Marko Polo: Mongolska enigmaDORETTE GHLICH*

Ne znamo kako je izgledao. Ne znamo koga je volio. Ne znamo ak ni je li on doista bio onaj veliki pustolov, kakvim ga potomstvo smatra: Marko Polo kao ovjek, sin trgovca iz Venecije i prvi europski putnik na Daleki istok, neispisani je list papira, jednako tajanstven poput velikih pustinja kroz koje se neko morao probijati sve do dvora mongolskog vladara Kublaj-kana

Za ne povjerovati je koliko se naklapalo u proteklih 700 godina. Pogotovo o nekome kao to je Marko Polo, koji je ve za ivota bio uspjean, napisavi bestseler koji su njegovi suvremenici doslovce gutali pod uvjetom da su uope umjeli itati. Il Milione se zvala njegova knjiga, koja je kasnije na njemakom objavljena pod naslovom Die Wunder der Welt (Svjetska uda, op. prev.). Iako su ljudi srednjeg vijeka vjerovali i u najnevjerojatnije stvari, ubrzo su posumnjali u istinitost djela. Moramo priznati, u njemu se pria i o divovskim pticama, zmijama koje imaju noge ili o tome kako se u pustinji Takla Makan mogu vidjeti stvari iz prolosti, no ljudi Zapada su takoer vjerovali u kinokefale i monopode 1 bia koja si svojim ogromnim i jedinim stopalom stvaraju hlad ili se nou pokrivaju uima... Marko Polo, najpoznatiji od svih putnika na Daleki istok, morao je, i to ne samo za svoga ivotnoga vijeka, mnogo toga strpljivo podnijeti: od ogovaranja susjeda u Veneciji, koje je kulminiralo optubom za krivovjerstvo, sve do narataja znanstvenika, iji su dokazi za osporavanje njegovog putovanja bili tako suhopar* Izvorni lanak: D. Ghlich, Marco Polo. Das mongolische Rtsel, u asopisu: P.M. Biographie, Mnchen, veljaa 2008, str. 1622. Kinokefal ili psoglavac, njem. Hundskpfige; monopod ili jednonoac, njem. Schattenfler (op. prev.).1

ni, uvjerljivi i sitniavi da im se nitko ne bi usudio protusloviti. Uvijek iznova su mu pokuavali dokazati da nikad nije, kako je opisano u njegovoj knjizi, dospio do Kine, a kamoli da je mogao raditi kao izaslanik na dvoru Kublajkana. Prije svega, britanska sinologinja Frances Wood, voditeljica Kineskog odsjeka Britanske nacionalne knjinice i u skladu s tim pravi autoritet, pobudila je jo krajem 20. stoljea pozornost tezom da Marko Polo nikad nije stigao dalje od podruja istono od Crnog mora. To je samo po sebi kod njezinih akademskih kolega izazvalo otro protivljenje. Gdje je to, molim lijepo, onda on bio one 24 godine, izmeu 1271. i 1295, koliko je izbivao iz Venecije? To ni Frances Wood ne zna tako precizno kazati. Moda je sjedio u uredu neke trgovake podrunice i prepisivao iz perzijskih i arapskih putopisa, predlae ona... Marko Polo putnik u fotelji? Meutim, za silne je sumnje protiv kojih se njegova pria do danas mora boriti i sam kriv. On, kao tipini trgovac i dijete svoga vremena, dodue jest minuciozno opisivao zemlje kroz koje je putovao, prije svega trnice, robu koja se tamo prodavala, njezinu cijenu i moguu dobit, ali je propustio rei bilo to o sebi samome. Predmeti jesu bili vrijedni pozornosti, ali su putnikova linost i njegovi doivljaji ostali zagonetka. 1

