta tehnoloških procesa, organizacija proizvodnje vrlo je različita. Zbog takve situacije, na rijetko kojem području djelatnosti postoji toliko mogućnosti za uporabu bogatstva organizacijskih oblika koliko ih postoji u proizvodnoj funkciji. Poduzeća moraju veliku pozornost pokloniti rješavanju problema organizacije jer ako bi se problem organizacije zanemario ili rješavao površno, teško je zamisliti da bi se postigla odgovarajuća učinkovitost i kvaliteta proizvodnje. U organizaciji sudjeluje velik broj ljudi različitih znanja, sposobnosti, i iskustava koji žele ostvariti zajednički cilj. Još od prvih svojih početaka, industrijska se proizvodnja temeljila na podjeli rada. Bila je to jednostavna podjela između sudionika u proizvodnji, ali je pokazala da su ljudi već tada uvidjeli kako bez dobre organizacije nema uspjeha. Razvoj tehnologije i složenost proizvoda zahtjevaju veći stupanj podjele, gdje se iz procesa proizvodnje izdvajaju pojedini zadaci kako potpuno samostalni, pa na njima rade i odgovarajući specijalizirani radnici. Početkom stoljeća, u većini je tvornica proizvodnja bila organizirana ovako:

konstruiranje proizvoda

8

priprema rada neposredna proizvodnja

Daljnji je ravoj uzrokovao nov stupanj podjele. Tako se iz neposredne proizvodnje izdvajaju: tehnička kontrola i održavanje sredstava,

a priprema rada podijelila se na: tehnološku i operativnu ili izvršnu pripremu.

Kasnije se proces podjele rada i specijalizacije još više ubrzava, a u razvijenim zemljama u proizvodni proces se uvodi potpuno nova oprema, automatizirani strojevi, i cijela postrojenja. Zbog toga dolazi do velikih promjena u podijeli rada i u organizaciji proizvodnje. Tako podijeljena na manje dijelove, proizvodnja omogućuje da se svaki dio samostalno organizira. Unutarnja organizacijska struktura proizvodnje u modernim poduzećima obuhvaća: pripremu proizvodnje, neposrednu proizvodnju, kontrolu proizvodnje, i održavanje opreme. Umjereno raščlanjena proizvodna funkcija obuhvaća:

oblikovanje proizvoda (projektiranje proizvoda, konstruiranje proizvoda, izradu prototipa, ispitivanje proizvoda)

pripremu proizvodnje (određivanje tehnološkog procesa, pripremu rada, studij alata, studij rada i vremena, normiranje vremena i materijala, planiranje i terminiranje, izradba radne dokumentacije, raspodjelu poslova)

neposrednu proizvodnju (proces rada, zaštitu na radu) proizvodnju sa unutarnjim transportom i međufaznim skladištenjem kontrolu kvalitete proizvodnje održavanje strojeva i uređaja ispitivanje radnih uvjeta.

Isključivanje određenih sporednih zadataka iz neposredne proizvodnje učinjeno je zato da bi se proizvodne jedinice mogle potpuno usredotočiti na neposredan proces rada. To se najprije odnosi na pripreme proizvodnje. Priprema proizvodnje dio je poslovne funckije koji prethodi neposrednoj proizvodnji. U tom se dijeli, prije početka proizvodnje, moraju proučiti sve okolnosti uz koje će se obavljati proizodnja kako bi se proizvodni proces mogao odvijati bez zastoja i neočekivanih problema. Priprema proizvodnje unaprijed utvrđuje kakvih tehnološkim postupkom i uz korištenje kakve radne snage treba proizvoditi, koje se radno vrijeme smije korstiti, koji se materijal mora potrošiti i koliko, točan početak proizvodnje itd.dio je poslovne funckije koji prethodi neposrednoj proizvodnji. U tom se dijeli, prije početka proizvodnje, moraju proučiti sve okolnosti uz koje će se obavljati proizodnja kako bi se proizvodni proces mogao odvijati bez zastoja i neočekivanih problema. Priprema proizvodnje unaprijed utvrđuje kakvih tehnološkim postupkom i uz korištenje kakve radne snage treba proizvoditi, koje se radno vrijeme smije korstiti, koji se materijal mora potrošiti i koliko, točan početak proizvodnje itd.Jedna od češćih podjela pripreme proizvodnje obuhvaća tehničku i operativnu pripremu.

