Naslov izvornika Marie Louise Fischer MADCHEN OHNE ABITUR MARIE LOUISE FISCHER DJEVOJKA BEZ MATURE

Bio je prvi dan nakon velikih praznika. Eva Langer se vraala kui iz kole vozei se na biciklu. Desnom rukom vrsto je drala upravlja, a lijevu je neprestano sputala na koljena jer je njezina iroka kukuruznouta suknja s dvije kruto ukrobljene podsuknje ispod nje pokazivala opasnu sklonost da pri najmanjem zamahu vjetra zalepra i otkrije njezine vitke smee noge. Mnogi vozai motornih vozila, koji su je pretjecali, krajikom oka prijazno su gledali Evu. Zaista je ljupko izgledala dok se na biciklu provlaila kroz gusti promet. Koa joj je bila glatka i suncem opaljena, zlatnosmei konjski rep leprao je i plesao na njezinom zatiljku poput vesele zastavice. Eva Langer nije primjeivala da se bilo komu svia. Jasne, smee, neto razmaknute oi s lijepo zavijenim tamnim trepavicama paljivo je uperila ravno pred sebe, njezina puna mala usta bila su malko otvorena. Pjevuila je da se gotovo nije ulo i ne pokreui usne: Bambina, oho, inina, oho oho. Bila je vrlo raspoloena. Nikomu, pa ak ni Ireni, svojoj najboljoj prijateljici, nije priznala da je vesela jer je kola opet poela. Praznici su za nju bili prilino pusti. Jedina od svih kolskih drugarica ostala je kod kue. Svi su drugi otputovali, pa je ak i njezin brat kute gospo

prela preko ko ^ je kuna upozorava aim novima. -

pred_4

P^t- * SOSPO*" Schobrf jesansaznojemtsvtm U Evino se ac se nakallp. -b, Znate - Uope ne znam o emu govorite! - promuk lo ree Eva. U dui se opirala zloj slutnji koja se u njoj javila. - No, da izravno kaem... Va otac je imao prometnu nesreu. Njegov se automobil sudario s kamionom. Na uglu Balerstrasse i Martinstrasse. Onaj drugi imao je prednost. To se svakog dana dogaa, znate. No kad nekoga zadesi... - Polica jac bespomono slegne ramenima. - Gdje je otac? - Odmah su ga odvezli u bolnicu... - Smjesta u poi k njemu. Policajac ustane i poloi ruku na Evino rame. - Gospoice Langer... - Koja je to bolnica? - Vie nema smisla. On je ... mrtav. Evi je bilo kao da joj je sva krv u jednom jedinom stranom valu navrla u srce. Raskolaenim oima zurila je u policajca. Bila je svjesna da joj on neto govori, ali nije mogla shvatiti nijedne rijei. Samo je jedna reenica uasnom jasnoom ispunjala njezinu cijelu

unutranjost. Otac je mrtav. U uima joj je umilo. Tek onda kad je sjela u naslonja i popila gutljaj vode iz ae koju joj je policajac drao na usnama, vratila joj se svijest. Jasno je ula kako govori: - Plaite, gospoice, plaite... odmah e vam biti lake. No, nije mogla plakati. Oi su joj bile suhe i estoko su je pekle. Buljila je u oevu lisnicu koju je policajac stavio na stol pred nju, u novanik od smee krokodilske koe koji je ocu darovala za posljednji Boi, u njegov sveanj kljueva. - Molim vas da sada odete - usiljeno je rekla. - Moj brat mora svaki as doi, a htjela bih... Imate li roaka? Imate li bilo koga tko bi se za vas mogao brinuti? Eva je napeto mislila. - Ne... ne znam... - naposljetku je rekla. - Tada moram obavijestiti ured za mlade. Oni e nekoga poslati. Eva podigne ruke. - Ne, molim vas, ne... Moda bi mogao stric Werner... - Tko je to? - Oev brat. Prosvjetni savjetnik doktor Werner Langer. Nismo bili u uskoj vezi, ali sada, kad je otac ... - Glas joj se slomi. - Molim vas, dajte mi adresu! - Dvorska kola, Oberbeuern, okrug Rosenheim ... - ree Eva. - Hvala. To je sjajno. Nazvat u vaeg strica. Rosenheim nije daleko, pa moe jo veeras doi. Dok je policajac poeo listati telefonsku knjigu, Eva s mukom ustane. Imala je neobian osjeaj kao da su joj noge od vate. Oprezno koraajui pola je u kuhinju. Lonac s juhom od povra

koju je jo juer skuhala stavila je na grijalo da je pod-grije. Tada je poela prostirati stol za sebe i Klau-sa. Sve je radila mehaniki, ni na to nije mogla misliti nego na to da je otac mrtav. Nikad vie nee s njime sjediti za ovim stolom, nikad se vie nee s njime izvesti u prirodu, nikada ga vie nee moi pitati za savjet, nikada je vie nee zadirkivati, a ni grditi Klausa. Otiao je. Zauvijek. Nikad se nee vratiti. Znala je da je tako. Ali to nije mogla potpuno shvatiti. Eva nije ula kad je Klaus doao kui. Lecnula se ugledavi ga kako stoji na kuhinjskim vratima ula je kako ju je zazvao po imenu. Lice mu se smrklo kao uvijek kad neto ne bi shvatio. ' - Ne bi li mi, molim te, objasnila to je to? pitao je. - to e taj policajac u naem dnevnom boravku? Eva je traila rijei. Pogledala je malog brata. Rado bi ga zagrlila, ali je znala da on mrzi njenosti. - Klause... - tiho je rekla borei se sa su zama. - Govori ve jednom! Ne pravi se vana! - Klause, otac ... Molim te, nemoj se prestra iti! Otac je... - Nije mogla izustiti posljednju, stranu rije. No Klaus je ve shvatio. U njegovim svijetlim plavim oima oitovao se uas. Otac je ... mrtav! Mogla je samo nijemo kimnuti glavom. Najednom je popustio gr. Klonula je na kuhinjski stolac, stavila ruke na stol i nezadrivo zaplakala. Policajac je otiao uvjeravajui Evu da e stric Werner jo danas doi u Miinchen. Ruak je protekao vrlo alosno. Eva nije mogla progutati ni zalogaja. Klaus, koji je bio u dobi u kojoj se uvijek i u svakoj situaciji

osjea glad, rado bi jeo, ali se stidio pred sestrom. Tako ni on nije dodirnuo svoj tanjur. Zatim je otiao u svoju sobu. Bilo mu je drago to je naao pola ploice okolade. Uope mu nije ila u tek, ali je ipak utiala osjeaj gladi. Potom se bacio na krevet i piljio u zrak. Jo je manje od Eve mogao shvatiti to za njih znai oeva smrt. Eva se prisilila da obavi kolske zadae. Imala je dodue osjeaj da je sve to sada ini sasvim besmisleno, ali je morala neto raditi. Nije htjela neprestano misliti na sve to se dogodilo. U tri sata javilo se kuno zvonce. Pred vratima je stajala Irena Breuer, Evina najbolja prijateljica. Bila je bucmasta djevojka s kratkim plavim uvoj10 cima i blistavim sivim oima. Za vrijeme odmora dogovorila se s Evom da e zajedno ii na plivanje u Prinzregent. Irena veselo pozdravi, a tek tada zapazi Evino zaplakano lice. - to je? - zapita. - Jesi li imala neprilika? - Nisam. - Tim bolje. Spremi se! Druge nas ve ekaju. - Ireno, ne mogu... ne mogu ii s vama. Ne moe? Zar nisi gotova s matematikom? Evi zadrhtae usne. Morala se prisiliti da zavla da glasom. - Ne, Ireno. To nije razlog. Ne bi li me, molim te, sutra ispriala kod doktora Schreibera? Ni sut ra neu moi doi u kolu. - Jesi li poludjela? Nee doi u kolu? Zar si moda bolesna? Eva nije eljela da prijateljici bilo to ispria, ali kad je Irena odluno ula u stan i za sobom zatvorila vrata, nije joj nita drugo preostalo. - On se... moj se otac unesreio - rekla je. - Je li... ? - Da. Irena je na trenutak poalila to je ula. Nikad jo nije doivjela smrtni sluaj, pa nije imala pojma to bi sada morala uiniti ili rei.

- Ah ... - bilo je sve to je mogla izustiti. Eva je utjela, pa ona dometne: - Odakle to zna ... ? - Bio je tu policajac. Irena nije znala to bi na to rekla, pa je grevito traila rijei. - Dakle, nee poi sa mnom? - Neu. - Ako bih ti mogla bilo kako pomoi... - A kako? - Ni sama ne znam. - Irena se opet sabrala. uj me, Eva, tako sam se prestraila da moram 11 malo sjesti. - Otvorila je vrata Evine sobice i spustila se na krevet. Sto e sada? Eva je stajala pred njom. Slegla je ramenima. Veeras dolazi stric Werner... - Prosvjetni savjetnik? Budi na oprezu, Eva. Nemoj da te zatvore u internat! Od koga u pre pisivati latinske zadae? Eva se morala nasmijeiti, prvi put otkako je saznala za oevu smrt. - Ne brini - rekla je. - Za to nee biti dosta novaca. Irena se pokucala prstom po nosu. - A tako, naravno. Na to uope nisam mislila. Zna li, ako vam bude gusto, morat e jednostav no potraiti posao. Pa to mnogi ine. Na primjer Herbert. On svaki dan prije kole raznosi novine i time zaslui dobar deparac. A ja... - Irena, vi ivite kod svojih roditelja. - Pa to onda. Stan imate. Uope, Eva, ako se dobro razmisli... Cijela pripovijest ima i svojih dobrih strana. Sad ti nitko nee prigovarati. eno boja, kad samo pomislim kako bi se tu u stanu mogao prirediti straan tulum. Eva je utjela.

- Kakvo to lice pravi? - upita Irena. - Jesam li rekla neto loe? - Nisi, zaista nisi. Samo ... sada mi momental no nikako nije do zabave. Eva se spusti na stolac pokraj pisaeg stola. Duboko je udahnula, a onda rekla: Bojim se. - Boji se? ega? Eva uzvrati: - Da u morati napustiti kolu. - Ma kakvi! To su gluposti. Na to ne smije ni misliti. - A Klaus? - Zbog njega se uope ne bih brinula. Za dje aka je uvijek sve mnogo lake. Zna li to, Eva, govorit u sa svojim ocem ne bi li vam mogao nai zaposlenje kod Oberpollingera. Tamo uvijek trebaju ljude za sve mogue poslove, za prodaju, u uredu, za pakiranje, za raznaanje, to ja znam. Kladim se da e on neto za vas nai. - Misli? - asna rije! - Irena ustane. - No, sada mo ram odmagliti. Ne bi li mi dala svoju latinsku bi ljenicu? Jo u veeras govoriti s ocem. Obavijes tit u te sutra poslijepodne. ao, ao, Eva... Bit e sve u redu. Naveer je doao Werner Langer. Bio je u tamnosivom odijelu. Stavio je crnu kravatu i oko rukava crnu traku. U ruci je drao dug crni kiobran i mali konati koveg. Nijemo je Evi i Klausu stisnuo ruku. Djeca ve nekoliko godina nisu vidjela oevog brata, pa je on za njih bio stranac. Dr Langer odloi kovei, objesi kiobran na vjealicu i ogleda

se. - Uzeo sam tri dana dopusta - ree - pa mogu ostati kod vas dok se sve ne sredi. Klaus i Eva su utjeli. - Mislim da e biti najjednostavnije da spa vam u... - nakalje se - u Georgeovu krevetu. - Otac je uvijek spavao na kauu u dnevnom boravku - ree Klaus. - Dobro, tada u i ja tamo spavati. Stric Werner promatrao je djecu prodornim oima. Kako to izgledate?

12 13 Eva i Klaus izmijenie poglede koji su odavali neshvaanje. utjeli su. - Zar se niste mogli preobui? Ili, moda smatrate da je ta svijetla ljetna odjea prikladna? Eva pogleda svoju kukuruznoutu lanenu haljinu i pocrveni. - Oprostite, strie. Na to uope nisam mislila - Ja imam samo modro odijelo - ree Klaus. - A i ono mi je premalo. - Kao i uvijek... elim da ste sutra tako obueni kako odgovara prilici. Gdje mogu opra ti ruke? Eva otvori stricu vrata kupaonice. - 2eli li neto pojesti, strie VVerner? - Molim! Eva je stol za veeru prostrla u kuhinji. Podijelila je juhu od povra koja je ostala od podne. Stric VVerner je ispraznio dva tanjura. - Izvrsno - ree - zaista izvrsno. Tko je sku hao juhu?

