LUCIDNO SANJANJE Sažet vodič k probuđenju u snovima i životu

Stephen LaBerge

SAMO UZ KNJIGU: CD SA VJEŽBAMA

SADRŽAJ

POGLAVLJE 1 …………………………………………………………………….. 1 Budni u snovima

POGLAVLJE 2 …………………………………………………………………….. 6 Psiho-biološki model sanjanja

POGLAVLJE 3 …………………………………………………………………….. 11 Učenje lucidnog sanjanja: metode za razvijanje vještine lucidnog sanjanja

POGLAVLJE 4 …………………………………………………………………….. 21 Praktični sanjač: primjene lucidnog sanjanja

POGLAVLJE 5 …………………………………………………………………….. 29 Rad s lucidnim sanjanjem: od noćnih mora do cijelosti

POGLAVLJE 6 …………………………………………………………………….. 40 Život kao san: budnost u snovima i živost u život

1

POGLAVLJE 1

Budni u snovima

Jer, katkad prije doručka, povjerovala bih u čak šest nemogućih stvari.

- Bijela kraljica, Iza zrcala (Lewis Carroll)

ČAROLIJA LUCIDNOG SANJANJA

Shvatila sam da sanjam. Podigla sam ruke i počela se uzdizati (zapravo, bila sam

podignuta). Uzletila sam kroz crno nebo koje se pretakalo u indigo, kroz duboki grimiz i

blijedoljubičasto i bijelo, sve do sjajno bijelog. Čitavo vrijeme tog uzdizanja čula sam

neusporedivo najljepšu glazbu. Zvučala je poput glasova, ne poput glazbala. Nema riječi

da opišem RADOST koju sam osjećala. Vrlo sam nježno spuštena na zemlju. Imala sam

osjećaj da sam dospjela do prekretnice u životu i da sam izabrala pravi put. San, radost

koju sam iskusila, bili su svojevrsna nagrada, ili sam tako osjećala. Povratak u budnost

trajao je dugo dok je glazba odjekivala u mojim ušima. Euforija je trajala nekoliko dana;

sjećanje - zauvijek. [A.F., Bay City, Michigan]

Stajao sam u polju, na otvorenom, kad je moja supruga pokazala u smjeru zalaza.

Pogledao sam i pomislio, “Kako čudno, nikad nisam vidio takve boje.” Onda mi je sinulo:

“Mora da sanjam!” Nikad nisam doživio takvu jasnoću i opažanje - boje su bile toliko

prekrasne, a osjećaj slobode tako uznosit, da sam počeo juriti kroz to prekrasno polje

zlatne pšenice mašući rukama po zraku i vičući iz sveg glasa, “Ja sanjam! Ja sanjam!”

Iznenada, počeo sam gubiti san; mora da je to bilo zbog uzbuđenja. Smjesta sam se

probudio. Kad sam shvatio što se upravo dogodilo, probudio sam suprugu i rekao. Uspio

sam, uspio sam!” Bio sam svjestan unutar stanja sna i vise nikad neću biti isti. Čudno,

zar ne? Tek jedan okus, a tako utječe na osobu. Valjda je stvar u slobodi; tada vidimo da

doista upravljamo svojim svemirom. [D.\V.. Elk River. Minnesota]

Dok sam lutao kroz hodnik visokih zidova duboko u velikoj tvrđavi, zastao sam diveći se

veličanstvenoj arhitekturi. Nekako je kontemplacija tog uzvišenog okoliša potaknula

spoznaju da sanjam! U svjetlosti lucidne svijesti, već dojmljiv sjaj zamka postao je još

čudesnije življi, pa sam s velikim uzbuđenjem počeo istraživati zamišljenu stvarnost

mojeg ” zamka u zraku”. Hodajući kroz dvoranu, osjećao sam hladnu čvrstinu kamena

pod stopalima i osluškivao odjek svojih koraka. Svaki sastojak ove očaravajuće predstave

Činio se "stvarnim koliko je uopće moguće" - usprkos činjenici što sam bio savršeno

svjestan da je to sve san! Koliko god zvučalo fantastično, sanjajući dok čvrsto spavam,

posjedovao sam svoje budne sposobnosti: mogao sam misliti jednako jasno, slobodno

pamtiti detalje iz budnog života, i namjerno djelovati nakon svjesnog promišljanja. No

ništa od toga nije umanjivalo životnost mojeg sna; paradoksalno ili ne, bio sam budan u

snu. Naišavši na dva moguća prolaza, odabrao sam svjesno desni i ubrzo došao do

stubišta. Radoznao kamo će me odvesti, sišao sam po stepenicama i našao se pri vrhu

velikog podruma. S mojeg položaja pri dnu stepenica, tlo podzemne dvorane se strmo

spuštalo, nestajući dalje u tmini. Par stotina metara niže nazirao sam zdenac okružen

mramornim kipovima. Zamisao kupanja u simbolički obnavljajućim izvorskim vodama

zarobila mi je maštu, pa sam odmah krenuo spuštati se dalje. Ali ne hodajući, jer kad

gdje poželim stići u ovakvim snovima, onda letim. Čim sam se spustio pored zdenca,

iznenadilo me otkriće da je oblik koji se činio tek beživotnim kipom zapravo nepogrešivo i

zloslutno živ. Iznad zdenca se uspravio golem i zastrašujući zloduh, Čuvar Vrela, što sam

2

nekako neposredno znao. Svi moji instinkti vikali su, “Bježi!” Ali sjetio sam se da taj

stravičan prizor je samo san; ohrabren ovom mišlju, odbacio sam strah i poletio ravno

prema prikazi. Snovito kao što već biva, kad sam mu se našao u blizini, postali smo

jednake veličine i mogao sam ga pogledati u oči, licem u lice. Odlučan u namjeri da

nadiđem strah, primio sam ga za obje ruke. Kako je san postepeno zamirao, moć duha je

prelazila u mene i tako sam se probudio, ispunjen živom energijom. Osjećao sam se

spremnim za bilo što. [S.L., Palo Alto, California]1

Neobične, čarobne, pa čak i nemoguće stvari zbivaju se redovito u snovima, no

ljudi obično ne shvaćaju da je objašnjenje u tome da sanjaju. Obično ne znači

uvijek i postoje vrlo značajne iznimke ovom poopćenju. Katkad sanjači ispravno

shvaćaju objašnjenje za bizarne događaje koje proživljavaju, a lucidni snovi,

poput onih opisanih malo prije, su proizvod tog prepoznavanja.

Opunomoćeni znanjem da je svijet koji doživljavaju tvorevina njihove mašte,

lucidni sanjači mogu svjesno utjecati na ishod svojih snova. Mogu stvarati i

preobraziti predmete, ljude, situacije, svjetove, pa i sebe same. Po mjerilima

uobičajenog svijeta fizičke i društvene zbilje, oni mogu učiniti nemoguće.

Svijet lucidnih snova pruža neizmjerniju pozornicu od uobičajenog života za

gotovo bilo što zamislivo, od tričavog do uzvišenog. Možete, ukoliko to

odaberete, razuzdano slaviti na saturnalijama, poletjeti k zvijezdama ili putovati

u tajnovite krajeve. Možete se pridružiti onima koji testiraju lucidno sanjanje kao

alat za rješavanje problema, samoliječenje i osobni rast. Ili možete istraživati

implikacije učenja drevnih tradicija i izvještaja modernih psihologa koji sugeriraju

da nam lucidni snovi mogu pomoći u nalaženju najdubljeg identiteta - tko doista

jesmo.

Lucidno sanjanje je poznato stoljećima, no donedavno je ostalo rijetkom i slabo

shvaćenom pojavom. Moja znanstvena i osobna istraživanja, skupa s nalazima

istraživača snova diljem svijeta, počela su bacati svjetlo na to neobično stanje

svijesti. U posljednje je vrijeme to novo polje privuklo pažnju publike izvan

svijeta znanstvenog istraživanja snova, jer su studije pokazale da uz

odgovarajući trening ljudi mogu naučiti lucidno sanjati.

No, zašto ljudi žele naučiti biti svjesni u snovima? Prema mojem iskustvu i

svjedočanstvima tisuća drugih lucidnih sanjača, lucidni snovi mogu biti iznimno

živopisni, intenzivni, ugodni i uzbuđujući. Ljudi često lucidne snove ubrajaju

među najčudesnija iskustva u svom životu.

Da je to sve, lucidni snovi bi bili predivna ali, konačno, tričava zabava. Međutim,

kao što su mnogi već otkrili, lucidno sanjanje možemo upotrijebiti za poboljšanje

kvalitete i dubine življenja.

Iz sanjalačkih iskustava možemo naučiti koliko i iz budnih životnih iskustava.

Peto poglavlje, Rad s lucidnim sanjanjem: od noćnih mora do cijelosti, usmjerit

će se na učenje kako da lucidne snove upotrijebite za vlastitu integraciju i osobni

rast, kao što jedan od mojih snova ilustrira:

Našao sam se usred pobune u učionici: nasilna rulja, njih trideset ili četrdeset razbijala je

sve što im je bilo nadohvat, bacajući stolice i ljude kroz prozore, boreći se međusobno,

ispuštajući nasumično jauke, pokliče i uvrede - ukratko, takvo što se događa u

određenim srednjim školama kad učitelj na trenutak izađe iz učionice. Predvodnik

divljaka, golemi, odbojni barbarin lica punog ožiljaka, uhvatio me čeličnim stiskom, pa

sam se očajnički pokušavao izvući. Tada sam shvatio da sanjam, pa sam se u bljesku

3

prisjetio lekcija prošlog iskustva. Prestao sam se boriti jer sam znao da je sukob zapravo

moj vlastiti. Prosudio sam da je barbarin oličenje nečeg s cime se borim u sebi. Ili možda

predstavlja neku osobu, ili neku odliku u drugome, koju ne volim. U svakom slučaju, taj

barbarin je očigledno bio pravi pravcati lik iz Sjenke! Iskustvo mi je pokazalo da u svijetu

snova, ako ne i drugdje, najbolje sredstvo za okončanje mržnje i sukoba jest voljeti

neprijatelja kao samoga sebe. Shvatio sam da trebam potpuno prihvatiti i prigrliti Sjenku

koju sam nastojao odbaciti. Tako sam nastojao osjetiti ljubav dok sam stajao sučelice s

vandalom iz Sjenke. Isprva sam podbacio, osjećajući otpor i odvratnost. Instinktivno

reagiravši, vidio sam ga kao jednostavno previše ružnog i destruktivnog. Odlučan u

namjeri da nadiđem prvi šok te prikaze, potražio sam ljubav u svojem srcu. Pronašavši

ju, pogledao sam divljaka ravno u oči, uzdajući se da će mi intuicija ponuditi prave riječi.

Iz mene su potekle prekrasne riječi prihvaćanja, a skupa s njima se moja Sjenka

pretopila u mene. Pobuna je nestala bez traga, san se povukao, a ja sam se probudio s

osjećajem predivnog mira.

Premda osnovne crte praktične vještine i znanosti lucidnog sanjanja tek

poprimaju oblik, a sistematska uporaba lucidnog sanjanja kao alata za psihološko

samoistraživanje ima kratku povijest, većina ljudi može sigurno upotrijebiti

dostupno znanje o lucidnom sanjanju u provođenju vlastitih istraživanja. Jedini

ljudi koji ne bi trebali eksperimentirati s lucidnim sanjanjem su oni koji nisu kadri

razlikovati između budne stvarnosti i konstrukcija svoje mašte. Učenje lucidnog

sanjanja neće uzrokovati da izgubite dodir s razlikom između bdijenja i sanjanja.

Dapače, lucidno sanjanje ima za svrhu veću svjesnost.

