MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ ......teritoriji opštine Ljubinje, kao i imaocima prava, koji zbog bilo kojeg razloga nisu bili upisani u zemljišnim evidencijama koje se

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 63 - SEPTEMBAR-OKTOBAR - 2019. - MOTALA - GODINA X

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteGunić Zlatan, Art-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Ozren TinjićNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Mišo Vidović (BiH)Radmila Karlaš (BiH)

Mersad Rajić (Kanada)Ljubica Perkman (Njemačka)

Reuf Jakupović (Švedska)Dr Severin D. Rakić (Australija)

Dinko Osmančević (BiH)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaRade Babić


Riječ urednika

Geteborg u znaku jubilejaPoštovani čitaoci, dragi prijatelji

U Geteborgu je, već po šesti put, održan tradicionalni susret Banjalučana, 25., još jedan u nizu za koje možemo reći da je slijedio prethodne.Zahvaljujući Savezu Banjalučana, brojnim gostima i domaćinima iz Geteborga prisutni su mogli pratiti zanimljiv kulturni program i uživati uprelijepom večernjem druženju. Mi, iz Saveza Banjalučana, možemo biti ponosni i sretni, jer smo dobili mnoštvo pohvala za organizaciju ovogveoma zahtjevnog projekta. Naši gosti, brat i sestra, Abaz i Rabija, uljepšali su nam ovo veče, svojom skromnošću i toplim riječima. Više o tomemožete pročitati u tekstu našeg vjernog saradnika, Fikreta Tufeka. Bilo je to nezaboravno druženje Banjalučana i njihovih prijatelja iz drugihbosanskohercegovačkih gradova uz veoma bogat kulturni program.

I ovaj broj Šehera, koji je pred vama, obiluje interesantnim reportažama, putopisima, kritičkim tekstovima, poezijom i lijepom riječju. Naža-lost, ova godina je i veoma bolna i tužna. Napustilo nas je još troje poznatih banjalučkih pisaca-pjesnika, naš stalni suradnik Idriz Saltagić i pov-remeni Enisa Osmančević Čurić i Muharem Omerović. Sve su to bili divni i skromni ljudi ali mi ih nećemo zaboraviti. Objavljivat ćemo njihovupoeziju i ubuduće na stranicama ovog magazina.

U zadnje vrijeme se dosta toga značajnog dešavalo na bh. političkoj sceni, dosta toga pročitate iz prve ruke na mnogobrojnim portalima idnevnim novinama. Šokantna vijest nam je došla iz komšiluka, tačnije glavnog grada Švedske, Štokholma. Pitam se i ja, uostalom, kao i mnogidrugi, kako je moguće da Švedska akademija dodijeli Nobelovu nagradu za književnost austrijskom kontraverznom književniku Peteru Handkeu.O tome malo više od naših dopisnika koji su kompetentniji od mene u toj oblasti. Za ostale priloge pobrinuli su se Banjalučani, rasuti po svijetu ioni koji su ostali u Banjaluci. Mi smo ponosni i na naše saradnike koji nisu iz našeg grada, ali pišu za Šeher i od srca im hvala. Saradnička listaje podugačka. Zeničanin, rahmetli Muharem Omerović, Mostarac Mišo Marić, nastanjen u Londonu. Iz istog grada svoje priloge je slao rahmetlibanjalučki pjesnik Idriz Saltagić. Ljubica Perkman iz Njemačke, Dinko, Mišo, Rade i Radmila iz Banjaluke, Sarajlija Marijan Hajnal piše izIzraela, Edin Osmančević i Adem Čukur iz Geteborga, Antun Džaja iz Rijeke, Atif iz Danske, Ozren iz Noršepinga, Elvira Šamlija-Krupić izFrancuske, Rudolf Kalajdžić i Mersad Rajić iz Kanade, Mesud, Fikret, Vasvija i Reuf iz Malmea, Vlado Bojer iz Amerike, Azra, Goran i Mirsad izMotale, Sarajlija Namik Alimajstorović iz Londona, Ismet iz Slovenije, Suzana Kadirić iz Štokholma, Sarajlija Branko Tomić iz Noršepinga, SeadCerić iz Donjeg Vakufa, Prijedorčanka Senada Bešić iz Vernama, ma podugačka je lista onih koji pišu za Šeher. Naš magazin je otvoren za sveBosance i Hercegovce, samo pišite. Magazin se sve više čita, vidimo to na internetu i brzini kojom nestaje odštampani tiraž.

Na ovoj stranici možete čitati sve dosadašnje brojeve “Šeher Banje Luke”. http://issuu.com/savezbl

Na kraju da se vama, koji ste nam već poslali dobrovoljne priloge, u ime naše male redakcije i u svoje lično, iskreno zahvalim na pomoći irazumijevanju, i nadam se da će vam se pridružiti i mnogi drugi naši čitaoci.

Vaš urednik

Sadržaj

3

25. susret Banjalučana u Göteborgu.........................................................4Sjećanja koja (ne) blijede................................................................................10Nana Fata: Bol je samo bol, nije smak svijeta!...........................................15Kolumna.........................................................................................................16Reportaža: Iz daljine se buka čuje... .........................................................18Reagovanja...............................................................................................20In memoriam: Idriz Saltagić.....................................................................22Sjećanje: Zemljotres.................................................................................24Titov poslednji “Konjički skok”...............................................................26Putujući Evropom: Pariz...........................................................................28Sjećanja: Zembilj.......................................................................................34Nove forme i vrijednosti...........................................................................36Godine koje se dvostruko broje...............................................................38Mač u kamenu............................................................................................40Slike i stihovi: San vječni o ljepoti...............................................................42Pjesnički krug dobrote..................................................................................44Tuga staračkih domova................................................................................46Zijafet..............................................................................................................48Nove knjige....................................................................................................50Grad duhova..................................................................................................52Vicevi..............................................................................................................54Zlatni dečko...................................................................................................56Podrška talentima.........................................................................................58


str.4

Trepere u nama listovi aleja

ssttrr:: 4400

MMaačč uu kkaammeennuu

ssttrr..1188

Iz daljine se buka čuje...

ssttrr.. 2288

PPaarriizz

4

Godina po godina, susret po susret, i evo nas već na 25. druženjuBanjalučana i naših prijatelja, koje je održano u Göteborgu 5. oktobra 2019., uFolkets Park Molndal. Znalo nas je biti i više, ali i ovog puta okupilo se nasskoro 400, sa više od 70 učesnika u programu. Organiziranim prijevozom dop-utovali su Banjalučani iz Malmea (Arlova, Landskrone, Halmstada), Orebra(Arboge), Motale i Noršepinga, a stigli su i brojni Banjalučani osobnim auto-mobilima iz različitih mjesta u Švedskoj. Gosti večeri bili su sportista AbasArslanagić Ako, dobitnik ovogodišnjih nagrada „Počasni građanin Banja Luke“i „Zlatni ključ grada“, i Rabija Arslanagić, aktivistica i ranija predsjednica„Saveza žena BiH i Švedske“ u Švedskoj. Tokom večeri vođena je i humanitarnaakcija za Asocijaciju „Fatma“ iz Banjaluke. i prikupljeno je 10.000 kruna,odnosno uplaćeno 1800 KM, za dvije jednogodišnje stipendije Džani Mešić(15), Medicinska škola, i Arijani Žerić (17), Ekonomska škola.

Sve je ovo bilo u organizaciji Saveza Banjalučana u Švedskoj, a uspješandomaćin bilo je Udruženje Banjalučana u Geteborgu, koje je organiziralo lijepuzabavu s „Dedo bendom“ i solistima Dedom Balićem i klavijaturistomFarukom Ademovićem. Nastupili su i folklor KUD „Behar“ Geteborg s kore-ografijama Amela Mulalića, hor „Zelena rijeka“ Orebro, hor „Bosanska kra-

jina“ Malme, glumci Sabahudin Bahtijaragić Cober i Muris Gozić, pisac ŠemsoAvdić i sazlija Asim Hodžić. Organizirana je i bogata lutrija sa 25 nagrada, odkojih je prvu nagradu, avio-karta Vizz Aira Švedska – BiH, dobio HalidDemirović, Malme.

„Pjesma Banjaluci“

Manifestacija je najavljena čitanjem stihova poznatog banjalučkog pjesnika Is-meta Bekrića iz Pjesme Banjaluci:

S vrha Šehitluka, zidina Kastelau srce nas rani zelena strijela.Sad kucaju srca žuborom Vrbasai kao kad vjetar aleje talasaNosim te u srcu, čuvam te u duši,pjevam samo tebi, mojoj Banjaluci.Ti si radost oka, draga topla lukati si san djetinjstva, naša Banjaluka.“...

Da se ne zaboravi, najava voditelja programa:

- Dobro veče! Dobro došli na jubilarni 25. susret Banjalučana u Švedskoj!Dobro veče, moja draga Banjaluko, dobro veče svima vama Banjalučanima usali, ali i širom kugle zemaljske, jer živimo, nakon agresije na BiH, u više od 100zemalja svijeta. Oko 85.000 Banjalučana je izbjeglo ili protjerano. Ovdje uŠvedskoj živi oko 13.000, a u zemljama Sjevera (Norden) oko 20.000Banjalučana. Banjaluka je imala dvije nesreće, jednu prirodnu, drugu društvenu:

TREPERE U NAMALISTOVI ALEJA...


Napisao: Fikret TUFEK

Foto: Goran MULAHUSIĆ

„Sve se u meniprobudilo, ovaj susret jeproljeće u našim srcima,

on je radost, ljepota i sloboda...“ kazala je

nadahnuto gošćadruženja Rabija

Arslanagić, uz koju jebio i njen brat zlatniolimpijac Abaz Ako

Arslanagić, koji je Zlatniključ grada donio i u

Švedsku, u zajedničkojželji da Banja Luka jošviše bude ono što je iranije bila - otvoreni

evropski grad, u kojemnećemo biti samo gosti ili

stranci, nego uvažavani i ravnopravni.


5

25. susret Banjalučanakatastrofalni zemljotres 1969, te agresiju na BiH i Banjaluku 1992-1995. BiHje prije rata imala skoro 4,4 milion, danas oko 3,3 miliona stanovnika. Od 1. jan-uara 2018., BiH svaki dan napusti 115 osoba, što je godišnje oko 42.000 osoba!BiH će imati više stanovnika u dijaspori nego u matici. Dobro veče i dragiBanjalučani u gradu Banjaluci, jer mi se ne dijelimo na raseljene i one koji tonisu, podjela nema u srcima našim, banjalučkim! U našim srcima trepere žutilistovi banjalučkih aleja, u srcima teče brza rijeka Vrbas!

Banjalučki književnik Ismet Bekrić, piše u tekstu: „ Na kraju još jedne go-dine, Nijanse života ili slike zavičajne“: „Evo nas na kraju još jedne, i napočetku još jedne, ko zna već koje, rasute – da ne kažemo izbjegličke – godine.Prvo nismo bili „ni tamo, ni ovdje“, a sad nastojimo biti – „i tamo, i ovdje“, ili„i ovdje, i tamo“, zavisno već kroz koji to prozor sjećanja i svakodnevlja pos-matramo!

Čuveni pisac Erih Maria Remark napisa: „Jednom izbjeglica, uvijek izb-jeglica“. Sve je ovo u organizaciji Saveza Banjalučana u Švedskoj, za čije je os-nivanje inicijativa potekla 1996., a koji je zvanično osnovan 1997. godine uNorrköpingu. U najbolja vremena Savez je imao više od 5.000 članova u 5 regijai sa 30-tak lokalnih udruženja – danas ima oko 2.000 članova u 11 udruženja.Predsjednici Saveza Banjalučana bili su: Reuf Jakupović 1997., Elvir Hasanić1998., Mesud Mulaomerović 1999., Izudin Smailagić 2003. i Mirsad Filipovićod 2006. Savez ima širok spektar djelovanja: od rada na povratku i registracijiimovine, vraćanja naziva ulicama, glasanja, do njegovanja tradicija kulture, hu-manitarne pomoći i naše afirmacije ovdje, gdje živimo. Od značajnijih aktivnostivažno je pomenuti „Vezeni most“, svakog ljeta u Banjaluci, dosada je održano16 susreta, s tim da u sklopu toga značajno mjesto ima objavljivanje„Banjalučkih žubora“, punih 20 godina. Obilježavamo i 10 godina časopisa„Šeher Banja Luka“, izišao je 62. broj. Susreti Banjalučana u Švedskojodržavaju se od 1995., prvi Susret bio je u Orebru, pa sve do danas 2019. uGeteborgu, koji je i najaktivniji jer je u njemu održano čak šest susreta, u Mo-tali 4, te u Orebru 3, po dva susreta održana su u: Noršepingu, Jonšepingu,Vekšju i Halmstadu, a po jedan u: Štokholmu, Malmeu. Landskroni i Nišepingu.Dakle, susreti su održavani do sada u 11 gradova. Večeras će nam biti lijepo,družićemo se, razgovarati, predstaviti naše goste i umjetnike, imati bogat kul-turni program. Želim vam lijepo i ugodno večer na 25. Susretu Banjalučanaovdje u Geteborgu!

Almaz Cerić, predsjednik Udruženja Banjalučana Geteborg:– Dobro nam došli na jubilarni susret Banjalučana u Göteborg, ovdje već

šesti, čime smo ponosni. Učinili smo sve u pripremi da susret bude uspješan.Posebno pozdravljam našeg počasnog i doživotnog predsjednika, koji je tudužnost obavljao deset godina, Muhameda Ibrahimbegovića Paladu, koji će 23.novembra navršiti 90 godina! Nadamo se da će vam biti lijepo i ugodno uz bogatkulturno-zabavni program sa oko sedamdeset učesnika, te uz lutriju i poznati„Fare“ iliti „Dedo bend“. Želim vam lijep i ugodan boravak i zabavu.

Edin Osmančević, aktivista u ime dijaspore, konsultant korporacije uSwedbanci::

- Pozivam sugrađane da obilaze i vraćaju se svom gradu, kada god to mogu,te čuvaju vlastitu imovinu u RS. Posljednji primjer Republičke uprave za geo-detske i imovinsko-pravne odnose (RUGIP), upućen vlasnicima nekretnina nateritoriji opštine Ljubinje, kao i imaocima prava, koji zbog bilo kojeg razloganisu bili upisani u zemljišnim evidencijama koje se vode kod Republičke upraveza geodetske i imovinskopravne poslove, da sporazumno, o svom trošku, uroku od 45 dana, obilježe neophodne granične tačke parcela u svom vlasništvu.Na RUGIP-ovoj oficijalnoj internet stranici se navodi da će imovina onih kojine ispoštuju zahtjeve biti uknjižena na bh.entitet RS. Naravno da su ovo sulude

Ugodno druženje

Rabija i Fikret

Edin Osmančević

Predsjednik udruženja u Geteborgu, Almaz Cerić

Susreti Banjalučana u Švedskoj:

1995. Orebro, 1996. Noršeping, 1997. Štokholm, 1998.Jonšeping, 1999. Geteborg, 2000. Malme, 2001. Vekšjo, 2002. Mo-tala, 2003. Geteborg, 2004. Motala, 2005. Vekšjo, 2006. Geteborg,2007. Noršeping, 2008. Geteborg, 2009. Orebro, 2010. Landskrona,2011. Jonšeping, 2012. Motala, 2013. Nišeping, 2014. Geteborg,2015. Halmstad, 2016. Motala, 2017. Halmstad, 2018. Orebro i2019. Geteborg.


25. susret Banjalučana

6 Š E H E RBANJA LUKA

ideje, jer nijedna vlast ne može otuđiti privatnu imovinu. Upozoravam dazvanična vlast Banjaluke sprovodi brojne represije nad svojim stanovnicima,ne rješavajući brojna ubistva, štiteći kriminalce i političare te zabranama oku-pljanja guši građanski revolt.

Prof. Dr. Mirsad Hadžikadić, „Platforma za progres“, video-poruka izBanjaluke:

- Dragi moji Banjalučani, sve vas pozdravljam na 25. susretu Banjalučanai žao mi je što nisam s vama, ali mi je drago da zajedno razgovaramo o našojjedinoj domovini BiH, ali i o uspomenama i ljepotama moje i vaše Banjaluke,iskreno se nadajući da ćete se svi koji možete vratiti u svoju domovinu i Ban-jaluku. Ja se zalažem kroz „Platformu za progres“ za bolju i sretniju BiH, kojojsmo svi mi potrebni. Formirali smo odbor „Platforme za progres“ i u Švedskoji pozivam vas da se uključite, jer svi smo mi kao pojedinci neophodni zabudućnost BiH, svi možemo pomoći, bez vašeg doprinosa nema BiH. Političarinisu vlasnici BiH, ona je vlasništvo svih nas, a bez BiH nema ni nas!“

Gosti Susreta Banjalučana

Najavljujući sportsku legendu, voditelj Fikret Tufek je kazao:- Posebna mi je čast i zadovoljstvo da vam večeras mogu predstaviti doajenasporta, velikog čovjeka Abasa Arslanagića Aku, koji je bio legendarni golmangeneracije rukometaša „Borca“, s prepoznatljivim nazivom „Romantičari s Vr-basa“. Za ovaj klub odigrao je 232, za reprezentaciju Jugoslavije 125 utakmica.Dva puta je nastupio i za reprezentaciju svijeta. Sa „Borcem“ je osvojio četirititule prvaka Jugoslavije i pet titula pobjednika Kupa Jugoslavije. Kruna njegovekarijere je titula prvaka Evrope. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatnuolimpijsku medalju (Minhen 1972.) i dvije bronzane medalje sa svjetskih pr-venstava. Kasnije, kao trener, imao je ništa manje uspjeha: dvije zlatne i pojedna srebrena i bronzana medalja sa nanajznačajnijih svjetskih takmičenja.Arslanagić je i autor tri knjige-udžbenika iz rukometa, naravno o ulozi i značajugolmana. U obrazloženju odluke o dodjeli priznanja „Počasni građanin BanjaLuke“ i „Zlatni ključ grada“ navedeno je „da su njegovi vrhunski rezultati za vri-jeme igračke, a kasnije i trenerske karijere imali veliki značaj i za promocijuBanje Luke, postavljajući je na kartu svijeta, ne samo kao grada rukometa“.

Abas Arslanagic Ako:

- Zadnji put bio sam na Susretu Banjalučana u Motali, kada smo, nadam se,riješili problem mog dolaska, nisam došao - doveli ste me! Rođeni samDervenčanin, vjerovatno danas priznat i kao Banjalučanin, hajmo reći, der-ventski Banjalučanin! Kada ovo govorim, prisjetim se rahmetli SmajeBećirbašića. U vrijeme kad smo imali problema oko vraćanja stanova, jednomprilikom ću ja njega zamoliti da mi pomogne da vratim stan. Smajo je u to vri-jeme bio, ako se ne varam, sekretar Stranke za BiH, njegov odgovor je bio „Svitražite da vam se pomogne oko vraćanja, vratite stan pa prodate i ne vratite se“.Ja mu se zahvalim, i krenem sam to sređivati. Iznenađujuće, išlo je to mnogobrže nego što sam očekivao. Nekoliko godina kasnije, Stranka za BiH je prav-ila prijem za Bajram, prišao sam Smaji i rekao: „ Smajo, ja vratih stan, nisamga prodao, iako nisam „Banjalućanin“ (ističući meko „ć“), ja Dervenćanin samipak ostao tu!“.

Drago mi je da se ponovo vidimo, sa istim razlogom, lijepo je ovo druženjeu domaćoj atmosferi, banjalučkoj. Drago mi je vidjeti ovu mladost kako igra inastavljaju folklornu tradiciju Banje Luke i BiH. Moram se osvrnuti na mojepriznanje „Počasni građanin Banja Luke“ i „Zlatni ključ grada“, koje sam dobio22. aprila 2019., u povodu dana oslobođenja Banje Luke. Moram priznati dasam bio ponosan na tu nagradu i činila me je sretnim. Međutim, u dijaspori jeto primljeno i sa oprečnim mišljenjima. Neki su odobravali, a neki ne. Ono štobih htio naglasiti je, da priznanje ne pripada samo meni, ono pripada i cijelombošnjačkom puku, kome i vi u dijaspori pripadate, zato to ima još veće težinu.Neposredno poslije rata, pravio se izbor najboljeg sportiste svih vremena u Re-publici Srpskoj. Jedan od organizatora izbora nazvao me je na telefon i pozvaona tu manifestaciju, koja se održavala u dvorani Borik. Prvo što sam ga upitao:„Neću reći da sam najbolji, da li sam među pet“, odgovor je bio: „Profesore, nisini među deset“! Ja sam se zahvalio i rekao da neću doći. I sada, recite, da li je

Mirsad Hadžikadić

Sabahudin Bahtijaragić Cober

Reuf Jakupović i Abaz Arslanagić

Sestra i brat, Rabija i Ako


7


to veliki pomak, ja sam prije svih tih sportskih laurata izabran za počasnoggrađanina Banje Luke! Smatram da je to veliki pomak, sa pravom se ponosimtim priznanjem.

