Mate Krišto_Steganografija - Nevidljivo u Vidljivom_seminarski Rad

7/23/2019 Mate Krito_Steganografija - Nevidljivo u Vidljivom_seminarski Rad

1/33

Sveuilite u Rijeci

Odjel za informatiku

Steganografija - nevidljivo u vidljivom

(seminarski rad)

Autor: Mate Krito, poslijediplomski doktorski studij Informatika - modul Inteligentniraunalni sustavi

Kolegiji: Raunalna sigurnost

Nositelji: dr. sc. Bojan uki

Rijeka, 17. kolovoza 2015. godine


2/33

2

Sadraj

Uvod 3

1. Povijesni pregled steganografije 5

1.1. Antiko doba 5

1.2. Srednji vijek 6

1.3. Razdoblje svjetskih ratova 20. stoljea 6

2. Digitalna steganografija 8

2.1. Tipovi nositelja skrivenih poruka 9

2.1.1 Tekst 10

2.1.2. Slika 11

2.1.3. Zvuk 13

2.1.4. Video 14

2.1.5. Protokoli - mrena steganografija 14

2.2. Slikovna steganografija 15

2.2.1. Metode slikovne steganografije 15

2.2.2. Prostorne metode 15

2.2.3. Metode transformacijske domene 16

2.2.4. Distorzijske metode 17

2.2.5. Maskiranje i filtriranje 17

3. Pregled metoda steganografije 18

4. Pregled metoda steganalize 25

5. Kristografija - kombinacija steganografije i kriptografije za poveanje sigurnosti

komunikacija

28

Zakljuak 30

Popis literature 31


3/33

3

Uvod

Dostaviti poruku, a da ne bude otkrivena i njezin sadraj ostane dostupan iskljuivo

stranama u procesu komunikacije, praktiki je oduvijek bila elja svih poiljatelja,

posebice kada je rije o podacima koji mogu imati iri znaaj. U tom kontekstumoemo govoriti o podacima od znaaja za dravu, pa se podaci (a i sama

komunikacija), eli sakriti od neprijateljskih drava, a nerijetko i od prijateljskih (jedna

stara izreka kae da najvie susjed susjedu gleda u vrt). S druge strane postoje

skupine i pojedinci koji svoju meusobnu komunikaciju ele sakriti od drave ili

konkurentskih skupina (ukoliko je primjerice rije o kriminalnim, teroristikim ili bilo

kojim drugim ekstremistikim organizacijama). Pored navedenog, skrivanje

komunikacije i njezinog sadraja ima i svoju romantinu stranu kada ljubavnici elesvoju komunikaciju sakriti od neeljenih oiju. Sadraj poruke je uvijek jednako

vrijedan poiljatelju i primatelju, ali vrijednost ima onoj strani kojoj poruka nije

namijenjena a eli doznati sadraj komunikacije, neovisno koji tip podataka poruka

sadravala, te je samim tim elja za skrivanjem sadraja uvijek i u svim okolnostima

bila podjednako znaajna. Za sigurnu dostavu poruke ponekad se koriste metode

kojima se skriva sam kanal kojim se poruka prenosi (kada se primarno eli sakriti

postojanje komunikacije), ponekad je postojanje poruke javno dostupno, ali je njezin

sadraj dostupan samo onima koji imaju odgovarajui klju da ga ispravno proitaju,

a ponekad se nastoji sakriti i samo postojanje poruke. Upravo je to tema ovog

seminarskog rada, u kojem e rijei biti o steganografiji, odnosno metodama koje se

primjenjuju u suvremeno digitalno doba kako bi se sigurno dostavila skrivena poruka,

odnosno podaci, u irem smislu, s obzirom da je u nositelj poruke mogue sakriti

gotovo svaki postojei tip podataka. Steganografija kao pojam sloenica je

starogrkih rijei "stegos" i "grafia" koje u doslovnom prijevodu znae skriveno

pisanje. Naravno da je u dananjem vremenu, pojam pisanja proiren na gotovo sve

tipove podataka zbog gotovo neizmjernih mogunosti koje prua digitalna multimedija

kao najei nositelj skrivenih poruka. Pored toga, a uzimajui u obzir da se razvojem

steganografije, razvijala i steganaliza kojoj je cilj otkrivanje skrivene poruke, te ju

uiniti dostupnom neovlatenim osobama, odnosno onima kojima nije primarno

namijenjena. Stoga se javila potreba razvoja hibridnih tehnika koje kombiniraju

steganografiju i kriptografiju, ijom kombinacijom nastaje tzv. kristografija (eng.

cristography), kao metoda koja u nositelju skriva kriptiranu poruku, te na taj naini u


4/33

4

sluaju otkrivanja same poruke, oteava pristup njezinom sadraju s obzirom da je za

pristup istome, nuno potreban i klju, te je na taj nain poveana sigurnost i

znaajno smanjen rizik da e sadraj poruke postati dostupan neeljenim oima.

Sukladno gore navedenom, u ovom seminarskom radu u prvom dijelu e biti rije opovijesnom kontekstu a biti e spomenute i opisane neke najee koritene metode

steganografije od antikih vremena do kraja II. Svjetskog rata. Zatim e biti dan

pregled tipova nositelja podataka, kao i metode skrivanja podataka u nositelje. Potom

e biti ire obraena tematika slikovne steganografije, to je centralni dio ovog rada,

zatim e biti dan pregled najnovijih i najeih metoda steganalize, dok e u

posljednjem dijelu biti rijei o kombiniranim tehnikama steganografije i kriptografije u

cilju maksimizacije sigurnosti i minimizacije rizika da skriveni podaci postanu dostupnineovlatenim osobama.


5/33

5

1. Povijesni pregled steganografije

Pojam "steganografija" je izvedenica od grkih rijei "stegos" to znai skrivanje i

"grafia" to znai pisanje, odnosno doslovan prijevod bio bi "skriveno pisanje".

Temeljeno se moe govoriti o dva glavna elementa steganografije - poruka i nositelj.

Poruka su podaci koje se eli sakriti, dok je nositelj element u koji se skriva poruka.

[1]

1.1. Antiko doba

Iako su razliiti geoglifovi1jasno vidljivi, mnoge slike zapravo nisu vidljive sve dok se

ne pogledaju iz zraka ili uzvisine, odnosno dok se ne pogleda ira slika ili se

promijeni perspektiva pogleda. Slino funkcionira steganografija. Naime, slika nositelj

je vidljiva i dostupna svima koji koriste komunikacijski kanal kojim je slika nostielj

upuena primatelju, meutim cjelokupan sadraj slike nije vidljiv dok se ne primijene

metode da bi se dolo do podataka skrivenih u poruci. Jedno od prvih povijesno

zabiljeenih skrivanja poruka u nositelju zabiljeeno je u petom stoljeu prije Krista.

Naime, povijest biljei da je Histaiacus, jedan od grkih vladara glasnicima brijao

glavu te bi im na kou upisao poruku (zabiljeeno je da je rije o poruci kojom je

poticao Aristagorasa iz Mileta na pobunu protiv perzijskog kralja, nap.a.), a nakon to

je glasniku kosa narasla, tek tada poslan da ju prenese. U ovakvom sluaju skrivanja

poruke, jasno je da je rije o poruci, odnosno podacima koji ne podlijeu hitnoj

dostavi, te je mogue ekati dovoljno dugo da glasniku naraste kosa . Drugi primjer je

pisanje poruka na svilu, koja je potom stisnuta u loptu i prelivena voskom, a koju bi

potom glasnik progutao, a ekstrakcija poruke je jasna sama po sebi. Godine 480 prije

Krista, Grk Demetrus je Spartancima poslao upozorenje o moguoj invaziji od strane

Xerxesa, a Heroclotus je Demetrosovu metodu koristio na nain da je poruka upisana

na dvije drvene ploice s kojih je prethodno sastrugan vosak, a nakon to je poruka

napisana, ponovno su prelivene voskom kako bi izgledale prazne. S tim u vezi treba

napomenuti da je ovakav tip ploica u Staroj Grkoj bio uobiajen kao podloga za

voenje evidencija trgovake robe. Iako su ploice izgledale prazne, ispod voska je

bila skrivena poruka koju nije bilo mogue otkriti bez uklanjanja voska s povrine, te

je na taj nain, ak i pri pregledu od strane vojnika, sadraj poruke (ali i glasnik

preruen u trgovca) bio znatno sigurniji te je rizik od otkrivanja poruke, ali i smaknua

glasnika bio minimiziran [2].

1Geoglif je slika ili veliki motiv koji je stvoren na tlu, a cijela slika je vidljiva iz zraka ili neke uzvisine


6/33

6

1.2. Srednji vijek

Srednji vijek, sukladno ukupnom napretku i razvoju drutva, donosi i novitete u

kontekstu steganografije. Najpoznatije djelo iz domene steganografije iz tog razdoblja

je opiran rad Johannesa Trithemiusa (1462. - 1516.), njemakog sveenika koji je

napisao rad pod nazivom: "Steganographia: hoe estars per occultam scripturam

animi sui voluntatem absentibus aperiendi certa", a rije je o opirnom djelu koje

opisuje metode komuniciranja s duhovima. U grubom prijevodu s latinskog jezika,

naslov bi glasio "Steganografija: umjetnost skrivenog pisanja za ije je otkrivanje

potreban ljudski um". Knjiga je objavljena kao trilogija na latinskom jeziku, a prve

dvije su ujedno i prve knjige o kriptologiji s obzirom da su opisane metode skrivanja

poruka u tekstu. Trea knjiga govori o okultnoj astrologiji i sadri brojeve tablica koje

sadre brojeve[2].