ŽIVOT JE KRATAK

Prije no što uđemo u specifične upute za lucidno sanjanje, razmotrimo pobliže

razloge zbog kojih učimo probuditi se u snovima. Opravdavaju li dobrobiti cijenu

u smislu vremena i napora nužnog za ovladavanje lucidnim sanjanjem? Mi

smatramo da je odgovor potvrdan, no čitajte dalje, pa odlučite sami.

Poslovično, i nepobitno, život je kratak. Da stvari budu gore, između četvrtine i

polovine života moramo provesti spavajući. Većina nas po navici doslovno

mjesečari kroz snove. Spavamo, bezumno, kroz tisuće i tisuće prilika za punu

svjesnost i živost.

Je li spavanje kroz snove najbolji način da iskoristite ograničeni životni vijek? Ne

samo da trošite ograničeno vrijeme života, već propuštate pustolovine i poduke

koje bi mogle obogatiti ostatak vašeg života. Buđenjem u vlastite snove proširit

čete svoje životno iskustvo i. upotrijebite li te dodatne sate lucidnosti za

eksperimentiranje i vježbanje uma, poboljšati uživanje u budnim satima.

“Snovi su riznica znanja i iskustva“, piše Tarthang Tulku. tibetanski budistički

lama koji podučava u Berkeleyu. "No često se zanemaruju kao sredstva za

istraživanje stvarnosti. U stanju sanjanja naša tijela odmaraju pa ipak vidimo i

čujemo, krećemo se i čak možemo učiti. Kad dobro upotrijebimo stanje sanjanja,

to je kao da smo udvostručili svoj život: umjesto stotinu godina, živimo dvjesto".

Iz lucidnog stanja sanjanja možemo u budno stanje prenijeti ne samo znanja,

već i raspoloženja. Kad se probudimo nasmijani i radosni iz predivnog lucidnog

sna, nismo iznenađeni otkrićem da nam je budno stanje osvijetljeno osjećajima

radosti. Prvi lucidni san jedne mlade žene, koji je imala nakon što je pročitala

članak o lucidnom sanjanju, daje nam živopisan primjer. Kad je shvatila da sanja

4

pokušala se “prisjetiti savjeta iz članka”, ali jedino što joj je palo na pamet bila je

njena zamisao: “vrhovno iskustvo”. Osjetila je kako ju preplavljuje “blaženi

osjećaj spajanja i stapanja s bojama i svjetlošću” koji se nastavio i “pretvorio u

totalni ‘orgazam’”. Naposljetku je “nježno prešla u budnu svijest” i ostala s

“osjećajem naviruće radosti” koji je potrajao tjedan ili više.3

Ovo prenošenje pozitivnog osjećaja u budno stanje je važan aspekt lucidnog

sanjanja. Snovi, zapamćeni ili ne, često bojaju naše raspoloženje po buđenju,

ponekad kroz dobar dio dana. Kao što negativne posljedice “loših snova” mogu

uzrokovati da se osjećate kao da ste ustali na krivu nogu, tako vam pozitivni

osjećaji iz ugodnog sna mogu dati emocionalni poticaj, pomažući da dan

započnete s pouzdanjem i energijom. Ovo je još više istina u slučaju inspirativnih

lucidnih snova.

Možda još mislite, “Moj sanjalački život je već dovoljno zanimljiv. Zašto da

ulažem napor u povećanje svjesnosti?” Ako je tako, razmotrite tradicionalno

mistično učenje prema kojem većina čovječanstva zapravo spava. Kad je Idris

Šah, istaknuti sufijski učitelj, upitan da navede “temeljnu ljudsku grešku”,

odgovorio je, “misliti da smo živi, dok smo zapravo samo usnuli u čekaonici

života.

SLUŠAJTE SNIMKU 1

Lucidno sanjanje nam može pomoći da razumijemo Šahove riječi. Ako ste imali

iskustvo spoznaje da upravo sanjate i da su vam mogućnosti puno veće no što

ste mislili, možete zamisliti kakva bi slična spoznaja bila u budnom životu. Kao

što je rekao Henry David Thoreau, “Naš zbiljski život je kad smo budni u

snovima.”

LUCIDNO SANJANJE I BUDNI ŽIVOT

U kakvom je odnosu obnovljeno uvažavanje bogatstva uobičajenog budnog

stanja svijesti s iskustvom lucidnog sanjanja? Velik dio onog što ste otkrili o

svojem sadašnjem iskustvenom svijetu odnosi se jednako na svijet sna. Da

sanjate, iskusili biste višeosjetni svijet jednako bogat i naizgled stvaran kao

svijet koji doživljavate upravo sada. Mogli biste vidjeti, čuti, osjećati, kušati,

misliti i biti kao sada.

Ključna razlika je da je višeosjetni svijet koji doživljavate u snovima unutrašnji, a

ne vanjski. Dok ste budni, veći dio onog što opažate odgovara stvarno

postojećim ljudima, predmetima i događajima u vanjskom svijetu. Budući da

objekti budnog opažanja postoje neovisno o vašem umu, oni ostaju relativno

stabilni. Na primjer, pogledajte ovu rečenicu, zatvorite knjigu nakratko te

ponovno otvorite istu stranicu i vidjet ćete istu rečenicu. No, kao što ćemo vidjeti

u 2. poglavlju, to ne vrijedi u snovima. Budući da nema stabilnog vanjskog izvora

stimulacije iz kojeg možemo graditi iskustveni svijet, snovi su puno nestalniji od

fizičkog svijeta.

Da ste u lucidnom snu, vaše iskustvo svijeta bilo bi još različitije od budnog

života. Prije svega, znali biste da je sve to san. Uslijed toga, svijet oko vas bi se

preuređivao i preoblikovao još više no što je uobičajeno u snovima. Mogle bi se

dogoditi nemoguće stvari, a sama scena u snu ne bi nestala kad shvatite da je

5

“nestvarna”, već bi poprimila veću jasnoću i sjaj sve do točke vaše krajnje

zapanjenosti i začuđenosti.

Da ste potpuno lucidni, spoznali biste da je čitav svijet snova u vašem umu, pa bi

s ovom svjesnošću nastupio uznosit osjećaj slobode. Ništa vanjsko, nikakvi

zakoni društva ili fizike, ne bi ograničavali vaše iskustvo; mogli biste učiniti sve

što zamislite, sve što biste mogli povjerovati. Tako nadahnuti, mogli biste

odletjeti u nebo. Mogli biste se suočiti sa situacijom koju ste uplašeno

izbjegavali; mogli biste uživati u erotskom susretu koji nadilazi sve što ste prije

zamislili, ili iskusiti simboličko sjedinjenje sa svojom unutrašnjom suprotnošću;

mogli biste otkriti kako je još jednom posjetiti voljenu osobu koja je napustila

svijet živih; mogli biste potražiti i pronaći izvjestan stupanj samospoznaje i

mudrosti.

Njegovanjem svjesnosti u snovima te učenjem kako da upotrijebite svoj magični

tepih, možete osnažiti svijest, pridodati još života svojem životu. U tom procesu,

povećat ćete uživanje u noćnim putovanjima i produbiti razumijevanje sebe.

Buđenjem u snovima, možete se probuditi u život.

1 S. LaBerge, Lucid Dreaming (Los Angeles: Jeremy P. Tarcher, Inc., 1985), 1-2.

2 T. Tulku, Openness Mind (Berkeley: Dharma Publishing, 1978), 74.

3 G. S. Sparrow, Lucid Dreaming:Dawning of the Clear Light (Virginia Beach: A.R.E.Press, 1978), 26-27.

4 1.Shah, Seeker After Truth (London: Octagon Press, 1982), 33.

6

POGLAVLJE 2

Psiho-biološki model sanjanja Mozak je širi od neba. Jer, položite li ih uporedo,

Jedno će drugo sadržati

S lakoćom, i vas pored toga.

- Emily Dickinson

Ukoliko je ovo znanstveno otkriće oprečno nekom dijelu budhističke doktrine sadržane u

svetim spisima, nema izbora doli prihvatiti da to učenje treba tumačiti na nov način.

Dakle, ne možemo ga prihvatiti doslovno samo zato što je to podučavao Buddha;

trebamo preispitati je li to u skladu s razumom ili ne. Ukoliko ne izdrži pred razumom, ne

možemo ga prihvatiti doslovno. Trebamo analizirati takva učenja da otkrijemo namjeru i

svrhu iza njih te vidjeti ih kao podložne tumačenju. Stoga, u budhizmu je velik naglasak

na važnosti propitivanja.

- Njegova Svetost Dalaj-lama1

Kaže se da sanjači imaju glavu u oblacima. Zato jako lako izgube orijentaciju.

Znanstveni pristup u ovom poglavlju pruža zdravu osnovu. Ovo je osobito važno

za one buduće istraživače svijeta snova (“oneironaute”) koji misle da ih ne

zanima znanost, koji ovo poglavlje trebaju smatrati obveznim štivom.

ŠTO JE SAN?

Svaku noć ulazimo u jedan drugi svijet, svijet snova. Dok sanjamo, obično

implicitno vjerujemo da smo budni. Mentalni svjetovi snova toliko su uvjerljivo

stvarni da ih brkamo s vanjskim svijetom koji dijelimo s drugim ljudima. Kako je

to moguće? Zašto se to događa? Koji je odnos između naših dnevnih i noćnih

života? Koje je porijeklo i funkcija sanjanja? Nevjerojatno je da, u ovo doba

znanstvenog razumijevanja najsloženijih aspekata biologije, postoji tako malo

znanstvenog konsenzusa u odgovorima na ova pitanja.

Oxford English Dictionary definira san kao “niz misli, slika ili maštanja koji prolazi

kroz um tijekom spavanja”.2 Ali takva definicija ne zahvaća proživljenu,

iskustvenu zbiljnost snova. Smatram da je snove puno točnije opisati kao

iskustva - to jest, svjesne događaje koji su osobno proživljeni. Može se činiti

čudnim da o snovima govorimo kao o svjesnim iskustvima, ali temeljni kriterij za

svijest je priopćivost, a činjenica da se ponekad možemo sjećati svojih snova

pokazuje da su svjesni prije negoli nesvjesni mentalni procesi. Živimo kroz snove

kao i kroz budni život. U tom smislu, sanjanje je osebujan oblik organizacije

svijesti.

Naravno, nužno slijedi pitanje: što je svijest? Za mene, to je san onoga što se

događa. Bilo da bdijete ili spavate, vaša svijest funkcionira kao pojednostavljeni

model vas samih i vašeg svijeta, izgrađen iz najboljih dostupnih izvora

7

informacija. Tijekom budnog stanja, model proizlazi iz vanjskih osjetilnih

opažaja, koji donose aktualne informacije o sadašnjim okolnostima, u

kombinaciji s unutarnjim kontekstualnim, povijesnim i motivacijskim

informacijama. Tijekom spavanja, dostupno je malo vanjskih podražaja, pa

dostatna funkcionalnost mozga stvara model iz unutarnjih podražaja. To će biti

očekivanja proizašla ih prošlih iskustava i motivacija – na primjer, želja, kao što

je Sigmund Freud zamijetio, ali i strahova. Tako nastala iskustva nazivamo

snovima, a njihov sadržaj uglavnom određuje ono čega se plašimo, čemu se

nadamo, i što očekujemo. Iz ove perspektive, sanjanje možemo vidjeti kao

naročit slučaj percepcije bez ograničenja vanjskih osjetilnih opažaja. Obrnuto,

percepciju možemo vidjeti kao naročit slučaj sanjanja ograničenog osjetilnim

opažanjima.

Postoje dvije vrste spavanja. Prva je stanje koje štedi energiju poznato kao

mirno spavanje (MS) povezano s rastom, popravljanjem, obnavljanjem,

opuštenim tijelom i besposlenim mozgom. Druga je vrlo različito stanje poznato

kao aktivno spavanje, paradoksalno spavanje (PS) ili REM (eng. rapid eye

movement). To stanje je povezano s brzim očnim pokretima i mišićnim trzajima,

paraliziranim tijelom, visoko aktivnim mozgom i sanjanjem. Premda REM nije

jedino stanje spavanja u kojem ljudi mogu sanjati, pruža optimalne uvjete za

živopisno sanjanje - aktivan mozak u pasivnom tijelu.

SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU SANJANJA I BUDNOSTI

Cesto se pretpostavlja da su iskustva budnosti i sanjanja potpuno odvojena.

Smatra se, primjerice, da snove odlikuje odsustvo promišljanja, manjak kontrole

nad pažnjom te nesposobnost da se djeluje hotimično. Ali dokazi pobijaju takav

opis snova. U novini istraživanjima koja izravno uspoređuju izvještaje iz budnosti

i sanjanja, moji kolege Tracy Kalian, Lynne Levitan, Philip Zimbardo i ja otkrili

smo, naspram budnih iskustava, da snovi sadrže javnu samosvijest i emocije

malo učestalije, a malo manje učestalo hotimičan izbor. No, nikakve značajne

razlike nismo otkrili između sanjanja i bdijenja za druge kognitivne aktivnosti, a

niti jedna od mjerenih kognitivnih funkcija nije bila tipično odsutna ili rijetka u

snovima. Naročito je bitno da smo gotovo istu razinu promišljanja našli u oba

stanja.

Činjenica da snovi sadrže iznenadne promjene likova i prizora koje sanjač slabo

primjećuje ponekad se navodi kao potvrda kognitivne definicije u sanjanju.

Pretpostavka je da bi netko u budnosti takvo što odmah zamijetio i pokušao

razumjeti naglu promjenu. Međutim, ova pretpostavka nije opravdana. Novija

istraživanja “sljepila na promjenu” pokazala su da ljudi puno rjeđe primjećuju

promjene u okolišu no što se uvriježeno pretpostavlja. Na primjer, u nedavno

dovršenoj studiji s Philipom Zimbardom, dvadeset osam studenata je pogledalo

50-minutni izvadak iz Bunuelovog filma "Taj mračni predmet želje”. Samo je

sedam ispitanika (25 posto) zamijetilo da naslovni lik glume dvije različite

glumice u naizmjeničnim scenama - a nisu čak ni sličnog izgleda.

Ovdje ne govorim da nema razlike između snova i budnog iskustva, jer razlike

doista postoje. Na primjer, svijet snova je puno manje postojan od svijeta

budnosti jer snovima nedostaje stabilizacija vanjske strukture - fizička stvarnost.

Slično tome, u snovima zakone fizike i društva možete kršiti bez uobičajenih

8

posljedica. Jedina je bitna razlika odsustvo osjetilnog ograničenja. Možete znati ili

ne znati da sanjate, no to će i dalje biti san. Kojegod razlike da postoje, vjerujem

da su sanjanje i budnost više slični nego različiti. Kao što je engleski liječnik i

pisac Havelock Ellis rekao, “Snovi su stvarni dok traju. Možemo li za život reći

nešto više?”

EVOLUCIJA SPAVANJA I SNOVA

Vjerojatno se REM razvio iz razloga koji su osnovniji od sanjanja. Kao što su

filozofija, poezija, glazba ili apstraktna matematika vjerojatno sretni nusproizvodi

drugih odlika nastalih kroz prirodnu selekciju - kao što je jezik opće namjene

tako je sanjanje možda nešto što ljudi čine te iz čega izvlače vrijednost, a što se

nije razvilo izravno.

Raspoređenost REM-a po razvojnim razinama i tijekom noći sugerira nam nešto o

najvažnijim funkcijama ovog stanja spavanja. REM je najsnažniji u perinatalnom

razdoblju i u zadnjim tjednima prenatalnog razvoja kad mozak razvija goleme

mreže živčanih veza. Privlačnu zamisao da REM služi kao endogeno

(“samoorganizirajuće”) stanje za razvoj genetskog programiranja predložilo je

nekoliko istraživača, među kojima francuski istraživač spavanja Michel Jouvert i

psihijatar s univerziteta u Stanfordu William C. Dement. Postotak REM aktivnosti

postepeno opada kroz djetinjstvo, ali ne nestaje potpuno kad mozak prestane

rasti u odrasloj dobi, što znači da REM i tada vjerojatno vrši još neku funkciju.

Činjenica da REM postepeno raste tijekom noći, dostižući vrhunac s bliženjem

buđenja, sugerira nam da možda priprema mozak za budno djelovanje, poput

svojevrsna ugađanja mozga. Ove opetovane aktivacije svakih devedesetak

minuta tijekom noći možda pomažu integraciju novonaučenih sadržaja.

ZAŠTO SE TEŠKO PRISJEĆAMO SNOVA?

Prosječna se osoba sjeća sna samo jednom ili dvaput tjedno. Uzmemo li u obzir

činjenicu da sanjamo svake noći, to znači da barem devedeset pet posto snova

zaboravljamo (i to samo u REM-u, prihvatimo li pet ciklusa REM-a po noći s

možda dva sna po svakom REM razdoblju). Mnoštvo teorija sugerira maštovita

objašnjenja za tako lako zaboravljanje snova, od Freudovog vjerovanja da snove

potiskujemo jer sadrže toliko tabuizirane misli, do gledišta Francisa Cricka da je

sadržaj snova ono od čega se mozak pokušava odučiti te stoga i nije za

pamćenje. Naravno, standardna teorija pamćenja objašnjava puno o tome čega

se iz snova sjećamo i čega ne, koji aspekti sadržaja sna se lakše prizivaju, a koji

ne, i tako dalje. Ali ta objašnjenja ne odgovaraju na osnovno pitanje - zašto je

tako teško zapamtiti snove.

Odgovor je vjerojatno, kao što sam drugdje predložio, evolucija. Ljudska bića

uče da su snovi različiti od drugih iskustava tako što razgovaraju s drugim

ljudima. Negovoreće životinje, međutim, nemaju načina da pričaju o razlikovanju

snova od zbilje. Zato bi eksplicitno prisjećanje snova bilo nepovoljno za sve

nelingvističke životinje koje doživljavaju REM spavanje kroz proteklih 140

milijuna godina od razvoja REM-a. Svrha REM-a stoga ne može imati veze s

eksplicitnim prisjećanjem snova, a kamoli s tumačenjem snova! Da argument

9

učinimo čvršćim, pretpostavimo da imate mačka mutanta koji pamti svoje snove.

Recimo da mačak živi s druge strane visoke ograde koja ga štiti od oštrog psa.

Recimo dalje da vaš mačak sanja kako je oštar pas mrtav te da ga je zamijenila

obitelj ukusnih mišića. Sto bi se dogodilo da se mačak sjeti ovog sna kad se

probudi? Ne znajući da je to san, vjerojatno bi halapljivo skočio preko ograde,

očekujući obrok. Nakon susreta s psom, bilo bi manje vjerojatno da će prenijeti

gene za lako prisjećanje snova.

Iz tog je razloga prisjećanje snova očigledno nepovoljno za mačke, pse, šišmiše,

kitove i sve ostale sisavce osim ljudi. Ova činjenica vrlo vjerojatno objašnjava

zašto je teško sjetiti se snova. To može biti slučaj, prema ovom gledištu, uslijed

prirodnog odabira. Mi i naši preci možda smo od opasne zbrke zaštićeni

evolucijom mehanizama koji su zaboravljanje snova učinili normom. No, ukoliko

je ova teorija ispravna, budući da ljudi mogu razlikovati između snova i budne

zbilje, prisjećanje snova nam ne bi trebalo škoditi, jer nas doista može nadahnuti

da svoju stvarnost preuredimo prema snovima.

Čak i da sanjanje nema biološku funkciju, sami snovi mogu igrati specifičnu

ulogu. Mogu, primjerice, povećati varijabilnost u živčanom sustavu. Darvinistička

evolucija zahtijeva varijabilnu populaciju, selektivni pritisak i način reprodukcije

uspješnih varijacija. Možda sanjanje stvara širok raspon bihevioralnih skripti koje

vode percepciju i djelovanje iz kojih se odabiru adaptivne reakcije na promjenjive

okoliše. Bilo kako bilo, odgovori na pitanje zašto sanjamo ne moraju biti tako

usko postavljeni. Za neke je odgovor: sanjamo da bismo saznali zašto sanjamo.

Osobno mi je draže: sanjam da bih doznao tko sam onkraj onog kojeg sanjam da

jesam.

Viđenje po kojem su snovi modeli svijeta daleko je od tradicionalne predodžbe o

snovima kao porukama, bilo bogova ili nesvjesnog uma. Pa ipak, tumačenje

snova može biti poticajno za osobni rast. Ako ono što ljudi vide u mrljama od

tinte može reći nešto o njihovim vrijednostima i osobnostima, koliko više mogu

otkriti snovi, koji su svjetovi što ih stvaramo iz sadržaja uma. Snovi nisu

doslovno poruke, ali jesu naše najintimnije osobne kreacije. Kao takvi, slikovito

iskazuju tko i što jesmo te tko i što možemo postati.

ZNANSTVENA POTVRDA LUCIDNOG SANJANJA

Naši snovi se čine tako stvarnima da ih obično tek nakon buđenja prepoznajemo

kao mentalna iskustva. Premda općenito tako doživljavamo snove, postoji bitna

iznimka: ponekad dok sanjamo svjesno zamjećujemo da sanjamo. Ovo jasno

stanje svijesti nazivamo lucidnim sanjanjem.

Tijekom lucidnih snova možemo jasno razmišljati, prisjetiti se uvjeta budnog

života te djelovati promišljeno unutar sna ili u skladu s odlukama koje smo

donijeli prije spavanja - i sve to dok nastavljamo čvrsto spavati, živopisno

doživljavajući snoviti svijet koji izgleda zapanjujuće stvaran.

Donedavno istraživači nisu bili skloni vjerovati da je sanjajući mozak sposoban za

tako visok stupanj mentalnog funkcioniranja i svijesti. Kasnih 1970-ih, naš je

istraživački laboratorij pri sveučilištu Stanford dokazao da se lucidni snovi doista

odvijaju tijekom nedvojbenog spavanja. Temeljem ranijih studija koje pokazuju

da neki pokreti očiju u REM-u odgovaraju kasnije sa općenim smjerovima

10

sanjačevog pogleda, zamolili smo lucidne sanjače da izvedu osebujne obrasce

namjernih pokreta očima kad shvate da sanjaju. Signali unaprijed dogovorenim

pokretima očima bili su vidljivi na poligrafskim snimkama tijekom neprekinutog

REM-a, što je dokazalo da su subjekti doista bili lucidni tijekom spavanja.

Naknadno smo moji kolege i ja započeli nove studije sanjačkog uma, omogućene

sposobnošću lucidnih sanjača da provode eksperimente u snovima. Doznali smo

da su fiziološki učinci sanjalačkih aktivnosti na mozak i tijelo gotovo istovjetni

učincima iskustva u budnom životu. Na primjer, otkrili smo da se vremenski

razmaci procijenjeni u lucidnim snovima blisko poklapaju sa stvarnim

kronografskim vremenom, da sanjano disanje odgovara stvarnom disanju, da

sanjani pokreti proizvode odgovarajuće obrasce mišićnih trzaja te da sanjani seks

pokazuje fiziološke reakcije slične zbiljskoj seksualnoj aktivnosti.

Ove studije podupiru sljedeću sliku: tijekom REM sanjanja, događaji koje svjesno

doživljavamo (ili se barem tako čini) posljedica su obrazaca neuralne aktivnosti

koja, povratno, proizvodi učinke u našim tijelima. Premda, u nekoj mjeri, ove

učinke modificiraju osebujni uvjeti aktivnog spavanja, oni ostaju gotovo

istoznačni učincima koji bi se zbili da doista iskusimo odgovarajuće događaje u

budnosti. To jednim dijelom objašnjava zašto redovito brkamo snove sa zbiljom:

funkcionalnim sustavima neuronske aktivnosti, koji konstruiraju model

iskustvenog svijeta naše svijesti, sanjanje da opažamo ili činimo nešto

istoznačno je sa zbiljskim opažanjem ili činjenjem istoga.

