Madame Bovary

Madame Bovary

Gustave Flaubert

Jelena radojkov, 3.dBiljeka o piscu

Gustave Flaubert, roen 12. prosinca 1821. godine u Rouenu, glavnom gradu francuske pokrajine Normandije, bio je prozaist te jedan od najveih svjetskih romanopisaca. Sin seoskog lijenika, Flaubert se tijekom svog kolovanja u ruanskoj gimnaziji oduevljava knjievnou, a ve od 1835. poinje pisati pripovijetke. U sijenju 1944. doivljava napad slian epileptinome, ubrzo nakon to je upisao pravo, te dobija terapiju i strogi reim kojih e se cijelog ivota morati pridravati; prekida studij te se vraa na selo. Putuje sjevernom Afrikom, formira krug parikih prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom ivi na imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je vie erotskih veza, od kojih je najpoznatija s parikom spisateljicom Louise Colet, no nikad nije zasnovao vlastitu obitelj. Iako su tijekom 19.st. veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod irega itateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji Gustave Flaubert ostaje nenadmaivim zbog svoje tenje za savrenstvom forme i truda koji je uloio u svoj najznaajniji roman Emmu Bovary. U njemu moemo zapaziti znaajke koje e se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne ujemo glas pisca niti uope znamo za njegovo postojanje, te harmonini i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najvei roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenaku oaranost Elise Schlesinger i studentske dane, autor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga narataja". Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu rijei: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i elja, vrijeme prolazi i nita se bitno ne rijeava niti ostvaruje. Posve su drukije fantastine vizije "Iskuenja svetoga Antuna", 1874, dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, posthumno djelo je "Bouvard i Pecuchet", 1881., opisuje seoske "pothvate" dvojice umirovljenih inovnika, hibridna je studija okarakterizirana i kao svojevrsna farsina enciklopedija ljudske gluposti. Gustave Flaubert ostaje je najutjecajniji romanopisac 19. stoljea, a tvorac je psiholokog realizma (tip realizma u kojemu se istie psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja glavnog junaka ili nekoliko vanih likova) te najavi naturalistiku i modernu prozu. Umro je u Rouenu, 8. svibnja 1880.

Bibliografija G. Flauberta:

U mjesecu studenom, 1842., kojeg je preveo Tin Ujevi

Prva skica sentimalnog odgoja, 1845.

Gospoa Bovary, 1857.

Salambo, 1862., povijesni roman o Kartagi

Sentimentalni odgoj, 1869.

Kandidat, 1874.

Iskuenje sv. Antuna, 1874., njegov nadotjeraniji filozofski roman Tri prie, 1877.

Bouvard i Pcuchet, 1881.

Putovanje kroz Les Champes i Les Greves, 1886.

Slabiji spol, 1910. kazalini komad

Rjenik uvrijeenih mnijenja, 1911.

Korespondencija Flauberta i Turgenjeva, 1926.-1933.O djelu:

Flaubert je na ideju o stvaranju ovog romana doao nakon to su njegovi najblii prijatelji poprilino otro komentirali njegovo djelo Iskuenje svetog Antuna u koje je uloio nevjerojatan intelektualni napor i doraivao ga gotovo cijeli ivot, smatrajui ga svojim stvaralakim vrhuncem. Nakon to su mu prijatelja savjetovali obraivanje konkretnog ivotnog motiva, u novinskom je izvjetaju pronaao sluaj Delamare (ivotnu tragediju ljenikog pomonika Delamarea i njegove ene Delphine) koji mu je posluio kao inspiracija. Gospoa Bovary je najpoznatiji Flaubertov roman na kojem je radio est godina te dokumenti pokazuju kako postoji 70 nacrta za strukturu romana i kako ga je nekoliko desetaka puta ponovno poinjao i dotjerivao. Knjiga je doivjela buran uspjeh pri objavljivanju 1857., ali je bila osuena i proganjana zbog povrede javnog morala. No, za razliku od Charlesa Baudelairea , Flaubert uspijeva objaviti svoje djelo u cijelosti nakon to je 29. sijenja 1857. osloboeno svih optubi zahvaljujui obrani odlinog odvjetnika Senarda. Dragi i dini prijatelju,

Dopustite mi da upiem vae ime na poetak ove knjige, i to ak prije posvete jer vama ponajvie i dugujem njezino objavljivanje. Proavi kroz vau velebnu obranu, moje djelo kao da je i za mene steklo neoekivan ugled. Primite, dakle, na ovome mjestu izraz moje zahvalnosti koja, ma kako velika bila, nikada nee dosegnuti visinu vaega govornikog dara i vae portvovanosti.