1.3. Razdoblje svjetskih ratova 20. stoljea

U novijoj povijesti, posebice tijekom 2. Svjetskog rata, koriteno je nekoliko

steganografskih metoda. Jedna od ee koritenih su mikrotoke [5]. Rije je o

metodi koja je razvijena u nacistikoj Njemakoj, a zapravo je rije o mikrofilmu koji

se izraen pod velikim uveanjem (obino preko 200x). Ovi mikrofilmovi, veliine

zareza na standardnom pisaem stroju, mogli su sadravati stranice teksta, crtea i

sl. Pored ovoga, nacisti su koristili i nevidljivu tintu i nul ifre, odnosno metodu u kojoj

se kriptirani tekst poruke mijeao s velikom koliinom otvorenog teksta. Jedna od

najee zapisanih poruka u nul ifri glasi: "Apparently neutrals protest is thoroughly

discounted and ignored. Isman hard hit. Blockade issue affects pretext for embargo

on by-products, ejecting suets and vegetable oils". Meutim, kada se uzme svako

drugo slovo svake rijei dobije se poruka: "Pershing sails from NY June I".

Drugi nainislanja tajnih poruka obuhvaametode od pisanja na brojanicima runih

satova do partija aha koje su igrane potom. Jedna od metoda koju su koristili

marinci SAD-a tijekom 2. Svjetskog rata bilo je koritenje jezika amerikih indijanaca

Navajoa to je funkcioniralo tako to je svaka postrojba imala jednog izvornog

govornika Navajo jezika kojemu je prenesena poruka na engleskom jeziku, a on bi ju

na Navajo jeziku prenio dalje. Ovdje je rije i o jednostavnoj kriptografskoj metodi s

obzirom da je izvorni jezik poruke zamjenjivan drugim jezikom, a kriptoanaliza je

praktiki bila nemogua s obzirom da Navajo jezik nema pismo, nego je rije


7/33

7

iskljuivo o govornom jeziku koji se prenosi usmeno. Jo jedan primjer je koritenje

tzv. Cardanove reetke [6], a rije je klasinoj steganografskoj tehnici koju je izumio

Girolama Cardano iz Italije. Tehnika se zapravo svodi na jednostavnu reetku rupica

na komadu papira kroz koje se napie poruka, a oko znakova poruke zatim se upie

neki uobiajeni tekst. Kako bi se proitala poruka, potrebno je posjedovati identinu

reetku kao i poiljatelj. Slina Cardanovoj reetki je i tehnika koja ukljuuje buenje

rupica u postojeem tekstu (npr. u novinskom lanku). TIjekom Vijetnamskog rata

bilo je sluajeva kada su zarobljeni ameriki vojnici koristili razliite rune geste

tijekom foto-izvianja s iskljuivim ciljem da te geste budu prenesene u medijima.

Jedna od metoda je i treptanje u stilu Morseove abecede, kao i koritenje "tap ifre"

koja se bazirala na tapkanju rukama, a koristila je matricu 5x5 tako to je svakom

slovu bio dodijeljen niz tapkanja sukladno matrici, s tim da su razmaci, odnosno

pauze su bile dvaput due od razmaka kod znakova.


8/33

8

2. Digitalna steganografija

U dananje vrijeme, govorimo o digitalnoj steganografiji, a uglavnom je rije o

odreenom broju digitalnih tehnologija koje se tiu drutva u cjelini, odnosno rije je

tekstualnim datotekama, fotografijama, sliicama iz videa te audio zapisima.

Metode steganografije je mogue podijeliti u dvije osnovne grupe:

1. Metode iz prostorne domene slika temeljene na koritenju najmanje znaajnog

bita (eng. LSB - Least Significant Bit) za ubacivanje te manipulaciju umom,

2. Metode koje obuhvaaju algoritme za manipulaciju i transformaciju slika kao

to diskretna kosinusna transformacija (eng. DCT - Discrete Cosine

Transformation) ili valina transformacija (eng. wavelet transformation). Nakon

napada na WTC u New Yorku, 11.9.2001.g., pojavila se zabrinutost da

teroristike skupine koriste steganografiju kao mogui nain komunikacije.

Primarno se javila zabrinutost s obzirom na postojanje izvjea da su skrivene

poruke postavljene na internetskim stranicama sa pornografskim i s linimsadrajem. S obzirom na postojanje sumnje, grupa istraivaa sa Sveuilita

Michigan pokrenula je opsean proces skeniranja slika smjetenih na razliitim

internetskim stranicama kao to je eBay. Nakon skeniranja neto vie od dva

milijuna slika, istraivai su ustvrdili da nisu pronali niti jednu sumnjivu sliku.

S druge strane, u tekstu objavljenom u novinama USA Today u svezi ovog

istraivanja nije spominjano da li su skenirane i slike na pornografskim

stranicama. Osim strahovanja da su poruke skrivene u slikama, javila se idodatna sumnja da su poruke mogue skrivene u televizijskim objavama

Slika 2: Tipovi steganografije


9/33

9

poruka Osame bin Ladena. Meutim do sada nije javno objavljeno da li

teroristike skupine koriste steganografiju za slanje poruka. S druge veliki broj

razliitih organizacija koriste steganografiju za dostavu poruka.

Openito govorei o steganogafiji, da bi sama po sebi ispunila svrhu, moraju biti

zadovoljeni pojedini parametri:

Kapaci t ivnost(eng. Capacity)- vrlo znaajan faktor s obzirom da je nuno

sakriti veliku koliinu podataka u nositelja poruke. Primjerice, kada se

dostavlja neka medicinska slika, osobni podaci o pacijentu kao i dijagnoza

mogu biti skriveni u samu sliku.

Nepr imje tnost (eng. Imperceptibility) - neophodno je da tajna

komunikacija izmeu dvije strane takva i ostane.

Otpornost(eng. Robustness) -digitalni vodeni igovi, otisci prstiju i kao i

sve druge metode za zatitu autorskih prava zahtijevaju robusne

steganografske metode kod koji se skriveni podaci ne mogu ekstrahirati

bez znaajne degradacije same slike[3].

2.1. Tipovi nositelja skrivenih poruka

Ve ranije je spomenuto da nositelji skrivenih poruka mogu biti gotovo svi digitalni

oblici podataka, meutim najee se koriste: tekst, slika, zvuk, video, te mreni

protokoli (mrena steganografija).

Steganografija

SlikaMreni

rotokoli

Video Audio

Tekst

Slika 1: Digitalni nositelji steganografije


10/33

10

2.1.1. Tekst

Tekstualna steganografija se moe temeljiti na promjeni oblikovanja (formatiranja)

teksta ili promjenom odreenih karakteristika tekstualnih elemenata, npr. znakova.

Cilj razvoja metoda kodiranja je razviti varijacije koje je mogue pouzdano dekodirati,

ak i kada pos1toji velika koliina uma, a da poruka ostane skrivena. Ovi kriteriji,

kao to je pouzdano dekodiranje i minimalno vidljive promjene su donekle

suprotstavljene. Naime, upravo u tome lei izazov. Tri najee koritene metode su:

Kod iran je pomakom retka - vertikalno pomicanje retka teksta kako bi se cijeli

dokument (tekst) bio jednoznano oblikovan, odnosno kodiran u svrhu

skrivanja podataka. Kodiranje se provodi u formatu datoteke ili bitmapu slike.

Ugraenu kljunu rije, odnosno klju, mogue je izvui iz formata datoteke ili

bitmapa. U pojedinim sluajevima, dekodiranje je mogue bez originalne slike,

s obzirom da je poznato da je original jednoznanokodiran razmakom izmeu

susjednih redaka u odlomku.

Kod iran je pomakom rijei - metoda promjene dokumenta horizontalnim

pomicanjem rijei unutar retka kako bi dokument bio jednoznano oblikovan u

svrhu skrivanja podataka. Kodiranje je takoer mogue u formatu datoteke ili

bitmapu slike stranice ili dokumenta, kao i dekodiranje koje je mogue iz

formata ili iz bitmapa. Ova metoda je primjenjiva samo kod dokumenata sa

varijabilnim razmakom izmeu susjednih rijei. Varijabilni razmak izmeu rijei

je uobiajen kada je tekst ravnomjerno rasporeen na stranici (eng. justifying).

S obzirom na varijabilni razmak izmeu rijei, za dekodiranje je potrebna

originalna slika, odnosno razmak izmeu rijei u nekodiranom dokumentu.

Kodiranje znaajki -ovu metodu je takoer mogue primijeniti na format

datoteke ili na bitmap slike stranice. Slika se pregledava prema odabranim

znaajkama teksta, a one se mijenjaju ili ne mijenjaju to ovisi o kljuu.

Dekodiranje zahtijeva originalnu sliku, odnosno specifikaciju promjene piksela

na znaajkama. Postoji cijeli niz znaajki koje je mogue koristiti kao to su:

promjene prema gore, vertikalni zavreci, odnosno vrhovi znakova b, d, h i sl.

Vrhovi znakova se mijenjaju tako da se produuju ili skrauju za jedan ili vie

piksela, ali im se ne mijenja zavrna znaajka na drugi nain.

Pored navedenih, postoji jo jedna metoda tekstualne steganografije, a to je

koritenje prirodnog jezika za skrivanje tajne poruke [3].


11/33

11

2.1.2. Slika

Ovdje je uvodno potrebno navesti osnovnu terminologiju slikovne steganografije:

Slika - no sitel j-originalna slika koja se koristi za skrivanje podataka,

Stego-klju- klju koji se koristi za skrivanje ili izvlaenje podataka iz nositelja

Stego-sl ika- slika koja nastaje nakon skrivanja podataka u originalnu sliku

Poruka (podaci)- podaci koji se skrivanju unutar nositelja, a moe biti tekst ili

druga slika [7].