1 Dalai Lama, The Joy of Living and Dying in Peace (San Francisco: Harper Collins, 1997), 169.

2 S. LaBerge, Lucid Dreaming (Los Angeles: Jeremy P. Tarcher, Inc., 1985).

11

POGLAVLJE 3

Učenje lucidnog sanjanja:

metode za razvijanje vještine lucidnog

sanjanja

Golema većina ljudi ima neizmjeran potencijal razmišljanja, daleko veći od bilo čega što

obično pretpostavljamo; no tako se rijetko desi da ih okruže prave okolnosti koje

zahtijevaju njegovo ostvarenje, pa golema većina umre bez da ostvari makar djelić svojih

moći. Rođeni milijunaši, žive i umiru u siromaštvu zbog odsustva povoljnih okolnosti koje

bi ih natjerale da svoje pologe pretvore u gotovinu.

A. R. Orage, Psychological Exercises

NAUČITE SANJATI

Kao što obično uzimamo zdravo za gotovo da znamo kako razmišljati, možda isto

tako pretpostavljamo da znamo kako sanjati. Ali postoje ogromne razlike u

stupnju u kojem su ove dvije sposobnosti razvijene u različitim ljudima. Vjerujem

da Orageovu opasku o razmišljanju možemo jednako primijeniti na sanjanje.

Posjedujemo nerazvijene potencijale o kojima i ne sanjamo. Poput svjesne misli,

lucidno sanjanje je sposobnost koja se može steci ili poboljšati kroz trening, a

ovo će vam poglavlje pokazati kako.

Mišljenja sam da postoje tri bitna preduvjeta učenju lucidnog sanjanja: prikladna

motivacija, ispravno provođenje djelotvornih tehnika i izvrsno pamćenje snova.

Nužnost motivacije je sasvim očita: lucidno sanjanje, naime, zahtijeva znatnu

kontrolu pažnje, pa otud morate biti motivirani uložiti potreban napor u

fokusiranje uma i namjeru. No količina potrebne motivacije nije iznimno velika.

Da biste uspjeli u induciranju, iskustvo lucidnog sna ne mora za vas biti

najvažnija stvar na svijetu. Ali mora biti nešto što doista želite i, još važnije,

očekujete da će se dogoditi.

Nužnost ispravnog prakticiranja djelotvornih tehnika je lako vidjeti: čak i da

imate svu motivaciju na svijetu da, recimo, naučite svirati klavir, nećete u tome

uspjeti ako prste držite u ušima ili ako mislite da možete naučiti svirati tako što

spavate s knjigom o klaviru pod jastukom.

Ima nekoliko razloga zbog kojih je izvrsno pamćenje snova važan preduvjet za

učenje lucidnog sanjanja. Prvo, kad se budete dobro sjećali svojih snova, bit ćete

u položaju da ih prepoznate kao snove dok se još događaju. Drugo, moguće je

da s lošim pamćenjem snova imate lucidni san kojeg se nećete sjećati!

Naposljetku, kao što ćete uskoro vidjeti, najdjelotvornija metoda induciranja

12

lucidnih snova - mnemonička indukcija lucidnih snova (MILS) - zahtijeva da se

sjetite više od jednog sna po noći. Stoga, želite li naučiti lucidno sanjanje,

morate znati da izvrsno pamćenje snova podrazumijeva barem jedan san po

noći. Promotrimo li ovo u perspektivi, prosječna osoba se sjeća tek nekoliko

snova tjedno, a svi sanjamo barem šest-sedam snova svake noći.

RAZVIJANJE IZVRSNOG PAMĆENJA SNOVA

Dovoljno spavanja je prvi korak k dobrom pamćenju snova. Kad ste odmoreni,

lakše vam je fokusirati se na cilj prisjećanja snova, i neće vam toliko smetati

odvojiti vrijeme po noći, da zabilježite snove. Još jedna dobrobit dovoljnog

spavanja je da tijekom noći razdoblja sanjanja postaju duža i međusobno bliža.

Prvi san noći je najkraći, možda samo pet ili deset minuta dug, dok nakon osam

sati spavanja razdoblja snova mogu trajati četrdeset do šezdeset minuta. Svi

sanjamo svake noći, oko jedno razdoblje sanjanja svakih devedeset minuta.

Ljudi koji kažu da nikad ne sanjaju jednostavno se nikad ne sjećaju svojih snova.

Možete imati više od jednog sna tijekom REM razdoblja sanjanja, a tada su snovi

odvojeni vrlo kratkim buđenjima koja se najčešće zaboravljaju.

Vođenje cjelovitog dnevnika sanjanja može biti korisno dok razvijate pamćenje

snova. Držite dnevnik blizu kreveta i zapisujte svaki dan kojeg se sjećate, bez

obzira koliko fragmentarno. Počnite zapisujući sve snove, a ne samo one koji su

potpuni, smisleni ili zanimljivi - zapišite čak i ako se sjećate tek nekog lica ili

sobe.

Kad se probudite u noći i sjećate se što ste sanjali, odmah zapišite san. Ne

zapišete li, ujutro se možda nećete sjećati ničega, pa ćete sigurno izgubiti puno

zanimljivih detalja. Ako vam se ne piše dug prikaz sna usred noći, možete

zapamtiti san i zabilježiti samo ključne točke iz radnje. Onda te bilješke možete

upotrijebiti ujutro i zapisati čitav san.

Moguće je da će za povećanje pamćenja snova biti dovoljno podsjetiti se, dok

padate u san, da se želite probuditi iz snova i zapamtiti ih. Na sličan način djeluje

i odluka da se sjetimo probuditi u određeno vrijeme. Kad već to radite, zašto si

ne biste sugerirali da ćete imati zanimljive, smislene i lucidne snove.

Važan uzrok zaboravljanja snova je upadanje drugih mentalnih sadržaja (tj.

misli, osjećaja, događaja itd.) koji traže vašu pažnju. Stoga, nastojte da vam

prva misao po buđenju bude: “Što sam upravo sanjao?” Prije no što pokušate

zapisati san, prođite kroz njega umom, ponavljajući priču sna dok se prisjećate

njegove cjeline.

Važno! Za najbolje pamćenje snova, ne mičite se iz položaja u kojem ste se

probudili. Ostanite potpuno nepomični, a pažnju fokusirajte samo na ono što vam

je upravo prolazilo umom. Izbjegnite uobičajeni obrazac razmišljanja o dnevnim

brigama čim se probudite. Potražite znakove koji sugeriraju što ste mogli

proživjeti - raspoloženja, osjećaje, fragmente slika i prizora, ili misli. Zapitajte

se, “Zašto sam mislio baš to?” i često ćete otkriti da niste mislili bilo što, već da

ste sanjali. Kad se sjetite nekog prizora, pokušajte prizvati što se dogodilo prije

toga, pa prije toga, prolazeći kroz san unatrag.

13

Ukoliko otkrijete da spavate kroz noć bez svjesnosti o buđenju iz snova, možda

je dobro popiti malo kave, čaja, ili drugog kofeinskog napitka prije spavanja - ne

toliko da vam ne dopusti spavanje, ali dovoljno da se razbudite kroz noć. Možete

isto tako namjestiti budilicu da vas probudi u vrijeme kad vjerojatno sanjate.

Budući se REM razdoblja događaju u razmaku od približno devedeset minuta,

dobro vrijeme za buđenje je svakih devedeset minuta od kad krenete na

spavanje. Ciljajte kasnija REM razdoblja namještanjem budilice na četiri i pol,

šest ili sedam i pol sati nakon lijeganja. Još jednom, kad se probudite - ne mičite

se. Umjesto tog, prvo promislite što ste upravo sanjali, prije zapisivanja.

Da biste osvježili namjere i doveli se u duh svojih snova, čitajte iz dnevnika

snova prije spavanja. Učiti pamtiti snove može ispočetka zahtijevati osebujan

napor no, ustrajete li, gotovo sigurno ćete uspjeti - i uskoro ćete bez napora

pamtiti četiri ili pet snova po noći. Naravno, kad dosegnete tu razinu, vjerojatno

nećete htjeti zapisivati svaki san, već samo one značajnije ili dojmljivije. Što se

bliže upoznate sa stilom svojih snova, to će vam lakše biti sjetiti se da sanjate

dok sanjate - i istraživati svijet snova dok ste na licu mjesta.

BUĐENJE U SNU

Upoznavanje “znakova sna”

Između dva načina na koje ljudi iskuse lucidno sanjanje, uobičajeniji je onaj u

kojem sanjač shvati da sanja dok je usred sna, u neprekinutom REM spavanju.

To se naziva sanjanjem izazvan lucidni san ili SILS.

Recimo da sada imate izvrsno pamćenje snova. To znači da se uglavnom

živopisno sjećate barem jednog sna po noći, a kad doista želite lako vam je

zapamtiti dva, tri ili više njih. Sad možete početi upoznavati što vaše snove čini

snovitima. Kao što smo razmatrali u 2. poglavlju, snovi i budna iskustva više su

slični negoli su različiti, a velik dio onog što se događa u noćnom životu neće se

bitno razlikovati od onog što se događa u dnevnom životu. Ali za razvijanje

lucidnog sanjanja trebate se fokusirati na razlike - na načine na koje se iskustva

sna razlikuju od iskustava budnog života. Oni aspekti sadržaja sna koji se

pouzdano razlikuju od sličnih iskustava u budnom životu, pa otud mogu pažjivom

sanjaču odati da u tom trenutku sanja, nazivaju se “znakovima sna”.

Ovaj pojam skovao sam prije dvadesetak godina kako bih obuhvatio sve one

odlike snova koje mogu ukazati da upravo sanjate. Neki primjeri mogu biti:

čudotvorno letenje, iracionalno razmišljanje ili nepravilne emocionalne reakcije

(prejake ili preslabe za kontekst), sprave koje čudno rade, susret s preminulim ili

slavnim osobama, itd. Proučavanjem snova, možete upoznati osobne znakove

sna i odlučiti ih prepoznati kao takve sljedeći put te na taj način postati lucidni u

budućim snovima.

Postoje dvije vrste znakova sna: “snažni znakovi sna” su nužni i dovoljni uvjeti

za zaključivanje da sanjamo - to jest, događaji koji su mogući jedino u snovima

(npr. nemogućnosti kao hodanje po vodi ili lebdenje). “Slabi znakovi sna” su

događaji koji su tek malo vjerojatni u budnom životu ali karakteristični za snove,

kao susret sa slavnim osobama, pronalaženje novca na ulici itd. Osnovna

strategija kod upotrebe svjesnosti znakova sna za induciranje lucidnog sanjanja

14

je da čvrsto odlučimo (tj. usmjerimo namjeru) da ćemo u budućnosti prepoznati

svaki znak sna kao to što on jest te na taj način postati lucidni.

Pokojni Paul Tholey, njemački psiholog i vrhunski oneironaut, razvio je i testirao

niz tehnika za induciranje lucidnih snova, u istraživanju koje je uključilo 200

subjekata i trajalo preko deset godina. Prema dr. Tholeyu, najdjelotvornija

metoda učenja lucidnosti je razvijanje “kritičko-reflektivnog stava” prema

vlastitom stanju svijesti, tako što se pitamo sanjamo li ili ne dok smo budni.