-

Ja - ree Eva. Sive oi strica VVernera postadoe za nijansu prijaznije. - Grom i pakao! Ne bih ni pomislio da to umije. Jelo u naem internatu je... no da, to moete zamisliti... no da, kuhanje na veliko. A ja kao ne enja ... No, to vas nee zanimati. - Hoe li jo kruha? - upita Eva. - I komad sira? - Hvala, ne! Stric odgurne tanjur, zapali cigaretu. Nakon kratkog oklijevanja ponudi i Evi kutiju. - Hvala! - rekla je. - Ne puim. - Vrlo pametno. Na alost, taj se loi obiaj neobino proirio meu mladima. Drago mi je ... Koliko ti je zapravo godina? Eva ustane i donese pepeljaru. Uskoro e mi biti sedamnaest. Stric VVerner otrese pepeo. - Taj nesretni sluaj, no da, nema uope smis la o tome mnogo govoriti. to to znai? Smrt do lazi brzo. To je za vas, pa i za mene vrlo bolan gu bitak. Da odmah prijeemo in medios res... Pret postavljam da je va otac uplaivao ivotno osigu ranje u vau korist. Moete li mi moda rei ko liko otprilike iznosi to osiguranje? - Uvijek je namjeravao - tiho ree Eva. - to? Zar to znai da nije osiguran? Klaus zabaci glavu. - Odakle bismo to znali? Stric VVerner uzdahne. - No da, to sve valja ustanoviti. Najbolje e biti da se odmah latim posla. Eva, budi tako do bra pa mi skuhaj kavu. Kad je Eva te veeri pola u krevet, stric VVerner je sjedio u

oevom omiljenom naslonjau uz pisai stol, a pred njim je bio golemi kup papira Eva mu je za spavanje spremila kau, a pri tom je morala stisnuti zube da ne zaplae. Otac ga vie nikada nee upotrijebiti! Dugo je budna leala u krevetu. Mislila je na majku. Svih prolih godina nastojala je zaboraviti majku. Kad ih je ostavila, njoj je bilo sedam godina, a Klausu tri. Nije se sjeala da bi meu roditeljima bilo otrih rijei. Majka je iznenada otila. Eva nije shvaala to se dogodilo, ali je osjeala da se otac uvijek raalosti kad se raspituje o njoj. Tek mnogo kasnije shvatila je da je posrijedi morao biti neki drugi ovjek. Tada se ljutila na majku. Kako je mogla napustiti dobrog oca, nju i Klausa? Ali, danas je odjednom poela eznuti za njom. Kad bi se majka vratila, bilo bi sve drugaije!

14 15

Moda e u novinama proitati osmrtnicu? Moda e tada doi k njoj i Klausu? Moda? Zaokupljena takvim mislima utonula je u san. Idueg jutra Eva je obukla ravno krojenu tam-nosmeu flanelsku

haljinu iako je jo uvijek bilo toplo ljeto. Prole jeseni dala ju je saiti od staroga oevog odijela. Ustanovila je da je ini odraslom. Dugu zlatnosmeu kosu skupila je na zatiljku i zatim splela u visoku frizuru. Klaus se pojavio u krizmenom odijelu. Zaista mu je postalo premaleno. Ruke su mu visoko iznad zapea strile iz rukava. Zajutrak je protekao u utnji. Nakon doruka pozvao je stric Werner Evu i Klausa u dnevni boravak. Rekao je: - Sjednite, djeco, i posluajte me. Unaprijed vam kaem da sam proveo pola noi - kretnjom ruke pokae na papire koji su sloeni u malim ku povima pokrivali pisai stol - dok sam se donekle snaao. - Otac je uvijek bio vrlo uredan - ubaci Eva. - Moda, ali za nekoga sa strane ... mlim vas da me krivo ne shvatite, daleko sam od toga da ga kritiziram... Sve u svemu, ipak imam dojam da Georg, va otac, nikada nije mislio da bi mu se moglo neto dogoditi. - A tko na to misli. - ree Klaus. Stric Werner dobaci mu prijekoran pogled i nastavi: - Rado bih vam saopio neku ugodniju vijest, ali injenica je da vam otac nita nije ostavio. Klaus skoi na noge. Njegovo mlado lice bilo je sasvim zbunjeno. Zar ba nita? - Nita. Predaleko bi nas odvelo da vam obja njavam sve pojedinosti, ali morate mi vjerovati Moemo govoriti samo o srei da je auto potpuno isplaen. Georg je na alost propustio, pretpostav ljani omakom, da na vrijeme plati posljednju ratu osiguranja Otuda ne moemo oekivati ni pare. A inae... potraivanja jedva pokrivaju dugove. - Ali, ipak imamo stan - tiho je rekla Eva.

- Stan u starogradnji bez dodatka trokova gradnje. Ako ga napustite, za njega neete nita dobiti. - Zato bismo ga morali napustiti? - uzvikne Klaus. - Moglo bi se... zar se ne bi moglo ... - Da, strie Werner, zar ga ne bismo mogli iz najmljivati? Veliku namjetenu sobu i kupaonicu. Tada bismo Klaus i ja mogli... - Prema najamnom ugovoru, izriito se zabra njuje iznajmljivanje podstanarima. Molim vas, dje co, o svemu sam temeljito razmislio. Kako god okrenuli, nita vam ne ostaje. Klaus je stajao sasvim zbunjen. - Poizit u - bezbojno je rekao. - Poizit u... - Molim te, Klaus, ne upotrebljavaj takve iz raze! - ukorio ga je stric Werner. - Ti uostalom ima najmanje razloga da zdvaja. Za tebe sam na ao rjeenje. Pregledao sam tvoje svjedodbe. Pri lino sam siguran da u za tebe dobiti besplatno mjesto u Dvorskoj koli u Oberbeuernu. Glavna mi je briga to emo s tobom, Evo. - Zar misli da Klaus i ja vie ne moemo os tati zajedno? - Eva, budi pametna! - ree Klaus. - Moramo zaista biti vrlo sretni to stric mene uzima sa so bom. - Nas dvoje bismo ipak mogli... 16 2 - Djevojka bez mature 17

Eva zastane. Nastojala je zatomiti suze koje su joj navirale na oi. to? - zapita stric Werner. Eva je utjela. Htjela je govoriti o Ireninu prijedlogu kako e se pobrinuti da oboje dobiju posao kod Oberpollingera, ali joj se odjednom sve uinilo besmislenim. Ako budu morali predati stan, i taj plan pada u vodu. - Eva, nema smisla da se zavaravamo - ree stric Werner. - Nastojat u pronai neki dom u koji bih te mogao smjestiti. - Zar internat? - Kako molim? - Stric Werner stavio je ruku na uho kao da nije uo. - to misli, tko bi to pla ao? Zar moda ja? To ne bih mogao ak i kad bih htio. Ne, mora ti biti jasno da mora napustiti kolu. Moramo pokuati da te to prije postavimo na vlastite noge. Gospoa Schoberl je u trgovini kolonijalnom robom svim svojim muterijama iscrpno priala o stranoj nesrei koja se sruila na Langerovu djecu. Tema je davala obilno materijala za naklapanje. Opet se mogla prepriavati stara pria o gospoi Langer koja je svojedobno bez glasa i traga pobjegla s glumcem i ostavila mua i dvoje djece. Mogli su se uzrujavati zbog sve veeg ulinog prometa i zbog nerazboritosti mnogih vozaa koji u pripitom stanju sjedaju za upravlja. - Nita ne bih rekla - ponavljala je gospoa Schoberl - ali i sami znate kako je to ... Zastupnik estokih pia pa da ne pije, gdje toga ima? No u tome i nema nita zla, ali samo kad taj zna da nakon toga mora sjesti za upravlja i da ga kod kue eka dvoje malodobne djece ... Da, da, ljudi su sve nerazboritiji. - uje, Anni - zapone gospodin Schoberl kad naas u trgovini nije bilo muterija. -1 ja sam razmiljao o tome. - Dobro, dobro. Koliko sam ti puta ve rekla

da ne smije autom ii u gostionicu svojim prija teljima. Moda e ti to biti dobra pouka. Gospodin Schoberl stekao je u toku godina spomena vrijednu sposobnost da preuje predba-civanja svoje ene. - To bi zapravo bila prilika - mirno je rekao. - Mislim, kad je sad jadno dijete samo na svije tu... Ve odavno traimo nekoga tko bi ti poma gao u kuanstvu. Gospoa Schoberl odloi veliku vestfalsku unku koju je htjela prenijeti na drugo mjesto i pogleda mua. - A, tako misli! Da li bi ona to htjela? Ona je ipak ak i polazi visoke kole. - To nita ne stoji. Mislim da bi... uzgred mogla kod nas pomagati u kuanstvu. Dat emo joj zato deparac. Nije mi drago, Anni, da stalno mora toliko tegliti. Gospoa Schoberl uzdahne. - Da, da. Imam posla preko glave. No hoe li djevojka htjeti? - Mogu je pitati, ali samo ako je tebi pravo. - Pitaj je! Kod njih je sada stric. Govori s nji me. Evi e kod nas biti dobro. Gospodin Schoberl oklijevao je neko vrijeme. Dugo i temeljito ispitivao je stanje blagajne, izvadio iz nje novanicu od sto maraka, umjesto nje u pretinac stavio sitni i kad je njegova ena imala pune ruke posla dvorei nove muterije, mugne kroz stranja vrata. U nekoliko koraka bio je na stubama i ve je htio pritisnuti na kuno zvonce Langerovih kad se predomisli.

18 19 Potri jo nekoliko stepenica vie i otvori svoj

stan. U spavaoj sobi skine svijetlomodru kutu i obue sivi flanelski kaput. Promiljeno izabere srebrnastu kravatu i briljivo je zavee. Tada stane pred zrcalo. Zadovoljno ustanovi da mu je kosa, iako je u njoj bilo nekoliko sijedih vlasi, jo uvijek bujna i gusta. Dobro je oetka da bi poprimila sjaj. Rukom prijee preko obraza da bi ispitao je li dobro obrijan, a kad je utvrdio da je i to u redu, nasmijei se svojoj slici u zrcalu. Tek tada se spusti do Langerovih. Kad je Eva otvorila vrata, on nehotice uvue trbuh. Ugledavi gospodina Schoberla, Eva Langer se prisili na smijeak, ali njezine svijetle sive oi ostale su ozbiljne. Bila je vrlo utuena. Prije nekoliko asaka na zvala ju je prijateljica Irena, vrlo ponosna, jer je bilo nade da e Eva dobiti zaposlenje. Zamisli, tjedno e dobivati trideset maraka. Zar to nije divno? , Irena se uvrijedila kad joj je Eva objasnila da od toga novca nee moi ivjeti ako bude morala plaati stan, hranu i kupovati odjeu. No da, ako ima takve zahtjeve, rekla je, ne mogu ti pomoi, Eva zapravo nije znala to da radi. ivot je odjednom iskoio iz koloteine. Prijedlog gospodina Schoberla bio je za nju kao dar s neba. Stric Werner pristao je na to. Bio je sretan to se rijeio brige za Evu. ak je naas pomislio ne bi li gospodina Schoberla postavio za skrbnika. Ali, ipak odbaci tu ideju. Kao stricu bila mu je dunost da se brine za Evinu sudbinu. Kad je gospodina Schoberla ispratila do vrata, rekla je: - Ne znam kako da vam zahvalim. Smijeei se potapao ju je po obrazu. - Mala, budi samo dobra prema meni - njeno je rekao, a kad je u Evinim oima primijetio stanovito iznenaenje, brzo dometne: Uvijek sam elio takvu kerkicu kao to si ti. Slijedei dani bili su za Evu poput more. Jedan staretinar poslao je procjenitelja koji se sa stricem Wernerom cjenkao za svaki pojedini

komad pokustva, dok ono nije za smijeno malu cijenu, kako se Evi inilo, promijenilo vlasnika. Novi usi-sava praine, za koji su isplatili tek tri prve rate, morao je Klaus vratiti u trgovinu u kojoj su ga kupili. I oeva su odijela prodali u bescjenje. - Prerada se ne bi isplatila - odredio je stric Werner - kad se danas jeftinije moe dobiti gotovo. Eva se nije usudila prosvjedovati. Imala je pune ruke posla da isprazni ormare i komode i da odlui to e zadrati a to ne. Posteljinu, stol-njake i ubruse, pribor za jelo i sue spremili su u dva velika kovega i stavili u suu. Za tvoju opremu - rekao je stric Werner. Zatim je Eva pomagala bratu pri pakiranju. Bilo joj je vrlo teko pri srcu, pa nije shvaala kako je Klaus pri svemu tome mogao biti tako bodar i poduzetan. - 2eno boja, Eva, to je sjajan internat! - uzbu eno je priao. - Stric Werner kae da su tamo i Perzijanci i Brazilci i tko sve ne. Sve mladii iz vrlo bogatih obitelji. Zgodno, zar ne? Eva spusti koulju koju je upravo htjela staviti u koveg i pogleda malog brata. - Zar se veseli to odlazi? - No da, kako se uzme - ree Klaus poneto u neprilici, a zatim oprezno doda: - U svakom slu aju, odsad neu morati prati i brisati sue. Tamo imaju za to osoblje. 20 21 - Klaus? - zaueno uzviknu Eva. - Istina je. Eva pogleda Klausa koji je naiao na svoju staru zbirku maraka kojom se ve godinama nije bavio. Pronaao je povealo i s

najveim zanimanjem promatrao svaki pojedini primjerak koji je ponajee bio malko oteen. Jo je bio dijete, mali djeak. Nije smjela ozbiljno uzimati to govori. Lako ga je pomilovala po kosi. Klausu je ta njena gesta bila neugodna, pa se nakostruio. Eva se pretvarala da to nije primijetila. - Da ne bih zaboravila - rekla je. - Imam jo neto za tebe. Dala mu je okoladu koju joj je potajno u dep stavio gospodin Schoberl. Klaus je odmah shvatio. - Pa to je sjajno! - oduevljeno ree. - Od sta roga Schoberla? Eva kimne glavom smijeei se. - Ti, kod njih sigurno naokolo lei mnogo tak vih stvari. Nastoj da tu i tamo togod zdipi. Eva namrti glatko, isto elo. - Valjda ne misli ozbiljno da u krasti? - Nipoto. Samo sam mislio da mi prigodice moe togod poslati. Svi drugi momci u koli si gurno dobivaju od kue pakete. Evi je ve bilo na jeziku da mu objasni kako svi drugi momci sigurno imaju roditeljski dom, oca i majku, koji zarauju novac i da se polagano mora privikavati na to da bude sam na svijetu. Umjesto toga samo je rekla: Vidjet u to mogu uiniti. Eva od svega toga nita nije zamjeivala. Vidjela je samo crni dugi lijes, koji se pred njom ljuljao na leima nosaa, pa se silila shvatiti da e njezina oca danas zauvijek spustiti u crnu zemlju. Stric Werner i gospodin Schoberl ve su na groblju zapalili cigaretu. Razmijenili su nekoliko nevanih rijei, a tada su se Klaus i Eva morali rastati. Brat se sa stricem Wernerom odvezao na kolodvor. Gospodin Schoberl dovezao je Evu svojim automobilom natrag u Albertstrasse. Za cijelog puta nije s njom progovorio ni rijei. Eva mu je za to bila zahvalna. U Schoberlovu stanu odmah je pola u sobicu koju je gospoa Schoberl za nju uredila, zakljuala je vrata i bacila se na krevet. Plakala je.