GUSTAVE FLAUBERTPariz, 12. travnja 1857.- Vrsta djela: roman realistiki

psiholoki Flaubert produbljuje psiholoku analizu gl. lika

obiteljski prati brani i obiteljski ivot Bovaryjevih

roman lika istrauje Emmu u cijelosti

drutveni pisac se bavi malograanskim mentalitetom koji su zapravo nosioci problematike

ljubavni pokuaj stvaranja privida prave ljubavi- Tema djela: nesretan brak Emme Bovary te konflikt njezine mate i stvarnosti- Mjesto radnje: Francuska Tostes: Gospodin i gospoa Bovary stigoe u Tostes oko est sati.

Vaubyessard: Jedne srijede, oko tri sata popodne, sjednu gospodin i gospoa Bovary u svoj boc i odvezu se u Vaubyessard. Yonville-l Abbaye: jest trgovite udaljeno osam milja od Ruena, izmeu abbevillske i beauviske ceste, u dnu doline, koju natapa rjeica Rieule

Rouen: - Vi ste lijepi kao Amor! Izazvat ete ope divljenje u Rouenu. Potanska su se kola zaustavila pred hotelom Crveni kri, na trgu Beauvoisine.- Vrijeme radnje: prva polovica 19. st.- Kompozicija djela: linearna kronoloka trodijelna; roman je podijeljen na tri dijela ( iekivanje, ostvarenje i razoaranje - Pripovjeda: neutralan, nikad ne komunicira s itateljem, no poistovjeuje se s unutarnjim svijetom likova- Dodatne biljeke: Flaubert je ovaj roman zamislio kao sukob izmeu snova i zbilje, iluzije i razoarenja, o ironinoj sudbini koja podeava stvari tako da cjelina bude to je mogue skladnija, a sudionici to je mogue nesretniji- Znaajke djela:

romantizam Emmina matanja i njezino poimanje svijeta, patetika u koju esto zalazi, pieva sklonost kontrastima, antitezama; pieva romantiarska inspiracija realizam prikaz provincijskog drutva u kojem glavni lik ivi, objektivnost kojoj pisac tei, ironija, pieva tenja da kroz Emmu razotkrije lanost romantiarske iluzije naturalizam Emmina oajna tenja za pronalaskom prave ljubavi, njezino zaputanje obiteljskog ivota, njezina smrtKRATAK SADRAJ:i. dio