Tholey je isticao važnost postavljanja “kritičkog pitanja” - “Sanjam li ili ne?” - što

je češće moguće (najmanje pet do deset puta dnevno) i u svakoj situaciji koja se

čini snovitom. To jest, na svaku pojavu znaka sna, slabog ili jakog. Postavljati to

pitanje prije spavanja i dok padamo u san je također korisno. Slijedeći ovu

tehniku, većina ljudi će imati prvi lucidni san unutar mjesec dana, kaže nam

Tholey, a neki će uspjeti već prve noći.

SLUŠAJTE SNIMKU 2

KOMBINIRANI TEST STVARNOSTI S POSTAVLJANJEM NAMJERE

1. Provedite test stvarnosti. Nosite sa sobom preko dana neki tekst ili

digitalni sat. Da biste proveli test stvarnosti, pročitajte riječi ili brojeve na

satu. Tada odvojite pogled i potom ga vratite, motreći slova ili brojeve da

vidite mijenjaju li se. Pokušajte ih promijeniti dok ih gledate. Naša

istraživanja pokazuju da se u lucidnim snovima tekstovi promijene u 75%

slučajeva kad ih još jednom pročitamo te u 95% slučajeva kad ih iznova

čitamo dvaput. Ako se slova promijene, ili nisu normalna, ili nemaju

smisla, onda najvjerojatnije sanjate. Uživajte! Ukoliko su slova normalna,

stabilna i smislena, onda vjerojatno ne sanjate. Pređite na korak 2.

2. Zamislite da je vaš okoliš san. Ako ste prilično sigurni da ste budni

(nikad ne možete biti potpuno sigurni!) recite si, “Možda ne sanjam sad,

ali da sanjam, kako bi to izgledalo?” Vizualizirajte, što živopisnije, da

sanjate. Zamislite u svojem okolišu nepostojanosti, promjene u oblicima i

prizorima ili možda da lebdite iznad tla. Stvorite u sebi osjećaj da ste

usred sna. Održavajući taj osjećaj nastavite u korak 3.

3. Vizualizirajte kako uživate u nekoj snovitoj aktivnosti. Odlučite

(unaprijed) što biste voljeli činiti u svojem narednom lucidnom snu, možda

letjeti, razgovarati s nekim likom u snu, ili jednostavno istraživati snoviti

svijet. Nastavite zamišljati da sanjate sada te vizualizirajte sebe kako

uživate u odabranoj aktivnosti.

4. Čvrsto odlučite da ćete biti lucidni i nastaviti svoju odabranu

aktivnost. Dok nastavljate zamišljati sebe kako činite ono što želite činiti

u sljedećem lucidnom snu, recite sebi odlučno: “Sljedeći put kad sanjam

želim prepoznati da sanjam i činiti ono što želim činiti u tom lucidnom

snu.” Ponovite odluku nekoliko puta dok ne osjetite da je vaša namjera

postavljena čvrsto.

15

Upotreba propuštenih znakova sna kao oslonaca za lucidnost

Većina snova kojih se sjećate sadržat će bar jedan ili, vjerojatnije, nekoliko

znakova sna. Dok ne razvijete barem umjeren stupanj lucidnosti, gotovo nikad

nećete ove čudne pojave u snu prepoznati kao to što jesu, što vodi do neuspjeha

koji može zapriječiti napredovanje, sve dok ga ne razumijete i ne ispravite:

pogreška (uobičajena među novacima u lucidnom sanjanju) jest fokusirati se na

to koliko je vaš um nekritičan tijekom sanjanja, pa svaki propušteni znak sna

tumačiti kao još jedan dokaz da nikad ne prepoznajete znakove sna. To je

greška! Na taj način se propuštenim znakovima sna služite da biste se uvjerili

kako ste nesvjesni, glupi ili jednostavno nesposobni za lucidnost. Ali to nije ono

što želite naučiti.

Ono što želite naučiti jest kako prepoznati kad sanjate kroz upoznavanje znakova

sna. Zato svakako promislite koji vam je dio sna mogao reći da sanjate, pa

odlučite da ćete se sljedeći put kad se nešto takvo pojavi, doista sjetiti da

sanjate! Dakle, ukoliko se probudite iz sna u kojem ste propustili primijetiti da je

prijatelj s kojim ste pričali već godinama mrtav, morate čvrsto odlučiti da ćete,

sretnete li tu osobu ponovo, prepoznati da sanjate. Nadalje, odlučite da ćete

svakako tog prijatelja ponovo vidjeti i da ćete sljedeći put kad se to desi svakako

postati lucidni.

Propušteni znakovi sna su poput oslonaca po kojima prelazite Letu, rijeku

zaborava, u obećanu “Zemlju lucidnosti”, ali jedino ako ih upotrijebite na takav

način, jedino ako odlučite s potpunim uvjerenjem da više nećete biti prevareni.

Naravno, bit ćete prevareni. Griješiti je ljudski, ali zašto ne učiti kako da

griješimo sve manje i manje?

PAMĆENJE BUDUĆNOSTI:

MNEMONIČKA INDUKCIJA LUCIDNIH SNOVA

Slabo je sjećanje koje radi samo unatrag.

- Lewis Carroll, Alica u zemlji čudesa

Najmoćnija tehnika za induciranje lucidnih snova zasnovana je na

“prospektivnom pamćenju”, na prisjećanju da nešto učinimo u budućnosti. Dok

veći dio onog što shvaćate kao sjećanje uključuje povlačenje informacija iz

prošlosti, prospektivno pamćenje ili pamćenje namjera odnosi se na našu

sposobnost da zapamtimo svoje namjere kako bismo izvršili neku specifičnu

radnju u budućem vremenu ili okolnostima.

Pored zapisivanja podsjetnika (koji nam ovdje iz očitih razloga neće pomoći!),

ovo radimo tako što tvorimo mentalnu vezu između onoga čega se želimo sjetiti i

buduće okolnosti u kojoj to želimo učiniti. Ovu vezu u velikoj mjeri omogućuje

mnemoničko sredstvo (tj. pomoć za pamćenje) vizualiziranja sebe kako činite

ono čega se želite sjetiti. Korisno je također verbalizirati namjeru: “Kad se to-i-to

dogodi, želim se sjetiti da učinim to-i-to.” Na primjer, “Kad prođem pored banke,

želim se sjetiti da podignem nešto gotovine.”

16

Ovu sam tehniku razvio dok sam pripremao svoju doktorsku disertaciju, a

upotrijebio sam ju za postizanje lucidnog sanjanja po volji. Verbalizacija koju

osobno koristim za organiziranje namjeravanog nastojanja glasi ovako: “Sljedeći

put kad budem sanjao, želim se sjetiti da prepoznam kako sanjam.” Imajte na

umu da “kada” i “što” u namjeravanom činu moraju biti jasno određeni.

Dobro vrijeme za prakticiranje MILS je nakon buđenja iz sna, prije vraćanja u

spavanje, ili nakon dužeg razdoblja pune budnosti, kao što je objašnjeno niže. Za

uspjeh je važno da frazu ne ponavljate bezumno. Morate doista namjeravati

imati lucidni san. Slijede preporuke objašnjene korak po korak.

SLUŠAJTE SNIMKU 3

VJEŽBA MNEMONIČKE INDUKCIJE LUCIDNIH SNOVA

1. Postavite pamćenje snova. Prije spavanja, usmjerite um na buđenje i

pamćenje snova. Kad se probudite iz sna, prisjetite se sadržaja što potpunije.

2. Fokusirajte namjeru. Dok se vraćate u spavanje, usredotočite namjeru

na prisjećanje da prepoznate kad sanjate. Recite sebi, “Sljedeći put kad sanjam

sjetit ću se da sanjam,” ponavljajući to kao mantru. Unesite osjećaj u riječi i

fokusirajte se samo na tu zamisao. Otkrijete li da mislite na nešto drugo,

otpustite te misli i vratite um na svoju namjeru.

3. Vidite sebe kako postajete lucidni. Dok se nastavljate fokusirati na

namjeru da se sjetite prepoznati kad sljedeći put sanjate, zamislite da ste

ponovo u snu iz kojeg ste se upravo probudili. Zamislite da ovaj put prepoznajete

da sanjate. Identificirajte znak sna i kad ga ugledate, recite si, “Sanjam!” i

nastavite zamišljanje. Zamislite kako izvodite svoje planove za sljedeći lucidni

san. Na primjer, ukoliko želite letjeti u lucidnom snu, zamislite kako letite.

4. Ponavljajte dok namjera nije postavljena. Ponavljajte korake 2 i 3 sve

dok ne zaspete ili dok ne postanete sigurni da je namjera postavljena. Ako, dok

padate u san, otkrijete da razmišljate o nečem drugom, ponovite postupak tako

da zadnja stvar u vašem umu prije spavanja bude namjera da se sjetite

prepoznati kad sljedeći put sanjate. Ako sve ide dobro, u kratkom ćete roku biti

lucidni u nekom drugom snu (koji ne mora bitno ličiti onom s kojim ste vježbali).

FIZIOLOŠKI UTJECAJ NA LUCIDNO SANJANJE

Lucidno sanjanje se ne događa jednakom učestalošću u svako vrijeme. Lucidni

sanjači od Frederika van Eedena do Patricie Garfield odavno tvrde da se lucidno

sanjanje događa “gotovo isključivo” tijekom ranih jutarnjih sati. Naše istraživanje

na Stanfordu ukazuje da se produljeno stabilno lucidno sanjanje događa

isključivo tijekom REM razdoblja. Nadalje, kasnija REM razdoblja su pogodnija za

lucidnost od ranijih REM razdoblja. Premda je sigurno moguće inducirati lucidne

snove tijekom prvog REM razdoblja u noći upotrebom MILS-a, puno je lakše isto

prakticirati kasnije u ciklusu spavanja, recimo nakon četiri i pol sata (REM

razdoblje 3) ili šest sati (REM razdoblje 4).

17

Ukoliko otkrijete da ste previše pospani da biste slijedili postupak opisan u MILS

vježbi, možete se pokušati probuditi tako što radite nešto što zahtijeva punu

budnost, kao što je zapisivanje sna, čitanje ili jednostavno ustajanje iz kreveta.

Ovo prekidanje spavanja je uvjet koji bitno doprinosi lucidnosti.

U kasnijim 1970-ima, razvio sam prekidanje spavanja kao metodu indukcije

lucidnog sanjanja nakon što sam čuo o čitavom nizu noćnih aktivnosti koje su

navodno neposredno prethodile lucidnom sanjanju. Te su aktivnosti uključivale

seks, povraćanje, čitanje i pisanje te meditaciju pred zoru s jasnim duhom

samopredanosti. Što su ove navedene lucidogene aktivnosti imale zajedničkog?

Odgovor je bio prilično jednostavan: budnost!

Razdoblje budnosti kojim prekidamo normalni tijek spavanja povećava

vjerojatnost lucidnosti. Zapravo, tehnika “jutarnjeg drijemanja” ili “prekinutog

spavanja” koju smo pročistili u nekoliko eksperimenata provedenih u Lucidity

Institute, predstavlja iznimno moćnu metodu stimuliranja lucidnih snova. Tehnika

jednostavno traži da se probudite iz spavanja jedan sat ranije nego obično,

ostanete budni trideset do šezdeset minuta, i onda ponovo zaspete. Jedna je

studija pokazala 15 do 20-struko povećanje vjerojatnosti lucidnog sanjanja kod

trideset do šezdeset minuta budnosti u usporedbi sa samo pet minuta. Tijekom

razdoblja prekinutog spavanja čitajte o lucidnom sanjanju, provedite provjeru

stvarnosti, a zatim prakticirajte MILS dok tonete u san. Programi Lucidity

Institute-a uključuju ovu tehniku kao bitan dio rasporeda. To je jedan od razloga

zbog kojih većina sudionika ima lucidne snove tijekom radionica.