Kad je ula da su se vrata stana zatvorila i da je gospodin Schoberl otiao dolje u trgovinu, izvadi iz kovega jednostavnu pamunu haljinu, pri-vee pregau i poe u kupaonicu da se umije. Kad su Schoberlovi u podne doli gore, stol je bio prostrt i jelo skuhano. Poslije podne Eva iz kovega izvadi svoje stvari i uredi sobu koliko je udobnije mogla. Bilo joj je gotovo kao kod kue. Na dan pogreba nebo je bilo plavo. Drvee na groblju proaralo se zlatnim, utim i crvenim bojama. Bio je neobino lijep jesenji dan. 22 23

2. U koli je bilo kao i prije. Samo se za Evu sve promijenilo. Vie nije imala slobodnog vremena Ujutro je ustajala oko pet sati, uredila je stan i spremila zajutrak. Kad je poslije podne u dva sata dola iz kole, Schoberlovi, koji su u tri sata opet morali biti u trgovini, ve su bili gotovo pojeli. Eva za sebe podgrije ono to je ostalo. Tada se odmah prihvatila kuhanja za slijedei dan i ienja kuhinje, pa se tek tada mogla posvetiti svojim kolskim zadaama, ako jo nije morala togod posebno raditi. Eva se uskoro navikla na to da u kuanstvu Schoberlovih ima mnogo posebnog posla. Dok je jo ivjela s ocem i Klausom, veliko rublje davali su na pranje izvan kue. Schoberlovi su imali automatski stroj za pranje rublja, ali je Eva morala sama glaati. Budui da je gospodin Schoberl svaki dan mijenjao koulje i svaki

dan zamazao najmanje dvije kute, a da se ne spominju stolnjaci, ubrusi i rupii, Eva je morala glaati svaki drugi dan. Kod Langerovih je uvijek dvorkinja prala prozore, a sada je Eva morala raditi i to, a da se ne spominje ienje srebrnine, koje je dolazilo na red najmanje svakih etrnaest dana. Cesto se Eva tek naveer mogla posvetiti kolskim zadaama, a tada je veinom bila previe umorna. Nita nije pomagalo to joj je gospodin Schoberl, kadgod bi mogao, kriom togod dao, naranu, tablu okolade, pregrt bombona. Eva se tomu radovala. Godilo joj je to je gospodin Schoberl prema njoj tako ljubazan, ali te male darove nije dirala. Jednom mjeseno pripremila bi mali omot i poslala ga Klausu. Od brata je primala kratka, prilino besadraj-na pisma u kojima joj je zahvaljivao na paketima i uvijek molio novaca. Svi kolski drugovi imali su, ako se moglo vjerovati njegovim pismima, obilne deparce, a njemu je stric Werner davao vrlo malo. Trebalo mu je novaca, pa je Eva slala svaku paru koju je mogla utedjeti. To joj nije bilo teko jer je osim za kolske potreptine rijetko imala prilike da za neto troi. Tada je doao dan kad je zaspala u kolskoj klupi. Bilo je to u fizikalnom laboratoriju. Gospoica dr Baierlein ugasila je svjetla jer je na katedri htjela izvoditi pokuse s raznobojnim plinovima koji su gorjeli. U tamnoj prostoriji jeli su jabuke, kruh s maslacem, aputali i priali viceve. Gospoica dr Baierlein nije od svega toga nita zapaala. Ne bi primijetila ni to da je Eva zaspala, da je kao i druge, kad se upalilo svjetlo, uspravno sjedila na svome mjestu. No Eva se nije probudila, spavala je ukopavi glavu u ruke. Njezina susjeda estoko je udari pod rebra. - Eva, uspravi se! Eva sanjivo podigne glavu. Sasvim se razbudila tek kad je vidjela da pred njom stoji gospoica dr Baierlein. Odmahujui glavom, nastavnica je gledala Evu s uenjem. Eva skoi na noge, lice joj se zajapurilo.

24 25 - Molim vas, oprostite... oprostite mi, molim vas! - mucala je! - Ne znam kako mi se to dogodilo ... Strano mi je ao. U tom asu zazvonilo je kolsko zvono. Sat je zavrio. Ne rekavi ni rijei, gospoica dr Baier-lein neto zabiljei u svoju knjiicu, sklopi je i kratko pozdravivi izae iz razreda. - Curo moja, bit e svega! - ree Irena. - Ona e to prijaviti doktoru Schreiberu. Eva samo nijemo i bespomono slegne ramenima. Osjeala je da se to to je poelo vie nee moi zaustaviti. Nije se uzrujala ni kad ju je razrednik dr Schreiber za vrijeme petoga sata zamolio da ga prieka nakon svretka kole. Bila je previe umorna da bi se mogla jo i bojati. S doktorom Schreiberom je razgovarala u praznoj kolskoj sobi. Razrednik, vitak, koat mukarac mravoga konjskog lica i duboko upa-lih tamnih oiju, bio je poznat po strogosti, pa su ga se aci bojali, ali su ga i voljeli. Pripadao je onim nastavnicima koji se nisu trudili da ugode uenicima, ali su se ovi mogli pouzdati da e od njih neto nauiti. Eva se dosad jo nikad nije s njime sukobila. - Molim vas, Eva, sjednite! - rekao je i sam se spustio na stolac uz jedan od dugih stolova za ko jima su sjedile samo uenice. Eva je mimo njega gledala kiu koja je neprekidno ibala po prozorima. - Molim vas, pogledajte me kad s vama govo rim - otro ree dr Schreiber. - Zar se vie ne usuujete ni da me pogledate u oi? Eva umorno podigne tamne svilene trepavice i pogleda ga tamnim, zasjenjenim oima. - Eva, to je s vama? U posljednje vrijeme vrlo

ste se promijenili... Molim vas, nemojte prosvje dovati. Tono sam vas promatrao. Dosad sam vas 26 uvijek cijenio kao zainteresiranu i paljivu uenicu. No od nekog vremena napadno ste popustili u uenju. Razgovarao sam i drugim vaim nastavnicima. Vae domae zadae izraujete brzopleto, u kolu veinom dolazite sasvim nespremni, a za vrijeme nastave sanjarite i mislite na neto drugo, ini se, zanimljivije. Sto je to s vama? Molim vas da mi jasno odgovorite. - Ne znam... - ree Eva oklijevajui. Mogla je doktoru Schreiberu priati o Schoberlovima, o te kom poslu koji su joj natovarili i da uope nema vremena ni snage za uenje. No bilo joj je mrsko da se potui. Schoberlovi su se za nju zauzeli kad je bila u najveoj nevolji. Nije htjela biti nezahvalna. - ini mi se - ree dr Schreiber koji o svemu tome nije nita slutio - da je neobina promjena kod vas nastupila istodobno sa smru vaega oca Oito vam nedostaje jaka ruka. Potreban vam je netko tko bi na vas pazio i tko bi vas podupirao. Trebali biste se stidjeti. Eva, vie niste dijete. Od govorni ste sami za sebe. Nikad ne bih pomislio da se upravo vi skitate nou... - To nije istina! - ree Eva koja se iznenada sa svim razbudila. - Ne skiem se! - Ne biste li mi, molim vas, objasnili kako to da zbog umora niste u stanju pratiti nastavu? A jutros ste na satu fizike ak i zaspali. - To se vie nee dogoditi, obeavam! - ree Eva. - Tomu bih se htio nadati. Eva, ako vam smi jem savjetovati... Ako mislite da vam kola vie nema to pruiti, otiite. Budete li dalje tako na stavili, uzalud ete gubiti vrijeme. kolska godina tek je zapoela, ali vam mogu dati napismeno da

vi, ako temeljito ne promijenite svoje ponaanje, slijedee godine neete prijei u vii razred. Jeste li me razumjeli? 27 - Jesam, gospodine doktore! - Hvala. - Dr Schreiber ustane. Vidio je kako Eva umornim kretnjama izvlai ispod stola kol sku torbu, kako ju je stisla uza se i kako poneto svinutih lea, nakon kratkog pozdrava, izlazi iz razreda. I protiv volje, obuzela ga je suut. Ispra tio ju je na hodnik i pomogao joj da obue kinu kabanicu to jo nikada nije uinio nijednoj ue nici. - Eva - rekao je promijenivi ton - vrlo mi je ao to sam vam to morao rei. Ako imate kakvih briga, molim vas da o tome sa mnom otvoreno porazgovarate. Moda bih vam mogao pomoi. Sad su stajali sasvim blizu jedno kraj drugoga, oi u oi. Oko Evinih usana trzali su miii. Najradije bi se doktoru Schreiberu bacila na grudi i sve mu ispriala, ali se svladala. - Hvala, gospodine doktore - rekla je. - Nitko mi ne moe pomoi. Naglo se okrene i otri kako ne bi vidio njezi-. ne suze. - Eva! - zazove dr Schreiber, ali ga vie nije ula. Zamiljeno je uao u zbornicu da obue ogrta. Imao je neugodan osjeaj da je uinio neto krivo, ali nije znao to. Istog dana pisala je Eva stricu. Otvoreno mu je opisala cijelu svoju situaciju, priala mu je o loim ocjenama, nije preutjela da je zaspala za vrijeme nastave i to joj je kazao dr Schreiber. Molim te, strie VVerner, nemoj se ljutiti to te optereujem, ali sam zna da nikoga nemam osim tebe. Jednostavno ne mogu to izdrati. Tako sam umorna da bih mogla zaredom spavati tri dana i tri noi. to

da radim? Molim te savjetuj me! U najskrovitijem zakutku svoga srca nadala se da e je stric moi smjestiti u Dvorskoj koli u 28 Oberbeuernu. Iz bratovih listova saznala je da u internatu ima i djevojaka. Zato stric VVerner ne bi mogao i za nju uiniti ono to je uinio za Klausa? Tada bi se rijeila svih briga. Striev odgovor bio je porazan. Priloio je prijepis pisma direktoru kole u kome ju je ispisao iz realne gimnazije. Taj sam korak uinio teka srca, vjeruj mi, pisao je, ali to mi se ini jedinim razboritim rjeenjem Dovoljno sam iskusan kao nastavnik da bih uvidio kako u danim okolnostima ne moe postii ono to je svrha kole. Eva, to nije prijekor ve samo utvrenje injenice. Uostalom, poteno govorei, nikada nisam mislio da je djevojkama potrebna humanistika naobrazba. Nastoj usavriti svoje znanje voenja kuanstva; da umije kuhati, to sam s veseljem ustanovio. U tome si ispred mnogih svojih vrnjakinja. Od srca ti elim da za jednu godinu ili dvije nae zgodnog ovjeka s kojim bi zauvijek povezala svoj ivot Dotad e biti, u to sam uvjeren, najbolje smjetena u Schoberlovih. Irena je dola poslije podne da Evi za vrijeme posla pravi drutvo i pri tom da iskali srce. Zaljubila se u momka imenom Heinz, koji, meutim, dosad nita nije znao 6 svojoj srei, pa je nije nikada ak ni pozdravio. I tako je Irena prva saznala za odluku strica Wernera. Bila je izvan sebe. - Ali to, Eva, ipak ne smije dopustiti - uzvik nula je. - To je nevjerojatno. Mora ii na skrbni ki sud i poaliti se! Ta on te ne smije jednostavno ispisati iz kole da je i tisuu puta tvoj stric! - Da se poalim? Kakvoga to ima smisla? Stric Werner ima pravo. Pa i dr Schreiber. To jedno29 stavno ne bih mogla izdrati. kola i kuanstvo, to je za mene

previe. - No, dok je tvoj otac jo bio iv... - To je bilo sasvim drugaije. Svi su mi poma gali, ali sada... Eva nije do kraja izgovorila reenicu. - Samo reci! Sve izreci! Previe si pristojna prema tim ljudima. Oni te iskoritavaju, a kaem ti da to ne bi smjeli. Mora se braniti! - Ah, Irena, sve to nije tako kako govori. Schoberlovi cijeli dan stoje u trgovini od jutra do mraka... odakle da smognu vremena da se brinu jo i za kuanstvo? - Meni je to svejedno. U svakom sluaju, ti nisi njihova slukinja. Zapravo, ne dobiva ni pra vu plau... zar ne? Eva je znala da prijateljica i nema ba sasvim krivo, ali joj to nije moglo pomoi. Ne bi imalo smisla da i dalje ide u kolu protiv strieve volje, a jo manje da napusti Schoberlove. Nikoga nema tko bi se za nju brinuo. Schoberlovi su se veselili novoj promjeni Evina ivota, a to su i otvoreno rekli. - Mala, uenje ti nikada nije odgovaralo - re kao je gospodin Schoberl. - Ve sam to odavna primijetio. Sad e moi ujutro jedan sat due spavati, pa e vidjeti kako e ti to odgovarati. Gospoa Schoberl je mislila da Eva sada, kada se mora brinuti samo za kuanstvo, nije dovoljno iskoritena Svakog slobodnog asa zvala ju je u trgovinu da posprema, da isti, da prazni sanduke. Gospodinu Schoberlu nije se sviao taj novi poredak, pa se usudio prigovoriti svojoj eni. - Anni, ne ljuti se na mene ... naravno, ti uvi jek sasvim tono zna to radi... ali misli li da je ispravno da djevojka sada mora pomagati i u tr govini?