Roman zapoinje itateljevim upoznavanjem s Emminim buduim muem, Charlesom Bovaryjem, dok u svojoj petnaestoj godini odlazi u kolu gdje ga uenici ismijavaju zbog nespretnosti i povuenosti, a zatim se upoznajemo i s ostatkom njegova ivota: upoznajemo njegovu obitelj i okolnosti pod kojima je Charles doao u internat. Njegov otac Charles-Denis-Bartholome Bovary, bivi pomoni vojni kirurg, lijep ovjek, hvalisavac, ivio je od enina miraza; a majka mu je poklanjala mnogo panje. U dvanaestoj godini ga je kolovao upnik, a poslije godine dana ga poslae u ruensku gimnaziju. Bio je mirne udi, jako se trudio pa je uei napamet zavrio kolu i lijeniki ispit na medicinskoj koli. Majka, koja mu je upravljala ivotom, nala mu je i praksu u Tostesu i oenila ga udovicom od etrdeset i pet godina. ( Ali njoj (Charlesovoj majci) nije bilo dovoljno to je odgojila sina,() valjalo mu je jo nai enu. I ona je nae : udovicu nekog sudskog ovrhovitelja iz Dieppea, koja je imala etrdeset pet godina i tisuu dvjesto livra godinjeg prihoda. Iako je bila runa, suha kao prut i osuta pritiima kao proljee pupoljcima, gospoa Dubuc je imala prosaca po izboru.() Charles je oekivao da e mu brak poboljati ivotne prilike, zamiljajui da e biti slobodniji i moi raspolagati sobom i svojim ivotom. No ena je bila gospodar u kui. Jedne noi Charles je morao nekom starijem gospodinu namjestiti slomljenu nogu i tako je stigao na imanje Bertaux. Dolaskom na imanje pomae gospodinu Rouaultu te upoznaje njegovu ker Emmu. Otada je Charles sve ee dolazio na imanje, iako je gospodin Rouault odavno ozdravio. Heloise, njegova ena, mu je to strano zamjerila. Nedugo nakon toga, dok je vjeala rublje, Heloise udari krv na usta i ona umire. Charles je zaudo osjetio poboljanje i slobodu. U Bertauxu su ga toplo primili i on se zaljubi Emmu. Emmin otac je sve zapazio te odluio Charlesu dati Emmu, ali uz njen pristanak. Emma, koja se na selu dosaivala i koja je o braku sanjarila zamiljajui da je eka srea, smirenje, ljubav i blaenstvo, o emu je toliko itala u romanima u samostanu, pristane te oni prirede vjenanje u proljee sljedee godine zbog njegove korote. Charles nije bio duhovit ovjek i nije se istakao za vrijeme svadbe, ali je idui dan izgledao kao potpuno drugi ovjek. Na poetku ive u Tostesu. Ispoetka se Emma trudila oko kue, ureivala je stan, a on je lijeio ljude te uivao u novom ivotu. No, iako je mislila da ga voli, Emma se ubrzo stade dosaivati te se pita : "Boe, zato sam se udala?" Charles, nespretan i dobroudan, je iskreno voli i misli da je osjeaj obostran. Saznajemo da je Emma, prije no to se udala, ivjela u samostanu, ali je previe matala i itala ljubavne romane pa ju je otac izvukao iz samostana.

Potkraj rujna su Emma i Charles pozvani na bal u Vaubyessard, k markizu d Andervillieru, i tamo se kristaliziraju Emmini snovi o ljubavi, uzbuenjima i raskonom ivotu punom veselja te ona nakon povratka kui mata o Parizu te ak kupuje i plan Pariza te zamilja ulice. Zaputa kuanstvo i sviranje klavira, zdravlje joj slabi te Charles zbog toga odlui promijeniti radno mjesto te pou u Neufchatel. Pri preseljenju u drugi grad, Emma je bila trudna.II. dioU Younville-l Abbaye, malom neuglednom mjestu u koje su se preselili, Emma upoznaje stalnog gosta gostionice gospoe Lefrancois, dvadesetogodinjeg pisara Leona, s kojim se zbliila za vrijeme prve veere u novom gradu budui da su veoma slini jedno drugome po ukusu i interesu za umjetnost. Raa se ljubav koju ne pokazuju otvoreno zbog Leonova stida i Emmina straha. Iako je prieljkivala sina, u tridesetoj godini Emma rodi djevojicu Berthe. Charles nije nita primjeivao i Emma ga je doivljavala kao zapreku njezinoj srei. Leon se bojao iskazati ljubav eni za koju je vjerovao kako nita ne osjea za njega pa je odluio odseliti u Pariz. Emma je bila oajna zbog Leona, no ubrzo upoznaje bogataa Rodolphea Boulanger koji odmah zapazi lijepu enu i odlui je osvojiti. Za vrijeme skuptine poljoprivrednika u Yonvilleu, Rodolphe armira Emmu koja ga nakon kraeg vremena zavoli, a sam Charles potakne njihovo zbliavanje kad ih nagovori da pou na jahanje, to e navodno Emmi poboljati zdravlje, te mu se Emma na prvom jahanju u umi poda. ( Vrlo je ljupka ta lijenikova ena! () Rekao bih da je glup (Charles). Sigurno joj je dojadio. () Njoj bi se htjelo ivjeti u gradu i svake veeri plesati polku! Jadna enica! Ta udi za ljubavi kao aran na kuhinjskom stolu za vodom. Ta bi me uz dvije-tri lijepe rijei oboavala, siguran sam! Kako bi to slasno biloDa, ali kako je se poslije rijeiti?( Sukno njezine haljine zakvai se za barun njegova kaputa. Ona zabaci vrat, bijel, nabrekao od uzdaha; i klonula, zaplakana, uz dug drhtaj, skrivajui lice, prepusti se.