- Ove godine Svjetsko rukometno prvenstvo bilo je u Danskoj i Nemačkoj,to je bila prilika bivšem reprezentativcu i rukometnom komentatoru DancuTomasu Ladegardu da promovira svoju knjigu „Svjetske rukometne legende“.Sa prostora eks Jugoslavije našlo se 12 imena, iz Borca (Rađenović iArslanagić), jedan dio knjige posvećen je Banjoj Luci i Borcu. Tomas biranimriječima kaže da je to bio grad rukometa i da je Borac bio „moćna kućarukometa“ koja je rukometu podarila veliki broj vrhunskih svjetskih veličina. Ida ponovim ono iz Motale, jedna velika svjetska rukometna velesila koja uzFrancusku predstavlja dvije najmoćnije nacije na svijetu, nema rukometnoolimpijsko zlato, Banja Luka ima dva. Sve te rezultate i sportske uspjehe jemlada rukovodeća struktura grada na čelu sa gradonačelnikom IgoromRadojčićem prepoznala i nagradila, još kad kažem da je odluka bila jednoglasna,mislim da je svaki kritički komentar suvišan. Drago mi je da je večeras međunama i moja sestra Rabija, koja je zasigurno duboko vezana sa ovimbanjalučkim dijelom dijaspore, ja vam se svima zahvaljujem na pažnji koju jojukazujete, obilazite je i pazite, kao da vam je najrođeniji dio porodice, hvalavam velika i uživajte u ovom divnom večerašnjem druženju! Hvala od srca napozivu i što sam večeras sa Vama, kazao je Ako Abas Arslanagić.

Rabija Arslanagić

- Počeću moje obraćanje, na ovoj divnoj večeri uz 25. susret Banjalučana,citatom Ive Andrića: „Pogledajte i oslušnite na čas tu ledenu tišinu koju ćetesresti u svim tekijama, medresama i džamijama i uopšte u svemu što pripada is-lamskom svetu. To je neka ledena a lepa tišina koja vas dočeka u nevidljivomzidu. Mene je muslimanski svet naučio tihosti koja je koristan savetnik u životu.“

Ja sam rođena u Trebinju, rasla sam u Derventi, ali sam za Banjaluku i njeneljepote rodbinom vezana. Ovo je za mene divna noć, uzbuđena sam i ushićenaovolikom posjetom, emocije su mi proradile i ovo je za mene divna noć saosjećanjem zadovoljstva. Sve se u meni probudilo, ovaj susret je proljeće unašim srcima, on je radost, ljepota i sloboda, vrt obasjan mjesečinom, orošenalivada..! Bogatstvo je kad se Banjalučani i naš bh. narod skupe na jednom mjestui pruže ruke jedni drugima, oslušnite i pogledajte tu „ledenu tišinu“ koja i ovdjetreperi u nama i iznad nas! Sabur je to, ničija nije do zore gorila, hoću da kažemda će i našu dragu BiH obasjati „lepa tišina“ bez zveckanja oružja..! Sjećam se,ko danas, kad sam kao bh. izbjeglica iz Poljske (papire mi je poslao AsimHodžić, koji je imao restoran), došla u Göteborg, 19. marta 1993., te da smo seodmah po mom dolasku pripremali za Bajram, te kako je Hatidža, učiteljica izPrijedora, ovdje sa bh. školom pripremala pite i baklave i sa kojim se entuzi-jazmom to radilo. Na bajramsku priredbu u pakistanskoj džamiju su došle pak-istanske žene izbjeglice, koje su svoje zlato davale za pomoć BiH, bila saminspirisana i na bosanskom govorila, prevodila je na engleski ljekar Sabina izOsla, Pakistanke su bile oduševljene i poklonile su mi zlatno nalivpero koje idanas čuvam i sa njim pišem. Napisala sam i tada govor aktivistici SabiniBengtsson, koja je dugo živjela u Švedskoj, ali kad ga je čitala primijetila samda jedva zna bosanski! Najteže mi je kad naše žene pričaju između sebe šved-ski, a ne i bosanski, vjerovatno zato što ga slabo poznaju. Isto mnogi rade kodkuće! Uzbuđena sam, kad čitam velikana Musu Ćazima Ćatića, čiju pjesmu„Moja ispovijest“ treba kao himnu znati; ili kad pjesnikinja amater iz Istada,Enisa Zaimović piše divne pjesme na bosanskom! Moja poruka: „Domovino,čuješ li me; Domovino, zima mi je; Domovino, strah me je; Domovino, imanešto strašnije od noža i metka; Domovino, čuj me, unuk moj me zove; Unukmi kaže „farmor“, jadam se ocu mome; Moj unuk govori švedski a ne i bosan-ski!“. Bosanski moramo čuvati i njegovati..!

Podsjetih Rabiju, na to kako sam započeo otvaranje jedne od Saveznihsmotri kulture i školstva u Švedskoj, prepuna sala, ja i Rabija smo radili na sce-nariju, kraj nje je rahmetli konzulica Jasminka Ustamujić, naum mi padoše jakistihovi pjesme Safeta Isovića „Ko to tamo ulicom pjevuši; Tuga mu se osjeća uduši; Ista tuga u meni se javlja; To je pjesma iz mog rodnog kraja; Svuda sesunce rađa; Lijepa svaka je zemlja; Kao što je Bosna moja; Na svijetu ljepše

Hor iz Orebra

Muris Gozić

Asim Hodžić

Hor iz Malmea



8

nema“ – i zpjevah je ponovo Rabiji! Ona je bila heroina večeri, o njoj smo gov-orili, pa joj i pjesme pjevali, jer ona živi za knjige, veliki je znalac naših i svjet-skih pisaca, najdraži poklon joj je knjiga.

Musa Ćazim Ćatić „Moja ispovijest“: „Kako je gadno ulizica biti; Idrugima smradne cjelivati stope; Kako je gadno, proseć suze liti; Da tuđi sku-tovi u njima se tope; - Kako je gadno rob ljudima biti!“

Kulturni program

Nastupi KUD-a „Behar“ Geteborg, na početku i kraju, ispraćeni su ovaci-jama i aplauzima, koje su zaslužili najmlađi folkloraši, njih 21, izvodeći igrenaroda iz BiH u koreografiji poznatog Amela Mulalića. Predsjednik udruženja,koje ima blizu 80 članova, agilni je Nedžad Džaferović. Asim Hodžić je nasazu podobro zapalio publiku koja je s njim pjevala, posebno pjesme o Ban-jaluci. Hor žena „Bosanska krajina“ Malme izveo je melodije: „Haj otkako

je Banjaluka postala“ i „Zelena rijeka“, pod upravom Azre Muftić (Jajce), a snjom su nastupile: Senada Smajić (Bosanski Brod), Belkisa Zjajo (Banjaluka),Hajrija Malkić (Banjaluka), Ehlimana Dizdarević (Mrkonjić Grad), FatimaObradovac (Vrbanja, Banjaluka), Fadila Bijedić (Banjaluka), Mirsada Borčilo(Glamoč), Sena Drobić (Banjaluka), Nusreta Haskić (Teslić) i Šećira Velagić(Janja, Bijeljina). Lijep prijem i aplauz publike. Posebno su raspjevani biličlanovi (16 nije došlo zbog spriječenosti) mješovitog Hora „Zelena rijeka“Orebro, vođa Mirsad Mahmutović (Banjaluka), gitara, pratnja na harmoniciprof. Fikret Kurbegovića (Prijedor), s kojima je publika zajedno pjevala i uži-vala uz melodije: „Zelen lišće goru kiti“, „Pokraj puta rodila jabuka“, „Vihorružu niz polje tjeraše“, „Sejdefu majka buđaše“, „Čudila se aman ja“ i „Zvi-jezda tjera mjeseca“. Toliko su dobro pjevali da sam im se pridružio i voditelj.Vrijedi pomenuti članove ovog raspjevanog hora: Nedžad Asić, Akif Spahić,Sabahudin Bahtijaragić, Fikret Hojić, Šerif Čehajić, Ismet Nadarević, MehmedBegović, Admir Memić, Senad Demirović, Fatima Mahmutović, NezaretaBašić, Minka Lović, Aiša Hojić, Baisa Krupić, Fadila Begović, Ajša Dervišević,Suada Kurbegović, Zora Begović, Murisa Memić i Elvira Memić.

Glumac, banjalučki boem i šeret Sabahudin Bahtijaragić Cober, osvo-jio je publiku nadahnuto govoreći pjesmu „Majka na rijeci“, nedavno pre-minulog pjesnika iz Londonu Idriza Saltagića. Govorio je Cober emotivno ipjesmu Ismeta Bekrića „Klupa na kraju aleje“, iz teksta „Na kraju još jedne go-dine – Nijanse života ili Slike zavičajne“, te pobrao veliki, snažan aplauz. Sti-hovi iz „Klupe na kraju aleje“ još uvijek mi odzvanjaju u ušima: „Klupa nakraju aleje; Imena mnoga pamti; Ona je stanica prva; Na kojoj ljubav pamti. Iaplauz ne prestaje. Mo no dramu „Ona priča, a ja je rijetko slušam“ izveo jemladi Muris Gozić (23), priča o starijem čovjeku koji je kasno došao tobe(sebi), glumeći i govoreći kroz poeziju, što je publika dobro primila. Murisovotac Elvedin je iz Banjaluke, Novoselija/Halili, te njegova monodrama mirišeBanjalukom. Pjesnik romskog porijekla Šemso Avdić, Banjalučanin, upravoje došao sa Međunarodnog romskog festivala poezije, održanog u Beogradu 27.septembra 2019, gdje je osvojio prestižno 3. mjesto. Publici je nadahnuto gov-orio pjesme: „Dvorac moga oca“ (što je ustvari šator) i „U vinu je istina“.

Voditelj brojnih programa, posebno posvećenih Susretima Banjalučana,Muharem Sitnica Sića, Banjaluku je u duši osjećao, te piše u tekstu „Gradljubavi“: „Vrijeme neumitno teče, u nama izvor sjećanja u dosad 22 održanaBanjalučka susreta. I kada ih bude trista, neće sve stati, koliko je ljepote bilo,mladosti, radosti i ljubavi.“ Ili... „Banjaluka u srcu“: „Banjaluka, sva ljepotavoljenog grada slila se u meni. Više nisam tamo, ali Banjaluka je u mom srcu,suncem okupana, u žuboru Vrbasa i ljepoti zelenila, mozaik prošlosti i zbivanjai simbol postojanja i sjećanja.“ Najnoviju zbirku, „U hladu starih platana“, ob-javila je Subha Buba Petrović, sve posvećno Banjaluci. Poslala je 10 knjigabesplatno da ih podijele: Pet Savezu Banjalučana i pet za tombolu, kao svoj do-prinos.

Pismo iz Sjeverne Amerike

Piše mi prijatelj, drugar Banjalučanin, iz daleke Sjeverne Amerike:„Nisu oni vrijedni sekiracije. Zamisli samo da se tu radi o profilu ljudi koji suŠeher mogli nazvati Srpskim Toplicama i Šehitluke Banj Brdom. .. Radi se o sit-nim, malim dušama, koji žele napakostiti. Mi koji ne živimo više u našoj Bosni,ipak smo sretniji od tih nesretnika koji tu žive... Te male sitne duše su izradilesistem da nas ponižavaju po nacionalnoj osnovi ili po osnovi: „otišli“ – „os-tali“... Jedino što mogu reći da smo mi taj rat izgubili od najnižeg ljudskog rodai da oni koji su pobijedili čine sve što mogu da nam otežaju koliko god to mogu.“

Humanitarna akcija: 10.000 kruna - za stipendije

Na Susretu Banjalučana u Göteborgu vođena je i humanitarna akcija zastipendiranje dvoje učenika iz Asocijacije „Fatma“ u Banjaluci, koju je iniciralapredsjednica asocijacije Mirsada Delnezirević, a na Susretu Banjalučana vodioMesud Mulaomerović, koji je i sam pomogao sa članovima šire porodice:

- Tokom večeri u akciju se uključilo 65 Banjalučana i prikupljeno je10.000 kruna, ili 1.800 KM, koje su već predane Asocijaciji „Fatma“ u Ban-jaluci. Jednogodišnje stipendije dobile su: Džana Mešić (15), odlikaš, pohađaće

Šemso Avdić

Predsjednik Saveza Banjalučana: Mirsad Filipović

Džana i Arijana



9

Moderator Haris Grabovac i njegov gost Rezak Hukanović Da se nikad ne ponovi

Medicinsku škola – farmaceutski tehničar, nezaposlena oba roditelja i sestra, teArijana Žerić (17), odlikaš, pohađaće Ekonomsku školu – poslovnopravnitehničar, živi sa didom i majkom. Veliko angažiranje u akciji iskazao je MesudMulaomerović, koji je na kraju susreta informisao prisutne o iskupljenoj pomoći.

Mirsada Delnezirević javila se iz Banje Luke: - Zahvaljujemo se svima Banjalučanima, u ime Asocijacije „Fatma“, koji su

omogućili dvije stipendije za školovanje ove dvije djevojčice, odlikašice, lošegimovinskog stanja. Ponosni smo na sve vas koji ste prilozima od ukupno 1.800KM omogućili školovanje sa dvije stipendije u školskoj 2019./2020. godiniDžani Mešić i Arijani Žerić, koje vam se od srca zahvaljuju. Tako se voli i po-maže svoj grad!

Esma Kitan, aktivistica u Udruženju Geteborg: - Sve je zaista proteklo lijepo, ovo je Susret koji ćemo pamtiti, nije džaba

jubilarni. Prodano je dosta ulaznica, s tim da djeca i učesnici nisu uzimali karte,što je relativno dobro. Svake godine, nažalost, sve je manje posjetilaca. Lutrijaje bila uspješna, podijelili smo 25 lijepih nagrada. Kuhinja je prodala više od 150porcija ćevapa, pravih banjalučkih. Sve u svemu, bili smo dobri domaćini, svimapri ruci..!

Faruk Sarajlić, aktivista Norrköping: - Svi su ovi susreti lijepi, ovaj je neobičan jer je jubilarni. Fino druženje, sol-

idan program, dobar domaćin, raspjevano, sa rajom, pomalo uz šank, svi smokao jedna duša, banjalučka!

Fatima Mahmutović, potpredsjednica Saveza, aktivistica iz Orebra, članicahora ”Zelena rijeka”:

- Mi smo kao porodica u horu. Ima nas oko 40, svi nisu mogli doći, žalićešto nisu, jer ovo je nezaboravno večer, publika je pjevala cijelo vrijeme sa nama,fantastično, nezaboravno!

Muhamed Ibrahimbegović Palada, aktivista, počasni predsjednikUdruženja Banjalučana Geteborg:

- Sa posebnim osjećanjima sam ovdje večeras, na 25. susretu Banjalučana,jer više od 10 godina sam bio predsjednik Udruženja u Geteborgu, ali i aktivistau sportu i Savezu, posebno na susretima u Banjaluci. Sa suprugom Safijom samuživao prije svega u sretanju mojih Banjalučana, to je nešto što se ne može zab-oraviti. Napuniću 90 godina 23. novembra (moja supruga Safija puni 77 god-ina 8. novemnbra!) i za mene su Susreti Banjalučana nešto što se samo možedoživjeti. Želim da se sretnemo bar još jednom, na 26. Susretu Banjalučana,koji će kako sam čuo, vjerovatno biti u Noršepingu..!

Pjesma, ples i igra do ponoći

Pjesma banjalučka orila se usred Geteborga do ponoći uz ”Fare bend”i divne sevdalinke Dede Balića. Miris banjalučkih ćevapa širio se 2.000 kilo-metara, sve do Banjaluke. Na kraju kolo i obavijest da se Susret završava, štomnogi nisu željeli, tražeći da se zabava nastavi. Neumorne su bile posebnoBanjalučanke, mlade i starije, te pokoji muškarac. Na podiju gužva, krkljanac,uvijek oko stotinu razigranih. Za hastalima raja teferiči, „Ko nekad u osam“! Beznajmanjeg izgreda ili incidenta. Usluga perfektna, konobari obučeni u žute ma-jice s natpisima „25. Susret Banjalučana – Göteborg 5.10.2019.”. Vraćam seautobusom sa 54 Banjalučanina, pjesma ne prestaje, služe se bh. specijaliteti,vino, pivo, ćevapi, baklave, hurmašice: Halmstad, gdje je pauza i gdje se naparkingu ori i igra u kolu u 03.00 sati, potom Banjalučani s pjesmom nastavl-jaju autobusom za Landskronu, Arlov i napokon Malme u 04.30 sati. Nigdjeumora, pjesma banjalučka odzvanjala je od Geteborga do Malmea! Ne znamviše ni gdje mi je domovina, ovdje u Švedskoj ili Banjaluci!?

Meni u ušima zuji cijelo vrijeme drugi dio Bekrićeve ”Pjesme o Banjaluci”:

”I hiljade kuća može da se srušial` ne možeš nikad ti u našoj duši.

Tu u tom beskraju ti si poput gnijezdaiz kojeg se vidi najljepša zvijezda. Nosim te u srcu, čuvam te u dušipjevam samo tebi mojoj Banjaluci.Ti si radost oka, draga topla luka,ti si san djetinjstva, naša Banjaluka…”

Folklorna grupa "Behar" iz Geteborga

Bila zadužena za tombolu: Esma Kitan

Safija i Muhamed Ibrahimbegović


Š E H E RBANJA LUKA 11

Da se ne zaboravi


12

Da se ne zaboravi


Da se ne zaboravi


Da se ne zaboravi

15Š E H E RBANJA LUKA

"Mi moramo ostaviti stvari iza sebe, to je najpametnija stvar za ura-diti. Ja sam povrijeđena, ali ja ne mogu više da povređujem. Ako nistedobra osoba, postanite. Svi ćemo jednog dana pomrijeti, tako da je boljeumrijeti kao dobra osoba nego kao zla."

Tako je govorila nana Fata kada su je advokati savjetovali da pod-nese tužbe za zlostavljanje, povrede, prijetnje smrću koje je dobila i sveono što je ova hrabra žena prolazila svih ovih godina .

Zasigurno je jučerašnji dan veliki dan moralne pobjede nad inat-politikom Srpske pravoslavne crkve. Evropski sud je donio konačnuodluku: Ćorluk crkva iz dvorišta Fate Orlović mora biti izmještena!Prema odluci suda uklanjanje crkve sa Fatine imovine, mora sesprovesti najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ova presuda postanekonačna.

Nana Fata, simbol je neuništivosti duha bosanske žene. Njenanepokolebljiva upornost je ponovo potvrdila činjenicu da je pravda na-jskuplja valuta u Bosni i Hercegovini.

Pobijedila je nana Fata jer nije mrzila. Nema ona ama ništa protivcrkve u kojoj će se pravoslavci moliti. Poštuje ona crkve kao i džamije

ali insistira da, ako zajednica želi crkvu, onda treba da je postavi nasvoju zemlju. Pri poštivanju svih nacija i religija, navodi da ne možedopustiti da ljudi grade na njenoj zemlji”.

Nepravda ju je i ojačala, učinila boljom i snažnijom osobom.Prihvatajući bol, produžila je dalje suprostavljajući se nepravdi inevolji! Pobijedila je jer je znala da je nepravda sastavni dio naših živ-ota, da joj njeno pravo na ”njeno” niko ne može uzurpiratii, istovremenonas učeći da je bol i onda kada je i nezaslužena samo bol i ništa više.

Zato je stekla naše simpatije i poštovanje te postala inspiracijasvima onima koji strasno ljube pravdu i poštenje. To je u stvari i ono štonas čini posebnim, boljim i drugačijim od onih ”zlih”, kako ih nanaFata prozva u uvodu teksta!

Piše: Edin OSMANČEVIĆ

Bol je samo bol, nije smak svijeta!

Nana Fata

Foto: Goran Mulahusić

Još malo, pa će se navršiti dvije decenijepride četiri godine, da upotrijebimo atipičanpravopisni termin, od prestanka rata u BiH. Danam padnu pečene kokoške sa neba, ništa nasneće spasiti od očaja što su i te godine pojeliskakavci. Na oglabanim njivama poneko jošgegucka starački, čak i kad je mlad, dok većinaprti zavežljaje. Dešavaju se migracije, podjed-nako i ovi i oni i tamo neki. Ujedinjeni ne samou gladi, već i u besperspektivnosti, dugoj pre-dugoj, u koju se lagano pretvorila ona prvobitna(pljačkaška) faza akumulacije kapitala, koju je,kako je ova autorka već bezbroj puta pisala,Zapad prošao krajem XIX vijeka. Da podsje-timo, uskoro će se obilježiti 24 godine od potpi-sivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, dakle,dokumenta kojim je okončan rat u Bosni i Herce-govini. I šta se ovdje dešava osim pomenutogegzodusa. I kakva je to uostalom država iz kojeljudi bježe, a ne puca se. Neki još spore o tomekako je onomad Ričard Holbruk izjavio da jepomenuti Dejtonski sporazum napravljen takoda svi budu otprilike podjednako nezadovoljni.Koga briga. Svi su podjednako siromašni.

Ali, ovdje se i dalje, za dobar ukus i previše,mlati prazna slama. Ko to još ne zna da je Bosnai Hercegovina ustrojena kao gotovo nemogućadržava. Kako je postavljena apsolutno na etničkumatricu, sa asimetričnim plemenskim uređenjemi svim karakteristikama koje tom uređenju pri-padaju. Ali, koga i za tim briga. Oni što odošeidu raditi, ovdašnja politika za njih je kaput ilimrtva, a neće se vatati ni svjetske, dok će se ovišto ostadoše, a do politike im je, nastaviti bo-gatiti, bacajući preostalom stradolikom puku idalje prašinu u oči, kako nam je eto fajn. Državasa svojim teškim strukturalnim hendikepom i nehaje za tamo neku tranziciju. Šta će joj to.Obezbijeđena je solidnim brojem milijardera, ane zaostaju ni silni milioneri "od vrha" kojinikako da dobace do baze. Osim na zborovima ipod šatrama uoči izbora. Tad se narodu bacajukoske. I narod glođe iste. Navikao.