- Ako ti mladi stvorovi imaju previe vreme na, samo dolaze na glupe misli - odluno ree gospoa Schoberl. - Kuanstvo u kome su samo dvije osobe, kao to je nae, ne zadaje mnogo po sla. A, osim toga, nije dobro za mladu djevojku da gore u stanu bude uvijek sama. Moe biti sretna da od zgode do zgode doe meu ljude. - Kako bi bilo, Anni, da je uzmemo za nauni cu? To je naravno samo prijedlog, ali e tada do biti strunu naobrazbu, pa e moi postati proda vaica, a kasnije ... - Ne blebei! Zato? itao si to joj stric pie. Ona se mora udati. Za to ne treba nita uiti. Gospodin Schoberl uzvrati: - Ipak mislim... - Da, na djevojku misli, ali na mene ne. Ako je uzmemo u nauk, tko e raditi u kuanstvu? - Ipak bi mogla malo pomoi. - Ne, Sepp, izbij si to iz glave - odluno ree gospoa Schoberl. - Od toga brana nema poga e. Uope, moram se uditi... Kako to da se to liko brine za djevojku? Je li moda na tebe osta vila dojam? Gospodin Schoberl se nasmija. - Ona? Ali, Anni, ta ona izgleda kao neki iz gladnjeli vrabac. Mora znati da volim druge ob like. - Njeno lupi enu po velikoj stranjici. Jednog utorka u mjesecu studenom odvezla se gospoa Schoberl u posjet svojoj sestri u Wiessee. Namjeravala se vratiti u podne slijedeeg dana. Evi je bilo prilino neugodno to je ostala sama u stanu s gospodinom Schoberlom. Kad se digla da pospremi stol za kojim su veerali, gospodin Schoberl vrsto je prihvati za ruku.

30 31 - Kako bi bilo kad bismo se veeras malo proveli? - Ne - zapanjeno ree Eva. - To ne ide. Vaa ena... - Zar ne bismo nas dvoje mogli imati svoju malu tajnu? Evine smee oi potamnjee. To mi se ne svia. Gospodin Schoberl ustane. - Ali meni da. Obeala si da e mi biti zahval na. Zar si ve zaboravila? - Gospodine Schoberl, to zaista ne ide - ree Eva. - Jo moram oprati sue i oistiti srebrninu... Dobro znate ... - To sve moe uiniti sutra ujutro ... Hajde, odnijet u posluavnik u kuhinju... a ti e poi u svoju sobu, pa e se obui jedan, dva, tri... Eva je jo uvijek stajala i oklijevala. - Ti zna da ti elim samo dobro - srdano je rekao gospodin Schoberl - zaista si zasluila malo promjene. Kad je oblaila sveanu haljinu od krute rui-astoplave svile s elegantnim irokim izrezom oko vrata, odjednom je obuzme dobro raspoloenje. Veselila se to e plesati i doi meu ljude. Snanim potezima eljala je zlatnosmeu kosu koju je zatim skupila na zatiljku bijelom kopom koja je dobro pristajala njezinim bijelim naunicama. Ovlaenim kaiprstom lako je prela preko uskih ravnih obrva i dugih, njeno svrnutih trepavica, a usne je obojila svijetlocrveno. Nasmijeila se svojoj slici u zrcalu sretna to dobro

izgleda. Autom gospodina Schbberla odvezli su se u P l. Konobar ih odvede do maloga stola u blizini prostora za ples. Gospodin Schoberl narui bocu pjenuca. Izvanredno je izgledao u besprijekorno skrojenom tamnosmeem odijelu sa svijetlosrebrnastom kravatom. Smijeei se Evom: Za tvoju budunost, mala! Nakon prve ae pjenuca u Evine iste obraze iknulo je rumenilo. Smee oi stale su joj se iskriti, pa se srdano smijala Schoberlovim vicevima iako ih je sve ve znala. Zatim su plesali. Talijanski orkestar svirao je u ivom ritmu. Eva je voljela junoamerike plesove, gospodin joj se Schoberl prilagodio poput po-uljivog medvjeda. Tada je ugledala doktora Schreibera. Stajao je blizu prostora za ples i gledao ju je visoko uz-vijenih obrva i s prezirnim osmijehom oko usana. Eva je taj osmijeh osjetila poput udarca biem. Protrnula je. Gospodin Schoberl odmah je to osjetio. to ti je? - upita. Eva se oslobodila iz njegovih ruku. - Molim vas, htjela bih kui. J - Ali, zato? - Molim vas - samo je rekla i pogleda ga tako moleivo da je popustio. Kad su kasnije sjedili u kolima, ljubomorno upita: - Tko je bio taj ovjek, Eva? Htio bih znati is tinu. - Moj razrednik. Schoberl se olakano nasmija. - No, tako neto! I zbog toga si pobjegla? Ta on ti sada zaista nita ne moe zabraniti. Eva je utjela. Nije htjela gospodinu Schoberlu objanjavati koliko ju je pogodilo to doktor Schreiber sigurno misli da je lakoumna. U stanu je Eva htjela odmah ii u svoju sobu. Laku no, gospodine Schoberl!

3 - Djevojka bez mature ^ sebi uhv poljubila? ali je Eva brz sama l e Scho. ??5? bar s h6berl

se ? je 'd enim xr-

-^ ^e i odlazi'je Kad je ula lagano se iz nemirnog sna. - No, zar je to hvala? - zapita je i privue k sebi uhvativi je za ruku. - Zar me barem ne bi poljubila? Sagnuo se nad nju, ali je Eva brzo okrenula glavu. Zagrlio ju je. Taj je zagrljaj bio vrst, jak i topao, pa se Eva trenutak nije branila, jer je imala osjeaj da je u naruju svoga oca.

Trgnula se tek kad je ula glas gospoe Scho-berl, izoblieni, kretavi glas koji se od bijesa gotovo lomio. Pa to je ipak previe! Gospodin Schoberl i Eva se razdvojie. Gospoa Schoberl prerano se vratila, jer se posvaala sa sestrom. Izvan sebe od uzbuenja navalila je na Evu. - Zar je to hvala? - vikala je. - Zar se ne stidi, droljo? To sam morala znati. Kad je netko takav roen, takav i ostaje. Jabuka ne pada daleko od stabla. Morala sam znati da si takva. Lice kao u anela, a dua crna kao u avla. Ni asa vie ne e ostati u mojoj kui. Spremi svoje stvari i tor njaj se! Ti... droljo, ti...! Htjela je Evu, koja je stajala ukoena od straha, pljusnuti, ali je gospodin Schoberl zadri. - Ostavi djevojku na miru. Inae ... - Sto inae? Zar bi me udario? - Anni, saberi se! - uti, Sepp! S tobom u kasnije razgovarati. Ali ova mora smjesta napustiti nau kuu. - Anni, ona to nee! - Gospodin Schoberl nije ni za korak ustuknuo. - Ne zaboravi da smo od govorni za djevojku. Ne moe je samo tako po noi i magli istjerati iz kue. - Odmah e vidjeti da mogu. - Gospoa Schoberl pohrli u Evinu sobu i stane iz ormara vaditi Evine haljine. - Eto! Tu su ti krpe! Spremi se i odlazi! 34 Gospodin Schoberl zgrabi svoju enu za ruku i izvue je iz sobe. - Ako ode, nee otii sama, da zna! Saberi se ili je meu nama sve gotovo! Eva je iskoristila trenutak kad je ostala sama u sobi da zatvori vrata i da okrene klju. ula je kako vani gospodin Schoberl govori svojoj eni:

- Uope ne shvaam zato se toliko uzbuu je! Ta nita se nije dogodilo, zaista nita. Kunem ti se. ak ni poljubac! Gospoa Schoberl glasno je plakala. - Ve sam odavno primijetila da je na tebe ba cila oko ... Nisam vas smjela ostaviti same. Pre dobar si! Tebe se moe vrtjeti oko prsta. Eva je stajala naslonivi se leima na vrata, a tada su glasovi zanijemili. Jedna su vrata kljocnu-la. Schbberlovi su se povukli u spavau sobu. Eva nije ni asa oklijevala. S ormara je skinula kovege i poela se grozniavo pakirati. Sasvim navrh u koveg sloila je elinomodru svilenu haljinu koju je nosila te veeri. Pred malenim zrcalom zamrljanim od vlage skinula je naunice i kopu kojom je ukrasila kosu. Pri dui joj je bilo tako teko kao jo nikada, ali se silila da zatomi suze. Nije imalo smisla da plae, nikoga nije bilo tko bi je tjeio. Bila je naputena i sasvim sama te je morala svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke. Kad je sve spakirala, pogleda na runi sat. Bilo je neto vie od jednoga sata. Najradije bi smjesta napustila kuu, ali kamo da ide? Izbrojila je novac: pet maraka i ezdeset i pet pfeniga bilo je sve to je imala. S time nije mogla platiti ni hotelsku sobu. Legla je u krevet i ekala dok ne doe jutro. Kad je ula lagano kucanje na vratima, probudila se iz nemirnog sna. 35 - Eva! - aptao je glas gospodina Schoberla, pa jo jednom: - Eva! Nije se ni pomakla. Osjeala je da gospodin Schoberl vani prislukuje napregnutoga daha, ali je bila sasvim tiha. Tada je vidjela kako je ispod vrata ugurao bijelu omotnicu. Gospodin Schoberl udaljivao se tekim koracima. Vrata stana su kljocnula Bilo je pet sati ujutro, gospodin Schoberl odvezao se na veliku trnicu da nakupuje povra i voa za svoju trgovinu. Eva se brzo ustala Obukla je sivu plisiranu suknju i zeleni pulover to ih je sino pripremila, poeljala je zlatnosmeu kosu i skupila

ju je na zatiljku u vor. Tek tada, kad je htjela u arapama izai iz sobe, digla je pismo. Otvorila je omotnicu i izvukla list. Zaleprala je novanica od sto maraka Krzmala je. Moe li uzeti novac? Nije imala izbora Morala je biti sretna to je gospodin Schoberl na nju mislio. Gospodin Schoberl izdao joj je svjedodbu. Gospoica Eva Langer bila je od 1. rujna do 1. studenog ... - Eva spusti list i stane razmiljati. Kod Schoberlovih je radila tako kratko vrijeme, a ipak joj se inilo poput vjenosti! Tada je dalje itala: ... kod nas u slubi kao kuna pomonica. Bila je uredna, potena, pouzdana i samostalna u svom poslu. Namjetenje naputa na vlastitu elju, a na nae veliko aljenje. Kad je Eva stavila svjedodbu uz ostale papire u runu torbicu, u ustima je osjetila gorak okus. Na prstima se odulja u kupaonicu, to je tie mogla oprala je zube, umila se, skupila stvari potrebne za pranje i strpala ih u koveg. Tada je otila. Napustila je stan Schoberlovih, kuu u kojoj je proivjela sretne i bezbrine dane svojega djetinjstva, znajui da je to zauvijek. Odvezla se na glavni kolodvor, predala oba kovega u garderobu, kupila dnevne novine i pola u kolodvorsku blagovaonicu. Naruila je kavu i poela u novinama prouavati ponude za namjetenje. Kad je pogledom preletjela preko stupaca, odvanost joj je porasla. Potraga za radnim silama bila je velika, pa je i za nju morala postojati mogunost da nae mjesto pod suncem. itala je: Trai se inovnica... inovnica poetnica... spretna tajnica... glavna tajnica... prodavaica ... agentica. Ni za jedno od tih namjete-nja nije imala preduvjete. Uzdahnula je i dalje itala: Trae se djevojke i ene za lak, isti posao ... dobar postupak Zastala je. Zar to ne bi za nju bila dobra prilika? Tada je shvatila da ta tvrtka trai samo pomone radnice. To nije bilo ono to eli. Oi su joj klizile niz mnoge ponude za domaice, istaice, djevojke za uvanje djece, kune pomonice. Ne, nije se htjela baviti kuanstvom, ako nae neto drugo. Morala bi ipak postojati neka druga mogunost za

mladu djevojku s dobrim svjedodbama. Takve mogunosti nije bilo. Tono u osam sati odvezla se u Zavod za zapoljavanje i najavila kod inovnice koja je vodila odjel za savjetovanje mladei. Gospoa dr Schulz bila je sjedokosa dama svjeeg, mladenakog lica. Evine brige i elje sasluala je vrlo strpljivo, postavila je mnotvo pitanja i malo-pomalo saznala cijelu Evinu sudbinu. Evi je godilo to je naposljetku nala ovjeka koji je za nju pokazivao razumijevanje i zanimanje. Ali, ni gospoa dr Schulz nije joj mogla pomoi. Bila su slobodna mjesta za naunice. Eva je mogla odmah dobiti bilo koje mjesto, ali tamo 37 36 se plaao samo deparac koji nije bio dovoljan da bi se sama mogla u svijetu probiti. Gospoa dr Schulz htjela je Evu smjestiti u kolu za medicinske sestre; tamo bi imala stan i opskrbu, ali je Eva oklijevala da prihvati tu ponudu. Bojala se trajnog druenja s bolesnim ljudima Osim toga, znala je da Klaus od nje oekuje financijsku pomo. Nije htjela ostaviti na cjedilu mladoga brata. - U kakvo ste zvanje mislili ui kad zavrite maturu? - pitala je gospoa dr Schulz. Eva nije znala to je zapravo htjela. - Moda... htjela sam studirati. Nikad nisam mislila da bih se morala tako naglo odluiti. Gospoa dr Schulz se nasmijeila. - Tako je s veinom mladih djevojaka - rekla je. - A i teko je da se tako rano donese odluka za cijeli ivot. Ako vam smijem savjetovati, poite opet u kuanstvo. Mislim da je to posao u koji se razumijete. Sigurno vam moemo nai neko do bro plaeno namjetenje, a tada moete posjeiva ti i veernje teajeve, pa nastaviti obrazovanje. Ne gledajte me tako alosno. To nije zauvijek.