Skrivanje podataka, odnosno poruka u slikama, danas je popularna tehnika, a slika

sa skrivenom porukom lako je dostupna putem WWW, drutvenih mreaili bilo kojeg

drugog javnog kanala putem kojeg nee izazvati sumnju. Uporabu steganografije u

newsgrupamaistraivao je njemaki strunjak Niels Provos, koji je razvio clusterza

skeniranje koji detektira prisutnost skrivenih podataka u slikama koje su objavljene na

internetu. Meutim nakon provjere milijuna slika, nije pronaao skrivene podatke tako

da se upotreba steganografije ini ogranienom. Za skrivanje podataka unutar slike,

bez izmjene njezinih vidljivih svojstava, mogue je promjenom u zaumljen im

dijelovima gdje je prisutna velika varijacija boja, tako da e privui manje panje u

potrazi za promjenama. Najee koritene metode su koritenje najmanje

znaajnog bita (eng. LSB - Least Significant Bit), maskiranje, filtriranje i

transformacije na slici nositelju. Navedene tehnike je mogue koristiti s razliitim

stupnjevima uspjenosti ovisno o razliitim tipovima slika[4].

Kratak pregled najee koritenih metoda slikovne steganografije:

Skrivanje u najmanje znaajnim bi tov ima (LSB metoda) - jednostavna

metoda za ugradnju podataka u sliku pomou koje se podaci determiniranom

sekvencom ugrauju izravno u najmanje znaajne bitove u slici. Modulaciju

najmanje znaajnih bitova nije mogue uoiti golim okom s obzirom da je

amplituda promjene vrlo mala. Za skrivanje tajne poruke u sliku, potrebna je

odgovarajua slika, s obzirom da ova metoda koristi bitove svakog piksela u

slici, nuno je koristiti slike u formatu bez gubitka (RAW, TIFF) jer e u

suprotnom skrivena poruka biti izgubljena u transformaciji kod formata s

gubitkom, odnosno velikim stupnjem kompresije slike (JPEG, GIF). Kada se

koristi 24-bitna boja slike, koristi se svaki bit crvene, zelene i plave boje, tako

da se ukupno tri bita mogu koristiti za spremanje u svaki piksel. Primjerice,

sljedea matrica se smatra kao tri piksela 24-bitne slike u boji, a koristi devetbajtova memorije.


12/33

12

Kada se slovo A, ija je binarna vrijednost jednaka 10000001sakrije, dobije se

sljedea matrica:

(00100111 1110100 1100100)

(0010011 1100100 1110100)

(1100100 00100111 11101001)

U ovom sluaju samo su tri bita potrebna kako bi slovo bilo uspjeno skriveno.

Prosjeno je potrebna samo polovica bitova slike da bi se sakrila tajn i podaci

pri emu se upotrebljava maksimalna veliina skrivanja. Rezultat su promjene

na najmanje znaajnim bitovima koje su toliko male da ih nije mogue

detektirati golim okom, te su podaci uinkovito skriveni. Kako to je razvidno,

bit tree boje ostaje netaknut, odnosno bez promjena, te ga je mogue koristiti

za provjeru ispravnosti osam bitova koji su skriveni u ova tri piksela. Drugim

rijeima, mogue ga je koristiti kao "bit parnosti".

Maskiranje i f i l t r i ranje - metode maskiranja i filtriranja su obino ograniene

na 24 bitne odnosno slike u sivim nijansama, te su potrebni drugaiji pristupi

skrivanju podataka. Ove metode su sline vodenom igu na papiru s obzirom

da ostavljaju tragove na slici. Navedeno je mogue postii promjenom

osvjetljenja na pojedinim dijelovima slike. Maskiranje takoer mijenja vidljiva

svojstva slike, ali unato tomu mogue ga je izvesti i na nain da ljudsko oko

nee zamijetiti anomalije. S obzirom da maskiranje mijenja vizualna svojstva

slike, robusnije je od LSB modifikacije uzimajui u obzir kompresiju,

izrezivanje i razliite tehnikeobrade slike. Podaci nisu skriveni u zaumljenom

dijelu slike, nego u vidljivim svojstvima slike zbog ega je ova metoda bolja od

LSB metode pogotovo kada je rije o tipovima slika s velikim stupnjem

kompresije, a samim tim i gubicima u slici (kao to je JPEG format).

Transformaci je - kompleksnija metoda skrivanja podataka u slici temelji se

na upotrebi diskretne kosinusne transformacije (eng. DCT - Discrete Cosine

Transformation).


13/33

13

2.1.3. Zvuk

Kod skrivanja podataka u zvuni zapis, tajni podaci se ugrauju u digitalizirani audio

signal, a rezultat je manja promjena binarne sekvence u odgovarajuoj audio

datoteci. Iako postoji cijeli niz metoda za audio steganografiju, ovdje e bitispomenuto samo nekoliko njih.

LSB kodiran je - rije je o metodi uzorkovanja kvantizacijom koja mijenja

analgoni audio signal u digitalnu binarnu sekvencu. Kod ove metode, svaki

LSB binarne sekvence svakog uzorka digitalizirane audio datoteke zamjenjuje

se binarnim ekvivalentom tajne poruke

Fazno kod iranje- ljudski sluni aparat nema sposobnost prepoznati promjenu

faze u audio signalu, kao to moe lako prepoznati um u signalu. Upravo

metoda faznog kodiranja iskoritava ovu injenicu. Naime, ova metoda kodira

bitove tajne poruke kao pomak faze u faznom spektru digitalnog signala, ime

se postie, ljudskom uhu, neujno kodiranje u smislu odnosa signal - um.

Raspreni spektar - u ovom sluaju postoje dva pristupa: direktno

sekvencioniranje rasprenog spektra i preskakanje frekvencija unutar

rasprenog spektra. Direktno sekvencioniranje rasprenog spektra je

modulacijska tehnika koja se uobiajeno koristi u telekomunikacijama. Kod

drugih tehnologija rasprenog spektra, signal koji se koristi zahtijeva vie

propusnosti nego informacijski signal koji se modulira. Direktno

sekvencioniranje prijenosa rasprenog spektra prenesene podatke multiplicira

za vrijednost uma. U ovom sluaju, um je pseudosluajna sekvenca u

rasponu vrijednosti od -1 do 1, ali na znaajno viim frekvencijama od

originalnog signala, ime se energija originalnog signala raspruje u ire

frekvencijsko podruje [1, 4].

Skrivanje jeke- kod ove metode, skrivena poruka u audio signal se ugrauje

kao jeka, pri emu je potrebno potovati tri parametra skrivajueg signala:

amplituda, stopa opadanja te neutralizacija originalnog signala. Navedeni

paramateri se mijenjaju tako da se moe prikazati skrivena digitalizirana

binarna poruka. Postoji kombinacija navedenih parametara ispod razine

ujnosti ljudskog uha zbog ega je teko razaznati jeku [1].


14/33

14

2.1.4. Video steganografija

S obzirom da je video kombinacija slika i zvuka, sve metode koje su primjenjive na

sliku i zvuk, ujedno su primjenjive i na video. Kada se koristi video kao nositelj

skrivene poruke. Pored navedenog, diskretna kosinusna transformacija (DCT)

mijenja vrijednosti (npr. 8.667 na 9), koje se koriste za skrivanje informacije unutar

svake video sliice, a to ne moe biti zamijeeno golim okom. Video steganografija

koristi video formate kao to su H.264, MP4, MPEG, AVI, ali je mogue koritenje i

bilo kojeg drugog video formata [7].

2.1.5. Protokoli - mrena steganografija

Mrena steganografija se temelji na koritenju mrenih protokola kao nositelja

skrivenih podataka, kao to su TCP, UDP,ICMP, IP i sl. U ovom sluaju protokol jeiskoriten kao nositelj za mrenu steganografiju. U OSI modelu mree postoje

prikriveni kanali kod kojih je mogue skrivanje podataka unutar neiskoritenih bitova

u zaglavlju TCP/IP polja [7].


15/33

15

2.2. Slikovna steganografija

Slikovnu steganografiju temeljno je mogue podijeliti u dva tipa:

1. Transformacijska domena, odnosno metode u podruju frekvencije, kod kojih

se primjenjuju algoritamske tehnike transformacije i manipulacije slikom.

2. Slikovna ili prostorna domena, odnosno metode u prostornoj domeni slike kod

kojih se primjenjuje umetanje bitova te manipulacija umom slikenositelja [5].

Pored osnovnih parametara koje slikovna steganografija treba zadovoljiti

(kapacitivnost, neprimjetnost, otpornost), u obzir treba uzeti i raunalnu kompleksnost

[7] koja se odnosi na to koliki je raunalni troak potreban za skrivanje i izvlaenje

podataka iz slike.

2.2.1. Metode slikovne steganografije

U nastavku e bit neto vie rijei o prostornim i metodama iz transformacijske

domene.