Tehnička priprema obuhvaća: tehnološku pripremu (pregled nacrta, određivanje tehnološkog postupka, određivanje materijala, određivanje alata), pripremu alata

9

(konstrukciju, održavanje, i nabavu alata te skladištenje) i studij rada (studij i analizu, pojednostavnjenje rada, podučavanje).

Operativna ili izvršna priprema obuhvaća: planiranje proizvodnje, pripremu materijala, lansiranje dokumentacije, praćenje iskoristivosti kapaciteta i rezultata proizvodnje.

Kontrola kvalitete, ima zadaću nadgledati odgovaraju li proizvedeni proizvodi svim postavljenim tehničkim li drugim zahtjevima. Ako jedan dio već proizvedenih proizvoda ne odgovara svim unaprijed postavljenim zahtjevima, on donosi gubitak za organizaciju jer je djelomično ili potpuno neuporabljiv. Djelomično uporabljiv proizvod može se prodati kao proizvod s pogreškom po nižoj cijeni. Potpuno neuporabljiv proizvod zove se škart ili otpad. Osnovni zadaci tehničke kontrole kvalitete su:

na prihvatljiv način ukloniti, neispravni materijal s pogreškom ili pravodobno zaustaviti pogrešan proces rada

kontrolirati kvalitativni standard tijekom procesa proizvodnje i naposlijetku kontrolirati ispravnost gotovog proizvoda.

Prema klasičnih shvaćanjima kontrola može biti: naknadna tj. takva koja se obavlja nakon završetka proizvodnje i tada obuhvaća samo

gotove proizvode preventivna, tj. takva koja se obavlja i tijekom proizvodnog procesa s namjerom da

se unaprijed spriječi nastanak naispranvog proizvoda.Prema opsegu ispitanih proizvoda, kontrola može biti:

sveobuhvatna, ako su ispitani baš svi primjerci proizvedenog proizvoda kontrola uzoraka, kad se statistički uzorak izuzima metodom slučajnih brojeva i

zaključuje da je većina proizvoda ispravna, ako su ispitani uzorci ispravni.Modernija shvaćanja kvalitete promijenila su i kontrolu kvalitete proizvoda. Takozvana totalna ili ukupna kvaliteta, temelji se na načelu nulte pogreške i zahtjeva stalan nadzor svih zaposlenih nad aktivnostima tijekom poslovnog procesa kako bi se izbjegla i najmanja pogreška i kako bi svi proizvedeni proizvodi bili ispravni.

1.4. FINANCIJSKA FUNKCIJA Financijska funckija je jedna od osnovih funckija poduzeća. U ustroju poduzeća ima samostalno mjesto kao financijska služba ili interna banka Redovito poslovanje može se odvijati bez zastoja ako su postignute barem 3 sastavnice važne za upravljanje financijama:

1. ostvarivanje dobiti prodajom roba i usluga te stalnim nadziranjem troškova,2. stalnost navčanog tijeka koja se postiže prikupljanjem novca iz dobiti i drugih izvora

te njegovim stavljanjem u funkciju.3. Platna sposobnost koja znači uravnoteženje kratkotrajnih i dugotrajnih sredstava s

njihovim izvorima.

Glavne zadaće financijske funkcije u poduzeću:

10

Osigurati dobit u poslovanju, vezano za gospodarenje prihodima i troškovima Generirati novčani tijek, što ovisi o postignutom dobitku i mogućnosti menadžera da

aktiviraju druge izvore novca Zadržati platnu sposobnost, što je dugotrajna usklađenost bilančne strukture glede