Nakon ove jadne 24 godine, reći da jeekonomska situacija katastrofalna i malo je. Većznamo da gotovo niko ne radi, fabrike privat-nicima, izeš radnike, da se ne ponavljamo, abirokratska aparatura doduše sisa nečiju sisu,onako jalova i beskorisna. Ovi što odoše u svijetbar neće morati vraćati kredite koji se podižutamo negdje i u ime nekog apstraktnog bića,svakako ne u ime običnog čovjeka ove gladne iproste, pa se tako zaduženja institucija na

različitim nivoima sistema stalno spiralnouvećavaju, kao što se uvećava i javni dug. Ajavni dug je javni, neće valjda biti tajni. Dakle,naš.

Uoči pomena tog Dejtonskog sporazuma,ovdje se tu i tamo zbori, samo nešto tiho, nikogviše nije briga, kako u političkom smislu institu-cije sistema već odavno ne odlučuju ni o čemu,centri odlučivanja su u vrhovima političkih par-tija, a parlamenti i vlade su samo transmisijaodlučivanja o nečemu što je već unaprijedodlučeno. Kao da se to već ne zna. I da je to na-jplodnije tlo za kriminal i korupciju čime jebosansko-hercegovačko društvo gotovo u svjet-skom vrhu. Pablo Eskobar i kompanija. Ma jok,i Eskobar bi se zacrvenio.

I tako to ubogo, korumpirano i nadasve jošuvijek dovoljno neidentifikovano bh. društvonema svoju profiliranu socijalnu strukturu. Ineka zna taj Dejton kad ga budemo obilježavali,da u amorfnoj masi istog postoji samo jedna je-dina podjela i to na mali broj enormno bogatih iveliki broj enormno siromašnih. Logično je ondada je stepen socijalne izolacije veoma visok:ljudi su isključeni iz područja rada, iz političkogodlučivanja, iz oblasti primjerenog obrazovanja,iz relevantne zdravstvene i socijalne zaštite, dane nabrajam dalje. Ljudi su getoizirani, apartridiu sopstvenoj sredini. Prosječno stanje društvenesvijesti može se označiti kao očajanje i rezi-gnacija. Mada ja mislim da taj čika Dejton sveto vrlo dobro zna.

Hoće li se ikad išta u bh. društvu promijenitida bi se stvari počele popravljati, pitanje je ne odmilion, već od milijardu dolara. Ko će sprovestitemeljnu ustavnu reformu, iskoračiti bar maloizvan i povrh danas posve legalnog i legitimnogtribalizma ili obezbijediti racionalno uređenje

države. Da ne pominjemo stvaranje uslova išireg prostora za investicije, zapošljavanje ipočetak ekonomskog razvoja. Gdje su potom re-forme u pravosuđu, obrazovanju, te drugimpodručjima društvenog života. Slijedi pitanje odbilion dolara. Koje društvene snage hoće i mogunositi takve strateške promjene za koje treba iodviše znanja i htijenja. Ili, koje su ovdašnjesnage istinski, iskreno, za Bosnu i Hercegovinu.Ja bih rekla da to onda nije znao ni čika Dejtonu Ohaju. Džaba im sve one patkice.

Da ne bi odužili ovo pisanje do neum-jerenosti, nećemo na ovo pitanje ni odgovoriti.Teško je procijeniti ko je taj Mandrak koji će po-mesti nacionaliste kojima baš dobro ide već 28godina, te zavoljeti BiH kao zjenicu oka svog sasvim njenim narodima i narodnostima. Uz jedandetalj, sitim narodima i narodnostima. Ne bihovdje da pominjem ispomoć međunarodnih štoovih što onih, jer oni predugo preživaju na našimpašnjacima. Pasivno, medijatorski, uz maleslogančiće na kojima tu i tamo naškrabaju kakolokalni političari moraju preuzeti odgovornost zasvoju zemlju. Ih!

Istovremeno, dok se sprema parada, a čikaDejton već nabavlja novo novcijato odijelo, mojiprijatelji ne mogu vjerovati da ja pišem ovajtekst. Oni smatraju da nešto nije u redu sa mnom,odnosno, da sam ja malo skrajnuta. Mnogi odnjih, kad su digli sidro, nisu htjeli ni da se rukujusa čika Dejtonom na odlasku. Kažu, ne žele višeni da ga vide. Toliko je demode, odijela su muloša, ruža u zapećku revera uvenula, danfa mu izusta, ma to je živi leš u raspadanju. I šta ja tuonda ima da pišem. I to još bez gas maske.Preporučili su mi da olovku zakačim o klin (bo-gati, kao da je kopačka) te da se i ja spakujem,tamo negdje uhvatim metle ili još bolje, zadnjapreporuka, gospodina Alchajmera, koji je, sma-traju, kudikamo pošteniji do čika Dejton. Alcha-jmer ti je tamo jednako novac, kažu. Malo sedružiš s njim, prošetaš ga, možeš vala i da gakupaš, ali ma kako bio zaboravan, svakako tineće zaboraviti platiti, tvrde. Ne naplatititipoput čika Dejtona, insistiraju, već platiti.

Pa kad malo bolje razmislim, 24 godine jepuno vremena da mi neki čudan klon bez dušekao što je čika Dejton naplaćuje. A ovaj gospodinAlchajmer obećava. Šta ću ako me i on razočara,za svaki slučaj pitam svoju bratiju što pečalbi posvijetu. Ne brini, kad se to desi, nećeš ni znati.Vele, taj Alchajmer voli da se uvuče ljudima podkožu. A onda te baš briga, zaključuju. Pa u kra-jnjem slučaju, neka i mene jednom nije briga.

Zato, živjeli unaprijed. I, sretan vam Dan.Koji vi odaberete. Upravo gledam usahlog čikaDejtona kako pere svoju naboranu pjegavu kožu,sprema li se sprema za Dan. Za to vrijeme stižegospodin Alchajmer, sjeda na rub njegove kadei blago ga posmatra. Tačnije, sažaljivo. Ali, De-jton je suviše zauzet ribanjem ljuspica na koži dabi to vidio. A gospodinu Alchajmeru to nimalone smeta. On ima sve vrijeme ovog svijeta.

Piše: Radmila Karlaš


Laku noć čika Dejtone, Dobar dan gospodine Alchajmere

Uz skori jubilej potpisivanja Dejtonskog sporazuma

Kolumna

Foto: Goran Mulahusić



Izložba „Zemljotres u Banjoj Luci - 1969. - solidarnost, ob-nova i izgradnja“, bila je centralna manifestacija obilježavanja polavijeka od katastrofalnog zemljotresa. Izložba, otvorena 26.oktobra uDomu kulture - Kulturnom centru Banski dvor, zajednički je projekatArhiva RS, Muzeja savremene umjetnosti RS i Udruženja arhivskihradnika RS. Posjetioci će do 30. novembra, dokad je planiran susretsa sjećanjima i dokumentima, moći da vide brojne istorijske materijale–fotografije, arhitektonske nacrte, građevinske projekte, novinskenaslovnice, razgledenice, mape i druga dokumeta koja svjedoče ozemljotresu koji je zadesio grad.

Priče kamera foto - amatera

Dva dana ranije, 24.oktobra, u Muzeju RS otvorena je još jednaprigodna izložba - "50 godina od zemljotresa u Banjaluci", autoraMilenka Đorđevića, a u atrijumu Gradske uprave, 23. oktobra su zain-teresovani mogli da vide multimedijalnu postavku u organizacijiFilatelističkog društva Banja Luka i publiciste Gorana Baraća, osvemu onome što se događalo u gradu tokom zemljotresa. Dio izložbečine i 24 reprodukcije fotografija i negativa koje su od novembra 1969.do sredine marta 1970. godine snimili banjalučki foto-amateri Radi-voj Radanović, Aleksandar Sjerikov i Ljubinko Bato Smoljanović.

Prema riječima Gorana Baraća, drugio dio postavke čini projekcijaarhivskih filmova o banjalučkom zemljotresu koje su svojim amater-skim kamerama formata osam sa 16 milimetara snimili banjalučkikino-amateri Ivica Kurtović, Miodrag Šobot i Ljubinko BatoSmoljanović. Ove fotografije, negativi i filmovi nikada nisu ranijeviđeni u javnosti jer su bili dio privatnih kolekcija foto-amatera.

Barać je kazao kako je tokom zemljotresa nepravedno zaboravl-jena uloga Živka Babića, tadašnjeg gradonačelnika Banje Luke. Pod-sjetio je, da je Babić 26. oktobra 1969. godine donio naredbu dasutradan, 27. oktobra, ne rade škole u gradu.

-Time je spriječio još veću katastrofu, izbjegnut je veći broj žrtava.Ja bih rekao da je on bio heroj, a pola vijeka ni jedna gradska vlastnije mu se odužila na adekvatan način.Taj čovjek nikada nije dobionikakvo gradsko priznanje, nema čak ni ulicu u ovom gradu. Nadamse da će ta greška u dogledno vrijeme biti ispravljena i da će se gradi gradska vlast na dostojanstven način odužiti Živku Babiću - istakaoje Barać.

Brojna su sjećanja Banjalučana na oktobar 1969.godine.Banjalučanka Subha Buba Petrović napisala je i objavila pjesmu „Ok-tobar 1969“, i ovom prilikom prenosimo nekoliko njenih stihova:

...“ Jesen lagano dolazi, vjetar u krošnjama mrmori, rijekaneobično huči, svoju boju brzo mijenja, nešto se sprema...

....Iz daljine se buka čuje, kao da se nešto teško valja, sve se trese,tlo podrhtava, visoki jablanovi se povijaju...

Igrani film „Dan duži od godine“

Snimljen je i igrani film „Dan duži od godine“. Scenario i režijufilma potpisuje Branimir Tori Janković, a igrali su: Adem Ćejvan,Boro Begović, Dragomir Gidra Bojanić, Ljuba Tadić, Pavle Vujisić,Dragoljub Gula Milosavljević, Branislav Ciga Milenković, Zdravko

Izložba o oktobarskom zemljotresu

IZ DALJINE SE BUKA ČUJE...

Pola vijeka od katastrofalnog banjalučkog zemljotresa – na eksponatima,u dokumentima, na filmskim vrpcama i u sjećanjima koja ne blijede

Piše: Mišo VIDOVIĆ

Foto Mišo Vidović


Reportaža

Biogradlija, Vasa Pantelić, Zaim Muzaferija, Davor Antolić, MilanVeljković, Pero Mojaš, Miloš Kandić i Slavko Zamola. Inače, na špicifima „stoji“ da se “ prvi put na filmu pojavljuje Slavko Zamola”.Banjalučani znaju Slavka Zamolu kao poznatog ugostitelja ićevabdžiju, ali je, prema onome što je zapisao pokojni kolega nov-inar i publicista Slavko Podgorelec, “cijeli život proveo sa glumcima;pjevao je božanstveno, bio šeret i začinjavac, a uz sve to i cijenjeniugostitelj”.

Nakon što je filmska ekipa dio snimanja nakon Banje Luke pre-selila u Zenicu, Podgorelec je zapisao: “...Zamola je automobilomotišao na snimanje. Nije daleko stigao. Zaustavila ga je, a nakon togaprivela policijska patrola kojoj je dojavljeno kako se neki robijaš voziu ukradenom autu. Nesretni Slavko nije skidao svoj filmski kostim -robijaško odjelo, sve do završetka snimanja. Slučaj je, nakon neko-liko sati, razriješen: Zamola je stigao na snimanje, ali nikada nijeotkrio ko stoji iza ove podvale…”

„Orfej“ pod ruševinama

Naš prijatelj i kolega Slavko Podgorelec svojevremeno jeautoru ovog teksta uputio i pismo –sjećanje, koje govori kako je ispodruševina banjalučke Gimnazije spašavao tek odštampani broj škol-skog lista „Orfej“:

Bijaše taj zemljopotres oktobra 1969. Tadašnji glavni urednik Or-feja, uvaženi i blaženopočivši profesor Milan Vukmanović (predavaofilozofiju) s neskrivenim simpatijama prihvati moj prijedlog da (za tovrijeme - ekskluzivno!) objavimo intervju sa aktivnim pripadnikompalestinske oslobodilačke organizacije Al Fatah. Uradio sam to, kra-jem septembra, a posredstvom (tadašnjih studenata-Banjolučana, adanas doktora nauka) N.Dž.i S.K… Ekrem (izvorno Akram) došao jena razgovor, pokazao 'identifikaciju' (index) koji je bio na ilegalnoime - a onda je uslijedio razgovor (tonski sniman) uz moje obećanjeda korektno prenesem navedeno. Najsmješnije: Akram je pratio našgimnazijski Orfej (!!!) i to iz broja u broj. I tada mi reče: "Imamodobrenje (komande) za ovaj susret, ali sam morao poslati neke prim-jerke Orfeja da bi se uvjerili kako to nije 'državni' dnevni list odnosnomagazin!" (Ilegala je ilegala - a Mosad je 'dalekodobacujući')

… Dakle odradismo to, na 'geštetneru' odštampasmo taj broj Or-feja - a onda puče zemljotres. Stranice lista u biološkom kabinetu(prizemlje)…Neki zidovi Gimnazije izvaljeni, pristup zgradi čuvajuvojnici, uprava pod šatrom na košarkaškom-fiskulturnom terenu. Nemogu se sjetiti ko je bio uz mene, ali znam da sam donio flašu brandy-a' ('zvekana') i dao vojnicima, a onda, sa nekakvom željeznom šipkom- razvalio vrata kabineta biologije i sve stranice Orfeja (uredno posla-gane) iznijeli smo pod šatru uprave Gimnazije, kod gospođe Nate.Onda smo - kolektivno - evakuisani u Crikvenicu. Sve donedavno samvjerovao da taj broj Orfeja nikada nije uvezan i distribuiran... Da negriješim dušu - prof. Vukmanović (zvani Fili), kada je bio direktorArhiva (a često me zvao 'na kafu') hvalio je taj intervju. Mislio sam daje to iz kurtoazije. Kada sam dobio autentične kopije - sada samponosan jer, te 1969. godine niko prije Orfeja nije imao takav 'ek-skluzivni'materijal...

S poštovanjem …Slavko Podgorelec, sr… Banjaluka, 30.09.2014.

Inače, u vanrednom izdanju lista „Glas“ (29. oktobar 1969.),između ostalog, zabilježeno je kako je „već treći dan Banja Lukapretvorena u jedan veliki zbjeg u kojem boravi oko 70.000 ljudi. Premasaopštenim procjenama 80 posto stambenog fonda je sasvim uništeno.U gradu nema više ni zgrade koja nije oštećena u kojoj se može bezb-jedno boraviti...“.

Ogromna materijalna šteta pričinjena na brojnim stambenim,privirednim, javnim , infrastrukturnim i kulturnim objektima.Osim ve-like materijalne štete, život je izgubilo 15, a povrijeđeno 1117 osoba.

Zahvaljujući pomoći iz čitave tadašnje države, grad se počeo opo-ravljati i obnavljati.

Danas se, tako, još uvijek „iz daljine buka čuje“, kako to za-pisa o drhtava riječ, jer Banja Luka je imala još dosta „bučnih godina“,posebno u godinama progona svojih stanovnika. Bilo, ne ponovilose...

Gradonačelnik Živko Babić u društvu Tita, Jovanke i Džemala Bijedića

Suhba Buba Petrović promoviše svoju knjigu


Povodi

JESU LI SJEĆANJAZAISTA TAKOKRATKA?

Plima reagovanja povodom dodjele Nobelove nagrade za literaturuaustrijskom piscu Petru Handkeu, autoru »koji je otvoreno potkopavaoistorijske činjenice i iskazivao javnu podršku počiniocima genocida«

Odluka Švedskog komiteta za dodjelu Nobelove nagrade za literaturu,za 2019. godinu, da se ovo svjetsko priznanje dodijeli austrijskom piscuPetru Handkeu, izazvala je plimu ogorčenja i reagovanja u čitavom svi-jetu, a posebno u BiH čiji su žitelji doživjeli, i još uvijek doživljavaju, svestrahote zla u čije se kolo upleo i ovaj »zagovornik genocida«, kako suga mnogi imenovali u svojim protestima. Među njima i uvažena nov-inarka CNN-a Christine Amanpour, koja je u teškim godinama agresije irazaranja u BiH bila u središtu zbivanja i o tome hrabro i pošteno izvješ-tavala svjetsku javnost.

Naglašavajući da je ova odluka prava SRAMOTA, jer se radi o piscukoji je potpuno izgubio svoj »moralni kompas«, postavila je jedno pi-tanje koje se tiče ne samo literature, nego svjetskog bitka:

»Jesu li sjećanja zaista tako kratka!«Zaista, da li po živim ranama ljudskosti, civilizacije, mogu tako brzo

padati oštra zrnca prašine zaborava i negacije? Prašine, koja se lako pret-vara u glib čovječanstva i budućnosti. Prašine koja se, evo, sliježe i postranicama koje upravo treba da se bore protiv tih naslaga, kako bi te

stranice bile svijetle, dostojne ljudskog bića.Reagovali su i pisci svijeta, i njihova udruženja – PEN. Tako PEN

America između ostalog ističe:»Zgroženi smo izborom pisca koji je svojim javnim glasom

potkopavao istorijske činjenice i iskazivao javnu podršku počiniocimagenocida…«

Kako tek mogu biti zgrožene, uvrijeđene u svome bolu i šutnji, majkeSrebrenice! Njihova bol postala je odavno i bol svijeta! I poziv na ljubav,na mir, na saosjećanja, a ne na mržnju i podsticanje novog zla. Kako sadada prihvate bolnu istinu, da se oni koji su izgubili saosjećanja i ljudskostčak nagrađuju najvišim svjetskim priznanjima?

I Centar PEN BiH piše da je »riječ o autoru koji je otvoreno podržaojedan zločinački, agresorski režim ne pokazajući nikakvo saosjećanje sažrtvama tog režima«.

Gorčina je prisutna i među našim literarnim stvaraocima i prosvje-tarima u Švedskoj, i cijeloj Skandinaviji, koji u ovoj odluci ne vide, i neosjećaju, neke šire švedske poglede, nego samo parcijalni ponesrećenistav jednog uskog tijela koji je naišao na oštar odziv u Evropi i svijetu.U ime Društva bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj oglasiose njegov predsjednik prof. dr Izet Muratspahić, izražavajući protest»protiv dodjele Nobelove nagrade za književnost Handkeu, čovjeku kojije stao na stranu Miloševićeve genocidne politike na Balkanu«.

»Ništa ne može opravdati ovakvo djelovanje Handkea«, naglašavadalje prof. dr Muratspahić, »a ni komiteta da mu dodijeli ovakvo priz-nanje. Tačno je da pisac ima slobodu izbora, ali njegovo nehumanoopredjeljenje ne treba biti nagrađeno. U testamentu Nobela jasno sunaglašeni kriteriji za dodjelu nagrade, i Handke te kriterije definitivno neispunjava…«

U ovim danima, u kojima sa svih strana stižu otvorena reagovanja saprijedlozima da se austrijskom piscu, dramatiku, prozaisti i esejistioduzme nezasluženo priznanje, »naše misli su okrenute žrtvama geno-cidne politike, koje je odavno ponizio P. Handke, a sada i Komitet za dod-jelu Nobelove nagrade«, zaključuje prof. dr Muratspahić, uvjeren da


Reagovanja

postupak Komiteta »nije u skladu sa mišljenjem i ponašanjem švedskogdruštva«.

Iz brojnih odjeka, koja na FB potpisuju ljudi svih zanimanja, izdva-jama samo dva koja jezgrovito ilustruju zajednički stav:

»Ovo je samo još jedno od ljudskih poniženja koje će da prođe bezikakvih posljedica.«

»Neoprostiva je šutnja!«Da, ne smijemo šutjeti i praviti se da nas se to ne tiče. Jer, šutjeti i sli-

jegati ramenima, znači odobravati. Ne šutimo, evo, ni mi, na stranicamanašeg magazina, nego se dostojanstveno i jasno pridružujemo svimaonima koji i reagovanjima i peticijama traže – ne osvetu i mržnju, nego,kao što ističe i PEN, i Amerike, i Velike Britanije, i drugih zemalja, »darastjeramo svaku mržnju i borimo se za ideal čovječanstva koje živi umiru jednakost«.

Ismet Bekrić

Naličja jedne odluke

KAKO JEMOGUĆE...

...da ovakva prestižna nagrada pripadne autoru koji negira kon-centracione logore u BiH i genocid u Srebrenici? Da li je nešto „trulo“u zemlji Nobelove nagrade!?

Odluka Švedske akademije da dodijeli Nobelovu nagradu za kn-jiževnost austrijskom književniku Peteru Handkeu ukazuje da je nešto„trulo“ u ovoj skandinavskoj državi.

Ovaj pisac kontraverznih političkih stajališta je 1996 godine objavioknjigu „Zimsko putovanje rijekama... ili pravda za Srbiju“, u kojoj je triv-ijalizirao srpske ratne zločine. 2004. godine je zajedno s kanadskim pis-cem Robertom Dicksonom poslao apel s pozivom na odbranu SlobodanaMiloševića, posjećujući ga u Haagu. Odbio je poziv Miloševićeveodbrane da se pojavi na suđenju kao svijedok da bi se, potom, pojavio nanjegovom pokopu, i kao govornik.

Kako je moguće da ovakva prestižna nagrada pripadne autoru kojinegira koncentracione logore u BiH i genocid u Srebrenici? Kako jemoguće dodijeliti Nobelovu nagradu zagovoratelju incijative o ukidanjuiste uz istovremeno iskazivanja vlastitog ushićenja na vijest o dodjeli na-grade?