2.2.2. Prostorne metode

Postoji veliki broj metoda u prostornoj domeni slikovne steganografije, a sve izravno

tajnim podacima mijenjaju pojedine bitove u pikselima slike. Metoda najmanje

znaajnog bita (LSB)jedna je od najjednostavnijih metoda, a podatke skriva unutar

vrijednosti najmanje znaajnog bita pojedinog piksela bez veih utjecaja na osjetilne

distorzije. Promjene unutar vrijednosti LSB-a ljudsko oko ne moe detektirati. U irem

kontekstu metode prostorne domene mogueje razvrstati na sljedei nain:

1. Metoda najmanje znaajnog bita (eng. Least significant bit - LSB),

2. Diferenciranje vrijednosti piksela (eng. Pixel value differencing - PVD),

3. Skrivanje podataka u rubovima (eng. Edges based data embedding method -

EBE),

4. Skrivanje u nasuminom pikselu (eng. Random pixel embedding method -

RPE),

5. Mapiranje piksela za skrivanje podataka (eng. Mapping pixel to hidden data

method),

6. Metoda oznaavanja ili spajanja (eng. Labeling or connectivity method),

7. Metoda intenziteta piksela (eng. Pixel intensity based method),8. Metoda temeljena na koritenju tekstura (eng. Texture based method),


16/33

16

9. Metoda promjene histograma (eng. Histogram shifting method).

Prednosti gore navedenih tehnika su:

1. Postoji manja vjerojatnost degradacije originalne slike,

2. Mogue je skriti veu koliinu informacija unutar slike.

Nedostaci su:

1. Metode su manje robusne, zbog ega postoji visoki rizik od gubitka podataka

u sluaju manipulacije slikom,

2. Skrivene podatke je mogue lako unititi jednostavnim napadima.

2.2.3. Metode transformacijske domene

Ovo su kompleksnije metode skrivanja podataka unutar slika. Razliiti algoritmi i

transformacije se koriste kako bi se podaci sakrili unutar slika. Postupak skrivanja

podataka u frekvencijskoj domeni signala je znatno zahtjevniji postupak nego

skrivanje u prostornoj domeni. Veina jakih suvremenih steganografskih sustava

djeluje u transformacijskoj domeni. Ove metode imaju prednost nad metodama iz

prostorne domene s obzirom da podatke skrivanju u podrujima slike koja su manje

izloena kompresiji, izrezivanju i openito obradi slike. Pojedine tehnike iz

transformacijske domene ne ovise formatu slikovne datoteke te ih je mogue

primjenjivati i na formatima bez gubitka (eng. lossless), ali i na formatima s gubitkom

(eng. lossy).

Tehnike iz transformacijske domene mogue je razvrstati na sljedei nain:

1. Diskretna Fourierova transformacija (eng. Discrete Fourier transformation

technique - DFT),

2. Diskretna kosinusna transformacija (eng. Discrete cosine transformationtechnique - DCT),

3. Diskretna valina transformacija (eng. Discrete Wavelet transformation

technique - DWT).

4. Reverzibilna metoda ili metoda bez gubitka (eng. Lossless or reversible

method - DCT)

5. Skrivanje u koeficijentima bitova (eng. Embedding in coefficient bits)


17/33

17

2.2.4. Distorzijske tehnike

Distorzijskim metodama je potrebno znanje o originalnoj slici tijekom postupka

dekodiranja gdje je funkcija dekodiranja provjeriti razlike izmeu originalne slike i

izmijenjene slike s ciljem izvlaenja tajnih podataka, stoga se informacija opisuje nanain da je spremljena u distorziji signala. Koritenjem ove metode, stego-objekt se

kreira na nain da se na sliku-nositelja primjenjuje niz modifikacija. Ovaj niz

modifikacija se koristi kako bi se podudarali podaci potrebni za slanje. Podaci se

kreiraju na pseudo-sluajnim pikselima. Ukoliko je stego-slika razliita od originalne

slike na pojedinom podatkovnom pikselu, tada je bit podataka "1", u suprotnom je "0".

Kodiranje vrijednosti piksela "1" moe se promijeniti u smislu da statistika svojstva

slike ostaju nepromijenjena. S druge strane, potreba za slanjem slike-nositelja,ograniava koristi ove tehnike. Kod bilo koje steganografske metode, slika-nositelj ne

bi smjela biti koritena vie od jedanput. Ukoliko napada izmijeni stego-sliku

izrezivanjem, skaliranjem, rotacijom, primatelj to moe lako zamijetiti. U pojedinim

sluajevima, podaci su kodirani s ispravljanjem informacijske greke, a promjena

moe biti reverzibilna teje mogue obnoviti originalnu greku [7].

2.2.5. Maskiranje i filtriranje

Ove metode skrivanja informacija oznaavanjem slike vrlo su sline papirnom

vodenom igu. Podaci se u sliku ugrauju u znaajnijim podrujima slike nego to je

to samo skrivanje unutar uma u slici. Skriveni podaci su vie integrirani u sliku -

nositelja. Tehnike digitalnog vodenog iga mogue je primijeniti bez straha od

unitenja slike zbog "lossy" kompresije slike s obzirom da su integrirane izravno u

sliku.

Prednost ovih metoda u odnosu na LSB zamjenu poveanaotpornost u odnosu nakompresiju s obzirom da su podaci skriveni u vidljivim dijelovima slike. Nedostatak je

to to se ova tehnika moe primijeniti samo na slike u sivim tonovima i ograniene su

na 24 bita [7].


18/33

18

3. Pregled metoda steganografije

Ranije je nekoliko puta navedeno da steganografija daje novu dimenziju u podruju

sigurnosti razmjene podataka s obzirom da skriva postojanje same poruke, te u

procesu prijenosa poruke gotovo da i ne izaziva sumnju da je odreena datoteka

nositelj skrivenih podataka. Ve ranije je spomenuta LSB metoda kao jedna od prvih i

jednostavnijih u podruju digitalne steganografije slika. Nadalje, jedna od najboljih

metoda slikovne steganografije je PIT (eng. Pixel indicator technique) koju je

predstavio A. Gutub. Navedena metoda je podrobnije opisana u [8], a temelji se na

iskoritavanju prednosti s obzirom na 24-bita u svakom pikselu RGB slika

koritenjem dvaju najmanje znaajnih bitova u jednom kanalu kako bi se pokazalo

postojanje podataka u druga dva kanala. Metoda ne ovisi o zasebnom kljuu za

upravljanje stalnim kljuem. Umjesto toga, koristi veliinu podataka kao selekcijski

parametar za prvi pokazatelj za umetanje sigurnosne nasuminosti [8]. Nadalje,

prijedlog poboljanja uinkovitosti PIT metodedan je u [9]. U navedenom radu, Roy i

Parekh, predloili su poboljanje PIT metode poveanjem uinkovitosti pojedinih

segmenata PIT metode. S tim u svezi primarno su istaknuli nedostatke originalne PIT

metode: koritenje cijelog kanala boje za kao pokazivaa piksela zbog ega taj kanal

boje nije mogue koristiti za skrivanje podataka to smanjuje ukupnu mogunost

skrivanja podataka u slici; originalna metoda bitove skrivenih podataka, unutar slike

nositelja, skriva samo u gornjoj polovici slike, to moe biti znatna olakotna okolnost

za napadaa da ekstrahira sliku ukoliko otkrije njezino postojanje; Metoda koristi dva

najmanje znaajna bita preostala dva kanala boje za skrivanje podataka to dovodi

do znaajnije degradacije kvalitete stego-slike u odnosu na originalnu sliku.

Poboljanjemetode su objasnili u tri navedena segmenta na sljedei nain:

Za pokazivae piksela koristili su MSB bitove za crveni, plavi i zeleni kanal

boje, umjesto koritenja cijelog jednog kanala kao kod originalne metode, toznai da MSB-i pokazuju u kojem nizu su skriveni podaci koritenjem LSB-a.

S obzirom da je kvaliteta slike ovisna o koliini skrivenih podataka, autori [9]

su predloili da se ovo ogranienje zaobie tako da jedan bit skrivenih

podataka skriva po jednom kanalu, to znai da se zadrava kvaliteta slike u

odnosu na originalnu metodu koja je predlagala koritenje dva bita.

Tree unaprjeenje originalne metode temeljili su na distribuciji skrivenih

podataka na cijeloj slici, a ne samo na gornjem dijelu slike.


19/33

19

Zakljuno su autori [9] istaknuli da su njihova poboljanja originalne metode

potvrena i cijelim nizom razliitih testiranja.

Nadalje, jedna od relativno novijih metoda steganografije predloena je u [10], gdje je

rije o metodi koja se temelji na promjeni vrijednosti piksela (eng. PVM - pixel value

modification method). Metoda sliku nositelja dijeli u tri ravnine prema bojama -

crvenoj, plavoj i zelenoj. Svaki piksel sadri 24 bita (za 8 -bitni prikaz), a svaka je kao

8-bitna komponenta u pikselu. Predloena metoda koristi sve tri komponente za

skrivanje podataka. Prvo, svaka boja iz piksela je izdvojena te se dobije matrica

veliine MxN. Potom slijedi sekvencioniranje za skrivanje podataka u svakoj ravnini,

s tim da skrivanje ide redoslijedom tako da se podaci najprije skrivaju u prvom

pikselu crvene komponente matrice, potom u prvom pikselu zelene, i na kraju u

prvom pikselu plave komponente. Nakon toga slijedi daljnje skrivanje podataka,

odnosno razliitog broja bitova za pojedinu komponentu piksela u cilju poveanja

sigurnosti, kapaciteta, ali i kako bi se zadrala vizualna kvaliteta slike [10]. Jo jedna

metoda steganografije u frekvencijskoj domeni opisana je u [11] gdje su autori opisali

metodu steganografije koja se temelji na skrivanju podataka u visokofrekventnim

koeficijentima koji su rezultat diskretne valine transformacije (eng. discrete wavelet

transform). Koeficijenti nieg frekvencijskog pod-podruja nepromijenjeni su kako bi

se zadrala kvaliteta slike. Nadalje, u [12] je opisan algoritam za steganografiju koji

se temelji na razlici vrijednosti piksela za skrivanje podataka. PVD metoda kod koje

se, tijekom postupka skrivanja podataka u sliku, slika-nositelj primarno dijeli na ne-

preklapajue blokove dva slijedna piksela. Potom slijedi izraunavanje vrijednosti

razlike izmeu dva piksela svakog bloka. Sve mogue razlike vrijednosti se potom

klasificiraju u brojevni raspon. Izbor intervala unutar raspona temelji se znaajkama

osjetljivosti ljudskog vida na varijacije sive nijanse u rasponu od ravnomjernosti do

kontrasta. Nakon toga se vrijednost razlike zamjenjuje novom vrijednou kako bi seta vrijednost umetnula u pod-tok skrivenih podataka. Broj bitova koji se moe

umetnuti u par piksela ovisi o irini raspona kojoj pripada razlikovna vrijednost. Ova

metoda je dizajnirana tako da modifikacija nikada ne izlazi iz raspona postavljenih

vrijednosti, te omoguuje jednostavan nain dobivanja manje uoljivog rezultata nego

to je to kod LSB metoda. Skrivene podatke je mogue izvui iz stego-slike bez da

pozivanja originalne slike [13]. Kao to je ranije navedeno, Avinash i Jsohi [12] su u

svom radu predloili poboljanu modifikaciju originalne PVD metode koja se temeljina izraunavanju razlike izmeu pet parova piksela koritenjem modulo funkcije,