ročnosti sredstava i njihovih izvora.Novčana sredstva su resurs koja su potrebna svakoj organizaciji da bi započela i normalno provodila sve svoje djelatnosti. Financijska funkcija raspoređuje novčane viškove i osigurava pravodobne izvore za pokriće novčanih manjkova. Novac je mjera vrijednosti za sirovine i materijale koji se nabavljaju prije početka procesa proizvodnje, novac je vrijednost kojom se plaćaju svi drugi resursi u poduzeću (ljudi, sredstva za rad i informacije), a isto je tako novac taj koji se javlja i kao rezultat djelatnosti poduzeća nakon prodaje gotovih proizvoda ili usluga na tržištu. Novac je sredstvo kojim poduzeće plaća porez državi da bi moglo opstojati ono samo, kao i svi drugi oblici djelatnosti (školstvo, zdravstvo, policija, vojska i sl.) Upravljenje novčanim sredstvima sastoji se baš od toga što se novac plasira u one djelatnosti koje će donijeti veću razliku, a neće biti riskantne. Za poslovnu organizaciju novac je preduvjet odavljanja temeljne djelatnosti i svih tržišnih transakcija.Koncepcija profita, kao način premišljanja i postavljanja ciljeva u poslovnim organizacijama, posebno naglašava:

Očekivanja drugih ulagatelja u povratak njihovih sredstava Očekivanja radnika glede visine njihovih plaća Očekivanje uprave glede rasta poduzeća Očekivanja vanjskih investitora glede uspješnosti ulaganja u poduzeće.

Sva ta očekivanja mogu se ostvariti uspješnim obavljanjem glavne djelanosti: proizvodnjom, distribucijom proizvoda i usluga, i trgovinom, a organizacijski oblik za sve te djelatnosti je poduzeće.Najvrijedni izvor sredstava je vlasnički kapital jer on se nikad ne povlači iz poduzeća dok poduzeće trajno i uspješno posluje. Do njega se dolazi osnivačkim ulogom, udruživanjem sredstava većeg broja zainteresiranih osoba (pravnih i fizičkih) i tzv. primarnom emisijom dionica nakon javne ili privatne ponude. Iako je to najvrijedniji izvor novčanih sredstava, možda poduzetnik ne želi dodatno financiranje ostvariri na takav način jer bi se moglo dogoditi da dobivanjem partnera, izgubi samostalnost ili da se izgubi upravljački paket dionica novom emisijom. Isto tako, možda poduzetnik očekuje vrlo veliku dobit koja će mu donijeti novi posao, a ne želi da tu dobit podijeli sa novim ulagateljima. Drugačiji izvori sredstava su pozajmice ili krediti. Kredite može dati onaj tko isporučuje opremuili izvodi investicijske radove. Višak novca često posuđuju osiguravajuća društva, neke druge novčarske ustanove ili sama država. Specijalizirane ustanoveza davanje kredita su banke. Naknada za kredit su kamate i one ovise o veličini ili roku otplate. Problem dobivanja kredita je u tome što tražitelj mora dobro obrazložiti svoj zahtjev i osigurati neka jamstva za otplatu kredita. Jamstvo ili garancija može biti očekivana dobit iz novog posla, ali je to najčešće neka postojeća vrijednost kojom raspolaže poduzeće (ugled poduzeća, njegove nekretnine), te jamstvo neke druge osobe (fizičke ili pravne). Posebna vrsta kredita ili zajma su hipotekarni zajmovi za koje se u ime jamstva knjiži hipoteka na nekretninu, dok se za lombardne zajmove u zalog uzimaju vrijednosni papiri.

11

Kao izvor sredstva može poslužiti i svaka odgoda plaćanja, bilo da je riječ o odgodi plaćanja za robu i usluge dobavljačima, isplate plaće radnicima, isplate dividende vlasnicima ili isplate poreza državi. Jedna vrsta samosvojnog izvora sredstava je lizing tj. kupnja vrijedne opreme uz odgodu plaćanja, točnije iznajmljivanje opreme koja ostaje u vlasništvu iznajmitelja do trenutka potpune otplate njezine vrijednosti. Za razumijevanje prikupljanja novčanih sredstava u poduzeću zanimljiv je pristup koji predviđa ove izvore:

Zaduživanje Izdavanje preferencijalnih dionica Izdavanje običnih dionica Reinvestiranje dobiti

Svaki od navedenih izvora ima brojne prednosti i nedostatke koji se vide na slici 1.3.