Švedska akademija je jedna od najvažnijih švedskih kulturnih insti-tucija, definisana kao javna korporacija. Oslobođena je od bilo kakvogmiješanja države u svoj rad. Pošto nosi naziv Švedske kraljevskeakademije kraljevski regent ima uticaj na izmjene statutarnih odredaba.Švedska akademija sastoji se od 18 doživotnih članova. Možda se iz tograzloga starosne demencije javljaju ovakve nominacije poput PeteraHandkeua, ko zna? Vjerovatno je to uvidio i švedski kralj koji je nakonposljednjeg skandala dopunio statut Akademije kojim se njenimčlanovima omogućuje istupanje na vlastiti zahtjev?

Rad Švedske akademija je često kritikovan i isprepleten kon-traverzama zbog favoriziranja evropskih književnika, velikog broja šved-skih dobitnika i malog broja žena koje je dobilo tu nagradu. Mnogi autoripoput Lava Tolstoja, Antona Čehova, Henrika Ibsena i James Joyce, kojise smatraju najvećim i najznačajnijim književnicima, nikada nisu dobiliovu prestižnu nagradu. Harry Martinson i Eyvind Johnson kao članoviŠvedske akademije su 1974. sami sebi dodijelili Nobelovu nagradu pre-mda su bili internacionalno nepoznati autori. Pri dodjeli Nobelove na-grade u literaturi 2012., književnici Mo Yan, jedan od članova akademije,Goran Malqvist, priznao je, da je preveo više dijela Mo Yan koje je isto

veče poslao izdavačkoj kući „Tranan“, što je ranije prešutio kako ne biprobudio sumnje i kako imenovanje Mo Yan ne bi došlo u pitanje.

Kriza je kulminirala 2018. nakon poznate afere pod nazivom „Kul-turni profil“. Švedska Akademija je od 2010. godine finansirala „Fo-rumski klub“ sa 126 hiljada godišnje. Na čelu Foruma nalazio se bračnipar Jean – Claude Arnault i član Švedske akademije Katarina Frosten-son. Nakon „Metoo“ kampanje Arnault je optužen za seksualne napadei zlostavljanje više žena. Ubrzo nakon toga došlo je do spoznaje, da je Ar-nault takođe „procurio“ informaciju imena dobitnika Nobelove nagradeu literaturi za 2018. godinu. Akademski stalni sekretar Sara Danius potomizjavljuje „kako su članovi Akademije, njihove kćerke i supruge te per-sonal bile mete nepoželjnog intimiteta i nepriličnog tretmana od Ar-naulta“. Ni Švedska akademija nije ostala imuna od seks-skandala, kaonajnovijeg trenda visoke klase. Mnogi članovi Švedske akademije supodnijeli ostavku, uz istovremenu objavu komiteta da se objava dobit-nika nagrade za književnost 2018.godine prolongira za 2019. godinu.Nominacija Petera Handkeua još je više naštetila ugledu Akademijedovodeći u pitanje njenu kreditibilnost i povjerenje javnosti.

Što se krije iza nominacije Petera Handkeua i ko su predlagateljinominacije? Da li se iza nominacije nalazi moćni lobi čiji je interes rel-ativiziranja žrtava posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini? Ne bi me iz-nenadilo jer i prethodni primjeri nedvosmisleno ukazuju da je nešto trulou zemlji Švedskoj. Ili svijet još uvijek funkcioniše na dobro-oprobanompincipu „hljeba i igara“, u kome istina, moral i etički standardi gubesvaki ljudski smisao?

Edin Osmančeviž

PODRŠKA MIRU,A NE MRŽNJI

DRAGA ŠVEDSKA AKADEMIJO!

Ako pogledamo sadržaj testamenta Alfreda Nobela koji se odnosi naknjiževnost, a koji glasi...

„Nagrada iz književnosti onome čija su dostignuća na području kn-jiževnosti bila najizvrsnija u idealnom smislu; i jedan dio onome koji jenajviše učinio u pogledu bratimljenja naroda i ukidanja ili smanjenjaoružanih snaga, kao i doprinosu razvitku mirovnih kongresa.”

... Odrednica testamenta je vrlo jasna i neupitna, i samim tim što je Al-fred Nobel odredio da se njegov novac daje kao nagrada i potpora za mir,što jasno govori o njegovoj ljudskoj i političkoj opredjeljenosti, koju bimogli iskazati kao idejnu i materijalnu podršku Nauci, Napretku,Kreativnosti i Miru u cijelom svijetu.

Pa, draga Švedska akademijo, zašto se ne držite odrednica testamentaAlfreda Nobela, u ovom slučaju dodjele nagrade za književnost, gdjejasno stoji da piščevo djelo treba da bude idejno izvrsni književni opusali i književni opus koji svojim sadržajnim i idejnim vrijednostima do-prinosi povezivanju naroda, razoružavanju i miroljubivim tokovima ilikako bismo jednostavno rekli širenju ljubavi i mira u svijetu?

Pa, zar je Petar Handke pisac tog kalibra? Sada mi je u potpunosti jasno zašto je pisac Žan Pol Satr odbio da

primi Nobelovu nagradu. Žan Pol Satr se borio za mir i socijalističku ideju, kao i ideju

pomirenja Istoka i Zapada.Alfred Nobel se jasno odredio u svom testamentu.Prema tome, draga Švedska akademijo, pročitaj još jednom odred-

nice testamenta, a obavezno i prošetaj izvan akademije da vidiš šta sedešava napolju!

Vasvija Dedić Bačevac

22

Tužno je bilo ovo banjalučko ljeto – sklopile su se životne stran-ice i našeg stalnog saradnika Idriza Saltagića, ali ostale su otvorenestranice njegovih knjiga – pjesama, priča, reportaža, zapisa, i sjećanjana prijatelja i umjetnika riječi, koji je ostavio duboke i neizbrisivetragova svoga života i stvaralaštva. Svoje prve literarne radove ob-javljivao je kao učenik banjalučke Gimnazije, da bi kao student kn-jiževnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu več ukazivao naliterarnu vrijednost svojih priča, pjesama i reportaža. Po završetkustudija, u okviru kojega je diplomirao i na Fakultetu političkih naukau Zagrebu, radio je najduže kao novinar i urednik na Radio Banjaluci.Putevi progonstva odveli su ga u London, u kojem je na obalamaTemze pisao o svome zavičaju i Vrbasu, kraj kojega je i rođen i okojem je iznjedrio i najviše pjesama i priča.

Objavio je više knjiga, među kojima se ističu knjige pjesama»Drhtaj cvijeta« i »Sa obala Vrbasa i Temze«, te knjige proze »Izleti druge priče«, »Pucanj na Studencu« i »Drugi ljudi«.

Metafora drhtaj možda najljepše izražava poetiku njegove liter-arne riječi: drhtaj vode, drhtaj cvijeta, drhtaj sjećanja, drhtaj rijeke,drhtaj nostalgije, drhtaj riječi… (Sinoć je majka plakala / Dugo su

drhtale latice cvijeta. // Stavio sam ruže kraj njena jastuka / Latice sudrhtale / Iz snova njenih u noći nemirnoj. // Probudila se u jutro kišno/ I otišla u polja cvjetna. // Tražila je cvijet rumeni / Svjetlost na lati-cama / Drhtala gledajući u cvijet uveli. // Kako već dugo / Drhte lat-ice cvijeta, )

Poezija i proza Idriza Saltagića našle su odavno svoj emotivni putdo čitalaca, do njegovih sugrađana, posebno onih rasutih svijetomkoji, kao i on, čeznu za zavičajem koji im – što se više udaljava – za-pravo sve bliži, negdje duboko u drhtaju riječi i srca. To je osjetio iknjiževnik Miroslav Jančić, pišući recenziju za Saltagićevu zbirkupjesama »Big Ben i Sahat kula«:

»Poezija Idriza Saltagića je poezija koja trepti senzibilnošću, kojagovori o životu i osjećanjima čovjeka koji je protjeran iz voljenogzavičaja. Tko želi da sazna i osjeti kako se osjeća Bosanac u Lon-donu, Malmeu, Cirihu, kako se

osjećaju izbjeglice koje žive širom svijeta, neka pročita ovu po-etsku zbirku. On će naći pjesme za svoju dušu, te sjećanja i dio vlasti-tog života.«

A priređivač knjige izabranih pjesama »Big Ben i Sahat kula«,

In memoriam:

Idriz Saltagić (1943. , Banjaluka – 2019., London)

DRHTAJ RIJEČI Idriz na susretu BL u Halmstadu

23

novinar i publicist Aleksandar Aco Ravlić, naglasio je da je »ovomzbirkom Idriz Saltagić učvrstio svoje mjesto u plejadi banjalučkihpjesnika«:

»I u ovoj zbirci potvrdio je osjećajnost i pripadnost svojoj obiteljii svojoj Banjaluci, nezaboravnoj rijeci Vrbasu i 'pečatu' Banjaluke –zelenilu, kojeg tvore nezaboravne ocvjetale banjalučke aleje i baščeili vrtovi, što je stvorilo nezaboravan kolorit i pružalo dojmljivugođaj. Ima tu pjesama za svačiju dušu…»

U predgovoru ove knjige, koja nam približava ono najbolje što jenapisao drhtajem stiha i rime, Idriz Saltagić je napisao da je ona»spomenar, životopis moj, ali i mnogih drugih koji su živjeli naobalama bosanskih rijeka, a onda otišli širom svijeta, na obale imostove nekih drugih rijeka i gradova«. Ove pjesme, čitamo daljeautorov zapis, prepisan i sa sedara na njegovom Studencu, inspirisanesu godinama djetinjstva, roditeljskog doma i zrenja, da bi se zatimpreselile u nemire, čežnje i zapitanosti izbjegličkih godina. Saltagićse tako, i u daljinama, kad je prosipao drhtaje riječi po bjelini papira,u mislima vraćao svome izvoru, svojoj rijeci, svojim bližnjima: Većod jutra rana rijeka nas doziva, / obale njene, virovi i sedre, / ovdjenas uvijek neka igra čeka, / nas dječake, nasmijane. vedre…(Rijeka);

U rumeno jutro, dok se budi zora / sa košarom rublja, vodeći i sina,/ ide moja mati razbuđena, lijepa, / ide moja mati – cvijet i bjelina…//Kad se sunce vraća na rumen stazu / s opranim rubljem, vodeći isina, / ide moja mati, sa rijeke se vraća, / ide moja mati – cvijet ibjelina. (Majka); Grad je tonuo u rijeku / Gubio na starčevu ramenu/ U tvojoj kosi i stisnutoj šaci / U očima dječaka // Rasla je suza / Unašim očim / I zastala // Grad je umirao u drhtaju tvome / U bijegudjeteta u letu ptice / U tvrđavi na brdu / U mom i tvom krvotoku //Tvoja i moja suza / Na zemlju pala / I ostala (Suza); Noćas su medozivale rijeke, / Najljepša od njih zlaćanih boja, / U kući, daleko, natamnom brijegu, / Padala je noć puna nespokoja… (Nespokoj)

I tako, čitavog života, i onog sretnog, kad je živio i stvarao usvome gradu, i onog rasutog, kad je bio lutalica, i onog kad je drhtaozajedno s perom i riječima što su se splitale u pjesme, Idriz Saltagićje sanjao svoju rijeku: Godinama sanjam onu, našu, rijeku, / i nasraspjevane, u pjesmi koja traje… Taj Saltagićev

pjesnički san sada još više traje, jer je i naš, jer je i sretan i sjetan,jer je život koji smo živjeli, i koji živimo...

Priredio: Ismet Bekrić

Idriz Saltagić

BIG BEN I SAHAT-KULA

I ovo jutro zagledan sam u Big Ben,I jutro ovo vidim Sahat-kulu,I čovjeka vidim, ruke njegove ispružene,Vidim kazaljke dodiruje.

Gledam u Big Ben, moćan u svojoj ljepoti,Gledam u Sahat-kulu, utihnula u svojoj samoći,Podne je i već dugo ne otkucava,Je li to zvuk nestao nad rijekom usnulom?

Big Ben dodiruje nebo, u rijeci se ogleda,Oko njega palate na vječnoj straži,A ja vidim Sahat-kulu munje obasjale,I ljude vidim skrivene pod kupolom njenom.

Gledam, dugo gledam u zlatne kazaljke Big Bena,I vidim na Sahat-kuli, kazaljke zastale, miruju,I vidim čovjeka kako se na kulu penje,Rukom ispruženom kazaljke dodiruje.

I ovu noć Big Ben i Sahat-kula snivaju,On na vrhu tornja , kao na krovu svijeta,Ona Kula ruševna, mrakom zastrta,U svijet bi otkucaje svoje da pošalje.

I noćas sam zagledan u Big Ben,I noćas vidim Sahat-kulu,I čovjeka vidim, ruke njegove ispružene,Vidim kako kazaljke dodiruje.

London, jesen 1994.(»Svjetionici«, antologija i

Monografija umjetnika BiH u dijaspori)

Idriz na susretu u Geteborgu

U krugu porodice

24

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

Zemljotres

Tekst i foto:Adem Čukur

I sat je stao 27.10.1969 u 9 sati 11 min. i 33 sek.


Razrušeni dio stambeno-poslovne zgrade ” Titanik ” slika iznad naslova

U istoriji čovječanstva postojali su gradovi koji su u određenom vre-menskom periodu doživjeli svoj uspon i procvat da bi, usljed prirodnih katas-trofa (zemljotresa, poplava, erupcija vulkana, cunamija...) , ratnih razaranja,velikih pozara ili gubitka strategijskog značaja bili napušteni, a postojali sui drugi koji su, nakon jedne od navedenih katastrofa, ponovo oživjeli i dobilinovi zamah obnove i izgradnje, kao što su, izmedju ostalih, bombardovanjemu Drugom svjetskom ratu skoro u potpunosti razoreni Varšava, Drezden...ili zemljotresom porušeni San Francisko 1906 g, Tokio 1923 g.. ...U ovugrupu mogla bi se unekoliko uvrstiti i zemljotresom razorena Banjaluka .Naime, iako je u posljednjih 150 godina na području Banjaluke i šire oko-line zabilježeno nekoliko zemljotresa manjeg intenziteta, u nedelju, dana 26oktobra 1969 g. u 16 sati, 37 minuta, i 11 sekundi Banjaluku i njenu širuokolinu zadesio je zemljotres jačine priblizno 7,5 stepena MCS / Merkalijeveskale (stepenovane opisno od 1 do 12), a sljedećeg dana, 27 oktobra 1969 g.u 9 sati, 11 minuta i 33 sekunde dogodio se katastrofalni zemljotres jačineoko 8,5 stepena MCS ( u epicentru 9 stepeni ), odnosno magnitude 6 po Ri-hteru, sa epicentrom 16 km sjeverno od centra grada. Zemljotres jeprouzrokovao štete u petnaest opština Bosanske krajine na površini od oko9000 km2 , Po intenzitetu razaranja i broju ostećenih i porušenih zgrada na-jviše je stradalo područje grada i opštine Banjaluka. Značajno je stradao njenstambeni fond (pri čemu je manje ili više oštećeno 25.734 stambenih zgradasa 35.267 stanova, od toga su do temelja srušene zgrade sa 4.010 stanova),onesposobljen je za rad ili porušen znatan broj školskih objekata, studentskii đački dom, najveći dio zdravstvenih / bolničkih objekata. U oblasti indus-trije radi većih oštećenja potpuno je obustavljena proizvodnja u Fabrici celu-loze i viskoze, Novinsko-izdavačkom preduzeću ”Glas”, Preduzeću tekstilnekonfekcije ”Trudbenik” ... , Najveće trgovčcke organizacije ”Krajinauzor”,”Metal ”,...ostale su bez više od polovine svojih poslovnih prostora. Porednavedenog konstatatovana su oštećenja i na više objekata u oblasti kulture,javne uprave i administracije, socijalne i dječije zaštite, te na privatnimzanatskim i ugostiteljskim objektima, kao i na ekonomskim zgradamapoljoprivrednika, pomoćnim zgradama uz stambene objekte.... Štete su

Arhivski snimci magazina ”Šeher Banjaluka”

Javni sat na trgu

prouzrokovane i na objektima infrastrukture, u prvom redu gradskevodovodne mreže. Značajna oštećenja pretrpjeli su i objekti graditeljske baš-tine, izmedju ostalih : džamije Ferhadija, Gazanferija i Arnaudija, SamostanMarija Zvijezda/Trapisti, tvrđava Kastel..., na širem području manastirGomionica, crkva u Krupi na Vrbasu, tvrđava Bočac.... Zgrade SamostanaPetrićevac i Katedrale svetog Bonaventure pretrpjele su velika oštećenja pasu potom u potpunosti i porušene. Nakon zemljotresa formirana je Komisijaza procjenu štete koja je prema posebno propisanoj metodologiji izvršilaprocjenu štete na ukupnom prostoru zahvaćenom zemljotresom koja jeiznosila tadašnjih 7,68 milijardi dinara. Nakon ocjene komisije stručne vojneekipe su miniranjem izvršile rušenje najoštećenijih zgrada, izmedju ostalih :stambeno-poslovnih objekata ” Titanik ” i ”Džinića neboder” , hotela”Bosna” , ”Crne kuće”, Banjalučkog zatvora, Osnovne škole ”JovanJovanović Zmaj”, Srednje medicinske škole i Gimnazije, proizvodno-poslovnih objekata ” Trudbenika ” i ”Glasa”, robne kuće NAMA, Hiruškogi Ginekološko/akušerskog odjela Gradske bolnice, studentskog i đačkogdoma, bioskopa ”Vrbas”, .... Već isto veče nakon prvog zemljotresa, radi otk-lanjanja njegovih posljedica, organizovale su se sve tadašnje relevantnegradske strukture objedinjene u štabu narodne odbrane koji isto veče donosiodluku, objavljenu putem Radio Banjaluke, da se do stručnog pregleda ob-jekata zabranjuju svi javni skupovi u zgradama, kao i otvaranje trgovinjskihradnji, obustavlja rad u školama... U katastrofalnom zemljotresu smrtno jestradalo 15 osoba , povrijeđeno 1250, a navedena odluka je vjerovatno do-prinijela da taj broj ne bude znatno veći. Solidarnost stanovnika Jugoslavijeu raznim vidovima kontinuirano je iskazana od prvog dana zamljotresa, dabi na kraju, oktobra 1970 g. Savezna skupština posebnim zakonskim aktomodlučila da država sudjeluje u obnovi Bosanske Krajine sa 5,18 milijardi di-nara nepovratnih sredstava, od toga najznačajniji dio sredstava za obnovuBanjaluke. Značajna je bila i pomoć iz inostranstva u raznim vidovima.Između ostalog, u svrhu što kvalitetnijih rješenja pri izradi Urbanističkogplana grada putem Programa za razvoj Ujedinjenih nacija, angažovana ješvedska konsultantska firma SWECO koja je nakon završetka svoje misijei publikovala dvije studije o osnovnim pitanjima planiranja Banjaluke,posebno o planiranju saobraćaja. Dana 13-og augusta 1981 g. Banjaluku jeponovo zadesio zemljotres, ovaj put jačine oko 7,5 stepeni MCS, odnosno

magnitude 5,4 po Rihteru. Materijalne štete su bile značajne, međutimznatno manje nego od zemljotresa iz oktobra 1969 g. iz razloga što su u pred-hodnom zemljotresu bili već porušeni ili konstruktivno sanirani trusno nesta-bilni objekti, kao i da su u međuvremenu novovoizgrađeni objektiprojektovani i izvedeni u skladu sa Pravilnikom za gradnju na trusnimpodručjima.


Sjećanje

25

Polusrušeni minaret džamije Ferhadije Porušena crkva

Razrušeni dućani na Haništu

Š E H E RBANJA LUKA26

'Konjički skok',vođe njemačkogRajha Adolfa Hitlera i njegovih generala i feld-maršala, poznatiji kao 'Desant na Drvar' 25.maja1944.godine, imao je za cilj likvidaciju maršalaTita i njegovog partizanskog Vrhovnog štaba.Znamo kako je taj konjički skok završio u hero-jskom Drvaru, na Titovu veliku sreću. Ali Titovposljednji 'konjički skok', kako metaforično isimbolično, uslovno naslovismo temu ove priče,ne odnosi se na Drvar, već na Konjic, gradić usjevernoj Hercegovini, na putu Jablanica -Sara-jevo, na rijeci Neretvi, ispod Prenj planine, gdje

je odnedavno turistima i putnicima namjer-nicima dostupna Titova atomska ratna komanda,skraćeno ARK-O ili tzv.Titov bunker, pravipodzemni grad u dubini Zlatar planine, izgrađenna cijelih šest hiljada kvadratnih metara, sa ko-ridorima i tunelima, podzemnim halama ipostrojenjima domaće i svjetske elektroindus-trije i mašinogradnje (Končar, Simens, Iskra,RiZ, Čajavec...),građenim čak 26 godina, od1953.do 1979. godine. Ovaj fascinantni kom-pleks, koji je za javnost otkriven tek 2011. go-dine, završen je godinu dana prije Titove smrti,

i on vjerovatno nije stigao da ga posjeti!Ukopan u dubini planine, sa naizgled

seoskim kućama, maskiranim ulazima, gradilisu ga decenijama nepoznati neimari i vojniciJNA, koji su dovoženi na gradilište u tunele, za-vezanih očiju, u strogoj tajnosti, skriveno odradoznalih očiju zaštićenom vojnomzonom.Tako ni građani Konjica nisu znali za ovučudnu građevinu, poput piramide egipatskogfaraona,u njihovom neposrednom susjedstvu,maskirano i obavijeno vojnom tajnom; kopalose u strogoj diskreciji, decenijama, sa hodnicima

Tekst i foto: Rade Dujaković

Zabilježeno u podzemnom gradu

TITOV POSLJEDNJI 'KONJIČKI SKOK'

U Titovom bunkeru,duboko pod zemljom,

kod Konjica

dubokim i do 300 metara u utrobu planine, sakomandnim i spavaćim sobama za Tita i gen-erale JNA, za preko 500 vodećih ljudi SFRJ, sazalihama hrane i vode za šest mjeseci, agrega-tima, erkondišnima koji održavaju kostantnutemperaturu od 21 st.Celzijusa i vlažnost vaz-duha 70%.