20/33

20

odnosno ostatka pri dijeljenju. Autori istiu da ovakav postupak poveava kvalitetu

stego-slike, dok kapacitet za skrivanje podataka ovisi o vrijednosti razlike izmeu

piksela. Ukoliko par piksela pripada podruju ravnomjernije raspodjele boja, tada je

razlika meu njima manja, a ukoliko pikseli pripadaju podrujima rubova, tada je

razlika vea, te je samim tim mogue skrivanje vee koliine podataka. Meutim,

skrivanje velike koliine podataka moe dovesti do znaajne distorzije stego-slike.

Predloeni algoritam [12] koristi modulo funkciju za reviziju vrijednosti razlike kako bi

ta razlika uvijek bila unutar raspona 0 razlika 15. Ovakav pristup omoguuje

skrivanje maksimalno tri bita unutar para piksela te minimizira distorziju stego-slike.

Revizija vrijednosti razlike se provodi prije nego se procijeni koliko je bitova mogue

sakriti unutar para piksela. Ovakav pristup takoer oteava stego -analitiaru

otkrivanje skrivenih podataka. Temeljna ideja je minimizirati distorziju slike-nositelja,

te na taj nain maksimalno smanjiti rizik detekcije skrivenih podataka unutar slike,

iako se na taj nain smanjuje kapacitet za skrivanje podataka, ali kvaliteta stego-slike

se poboljava. Naravno vrijedi i obrnuto, ukoliko se povea kapacitet skrivanja, tad a

kvaliteta stego-slike opada, te se poveava rizik detekcije. Stoga je nuno rtvovati

dio kapaciteta za skrivanje podataka, kako bi se minimizirao rizik detekcije, a samim

tim i podaci neopaeno dostavili primatelju. Autori [12] zakljuno istiu da njihov

predloeni algoritam, umjesto izravnog koritenja vrijednosti razlike izmeu dva

piksela u paru, tu vrijednost najprije modificira, a tek ju onda koristi za skrivanje

podataka. Iako ova metoda smanjuje kapacitet skrivanja podataka, zadrava

zadovoljavajuu kvalitetu slike stego-slike i time poveava vjerojatnost dostave

podataka bez da ih presreta uoi. Algoritam originalnu sliku dijeli na blokove 2x3

piksela, ime se omoguuje poveanje broja parova piksela za skrivanje podataka.

Skrivene podatke je mogue izvui bez koritenja originalne slike [12]. Friedrich i

Goljan su u [14], opisali metodu skrivanja podataka koju su nazvali stohastika

modulacija. Rije je o metodi koja se temelji na skrivanju podataka u sliku-nositelj

dodavanjem male koliine uma sa specifinom, ali proizvoljnom distribucijom

vjerojatnosti. Naime, postupak skrivanja podataka se oslanja na fleksibilnost

maskiranja koja proizlazi iz distorzije kao posljedice skrivanja podataka, kao uma

koji je rezultat samog snimanja slike. Ova metoda omoguuje sigurniji okvir za

skrivanje s obzirom da napada, odnosno stego-analitiar mora razlikovati statistike

anomalije koje su rezultat skrivanja podataka od onih koje su rezultat snimanja slike.

Metoda omoguava da, bez uporabe algoritama za ekstrakciju uma ili ispravljanje


21/33

21

pogreaka, prijenos podataka ostane potpuno neprimjetan. To dovodi do znaajnog

poveanja kapaciteta (do 0,8bitova po pikselu), a da je istovremeno implementacija

dovoljno pouzdana i jednostavna s niskom razinom kompleksnosti za skrivanje i

ekstrakciju podataka. Pored navedenog, kao najvaniju stvar, autori istiu to to um

koji nastaje kao rezultat skrivanja podataka ima svojstva priblino ista kao i um koji

je rezultat samog snimanja slike, to dovodi dovee sigurnosti uodnosu na neke

druge metode [14]. Jassim [15] je takoer predstavio novu metodu steganografije

koju je nazvao Steganography Five modulus method (ST-FMM). Osnovna svrha

njegove metode je skrivanje tekstualnih poruka unutar crno-bijelih slika. Metoda se

temelji na transformaciji svih piksela unutar okvira veliine 5x5 kao njihovih

viekratnika broja 5, nakon ega se tajna poruka unutar izabranog okvira skriva kao

brojevi koji nisu viekratnici broja 5. S obzirom da je modulo brojeva koji nisu

viekratnici broja 5 1,2,3, i 4, stoga preostaje da su ostaci cjelobrojnog dijeljenja jedan

od ovih brojeva, tada taj piksel predstavlja tajni znak, a klju koji mora biti poslan je

veliine izabranog okvira. Kako autor istie, glavna prednost ove metode zadravanje

veliine slike-nositelja konstantnom, uz istovremeno poveanje veliine tajne poruke.

Vrhovi odnosa signal-um (eng. Peak signal-to-noise ratio - PSNR) se uzimaju za

svaku testiranu sliku. Analizom vrijednosti PSNR za svaku sliku, utvreno je da

stego-slike imaju visoku vrijednost PSNR. Unato tomu, autor naglaava da je ovaj

novi algoritam vrlo uinkovit za skrivanje podataka unutar slike [15]. U svezi

predloene metode potrebno je istaknuti da je temelj ovog algoritma FMM metoda

koju je razvio isti autor, a koja je detaljnije opisana u [16]. FMM metoda polazi od

koncepta da su susjedni pikseli u korelaciji, stoga kod dvorazinskih slika (eng. Bi-

level images), pikseli tee originalu. FMM se temelji na tome da se sliku podijeli u

blokove veliine kxk piksela. Jasno je da kod dvorazinskih crno-bijelih slika svaki

piksel je broj od 0 do 255. Stoga, ukoliko je mogue svaki broj iz tog raspona

transformirati u broj djeljiv sa 5, tada ovaj efekt nee utjecati na ljudsko oko. Osnovna

ideja u ovoj metodi je da se provjere cijeli pikseli u svakom kxk bloku te da se

transformiraju u broj djeljiv sa 5prema sljedeem algoritmu:


22/33

22

If Pixel mod 5 = 4

Pixel=Pixel+1Else if Pixel mod 5 = 3

Pixel=Pixel+2

Else if Pixel mod 5 = 2

Pixel=Pixel-2Else if Pixel mod 5 = 1

Pixel=Pixel-1,gdje je piksel digitalna reprezentacija bloka veliine kxk.

Zakljuno je autor [15] istaknuo da predloena metoda daje bolje rezultate glede

kvalitete stego-slike, s obzirom da je smanjena distorzija unutar slike koju moe

detektirati ljudsko oko. Takoer je istaknuto da su slike u eksperimentalnoj fazi

testirane na vrijednost PSNR, a rezultati su pokazali da PSNR kod stego-slika kod

kojih je koritena ST-FMM metoda imaju visoku vrijednost, to znai da su slikekvalitetnije, a samim tim mogunost detekcije skrivenih podataka je manja. Nadalje, u

[17] takoer je naveden pregled metoda steganografije s naglaskom na nove

pristupe koji se temelje na skrivanju podataka unutar svake parne, neparne i prim

memorijske lokacije vrijednosti piksela. U navedenom radu je opisan postupak

skrivanja podataka unutar slike na svakoj parnoj, neparnoj, prim-broj, unutar

minimalne i maksimalne vrijednosti svake kolumne slike, unutar vrijednosti spiralne

matrice te kvadratnoj matrici prvih redova slike. Svaka od navedenih metoda jetestirana na identinim slikama, a kao mjera uspjenosti koritene su MSE (eng.

Mean Square Error) i PNSR (eng. Peak signal to noise ratio), te je u konanici

pokazano da koritenje bilo koje od navedenih metoda daje dobar rezultat u smislu

pouzdanosti skrivanja poruke s obzirom da niti jedna od ovih metoda znaajnije ne

mijenja sliku, te skrivena poruka nije vidljiva golom oku [17]. U [18, 19] autori su

predstavili metodu steganografije koju su nazvali "steganoflage". Navedena metoda

se primarno temelji na postavkama adaptivne steganografije, s tim da je ovdje

naglasak stavljen na transformacije boja. Naime, autori su pojasnili da je

transformacijama boje mogue pratiti i detektirati prisutnost tonova ljudske koe, to

se u odreenom smislu moe smatrati steganografijom koja je inspiriranabiometrijom

s obzirom da se temelji na znaajkama ljudskog tijela, odnosno tonova koe. Glede

navedenog autori istiu da se u biometriji uglavnom koriste dva sustava boja - HSV i

YCbCr, kao i da je dokazano da se boja koe nalazi unutar odreenog raspona

tonova unutar ova dva sustava s obzirom da se ljudi, ovisno o rasi, razlikuju prema

boji koe. Nadalje su autori istaknuli da je njihov cilj skrivanje poruka u smjeru ruba


23/33

23

kroz 2D valinu dekompoziciju, za to tvrde da daje visoku kvalitetu stego-slike. S tim

u vezi su, a kako bi rijeili problem ogranienosti kapaciteta slike, odluili koristiti

video zapis. Naime, rasprivanjem skrivenih podataka kroz sliice video zapisa,

kompenzira se nedostatak metode skrivanja poruka unutar rubova na slici. Takoer

su pretpostavili da raunalni vid igra znaajnu ulogu, s obzirom da algoritmi

raunalnog vida uspjeno iskoritavaju injenicu da se tonovi ljudske koe mogu

lokalizirati unutar odreenog raspona te samim tim transformirati unutar sustava boje.