Zaduživanje Preferencijalne dionice

Obične dionice Reinvestiranje dobiti

1. poduzeće vraća novac uz kamate

2. kamate ovise o riziku i raspoloživom kapitali na tržištu dionica3. ugovorom se utvrđuje iznos na vraćanje4. kreditor može prisilno naplatiti5. kreditor ima prednost pri naplati6. kamate se odbijaju od poreza

1. kao i zaduživanje samo što je iznos ograničen ugovorom2.kamate se plaćaju prije dividende, što je nepovljno za vlasnike

3. nemaju rok dospijeća, to je tekući izvor

4. ne daju pravo odlučivanja5. ne odbijaju se od poreza

1. prodaju se vlasnička prava

2. vrijednost ovisi o potražnji na burzi.

3. dividenda nije zakonom zajamčena

4. mijenjaju vlasničku strukturu5.vlasnici imaju pravo odlučivanja6. neodbijaju se od poreza

1. umanjuje se sadašnja dividenda u ime buduće dobiti2. gubitak dividende ne umanjuje vlasnička prava

3. izvor je interni, ne traži vanjske ulagače

4.nema dodatnih troškova

Slika 1.3. Kao što je važno da se pravodobno prikupe novčana sredstva potrebna za ostvarivanje poduzetničke ideje, tako je isto potrebno razmotriti sve mogućnosti ulaganja kapitala i izabrati ona koja je za investitora najpovoljnija. Odabir načina raspoređivanja novčanih sredstava najvažnija je menadžerska odluka.

Svatko zna da je novac najsigurniji u bankama, ali su tamo i kamate na uložena sredstva i najniže.

Ulaganje novca u državne obveznice ili u preferencijalne dionice velikih poduzeća (dionice koje se najprije isplaćuju, jamče visinu kamata, ali nedaju pravo odlučivanja na skupštini dioničara) također se smatra ulaganjem niska rizika, donosi nešto više kamate, ali dugoročno veže sredstva.

Špekuliranje običnim dionicama na burzi zecijelo je najbrži način da se ostvari visoka stopa kapitalne dobiti, ali tu je rizik i najveći, pa se najčešće samo dio raspoloživa kapitala u poduzeću plasira kao financijski kapital za kupnju tuđih dionica.

12

Neposredno ulaganje u poslovnu djelatnost zahtijeva najviše napora i dugotrajne brige, ali je poticajno jer se iz povećanja opsega i kvalitete poslovanja očekuje profit.

Menadžment će odluku o načinu ulaganja raspoloživih novčanih sredstava donijeti na temelju razmatranja većeg broja čimbenika, među njima će svakako biti:

Očekivana visina dobiti Procijenjena sigurnost ulaganja Rok u kojem će se ostvariti dobit Potreba za likvidnošću poduzeća Vrsta odabrane poslovne strategije.

1.5. RAČUNOVODSTVENA FUNKCIJA

Računovodstvena funkcija može biti samostalna služba u organizciji ili se javlja kao dio sektora, najčešće u vezi s financijama. Tada se u ustroju poduzeća susreće računovodstveno-financijski sektor.

Računovodstvena funkcija u poslovnoj organizaciji obuhvaća brojne tehnike kojima ispunjava zahtjeve menadžmenta i ostalih zainteresiranih osoba za pravovremenim i pouzdanim informacijama. Budući da računovodstvo prikuplja podatke i priprema informacije za za vanjske subjekte (porezne organe, državnu statistiku, poslovne partnere) i unutarnja organe poslovne organizacije (skupštinu, nadzorni odbor, upravu), može se uočiti da je ta poslovna funkcija važna ne samo za uspjeh poslovanja već i za sliku koju okružje dobiva o tvrtki. Ovisno o ciljevima, računovodstvo može biti financijsko i menadžersko.

Financijsko računovodstvo formalizirano je zakonima i okrenuto je primarno vanjskim korisnicima, a obuhvaća pretežito povijesne podatke o svim novčanim tokovima i transakcijama te onim robnim tokovima koji utječu na poslovni rezultat, a također se izražavaju u novcu.

Menadžersko je računovodstvo manje formalizirano i nije obavezno, a sintetizira podatke iz prošlosti s budućim, tj. planiranim vrijednostima pa je po tome važan instrument upravljanja i nadzora svim organima tvrtke. To računovodstvo obuhvaća i tzv. troškovno računovodstvo, iz kojeg je i samo poteklo, a to znači da obuhvaća evidentiranje, praćenje, i planiranje svih vrsta troškova koji se javljaju u poslovanju.