Gospoa dr Schulz je telefonirala odsjeku za namjetenje kunih pomonica. Kad je spustila slualicu, rekla je Evi: - Imate sreu. Tamo je upravo jedna dama koja trai djevojku za sasvim moderno ureeno kuanstvo s dvjema osobama. Dobro plaa, a moja kolegica misli da je vrlo zgodna. Iako ne spada u moje podruje, bit e najbolje da vas upoznam. Tako je Eva upoznala Leonie Birkner. Gospoa Birkner bila je elegantna mlada ena sa crvenkastom kosom i velikim djetinjim oima. Na njoj se vidjelo da nije kadra samostalno odluivati: bila je vrlo nesigurna, ali se Evi odmah dopala. 38 - Znate li kuhati? - pitala je. - To jest, zapravo i ne trebate kuhati, mi ponajee jedemo izvan kue. - Vrlo rado kuham - ree Eva. Gospoa Birkner letimice pregleda svjedodbu. - Sjajno. Samo ... zapravo tamo niste bili dugo, zar ne? Zato? - Gospoica Eva imala je potekoe s doma inom ... shvaate li? - ree gospoa dr Schultz. - A tako! - Gospoa Birkner zadovoljno se na smije. - Toga se, Eva, kod mojega mua ne trebate bojati... Bogu hvala, on ima oi samo za mene. Gospoa Birkner bila je spremna da Evi mjeseno plaa sto maraka i da sama podmiruje izdatke za socijalno osiguranje. Eva je bila sretna. - Vidite, dijete - ree gospoa dr Schultz na rastanku. - Budete li samo malo tedjeli, za dva ete mjeseca skupiti za veernji teaj. - Zar elite uiti? - upita gospoa Birkner kad su zajedno silazile niza iroke stube. - Zato?

Htjela bih maturirati. Gospoa Birkner se nasmija. - Dakle, tako! Ja sam bila presretna kad sam se. rijeila kole. Ali, naravno, to ne znai... Gospoa Birkner parkirala je svoju limuzinu u dvoritu Zavoda za zapoljavanje. Najprije su se od-vezle na kolodvor i podigle Evine kovege, a zatim u Regenhauen gdje su Birknerovi imali elegantni etverosobni stan u vrlo modernoj viekatnici. Eva je bila vrlo zadovoljna to e opet ivjeti u svojoj staroj stambenoj etvrti, jer je tu imala prijateljice. Stan je bio vrlo praktino i moderno ureen, a Eva je imala na raspolaganju ak i vlastiti radio. - Nadam se da ete se dobro osjeati - srda no ree gospoa Birkner. - A ni s poslom nije kod nas tako loe. Vidjet ete i sami. 39 Gospoa Leonie imala je pravo. Posao kod Birknerovih, u usporedbi s onim koji je Eva imala kod Schoberlovih, bio je pravi uitak. Gospodin Birkner, gospodin dobra izgleda od svojih pedeset godina, nevjerojatno je razmazio svoju mladu enu. Iz oiju joj je itao svaku elju, a gospoi se Birkner to svialo. Gospodin Birkner samo je kratko oslovljavao Evu s Hvala lijepa! i Molim, Eva! Bio je uveni arhitekt. inilo se da ima mnogo posla. Naveer nikad nije dolazio kui prije se-dam-osam sati. Kod Birknerovih je rijetko kada dolazilo do svaa, a i tada je bilo, kako je Eva ubrzo ustanovila, uvijek u vezi s prvom enom gospodina Birknera koja je imala velike zahtjeve. Gospoa Birkner prepustila je Evi da u kui radi kako joj je volja. Obiavala je dugo spavati, a ustajala je tek kad je Eva ve pospremila stan. Tada je uzela laki zajutrak, dugo se oblaila i dotjerivala te izlazila iz kue. Ila je krojaici, frizeru, kozmetiarki, posjeivala je prijateljice, ila u kino i vraala se tek poslije podne.

Katkad je dala da joj Eva skuha neku malenkost, ali je jela vrlo malo jer se brinula za vitku liniju. Zatim je esto leala na kauu sve dok joj mu ne bi doao kui. Eva je imala vremena, mnogo vremena, ali se osjeala vrlo osamljenom. Gospoa Leonie katkada je s njome eretala, priala joj i o svojim doivljajima, ali Evi sve to to je njezinoj gospodarici bilo vano, nije bilo zanimljivo. Gospoa Leonie umjela je iscrpno izvjetavati o eirima, haljinama i ogrtaima svojih prijateljica i tko je sve bio na kojoj zabavi, pa je Eva ubrzo samo na osnovi tih pria upoznala krug prijatelja Birknerovih. Evine brige i njezini interesi bili su gospoi Leonie sasvim strani. Eva se poela baviti kolskim knjigama Upisala se u teaj veernje kole koji e poeti slijedeeg proljea, a po semestru je stajao sto maraka Za dvije godine, tako joj je obeao direktor Hiittner, rukovodilac toga teaja, moi e poloiti matura Evi je bilo drago da ima neki cilj, ali do proljea bilo je jo dugo. Veselila se kad je u dizalu sklopila novo poznanstvo. Stan Birknerovih nalazio se u estom katu viekatnice te je Eva nekoliko puta na dan morala upotrebljavati dizalo; esto se dogaalo da se zajedno s drugim stanarima vozila gore ili dolje, ali osim kratkih pozdrava nikada ni s kim nije razgovarala. Kad je ujutro toga ponedjeljka, upravo je iz ormaria u velikom predvorju nosila potu za Bir-knerove, ulazila u dizalo, zaula je iza sebe zadihani djevojaki glas: Molim vas, mogu li se povesti s vama? Eva se okrene i ugleda mladu djevojku, otprilike svoje dobi, s velikim, poput ugljena crnim oima i debelim, nelijepim nosom. Nosila je svijetlu kinu kabanicu, a oko vrata svezala je areni rubac. - Da, naravno - rekla je Eva koja je upravo htjela pritisnuti dugme za esti kat. - Dokle biste htjeli? - Svejedno mi je. Eva je zaueno pogleda. - Ali... ipak biste morali znati dokle ete ...

- Pa i znam. - Djevojka veselim osmijehom otkrije dva reda snjenobijelih zubi. - Htjela bih malo s vama razgovarati. Zatvorila je za sobom vrata dizala. Eva pritisne dugme za esti kat. - Vi ste nova kod Birknerovih, zar ne? - vese lo nastavi djevojka

40 41 - Da. - Ve sam vas dugo promatrala, ali uvijek ste mimo mene prolazili... podignuta nosa. Ve sam mislila da ste kakva milostiva gospoica. - Radim kao kuna pomonica. - I ja. U drugom katu. Kod Rosenkrantzovih. To je luda obitelj... tu ima svaega! A kako vam se svia kod Birknerovih? - Hvala. Vrlo dobro. - Drago mi je. - Nasmijala se. - Uostalom, zo vem se Anni, ako elite znati. - Gospoice Anni, zovem se Eva... - Ah, nemojte me oslovljavati s gospoica. Za pravo ... - Ani ispitivaki pogleda Evu - zapravo mogle bismo jedna drugoj govoriti ti, zar ne? Kad smo obje kune pomonice i tako, mislim ... - Bit e mi drago. - Fino, zna li to, Eva, uvijek je zgodno kad ima prijateljicu u kui u kojoj radi. Vidjet e i sama. Jesi li ve dugo u slubi? - Ne. To jest... Birknerovi su moje drugo namjetenje.

- Moji su me roditelji dali u slubu odmah iz kole. Isprva nisam htjela, ali sada... Ionako je sasvim svejedno to radi. Glavno da je zabavno, zar ne? Eva nije pravo znala to bi na to odgovorila. Dizalo se zaustavilo na estom katu. - Moram izai - rekla je. - Ni govora! - Anni energino pritisne puce, pa je dizalo opet krenulo prema prizemlju. - Ne smije dopustiti da te natjeravaju! To je moje ges lo. Inae te iskoriuju da vie ne zna jesi li mu ko ili ensko. Gospoa Birkner to ne radi - ree Eva kojoj je bilo malo neprilino. - Onda ima sreu. - Anni se nasmija. - Tada ih se vrsto dri. Reci mi kad ima izlaz? - Gospoa Birkner veli da mogu izai im sam gotova s poslom ... - Tada je dri za rije. Ne bismo li veeras za jedno pole u kino? - Da, rado. Ako budem mogla... - Moe. Samo treba htjeti... ekat u te oko osam dolje u predvorju. Slae li se? Dizalo se meutim vozilo dolje, pa opet gore. Eva izae. - Do vienja, Anni - rekla je i pruila ruku no voj prijateljici. - ao, do veeras! Gospoa Birkner nije imala nita protiv toga da Eva s Anni poe u kino, i otada su obje ee bile zajedno kad su imale vremena. Anni je bila vesela, poneto lakoumna djevojka kojoj je veliku brigu zadavao njezin ruan nos. Imala je debeljkast, inae dobro graeni stas o kome je sama govorila da bi se bez daljega mogao usporediti s tijelom Gine Lollobrigide. Bila je najstarija od petero sestara i najvei dio plae morala je davati svojima. No to je nije

smetalo. Uzimala je ivot na laku ruku. Glavno je da je zabavno neprestano je govorila. O svojim starim prijateljicama Eva nije dugo nita ula. Ireni je napisala pismo i ispriala joj to se dogodilo. Vrlo se veselila kad ju je Irena jednoga dana nazvala i pozvala na proslavu svog roendana. Raspoloenje je toga poslijepodneva bilo vrlo dobro. Na zabavi bilo je prisutno vie njezinih starih kolskih kolegica te je bilo gotovo jednako tako veselo kao prije. No, Eva je previe jasno osjeala da ipak vie nije tako kao onda kad je jo sama s drugima ila u kolu. Pisale su zadae, \

42 43 zbili su se dogaaji o kojima Eva nije nita znala, pa je bilo trenutaka kada se osjeala sasvim stranom. Prijateljice su se vrlo malo zanimale za njezinu sudbinu. Eva je zavidjela mladim djevojkama koje nisu imale drugih briga osim kolskih, ali se na stanoviti nain osjeala nadmonom jer je mislila da ve poznaje ivot. inilo joj se smijenim to kolegice gotovo etvrt sata raspravljaju je li Irena pravedno ili nepravedno dobila peticu za latinsku zadau. Eva. je nauila da u ivotu sve ba nije uvijek pravedno. Nakon toga su ivo i opirno razgovarale o sjajnoj kunoj zabavi koju e slijedee subote prirediti Paulina prigodom svoga osamnaestog roendana. I Paulina je dola na proslavu Irenina roendana: bila je to vrlo razmaena djevojka iz bogate kue ijoj

samosvijesti nije kodilo to je dvaput morala ponavljati razred te je bila u razredu s djevojkama koje su bila dvije godine mlae od nje. Jele su salatu od paprika i sendvie savjetujui se to da obuku za Paulininu kunu zabavu, kako e dugo smjeti izostati od kue, koji e momci biti pozvani. Eva se osjeala potpuno iskljuenom iz njihova drutva. Nije mogla sudjelovati u njihovu razgovoru. Htjela je otii. Tada se probudila Irenina sasvjest. - Zar ve? - pitala je. - Pa tek si dola. - Zar ve mora kui? - pitale su i druge. - Ne, nije to... - Eva je oklijevala. - Zar si se moda uvrijedila? - pitala je Irena. - Ne. - Znam to joj je - izjavila je ivahna crnokosa Erika. - Uvrijedila se jer je Paulina nije pozvala. 44 - Eva, hoe li moi doi? - zapita Paulina. Da sam to znala, ali sve su mi rekle da nikada ne ma vremena. - Nita, nita - ree Eva. - Uope se nisam uvrijedila. To samo sebi umiljate. - Dakle ... hoe li doi ili ne? - pitala je Pau lina. - Veselit emo se... sasvim sigurno. - Moda... - Dakle ... doi e - odluno ree Paulina. Daj mi ruku... Nikako te nisam htjela mimoii, samo nisam znala jesi li slobodna. Eva nije znala mora li se veseliti pozivu ili ga odbiti. Imala je osjeaj da se namee. Ili, zar je zaista postala preosjetljiva? Slijedeeg jutra razgovarala je s gospoom Leonie o pozivu. - Eva, samo se po sebi razmije da morate ii! - uvjerljivo je rekla mlada gospoa. - Vi samo