Steganografija iz ovoga moe profitirati na nain da omoguava praenje i skrivanje

podataka unutar rubova sekvencijalnog pojavljivanja ljudske koe na sliicama u

video zapisu. Takoer je mogue prilagoditi vrijednosti tonova ljudske koe unutar

dozvoljenog naina tako da se podaci sakriju, bez pojave artefakata na slici -nositelju

[18, 19]. Nadalje govorei o tehnikama steganografije, u [20] je prezentirana metoda

skrivanja tekstualnih poruka u rubovima unutar slike, prikazana je na primjeru crno-

bijelih slika, odnosno slike u sivim tonovima. Metoda se temelji na pokuaju

pronalaska binarne vrijednosti svakog znaka u poruci, a potom u sljedeem koraku

nastoji pronai tamna mjesta unutar crno-bijele slike, konverzijom originalne slike u

binarnu sliku s ciljem oznaavanja svakog objekta na slici temeljem povezivosti osam

piksela. Nakon toga se slike konvertiraju u RGB format kako bi se detektirala tamna

mjesta. Na ovaj nain se svaka sekvenca sivih tonova konvertira u RGB sliku te se

detektiraju tamna mjesta. Ukoliko je crno-bijela slika izuzetno svijetla, tada je

histogram potrebno runo prilagoditi kako bi se detektirala tamna mjesta. U

posljednjem koraku svaki od osam piksela tamnih mjesta smatraju se kao byte, a

binarna vrijednost svakog znaka se stavlja unutar najmanje znaajnog bita svakog

baytea. Ovo se provodi runo na mjestima tamnih piksela, a sve s ciljem poveanja

sigurnosti glavne metode LSB u steganografiji. Na kraju se metodama steganalize

ispituje postupak kako bi se utvrdio najbolji mogui nain skrivanja podataka. Autori

[20] su proveli eksperimentalni postupak kako bi testirali uinkovitosti predloene

metode, a u tu svrhu su koristili LSB metodu steganografije i Canny detektor ruba na

vie od 50 slika razliitih rezolucija. Kvalitetu stego-slike su testirali standardnim

mjerama PSNR i MSE, kao i golim okom. Rezultati testiranja su pokazali da

predloena metoda ima dobre mogunosti skrivanja podataka. Zakljuno su istaknuli

da ovaj postupak moe uspjeno sakriti tekst na mjestima tamnih piksela, ali ne

izravno u te piksele, nego skrivanjem u manje znaajne bitove svakog piksela.Metoda koristi tri napredna pristupa: umetanje u najmanje znaajan bit, koritenje


24/33

24

crno-bijelih slika s detekcijom ruba te randomizaciju. LSB se koristi za skrivanje

podataka u sliku nositelja, pri emu je izbor piksela za skrivanje od presudne vanosti

s obzirom da LSB modificira piksele. Modificirani pikseli u podrujima slike, tamo gdje

su najizgledniji njihovi susjedi, su uoljiviji golom oku, meutim rjeenje ovog

problema lei u nasuminom odabiru piksela. S druge strane, prednost LSB metode

je njezina jednostavnost za primjenu, meutim nedostatak je visoka osjetljivost na

bilo koji oblik manipulacije slikom. Koritenje tehnika detekcije ruba zajedno s LSB

metodom osigurava visok stupanj sigurnosti, jer ak i kada se skriva mali objekt kao

to je slika, skrivena slika je gotovo u potpunosti vjerna originalu [20]. Jedan od

novijih algoritama steganografije je F5 algoritam [21]. Navedeni algoritam se temelji

na ranijim verzijama F3 i F4 algoritmima [21]. Naime, F3, F4 i F5 algoritmi se ne

temelje na LSB supstitucijskoj metodi, nego na promijeni apsolutne vrijednosti DCT

koeficijenata te se na taj nain provodi skrivanje podataka. F5 algoritam je naprednija

verzija spomenutih F3 i F4 algoritama, a glavna novost u odnosu na prethode verzije

oituje se u koritenju dviju tehnika: permutacijsko rasprenje (eng. permutative

straddling) i matrino kodiranje (eng. matrix coding). Raspreno skrivanje je otpornije

na napade tehnika steganalize. Brzina skrivanja uvelike ovisi o nainu postizanja

rasprenog skrivanja posebice kada se skriva poruka veliine kapaciteta slike

nositelja. Ukoliko se relativno velika poruka skriva tako da se rade sluajne etnje

(eng. random walks) s traenjem slobodnih koeficijenata, proces skrivanja moe

znaajno usporiti pri samom kraju jer se pretrauje vei dio slike. Stoga se u F5

algoritmu koristi tehnika permutacijskog rasprenja. U F5 algoritmu se poruka

zapravo skriva slijedno, no prije samog umetanja se slika permutira permutacijom

koja ovisi o steganografskom kljuu. Nakon umetanja, obavlja se inverzna

permutacija. Time se postie da su bitovi poruke, iako spremljeni slijedno, raspreni

po cijeloj slici. Budui da se pri umetanju ne rade sluajne etnje s traenjemslobodnih koeficijenata, vese poruka skriva slijedno, ovakav nain skrivanja nee s

porastom veliine poruke uzrokovati znaajno usporavanje procesa skrivanja. U

sluaju manjih poruka ovakav je nain skrivanja neto sporiji. Kako bi se poveala

uinkovitost umetanja, F5 algoritam koristi matrino kodiranje. Bez matrinog

kodiranja bi, uz zanemarivanje saimanja i pretpostavku da ulazna poruka prati

uniformnu razdiobu bitova, uinkovitost umetanja bila jednaka 2 bita po promjeni.

Saimanje ima uinak smanjivanja uinkovitosti umetanja. Treba naglasiti da je F5algoritam prvi koji je primijenio matrino kodiranje, kao i da je rije o algoritmu koji je


25/33

25

otporan na vizualne i statistike napade. Algoritam takoer omoguuje velik

staganografski kapacitet, a pomou matrinog kodiranja poboljava uinkovitost

umetanja poruka, te minimizira broj potrebnih promjena u slici [21].

Pored ovdje obraenih metoda steganografije, postoji jo cijeli spektar koje su

uinkovite, te koje su manje ili vie otporne na razliite oblike napada.

5. Pregled metoda steganalize

Steganaliza (eng. Steganalysis) je znanost i vjetina detekcije poruke skrivene

steganografskim metodama. Cilj je detekcija skrivene poruke (podataka), no u

steganalizu spada i procjena veliine skrivene poruke, kao i njezino izdvajanje iz

stego objekta. Tehnike steganalize predstavljaju napade na steganografske

algoritme, odnosno, rije je o metodama analize steganografskih algoritama. Zbog

toga se tim metodama testira koliko je steganografski sustav siguran, odnosno koliku

koliinu informacija je mogue sakriti u objekt nositelj prije nego se detektira skrivena

poruka. Tako su neke steganografske metode tek otporne na vizualne napade, dok

su druge otporne i na statistike testove, ali koliina informacija koje mogu sigurno

sakriti je znatno manja.

Tehnike steganalize se mogu podijeliti u sljedee kategorije [22]:

Tehnike nadziranog uenja koje se temelje na tehnikama nadziranog

uenja kako bi se stvorio sustav koji je u mogunosti obavljati steganalizu,

pri emu se razlikuju dvije faze oblikovanja takvog sustava: treniranje

(uenje) i eksploatacija (iskoritavanje) sustava.

Tehnike sl i jepe ident i f ikaci je koje steganalizu postavljaju kao problem

identifikacije sustava. Pri tome se iskoritavaju pojedina statistika svojstva

slike nositelja i poruke koja se prenosi.

Tehnike statistike analize koje problem steganalize oblikuju kao

statistiki problem testiranja hipoteze. Postavi se statistiki model slike

nositelja i stego slike te se testira hipoteza o postojanju skrivenih podataka.

Hibr idne tehn ikekoje su u principu kombinacija prethodnih kategorija.

Nadalje, algoritme steganalize mogue je podijeliti u dvije skupine - posebni i openiti

algoritmi [23]. U navedenom radu autori zasebno obrauju pristupe steganalizipojedinih formata slika. Tako u kontekstu specifinih metoda steganalize obrauju


26/33

26

slike iz domene formata ogranienih na odreenu paletu bojaglede ega je primarno

rije o GIF formatu i stagnalizi slika u ovom formatu. S tim u vezi pojanjavaju da GIF

format ima do osam bita po pikselu, dok je paleta boja piksela ograniena na 256

boja mapiranih u RGB sustavu. Navode da LSB metoda skrivanja unutar GIF formata

dovodi do promjena unutar 24 bitnog RGB sustava zbog ega je mogua promjena i

unutar piksela. Istiu da se steganaliza GIF formata slika provodi statistikom

analizom palete boja prema slici, a detekcija je u trenutku kada se pojavi znaajno

poveanje entropije (kao mjere varijacije unutarpalete boja). Promjena u entropiji je

maksimalna kada je skrivena poruka maksimalne duljine. Za steganalizu slika u RAW

formatu (eng. RAW image steganalisys), primarno navode da se provodi nad BMP

slikama koje karakterizira LSB ravnina bez gubitaka. Nadalje prenose da su razliiti

autori razvili razliite pristupe steganalizi nekompresiranih slika pri emu spominju

radove Westfelda i Pfitzmana [24] koji su prvi predloili metodu steganalize slikakoja

se temelji na pretpostavci da je duljina poruke usporediva s brojem piksela u slici

nositelju (za dulje poruke) ili poznatoj lokaciji poruke unutar slike (za manje poruke).