Poput kosmičkog broda, sa salom za sas-tanke, radnim kabinetima, teleprinterskimsobama, telefonskom centralom i špijunskomsobom za prisluškivanje svih telefonskih raz-govora i otkrivanje eventualnih nepoželjnih ul-jeza i izdajnika! Cio kompleks saarmirano-betonskim izolovanim zidovima od2,5 metara debljine, građevinsko je čudo lavir-inta i tunela, koji mogu da izdrže nuklearni udarod 25-50 kilotona tj.duplo jače od atomskebombe bačene na Hirošhimu i Nagasaki!

I sve je u punoj pogonskoj spremnosti, klimei agregati, teleprinteri i telefonske centrale, samoje vojska BiH odnijela kuhinju i skladište hrane,ali objekat i nije više u vojnoj funkciji, i to iz dvarazloga:1.) Izgubio je kategoriju vojne tajne, i 2.)pregazilo ga je vrijeme jer se danas potencijalninuklearni udari ne mjere 'kilo' već megatonama,i ne samo da mogu razoriti Titov bunker već i ci-jelu Bosnu, Evropu pa i više puta čitavu planetuZemlju!

Titov bunker kod Konjica, skrivengdje ga ni najveći radoznalci i intuitivci ne binašli ni očekivali (imao je vjernu kopiju, djelonaših gaditelja, u iračkoj pustinji, gdje se skri-vao, dok ga Amerikanci nisu otkrili, irački vođaSadam Husein), bio je po značaju treća vojnabaza i 'vojna tajna' u bivšoj Jugoslaviji, čija je iz-gradnja koštala oko 4,5 milijardi tadašnjihameričkih dolara, a prve dvije 'vojne tajne', us-poredbe radi, bile su podzemni vojni aerodrom'Zeljava'kraj Bihaća (miniran u posljednjemratu), a koštao je cca 8,5 mlrd.dolara, tepodmornička luka 'Lora' u Splitu oko 5,5 mili-jardi, dakle suma, sumarum cirka 18.5 milijardiUSA dolara, koliko je približno (20 milijardidolara), iznosio jugoslovenski spoljni dug uočirata tj.pred raspad zajedničke države!

Danas je Titov bunker (Tito's bunker)muzej koji prima posjetioce iz cijelog svijeta aunutrašnjost je 'dekorisana' brojnim umjetničkimantiratnim 'instalacijama' modernih umjetnikaširom nekadašnje Jugoslavije i svijeta, a briga oobjektu povjerena je lokalnim udruženjimamladih i konjičkom rafting klubu. Sve nam je toispričala mlada kustosica Inga,sa kojom smo,punih sat i po, obilazili Titov podzemni grad usrcu planine,blizu izvora Neretve. Jedinanesuđena žena, za koju je bio predviđen ulazaku ovo podzemno carstvo, bila je drugarica Jo-vanka, čija je soba i sada onakva kakvom je pr-vobitno uređena i namještena. Razočarano smokonstatovali da sobe za 'pionirke i omladinke'nema, ali zato danas ovim demistifikovanim vo-jnim zdanjem raspolaže i upravlja omladina opš-tine Konjic, spremna da ljubazno primi sveznatiželjne, kritične i jugonostalgične posjetiocei turiste.

Oktobra 2019.godine


Posjetio sam ovu prijestolnicu, ne samo francusku, nego i sv-jetsku, samo jedanput i proveo u njoj nezaboravnih sedam dana.Mnogo toga sam uspio obići, ali ipak ne sve što sam planirao. Parizje ogroman i on se mora obići u više navrata kako bi se svi dojmovimogli upotpuniti. Vrlo bitno je i vrijeme kada se posjećuje ovametropola, a mi smo bili u aprilu. Ipak preporučujem mjesec maj iliseptembar, jer tada su prosječne temperature oko 20 stepeni.

Kraća historija

Pariz je kao i većina evropskih prijestonica imao zanimljivu iburnu historiju. Grad se pod tim nazivom spominje već u 4. vijeku, a

Rimljani su mu dali naziv Paris. Prije toga se zvao Lutecij Parisiorumkada su ga naseljavala galska plemena. U doba Rimskog vladanjagrad je bio već tada prava metropola sa amfiteatrom, kupalištima, po-zorištima, hramovima, forumom, i imao je više od 200 000 sta -novnika. Padom Rimskog carstva i dolaskom Germana, Pariz jestagnirao. Mijenjali su se vladari i okupatori. Vikinzi su imali važnuulogu u devetom vijeku, često osvajajući grad većinom zbogpljačkanja. Francuska je bila kraljevina od 508. godine a Pariz njenglavni grad. Mijenjali su se kraljevi kroz vjekove a Pariz se intezivnogradio u srednjem vijeku. U tom periodu grad su zahvatile kuge, i tou dva navrata, a više od 40 000 žitelja je izgubilo život. Već 1150.godine grad je dobio svoj prvi univerzitet, a u doba vladavine Filipa

Tekst: Mirsad Filipović

Foto: Melisa, Melkina i Mirsad Filipović

GGrraaddoovvii EEvvrrooppee -- VVoolliimmPPaarriizz ssvvaakkoogg ddaannaa......

Pariz je grad koji je poznat po obilju interesantnih i čudesnihgrađevina, velikih lijepih parkova, važnih internacionalnih organizacija, vrhunskih gastronomskih restorana, likovnih

akademija, pozorišta i koncertnih dvorana. Ovdje su se dešavalinarodni protesti i značajne revolucije koje su utrle put demokratiji

i svjetskom napretku. Pariz je po tome jedinstven.

Šarm svjetlosnog grada

Šarm svjetlosnog grada

Š E H E RBANJA LUKA 29

Putujući Evropom

Augusta (1180-1223.) Francuska postaje velika sila sa Parizom kaoprestonicom. Izgrađeni su mnogi značajni objekti i crkve, univerzitetSorbona, Parlament. Pariz je bio jako uporište katoličke lige, a 1579.godine dogodila se strašna Bartolomejska noć, kada je ubijeno 3000Hugenota (protestanata) u znak protesta zbog vjenčanja Henrika odNavare sa Maragaretom Valois. Kralj Luj XIV je 1628. godine trajnopremjestio kraljevski dvorac u Versaj (Versailles). Ravno stotinu go-dina kasnije počela je Francuska revolucija i trajala je desetak god-ina. Padom Bastilje1789. godine i ukidanjem Monarhije 1792. godinepočelo su nove reforme i početak slobode za buržoaziju i seljake.Tada su u principu i počeli demokratski procesi i prosvetiteljstvo.Naravno, Pariz je bio središte ove revolucije. Poslije te revolucijepočela je karijera generala Napoleona koji se 1804.godine proglasiocarem i pošao u svoje osvajačke pohode. Njegova vojska je čak stiglado Moskve. U svom desetogodišnjem ratovanju i osvajanju nijemogao pokoriti Rusiju. Na kraju je izubio i veliku bitku kod Water-loa, te biva zarobljen i prognan na malo ostrvo St. Helena. Drugaznačajna revolucija je bila 1848. godine, bio je to ustanak radničkeklase i on je krvavo ugušen. Ipak dao je i neke rezultate za obe-spravljene radnike i usvajanjem nekoliko novih zakona njihov položajse popravio. Prvi i drugi svjetski rat Pariz je prošao prilično bezbolno.U prvom nije bilo ratnih dejstava, a u drugom Pariz je bio okupiranod Njemačke skoro pet godina. Saveznici su ga oslobodili 1944.

Znamenitosti

Pariz je zasigurno jedan od najljepših i najzanimljivijihgradova svijeta. Prostire se na oko 105 km² i njegovo gradsko jezgroima oko 4 miliona stanovnika. Sa predgrađima Pariz sa svojih 12 000000 stanovnika spada u najveće gradove Evrope i svijeta. Gradskuregiju godišnje posjeti oko 45 miliona turista, što domaćih, štostranih. Pariz je, za razliku od Praga, Rima ili Budimpešte, mnogoteži za posjetu važnih turističkih atrakcija, naravno zbog svoje ge-ografske prostranosti. Ja sam izabrao, po svom nahođenju, one na-jpoznatije i najatraktivnije. Počeću s mjestom koje me je najvišeimpresioniralo, sa Luvrom.

Louvre – Luvre

Ovo prekrasno zdanje je dugo bila kraljevska palača. Građenaje punih 14 godina (1190-1204.) a godinama poslije je preuređivana.Izgrađena je u obliku potkovice i sa svojom veličinom je bila dugonajduža građevina u Evropi. Najzaslužniji za njegov izgled su biliarhitekti i kipari P. Lescot, J. Goujon, J. Lemercier, L. Le Vau, adanašnji, Claude Perrault.

Kada je Luj XIV premjestio svoju rezidenciju u Versaj, Luvr jeimao ulogu kraljevske umjetničke galerije, a 1793. godine Luvr bivaotvoren za javnost kao muzej. Danas ga godišnje posjeti 8 milionaturista. Muzej je sa svojih 380 000 eksponata drugi svjetski muzej poveličini. Vrlo bogate muzejske kolekcije podijeljene su na 8 odjel-jaka: egipatski, bliskoistočni, grčki, etruščanski i rimski antikviteti, teislamska umjetnost, slike, skulpture, predmeti primijenjenih umjet-nosti, grafike i crteži. Mi smo bili oko šest sati u muzeju i vidjeli smomnogo vrhunskih djela. Da bismo vidjeli sve trebalo bi sigurno neko-liko dana. Čovjek je zato prinuđen da odredi šta želi posjetiti u tomograničenom vremenu. Ima tu mnogo fantastičnih umjetničkih djela,

Miloska Venera je neprocjenjivo muzejsko blago

Luvr je enormna građevina

Pariški parkovi su prelijepi

Mona Lisa i njen zagonetni osmjeh

Putujući Evropom

30

ali dva se posebno izdvajaju, Mona Lisa Leonarda da Vinčija iMiloska Venera – Afrodita koju je izradio Aleksandros iz Antiohije.Uspio sam uslikati oba a red ispred Mona Lise je bio ogroman.Leonardo ju je naslikao između 1503. i 1506., a smatra se da je riječo portretu Lise del Giocondo, mlade žene firentinskog trgovcaFrancesca del Gioconda. Ima i drugih mišljenja koga je Leonardo,portretirao. U svakom slučaju ova renesansna slika je najpoznatija uhistoriji slikarstva. Zanimljivo je spomenuti da je car Napoleon, dokje bio na vlasti, objesio sliku u svojoj spavaćoj sobi. Naravno, kadaje izgubio vlast vraćena je i slika u muzej.

Afrodita sa grčkog ostrva Milosa, sada poznata kao Miloska Ven-era, urađena je između 100. i 130. godine prije Kr. a našao ju jeslučajno 1820. godine mještanin ostrva, Yorgos Kentrotas. Francuskikralj Luj XVIII je donirao muzeju ovo remek djelo. U muzeju senalaze mnoga antologijska umjetnička djela a treba izdvojiti itali-janske, flamanske, francuske i španske umjetnike, te antičke skulptureod izuzetne vrijednosti. Luvr je praznik za oči.

La Tour Eiffel – Ejfelov toranj

Ako želite čekati duže vremena da biste vidjeli neku svjetskuatrakciju, onda se slobodno uputite na ovo mjesto. Ova monumen-talna građevina je nazvana po svom izumitelju dizajneru i inžinjeruAleksandru Gustavu Ejfelu. Konstruktor je bio Maurice Koechlin,također poznat dizajner. Radovi su trajali od 1887. do 1889. ipredviđeno je njeno otvaranje uz parišku svjetsku izložbu koja je obil-ježavala 100 godina od početka francuske revolucije. Toranj je sa an-tenom visok 320 m i najviša je građevina u Parizu, a bila je dugo i uEvropi i svijetu. Metalna konstrukcija je teška oviše od 7 500 tona, asastoji se od 12 000 dijelova koje drži 2,5 miliona šarafa. Toranj imatri platforme. Da bismo se popeli na vrh treba preći 1665 stepenica.Naravno, supruga Melkina i ja smo se odlučili za jednostavniju op-

ciju, izabrali smo ipak lift. Pogled sa vrha je fantastičan i tek tada sevidi koliko je Pariz ogroman. Na tornju se nalaze dva restorana, ajedan od njih je skupi gastronomski i do njega se dolazi posebnimliftom. Toranj se nalazi blizu rijeke Sene i ako se odlučite vozititurističkim brodom ne možete ga promašiti. Zanimljivo je da su natornju ugravirana imena 72 poznata znanstvenika.

Katedrala Notre Dame – Katedrala Naše Gospe

Katedrala se nalazi na otočiću Île de la Cité u središnjem dijeluPariza, pokraj obale Sene. Počela se graditi 1163. godine kada je PapaAleksandar III položio kamen temeljac uz prisustvo kralja Luja VIIi trajala je sa raznim dograđivanjima i renoviranjima skoro 200 god-ina. U 19. vijeku su izvršene promjene na katedrali, a radove je vodioarhitekta Eugene Viollet-la-Duc. Kroz vjekove je bila najveća par-

Ejfelov toranj je jedan od Pariških simbola

Toranj iz druge perspektiva Nekada najveća pariška građevina


Putujući Evropom

31

iška građevina. Duga 130, široka 48, a visoka 36 metara. Godišnje jeposjeti oko 14 miliona turista i hodočasnika i to je najposjećenijagrađevina u svijetu. Izgrađena je u gotičkom stilu, sličnu sam vidiou Briselu, ali je ova katedrala veća i bogatija. Ona je u neku rukuponos i simbol Pariza, a cijeli ovaj pojas uz obale rijeke Sene je podUneskovom zaštitom. Svoju popularnost postiže poslije objavljivanjaromana Viktora Igoa, Zvonar bogorodične crkve. 1804. godine PapaPij VII je krunisao Napoleona u ovoj crkvi. 15. aprila ove godine je,nažalost, ovu katedralu zadesio veliki požar u kojem su stradali gornjidijelovi katedrale i njena unutrašnjost. Obnova će biti dugotrajna imnogi su obećali ekonomsku pomoć za njeno renoviranje. Kada senađete ikojim slučajem u Parizu, ovo mjesto obavezno posjetite.

Arc de triomphe – Trijumfalna kapija

Ovo historijsko mjesto je također dobro posjećeno i nalazi se nakraju Jelisejskih polja na trgu Šarla de Gola. Kada se od TrgaKonkord uputite najpoznatijom pariškom avenijom Šanzelize-Champs Elisees, stižete do kapije. Tu se susreće 12 avenija i ovomjesto je stvarno impozantno. Spomenik je projektovao Žan Šalgren1806., nešto poslije Bitke kod Austerlica. Izgradnja je trajala do ranih1830-ih godina. Kapija je visoka 49,5 m, široka 45 m, a duboka 22 m.Napoleon je naredio da mu se podigne ovaj monument u čast nje-govih osvajanja. Od 1920. godine postala je i grob Neznanog junakaiz Prvog svjetskog rata. Vječni plamen zapaljen je prvi put 1923. go-dine i od tada se pali svakog dana u 18:30. Napoleon nije doživio davidi dovršenu kapiju, a vala nije ni zaslužio.

Place de la Concorde – Trg sloge

Ovo je najveći i najpoznatiji trg u Parizu. Oblikovan je između1755. i 1775. i nosio je ime Luja XIV. Tu je bila postavljena i njegovaskulptura. Francuskom revolucijom stvari su se promijenile, ta skulp-tura je uništena, trg je dobio ime Trg Revolucije, a 1793. godine tu jepostavljena giljotina. Za nepune tri godine tu je giljotirano 1189 ljudi,među njima: Luj XVI i njegova supruga kraljica Marija Antoaneta,Madam du Barry, ljubavnica Luja XV, hemičar AntoineLavoisier,vođa revolucije Maximilien Robespierre i mnogi znani ineznani Parižani. Sada se na trgu nalaze dvije prekrasne fontane,postavljene 1840. godine. Jedna posvećena moru a jedna rijekama, teosam alegorijskih ženskih skulptura koje predstavljaju francuske

Zadnja strana Naše Dame Jedna od čudesnih fontana

Napoleon nije dočekao kraj izgradnje Trijumfalne kapije


Prelijepi egipatski obelisk star 3200 godina

Putujući Evropom

32

gradove, Lion, Marsej, Brest, Ruen, Nant, Strazbur, Lil i Bordo. Uzfontane se nalazi i ogromni egipatski Obelisk iz Luxora, poklon iz1833. godine, egipatskog zamjenika kralja Muhameda Alija. Obeliskje star više od 3200 godina i stvarno je impresivan. Ovdje smonavraćali više puta, ali nismo izgubili glavu, malo šale.

Château de Versailles – Versajski Dvorac

Kraljevski dvorac-palača se nalazi u predgrađu Pariza, u gradićuVersaj. Bio je dugo vremena kraljevska rezidencija, a sada je u prin-cipu muzej koji godišnje privlači 9 miliona posjetilaca. Sve je ovdjeimpozantno i rekao bih veličanstveno. Od 1979. godine je pod za-štitom Unesko-a. Zanimljivo je da se počeo graditi kao lovačkipaviljon u doba Luja XIII. Njegov mnogo poznatiji sin kralj Luj XIV

se kao jedanaestogodišnjak morao skloniti tu od pobunjenika. Kadaje Kardinal Mazarin ugušio pobunu Luj se nije htio vratiti u pariškurezidenciju i dao je izgraditi veleljepni dvorac. Padom kraljevine,poslije Francuske revolucije on preuzima druge uloge, a u reprezen-tativnoj Dvorani ogledala potpisana je neovisnost SAD. Poslije prvogsvjetskog rata, 1919. godine, ovdje je potpisan mirovni Versajskiugovor između saveznika i Njemačke.

Montmartre – Monmartr

To je najviši dio grada, oko 130 m je najviša točka, sa kojeg sepruža vrlo lijep pogled na središte grada. Na samom vrhu se nalazineponovljiva bijela bazilika Sacré-Cour – Sveto srce. Napravljena jeu devetnaestom vijeku. Trebala se zvanično otvoriti 1914. godine, alizbog početka Prvog svjetskog rata, to je urađeno 1919. godine.Zvonik joj je visok 84 m i naravno iskoristio sam priliku da se pop-nem na vrh. Nisam brojao stepenice, ali sam siguran da ih je bilo i

više od 400. Sa tog mjesta se vidi cijeli Pariz. Monmatr je poznat kaosredište umjetnika iz cijelog svijeta, posebno slikara, pa su tu izmeđuostalih, djelovali Pikaso, Salvador Dali i Mone. Lijepo je bilo šetatiuskim uličicama, popiti čašu vina i promatrati masu svijeta koja jestigla sa svih kontinenata. Nedaleko od Montmartrea nalazi se MoulinRouge – poznati kabaret i dom can-can plesa. Nismo tu ulazili jer supredstave rasprodate mjesecima unaprijed.

Opera Garnijer – Pariška opera

Jedna od najglumuroznijih građevina u Parizu je bez sumnjenjena opera. Izgrađena je između 1861. i 1874. u baroknom stilu iremek djelo je građevinske arhikteture. Dobila je ime po svom ahik-tektu Šarlu Garnijeu. U doba kada je napravljena bila je najskupljagrađevina u svijetu. Sve je u ovoj prelijepoj građevini gigantsko.Foaje je ogroman, sala ima 2200 sjedećih mjesta, na sceni možeodjednom nastupiti 450 učesnika, salon je velik kao i onaj u Versaju,a građevina je viša za 13 metara od Trijumfalne kapije. Središnji lus-ter je težak 6 tona. Ogromni plafon je uredio Mark Šagal, jedan odnajvećih francuskih slikara. Ova opera je jedna od najpoznatijih i na-jvažnijih u svijetu i najveća je teaterska građevina u svijetu.

Hôtel des Invalides – Dom za invalide

Kralj Luj XIV je imao ideju da se u središtu Pariza napravi kućaza iznemogle i ranjene vojnike koji su se vraćali iz ratova, za pen-zionere i siromašne. Liberal Bruant je izgradio ovu monumentalnugrađevinu između 1671. i 1675. i imala je tada mjesta za 7000 ratnihveterana. U sklopu kuće napravljena je i crkva. Kuću su poslijedograđivali i preuredili, a posebno je za to zaslužan Jules Hardouin

Ispred versajskog dvorca

Melkina odmara između Baha i Hajdna

Krevet u kojem je spavala Marija Antonaeta

Prekrasna bazilika na vrhu Monmartra

Putujući Evropom

33

Mansart. Sada je ovaj hotel jedna od najljepših građevina u Parizu ivrhunska turistička atrakcija. Posebno je impozantna kupola, skoroidentična kao i ona u crkvi Sv. Petra u Vatikanu. Unutar građevine senalazi nekoliko muzeja i veliki vojni muzej. U kompleksu se i danasnalazi nekoliko nacionalnih institucija vojnih invalida, kao što jestarački dom, medicinski i kirurški centar i centar za izvanjske med-icinske konsultacije.

U ovoj kući-hotelu sahranjeni su mnogi maršali i generali, alisvakako je najzanačajnije da je ovdje sahranjen veliki osvajačNapoleon I, njegov sin i njegova braća. Osim poznatih vojskovođa tuje sahranjen i pisac teksta za Marseljezu, oficir, kompozitor i pisacClaude Joseph Roughet de Lisle.