Marko Polo se pritom nije imao razloga kriti: Mora da je bio hrabar i odluan, jer nije imao vie od 17 godina i dvije je godine ranije izgubio majku, kada se 1271. s ocem Nikolom i stricem Maffeom zaputio u Peking preko dananje Turske, Iraka, Irana i Afganistana, preko Pamirskog gorja i poprijeko kroz pustinje Takla Makan i Gobi, uvijek ususret izlazeem suncu, otprilike 12.000 kilometara puta u jednom smjeru. Tako daleko na istok jo uvijek nije bilo prispjelo puno Latina 2, izmeu osta-

pak ne). U svakom sluaju, tako se prialo otkako su par godina prije roenja Marka Pola bili zauzeli Budimpetu i sravnili sa zemljom Wroclaw. Ovi se dojmljivi brojevi mogu provjeriti u knjizi Marka Pola. No, on nije pripovijedao samo o ivotu na kanovom dvoru. Podrobno je opisao i svoja dugogodinja putovanja kroz krajeve, koji se danas zovu Rusija, Iran, Irak, Kina, Koreja, Sirija, Turska, Bugarska, Vijetnam, Java, Kamboda, Tajland, Sumatra, ri Lanka, Afganistan, Pakistan ili Indija. Izvjeivao je o papirnom novcu nainjenom od dudove kore, o ogromnim gradovima u kojima je radilo 20.000 prostitutki, o barutu, o kineskom potanskom sustavu, o kompasu i akupunkturi, kamenom ugljenu, zainima i vinu od rie, o trgovini svilom i krznom, o porculanu. ak i o seksualnim obiajima, zbog kojih se egzotine strane zemlje ine poput neke erotske zemlje iz snova: Na nekoj bi od postaja domaini mukim putnicima preputali ene iz kue, jer su gosti slovili kao asni ljudi a ensko neiskustvo uope kao stigma koja se valjala ukloniti. to je Marko Polo previdio: Kineski zid (koji je u njegovo vrijeme ve postojao iako je tad bio manji), podvezivanje stopala kod ena iz visokog drutva, aj i ajane, kineska slova, kineske tapie, ribolov uz pomo pripitomlje-

Mongolsko je Carstvo bilo najvee kopneno carstvo u povijesti, proteui se na vrhuncu moi od Kineskog do Crnog mora.

log i zato to su u Kitaju, kako su zvali Zemlju Svile, vladali Mongoli. Pred tim nomadskim jahakim narodom jo od osvajakih pohoda Dingis-kana drhtao je cijeli Zapad. Mongolsko je Carstvo bilo najvee kopneno carstvo u povijesti, proteui se na vrhuncu moi od Kineskog do Crnog mora. U roku od samo dva desetljea osvojio ga je Dingis-kan, djed onoga Kublaj-kana kod kojega se kasnije Marko Polo imao uspeti do poloaja izaslanika. To da nitko nije htio tek tako povjerovati u priu vjerojatno je povezano s injenicom da su Tartari, kako se tada nazivalo Mongole (tartarus = pakleno grotlo), bili na vrlo loem glasu ili im se jednostavno previe zavidjelo. Njihovi su vladari imali najmanje etiri glavne ene i po elji svake noi drugu ljubavnicu; organizirali su nevjerojatne pijanke u svojim palaama od mramora i zlata, sjedili na nosiljkama, pili mlijeko 10.000 samo za to namijenjenih bijelih kobila. Na dar su dobivali daljnjih 100.000 bijelih konja, s dobrih 20.000 lovaca zajedno s 4.000 pasa i u pratnji 10.000 sokolara ili u lov, gdje su spavali u atorima obloenim krznom hermelina i samura (to spada pod rubriku zavist), te su smatrani ljudoderima (to2

Njihovi su vladari imali najmanje etiri glavne ene i po elji svake noi drugu ljubavnicu.nih kormorana. to je nadodao: pronalazak katapulta koji ispaljuje kamenje od strane ljudi iz njegove obiteljske svite. to su drugi nadodali: proirivanje znanja o pagetima od strane trojice Pola. Istina glasi: Talijanska pata i kineski rezanci nastali su neovisno jedno o drugome. Svoju egzistenciju duguju tvrdoj arapskoj penici, koja je ve ranije pronala put u ondanju kuhinju. Nikakvo udo nije to se Marko Polo ni u jednom jedinom kineskom izvoru ne javlja ni kao izumitelj, ni kao trgovac, oboavatelj tjestenine, inovnik ili izaslanik. I to mu se do danas zamjera. No, moda je za neloginosti kriv i Rustichello iz Pise, kojeg je 2

Imenom Latini su u srednjem vijeku Bizantinci i bliskoistoni narodi zvali sve stanovnike zapadne Europe (tj. s podruja bivega Zapadnog Rimskog Carstva), a kasnije se na Istoku pojam koristio za Europljane openito (op. prev.).