U kontekstu steganalize slika u JPEG formatu autori [23] su istaknuli da postoje dva

dobro poznata algoritma za za skrivanje poruka unutar JPEG slika - F5 [21] te

Outguess algoritam steganografije [25]. Kako je ranije navedeno [21], F5 algoritam

koristi matrino kodiranje da bi sakrio bitove poruke unutar DCT koeficijenata s ciljem

minimizacije promjena u poruci. Meutim, F5 algoritam mijenja histogram DCT

koeficijenata. Stoga su Friedrich et al. [26] predloili metodu detekcije poruka

skrivenih F5 algoritmom koja se temelji na procjeni histograma slike nositelja iz

stego-slike. Metoda funkcionira tako da se najprije provede dekompresija stego-slike

tako da se promijeni veliina prikaza prema etiri piksela u oba smjera kako bi se

uklonila kvantizacija u frekvencijskog domeni, a potom se provodi rekompresija slike

istim kvalitativnim parametrima kao i stego-slika. Konano dobiveni DCT koeficijenti

histograma su isti kao i kod originala. Isti autori (Friedrich et al.) su na temelju

rezultata steganalize F5 algoritma objavili i metodu za steganalizu Outguess

algoritma [25]. S obzirom da Outguess algoritam nasumino skriva bitove podataka

unutar LSB-a pojedinih DCT koeficijenata u slici, dok se preostali DCT koeficijenti

prilagoavaju kako bi originalni histogram ostao netaknut. S obzirom da steganaliza

F5 algoritma obuhvaa procjenu originalnog histograma, ista je korisna i za

steganalizu Outguess algoritma. Takoer, postupak skrivanja podataka unutarnepromijenjene slike, stvara um u DCT koeficijentima to u konanici dovodi do


27/33

27

poveanja prostornih diskontinuiteta u 8x8 blokovima u JPEG slici te djelomino

ponitavanje promjena u LSB-ima DCT koeficijenata. Nadalje, kada se druga poruka

skriva unutar stego slike, poveani diskontinuiteti tee smanjivanju. Priroda

poveanja ili smanjivanja diskontinuiteta nairoko se koristi kao mjerilo veliine

skrivene poruke [23].

S druge strane generiki algoritmi steganalize uobiajeno se nazivaju univerzalni ili

slijepi algoritmi i uinkoviti su na gotovo svim poznatim i manje poznati m

steganografskim algoritmima. Ovaj tip algoritama u pravilu iskoritava promjene u

odreenim unutarnjim znaajkama slike nositelja do kojih dolazi kada postoji skrivena

poruka. Naglasak je na identifikaciji pojedinih vanijih znaajki slike koje su

jednoznane i mijejanju se statistiki kao rezultat skrivanja poruke. Upravo u tu svrhusu razvijeni generiki algoritmi steganalize kako bi maksimalno precizno detektirali i

izdvojili te promjene. Tonost predvianja uvelike ovisi o izboru pravih znaajki koje

ne bi trebale znaajnije varirati unutar razliitih varijacija slike. Glede univerzalnih

algoritama steganalize, Fridrich et al. [29], istiu da je rije o metodi meta -detekcije u

smislu da ju je, nakon uenja na originalnim i stego slikama, mogue prilagoditi

danim potrebama s ciljem detekcije bilo koje steganografske tehnike bez obzira na

domenu skrivanja. Trik lei u tome da se pronae odgovarajui skup osjetljivih

statistikih parametara odnosno vektora znaajki s razlikovnim karakteristikama.

Neuronske mree, klasterski algoritmi, kao i drugi algoritmi mogu se koristiti za

pronalaenje odgovarajueg praga te razvoja detekcijskog modela temeljem

prikupljenih eksperimentalnih podataka.

Nadalje, u [27] dan je pregled steganaliza s polazita formata slike pa su tako

zasebno obraene tehnike steganalize za najrairenije slikovne formate JPEG, BMP,

GIF i PNG. Temeljem opirnog pregleda metoda steganalize za pojedini slikovni

format, autori sumiraju da se veina tehnika za JPEG format bazira na steganalizi u

frekvencijskoj domeni, s obzirom da je, zbog visokog stupnja kompresije, rije o

formatu s gubicima zbog ega se i steganografske metode baziraju na frekvencijskoj

domeni kako bi se maksimalno izbjegao gubitak skrivenih podataka. S druge strane,

istiu da se veina metoda za BMP, GIF i PNG format temelji se na steganalizi u

prostornoj domeni, iako je frekvencijska domena robusnija od prostorne. Takoer su

istaknuli da je steganaliza JPEG slika kompleksnija s obzirom da rad u frekvencijskoj

domeni nije trivijalan te je potrebna statistika analiza. Pored navedenog, istaknuli su


28/33

28

da je steganografiju u crno-bijelim slikama nemogue otkriti golim okom, meutim

njihova steganaliza je jednostavnija nego steganaliza slika u boji, ali isto tako

rezultati ranijih istraivanja pokazali su da je pouzdanost detekcije unutar crno -bijelih

slika vea nego kod slika u boji.

Zakljuno, glede steganalize moe se zakljuiti da su gotovo sve postojee metode

uinkovite u detekciji i ekstrakciji podataka skrivenih u slikama, ali u drugim medijima-

nositeljima. S obzirom na to, javila se nuna potreba za razvojem novih metoda kako

bi se komunikacija izmeu poiljatelja i primatelja uinila jo sigurnijom, ak i kada je

otkriveno da komuniciraju koritenjem steganografije. Stoga je sljedei logian korak

u tom smjeru bio razvoj metoda koje kombiniraju steganografiju sa kriptografijom

kako bi se sadraj poruke uinio nedostupnim osobama koje su presrelekomunikaciju i potvrdile postojanje komunikacije izmeu dviju ili vie strana.

6. Kristografija - kombinacija steganografije i kriptografije za poveanje

sigurnosti komunikacija

Kako je ranije navedeno, osnovni cilj razvoja metoda koje se temelje na kombinaciji

steganografije i kriptografije je sadraj poruke, odnosno podatke to je mogue bolje

zatititi od osoba kojima poruke nisu namijenjene. Stoga e u ovom dijelu

seminarskog rada biti neto vie rijei upravo o tim metodama. Kao rezultat

kombiniranja steganografije s kriptografijom nastala je kristografija (eng.

crystography) kao svojevrsna vjetinakojoj je osnovni cilj skrivanje da poruka uope

postoji, to su osnove steganografije, dok s druge strane kriptografskim metodama

se nastoji zatiti sadraj komunikacije, ak i ukoliko je otkriveno da naizgled

uobiajene slike (ili drugi tipovi datoteka) sadravaju podatke koje se eli sakriti od

"radoznalih oiju" kojima ti podaci nisu namijenjeni. Kako bi se postigla vea razina

sigurnosti podataka kombinacija enkripcije i steganografije je dobra metoda za to. U

tom kontekstu, u [30] je predloen koncept kombinacije steganografije i kriptografije

koji omoguuje dodatnu razinu sigurnosti upotrebom ureaja za automatsko

generiranje kljua zajedno sa naprednim steganografskim alatima. Autor pojanjava

da se steganografski alat oslanja na tri osnovna parametra - korisniko ime, lozinku i

klju, s tim da se klju dobija iz ureaja za automatsko generiranje kljueva (tokena)

koji se mijenjaju svaki 20 sekundi, meutim ukoliko poruka nije skrivena u tom roku,nuno je generiranje novog kljua. Autor nadalje istie da se na ovakav nain moe


29/33

29

poruku sigurno poslati putem javnog medija, bez straha da e sadraj biti o tkriven,

ak i ukoliko se otkrije postojanje same poruke. Takoer istie da je na ovakav nain

komuniciranja zasigurno jedna od metoda komunikacije koja e se sve vie

prakticirati u budunosti, posebno od strane korisnika koji tee apsolutnoj privatnosti

u komunikacijama. Nadalje, u kontekstu kombiniranja kriptografije i steganografije,

autori u [31] su predloili metodu koja se oslanja na dva klasina kriptografska

algoritma, odnosno na transpozicijskoj i supstitucijskoj ifri, dok je od steganografskih

metoda koritena, takoer klasina metoda, LSB u prostornoj domeni kako bi se

enkriptirani podaci skrili u sliku nositelja. Obrazlaui zato su metodu temeljili na

klasinim algoritmima enkripcije i steganografije, autori istiu da steganografija u

prostornoj domeni manje degradira sliku nositelja i poveava se kapacitet skrivanja.

Meutim navode i negativnosti, kao to je smanjena robusnost zbog ega se uslijed

manipulacije slikom skriveni podaci mogu izgubiti, kao da se podaci mogu unititi

jednostavnim napadima. S druge strane enkriptirani podaci se mogu sakriti unutar

slike noistelja zajedno s kljuem, to u svakom sluaju poveava sigurnost tijekom

komunikacije. Takoer, ovakav sustav omoguava i poveanu otpornost na

kriptoanalizu. Zakljuno su istaknuli da njihov predloeni algoritam dovoljno brz da se

moe koristiti na internetu, kao i da je komparativna analiza razliitih parametara

pokazala da algoritam daje zadovoljavajuu razinu u kontekstu neosjetljivosti kao i

kolilinu podataka koje je mogue sakriti u sliku nositelja.