Odnos različitih vrsta računovodstva prikazan je na slici 1.4.

Obvezno i formalizirano zakonima neobvezno i neformalizirano

13

FINANCIJSKORAČUNOVODSTVO

MENADŽERSKO RAČUNOVODSTVO

TROŠKOVNORAČUNOVODSTVO

Smjer struktuiranja podataka i informacija

Slika 1.4.

Sustav računovodstva u svakoj organizaciji ispunjava važne ciljeve evidencije poslovnih događaja u prošlosti, ali je važna podloga za odličivanje o planiranju razvoja budućnosti. Budući da podaci o uspješnosti poslovanja te razvojnim pokazateljima moraju biti usporedivi i među različitim poslovnim poslovnim organizacijama i među gospodarskim granama i nacionalnim državama, navlastito je važno pitanje njihove ujednačenosti i standardizacije. Da bi se izbjegli mogući nesporazumi glede pouzdanosti podataka, u račonovodstvu poslovnih organizacija primjenjuju se Međunarodni računovodstveni standardi (MRS) i s njima usklađeni nacionalni standardi Hrvatski računovodstveni standardi (HORS). Sva godišnja izvješća velikih poslovnih organizacija moraju biti revidirana, a ovlašteni revizor izrazit će suzdržanost u svom izvješću ukoliko procijeni da mu nedostaju informacije o pridružavanju odredaba iz MRS-a ili HORS-a, ili ako uoči bilo kakvo odstupanje od tih odredaba. Vrijednost revizora izvješća dolazi do izražaja kada se traže zajmovi u bankama ili kad se priprema primarna emisija dionica uz javni poziv. Ako se izlazi na međunarodno tržište kapitala, obvezne su revizije koje obavljaju ugledne svjetske konzultantske ustanove (Arthur Anderson, Delloite & Touche, Ernst & Young, Coopers & Lybrand, Price Waterhouse, Peat Marwick) pa se zato predstavništva tih kuća nalaze u gotovo svim zemljama svijeta gdje rade samostalno ili s lokalnim revizorima. Osim revizije, poduzeće može pribaviti i neutralno mišljenje o svojoj investicijskoj vrijednosti jedne od uglednih tvrtki koje rade na podijeljivanju investicijskog rejtinga. Među najuglednije kuće, specijalizirane za tu djelatnost, mogu se ubrojiti: Moodys Investor Services, Standard & Poor i Flitch Investors Service. Njihovim se imenima, uz redne brojke ili prva slova abecede, označavaju rangovi pouzdanosti investicijskih ulaganja u pojedinu tvrtku ili nacionalnu državu. U poduzeću se stalno vodi evidencija o svim robnim i novčanim tokovima koji su izazvali neku promjenu: povećanje ili smanjivanje početnog stanja. Takva evidencija, koja ubuhvaća svu imovinu, a ne samo navčanu, potrebna je:

Investitorima izvan poduzeća Menadžerima u poduzeću Državnim poreznim organima Zaposlenicima u poduzeću Kreditorima Konkurenciji

Klasifikacijom se podaci raspoređuju na pojedine račune, a njihova obrada u nekom obračunskom razdoblju rezultira sumarnim prikazom koji se naziva bilanca. Bilanca prikazuje imovinu kojom poduzeće raspolaže na određeni dan (aktivu) i njihove izvore (pasivu), račun dobiti i gubitka prikazuje prihode i rashode nastale u tom obračunskom razdoblju. Dva su najvažnija sintetička prikaza koja svaka poslovna organizacija barem

14

jedanput na godinu usvaja na redovitoj godišnjoj skupini skupštini osnivača, a ako je riječ o dioničkom društvu, tada ih mora padastrijeti javnosti:

Račun dobiti i gubitka (income statement, profit and loss account) u kojem se pokazuju prihodi i operativni troškovi kao i njihova razlika oporezivanja.

Bilanca (balance sheet) u kojoj se prikauju vlasnička imovina kao aktiva i njezini izvori kao pasiva.