sebi utvarate da ne biste bili dobrodoli. Imate komplekse. To sam ve ee uoila. Tako mlada i lijepa kakvi ste, mogli biste mnogo vie uivati u ivotu samo kad biste htjeli. Paulinina kuna zabava padala je u subotu. Te veeri izali su i Birknerovi, po obiaju. Eva je mladoj gospoi morala pomagati pri odijevanju i dotjerivanju, pa se dogodilo da je posljednja zazvonila na vratima vile u kojoj su ivjeli Paulinini roditelji. Svi prozori velike kue bili su rasvijetljeni. Kroz njih su prodirali glazba, smijeh i buka, a Evi je odjednom postalo toplo oko srca. Opet je obukla elinomodru svilenu haljinu koju je nosila one veeri kad je bila s gospodinom Schoberlom. Kad ju je djevojka u crnoj haljini, s bijelom, ipkama obrubljenom pregaicom i bijelom kapicom uve45 la u stan te joj pred velikim zrcalom u garderobi pomagala skinuti ogrta, sama je ustanovila da vrlo dobro izgleda. Njezina se zlatnosmea kosa sjala, sive, razmaknute oi svijetlile su od veselja, a ruiasti maak na njenim obrazima odavao je njeno radosno iekivanje. Usprkos tome osjeala se tjeskobno kad je ula u velike, sveano rasvijetljene prostorije. Nala se pred mnotvom mladih ljudi meu kojima u prvi as nije mogla otkriti nijedno poznato lice. Paulina, koja je mimo nje proplesala, zadovoljno joj je domahnula, ali inae nitko za nju nije mario. U trima velikim prostorijama, koje su bile povezana irom otvorenim pominim vratima, bili su odstranjeni sagovi. Plesalo se na zrcalnosjajnom parketu. Skupina mladia, od kojih Eva nijednog nije poznavala, sjedila je u jednom kutu na podu, podvijenih nogu, i ivahno raspravljala. Eva je polako sebi krila put, ogledavajui se na sve strane. U posljednjoj sobi bio je postavljen bar iza kojega je stajao sluga i posluivao goste vonim sokovima i limunadom. Nasuprot baru

bio je bife s hladnom zakuskom i estokim piima gdje se svatko mogao sam posluiti. Samo zato to je bila zbunjena, uzela je sendvi s lososom, iako uope nije bila gladna. Upravo je zagrizla sendvi kad do nje doe visoki, plavokosi mladi nemarnog dranja. - Hoete li plesati? - zapitao je. - Da, vrlo rado. Pomijeali su se s ostalima. Plavokosi mladi nije plesao pretjerano dobro ali ne ba ni loe. Eva je uivala to je opet mogla biti mlada. Nakon tri plesa odveo ju je natrag do hladnog bifea. Eva je ve mislila da e je ostaviti samu, ali je ostao uz nju i, poneto nesigurno, poeo s njom razgovarati. Zvao se Heinz i bio je osmokolac. Bilo je mnotvo toga o emu su mogli razgovarati. Mladi joj ispripovijedi da je dvije godine bio u Dvorskoj koli u Oberbeuernu, a Eva, mislei na brata, sluala je sve to je podrobno priao o koli i internatu. Upravo su se htjeli ponovo ukljuiti u plesnu vrevu kad im prie Irena. Na sebi je imala svilenu haljinu koja je bila plava upravo kao i njezine oi, a zbog mnogih nabora i naboranih opava izgledala je jo oblija nego inae. - Hej, Irena - zadovoljno ree Eva. - Gotovo sam oslijepila traei te ... - Priaj to svojoj baki - razdraeno uzvrati Ire na. - Vidi se da se sjajno zabavlja. - Upravo smo htjeli zaplesati - ree Heinz. - Molim, ne dajte se zadravati! Tek je sada Eva primijetila da Irenin glas ima neki neobian prizvuk. - Poznajete li se? - upita Eva. - Ovo je Irena, moja najbolja prijateljica iz razreda ... - Iz razreda? Kako to misli? Ti uope vie nisi u koli. Ti si slukinja i nita vie! 47

r 46 3. Evi je bilo vrlo teko da objasni stricu Werne-ru zato je promijenila namjetenje. Sastavila je nekoliko pisama u kojima je pokuala istinito prikazati sukob s gospoom Schoberl. Nije joj polo za rukom. Uvijek je sve sasvim drukije izgledalo nego to je uistinu bilo. Eva se zacrvenjela ve pri pomisli kakvo e lice praviti stric Werner kad na taj nain sazna za dogaaje. Odluila je da nita ne pie o sukobu s gospoom Schoberl. Samo je obavijestila strica da se kod Schoberlovih nije dobro osjeala, a prije svega da tamo nije imala mogunost da se dalje obrazuje. Zbog toga je odluila da otkae. Kad je to napisala, odahnula je. Sada je sve drugo mogla istinito opisati. Ve je zalijepila pismo, kad se sjetila da bi bilo dobro priloiti svjedodbu gospodina Schoberla. To je i uinila. Nije se ugodno osjeala kad je pismo ubacila u potanski sandui. Moda bi ipak bilo bolje'da je priznala svu istinu. Ali stric Wer-ner nije joj mogao pomoi, ne bi je shvatio, samo bi se nepotrebno uzrujavao. Odgovor strica Wernera bio je vrlo povoljan. Pohvalio je njezinu odlunost, pozdravio je to to sada zaista zarauje i odobrio to se upisala u veernju kolu doktora Kuflera. Uzgred je spomenuo da bi bilo bolje da ga je prije toga pitala za savjet umjeto to ga je naknadno stavila pred gotov in. Eva je prema tim recima osjetila da se stric Werner u biti veseli to ga je liila odgovornosti. Njegovo prijazno pismo dovelo ju je u nepriliku. Znala je da nije zasluila njegovu pohvalu. Bilo je zlo to su je nepravedno osudili, ali je bilo jo gore ubrati pohvalu koju nije zavrijedila. Klaus je kao uvijek u pismu traio novaca. Ovaj put je imao vrlo

veliku elju. Njegov e razred u sijenju ii na skijanje, u jednu seljaku kolibu, a on jedini nema opreme. Moe zamisliti da sam beskrajno oajan, pisao je, Ne bi li mogla neto uiniti za mene? Stric Werner kae da sada vrlo dobro zarauje. Skijaka oprema nije ba tako skupa. Za svaki sluaj ispisat u ti sve to trebam. Skijake hlae, pulover,,u krajnjem sluaju mogao bih uzeti stari modri od prole godine, skijake cipele (bezuvjetno), najmanje dva para debelih arapa i, naravno, skije, najbolje s norvekim vezovima; te su prave, rekao je na sportski uitelj. Molim te, Eva, nemoj me ostaviti na cjedilu. Novac koji mi daje, samo je pozajmljen. Kad se budem zaposlio, sve e dobiti natrag. Sasvim sigurno bilo bi gadno kad bih ja jedini morao ostati u internatu. Eva je za brata sve to kupila od prve plae. Da bi ispunila sve Klausove elje, jo je morala dodati trideset maraka koje su preostale od novca to joj ga je dao gospodin Schoberl. To je rado uinila. Bio je sjajan osjeaj to je mogla izdati novac koji je sama zaradila i to se moe brinuti za osobu koju voli. Gospoa Leonie odmahivala je glavom kad je vidjela to je Eva sve nakupovala.

48 4 - Djevojka bez mature 49 lili - Nije li to malo pretjerano? - Klausu je sve to potrebno. Bezuvjetno. - Eva, niste smjeli tako razmaziti svoga brata! - On ima samo mene. Ne bi mi bilo drago da bude gori od drugih mladia. - Eva, kako to mislite, pa to je va novac! Ja

mislim da to nije potpuno ispravno. Eva je u trgovini naloila da skije odmah spakiraju za otpremu. Od drugih stvari sama je napravila lijepi omot, svaki pojedini komad zamotala je u boini papir, priloila jelove granice i slatkie i poetkom prosinca poslala omot stricu Werneru da bi Klaus na badnju veer naao te stvari pod borom. Znala je da veina mladia preko Boia odlazi iz internata kui pa se nadala da e njezin dar Klausa malo izmiriti s njegovom sudbinom. Eva je dobila pismo i od Irene, koje je djelovalo kao da je netko potaknuo savjest njezine bive prijateljice. Draga Eva, pisala je, svi mi kau da sam se prema tebi grozno ponijela. Zaista mi je ao. Ne znam to mije tada bilo. No, konano, zato si upravo ti morala traiti vezu s Heinzom? On je jedini mladi do kojega mi je bilo stalo. Ali sada vie ne elim o njemu nita uti On nije bolji od drugih. Nemoj se na mene ljutiti. Zaista mi je ao. Molim te, nazovi me kako bismo se mogle sastati. Eva razdere pismo i baci ga u koaru za papir. Ni sama nije znala da li se ljuti na Irenu ili ne. Vie uope nije mogla zamisliti da je Irena mnogo godina bila njezina najbolja prijateljica. Je li se sama tako promijenila ili se promijenila Irena? Vie jednostavno nisu bile jedna za drugu. Eva je uglavnom bila sama. Naveer je sjedila u svojoj lijepoj sobici, sluala radio, krpala rublje, itala ili uila. Sve je ee sanjarila. Koji put je zamiljala kako iznenada dolazi majka, lijepa, bogata, glasovita i bezbrina ena koja je imala sve to je ovjeku potrebno da bude sretan. Samo jedno joj je nedostajalo, njezina djeca. Plaui, molila je Evu da joj oprosti, to je napustila oca i nju i preklinjala je da joj se vati. Eva bi se neko vrijeme nekala, to je bio dirljiv prizor, ali bi naposljetku popustila. Majka je ivjela u divnom stanu, mnogo elegantnijem i udobnijem nego to je stan Birkne-rovih, uzela je Evu k sebi i odvela Klausa iz internata. Eva je ponovo mogla ii u kolu. Eva se sramila tih glupih sanjarija, ali su je one neprestano zaokupljale. Uvijek je zamiljala majku, a esto je sanjala o tome da je dobila glavni zgoditak na lutriji ili da hoda s nekim mladiem

vrlo dobra izgleda. Eva nije smogla snage da se otrese tih sanja. Bila je sretna kad joj je Anni ponekad naveer pravila drutvo. Anni se divila Evi jer je bila u vioj koli, pa je satima mogla sluati Evu kako joj pria 6 prijanjim prijateljicama, o nastavnicima, 0 glupim alama i kolskim izletima. No isto je tako rado i sama brbljala, pa se Eva udila nezinoj sposobnosti da i najgore situacije promatra u ko minom svjetlu. Kad joj je Eva jednoga dana, sret na to konano moe otvoriti srce, pripovijedala o sukobu s gospoom Schoberl, Anni je pucala od smijeha. Za nju je to bila sjajna ala, te je odmah po ela najsvijetlijim bojama prikazivati kakvo bi lice napravila gospoa Rosenkrantz kad bi nju, Anni, jednoga dana ugledala u naruju svojega mua. Anni je imala prijatelja imenom ?????, barem je on tako nazivao sam sebe iako se zapravo zvao Paul. ????? je radio kao voza u jednoj velikoj praonici. Razvozio je rublje u podrunice u raznim dijelovima grada, a dostavljao ga je i muterijama. Anni je tvrdila da dobro zarauje, a da se 1 ne spominju napojnice to ih povremeno dobi va. U svoga ??????? bila je zaljubljena do uiju.

50 51 L

esto je predlagala Evi da jedne slobodne veeri izae s njom i s ???????. Nije shvaala da se Evi to ne da.

- Pa ne moe uvijek uati kod kue. - Ne bih vam htjela smetati. - Glupost. Kako izgleda, sigurno e nekoga nai odmah. Eva nije htjela. Nije mogla priznati da se boji da bi mogla doi u slinu situaciju kao svojedobno s Irenom i Heinzom. Jednoga dana doe Anni sva razdragana. - uj, Eva, veeras mora izii s nama. Nema izgovora. ????? ima prijatelja... momka i pol, kad ti kaem ... koji te bezuvjetno eli upoznati! Mene? A zato? - upita Eva ne shvaajui. Anni odgovori: - Jer nema djevojke, zato. Priala sam mu o tebi; ti si za njega ona prava, l on je bio u vioj koli, zna. Ali samo nekoliko razreda, a tada je imao smolu. Eva je jo uvijek oklijevala. - Zove se Bili i poten je, u to se moe pouz dati. Ne budi takva, hajde s nama! - Najprije moram pitati gospou Birkner nesigurno ree Eva. - Zato? Kad ima slobodan izlaz, moe raditi to te volja. Anni je imala pravo. Evi je bio jasan pravi razlog njezine neodlunosti. Osjeala je da je neto vie od Anni. Utvarala je sebi da je bolja od Anni i njezinih prijatelja pa joj se stoga poziv nije sviao. Njezine kolske drugarice gledale su na nju s visoka jer je sada radila kao kuna pomonica, a sama se osjeala nadmonijom od Anni jer je obrazovanija. No, u zbilji, nije se radilo o tome to si uila ili to radi, nego samo o tome kakav si ovjek. - Dobro, Anni, poi u s vama - rekla je jer se odjednom odluila. - Znala sam to - zadovoljno uzvrati Anni. Glavno da je zabavno.