Kombinacija steganografije i kriptografije u kontekstu poveanja sigurnosti u smislu

smanjenja rizika od otkrivanja postojanja poslane poruke, te dodatne zatite iste

enkripcijom poslanih podataka svakako uvelike moe doprinijeti sigurnosti i zatiti

sadraja poslane poruke.


30/33

30

Zakljuak

Kao to je uvodno istaknuto, steganografija kao metoda skrivanja postojanja

komunikacije izmeu dvije strane, posebice ukoliko se slika nositelj objavljuje putem

javnih medija uvelike moe doprinijeti zatiti strana koje su ukljuene ukomunikacijski proces. Iako steganografija omoguava visoku razinu zatite u smislu

skrivanja same poruke, odnosno skriva postojanje tajnih podataka koje strane

meusobno razmjenjuju, mora zadovoljavati odreene kriterije kako slika nositelj ne

bila u tolikoj mjeri degradirana da izazove sumnju nakon samog vizualnog pregleda.

Upravo taj parametar je i jedna od ograniavajuih okolnosti steganografije s obzirom

da se zbog toga ograniava kapacitet skrivanja unutar slike nositelja. Takoer je

znaajan izbor medija za skrivanje podataka, a ukoliko je rije o slikama kaonositeljima, tada su slike u formatima bez gubitka svakako bolji izbor s obzirom na

ogranienja koja postoje u samim formatima s gubitkom (kao to je JPEG), iako su

takvi formati podjednako popularni kao nositelji skrivenih podataka. Naravno, kako je

razvijena digitalna steganografija kojoj je cilj sakriti poruku u naizgled uobiajenu

sliku, tako su s vremenom razvijene i metode za otkrivanje skrivenih poruka unutar

nositelja, odnosno nastojanje da se otkrije poruka i dozna njezin sadraj nakon ega

je uslijedio razvoj metoda steganalize koja se uspjeno nosi sa metodama

steganografiije. U tome lei jedan od ponajveih rizika steganografije, naime, kada

trea strana otkrije postojanje odreene skrivene komunikacije te primjenom

steganalize doe do sadraja skrivene poruke, tada je tajnost komunikacije u

potpunosti razbijena. Nesigurnost skrivenih podataka zbog postojanja uinkovitih

metoda steganalize dovela je do potrebe razvoja metoda koje e, osim skrivanja

poruke, poveati sigurnost sadraja skrivene poruke te je sljedei korak bio razvoj

metoda koje kombiniraju steganografiju i kriptografiju kojima se skriva postojanje

poruke uz istovremenu enkripciju skrivenog sadraja ime se treoj strani koja

presretne komunikaciju dodatno oteava, a moda ak i onemoguava pristup

skrivenom sadraju.

Steganografija, posebice u kombinaciji s kriptografijom u budunosti e se zasigurno

masovnije koristiti s obzirom da omoguuje komuniciranje putem potpuno javnih

kanala bez izazivanja sumnje da komunikacija uope postoji, a kada je sadraj

komunikacije dodatno zatien enkripcijom, tada je sigurnost komunikacije gotovo u

potpunosti zajamena.


31/33

31

Popis literature:

1. Masoud Nosrati et al.: An introduction to steganography methods, World AppliedProgramming, Vol. 1, No 3, August 2011.

2. Judge, James C., Steganography: Past, Present, Future, SANS Institute, 2001.

3. Jzsef Lenti: Steganographic methods, Periodica Polytechnica ser. El. Eng., Vol.44, No. 34, PP. 249258, 2000.

4. Rupanshi, Preeti, Vandana: Audio Steganography by Direct Sequence SpreadSpectrum; International Journal of Computer Trends and Technology (IJCTT),Volume 13, Number 2, July 2014.

5. R. Poornima, R.J. Iswarya: An overview of digital image steganography,International Journal of Computer Science & Engineering Survey, Vol. 4, No. 1,February 2013.

6. Shikha Sharda, Sumit Budhiraja: Image Steganography - A Review, International

Journal of Emerging Technology and Advanced Engineering, Volume 3, Issue 1,January 2013.

7. Mehdi Hussain; Mureed Hussain: A Survey of Image Steganography Techniques,International Journal of Advanced Science and Technology Vol. 54, May 2013.

8. Adnan Abdul-Aziz Gutub: Pixel Indicator Technique for RGB ImageSteganography, Journal of emerging technologies in web intelligence, Vol. 2, No.1, February 2010.

9. Sankar Roy, Ranjan Parekh: A secure keyless image steganography approachfor lossless RGB images, Conference Proceedings/International Conference on

Communication, Computing & Security, 2/2011.10. V. Nagaraj, V. Vijayalakshmi, G. Zayaraz: Color Image Steganography based on

Pixel Value Modification Method Using Modulus Function, InternationalConference on Electronic Engineering and Computer Science, 2013.

11. Po-Yueh Chen, Hung-Ju Lin: A DWT Based Approach for Image Steganography,International Journal of Applied Science and Engineering, 2006.

12. Gulve Avinash K., Joshi M.S.: A Image Steganography Method with Five PixelPair Differencing and Modulus Function, International Journal of ComputerApplications, Vol. 68, No.1, April 2013.

13. Da-Chun Wu, Wen-Hsiang Tsai: A steganographic method for images by pixel-value differencing, Pattern Recogn. Lett. 24, 9-10; June 2003.

14. Jessica Fridrich, Miroslav Goljan: Digital image steganography using stochasticmodulation, Electronic Imaging (Security and Watermarking of MultimediaContents V), Santa Clara, January 20-24, 2003.

15. Firas A. Jassim: A Novel Steganography Algorithm for Hiding Text in Imageusing Five Modulus Method, International Journal of Computer Applications Vol.72, No. 17, June 2013.

16. Jassim F. A.: Five Modulus Method for Image Compression, Signals and ImageProcessing, An International Journal (SIPIJ), Vol. 3, No. 5, 2012.


32/33

32

17. U. Rizwan, H. Faheem Ahmed: A New Approach in Steganography usingdifferent algorithms and applying randomization concept, International Journal ofAdvanced Research in Computer and Communication Engineering, Vol. 1, Issue9, November 2012.

18. Abbas Cheddad, Joan Condell, Kevin Curran, Paul Mc Kevitt; Biometric Inspired

Digital Image Steganography, 15th Annual IEEE International Conference andWorkshop on the Engineering of Computer Based Systems, 2008.

19. Abbas Cheddad, et al., "Steganoflage - A Novel Approach to ImageSteganography, The 8thInternational Conference on Information Technology andTelecommunication IT&T, Doctoral Symposium, Galway Mayo Institute ofTechnology, Galway, Ireland, October 2008, pp: 191 - 194.

20. Nitin Jain, Sachin Meshram, Shikha Dubey; Image steganography using LSBand Edge detection technique, International Journal of Soft Computing andEngineering (IJSCE), Vol. 2, Issue 3, July 2012.

21. Westfeld A.: F5 - A Steganographic algorithm high capacity despite bettersteganalysis; 4th International Workshop on Information Hiding; , pp. 289-302,2001.

22. Chandramouli, R. Subbalakshmi, K.: Current trends in steganalysis: A criticalsurvey, control, automation, robotics and vision conference, 2004. ICARCV 2004,Svezak 2, Str. 964-967.

23. Natarajan Meghanathan, Lopamudra Nayak: Steganalysis algorithms fordetecting the hidden information in image, audio and video cover media;International Journal Of Network Security & Its Application, Vol. 2, No. 1, January2010.

24. Westfeld, A. Pfitzmann: Attacks on Steganographic Systems, Proceedings of the3

rdInternational Workshop on Information Hiding, pp. 6176, 1999.

25. OutguessUniversal Steganography: http://www.outguess.org.

26. Jessica Fridrich, Miroslav Goljan, Dorin Hogea: Steganalysis of JPEG Images:Breaking the F5 Algorithm, 5thInternational Workshop on Information Hiding; pp.310 - 323, 2002.

27. J. Fridrich, M. Goljan, D. Hogea, D. Soukal: Quantitative Steganalysis of DigitalImages: Estimating the Secret Message Length, ACM Multimedia SystemsJournal, Special issue on Multimedia Security, Vol. 9, No. 3, pp. 288302, 2003.

28. Sherif M. Badr, Gouda I. Salama, Gamal M. I. Selim, Ashgan H. Khalil: A Reviewon Steganalysis Techniques, from image format point of view, InternationalJournal of Computer Applications, Vol. 102, No.4, September 2014.

29. Jessica Fridrich, Miroslav Goljan: Practical Steganalysis of Digital Images State of the Art, Proceedings of SPIE; pp. 1 - 13, 2002.

30. Mihir H. Rajyaguru, Crystography - Combination of cryptography andsteganography with rapidly changing keys, International Journal of EmergingTechnology and Advanced Engineering, Vol. 2, Issue 10, October 2012.

31. T. M. Sadikot, D. G. Kamdar: Data security enhancement with crystography a

combination of cryptography and steganography, International journal of Darshaninstitute on engineering research & emerging technologies; Vol. 4, No. 1, 2015.


33/33

Popis slika:

Slika 1: Digitalni nositelji steganografije, str. 6

Slika 2: Tipovi steganografije; str. 8; Izvor: Sanjay Bajpai, Kanak Saxena;Techniques of Steganography for Securing Information: A Survey; International

Journal on Emerging Technologies Vol. 3, No. 1, str. 48-54, 2012.

Documents

Mate Krišto_Steganografija - Nevidljivo u Vidljivom_seminarski Rad