U ovom poglavlju rekao sam da sam uspio imati lucidne snove po volji

upotrebljavajući tehniku koju sam razvio u nekoliko godina. Ta tehnika je,

naravno, bila MILS. Kad sam se naučio njome služiti, imao sam po čak četiri

lucidna sna po noći, a lucidnost sam uspijevao održati svake noći kad bih

nastojao. Ne vidim zašto to ne bi bilo moguće i za druge ljude.

Nema sumnje, budućnost će donijeti razvoj puno djelotvornijih tehnika za

indukciju lucidnog sanjanja koje obećavaju taj svijet približiti bilo kome

zainteresiranom. Tko zna? Možda ulazak u lucidne snove jednog dana neće biti

teži od običnog spavanja.

BUDNOŠĆU IZAZVANO LUCIDNO SANJANJE (BILS)

Ovo nas dovodi do još jedne vrste među metodama indukcije lucidnog sna:

svjesno prelaženje u spavanje. Drugi od dva glavna načina na koje ljudi postaju

lucidni je kratko buđenje iz REM spavanja, a zatim vraćanje u REM spavanje bez

gubitka svijesti. Ovo nazivamo budnošću izazvan lucidni san, ili BILS. Postoji niz

tehnika koje su dostupne za namjerno induciranje BILS-a, a zasnovane su na

istom temeljnom principu: ležite u krevetu duboko opušteni, ali pozorni te

izvodite repetitivnu ili neprekidnu mentalnu aktivnost na koju fokusirate pažnju.

Nastavljanje ove zadaće održava unutarnji fokus pažnje i s time budnu unutarnju

svijest, dok pospana vanjska svjesnost opada i naposljetku potpuno nestaje kada

prelazite u spavanje. U biti, zamisao je pustiti da tijelo zaspe dok um ostaje

budan.

Postoje mnoge varijacije na tehniku prelaženja u spavanje s održavanjem

svijesti. Tarthang Tulku, tibetanski lama koji podučava na Berkeleyu, opisuje

18

jednostavnu i učinkovitu metodu: nakon vrlo dubokog opuštanja prije samog

spavanja, vizualizirajte prekrasan cvijet lotosa u grlu. U središtu ovog lotosa

nalazi se narančasto-crveni plamen. Nježno fokusirajte pažnju na svjetlost

plamena dok svjesno prelazite u spavanje. Popratni CD uključuje vođenu

meditaciju s tehnikom Lotosa i Plamena.

SLUŠAJTE SNIMKU 4

SPREČAVANJE PRERANOG BUĐENJA

Početnici u lucidnom sanjanju često imaju problem s buđenjem čim postanu

lucidni. Ova prepreka može nekim ljudima onemogućiti da shvate vrijednost

lucidnog sanjanja. Na svu sreću, ima načina da ovaj problem riješimo.

Prvi je da ostanemo mirni u snu. Postizanje lucidnosti je uzbudljivo, ali prebrzo

izražavanje uzbuđenja može vas probuditi. Uživati ushit koji prati zoru lucidnosti

moguće je bez da dopustimo pretjeranu aktivaciju. Budite poput igrača pokera sa

savršenim kartama. Opustite se i upustite se u san, umjesto da se povlačite u

unutrašnju radost postignuća.

Zatim, ukoliko san pokazuje znakove svršetka, kao što su gubljenje detalja,

živosti ili pojavne zbiljnosti prizora, tehnika “vrtnje” snovitog tijela kao u

derviškom plesu može povratiti jasnoću prizora. Ovu sam tehniku razvio sretnim

slučajem nakon što sam imao (pogrešnu) zamisao da potpuno opuštanje može

spriječiti buđenje iz lucidnih snova. Kat sam se sljedeći put našao u lucidnom snu

koji prestaje, potpuno sam se opustio i pao unatrag na tlo ... i razočaran se

našao u svojem krevetu. Ili ne? Kad sam se doista probudio minutu kasnije,

shvatio sam da je to bilo “lažno buđenje” - djelomičan uspjeh utoliko što se

sanjanje nastavilo. Poslije nešto testiranja, odlučio sam da nije opuštanje to koje

stabilizira san, već pokret ili, točnije, osjećaj pokreta. Najbolji način da se stvori

osjećaj kretanja, naročito ako prizor sna nestane tako da se više nemate gdje

kretati, jest zavrtjeti se na mjestu. Ne vrtite se doista, ali vašem je mozgu dobro

poznato iskustvo vrtnje, pa se to iskustvo duplicira prilično dobro. U tom

procesu, aktiviraju se vestibularni i kinestetski osjeti. Pretpostavka je da ovo

osjetilno aktiviranje u snu priječi mozak od promjene stanja iz sna u budnost.

Budite svjesni da očekivanje mogućeg buđenja ponekad vodi u lažno buđenje u

kojem sanjate da se budite. Živopisnost osjeta vrtnje može izazvati osjećaj da

ste rukom udarili o krevet, pa ćete možda pomisliti, “Opa, sada sam budan u

krevetu.” No, neka bude jasno - nije se vrtjelo vaše fizičko tijelo, već sanjačko

tijelo - dakle, to je bila snovita ruka koja je udarila u snoviti krevet! Da biste

izbjegli obmanu, neprekidno se podsjećajte dok se vrtite, “Sljedeća stvar koju

vidim bit će san”, sve dok se prizor ne pojavi. Ako sumnjate u svoj status,

provedite temeljit test stvarnosti.

Istraživanje na Lucidity Institute dokazalo je djelotvornost vrtnje: vjerojatnost u

prilog nastavljanja lucidnog sna veća je od 20:1 nakon vrtnje, uspoređeno s

vjerojatnošću od samo 1:2 nakon prepuštanja tijeku događaja. Time relativna

vjerojatnost vrtnje naspram prepuštanja događajima postaje gotovo 50:1, što je

dobra isplativost za mali trud koji treba uložiti.

19

BUDUĆI PRISTUP STANJU LUCIDNOG SNA

Trenutno je moguće ukazati na nekoliko tehnika koje se mogu povoljno razvijati

u induciranju lucidnih snova. Jedna je upotreba hipnoze. “Autosugestija” ili

usađivanje namjere da nešto učinimo jedan je oblik hipnoze; MILS uključuje tu

tehniku. Mnogi su ljudi otkrili da je ona barem umjereno učinkovita u induciranju

lucidnih snova. Isto tako, za sretnu manjinu populacije koja se lako hipnotizira,

post-hipnotička sugestija za lucidne snove može biti učinkovitija kad ju hipnotizer

primjeni u transu, umjesto da ju dajete sami sebi. No čak i ako vas nije lako

hipnotizirati, možete uživati u dobrobiti pozitivnih sugestija i afirmacija. Popratni

CD donosi indukciju lucidnog sanjanja transom u dvije verzije, jednu za dnevnu

(snimka 5) i jednu za noćnu uporabu (snimka 6).

SLUŠAJTE SNIMKU 5 i 6

UREĐAJI ZA INDUKCIJU LUCIDNOG SANJANJA (UILS)

Osnova većini postupaka za indukciju lucidnog sanjanja je fokusiranje i

osnaživanje namjere da se sjetite nešto učiniti tijekom sna - naime, da

prepoznate kako sanjate. Ne bi li bilo lijepo kad bi vas za vrijeme sna netko

podsjetio? Kako stvari stoje, doista postoje uređaji koji čine upravo to. Ovi

uređaji za indukciju lucidnog sna, ili UILS, razvijeni su tijekom našeg

laboratorijskog istraživanja na sveučilištu Stanford. Otkrili smo da su žmigajuća

svjetla upotrebljiva kao podsjetnici za lucidnost. Pokazalo se da svjetlosni

podražaji ulaze u snove bez da uzrokuju buđenje.

Možda ste primijetili da katkad djelići osjetilnih informacija prolaze u snove u

prerušenom obliku, kao što se desi da glazbu za buđenje sanjate kao glazbu u

dućanu ili piljenje u susjedstvu kao zvuk grmljavine. Istim tim načelom koriste se

UILS: svjetla ili zvukovi iz uređaja ulaze u snove korisnika. Zadaća korisnika je

da primijeti svjetlucanje u snu i sjeti se da je to podsjetnik za ostvarenje

lucidnosti.

NovaDreamer® je komercijalno dostupan UILS, a sastoji se od ugodne maske za

spavanje opremljene infracrvenim senzorima za pokrete očiju. Kad senzori

odrede da sanjate, NovaDreamer isporučuje podsjetnik lucidnosti u obliku

isprekidanih svjetala iz para crvenih LED-svjetiljki. Svjetlucanje se probija u

tekući san na više načina. Podsjetnik se može pojaviti preko prizora sna, poput

svjetiljke uperene u vaše oči, ili nakratko prekinuti prizor sna ili - u najviše

slučajeva - može se utopiti u radnju sna: mlađi brat pali i gasi svjetla u sobi,

pojavljuju se krijesnice, munje, prometna svjetla, policijska svjetla ili bljeskalice

foto-aparata.

UILS po sebi ne uzrokuju lucidne snove kao što sprave za vježbanje ne uzrokuju

razvijanje snažnih mišića. U oba slučaja, cilj - lucidno sanjanje ili snaga -

proizlazi iz prakse. Sprave jednostavno ubrzavaju proces. Znanstvene studije su

potvrdile da sadašnja generacija UILS, uz ispravno korištenje, može djelotvorno

povećati učestalost lucidnog sanjanja.

20

Vjerujem da ćemo tijekom sljedećih deset ili dvadeset godina viđati sve

djelotvornije UILS, zahvaljujući ubrzanom razvoju računala i mikroelektronike. U

slučaju da brinete o neprirodnosti ili neispravnosti korištenja tehnologije za

induciranje lucidnog sanjanja, zanimat će vas da je Dalaj-lama bio oduševljen

DreamLight® UILS (koji je bliski rođak NovaDreamer uređaja) kad ga je vidio na

konferenciji Mind and Life 1997. godine.

Ovo je veoma dobro za praksu u vrijeme spavanja i sanjanja. Ponekad u noći imate

snažan san i kad se ujutro probudite on može utjecati na vaše emocionalno stanje. S

ovime možemo njegovati povoljna stanja uma dok sanjamo, a to bi bila stvarna dobrobit.

Okrenimo se, onda, dobrobitima.

1 Za informacije o treningu lucidnog sanjanja, posjetite www.lucidity.com

2 Dalai Lama, Sleeping, Dreaming, and Dying: An Exploration of Consciousness with the Dalai Lama,

ured. F. Varela (Boston: Wisdom, 1997), 107.

21

POGLAVLJE 4

Praktični sanjač:

primjene lucidnog sanjanja

KORIST NOVOROĐENOG DJETETA

Govoreći o elektricitetu, znanstvenoj novini u 18. stoljeću, jedna žena je navodno

rekla Benjaminu Franklinu, “Koja korist od toga?” Njegov odgovor je slavan:

“Koja korist, gospođo, od novorođenog djeteta?” Postavimo li 200 godina kasnije

isto pitanje o lucidnom sanjanju, znanstvenom kuriozitetu ovog stoljeća,

možemo dobiti isti odgovor. Premda za sada možemo samo spekulirati, naš rad u

Stanfordu i svjedočanstva drugih lucidnih sanjača sugeriraju da, poput

elektriciteta, lucidno sanjanje može dati zamislive dobrobiti i pomoći nam u puno

lakšem obavljanju raznih zadaća.

Budući da najveća prednost što ju lucidna svijest pruža sanjanju i bdijenju jest

sposobnost za prilagodljivo i kreativno djelovanje, veći dio raznih primjena

lucidnog sanjanja bit će primjeri kreativnosti, u širem smislu.

Istraživači biofeedbacka Elmer i Alyce Green razmatrali su kreativnost na tri

različite razine organizacije - fiziološkoj, psihološkoj i društvenoj. Primjerice, kod

fizioloških procesa, kreativnost označava fizičko liječenje i regeneraciju. Kod

emocionalnih procesa, kreativnost uključuje stvaranje promjena u stavovima koji

pogoduju uspostavljanju unutrašnjeg sklada, dok u mentalnoj sferi ona obuhvaća

sintezu novih ideja.