Za nedjelju naveer, kad se Eva dogovorila da e izai s Anni, ???????? i Billom, izabrala je jednostavnu svijetloplavu vunenu haljinu. Nije nama-zala usne jer nikako nije eljela da bude napadna. Anni, koja je dola po nju, narugala joj se. - Izgleda kao siroe - rekla je. - A ti kao cirkuski konj - uzvrati Eva. Anni prasne u smijeh. Dopustila je da je Eva nagovori da skine velike privjeske koji su joj visjeli s uiju. Umjesto njih Eva joj dade par koralj-nocrvenih malih naunica koje su joj mnogo bolje pristajale. Sama stavi bijele naunice, a i usne je namazala blijedoruiastim ruem. Konano su obje djevojke bile spremne. Bila je maglovita, neugodna prosinaka veer. ????? i Bili ekali su djevojke na peronu. Anni je podravala razgovor. ????? je bio zdepast plavokosi momak irokih ramena i dobroduna ali priglupa lica. Bili je bio sasvim drukiji. Eva ga je nenapadno promatrala. Bio je vitak i tamnokos, kretnje su mu bile lijepe i skladne, a kad bi se katkada malo nasmijeio, pokazivao bi zdrave zube. Eva je ustanovila da bi joj se mogao svidjeti. Jedino ju je smetalo njegovo napadno nisko elo i lukavi izraz u oima. Uvjeravala se da je previe kritina. Nije uvijek smjela traiti ideale nego se morala zadovoljiti sa zbiljom. inilo se da lokal, u koji su ????? i Bili uveli djevojke, posjeuje samo mlade. U njemu je bio bar na kome su se sluila i bezalkoholna pia, a okolo su bili stolci, drveni stolovi i mali prostor

52 53

za ples. Glazba je dolazila iz duboksa koji su neprestano punili sitniem i koji je preteno svirao rock and roll. Zrak je bio modrikast od dima. Raspoloenje je bilo sjajno, smijali su se, derali se i glasno pjevali uz glazbu. Prije svega mnogo se plesalo. Bili je dobro plesao. Imao je dobar osjeaj za ritam, a kretao se gipko i brzo poput pantere. Eva jo nikada nije plesala tako divlji rock and roll, ali je brzo shvatila o emu se radi. Prijalo joj je da se mogla slobodno i neusiljeno kretati. Za vrijeme plesa nita nisu govorili, a nisu imali ni daha, ali su Billove oi neprestano poivale na njoj. Eva je osjeala da je udivljeno gledaju i drugi momci koji su divlje plesali sa svojim partnericama. Pravila se kao da to ne zapaa. Kad ju je Bili opet doveo do njihova stola, Anni i ????? vie nisu bili tu. Eva je uzalud ekala da se vrate. Naposljetku je shvatila da su platili i otili. - Zar se ljute na nas? - zaplaeno je pitala. - Ni govora - odgovori Bili. - Samo su shvatili da bismo radije bili sami. Ali... - poela je Eva. ; Bili joj presijee rije. - Ti si, Eva, tvrd orah. Anni se nije previe suprotstavljala. - Kamo je otila Anni? - U neku krmicu. Moe ih optisati. Evi nije bilo ugodno to ju je Anni ostavila samu s Billom. Odluila je da joj sutra oita bukvicu. Razmiljala je o tome da bi odmah pola kui, ali se nije htjela zamjeriti Billu. Nita joj nije uinio naao, nije kriv za situaciju u kojoj se nala. Osim toga, bilo je divno plesati s njim. Slijedea dva sata gotovo su neprestano plesali. Eva ve dugo nije bila tako zadovoljna i bezbrina. Kad je pogledala na sat, bilo je neto prije pola noi.

-

Bili, moram kui - rekla je. Uraunala mu je u dobro to je nije nagovarao da ostane. Nije prigovarao ni kad je zahtijevala da sama plati jabuni sok koji je ispila. Kad su izali na ulicu, magla je bila jo gua. Jedva se moglo vidjeti dva koraka pred sobom. Eva je drhturila. Bili ju je obujmio rukom oko ramena. Eva se hitro izmakne. Bila je umorna i htjela je poi kui. Bili je iznenada stao. Prije nego je shvatila to se dogaa, povukao ju je u tamni iroki kuni ulaz. Htjela je pobjei, ali ju je silom zadrao. - Doi - aptao je, a njegov glas zvuao je neo bino promijenjeno. - Ne dri se tako. Ta ipak vie nisi neupuena. Htio ju je poljubiti, ali se branila. Tada ju je vre zgrabio. Njegove ruke drale su je vrsto i zahtijevajui. Borili su se nijemo i otro. Eva je uspjela osloboditi desnu ruku. Udarila ga je u grudi tako jako da je zateturao. Prije no to je mogao ponovo na nju navaliti, istrala je na ulicu. Trala je kao da se radi o ivotu i smrti. Eva! - zazivao je. - Priekaj! Tada je ula topot njegovih nogu, koji se sve vie pribliavao. Skrenula je iza ugla i vrsto se priljubila uza zid. Bili je proletio poput sjene. a-sak je jo poekala, a tada je odahnula. Polo joj je za rukom da ga se otrese. Nakon dva dana pred kuom je srela Anni koja je upravo dolazila iz kupnje. - Koga to moje oi vide? - zajedljivo upita Anni.

54 55 - To bih ja mogla tebe pitati - uzvrati Eva. -

Lijepo si me preksino ostavila. - Samo ne reci da ti nije bilo drago. - Uope mi nije bilo drago, da zna. - Nisam mogla znati da ti se Bili ne svia. Mo rala si mi togod natuknuti. - Ponaao se poput luaka. - Zar tako? A on mi je rekao da si se ti pona ala kao glupa guska. Bilo mi je vrlo neugodno to sam vas upravo ja upoznala. Bili je sjajan mo mak kojemu nije potrebno da se drui s takvom tvrdoglavkom kakva si ti. Zar tako? A nagovarala si me da idem s vama. - Pa jasno. Mislila sam da zna da to ide skupa. - Sto? Pa dobro zna. Mladii ne vole da ih se vue za nos. Mrzim kad je netko nametljiv. To slobodno reci svome Billu! Ponaao se kao prostak. - To u mu poruiti ako ba eli - hladnokr vno ree Anni. - No, moe mi vjerovati da nije ni ta gori od drugih. Moda je nespretno poeo. Ali se zatelebao u tebe, pa nije mislio nita loe. Eva je razmiljala kako joj se moglo dogoditi da opet dospije u neugodnu situaciju. to je uinila loe? Nije se mogla dosjetiti. Vjerojatno nije smjela s njima izai, ali je mislila da e ostati zajedno s Anni i njezinim prijateljem. Zato je sve bilo tako komplicirano? Zar za nju nema nikakve zabave, a da se iza toga ne krije neto sumnjivo? Eva se zaklela da e odsad izbjegavati svaku pustolovinu, pa ma kako neduno izgledala. Nekoliko dana nakon toga, uveer, Eva je, kao uvijek, bila sama kod kue kad na kunim vratiU s=n*a luda. Sretna sam . Ta sam

sam srela Billa- ree Ann, - Tako? . _ Da. Pozdravlja te. ? ti ^ njega? . Jesi li mu rekla d* nf^ dmah napadat, _ Ne! Molim te, nemoj me^ djevojka treba Radije me Pf^i mora nekoga imati s kun b imati prijatelja IpaJ ^ ^ se potpuno pre mogla ponekad me * protiv ???? . Moram ti godilo one no, Ma i govor,

imati posla s mm, , u Pva ie prijanjih godijo vie udebljam? 57 56

- Samo sam mislila da ljepe proslavimo Bo i. Eva je nastojala samu sebe uvjeriti da je Badnjak, zapravo, sasvim obian dan i da ima mnogo ljudi koji ga ne mogu svetkovati sa svojim obiteljima. Ali, umalo je zaplakala kad su zazvonila bo-ina zvona. Gospoa Leonie je sama okitila boino drvce. Bila je to rijetka veer kad je brani par ostao kod kue. Pod tim drvcem leala je kravata za gospodina Birknera. Bila je od koraljnocrvene svile i

gospoa Leonie je drala da je prekrasna. I Evi se sviala. Meutim, znala je da je gospodin Birkner nikada nee nositi jer mu se inila previe napadnom. Arhitekt je doao kui u pet sati, natovaren omotima i omotiima koje je tokom tjedna naku-povao za svoju enu. Za vrijeme darivanja Eva je ostala u kuhinji pripremajui hladnu veeru: salatu od jastoga, tvrdo kuhana jaja, sardele i prepeenac. Uz to je dodala bocu pjenuca. Kad je Eva iznijela jelo, ree joj gospoa Leonie: - Eva, razmiljali smo to bismo vam darovali. Mislila sam da je najbolje da sami izaberete. - Po neto u neprilici utisnula joj je u ruku novanicu od pedeset maraka. Eva je morala zatomiti suze kad se zahvaljivala. To je bila prva Badnja veer u njezinu ivotu prigodom koje nije dobila pravi dar. Klaus je pisao da joj je poslao paketi, ali ga je vje rojatno prekasno predao te jo nije stigao. - Eva, veeras moete izai - rekla je gospoa Leonie. - I vi se morate malo zabaviti na Badnju veer. Eva je samo nijemo kimnula glavom. ekala je u kuhinji da Birknerovi poveeraju. Odluila je da ne plae, ali kad je kasnije sasvim sama sjedila u svojoj sobici i sluala iz radija boinu glazbu, vie nije mogla suspregnuti suze. Slijedeeg jutra Eva je morala pomagati pri pakiranju kovega. Birknerovi su htjeli oba blagdana provesti u planinama. - Eva, za to vrijeme dobro se zabavite - rekla je gospoa Leonie na rastanku. - To ste zasluili! Poslije podne Eva se dugo etala po perivojima du Iara. Vratila se u pet sati i upravo si je htjela skuhati aj kad je zazvonilo na vratima. Eva je bila sigurna da to moe biti samo Anni pa otvori vrata. No, to je bio Bili, S dva koraka bio je u stanu. to ti pada na pamet? - bijesno uzvikne Eva. Zgodnim osmijehom on pokae zube.

- Eva, ne budi takva. Ta Boi je. Zar se ne bismo mogli pomiriti? - to se mene tie... Ali molim te da sada ode! - A zato? Sasvim si sama. - Nikoga ne smijem pustiti u stan. - No sad sam ve unutra, zar ne? U tom je asu zapitao kotli s vodom. Eva potri u kuhinju, a Bili ju je uzastopce slijedio. - I za mene spremi jednu alicu - rekao je. Sasvim sam prozebao. - Ve sam ti rekla da mora otii. - Zapravo sam doao po tebe. Jedan moj pri jatelj prireuje veselicu. Doi e Anni i ?????. Kako je Eva oklijevala, dometne: - Eva, pristojno u se ponaati, obeavam ti! Uope nisam takav... - No dobro - ree Eva - to se mene tie ... Hoe li da ti spremim kruh s maslacem? 58 59 To bi bilo fino. Eva se zadubila u posao te nije ni primijetila da je Bili izaao iz kuhinje. Tek kad je podigla oi, ustanovila je da je nestao. - Bili! - zazvala je i potrala u hodnik. Vrata gospoine sobe bila su pritvorena. Ula je u sobu i ugledala Billa kako se sprema da ukrade teku zlatnu dozu gospoe Leonie. - Bili! - uzviknula je uasnuta. - Da si mi to odmah dao! Odmah, kaem ti. - Skoila je na nje ga te joj je polo za rukom da mu iz ruku otme

dozu. Snano ju je gurnuo, poskliznula se i potilj kom udarila o brid pisaeg stola. Pred oima joj zaiskri, a tada sve utone u mrak. Izgubila je svijest. Kad je Eva otvorila oi, nije znala kako je dugo bila u nesvijesti. U stanu je bilo tiho kao u grobu, svjetla su jo gorjela. Eva se s mukom uspravi. U ruci je jo uvijek drala zlatnu dozu. Potiljak ju je strano bolio. Tek se malo-pomalo sjetila svega to se dogodilo. Preplaila se. Bili? Gdje je Bili? Nije li ipak neto odnio? Briljivo je pretraila cijeli stan. Billa nigdje nije bilo. Zakraunala je vrata, jo jednom je sve pregledala, ispitala je da li je sve na svome mjestu. Nita nije manjkalo. Odahnula je. Tek sada, naknadno, bila je svjesna opasnosti koja joj je prijetila. Naravno da je Bili nije namjerno sruio, ali bi bilo strano da je iskoristio njezinu nesvjesticu i opljakao stan. Kako bi se mogla opravdati pred Birknerovima? Eva je otila u kuhinju. aj je jo bio topao. Pogledala je na sat. Nije prolo ni deset minuta kako je pola za Billom u gospoinu sobu i zatekla ga kako krade zlatnu dozu. Eva popije alicu aja. Nije osjeala glad, ali je ipak zagrizla sendvi. Jo jednom je sve dobro prolo! Bezbrino je zaspala. Birknerovi su se slijedeeg dana veseli i dobro raspoloeni vratili iz Garmischa. Eva je pomogla raspremiti kovege, razvrstala je prljavo rublje, pripremila veeru. Birknerovi su htjeli jesti kod kue i iznimno rano poi u krevet. Eva jo nije zavrila pranje suda kad je gospoa Birkner pozove u dnevni boravak. Eva, moramo razgovarati s vama. Eva brzo obrie ruke. Nije ni slutila to e se dogoditi. - Eva - ree gospodin Birkner - jeste li za nae odsutnosti imali posjet? Eva se tako prepala da nije mogla izustiti ni rijei. Bila je sigurna da e morati otii ako gospodin Birkner sazna da je Billa pustila u stan. Ali nije htjela izgubiti namjetenje kod Birknerovih. - Neto sam vas pitao i oekujem da mi odgo

vorite - rekao je gospodin Birkner. - Nisam! - kroza zube istisne Eva. - To sam i mislio - ree gospodin Birkner i pogleda svoju enu. - Ja ... ja ne znam to od mene hoete ... mucala je Eva. - Iz mojega pisaeg stola manjka sto i osam deset maraka. Tono znam da sam ih tamo stavio prije nego to smo napustili kuu. Moete li mi objasniti kako je novac nestao? - Ja ga nisam uzela - odrjeito ree Eva. - Tako? Tada mora da u ovom stanu ima du hova. - Ja sigurno nisam... - Eva proguta pljuvaku. 60 61 - ujte, Eva - prijazno ree gospoa Birkner. - Dobro znate da smo dosad s vama bili zadovolj ni. Bilo bi svakako bolje kad biste priznali da ste uzeli novac. Znam da sve to zaradite aljete bra tu. Imam dakle puno razumijevanje ako ... - Ja to nisam uinila - ree Eva. - Pa dobro! - Gospodin Birkner htjede podig nuti telefonsku slualicu. - Nazvat u policiju: Uv jeren sam da e kriminalistiki inovnici vrlo brzo rijeiti zagonetku. - Ne! - zdvojno ree Eva. - Molim vas, ne! Ne mojte to uiniti! - Dakle, priznajete li... ? - To ja nisam uinila, gospodine Birkner. Vje rujte mi! Molim vas. To ja nisam uinila. Ali u no