Pariz je prepun vrhunskih znamenitosti, trebalo bi mi jošmnogo vremena i prostora da se sve opiše, ali ću ipak spomenuti nekavažna mjesta koje smo obišli.

La Defense je udaljen od Trijumfalne kapije oko dva kilometra itu je smješten najveći poslovni centar u Evropi. Tu na posao, svakidan, ide preko 150 000 ljudi a kompleks modernih zgrada i neboderaje veličanstven.

Panteon u Parizu ili crkva Sainte-Geneviève je također mjestokoje se mora posjetiti. U toj lijepoj građevini su sahranjeni francuskivelikani, mnogi grofovi, baruni, kardinali, oficiri, pisci i naučnici.

Među njima treba spomenuti svjetske pisce Viktora Igoa, EmilaZolu i Aleksandra Dimu, naučnike Mariju i Pjera Kiri, filozofeVoltera i Rusoa, tvorca pisma za slijepe Braila i.t.d.

Poznati su parkovi Bulonjska šuma, Luhsemburg i Tuilerije i tu semože satima šetati i uživati u prirodi. Pariška Olimpija je poznatakoncertna dvorana u kojoj su redovno nastupali poznati francuski šan-sonjeri Edit Pjaf, Šarl Aznavur, Žilber Beko, Žorž Brasans, ali i našaTereza Kesovija. U Parizu su jedno vrijeme boravile slavne ličnostikao Stravinski, Hemingvej, Pikaso, Dali. Pariz je opjevan u mnogošansona, u njemu je snimljeno mnogo dobrih filmova i tu su rođenadva moja filmska francuska ženska favorita, Brižit Bardo i KatrinDanev. Pariz je grad svjetlosti, umjetnosti i gastronomije. Pariz je igrad mode, a kada smo bili u najvećoj modnoj kući Lafajet, moglismo se uvjeriti u to. Koja raskoš i koje cijene. Šetali smo skoro svakidan uz obale Sene, zastajali kod uličnih prodavača, kupili po koju sit-nicu (ploče) a u Šanzelizeu sam ušao u najveću muzičku prodavnicu,smještenu na nekoliko spratova i tu sam proveo nekoliko sati, dok jesupruga čekala, čekala, čekala..........

Pariz i njegova regija je toliko bogata, da čovjek ne povjeruje.Ovdje se godišnje obrne oko 600 milijardi eura, jedna četvrtina cijelefrancuske ekonomije, tačnije BNP. Tu je sjedište 37 od 500 najprof-itabilnijih kompanija na svijetu. Regiju posjeti godišnje 45 milionaturista i poslovnih ljudi. Blizina Londona, Brisela, Amsterdama,Kelna, Marseja omogućuje svaku moguću razmjenu dobara i ljudi.Do Pariza se može doći najbržim vozovima, modernim autoputevimai avionskim prijevozom. Pariz ima dva velika aerodroma. U Parizu jeje jedan od najstarijih i najznačajnijih univerziteta, Sorbona, osno-van davne 1257. godine. Turizam je jedan od najznačajnijih ekonom-skih prihoda za ovaj grad. U jednom od predgrađa se nalazi Diznilendkoji godišnje posjeti 14 miliona turista. U Parku prinčeva je igrao i os-tavio zapažen trag ponajbolji bh. fudbaler, maestralni Safet Sušić, ana našem jeziku su ga opjevali Tereza, Ibrica Jusić i Dragan Stojnić.

Ulaz u Dom za invalide

Napoleonov sarkofagŠ E H E RBANJA LUKA

Ovdje se sklapaju milionski poslovi:La Defense


Između šehidskog brda Šehitluka i prastarog naselja Grab, sti-ješnjeno na obe obale Vrbasa, rasteglo se starinjsko naselje, koje nekojoš naziva i kolijevkom Banje Luke. To je preteča našeg rodnog krajajer, ko zna, da nije bilo njega, da li bi ikada bilo i Banje Luke.

To je stara čaršija zvana Gornji Šeher. Puna su ti usta kad izgov-oriš Gornji, pa onda još dodaš i Šeher. Perzijanci su s tom riječioznačavali ''veliki grad''. I jest šeher velika čaršija, bogata, pitoma, sadobrim ljudima naseljena, okićena baščama, avlijama, voćnjacima,puna života, pjesme i ljepote. A bogata istorija gornjeg Šehera pamtijoš i rimske vojnike koji su na putu prema Savi prolazili kroz Šeheri banjali se kod ''Ebe u hauzu''.

Vrbas je, i Šeher, ko i Banju Luku, nekako raspolovio i podijelio

na dvi' jednake pole što nije nimalo skrnavilo ljepotu Gornjeg Še-hera. Mnoge se legende i danas prpričavaju o ljepoti Šehera i nje-govog stanovništva, njihovoj dobroti, poštenju i čestitosti. Mnogo sei danas govori o ''Pravu na Pogled'' gdje su domaćini, bez obzira naskućenost prostora za izgradnju kuća, poštivali pravilo da njihovakuća ne smeta komšiji i zakljanja mu pogled na rijeku.

Iako je mnogo toga napisano, zapisano i poznato, samo da sespomene da je boravak Sofi Mehmed paše označio zlatno doba zaGornji Šeher i njegovo stanovništvo kad su izgrađeni mnogi brojniprivredni objekti i kad su procvjetali zanatski dućani sa magazama naobe strane rijeke. Izgradnjom šeherskih dućana započinje i gradnjavakufa, dobara i džamija od kojih su najpoznatije bile Carska iliHunćarija i Jama džamija, il' džamija Sofi Mehmed - paše.

Izgradnjom ovih džamija rastu i mnoge mahale sa domaćimstanovništvom od kojih su bile: Careva mahala il' Hunćarija, Džafer-agina i Hadžibegzade ili Grab mahala pored starog makadamskogputa prema Jajcu. Na desnoj strani Vrbasa, nizvodnije od Jamadžamije niču mahale; Šiljkova il' Kalendarija i Sitarija, poznata popravljenju sita.

Oko ''Careve'' džamije ili ''Hunćarije'', jedne od prvih džamija,ako ne i najstarie džamije u području Banje Luke i Gornjeg Šehera,rasla je čaršija koja se kasnije razvila i postala mahala a dobila je imepo nazivu džamije ''Careva mahala'' ili ''Hunćarija''. Ovaj dio Gorn-

Pripremio: Mersad Rajić

Zembilj

Sjećanja


jeg Šehera je bilo srce šeherske čaršije i jezgro zanatlija.Bilo bi nepravedno ne spomen'ti i jednu od najpoznatijih mahala

koja se razvila od ušća rječice Suturlije nizvodno prema čuvenomturbetu Halil paše, Livčanina. To je bila mahala Tabaci a koja je do-bila ime po zanatlijama koji su štavili kože po Vrbasu od koji' se prav-ili opanci, opute, terkije, piruze i konjska oprema.

Uzvodno od Jama džamije niče i sve više se širi nova ''Ilidža'' ma-hala sa poznatom Ilidžanskom džamijom koju su neki nazivali još i''Tekija''. Ova je mahala postala poznata po brojnim izvorima topleljekovite vode i banjama kroz koje je prošlo stotine hiljada gostiju,ljudi, dječurlije među kojima je i sam autor ovog tekst a koji je imopriliku da se tu ''banja'' ko dječak, posebno u hladne zimske dane, kadje voda bila vrlo draga i ugodna za kupanje.

Kažu da je najstarija banja bila poznata ko ''Hadžijin hauz'' naz-van po njegovom vlasniku Hadži-Ćamil agi Gušiću. Ja sam se na-jviše kup'o, ko i moja generacija, u banji-bazenu Ise Hadžiisakovićaili popularno poznatom bazenu sa nazivom ''Ebin hauz''.

Svi stanovnici Gornjeg Šehera su bili izuzetno cijenjeni i pošto-vani, ko vrlo ljubazni, kako među sobom, tako i među ostalim di-jelovima banjalučke čaršije. Treba li napominjati da je Šeher opjevanu našim narodnim pjesmama ? Mislim da ne treba.

Vrlo je teško pisati o jednom jezgrovitom dijelu nekadašnje BanjeLuke k’o što je Šeher jer ima toliko lijepi', romantični', duhoviti', oz-biljni' i drugi' događaja koji se i danas pričaju između zatvoreni' zi-dova, iza kućni' pragova, po kafanama, a posebno mjesto u timeglenama pripada Domu ''Budućnost'' gdje se najčešće odvijadruštveni život Šeherlija u slobodnom vaktu.

Mada je stanovništvo uglavnom bilo siromašno, bili su uglavnomveseli, ali ne i zlobni, uvijek spremni za šalu o čemu kazuje ovajdogađaj. Naročito u zimsko doba oni su bili česti gosti Smailoveslastičarnice gdje su srkali vreli salep i tom prilikom Smail bi ih navratima dočekao povikom : ''Vruć salep srce grije'', a oni bi na touzvratili: ''Ko popije proljev dobije''.

Ljudi su se poštivali, komšiluk se poštiv'o, pa se pričalo da kadneko umre u komšiluku otac bi kaziv'o familiji, da sedam dana nikoda upali radio, a kamo l' da bi se čula pjesma.

Tema današnje priče je jedan član iz vrlo poznate ilidžanske famil-ije Kurjak. To je njen domaćin, Avdo Kurjak, i njegova žena Nafa,koji su stanovali daleko u brdu kod rezerv'ara iznad još čuvenijegizletišta ''Brioni'' iznad Šehera. Vel'ka je to i poznata familija sa petorodjece, tri sina - Sead, Kjazim i Midhat, te dvije ćerke - Saima iNaima. Sedmoro članova, nije šala. Avdo je po zanimanju bio bricoi prije rata, onog tamo, radio je u ''Salonu za dame i gospodu'' vlas-nika Davida Atijasa kojeg su ustaše odvele u Jasenovac 1941.god. izkojeg se nikad nije vratio, a nešto kasnije odveli su i ženu i djecu, anjegovoj je ženi puklo srce od žalosti kad su je odvojili od djece pri-likom odvođenja u Jasenovac.

Najmlađi sin Midho bio je dobar ribar kojeg sam mnogo putasret'o na našim vodama a pamtim ga po tome što nikada nije iš'o navodu prazna ruksaka. Njegov je ruksak uvijek bio pun hrane za ''nedaj bože'' kakvog kijameta. Zajednička nevolja nas je zamrzla u Sjev-ernoj Americi, mene u Kanadi, sa mojom familijom, a njega i nje-govu familiju je odvukla u Kentaki. I danas se često čujemo, a najvišese dopisujemo preko društvenih medija gdje je Midho redovan gost.

Naše druženje traje toliko dugo da smo vjerovatno i ja i on zabo-rav'li kad smo se prvi put sreli na rijeci Janj gdje je on lovio ribu sanjegovim prijateljem, a mojim školskim drugom, Namikom, poz-natijim k’o ''Namko-Žicar''. Bilo davno ali se nije zaborav'lo.

Njegov rahm. otac Avdo je bio vrlo cijenjen i voljen i k’o čovjeka i k'o majstor svoga zanata. Biti brico u onaj vakat nije baš bio''nafakali'' pos'o a familija mnogobrojna koju je trebalo prehraniti, adjeci dati kruh u šake tj. izvesti ih na selamet. Ko i svaki brico Avdoje bio razgovorljiv i prijatan, svakog bi priupito za zdravlje, onogakoga je šiš'o il' brij'o, a i upit'o bi za njegovu familiju uz obavezne

muhabete što su se vod'li kod svakog brice. Zna se da je slabostsvakog brice bila eglena i muhabet.

Kažu da je imo lagahnu ruku i dobro srce i svaki put kad obaviradnju kaz'o bi, onako usput, ''Da nam bude obojici hairli i uzdravlju''. Kasnije, Avdi je bilo još teže jer je brijački dinar bio k'onekakav halal pa se pričalo da su mnogi trgovci išli na Hadž sabricinim parama. A svakome u čaršiji je bilo znano da su bricine parehalalom zarađene pa tako i Avdine.

Većina zanatlija tog vakta su bili prepoznatljivi po zembiljima ukojima su, posli' posla, nosl'i ono što bi im žena odred'la da se morakup'ti za ručak tog dana. Srećom su zembilji bili zatvoreni pa se nijevid'lo ko šta nosi u njima. Često su im zembilji bili prazni ili napun-jeni starim nov'nama, ko išaretom, da se vidi kako je zembilj bio punanamirnica. Kad nije bilo novina, moglo je i lagahno drvo za loženjeumotano u krpu.

Priča se da je tako jedan teknedžija dolazeć' kući čuo kako muhanuma sicka meso sa kimom na kimetahti. Obradov'o se on, al' mubi začud'o otkud meso, pa kad je uniš'o u kuću vidi da žena kimomsicka staru krpetinu. Da čuje komšiluk kako oni sickaju meso zaručak. Kad su to dočule zanatlije, mnogi su od njih prestali nosatizembilje a neki su zembilje zamjen'li cekerima, dok su ostali, ostalivjerni zembilju ali samo onda kad su imali štogod doniti kući il' su ganos'li samo pazarnim danima kad je bila pijaca, utorkom i petkom.

I Avdo je bio poznat po svom zembilju od kojeg se odvaj'o samoonda kad bi svrać'o u ''Budućnost'' kod Sulje Rajića na kahvu i par-tiju domina. Znalo se da je Avdo Kurjak bio sav tuđi i pomag'o je kadgod bi mog'o ako bi mu se neko obratio za pomoć.

Nastavak u idućem broju

Most na Suturliji

Pogled na Ilidžu i Ilidžansku džamiju


Multikulturna društva sve češće su pod uticajem opšte global-izacije i rastućih migracija stanovništva. Različite kulture nose irazličite vrijednosti, običaje i način života koji se razlikuje od onogkod većinskog stanovništva. Internacionalni susreti nude i višeznanja o raličitim kulturama i zemljama iz kojih dolaze novi švedskistanovnici.

Multikulturna društva sastoje se od mnoštva vrijednosti i pogledakoji postepeno utječu jedni na druge i razvijaju se u nove forme i vri-jednosti jednog društva. Tako je u Oktobarskim danima kultureučestvovalo i naše udruženje iz Motale. Uz tradicionalnu organizaciju“Internacionalnog plesnog festivala” udruženje se predstavilo inašom kulturom. Bilo je tu knjiga, suvenira, kulinarskih specijalitetai muzike. Predstaviti svoju kulturu u multikulturnom društvu je

veoma značajno kako zbog čuvanja vlastitog indentiteta tako i zbogupoznavanja drugih sa svojom matičnom zemljom.

Bili su to dani prepuni programa u kojima se znanje prožimalo sazabavom.

Internacionalni dani kulture

NOVE FORME I VRIJEDNOSTI

Tekst i foto : Goran MULAHUSIĆ

Iranski ples

Somalijsko udruženje

Iranski ples

Somalijski specijaliteti

BH udruženje "LjIljan"


Na susretima bosanskohercegovačke zajednice u Velikoj Bri-taniji često susretnemo i poznata lica. A na njima i vedre osmijeheFahire Hasedžić i Midhe Kapetanovića, koji sigurno potvrđuju i onuemotivnu sevdalinku koju nam je toliko puta znao pokloniti SafetIsović:

Šeher grade, Banjaluko mila,cijelu Bosnu ti si zadivila...

I uistinu je tako. Oboje Banjalučani, oličenje su banjalučkogponosa u Velikoj Britaniji. Spletom okolnosti, tijekom rata u Bosni iHercegovini, prva su generacija koja je došla u Veliku Britaniju. Ikoji su svojim nemjerljivim i nesebičnim radom uveliko doprinijeliorganizaciji i aktivnostima bh. građana u Velikoj Britaniji. Njihovegodine dvostruko se broje, jer uvijek žele dati i više...

Midho Kapetanović trenutno živi u Derbiju. Najstariji je aktivničlan bh. asocijacije Derby. Od samog dolaska u Veliku Britaniju, bioje aktivni član Izvršnog odbora BH. Asocijacije Derby. Obavljao je i

poslove blagajnika BH UK Networka. Iako ima 84 godine, na sus-retima bh. dopunskih škola nije samo jedan od prisutnih, već svesrdnopruža pomoći u organizaciji. Džentlemen, kako kažu za gospodinaKapetanovića, često pomogne i dragim domaćicama u pripremi hraneza goste. Ko god zna Midhu, zna da se radi o mirnom, principijel-nom i pedantnom gospodinu, koji svojim šarmom i vedrim duhomprkosi godinama. I prednjači u aktivnostima u bh. centru Derby.

Fahira Hasedžić, naša vrijedna i draga instruktorica folklora,ponosna Banjalučanka koja svake sedmice putuje na relaciji Not-tingham-Birmingham-Derby, da bi očuvala, njegovala i promoviralanašu folklornu baštinu. Od samog osnivanja kulturno-umjetničkihdruštava “Mladost Bosne” i “Bosanski Biseri”, vodi ih Fahira, kaokoreograf i pedagog, stručno i osmišljeno. Prije dolaska u Veliku Bri-taniju, naša Fahira se aktivno bavila folklorom u KUD-u “Budućnost”u Banjaluci. Već više od dvije decenije čuvar jebosanskohercegovačke kulture i tradicije bh. folklornih grupa u En-gleskoj, trudeći se da obje grupe predstavljaju bh.zajednicu narazličitim festivalima i zabavama, naročito povodom obilježavanjadržavnih praznika. Godinama se bavi i humanitarnim radom, adonacije je i lično nosila i uručivala u Bosni i Hercegovini.

BiH na

Godine koje se dBH UK Network

Fahira Hasedžić i Midho Kapetanović, pono


a Otoku

dvostruko broje

os Banjalučana u Velikoj Britaniji


Vrijedno arheološko otkriće

40

U prošlom broju Šehera, pišući o Ljetu na Vrbasu, kratko smospomenuli da su ronioci kluba Buk, u koritu rijeke Vrbas, otkrili maču kamenu, tačnije - sedri. Kao i obično, naši ljudi, skloni humoru,kazuju da je to i naše krajeve pohodio legendarni kralj Artur.

Šalu na stranu, radi se o vrijednom arheološkom otkriću. Mač jepronađen u naselju Rekavice, u blizini srednjovjekovnog gradaZvečaj, pa se pretpostavlja da mač i potiče iz ove utvrde. Ostaci gradaZvečaja nalaze se desetak kilometara južno od našeg grada, na južnimpadinama stijene, nad lijevom obalom Vrbasa. Inače, Zvečaj se prviput pominje 1404. godine, kada je herceg Hrvoje Vukčić ovdje sklo-pio ugovor sa Dubrovčanima protiv bosanskog kralja Ostoje. Naravno,utvrda je starija od toga vremena. Petnaest godina kasnije, bosanskikralj Stjepan Ostojić u Zvečaju je potvrdio privilegije Dubrovčanima.

Da li je Vrbaski mač u kamenu možda pripadao nekom od ovihvelikaša? To naravno nikada nećemo saznati. Nestankom srednjov-jekovne Bosne, značaj Zvečaja je postepeno slabio, da bi na krajuostao napušten i gotovo zaboravljen.

Već na osnovu podvodnih fotografija, još prije nego je mačizvađen iz Vrbasa, bilo je jasno da se radi o takozvanom bastardnom,jednoručnom maču, nastalom u periodu od kraja 13. stoljeća do even-tualno prve polovine petnaestog vijeka, dakle iz vremena nezavisnebosanske države. Bastardni mačevi su u stvari prelazni tip mačeva odjednoručnih ka dvorišnim, što se vidi i po dužini drške. Ovakvi mačevisu veoma rijetki. U zbirci Muzeja Republike Srpske (ranije MuzejBosanske Krajine) nalazi se samo jedan ovakav mač, i to u priličnološem stanju, a koji potiče sa područja Bihaća i koji je pronađen 1942,

u jeku Drugog svjetskog rata. Vrbaski mač znatno je bolje očuvan. Sačuvani su nakrsnica, trn i

jabuka, kao i veći dio sječiva, sem vrha zabodenog u sedru. Nakon vi-jekova provedenih u ledenom Vrbasu, novi dom mača postaće MuzejRS. Najprije će biti urađeno temeljno čišćenje mača, a zatim ćestručnjaci Centralnog instituta za konzervaciju iz Beograda pristupitinjegovoj konzervaciji, i tek tada, mač će naći svoje mjesto u stalnojmuzejskoj postavci.

Sama akcija izvlačenja mača iz Vrbasa nije bila jednostavna jer jemač najprije trebalo odvojiti od stijene, a zatim ukloniti naslage sedre.Dok ovo pišem (17.oktobar.), mač je upravo izvađen iz rijeke. Timkoji je uspješno odgovorio izazovu sačinjavali su: Boris Trninić, pred-sjednik Ronilačkog kluba Buk, Ana Ćurić, ronilac biolog, IvanaPandžić, ronilac arheolog, Milan Rodić, ronilac, Darko Vučić, roni-lac snimatelj, te Janko Vračara, muzejski savjetnik istoričar iz MuzejaRS.

Na kraju, napomenimo još jednom, da se radi o vrijednom arhe-ološkom otkriću, koje potiče iz davnog, bajkovitih i nedovoljno poz-natog vremena naše istorije, koje u nama potiče maštu o dobu vitezovai princeza.

A posebno bih pohvalio vitezove i princeze Ronilačkog kluba Buk,koji su od skromnih početaka 1976. izrasli u veliki klub koji je izn-jedrio na stotine vrsnih ronilaca. Klub bez koga bi ovakve i slične ak-cije, kao i mnoge spasilačke akcije, bile neizvodljive. O njima svakakozavrjeđuje da se napiše kompletna reportaža, a što ćemo i nastojati dauradimo u nekom od narednih brojeve Šehera.