Marko Polo upoznao 1298, tijekom enovskog zatoenitva. Tamo je zavrio nakon to je, tri godine nakon povratka u Grad u laguni, bio sudionik pomorske bitke protiv Genove. Rustichello je donekle bio upoznat s vitekim ljubavnim pustolovinama i sagama o kralju Arturu, te je bio osrednji pisac koji je rado dramatizirao i pretjerano uljepavao stvari. Idealni ghostwriter 3! Njemu je Marko Polo kazivao u pero svoj putopis. Nisu sauvane pustolovove rukopisne zabiljeke. Ali zato je proizveo malo manje od 150 rukopisnih kopija teksta koji je po svoj prilici napisao Rustichello. I, kako to s kopijama inae biva, uvijek se neto nadoda a ono istinito, ono bitno se zanemaruje. A onda se narataji mogu muiti oko interpretacije teksta. to je zajedniko kod svih 150 kopija: U njima nema nita o Marku Polu, nego samo o njegovim putovanjima. Ono malo osobnoga nalazi se u Prologu, primjerice da su njegov otac Nikola i stric Maffeo ve jednom prije bez Marka bili kod Kublaj-kana i da ih je isti poslao k papi s jednim zadatkom. Trebali su se vratiti sa stotinu kranskih uenjaka i uljem iz svjetiljke koja visi nad Svetim grobom u Jeruzalemu. Meutim, papa kojeg su trebali posjetiti umro je prije njihova dolaska, te se eljena brojka od stotinu uenjaka svela na dva dominikanca koji se moda jesu isticali slijepom odanou, ali ne i odvanou. Na drugom putovanju s Markom oprostili su se od njih ve negdje kod Armenije. No, Kublaj-kan sigurno nije elio prijei na kranstvo, tako da im to i nije tako teko palo. U protivnom bi Marko Polo vjerojatno zbog toga morao snositi posljedice i, u skladu s domaim obiajem, odrubili bi mu glavu. Umjesto toga izmeu njega i Kublaj-kana razvilo se veliko sedamnaestogodinje prijateljstvo. Kan nije putao Marka Pola da ode ak ni nakon to je Marko teko obolio zbog enje za domovinom. Tek je jedna 17-godinja mongolska princeza donijela promjenu: Kublaj-kan ju je htio poslati unuku svoga brata, perzijskom ilkanu, kao utjehu za smrt supruge. Tako je dolo do toga da su trojica Pola princezu otpratila brodomEngl. ghostwriter osoba koja anonimno pie za drugoga (op. prev.).3