“Ulaz ili ključ za sve ove unutrašnje procese,” počeli su vjerovati supružnici

Green, bio je

...osebujno stanje svijesti u kojem se jaz između svjesnih i nesvjesnih procesa hotimično

sužava, a po potrebi privremeno dokida. Kad se uspostavi to samo-navođeno maštanje,

tijelo kao da se može po želji programirati, pa će se zadane upute izvršiti, a emocionalna

stanja se mogu trezveno propitati, prihvatiti ili odbaciti, ili sasvim zamijeniti drugima koja

smatramo korisnijima, dok se problemi nerješivi u normalnom stanju svijesti mogu

elegantno rješavati.

Vjerujem da to što Greenovi predlažu s hipnagogičkim stanjem još više vrijedi za

stanje lucidnog sanjanja, gdje svjesni um susreće nesvjesno, licem u lice.

22

LJEKOVITI SAN

Znalo se desiti da zaspem u suzama; ali u moje snove dolazili su najljupkiji oblici da me

razvesele, pa sam ustajao svjež i radostan.

- Goethe

Uporaba snova za liječenje bila je vrlo raširena u starom svijetu. Bolesni bi ležali

u hramovima Asklepije, grčkog boga liječenja; smatralo se da tijekom snova bog

ili njegov zmijski srodnik (otud kaducej kao simbol medicine) dolaze i govore

pacijentima što treba učiniti za ozdravljenje. Jasno, ne možemo ocijeniti

djelotvornost ili mehanizam bilo kakvih izliječenja koja su otud uslijedila, ali

danas imamo razloga vjerovati da snovi doista mogu pomoći u procesu

iscjeljenja.

Zdravlje je definirano kao “stanje optimalnog funkcioniranja, slobodno od bolesti

i abnormalnosti”.2 Područje kojim se prostire ovo funkcioniranje je život sa svim

svojim kompleksnostima. Općenito, zdravlje možemo shvatiti kao stanje

adaptivnog odgovaranja na izazove života.

Da bi odgovori bili adaptivni, moraju barem povoljno razriješiti situaciju na način

koji ne remeti integritet ili cjelovitost pojedinca. Adaptivni odgovori također

poboljšavaju odnos pojedinca s okolišem. Postoje stupnjevi adaptivnosti, a

optimum je ono što definiramo kao zdravlje.

Po toj definiciji, biti zdrav znači više od jednostavnog održavanja status quo.

Dapače, kad naše poznato ponašanje postaje neprikladno za nošenje sa

situacijom, svaki zdravi odgovor uključit će učenje novog, nadajmo se

adaptivnijeg ponašanja. Kad učimo nova ponašanja, rastemo; a tada postajemo

bolje opremljeni za nošenje s izazovima života.

Lucidno sanjanje ima porodičnih sličnosti sa sanjarenjem, hipna-gogičkim

maštanjem, psihodeličnim stan j ima, hipnotičkim halucinacijama te drugim

tipovima mentalnih uprizorenja. Budući su mnogi članovi obitelji mentalnog

uprizorenja pronašli korisnu primjenu u terapeutskim krugovima, čini se

razumnim očekivati da i lucidno sanjanje pokaže djelotvornu primjenu.

Prema iskazu liječnika Dennisa Jaffea i Davida Breslera, “mentalno uprizorenje

mobilizira latentne, unutrašnje snage osobe koje imaju golem potencijal u

procesu iscjeljenja i u poboljšanju zdravlja”. Kako god da funkcionira, uprizorenje

se koristi u raznovrsnim psihoterapeutskim pristupima od psihoanalize do

bihevioralne modifikacije.

Ako je djelotvornost uprizorenja, kao što se čini, proporcionalna njegovoj

iskustvenoj zbiljnosti, vjerojatno je da bi ljekovite predodžbe u stanju lucidnog

sanjanja imale posebnu - možda čak i najveću -djelotvornost. Sanjanje je,

naime, najživopisniji oblik uprizorenja što ga mogu iskusiti normalni pojedinci.

Stoga ono što se događa u lucidnim snovima ima razumljivo snažan utjecaj na

sanjača, kako iskustveno, tako i fizički.

Hipnoza je tehnika terapeutskog uprizorenja koja ima dodirnih točaka s lucidnim

sanjanjem. Duboko hipnotizirani subjekti sposobni su iznimno kontrolirati mnoge

fiziološke funkcije: inhibirati alergijske reakcije, zaustaviti krvarenje te po volji

23

inducirati anesteziju. Nažalost, te dramatične pojave čine se ograničenima na pet

ili deset posto stanovništva koji mogu ući u vrlo duboku hipnozu, a ta sposobnost

se, po svemu sudeći, ne može trenirati. Nasuprot tome, lucidno sanjanje se

može naučiti. Lucidni snovi možda nose isti potencijal samoupravljanja kao

duboka tranzička hipnoza, a mogu biti dostupni puno većem dijelu stanovništva.

Jednu od najzanimljivijih terapeutskih primjena mentalnog uprizorenja nalazimo

u radu dr. O. Carla Simontona s oboljelima od raka. Dr. Simonton i njegovi

kolege ustanovili su da pacijenti s uznapredovalim rakom, koji su standardni

tretman radijacijom i kemoterapijom nadopunili ljekovitim uprizorenjem,

preživjeli dvostruko duže od očekivanja po nacionalnom prosjeku. Premda je

oprez prikladan u tumačenju tih rezultata, oni sugeriraju neke vrlo uzbudljive

mogućnosti.

Uzmemo li obzir da naše laboratorijske studije otkrivaju visok stupanj korelacije

između sanjanog ponašanja i fizioloških procesa, čini se opravdanim nadati se da

ljekovito uprizorenje tijekom lucidnog sanjanja može biti još djelotvornije.

Zamislivo je da u lucidnom snu možete provoditi aktivnosti specifično osmišljene

za proizvođenje preciznih željenih fizioloških posljedica. To ostavlja neke

fascinantne mogućnosti za buduće istraživanje: možete li inicirati procese

samoiscjeljenja svjesnim zamišljanjem svojeg sanjačkog tijela kao savršeno

zdravog? Ukoliko u lucidnim snovima “izliječite” svoje sanjačko tijelo, u kojoj

ćete mjeri izliječiti svoje fizičko tijelo?

DOBROBITI RADA SA STRAŠNIM SNOVIMA

Nije naučio lekciju života onaj tko svakog dana ne iskusi strah.

- Ralph Waldo Emerson

Masakatsu agatsu.

(Prava pobjeda je vladanje sobom.)

- Morihei Uyeshiba

Kao što ću razložiti u sljedećem poglavlju, iz vlastitog iskustva vjerujem da

suočenje i rad sa strašnim snovima mogu biti vrijedna iskustva, kroz koja učimo

da u razvoju jasnoće i samilosti trebamo početi od sebe. Na začetku proučavanja

lucidnog sanjanja, zamijetio sam da tjeskoba prethodi nastupu lucidnosti u 36

posto mojih lucidnih snova tijekom prve godine (60 posto tijekom prvih šest

mjeseci2). Nasuprot tome, u drugoj godini je tjeskoba bila prisutna kad bih

prepoznao da sanjam u samo 19 posto mojih lucidnih snova. Tijekom treće

godine, tjeskoba se pojavljivala u samo 5 posto te u samo 1 posto ili manje

tijekom sljedeće četiri godine. To opadanje učestalosti i omjera tjeskobnih snova

pripisujem svojoj praksi razrješenja sukoba tijekom lucidnih snova, na ranije

opisan način. Ovo je naročito dojmljivo kad se uzme u obzir da je moj život

postao puno stresniji i zahtjevniji kroz godine. Ako nešto ne rješava stres mojeg

dnevnog života, trebao bih doživjeti budnu tjeskobu popraćenu povećanjem

tjeskobe u snovima.

24

Međutim, tjeskobe ima manje u mojim snovima, a možda i u budnom životu.

Stoga, možda trajna dobrobit “odgovornog” lucidnog sanjanja, one vrste kakvo

sam prakticirao, može proizvesti adaptivnije ponašanje u spavanju i budnosti.

Nadalje, kao što sam objasnio, naučio sam upotrebljavati samu tjeskobu kao

nepogrešivu najavu lucidnosti. U zadnjih šest godina, nijednom me iz sna nije

probudila tjeskoba, što bi se desilo da sam imao nelucidne more. Tijekom ovog

razdoblja, dovoljno tjeskobe je uvijek dovodilo do probuđenja u snu, a ne iz sna,

omogućivši mi na taj način da se suočim sa strahovima i razriješim svoje sukobe.

Ovo je vrlo važan potencijal lucidnog sanjanja, jer kad iz more pobjegnemo

buđenjem, nismo se suočili s problemom straha ili strašnog sna, već smo tek

privremeno olakšali strah i potisnuli strašan san. Na taj način, ostajemo s

nerazriješenim sukobom kao i, po svoj prilici, negativnim i nezdravim osjećajima.

S druge strane, kroz ostajanje s morom i prihvaćanje njenog izazova, što

lucidnost omogućuje, možemo razriješiti problem sna tako da postanemo zdraviji

nego prije. Ako je onda, kao što sam sugerirao, liječenje izvorna svrha sna koji

je postao mora, lucidnost može pomoći u spašavanju sna koji je malo skrenuo.

Lucidnost ostavlja za sobom prilagodljivost i samopouzdanje koji uvelike

osnažuju sposobnost sanjača da ovlada situacijom predočenom u snu. Vjerujem

da naviku prilagodljivosti vrijedi razvijati u lucidnom sanjanju. Povrh njene velike

korisnosti u sanjačkom svijetu, općenito je primjenjiva i u budnom svijetu.

Zapravo, povremeno je to jedini način djelovanja koji vam ostaje na

raspolaganju. U mnogim situacijama, nerealistično je očekivati od drugih ljudi da

se promijene u skladu s vašim željama. Ne možete uvijek ili čak često druge

navesti da učine ono što želite; ne možete ih čak ni spriječiti da učine točno ono

što ne želite. Pa ipak, u svakom trenutku, bilo da sanjate ili bdijete, imate moč

promijeniti način na koji vidite okolnosti u kojima se nalazite. Vi definirate

vlastito iskustvo: tko i kako želite biti, i kako odabirete gledati situaciju s kojom

ste suočeni. Ukratko:

Dva čovjeka gledala kroz zatvorski prozor. Jedan vidje blato, drugi zvjezdani obzor.

- nepoznati autor

Naravno, često nije očigledno koji je nazor ili smjer djelovanja najbolji. Život

nam nerijetko predstavlja složene situacije koje traže teške odluke. Lucidno

sanjanje može nam pomoći da biramo mudro.

KREATIVNO RJEŠAVANJE PROBLEMA

Snovi se odavno smatraju vrelom nadahnuća na gotovo svakom polju ljudskog

nastojanja, od književnosti do znanosti i inženjerstva, od slikarstva do glazbe i

sporta. Zbog prostornog ograničenja, predstavit ćemo tek neke od mnogih

dostupnih primjera, no i oni su dovoljni da ilustriramo ulogu što ju snovi igraju u

kreativnom procesu.

Prvo, razmotrimo slučaj ruskog kemičara Dmitrija Mendeljejeva, koji je godinama

radio u nastojanju da otkrije način klasificiranja elemenata prema njihovoj

atomskoj težini. Jedne noći 1869, kemičar je pao u krevet iscrpljen od dugih sati

pokušavanja da riješi problem. Kasnije te noći, on je “vidio u snu tablicu u kojoj

su svi elementi bili na svojem mjestu”. Nakon buđenja, odmah je po sjećanju

25

zapisao tablicu na komad papira. Začudo, piše Mendeljejev, “Ispravka je kasnije

bila nužna na samo jednom mjestu.”4 Tako je periodička tablica elemenata,

temeljno otkriće moderne fizike, prvi put uobličena u snu.