MAČU KAMENUIz dubina Vrbasa kod Rekavica, u blizinisrednjevjekovnog grada Zvečaj, izvađenjednoručni mač, koji je više vjekova ležao usedri i čekao da ga ruke banjalučkih ronilacaiz kluba “Buk” iznesu na svjetlo dana.

Piše: Dinko OSMANČEVIĆ

41Š E H E RBANJA LUKA 41

Kada sam sredinom prošle godine napisao još jednu pjesmu oUni, podstaknut njenom nepomućenom, izvornom ljepotom, kao dasam u stihove upleo i likovni doživljaj slikara Radeta Babića, koji ovubisernicu osjeća kao dio svoga bića i odnosa prema životu. Jer, koiskreno osjeća i voli Unu, voli i sve bližnje i daljnje, sve čudesne mo-tive prirode čiji smo neotuđivi dio. Dio dobrote. Dio svjetlosti koja jeneraskidivo povezana sa jedinom. I sa bojama ovog umjetnika koji jei rođen na obalama Une, u Bosanskoj Dubici (1959. godine). Jedni joj,nakon nemilih događanja s kraja prošlog stoljeća, dodaju i onaj pridjevKozarska. A najvažnije je, da okreće svoje prozore i lica svojih žiteljaljepoti i nadahnuću koje nam daruje Una, gdje ne može biti ni naj-manjeg mjesta za zlo i mržnju.

Rade Babić je toga duboko svjestan, pa zato želi da na mostu kojije spajao dva grada, na bosanskoj i hrvatskoj strani, i još ih povezuje,priredi izložbu svojih slika sa kojih će nam, uz slikara, svojim bojamai motivima pričati i Una.

Sunčana rijeka kao inspiracija

Ta sunčana rijeka rasipala je svoje boje/zrake i sa Babićevih slikakoje je izlagao i u Likovnoj galeriji u Bosanskoj Krupi, u kojoj su naovogodišnjim oktobarskim književnim susretima Stazama djetinjstvadjeca upravo čitala, na svečanom otvorenju, i stihove ove moje pjesme,koju slobodno, i rado, mogu posvetiti i prijatelju po nadahnuću čijeslike i crteže često susrećemo i na FB-u, na stranicama Vezeni most iŠeherčani.

Ova pjesmu nas, vjerujem, još neposrednije i poetičnije uvodi i uBabićev likovni i životni svijet:

Una je čudesna stazapo kojoj duša hodi,prva i zadnja oaza –san vječni o Slobodi.

Una je pjesma kojasvoje riječi ne kroti,boja od svih boja –san vječni o ljepoti.

Nostalgični motivi

Na Babićevim slikama i crtežima, rađenim i uljanim, i vodenimi drvenim bojama, pa i tušem i srcima olovaka, dominiraju motivizavičaja, cijele Bosne i Hercegovine, rijeka, mostova, starih zdanja,pejzaža…Babićevi motivi imaju draž neposrednosti i izvjesne »naive«,

San vječni o ljepoti


Igra svjetlosti i boja na slikama i crtežima Radeta Babića

Igra svjetlosti i boja na slikama i crtežima Radeta Babića

Napisao: Ismet BEKRIĆ

Slike i stihovi


poetiku viđenja i »dokumentarnosti«, te vedrine i razigranosti. »Nekada se zapitam da li je motiv pronašao mene, ili ja njega;

možda smo se uzajamno dugo tražili i konačno našli«, piše o svojimlikovnim preokupacijama i pristupima ovaj »slikar poetske duše«,kako ga u jednom svome zapisu oslika i pjesnikinja Milja AnteševićGrbić.

Vrijeme neumoljivo nagriza vrijedna zdanja naše baštine, a RadeBabić ih nastoji sačuvati, bar na svojim slikama i crtežima, jer su onadio nas, dio našeg djetinjstva, mladosti i odrastanja. Sa simbolikomsvojih motiva – narova, katanaca, brava, ključeva, ćilima, džezvi, kuća,avlija, prozora – slike dobivaju i izvjesnu priču trenutka kroz koji pro-lazimo, proživljavajući ga ne samo lično, nego i sa drugima.

O tom životnom i umjetničkom sobivanja i saosjećanju Rade Babićkaže:

»Ljepota multikultura koje se prepliću i stvaraju novo bogastvo,stvoreno iz različitosti, specifičnost je koja podstiče želju da te vizuelnei unutrašnje ljepote prenosimo na platno ili na papir. Osjetiti miris Vr-basa i njegovog rastinja, ples pataka na njegovim brzacima, šetati doŠehera i uživati u tišini rijeke, u toploj banjskoj vodi dok gledamo kućeDemirovića i Šeranića, ugođaj je za dušu i meditaciju. U Šeheruprestaje sva gužva i galama, pojavljuju se nostalgični motivi, stare kućesa divanhanama, zvekirima, točkovi na Grabu sa kojih se kočijama ućupovima vozila voda za bana. Vjerska zdanja blistaju u suncu, a iznu-tra zrače tišinom i majstorski oslikanim zidovima i vitražima.«

Babić u Banjaluci živi i radi od 1977. godine, i posebno je sretankad se nađe sa svojim sugrađanima, sa dobrim dušama grada, i kadgleda kako čika Ale dijeli slatkiše, napominjući da ih je podijelio višeod svakog Djeda Mraza.

»Zašto volim naše ljude? Naš čovjek, i kad ima malo, daćedrugima, a ako nema, posudiće, da počasti dragog gosta.«

Babićev svijet boja i motiva ima u sebi neku poetiku stvarnosti istvarnost poetike, u njega ulaziš kao u neku bajku, i onu što odolijevavremenu – sa svojim starim kućama i mostovima, i onu što teče – sasvojim rijekama, od kojih je prva među jednakima kraljica Una, kojojse uvijek vraća. »Kad slikaš Unu, uživaš svim čulima.«

Babićeve slike i crteži traže pjesničku riječ. Zato nije ni čudo štonjegov bogati opus ima i ovakav poetski odziv: Oslikana vedrina neba..Bjelina kapljica dočarava čistotu i razigranost vode kao i njenu neukro-tivost... Uhvaćeni trenuci ljepote…

Rade Babić je ilustrovao i nekoliko poetskih zbirki, a iBanjalučanka u Engleskoj Siba Halimić, koja priprema svoju prvuzbirku zavičajnih pjesama, željela bi da joj taj prvjenac ukrasi baš ovajpjesnik boje. Sibine pjesme posvećene starim kućama i avlijama upravosu najljepša ilustracija i ovog zapisa o svjetlostima i bojama RadetaBabića. Njegovo slikarstvo je – da se vratimo naslovu pjesmeposvećene i njemu, i naslovu ovog teksta – upravo to: San vječni oljepoti.


Stihovi povezuju ljude i mjesta, tkaju čudesnu mrežu u koju seniko ne može uloviti, već koja prepliće svoju svilu dobrote i pri-jateljstva. Od takve svile ispisana je i pjesma naše saradnice LjubiceTopić Perkman, koju su u avgustu ove godine na kraju jedne kn-jiževne večeri čitali svi učesnici, pisci iz Njemačke, Austrije iSlovačke, uz muzičku pratnju Juraja Turteva, Borisa Perkmana, iFabia i Ralfa iz Njemačke.

Pjesma ”Željela bih da sam pauk” uzeta je iz Ljubičine knjige pje-sama ”Boje života”, a pročitana je na devet jezika: bosanskom,ruskom, engleskom, njemačkom, perzijskom, španskom, mađarskomi slovačkom, te i austrijskom dijalektu.

Ova pjesma je bila prisutna i na novom međunarodnom susretupisaca, koji je od 17. do 22. septembra povezao Bratislavu, Beč i

Hainburg. Nalazi se i na stranicama nove knjige „Menschlichkeitüberwindet Grencen“ („Čovječanstvo prevazilazi granice“), koja jeobjavljena u Uralu i koja je prilikom promocije u Uralu ponovopovezivala pisce i jezike. Olga Murzina je ovog puta pročitala njenruski prevod, a na kraju literarnog druženja od konaca su isplelimrežu i spleli je sa svojim rukama.

Knjiga „Čovječanstvo prevazilazi granice“ predstavljena je 19.septembra i u Bratislavi, u Institutu za kulturu, a dan kasnije bila jeu središtu pozornosti i u ruskom centru kulture u Beču, da bi svojkrug preko granica završila u Hainburgu u crkvi Martin Luther King.Književno veče je pratio hor iz Šamorina - Slovačka, a druženje je tra-jalo do kasno u noć.

Redakcija

PPjjeessnniiččkkii kkrruugg ddoobbrroottee

Kako je jedna pjesma prelazila granice i tkala niti saradnje i prijateljstva

Manuela Matl, Margarete Fugger, Helene Levar, Hans Otto Lindenbuechel, Erwin Matl, Johanna Friedrich, Gertrud Hauck, Olga Murzina, Natalia Plotnikowa, Georgij Plotnikow.

Mostovi od stihova

Voljela bih da sam pauk,da razapnem zlatnu mrežu,da se ljudi tu prepletu,da se zbliže i povežu.

Iako je nevidljiva,razapeta mreža meka,tanke niti isplela biod čovjeka do čovjeka.

Voljela bih da sam pauk,i da pletem, pletem sada,nepreglednu, čvrstu mrežu,do svakoga sela, grada.

Voljela bih da sam pauk,da opletem mrežu svijeta,uplela bih samo Ljubav,kad se javi, kad procvjeta�

Ljubica Topić Perkman

Voljela bih

Ljubica Perkman (u sredini) sa svojim kolegicamaknjiževnicima

Sve je dobro dok su, kako bi naši stari rekli, još pri pameti. Nemaveze što ti stari ljudi nisu naučili jezik. Lako je danas kupovati. Za to netreba govoriti strani jezik. Gotovo u koju god prodavnicu na svijetu za-viriš naći ćeš Vegetu i Argetinu kokošiju paštetu. I palentu i kukuruznobrašno. Naše čajeve i marmeladu od šipka. I jufku.

A kod doktora naruče tumača pa ni tu nema problema. Pomogne senaš narod između sebe kada zatreba. Vjerujem da je tako u svim ostalim

zemljama. Lako je dok se naši stari kreću, izlaze, obilaze. Dok su iolezdravi da mogu sebi napraviti jesti, pričuvati unučad, održavati ličnuhigijenu. Dok prate vijesti i interesuju se za domovinu. Dok se sa njimamože razgovarati kao sa odraslim osobama.

Problem je kada počnu zaboravljati. Kada senilnost kao mali crvpočne nagrizati mozak pa prvo počnu zaboravljati imena. Gdje su šta os-tavili. Jesu li isključili šporet. I to kriju.

Osjete, znaju a kriju.A djeca primjećuju i ne shvataju ozbiljnost. Šale se između sebe

kada se sastanu i pričaju kako je dido, što nikada ranije nije, zaboraviouzeti poštu. A majka pokiselila izgorenu šerpu sa bamijom jer je zabo-ravila da je stavila da prokuha. Zaboravljaju imena unuka, postavljajuneka čudna pitanja o ljudima koji nisu već dugo sa nama pa onda opetnekoliko dana sve izgleda normalno i sve funkcioniše. Do sljedećih neb-uloza i pitanja, straha i opasnosti, izgorjelih šerpa i zaboravljenih imena.Pa na kraju dođe i red na stavljanje alarma u obliku narukvica.

Piše: Senada Bešić

Tuga staračkih domova

Foto: Mirsad Filipović

Stan u centru Banjaluke 60 m2, centralno grijanje, drugi sprat, renoviran…

U Mjesnoj zajednici Centar 2, naselje Sime Matavulja br. 12, prodaje se stan ca 60 m2 (dvosoban/preuređen u trosoban), drugisprat, sa liftom, kod stare bolnice i ispod tranzita, lamela do nekadasnjeg kafica Ring, preko puta PIO, bivse naselje Ante Jakića, spogledom na staru bolnicu, 3 minuta do Boske ili hotela Bosna, obdanište ispod prozora, blizu trgovinski centar i druge pro-davnice. Kupatilo/Wc preuređeni savremeno s pokretnom kadom, novi svi prozori sa ALU roletnama, renovirani unutrašnjizidovi do vanjske strane zgrade, centralno grijanje. Cijena 55.000 eura. Informacije mobil u Švedskoj: 0046739534803 ili BiH00387603370866 i 0038765300201.

Sobe i apartmani na Čiovu povoljno!

Na poluotoku Čiovo (kod Trogira), Adresa: Čiovo, Donji okrug, Ulica Osoje 9, broj 4 - iznajmlju se jako povoljno sobe,pomoćni i uređeni apartmani, udaljeni od mora ca 20 – 50 metara! Posebno povoljno duži boravci za parove, grupe ili većedruštvo. Zainteresirani za duži povoljan boravak mogu dobiti i prigodno zaposlenje u ugostiteljstvu i različitim zanatskim zani-manjima. Dio apartmana iznajmljuje se i preko zvaničnih agencija, a pomoćni apartmani (nepotpuno opremljeni) i sobe mogu serezervirati preko viber mobila: 00385957304698 Muharema Hadžiselimović, ili e-mail: [email protected]

Bara 5 km från flyggplatsen Rijeka

Vi har öppet hela året

Privat strand, Restaruang och Pizzeria tillhörande själva pensionat

Mer informatio på

I bore se djeca da ne stave svoje roditelje u staračke domove, borese da bi dokazali svoju ljubav i da mogu planirati vrijeme i obaveze istići što bi mi rekli na sve strane. Raspregnuti između posla, porodice,supruga ili supruge, djece i njihovih aktivnosti, žure sa dušom u nosu ustanove

svojih roditelja zabrinuti pred slikom koju će zateći, neizvjesnošćukoju svaki dan donosi.

I kada, nakon izvjesnog vremena, uvide da im ne preostaje ništadrugo nego da roditelja smjeste u starački dom, osjete ogromnu tuguzbog situacije u kojoj su se našli. Često se opravdavajući da nisu imalidrugo rješenje i da je zbog životne sigurnosti taj korak bio neminovan,povlače

se u neku svoju samoću i svoje slobodno vrijeme provode uzpostelju roditelja pokušavajući osmisliti neki razgovor.

Kao za životnu slamku hvataju se za osoblje domova koji govoreisti, naš jezik. Naš svijet koji razumije, koji može pomoći. Ponekad jejednostavno, ljudski i sa razumijevanjem, a ponekad je sve kompliko-vano. I dok roditelji nesvjesni prisutnosti svoje djece mumlaju nekepriče o prošlosti a u sobi se širi miris sredstava za dezinfekciju i mirislijekova

za spavanje i smirenje, teče vrijeme. Prolazi vrijeme i mi u njemuosjećajući kao da smo na neki način izdali sami sebe, nemoćni pred živ-otnim neminovnostima. Da smo prevarili one koje toliko volimo svjesnikoliko smo i sami prevareni i odbačeni.


Naravno, sasvim je razumljivo da putopisac koji dolazi u udal-jeni kraj Carstva nema druge solucije nego da hvali, pa je Evlijinputopis pun pretjeranih pohvala da naši mali gradići i kasabe postajuvelike varoši, a u njima bezbroj različitih institucija koje služe dačovjek ugodno boravi.

Kad se radi o Banjoj Luci, ono što je ostalo trajnog značenja jesteda je Evlija ostavio zapis o sporu između Banjalučana i Sarajlija zakoji je karakteristično da su Sarajlije prigovarale Banjalučanima kakopreviše troše na teferiče i zijafete, da se posvećuju uživanjima, a malokorisnom društvenom radu i napretku trgovine i zanatstva.

S druge strane, Evlija kaže kako Banjalučani govore o tome da

su Saralije škrte i na kraju se izrazio tako rekavši kako Sarajlije krozđam umaču sir, to znači da ustvari od sebe sami štede. Isto tako Evlijaće reći kako Sarajlije sebi grade čaršiju od drveta iz obližnjih šuma,a onda im vatra odnese svakih nekoliko godina po pola čaršije.

Tipičnim orijentalnim načinom kazivanja Evlija pere ruke od ovihizjava ili karakteristika pa će reći da se on, vjerni Božiji rob, EvlijaČelebija ne bi htio miješati u taj spor između Banjalučana i Sarajlija,ali da istine radi, mora priznati da je najbolju baklavu pojeo u BanjojLuci.

Lukavi Evlija na taj način se udvarao Banjalučanima nastojeći dadirektno sam ne kaže ništa što bi negativno karakteriziralo Sarajlije,nadajući se da će opet nekada doći u Sarajevo.

Da se u Banjoj Luci zaista ugodno i udobno živjelo i da suBanjalučani bili skloni uživanjima, teferičima i dobroj kuhinji nijeostavio svjedočenje samo Evlija Čelebija, nego je to bila općepoznatačinjenica i pisac ovih redova kao Banjalučanin zna da se u BanjojLuci mnogo polagalo na dobru i kvalitetnu hranu.

Čitav niz jela koja se danas više ne pripremaju, nego su u velikojmjeri i nepoznata postala, u Banjoj Luci su se pripremala i nudila nesamo prilikom svečanih zijafeta, sobeta ili bajramskih praznika negoi u svakodnevnom životu. To su, naprimjer, rutavci, serbiđan baklave,karbogani, car baklava, kajmak baklava, zatim različita jela od mesa,među kojima posebnu delikatesu koja je pripremana u Banjoj Luci

ZijafetPiše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ

Foto: Mirsad Filipović

predstavlja specijalna sarma pravljena u ptičijim (guščijim, tučijim)voljima.

A to je jedan, da kažemo, gotovo perverzni specijalitet, jer jeanatomska građa ptičijeg volja sačinjena od najsitnijih mišićnihvlakana, a punjena specijalnim nadjevom od riže i brojnih začina, tekuhana i potom dopečena u rerni, te predstavlja izvanrednu de-likatesu.

Isto tako je poznato, a pisac ovih redova je i lično poznavao tzv.aščikadune, među kojima je najpoznatija bila Munira Sejdić, koja jepozivana da pripremi jelovnik u specijalnim prilikama kad jepriređivan neki zijafet od naročite važnosti.

Običaj je bio da se za ručak na koji se neko poziva servira dese-tak jela, među kojima mora biti svakako čorba, pa dvije vrste ćevapa,pečeno meso, dvije vrste pite, slatko i takozvane zahlade, tj. hošefi ilipaluze (višnjab) ili sutlija...

Ali, ako se priređuje svečani ručak ili večera, koji se naziva zi-jafet, tada se pripremalo 30-ak jela, među kojima su se redom servi-rali čorba, ćevap, meso pečeno, bravetina, govedina, junetina, a zatimmeso od tuke ili kokoši, piletina, zatim različite vrste pita, različitevrste slatka i, naravno, različite vrste kompota i drugih tzv. zahlada.Za ovakve zijafete, naravno, angažirane su te aščikadune koje suznale kako se jelovnik sastavlja i kako se pripremaju različita jela.

U svakom takvom zijafetu uvijek je pripremano neko specijalno,do tada neviđeno i neservirano jelo, što je bila neka vrstasamoreklame onoga koji je pripremao taj zijafet.

Među banjalučkim specijalitetima posebno se isticao banjalučkićevap. U Banjoj Luci su postojale ćevabdžije, ljudi koji su pripremalićevape, onakve kakve mi danas poznajemo, a koji se pripremaju naroštilju gotovo 300 godina. U vrijeme kad je autor ovoga teksta živiou Banjoj Luci najpoznatije su bile ćevabdžinice tri čovjeka.

Najstariji je bio Redžep Memić, čija se porodica tradicionalnobavila pripremanjem i serviranjem ćevapa i to, kako je Redžep gov-orio, 300 godina.

Druga porodica poznata po generacijama ćevabdžija je bila porod-ica Redžepa Parića, koji je živio u mahali Mejdan, a ćevabdžinicamu se nalazila prekoputa Ferhadija džamije.

U novo vrijeme najpoznatiji ćevabdžija, osim ove dvojice, postaoje Mujo Đuzel, koji je bio porijeklom iz Glamoča, odakle se njegovamajka doselila kao muhadžir 1941. godine, te je Mujo odrastao uBanjoj Luci, a počeo se baviti zanatom ćevabdžije nakon Drugog sv-jetskog rata.

Kako su dvojica Redžepa, Parić i Memić, bili već ostarjeli zami-jenili su ih njihovi potomci. Memića njegova kćerka Lutka, a Parićanjegov sin Besim pa je Mujo Đuzel postao najpoznatiji banjalučkićevabdžija.

LIJEP JE NAŠ ĆEVAP.,ALI JE LJEPŠE ŠTO EVLIJA VIŠEVOLI BANJALUČANE NEGO SARAJLIJE.

O ĆEVAPU BANJALIUČKOM AKADEMIK TUNJO KAŽE:

U anale istorije u Bosni i Hercegovini ušla je jednaanegdota koju je zabilježio, odnosno koju je

napisao poznati turski putopisac Evlija Čelebija.On je boravio u Banjoj Luci u vrijeme kada je

valija Bosanskog vilajeta bio Ahmet Melek paša,čiju dobru upravu i dobročinstva koja je taj pašačinio svojim podanicima Evlija hvali na sva usta.

Lukavi Evlija

Mina nastavlja tradiciju svog oca Muje


Iz štampe je nedavno izašla prva naučnastudija o književnom stvaralaštvu jednog dijeladvomilionske bh. dijaspore rasute po cijelomsvijetu. Radi se o knjizi „Književnost bosan -skohercegovačke dijaspore u Skandinaviji“ dr.Izeta Muratspahića u kojoj je on na vrlosistematičan i metodološki prijemčiv načinpredstavio kompletno stvaralaštvo naših pisacau Skandinaviji od početka do danas. Osnovniautorovi motivi da nakon skoro trodecenijskogistraživanja književnosti bosanske dijaspore uSkandinaviji objavi ovo djelo bili su, po nje-govim riječima, „da sačuva od zaborava ovudjelatnost i da spriječi dalju njenu marginal-izaciju, kako u matičnoj bh. literaturi, tako i uliteraturama zemalja prijema“.