kroz Junokinesko more, du indijske obale, sve do Perzijskog zaljeva, za to im je trebalo tri godine. To je putovanje pismeno potvreno u kineskim izvorima, iako ne i prisutnost Marka Pola. U usporedbi s tim, o njegovom povratku u Veneciju se zna relativno mnogo, jer nije samo on o tome pisao, nego i neki njegovi suvremenici. Mora da su 1295. trojica Pola s Istoka bili u jadnom stanju, jer su tijekom povratka bili posve opljakani. No, kad su pridolice rastvorile svoje bijedne ogrtae i rasparali avove poruba, na vidjelo su izali rubini, dijamanti i smaragdi u tako impresivnom broju, da se uklonila svaka pomisao da su prevaranti i dragocjenosti se prihvatilo kao dokaz njihova identiteta. To je vjerojatno pomoglo Marku Polu da se pet godina kasnije, 1300. godine, u zreloj dobi od 46 godina oeni enom iz vieg stalea. U svakom sluaju gospoda Polo ivjela su jedno vrijeme nakon povratka relativno nesmetano, sve dok nije poeo ve spomenuti pomorski rat protiv Genove. Marko Polo je proveo skoro godinu dana u zatvoru, Rusticellu u zajednikoj eliji je izdiktirao putopis, zatim je puten na slobodu i potom prilino brzo postao slavan. Il Milione, kojeg je Rusticello napisao na starofrancuskom, jo je za ivota Marka Pola preveden na latinski i francuski, kao i na razne talijanske dijalekte, a do kraja 15. stoljea djelo je prevedeno na gotovo sve europske jezike. I Genovljanin Kristofor Kolumbo posjedovao je jedan primjerak, te ni u jednom trenutku nije sumnjao u istinitost knjige, nego je koristei se njome nehotice otkrio Ameriku. Polovi su naposljetku kupili raskonu obiteljsku palau u gradskoj etvrti San Giovanni Crisostomo (Sveti Ivan Zlatousti, op. prev.), koja je 1596. stradala od poara, te se danas tu nalazi jedan siromaan stambeni blok. Ne postoji nikakav vlastoruni potpis, nikakav portret i nikakav grob (po svoj prilici u samostanu San Lorenzo) za koje bismo mogli sa sigurnou rei da su pripadali Marku Polu. Znanstvenici nisu jedinstveni ak ni po pitanju mjesta roenja; jedni kau da je to Venecija, drugi navode dalmatinski otok Korulu. Jedini sauvani dokument jest njegova oporuka u 3

kojoj svojim trima kerkama, Fantini, Belleli i Moreti, ostavlja dvije paiza-e, zlatne gravirane propusnice za straare Kublaj-kana. Oporuku, dodue, nije potpisao. Budui da je tako malo poznato o njegovoj linosti, Marko Polo ve stoljeima zaokuplja matu ljudi koji ne vole neispisane listove. Na filmu je od njega nastao junak; 1938. ga je glumio Gary Cooper, 1965. je za ulogu bio predvien Alain Delon, ali ju je onda dobio Horst Buchholz (uz njega su u filmu glumili i Omar Sharif, Orson Welles i Anthony Quinn). U filmskoj adaptaciji Kevina Connora iz 2007. Ian Somerhalder, koji je takoer odglumio ulogu ljepukastog Isusa, izigravao je Marka Pola s karnevaleskno nalijepljenom bradom. Ovaj se u filmu dvaput smrtno zaljubljuje, a to su stvari koje pravi Marko Polo nikada ne bi odao. Na ast mu vie slui interpretacija njegova lika u s dva Emmyja nagraenoj RAI-jevoj TV seriji Marco Polo iz 1982, sa Burtom Lancasterom, Mariom Adorfom, Leonardom

Nimoyem i Kenom Marshallom u ulozi Marka Pola (reija: Giuliano Montaldo). Tu on nije nikakvo razmaeno derite, nego sanjar pun ideala. A do toga su ljudi drali kroz sva stoljea. Za jednog Kineza iz 13. stoljea, koji nije imao predrasuda, Marko Polo je zasigurno bio barbarin koji je jeo rukama, pisao gujim perom i vjerovao da jedan jedini bog moe upravljati itavim svijetom. Jedanput ga skroz-naskroz opisuju kao uenjaka, drugi put kao pustolova, trei put kao trgovca. A onda pak kao izumitelja pate ili katapulta koji ispaljuje kamenje, ili ak kao ljubitelja filmova. Kako da pravi Marko ispuni sva ova oekivanja? ak i u posljednjim minutama njegova ivota, godine 1324, oni koji su se zadesili pored njegove samrtne postelje radoznalo su ga propitkivali. Je li onda stvarno istina ono to je napisao, pitali su ga neumorno. Tada je on sasvim jasno formulirao svoju ostavtinu: Ispriao sam vam tek polovicu onoga to sam vidio!

4