Oni nastavljaju vezu te se viaju sve ee, no Rodolphe koji je u poetku bio slatkorijeiv ubrzo postaje ravnoduan, no Rodolphe uiva u ljubavi i uicima pa od Emme svojom bezobzirnou stvara posluno, privreno i pokvareno stvorenje". Emma sve vie mrzi mua, poinje ker smatrati runom, te nakon svae sa svekrvom moli Rodolphea da ju otme i da zajedno pobjegnu; on nevoljko pristaje, no predomilja se dan prije i ostavlja joj oprotajno pismo. Emma je nakon itanja pisma oajna i skoro skae s tavanskog prozora.

( Naslonivi se na okvir tavanskog prozora, preitavala je pismo uz provale bijesnog, podrugljivog smijeha. () Ogledavala se oko sebe u elji da joj se tlo otvori pod nogama. Zato ne bi sve to dokrajila? () Stajala je na samome rubu, gotovo visei, okruena velikom prazninom. Plava boja neba ve ju je osvajala, u praznoj joj je glavi strujao zrak, trebalo je samo predati se, pustiti da padne.

Charles je pokuao epavom Hippolytu operirati nogu, na nagovor Emme i zlog ljekarnika, no sve je zavrilo tako da je neki lijenik nesretniku morao amputirati nogu kako bi mu spasio ivot. Emma je legla u krevet i etrdeset i tri dana je Charles bio uz njezinu postelju. No, Charles ima i novanih briga budui da je Emma uzimala odjeu od trgovca Lheurexa te je on traio isplatu. Emma se sporo oporavljala, jednom se naglo okrenula vjeri, ali vrlo kratko. Charles odlui da ode s njom u Rouen u kazalite gdje je nastupao slavni pjeva Lagardy u Lucii de Lamermoor. Za vrijeme opere u kojoj je Emma uivala u kazalinoj raskoi, Charles je u pauzi sreo Leona i doveo ga u njihovu lou.III. DIO

Leon je nakon tri godine studija iskusniji i otvoreniji te joj priznaje svoje osjeaje i oni zaponu vezu, odravajui ju tako to Emma svaki tjedan odlazi u Rouen na satove klavira. Sve vie troi i zapada u dugove zbog raskonog ivota, dugovi su se gomilali i trgovac izmami od Emme prodaju zemljita ispod cijene bez mueva znanja. Traila je od Leona da joj pie stihove. Ubrzo Emma dobiva sudski poziv da plati dugove, no, iako je dobila pomo Charlesove majke, ponovo se zaduila te je doao dan kada je morala vratiti cjelokupan dug. Traila je trgovevu pomo, no on ju odbija. Zatraila je pomo od Leona, no i on je bio bespomoan. Oajna je te se u jednom trenu sjetila Rodolpha i otila do njegova dvorca gazei svoje dostojanstvo. On je isprva uzbueno privine u zagrljaj, no kad ona zatrai novac, Rodolphe ju hladno odbije jer je i sam bio u novanoj neprilici. Vraajui se kui ue u ljekarnu i nagovori Justina, koji je bio zaljubljen u nju, da je pusti u zabranjenu prostoriju i pred njim proguta aku bijelog praka. Vrati se u kuu u kojoj je Charles plakao te mu napie pismo koje e tek idui dan proitati. Poela je povraati krv i vikati. Isprali su joj eludac, ali uzalud. Konano se pojavio i uveni lijenik Lariviere, no on je ustvrdio da se vie nita ne moe uiniti. Emma se uspravi u postelji, krikne, poe se smijati luakim smijehom te padne mrtva. ( Emma se podigne poput strujom oinuta lea, raspletenih kosa, ukoenih zjenica, otvorenih usta. I pone se smijati smijehom stranim, bezumnim i zdvojnim, mislei da vidi grozno lice nesretnika to se poput jeziva privienja die iz vjeite tame. Snaan je gr ponovno obori na krevet. Svi prioe blie. Ali nje vie nije bilo.