Razmatranje računovodstvenih kategorija, čak i u ograničenom opsegu, omogućava praćenje transformacije kapitala u imovinu poduzeća i da se pokaže kako ta transformacija izaziva potrebu za intervencijom menadžmenta ako dalazi do poremećaja u vrijednosti ili u likvidnosti raspoložive imovine. Ovdje treba razmotriti dvije važne stvari za upravljanje novčanom imovinom u poduzeću. Prvi je kako prikupiti imovinu ako nedostaje, a druga, kako plasirati višak trenutačno raspoložive imovine. Dobro balansiranje između različitih mogućnosti može rezultirati značajnim utjecajem na povoljan poslovni rezultat. Osim prikaza bilance te računa dobiti i gubitka, za menadžersko računovodstvo bitno je i poznavanje izvješća o novčanom toku koje obuhvaća:

Izvješće o novčanim tokovima od operativnih aktivnosti Izvješće o novčanim tokovima od investicijskih aktivnosti Izvješće o novčanim tokovima financijskih aktivnosti

Svako od navedenih izvješća uključuje određene primitke i izdatke te rezultira nekom novčanom vrijednošću. Analiza novčanih tokova omogućuje dobar pregled korištenja novčanih resura u prošlosti a usto daje podlogu za planiranje dugotrajne platne sposobnosti. Položaj računovodstvene funkcije u ustroju poslovne organizacije vezan je za najvažnije ciljeve koje ta funkcija obavlja:

Postići potpuno, precizno i aktualno izvješćivanje o poslovnim događajima Osigurati prikupljanje, obradu, trajno čuvanje i dostupnost svih podataka.

1.6. MENADŽMENT U velikim poduzećima, kao što su korporacije, vlasnici ne mogu neposredno voditi poslovne pothvate i pojavljivati se kao njihovi nositelji. U velikim kompanijama ne razdvajaju se samo funkcije vođenja od funkcije upravljanja, već se i funkcije vođenja razdvajaju od funkcije vlasništva. Vlasnici poduzetničku funkciju prenose na profesionalce-menadžere, ali to ne znači da treba izjednačavati pojmove poduzetnika i menadžera. Menadžment je u poduzećima samostalna poslovna funkcija, ali je to širi pojam koji može obuhvatiti i:

Odgovorne ljude koji obavljaju tu poslovnu funkciju (organe upravljanja i vođenja), Aktivnost, proces (upravljanje i vođenje), Znanost: scientific managment (često se provodi kao organizacija).

Ako se pojam menadžment koristi za organe u poduzećima, tada obuhvaća ljude sa vlasničkim i stručnim autoritetom. Mogu se uočiti dvije vrste organa, i to organi s različitim izvorom autoriteta te organi s različitim ovlastima i zaduženjima:

Organi upravljanja odgovorni su za stvaranje strategije i opće političke poslovne organizacije. Pravo odlučivanja tih organa u poslovnoj organizaciji proizlazi iz

15

njihova prava vlasništva. To su osnivači poduzeća koji djeluju u skupštini društava i u nadzornom odboru. Njihova prava i dužnosti regulirani su daržavnim zakonima, statutom dioničkog društva i drugim aktima.

Organi vođenja onaj su dio menadžmenta čija se prava delegiraju odlukama upravnih organa. To su izvršni organi: uprava koju čine direktori, zatim šefovi i poslovođe, koji svi rade na provođenju odluka upravnih organa i djeluju samostalno, u skladu s ovlaštenjima. Njihov autoritet proizlazi iz njihove stručnosti i oni su kao izvršni menadžeri unajmljeni da ostvaruju ciljeve koje su postavili upravni organi.

Iako se upravljanje i vođenje mogu promatrati odvojeno, u praksi se obje funkcije prožimaju, a njhova je pojedinačna kvaliteta presudna za uspjeh poslovanja. Izrazi upravljački menadžment i izvršni menadžment koriste se za dvije razine strategijskog menadžmenta: upravljačku i izvršnu. Izraz vođenje koristi se za jednu od procesnih funkcija općeg menadžmenta kao poslovne funkcije, uz planiranje, organiziranje, upravljanje ljudima (human resource management) i kontroling. Bez obzira na to djeluju li na upravljačkoj ili izvršnoj razini, menadžerski organi svoju djelatnost podređuju ciljevima organizacije. Ciljevi su definirani u sklopu menedžerske funkcije, i to u dijelu njezina planskog elementa, a vršni menadžment je odgovoran za donošenje odluke o ciljevima i načinu njihova postizanja. Ciljevi svakog sustava općenito, pa tako i poslovne organizacije posebno jesu:

Kontinuitet funkcioniranja na postojećoj razini učinkovitosti, tj. nastojanje da se ne poveća entropija i da se osigura opstanak

Povećanje učinkovitosti funkcioniranja, tj. nastojanje da se smanji entropija i da se lakše osigura opstanak

Kontinuitet povećanja djelotvornosti funkcioniranja, tj. postizanje povoljnijeg omjera uloženih resursa i ostvarenog učinka, što može značiti samo kvantitativno povećanje ili kvalitativnu promjenu koja se označava kao razvoj.

Menadžerski organi djeluju donošenjem odluka. Njihov je zadatak odabrati ciljeve organizacije, zatim postaviti zadatke za ostvarivanje tih ciljeva te naposljetku kontrolirati obavljanje postavljenih zadataka. Pri ostvarivanju ciljeva, nastoji se, osim interesa organizacije, zadovoljiti i šire društvene interese. S obzirom na uvjete za donošenje odluke, u teoriji odlučivanja razlikuju se tri tipične mogučnosti:

1. Pouzdanost, ako je početno stanje poznato i sigurno vodi do određena rezultata,2. Rizik, ako početno stanje može dovesti do niza različitih rezultata, uz poznatu

vjerojatnost nastupa pojedinog od mogućih događaja.3. Nepouzdanost, ako postoji mogućnost pojave različitih rezultata, a donositelju odluke

nije poznata vjerojatnost nastupa pojedinog od mogućih događaja. Sam postupak donošenja odluke može se podijeliti na tri osnovne faze:

1. Istraživanje, koje obuhvaća ispitivanje potreba i uvjeta u okružjuza donošenje odluke. Ulazni podaci su prihvaćeni, prerađeni, i provjereni kako bi se mogli definirati problemi ili povoljna mogućnost.

2. Kreiranje, koje obuhvaća invenciju, razvoj i analizu mogućih putova za akciju. To uključuje procese za razumijevanje problema, generiranje mogućih rješenja kao i testiranje prikladnosti svake realne mogućnosti.

16

3. Odabir, koji obuhvaća selekciju mogućih rješenja ili putova za akciju među svim dostupnim rješenjima. Nakon odabira koji uključuje i rizik donositelja odluke, slijedi implementacija ili uvođenje rješenja u praksu.

Nakon donošenja odluke o nekom otvorenom pitanju, upravljači koji se nalazena vrhu menadžerske ljestvice, ispunili su svoju temeljnu dužnost i njihova se uloga, glede promatranog problema, svodi još jedino na kontrolu izvršitelja. Za provođenje odluke o poslovnoj organizaciji odgovorni su izvršni organi, najčešće na nižem stupnju upravljačke ljestvice. Njihov se posao sastoji od provođenja odluka viših organa, a odvija se u sklopu općenitih ovlaštenja koja delegiraju upravni upravni organi. Menadžment u velikom poduzeću može djelovati poduzetnički ako pronalazi izvorna rješenja u određenim poslovnim situacijama ili ako stvara prigode kojima će poboljšati svoje rezultate. Brza prilagodba, samostalnost pojedinih organizacijskih dijelova, poticanje stvaralaštva i usvajanje novih dostignuća bitne su sastavnice menadžerskog poduzetništva. One se promatraju u vezi s planiranjem i strategijom, ustrojem, vođenjem te upravljanje ljudskim resursima, a sve su to sastavnice menadžmenta kao poslovne funkcije.