vac nadoknaditi. Odradit u. - Zar stvarno mislite da emo u kui trpjeti lopova? Poite u svoju sobu i spremite kovege! elim da sutra ujutro napustite na stan. Jeste li me razumjeli? - Jesam - ree Eva i okrene se. Objeenih ra mena napusti prostoriju. Osjeala je da je sve kri vo uinila. Eva bi najradije smjesta otila. Ali nije imala novaca. Morala je biti sretna to joj je gospodin Birkner dopustio da jo ovu no provede u njegovu stanu. Kad je Eva spakirala kovege, otila je u kuhinju da obrie sue. Iz hodnika je ula kako gospoa Birkner glasno i uzbueno govori muu. - Ernest, nikako te ne razumijem. Zar ne shva a to mi time ini? Kako u bez djevojke izai nakraj s poslom? - Poi u Zavod za zapoljavanje i pribavi novu slukinju. Pa to bar nee biti tako teko. - Bit e, Ernest. Ti i ne sluti kako ima malo djevojaka koje bi htjele raditi u kuanstvu. - To za nas ne smije biti razlog da ju potiemo u zloinakoj sklonosti. - Eva nije zloinka. Opet pretjeruje. Otputa je zbog tih piljivih sto i osamdeset maraka... - Nije mi do novca, Leonie, radi se o naelu. - Ti sa svojim naelima! Sada znamo da nije sasvim estita. Odsad moramo pred njom sve za tvarati i... - Ne elim je zadrati, jesi li me razumjela? Ne elim! Moe si pritedjeti prijekore i zahtjeve. Eva je zatvorila kuhinjska vrata da vie ne mora sluati. Osjeala se strano ponienom. Kad je pospremila sue, u kuhinju ue gospoa Birkner. Oi su joj

bile zaplakane. - Eva, vrlo mi je ao - rekla je. - Zato jer neete tako brzo nai novu djevojku ree Eva, a da ni sama nije znala zato je bila tako nabusita. - Ne, Eva. Ne samo zato. Uvijek smo se dobro slagale, zar ne? Tek sada Evi na oi navrijee suze. - Gospoo Birkner, ja to nisam uinila. Vje rujte mi! Molim vas, vjerujte mi! Gospoa Birkner ovi ruku oko Evinih ramena. - Eva, zato mi niste rekli da trebate novaca? Sigurno bih vam pomogla. - Nisam uzela taj novac. - To je gadna stvar. Kad bih samo znala kako da vam pomognem. ule su glas gospodina Birknera. Leonie, gdje si? - otvorio je kuhinjska vrata. - A tu si. To sam mogao i misliti. - Obratio se Evi. - Rekli ste da ete novac nadoknaditi, zar ne? Da.

62 63

- Da to ne biste zaboravili, svjedodbu u vam dati tek onda kad mi vratite novac. Jeste li me razumjeli? - Ali, Ernst! - uzvikne gospoa Birkner. - To je neovjeno! Kako e dobiti novo namjetenja ako...

Gospodin Birkner nije htio uti prijekor svoje ene. - Mislim, gospoice Langer, da smo se razum jeli. - Da - ree Eva Kasnije je Eva sama sjedila u svojoj sobi. Bila je tako oajna da nije bila sposobna jasno misliti. Poela je pisati pismo stricu Wemeru, no kad ga je ve gotovo zavrila, dosjetila se da nema smisla da pie. Stric Werner nije joj mogao odgovoriti jer sama nije znala gdje e biti sutra. Nije ni primijetila da se kvaka na vratima mie. Kad su se vrata otvorila, lecnula se. Bila je to Anni, vedra i samouvjerena kao uvijek. - Hej, curo, kakvo to lice pravi? - zazvala je. - Zato ne otvori radio? Danas je izvrsna plesna glazba ... Upravo sam zato i dola gore. - Tek je tada ugledala spremljene kovege. - to je to? - njezino se lice smrklo. - Je li dolo do loma? - Otpustili su me - ree Eva suhih ustiju. - Pa to si oni utvaraju? Ipak te ne mogu preko noi izbaciti! Postoji otkazni rok ... - Molim te, Anni, uti! Ne mui me! - Ja... da tebe muim? Samo bih ti htjela po moi. - Anni sjedne kraj Eve na krevet i ovije ruke oko njezinih ramena. - Hajde, Eva, ispriaj mi to se dogodilo. Mene ne treba zavaravati, i mene su ve izbacivali... - Misle da sam ukrala novac, ali nisam. Nika ko nisam. Kunem ti se! Bili... - Kakve on ima veze? - Juer je bio ovdje. Htio je uzeti zlatnu dozu za cigarete i upravo sam ga pri tom zatekla... - Glupost! Sigurno se samo alio! - Nije bila ala. Gurnuo me pa sam glavom

udarila o brid pisaeg stola. Bila sam u nesvijesti. Kasnije je nestao. Dozu sam drala u ruci. Sve sam pretraila, a kako nita nije manjkalo, nisam nazvala policiju. - To je jasno. ace po mogunosti treba drati to dalje od kue. - Veeras je gospodin Birkner ustanovio da iz njegova pisaeg stola manjka sto i osamdeset ma raka. Ja ih nisam uzela. Anni, samo je to Bili mo gao uiniti. Vjeruje li mi? Anni upitno pogleda prijateljicu. - Da. Svaku rije! Kakav prostak! Dakle, po teno govorei taj Bili mi se nikada nije sviao, a osim toga ima tako udne prijatelje. Jasno da je uzeo novce. Zato je i mogao sino igrati velikog kavalira. uj, to u rei ???????. Taj e mu se ve osvetiti! U to se moe pouzdati! - To mi sada vie ne koristi. - Zar to Birknerovima nisi rekla? - Na pitanje, Anni odgovori sama sebi. - Naravno da ne. To bi samo jo sve pogoralo. Kao gangsterska zaruni ca ne bi bolje prola. to e sada? - Ne znam. - Je li ti barem dao svjedodbu? - Dat e, ali tek kad vratim novce. - I taj sve zna! Bez svjedodbe uope ne mo e ii u Zavod za zapoljavanje, jer to bi oni o tebi mislili? Jesi li togod utedjela? - Nisam. Sve je otilo na boine darove. 64 5 - Djevojka bez mature

65 - Kakva smola! - Anni je zaista bila potresena. - A kriva sam ja, glupa guska! Da te barem nisam povezala s tim Billom! Sad e na kraju jo misliti da sam te je uvalila u sve to, zar ne? - Neu. Nikako neu. - Dobro. - Anni je razmiljala. - Dakle, u ku anstvo te nitko nee tako lako uzeti... Izletjela si, a nema ni svjedodbe... Moramo izmisliti neto drugo. Kako bi bilo s tvornicom? ... Ne, ni to ne ide, nema stana. Poekaj... Neto mi je palo na pamet. Juer sam s dekima bila u Schvvabingu. Na jednom lokalu bila je cedulja: Trai se pomonica u kuhinji. Stan osiguran. Da, tono se sjeam. Lokal se zove Noni leptir. Prilino lijepo ime, zar ne? Mora se voziti do Leopoldstrasse, zatim ii dva... ne, tri ugla dalje, a onda lijevo. Taj e lokal lako nai. Da sam na tvojem mjestu, pokuala bih. Kao pomonica u kuhinji sigurno ne mora imati svjedodbu. Tu mora samo prati, rezati luk i tako, pa se to ne trai. Naravno da to ba nije fini posao, to ti od mah kaem. Ali, tamo bi mogla ostati dok skupi sto i osamdeset maraka. Tada e od Birknerovih dobiti svjedodbu, pa moe ii u Zavod za zapo ljavanje i potraiti neto drugo. Eva, vjeruj mi, to je rjeenje. Evu ba nije oduevio Annin prijedlog. Anni naravno nije mogla biti odgovorna zato to je Bili krao u stanu Birknerovih. Ipak je osjeala stanovitu odbojnost prema prijateljiinim savjetima. No, nakon besane noi, Eva je uvidjela da joj ne preostaje nita drugo nego da pokua sreu u Nonom leptiru. Pripravila je zajutrak za gospodina Birknera, oprala sue i sve pospremila pa je tek tada napu-

stila stan. Na kuhinjski stol stavila je papiri na kome je napisala: Draga gospoo Birkner, oprostite to se nisam s vama oprostila, ali vas nisam htjela smetati dm mi bude mogue, vratit u novac. Precrtala je rije vratiti i umjesto nje napisala nadoknaditi. Zatim jo doda: Kunem se da ga nisam uzela. Eva Langer. Napustila je kuu. Dok je nosila svoja dva kovega do tramvajske stanice, imala je osjeaj da je svi nekako neobino gledaju. Tek kad je izala iz stambene etvrti u kojoj je bila poznata, osjeala se bolje. Sad nitko nee pomisliti da je otputena kuna pomonica. Sigurno e svi drati da je djevojka koja ide na put. Eva se odvezla do glavnoga kolodvora, oba kovega predala je u garderobu i odmah krenula u Schvvabing. Anni je imala pravo. Noni leptir lako je pronala. Nad portalom bilo je ime ispisano velikim slovima, koja su nou vjerojatno svijetlila. Sad je lokal davao dojam mrtvila, a pred ulazom u kuu bila je sputena eljezna reetka. Eva je pola oko ugla kue. Tu je bilo nekoliko prozora, ali su i oni bili zatvoreni rebrenicama. Uz jedna mala vrata nala je cedulju o kojoj je Anni priala. Trai se pomonica u kuhinji. Stan osiguran. Nije znala to bi sada morala uiniti. Pogledala je na sat. Prolo je pola deset. Pritisnula je na zvonce, a kako se iznutra nita nije ulo poela je objema akama udarati po vratima. Konano je ula kako se netko pribliava. U bravi se okrenuo klju, netko je povukao zasun, vrata se otvorie. Pred Evom je stajala stara ena koja je nosila iroku haljinu, a oko kose povezala sivi rubac. Lice joj je bilo neprijazno i vrlo naborano. - Dobar dan - bojaljivo je rekla Eva.

66 67 - to hoete? - pitala je starica. - Zar ne vidite

da je zatvoreno? - Htjela sam se predstaviti. - Aha! Vi ste plesaica! To sam mogla i misliti. Pokusi poinju tek u dvanaest... prije toga se s gospodinom Berberom ne moe govoriti. Htjela je Evi pred nosom zalupiti vrata. Eva je nogom sprijeila da ih ne zatvori. - Nisam plesaica - brzo ree. - Htjela sam pitati mogu li kod vas raditi kao pomonica u kuhinji.. - Vi? - Da. Zato ne? - Uite! Starica irom otvori vrata i pusti Evu da ue. - Nisam jo radila kao pomonica u kuhinji, uvijek sam radila u kuanstvu. Ali u se svakako truditi da to dobro radim. - To meni ne trebate priati. Ja sam samo dvorkinja. Starica je ila pred Evom vukui papue i prola kroz veliku prostoriju koja je nou, pri priguenom osvjetljenju, sigurno djelovala vrlo elegantno, ali sada je izgledala oajno. U njoj je radila istaica koja se poduprla na metlu i znatieljno gledala Evu kako prolazi kroz lokal. Stolci su bili smjeteni na stolovima, na podu su bili skupljeni pravi bregovi smea: areni komadii papira i kutije cigareta. - Tu je kuhinja - ree dvorkinja i otvori vrata prema jednoj maloj prostoriji. - Tamo prijeko je prljavo sue. Moete odmah poeti. Bilo je tono pet sati kad je Eva konano obrisala posljednji tanjur i posljednju alicu da su se sjajili i spremila ih u ormar. Ruke su joj bile crvene i ispucane. Odluila je da jo danas kupi gli68 cerin, a moda i gumene rukavice. Jo nikada nije radila s rukavicama, no ako se njezina zadaa odsada bude sastojala u tome da pere brda prljavog suda, ipak e biti bolje. Upravo je skinula kutu kad se vrata otvorie i ue krupan ovjek

crvena lica. Pogledao ju je svijetlim, vodenim oima. - Tko ste vi? - zaueno je pitao. - Nova pomonica u kuhinji. Vidio je da je nestalo prljavog suda, pa mu je lice postalo prijazno poput punog mjeseca. - Drago mi je to sam vas upoznao - ree i prui Evi iroku, meku ruku. - Ja sam Theodor Schvvarz, kuhar ... Kako se zovete? - Eva Langer. - Jeste li ve potpisali ugovor? - Nisam. Dvorkinja mi je rekla da mogu od mah poeti. - Naa gospoa Nesselrot pametna je dama. Jeste li ve vidjeli svoju sobu? - Nisam. Moji su kovezi jo na glavnom ko lodvoru. Gospodin Schvvarz upita: - Koliko novaca traite? - Trebam... - Eva zastane - ... najmanje sto maraka mjeseno. Toliko sam uvijek dobivala. - Prilino bezobrazno, zar ne? U moje vrijeme pomonica u kuhinji dobivala je ... - Duna sam - tiho ree Eva. - Nije vano. Ve u to izmusti za vas od efa. Glavno je da mi elite pomoi. - Trudit u se - ree Eva. 69 4. Prva no bila je strana. Prole noi Eva gotovo nije sklopila