Charles pati i trai da sprovod bude romantian i da ju sahrane u vjenanoj haljini. Nitko od ljubavnika ju nije alio, jedino na grobu, izmeu jela, plae Justin. Leon se odluuje oeniti, a Charles pone sumnjati. On otvara tajni pretinac, otkriva pisma i Rodolphovu sliku te za sve krivi sudbinu. Nakon to saznaje lai svoje voljene ene za koju je smatrao da je savrena, Charles umire nesretan, prosjeno nezapaen, a Berthe je novcem koji je preostao nakon rasprodaje poslana nekoj tetki, gdje je bila prisiljena raditi u predionici pamuka. Na samome kraju saznajemo kako je zlom ljekarniku Homaisu od samog poetka bio cilj otjerati Charlesa te kako je, unato svojoj iskrivljenoj prirodi, dobio orden asti.likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rodolphe Boulanger, gospodin Rouault, Charlesovi roditelji, Heloise Charlesova biva ena, Lheureux trgovac, Homais ljekarnik, JustinEmma Bovary

Emma je ki veleposjednika Rouaulta odrasla u samostanu. Izaavi iz samostana i vrativi se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ekala da ivot krene u istom smjeru kao enama u svim romanima koje je proitala. Kada ju Charles zaprosi ona pristaje mislei da ga voli, ali je nakon udaje nesretna. rtva je svojih snova koja se nije mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu uz svog prosjenog mua, te je htjela pobjei od dosade. Njezina razmiljanja su romantina, susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato je sredina u kojoj ivi okrutna realnost od koje eli pobjei. Ne podnosi muevu obinost i njegovu sreu dok je njoj ivot hladan poput tavana kojega je okno okrenuto sjeveru, a dosada joj poput nijema pauka u mraku plete pauinu po svim kutovima srca. I na samome kraju vjeruje u ljubav, samo ali to joj nije bila suena. ( Charles je bio iznenaen bjelinom njenih noktiju. Oni su bili sjajni, pri vrhu uski, uglananiji od bjelokosti iz Dieppea, a podrezani u obliku badema. No ruka joj nije bila lijepa, nije moda, bila dovoljno bijela, u lancima bila pomalo koata, a k tomu i predugaka, bez mekih oblih obrisa. Sva ljepota bijae joj u oima : te oi, iako smee, inile su se crnim zbog trepavica, a gledale su vas otvoreno, bezazlenom smjelou.

(Vrat joj je virio iz bijelog zavrnutog ovratnika. Kosu oeljanu u dvije crne, toliko glatke polovice da su se doimale kao izlivene svaka od jednog komada, dijelila je po sredini tanka stazica, lagano zaobljena prema obliku glave. Ostavljajui gotovo jedva vidljivom unu resicu, te su se polovice, valovito zaeljane prema sljepoonicama, straga spajale u bogatu punuImala je rumene jagodice i nosila lornjon od kornjaevine zataknut izmeu dva puceta na bluzi, po muki.Charles Bovary

Charles je mukarac seoskog podrijetla kojemu je majka upravljala ivotom. Iako nije bio ovjek velikih ambicija, zavrio je obuku za lijenika po elji svoje majke te se oenio kako bi ju usreio. Emmu je oboavao i toliko joj vjerovao da zapravo nije uvidio cijelu situaciju, ve vjerovao da je ona sretna kao to je on bio.__________________________________________________________________________________

BOVARIZAM: Svojstvo drati se drugim nego to ovjek jestBovarizam je naziv dobio prema liku Emme Bovary te predstavlja obrazac ponaanja u kome se gubi osjeaj za realnost zbog dugotrajnog i postojanog nezadovoljstva koje je posljedica razlike izmeu umiljene slike o sebi i svog stvarnog postojanja.

Emma Bovary, jedna sanjarska dua, zamijenila je srednjovjekovnog Don Quijotea koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne stvarnosti. Iako je Emminim likom elio iskazati uzaludnost neostvarivih elja, Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuaju ostvariti svoj san te je jednom prilikom priznao da je njezin lik uvelike zasnovan na njemu, uzviknuvi: Emma Bovary, to sam ja!Poruka djela:

Flaubert je ovim djelom poruio da je ivjeti vlastiti san sveto i neotuivo pravo svakog ovjeka, pa makar bilo i pogubno, a da e ga se domoi svatko u tolikoj mjeri koliko skupi snage boriti se za njega.