Planiranje i strategija: Dugoročno usmjerenje Postavljanje svrhe (misije) i ciljeva poduzeća Definiranje raspoloživih resursa, utvrđivanje rokova i osobne odgovornosti za

ispunjenje postavljenih poslovnih zadataka Pojedinačno odlučivanje Odlučivanje teče od vrha prema dolje Brzo odlučivanje, spora primjena i česti kompromisi Prihvaćanje i slijeđenje ciljeva i strategijena vrhu organizacije Često nesuglasje strategije i taktike Strategija tehnološkog vodstva Naglasak na ekonomskim pokazateljima uspješnosti izvršenja,

Organizacija ili ustroj: Jasno razgraničavanje poslovnih funkcija i njihovo povezivanje s organizacijskim

jedinicama Stroga podjela zadataka prema funkcijama i prema organizacijskim jedinicama Formalna organizacijska struktura definirana u internim dokumentima poduzeća –

propisnicima Jasno prikazana organizacija mreža odnosa između različitih položaja Potreba samopotvrđivanja Oštra distinkcija linije i štaba Veliki raspon kontrole Manji broj problema usmjerenih skupina i timova, a češće djelovanje u formalnoj

organizacijskoj strukturi Pojedinačna dužnost i odgovornost unaprijed su poznate Postoji li nedostatak zajedničke kulture, izražava se kao identifikacija pojedinaca sa

strukom, prije nego s kompanijom.

17

Vođenje:

Viši menadžment brzo i ograničeno mijenja položaje Autoritet počiva na stručnosti prije nego na vlasništvu, a rezultati se postižu

motiviranjem suradnika Usmjerenje na kratkoročan rezultat i uspjeh pojedinaca i organizacijskih jedinica –

često je tromjesečno praćenje planova i njihova revizija Jednosmjerne vertikalne komunikacije Suprotnost i statusne razlike menadžmenta i radnika Kontrola pojedinačnih rezultata Zapovijedni, autokratski stil menadžmenta Vođa djeluje kao glava skupine Divergentne vrijednosti i induvidualizam koji ometa suradnju Ograničena uporaba krugova kontrole kvalitete.

Upravljanje ljudskim resursima: Stalno praćenje potreba za pravim ljudima na pravome mjestu u poduzeću Navačenje i odabir najboljih kandidata Zapošljavanje izvana - iz škola i drugih kompanija – iznutra – intezivna fluktuacija

ljudi Usklađenost zaposlenja s potrebama poduzeća; korekcija kroz otpuštanje Briga o zaposlenima: motiviranje, nagrađivanje, razvoj karijere Mala rotacija posla Očekuje se i trži brzo unaprijeđenje Unaprijeđenje se temelji na pojedinačnim rezultatima Pasivno neizravno sudjelovanje zaposlenih u odlučivanju Nerado ulaganje u izobrazbu i razvoj zbog straha od fluktuacije Ocjena kratkoročnih rezultata Natjecanje pojedinaca Rezultati se vežu za pojedince Temelj nagrađivanja su pojedinačni rezultati, a ne dob i staž Mala veza između plaće i rezultata cijele kompanije

Nadzor: Postavljanje preciznih ciljeva i planskih pokazatelja koji postaju mjerila uspjeha Rezultati se stalno prate i nadziru kako bi se mogli usporediti s ranije postavljenim

mjerilima Nagrađivanje se temelji na ostvarivanju postavljenih zadataka i pozitivnim

odstupanjima Jasno razgraničenje interesa za uspjeh poduzeća između dioničara-vlasnika,

zaposlenih radnika, menadžmenta, i šire društvene zajednice Pravodobna revizija poslovnih odluka ako postoje informacije o negativnim

odstupanjima.

18

ZAKLJUČAK

Iz svega priloženoga se vidi da su poslovne funkcije osnove na čemu jedno preduzeće postoji tj. to su temelji njegovog postojanja. Poslovne funkcije:

Prodaja Nabava Proizvodnja Financije Računovodstvo Menadžment

Sve one ostavljaju krajnji utisak, sve su jednako bitne, i to je jedan lanac koji ne može da funkcionira jedan bez drugoga. Veoma je važno da se kod poslovnih ljudi razvije stil razmišljanja na način na koji je to postavljeno u poslovnim funkcijama preduzeća. Isto tako je važno da se shvati uloga dobre organizacije poslovnih funkcija prije svega se misli na

19

kadrovska rješenja kako bi se adekvatno moglo odgovoriti na postavljene ciljeve koji bi trebali biti realni i u skladu sa kadrovskim i tehnološkim mogućnostima.

LITERATURA

Marijan Cingula, Domagoj Grabovac, Nataša Miletić-PODUZETNIŠTVO, školska knjiga, Zagreb, 1998.

20