Ono što otkriva ova studija i što za mnogeu prvi mah djeluje iznenađujuće i šokantno jestveliki broj pisaca i fantastična stvaralačka pro-dukcija koja je realizirana u proteklih nekolikodecenija. Autor je zasebno predstavio sve pisce

koji su objavili jednu ili više knjiga, a njih jeviše od stotinu: preko 60 iz Švedske, 17 izDanske i 10 iz Norveške. U tim tekstovima,obogaćenim fotografijom i bibliografijom ob-javljenih knjiga svakog pisca, nalazimo ikratke prezentacije cjelokupnog njegovogdosadašnjeg stvaralaštva u hronološkom ra -zvoju, ali i prigodne valorizacije ostvarenih kn-jiževnih i estetskih vrijednosti.

Međutim, to je samo jedan dio ove studijejer ona prezentira i sve druge relevantnečinjenice i procese koji su vezani za književnostvaralaštvo naših pisaca u Švedskoj, Nor -veškoj i Danskoj.

Odmah nakon Uvoda slijedi pregled pro -cesa doseljavanja iz BiH u svaku od skandi-navskih zemalja koji su se odvijali u viševalova i u različitim uvjetima. Naši doseljenicisu se veoma dobro organizirali u novim zeml-jama, naučili brzo jezik, pronašli posao i inte-grirali se u novo društvo bolje od većine drugih

useljeničkih grupa. Tokom tog procesa osni-vali su mnoštvo tzv. interesnih organizacija,udruženja, klubova, saveza, kao i radio i tv-stanica, novina i časopisa. Svi oblici ovogdjelovanja također su prikazani u ovoj knjizi,sa posebnim akcentom na njihovu pozitivnuulogu u stvaranju, razvoju i publiciranju kn-jiževnih djela. Tu je posebno mjesto dato iSavezu Banjalučana, kao i magazinu „ŠeherBanja Luka“.

Uz sve pomenuto, u studiji „Književnostbosanskohercegovačke dijaspore“, prezenti-rano je i dosadašnje prevodilaštvo u oba sm-jera, periodizacija, klasifikacija i verifikacijaostvarenih književnih vrijednosti. Na kraju kn-jige priloženi su rezimei na 5 jezika: bosan-skom, engleskom, švedskom, danskom inorveškom.

Knjiga je promovirana na aprilskom Inter-nacionalnom sajmu knjiga u Sarajevu (19.aprila 2019.) i Bošnjačkom institutu u Sarajevu

Književnost koja ne smije biti marginalizirana

Na slici su, s lijeva udesno: Midhat Ajanović Ajan, Sanjin Kodrić, Izet Muratspahić, Fahrudin Rizvanbegović i Ena Begović Sokolija


(28. juna 2019.) gdje su o njoj veoma pohvalnogovorili znalci i doktori književnosti: FahrudinRizvanbegović, Sanjin Kodrić i Midhat Aja -nović Ajan. Knjiga je dobila i par vrlo vrijed-nih prikaza u bh. časopisima i novinama,dobivši epitet prve studije ovakve vrste kojapredstavlja naučni i metodološki osnov zanaredna istraživanja.

Na koncu, kada se ima u vidu da je u ovojstudiji na jednom mjestu skupljeno tolikočinjenica, raznih procesa, pisaca i njihovihdjela od početka do danas na prostoru Skandi-navije, stiče se utisak da bi svaka naša organi-zacija, čak i svaki naš čovjek koji drži dokulture i umjetnosti, trebao imati ovo djelo uvlastitoj biblioteci.

Pripremila Redakcija

Svi koji žele naručiti knjigu, mogu toučiniti na mejl:

[email protected] ili na mobil: +46(73) 768 66 37 Oni koji žive u Švedskoj mogu naručiti kn-

jigu i putem Swisha na broj: 123 472 71 94.Knjiga sa poštarinom na ovaj način košta359.00 SEK.

Nove knjige

52

Banja Luka je ovih jesenjih dana naprosto okupana svomljepotom boja koje ni najbolji slikari ovog svijeta ne bi moglidočarati. I samo to. Inače, sve rjeđe dolazim u svoj grad. Gdje godizađem, dočeka me ista priča. Besparica i besposlica. Jedan odznanaca svojedobno moli pet KM, za kruh i mlijeko. Odgovorih mukako nema frke, samo da odem u toalet. U tih par minuta, ne bi miteško, odletim do obližnjeg granapa. Kupim dva kruha i dva litra mli-jeka. Donesem mu ih u kafanu i stavim pred njega. Gleda me blijedo,a potom se lice zacrveni. Rekao bi mi nešto - ali šuti. Naručih mubokalić i rekoh, u sebi, zbogom i toj kafani. Ispada, da me sada zamoj grad veže samo očev grob. Nema više mojih prijatelja, ili su preminuli ili se raštrkali širom svi-jeta poput šake riže koja se, ispuštena na pod, raspe na sve strane.Ostali su samo njihovi duhovi da lebde iznad grada. Onako tiho lebdei tuguju.

Čujem da je nedavno u Banjoj Luci preminuo moj drugar igeneracija, Dragan Varunek. Prije rata skupa je radio u stanici mili-cije Centar sa Mišom Šalvaricom. Bili su gradska raja i sjećam se da

su na uniformama imali pregršt ”čvaraka”. Eto, bila su to vremenakada su na takvim, a i sudskim, funkcijama bili mladi i nadasve -školovani ljudi. A danas mogu samo bolno uzdahnuti.

Elem, čujem i čitam kako u srcu Banje Luke namjeravajunapraviti još jednu novu, veću Gospodsku ulicu! Na parkiralištuprekoputa ”Kraša” - gradski trg. Aferim gradskim vlastima, ali šta jesa prigradskim naseljima? Niti vode, niti struje a bogami ni granapa.O asfaltu i kanalizaciji da se ne govori. Sve kao da je urađeno za

Piše: Ozren Tinjić

GRAD DUHOVAFoto: Mišo Vidović i Mirsad Filipović


Banja Luka, jesenjih dana

53

KUĆA U ŠEHERU

U Šeheruima jedna kuća starau sjeni još starijegdrvetašto vraća uspomenesvakoga ljeta

Sad je praznaa tu su živjeli i bili sretnigotovo vijek cijeli

Prolaze mnoga ljetaali u avlijijoš cvijeće cvjeta

Siba HALIMIĆ

KUĆO MOJA

Kućo mojaživot nas rastavisad te gledamu snu i na javiPa te čuvamkao hamajlijuu mislimakroz moju avlijuIspod hrastamog života rimegdje urezahdavno svoje ime�

Siba HALIMIĆ

Vicevi

54

POUKANe postoji ni jedna tako vruća ljubav da je jedan brak ne bi mogao ohladiti!

PREPORUKAPita žena prodavačicu u parfimeriji:-Možete li mi preporučiti nešto protivbora na vratu?A prodavačica brzometno odgovori:-Kako da ne! Pulover sa rol-kragnom!

POLAGANJE ISPITAKako bi dobio hrvatsko državljanstvo, Srbin polaže ispitiz hrvatskog jezika. Profesor ga pita:-Kako se na hrvatskom kaže ovca?Četveronožno vuneno travojedalo.-A kako se kaže čoban?-Upravitelj četveronožnog vunenog travojedala.-Odlično, a sad mi otpjevaj"Čoban tjera ovčice"!

BIT ĆE BOLJE DRUGI PUTUdaje majka sina, pa na vjenčanju dobacisvojoj, ne baš voljenoj, snahi:-Snaho moja, nije ti ta vjenčanica bogzna što!Snaha je otrovno pogleda te dobaci:-Ne brinite vi ništa, bit će boljadrugi put!

NEOPISIVA BOLŽali se Mujo liječniku: -Doktore, boli me cijelo tijelo! Kad dotaknemglavu, boli. Kad dotaknem trbuh, boli. Kad dotaknemnoge, boli. Kad dotaknem prsa, boli. Liječnik ga pregleda ikaže:-Sve vam je u redu, osim prsta koji je slomljen!

U KNJIŽNICIStari Rus gleda knjige u knjižnici i pita:-A gdje je Kapital?-U Švicarskoj!...kao iz topa će knjižničar.

PLJAČKAŠIzlazi pljačkaš iz banke i naletina prolaznika:-Jesi li me vidio?-Jesam.Pljačkaš posegne za pištoljem iubije ga. Dva koraka dalje sretne novogprolaznika:-Jesi li me i ti vidio?-Ne, nisam,ali moja žena je!

NEKO NOVO VRIJEMEPrije se znalo još u bolnicikad ti kažu:"Muško je".Sad moraš čekati da odrastepa da se samo izjasni.

TIŠINAVratio se čovjek ranije kući izatekao sinčića kako se igra udvorištu. Čim ga je spazio poviče:-Tata, nemoj praviti buku pokući!-Zašto?-Mama spava....s jednim čikom.

NESPORAZUM Ona:-Dosta je bilo, želim da odem i dobijem razvod!Ne mogu više podnositi tvoje šale na račun mojeprekomjerene težine!On:Ne smiješ me ostaviti....Što će biti s'našimdjetetom, ako odeš?-Kojim djetetom,pobogu?-Zar nisi trudna?

EXPRES LONACTko jos zviždi za pedesetogodišnjakinjama?-Samo expres lonac.

ZEMLJACISretnu se krompir i kostur.Krompir namigne pridošlici, tekaže:-Gdje si zemljače?

HIPOHONDARMujo sretne Hasu, pa ga pita:-Kako ti je burazer?-Bolestan je, jarane, ozbiljno bolestan....

Pripremio: Vlado Bojer

Vicevi

55

uzdahne Haso.-Ma nemoj tako, znaš da je hipohondar:samo mu se čini da je bolestan-utješiMujo prijatelja, pa krene svojim putem.Sretnu se oni ponovo nakon dva mjeseca:-Bolan Haso kako ti je brat?-pita Mujo.-Pa, eto, sada mu se čini da je umro.

PIJANSTVOČetvorica pijanih Iraca ulaze u automobil.O'Hara stucne, pa kaže:-O'Kelly, ti ćeš voziti....Previše si pijanda bih mogao pjevati sa nama!

PROMJENABolesno ljubomorna Fata redovitotraži ženske vlasi po sakou mužaMuje. Jednom ne nadje ništa. Zamislise, pa onda drekne na goru polovicu:-Aha! Tako si nisko pao da se sad seksašsa ćelavim!

PLANŠtef dobije na lutriji premiju, skupičitavu obitelj, pa kaže:-Penezi su tu: Il'bumo hizu nadozidal,il'bumo kupili novega pežoja, il'bumodali suseda Jandraša na sud!

OPREZOtac i sin otputuju na odmor.Budući da sina prati reputacija ženskara,tata ga upozorava:-Ne trči za svakom suknjom....U Škotskoj smo!

KRIVA KUTIJADodje muž kući s'posla i zateknesuprugu, plavušu, kako se drži za glavu.Upita ju što joj je?...a ona mu odgovori"-Cijelo jutro se mučim, kako bih sastavilaove puzzle, ali ne ide pa ne ide!Muž će na to:-Ženo Božja! Odmah vrati cornflekse ukutiju!

RAČUNICAUčiteljica pita malog Pericu:-Koliko je dva + dva?Perica odgovori:-Četiri.

-Sjedi, pet!Perica sjedne i udari se rukompo čelu:-A joj, znao sam da je pet!

ZAISTA VOLI ŽENEImam lijepu, pametnu i poštenu djevojku.I volim ih sve tri.

EVOLUCIJA SEKSASretnu se dva prjatelja poslije mnogogodina i pričaju o dobrim starim vremenima.U jednom trenu jedan upita:-A kakav ti je seksualni život?-Isti kao coca- cola.-Sjajno! Sladak i pjenušav?-Ma ne, prije je bio normalan, paje postao light, a danas je zero!

MUDROST DANAKada sam mogao-nisam mogao!Sada kada mogu-ne mogu!

PRIJATELJSKA DISKRIMINACIJADodje Perica kući i mama gapita:-Perice zašto se ne druziš višesa Markom?Perica će na to:-Mama bi li se ti družila s nekimtko pije, puši i drogira se?-Naravno da ne bih!-E pa neće ni on!

NEMA ĐABE NI KOD STARE BABEDolazi Mujo u kafanu sav krvav, uzme krpuod konobara i obriše se pa naruči rakiju.Sjedne Mujo za stol, kad dodje Suljo izabrinuto ga upita:-Mujo, jarane, šta se desilo ko te razbio?Mujo slegne ramenima:-A jeb'ga, komšija Ibro skont'o da mukradem wireless pa me satr'o lopatom....Al' nike to što me muči....Suljo se počeša po glavi:-Neg' šta te muči?Mujo uzdahne:-Što će tek bit' kad mu dodje računza struju....

Mislio sam da živimo kao stoka.A onda sam gledao film o stočarstvu u Danskoj…

56

Preneseno sa portala “Buka”

Haris je učenik četvrtog razreda Medi-cinske škole u Banjaluci, a stoni tenis igraod svoje jedanaeste godine u klubu OSTKSPIN. Početkom 2016. godine Jovica Šor-maz, sadašnji Harisov trener, ponudio muje da pređe u STKI “VRBAS” i, nakontoga, svakodnevni treninzi doveli su do sja-jnih rezultata. Najveći Harisov san bio jeda predstavlja svoju državu BiH i on mu sei ostvario, a najveća i najdraža pobjeda muje upravo zlatna medalja iz Finske, za os-vojeno prvo mjesto u ekipnom takmičenju,gdje je učestvovalo trideset i tri države.Inače, on je ove godine predstavio BiH i uCrnoj Gori "PODGORICA OPEN 2019",gdje je osvojio dvije zlatne medalje,pojedinačno i ekipno, i odbranio zlato os-vojeno 2018. godine u kategoriji K-6takođe u Podgorici, "PODGORICA OPEN2018". U Srbiji "KANJIŽA OPEN 2018" ufinalu pojedinačno osvaja srebrnu medalju,a u ekipnom dijelu bronzanu medalju. Nameđunarodnom prvenstvu Srbije "NIŠOPEN 2018", gdje je učestvovalo osamdržava, osvaja odlično treće mjesto, bron-zanu medalju i pehar. Na državnom pr-venstvu Bosne i Hercegovine održanom uSarajevu osvojio je drugo mjesto, pehar isrebrnu medalju. Takođe, na prvom KUPUBiH, održanom u Banjaluci, osvaja zlatnu

medalju i pehar.Njegov najveći ponos je taj što je prvi u

BiH donio medalju sa svjetskogtakmičenja u stonom tenisu.

U razgovoru za BUKA magazin Harisje rekao da njegov uspjeh nije slučajan, jernjegove pripreme za turnire su svakod-nevne i da se zbog istih mora odreći mnogostvari. Međutim, njemu treninzi predstavl-jaju zadovoljstvo i zbog toga mu i nisu pre-više naporni.

“Kod svake osobe ili kod svakog sportaje drugačije, ali u mom slučaju potrebno jetri do četiri sata svakodnevnog treniranja.Ukoliko želim napraviti veliki rezultat, nar-avno da ima odricanja u smislu izlazaka idruženja sa vršnjacima”, rekao je mladisportista.

On ističe da su njegova najveća podrška

porodica i treneri, ali i mnogobrojni pri-jatelji sa kojima uvijek podijeli radost svo-jih sportskih uspjeha.

“Prilikom mog povratka sa Svjetskogkupa u Finskoj, moji prijatelji su bilioduševljeni. Kad sam ušao u učionicu, pri-jatelji iz razreda su mi aplaudirali i čestitali.Ponosan sam bio na to što su mi i profesoričestitali na zlatnoj medalji”, rekao je Haris.

Za učestvovanje na turnirima potrebnoje pokriti troškove puta i boravka, ali idrugih stvari koje su neophodne svakomvrhunskom sportisti. Ipak, iako Haris većduže vremena ostvaruje uspjeh za uspje-hom, donoseći nam sa turnira medalje, pe-hare i plakete, grad Banja Luka, nažalost,nije bio široke ruke kada je trebalo podržatiovog mladog sportistu.

“Nisam imao podršku od grada Ban-jaluke gdje sam rođen i odrastao, ali mojodlazak i učešće na Svjetskom kupu u Fin-sku je podržao Paraolimpijski komitetBiH”, naglaso je Haris i dodao da ga toneće spriječiti da i dalje igra za svoj grad idomovinu.

“Čitao sam, a i čuo sam da je Banjalukabila grad sporta, a nadam se da bih japutem stonog tenisa mogao da vratim barmali dio slave u našu Banjaluku. Moj sanje oduvijek bio da predstavljam zemlju ukojoj sam rođen, to mi se i ostvarilo.Glavni cilj mi je da predstavljam svoju

“Zlatni dečko”

Mladi Banjalučanin Haris Eminović,

bosanskohercegovačkiparastonoteniser, postigao

je veliki uspjeh i ostvariosvoj san. Osvojio je zlatnu

medalju na Svjetskomkupu održanom ovoga

mjeseca u finskom Paju-lahtiju.

Haris Eminović,bosanskohercegovački

parastonoteniser

Preneseno

57

državu na Paraolimpijskim igrama. Zamene Bosna i Hercegovina predstavljadržavu za koju na raznim takmičenjimamoram dati sve od sebe i predstaviti je unajboljem svijetlu i nije mala stvar branitiboje svoje zastave, bez obzira kako je kodoživljava”, rekao je Haris.

On smatra da njegova generacija nemadovoljno osjećaja za domovinu, jer jemnogi tako ne doživljavaju.

Haris je učenik završne godine srednjeMedicinske škole u Banjaluci i njegoviplanovi će i dalje biti vezani za medicinu istoni tenis.

“Planiram završiti Medicinsku školu, anakon toga studirati, naći posao u struci i,naravno, veći dio svog vremena posvetitistonom tenisu koji mi je do sada otvoriomnogo vrata. Moj trenutni cilj je odlazakna paraolimpijske igre u Tokiju 2020 inadam se da ću i od tamo donijeti neku odmedalja ”, istakao je Haris i poručio vršn-jacima da daju sve od sebe za bilo šta štorade u životu, da vole to što rade i da uvi-jek imaju neki cilj u životu.

Ernest Bučinski

58

Poštovani Banjalučani,

Zovem se Haris Eminović rođen sam 9.5.2001. uBanja Luci, gdje i sada živim. Imam 18 godina iučenik sam 4 razreda srednje medicinske škole. Sa11 godina počeo sam igrati stoni tenis prvo u OSTKSpin a 2016 godine prešao sam u klub STKI Vrbas(to je klub koji je prilagođen za osobe sa invalidite-tom).

Uz mnogo treninga, truda i maksimalnog zala-ganja postigao sam odlične rezultate kao dokaz sumnogi pehari i zlatne medalje. Od 2018 godinezvanično predstavljam Bosnu i Hercegovinu kaoparastonoteniser u kategorije M6. Najveći inajznačajniji uspjeh sam postigao u Finskoj na Sv-jetskom kupu gdje sam u pojedinačnom takmičenjuzauzeo 9 mjesto, a u ekipnom svojoj državi BiH iBanjaluci donio zlatnu medalju.

Na takmičenju u Finskoj bilo je preko 170takmičara iz 33 države. 6.10.2019 u Podgorici samosvojio 2 zlatne medalje i u ekipnom i upojedinačnom djelu takmičenja. Moj cilj je da odemna Paraolimpijske igre u Tokijo 2020 godine u av-gustu mjesecu.

U skorije vrijeme, a i u budućnosti treba da idemna još Evropskih i Svjetskih takmičenja da bi ostvarionormu za Paraolimpijske igre u Tokiju.

Trener, roditelji i Paraolimpijski komitet BiH po-državaju me koliko mogu u finansiranju takmičenjaali su to stvarno prevelika sredstva za njih. Volimstoni tenis čast mi je da predstavljam Banja Luku iBosnu i Hercegovinu ali bojim se da moj san se neprekine radi finansijskih sredstava.

Zato vas molim, ako ste u mogućnosti da mi po-mognete da odem na takmičenja i da povratim staruslavu i sjaj o sportu kakvu je nekada imala našaBanja Luka.

Ovo su takmičenja na koja bih trebao da odem:

ITTF Fa 40 Egypt Para Open 2020, Alexandria :1-4.02.2020.

Ittf FA 40 Costa Brava Para Open 2020, Platja D'aro Spain:05-08.03.2020.

Paralympic World Qualification Tournament,Laško (Slovenia) 9-11.5.2020.

ITTF Fa40 Slovenia Para Open 2020, Laško: 13-16.5.2020.

Unaprijed zahvalan Haris Eminović

Sa ponosom predstavljamo naš novi Plivit roštiljski koncept koji je nastao u saradnji sa šefom Edinom Džematom.

Ovaj roštiljski koncept sadrži 94% junećeg mesa, a ostalo su začini koji nemaju nikakvih E-brojeva. Čisti proizvodi bez nepotrebnih sastojaka. Više od godinu dana smo u suradnji sa Edinom Džematom radili na razvoju ovog koncepta i na kraju možemo reći da smo veoma zadovoljni i sretni sa konačnim rezultatom. U asortimanu možete pronaći Startbox, Balkan grillbox, ćevape i pljeskavice. Uskoro u prodavnicama!

www.plivit-trade.com

PLIVIT ROŠTILJSKI KONCEPT

Documents

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ ......teritoriji opštine Ljubinje, kao i imaocima prava, koji zbog bilo kojeg razloga nisu bili upisani u zemljišnim evidencijama koje se