Jack Nicklaus donosi fascinantan primjer sanjačke kreativnosti. Nakon što je

pobijedio na čitavom nizu prvenstava, profesionalni golfer je zapao u neugodnu

krizu. Kad se naizgled preko noći vratio u šampionsku formu, na pitanje

reportera kako je uspio, Nicklaus je odgovorio:

Pokušao sam sve ne bih li doznao što nije u redu. Došlo je do toga da sam 76icu smatrao

dobrim rezultatom. Ali prošlu srijedu usnio sam san o svom zamahu. Dosta dobro sam

udarao u snu, no odjednom sam shvatio da štap ne držim na isti način. Imao sam

problema sa spuštanjem desne ruke koja udaljava glavu štapa od loptice, ali u snu sam

to radio savršeno. Kad sam jučer ujutro došao na teren, isprobao sam način koji sam

prakticirao u snu, što se pokazalo uspješnim. Jučer sam odradio 68, a danas 65 i -

vjerujte mi - ovako je puno zabavnije. Malo mi je glupo to priznati, ali dogodilo se u snu.

Trebao sam samo malo promijeniti hvat.

Slične sam primjere upotrebe lucidnog sanjanja vidio kod rješavanja problema i

poboljšanja performansi u atletici, borilačkim vještinama i plesu. Jedan takav

izvještaj dolazi od klizačice koja je lucidno sanjala proboj u tehnici. Tanya piše da

je bila izvrsna klizačica, ali je osjećala da ju nešto zadržava. Onda je jedne noći u

lucidnom snu iskusila “totalno klizanje”.

U snu sam bila na ledu s drugim ljudima. Igrali smo hokej, a ja sam klizala kao i uvijek,

vješto ali zadržano. U tom trenutku shvatila sam da sanjam, pa sam si rekla kako ču

dopustiti višem znanju da preuzme moju svijest. Prepustila sam se kvaliteti totalnog

klizanja. Trenutačno je nestalo straha, nestalo je zadržanosti, a ja sam klizala kao

profesionalka, slobodna poput ptice.

Ono što naučimo u lucidnim snovima obično je primjenjivo u budnom životu, a za

motoričke vještine to vrijedi na izravan način. Tanya objašnjava uspješno

prenošenje sanjačkog učenja:

Sljedeći put kad sam klizala, odlučila sam malo eksperimentirati i isprobati tu tehniku

prepuštanja. Prenijela sam kvalitetu tog sna u budno stanje. Prisjetila sam se kako sam

se osjećala u snu i na način glumca s ulogom, “postala” sam iznova totalna klizačica. I

ravno na led... moja stopala su slijedila srce. Bila sam slobodna na ledu. To se dogodilo

prije dvije i pol godine. Otada kližem s tom slobodom, a isti fenomen se prenio u način

na koji koristim koturaljke i skije. [T.R., Arlington, Virginia]

UVJEŽBAVANJE I DONOŠENJE ODLUKE

Snovima mentalnog vježbanja blisko su srodni snovi koji služe kao proba i

uvježbavanje. Većina čitatelja je vjerojatno iskusila probnu funkciju snova.

Sanjajući unaprijed o važnom, nadolazećem događaju, možemo isprobati razne

pristupe, stavove i ponašanja, možda dolazeći do djelotvornijeg načina

djelovanja u odnosu na ono što bismo inače učinili. Možemo također biti

upozoreni na izvjesne potencijalne aspekte buduće situacije koje inače ne bismo

zamislili ili uzeli u obzir.

Godine 1975. dr. William C. Dement priznao je da u “najluđoj spekulaciji” smatra

kako su “REM spavanje i sanjanje možda evoluirali kako bismo se njima služili u

budućnosti”, pa predviđa kako će “s vremenom funkcija sanjanja biti da čovjek

26

iskusi mnoge alternativne budućnosti u kvazi-stvarnosti sna te donosi bolje

‘informirane’ odluke”. Jedan od Dementovih snova uvjerljivo dočarava takvu

učinkovitost:

Prije više godina bio sam strastveni pušač - čak i do dvije kutije dnevno. Onda sam jedne

noći u iznimno živopisnom i realističnom snu doživio rak pluća koji nije bilo moguće

operirati. Sjećam se, kao da je to bilo jučer, kako promatram sjenku na rendgenskoj

snimci mojih pluća i shvaćam da je čitavo desno krilo zahvaćeno. Sljedeći pregled na

kojem je moj kolega otkrio proširene metastaze... bio je jednako živopisan. Naposljetku,

iskusio sam nevjerojatnu tugu saznanja da mi se život bliži kraju, da nikad neću vidjeti

kako mi djeca rastu te da se ništa ne bi dogodilo da sam ostavio cigarete čim sam

doznao za njihov karcinogeni potencijal. Nikad neću zaboraviti iznenađenje, radost i

prekrasno olakšanje u buđenju. Osjećao sam se iznova rođen. Naravno, to iskustvo je

bilo dovoljno da odmah prekinem naviku pušenja.

Drago mi je da je dr. Dement slobodan od nikotina i zdraviji nego prije dvadeset

pet godina.

Danas je jasno kako će ekološka i politička situacija prisiliti čovječanstvo na

goleme promjene u nadolazećem stoljeću. Među mnogim alternativama nalaze se

i krajnosti koje su opisane kao “utopija ili zaborav”. Nedvojbeno, planetarna

situacija je besprimjerno kompleksna. I jednako nedvojbeno, treba nam

besprimjerna vizija: i da bismo izbjegli katastrofu, i da bismo pronašli put u bolju

budućnost. I upravo san skriva ključeve ove vizije omogućujući nam da, riječima

Dementa, “iskusimo buduću alternativu kao da je stvarna te otud steknemo

iznimno prosvijetljenu motivaciju da po tom znanju djelujemo.”

Ne zaboravite da imamo slobodu svoju situaciju drukčije sagledati (kao blato ili

kao zvjezdani obzor). Već ste vjerojatno čuli da je kineska riječ za “krizu”

kombinacija pojmova “opasnost” i “prilika”. Vjerujem da je dobro ova ključna

vremena gledati s optimizmom, kao doba u kojem ljudi konačno počinju

prihvaćati odgovornost za svoje činove, kao i za svoje snove.

To nas dovodi u doba koje, u okviru judeo-kršćanskog mita stvaranja, možemo

smatrati osmim danom tjedna. Prema priči o Postanku, nakon sedam dana

teškog stvaralaštva, Bog odmara. Koliko doznajemo iz Biblije, možda još uvijek

drijema. Možda čak - kao prema hinduističkoj teologiji - Višnu Stvaratelj sniva.

Čini se da je red na nama.

ISPUNJENJE ŽELJA

“Ugodni snovi!”

Tako jedni druge ispraćamo na počinak. No, prema raznim istraživanjima,

prosječni san je neugodan. Taj se prosjek, naravno, odnosi na nelucidne snove.

A što se ludicnih snova tiče, čini se obrnut slučaj, posebno u pogledu tipične

emocionalne vrijednosti koja je nepogrešivo pozitivna.7 Mnogi lucidni sanjači

primijetili su emocionalno nagrađujuću prirodu tog iskustva. Lucidni sanjač može

slobodno djelovati po impulsima, što je nemoguće u budnom stanju. Patricia

Garfield, u knjizi Pathway to Ecstasy, čak predlaže da su lucidni snovi po sebi

orgazmički. Nadalje, spekulira da su tijekom lucidnog sanjanja stimulirani

moždani centri za nagradu ili “ekstazu”. Ova prilično fantastična zamisao možda i

pronađe svoju potvrdu u povezivanju živčanih REM sklopova ili paradoksalnog

27

spavanja s moždanim sistemom “nagrade”.8 Može biti da u određenim

okolnostima lucidno sanjanje osnažuje aktivnosti u tom sistemu urođenog

nagrađivanja. Koji god bio neurološki uzrok, lucidni snovi su ugodna iskustva.

Lucidno sanjanje može hendikepiranima i drukčije uskraćenima ponuditi ono što

je najbliže ispunjenju nemogućih snova. Paralitičari mogu ponovo hodati u

lucidnim snovima, a da ne spominjemo plesanje i letenje, pa čak i emocionalno

ispunjavajuće erotske fantazije. Tako pjeva kontrait u Handelovom Mesiji:

Tada će oči slijepih hiti otvorene, i uši gluhih probuđene.

Tada će hromi čovjek poskočiti kao jelen,

a jezik nijemog će zapjevati!

OTPUŠTANJE: DOVRŠENJE NESVRŠENIH POSLOVA

Razrješenje poteškoća u lucidnim snovima može pomoći ostvarenju veće

emocionalne ravnoteže i sposobnosti da se nosimo sa životnjim nevoljama. Može

pomoći u rješavanju problema kojih niste bili svjesni, a koji su ipak ograničavali

vašu sreću. No, lucidno sanjanje može se također upotrijebiti svrhovito,

usmjereno na specifične poteškoće kojih su ljudi sasvim svjesni. Osobni odnosi

mogu biti izvor najtežih problema s kojima se ljudi sreću. U mnogim slučajevima,

ne možemo na problemu raditi s osobom koje se on tiče, već to moramo raditi

sami.

Kad se važan odnos prekine, ljudi često otkriju da su im ostala nerazriješena

pitanja koja uzrokuju tjeskobu, pa čak i opterećuju kasnije odnose. U budnom

životu je nemoguće reći ono što nikad niste rekli svojem ocu prije no što je

umro. Isto tako, u budnom je životu često neizvedivo pronaći bivšeg partnera i

proraditi nerazriješena pitanja.

U lucidnim snovima, međutim, moguće je postići razrješenje, čak i kad takva

mogućnost ne postoji u fizičkom svijetu. Odsutni partner možda nije fizički

prisutan, ali može biti pojavno prisutan. To je dovoljno, jer je ono što zapravo

trebate riješiti vaš unutrašnji sukob. Snovi ne oživljavaju mrtve. Ali lucidni

sanjački susreti s mrtvima mogu biti dovoljno stvarni da nam omoguće osjećaj

kako smo još jednom s njima te da i dalje žive u našem srcu, kao u sljedećem

svjedočanstvu:

Moj otac je umro od raka ovog ljeta. Imao sam čitav niz snova u kojima sam bio svjestan

da sanjam, odlučan da se ne želim probuditi jer sam razgovarao s ocem, govoreći mu još

jednom da ga volim, ali on je inzistirao da se probudim i prihvatim da je s njim sve u

redu, i da mora ići dalje na svojem dugom putovanju. U snu sam ga naposljetku ispratio

na postaji, radostan što nije zakasnio na vlak: toliko je odgađao reći zbogom, da je skoro

propustio krenuti na svoje divno putovanje. To je bio zadnji san u nizu. [Pismo autoru od C.M.

iz Framighama, Massachussetts]

Rumijev epitaf nas podsjeća: “Kad mrtvi smo, ne tražite naš grob u zemlji, već pronađite ga u srcima ljudi.”

1 E. Green, A. Green, D. Walters, “Biofeedback for Mind-Body Self-Regulation: Healing and Creativity”,

Fields within Fields... within Fields (New York: Stulman, 1972), 144.

2 S. LaBerge i H. Rheingold, Exploring the World of Lucid Dreaming (New York: Ballantine 1990), 223.

28

3 D. T. Jaffe i D. E. Bresler, “The Use of Guided Imagery As an Adjunct to Medical Diagnosis and

Treatment”, Journal of Flumanistic Psychology 20 (1980): 45-49.

4 B. M. Kedrov, “On the Question of Scientific Creativity”, Voprosy Psikologii 3 (1957): 91-113.

5 W. Dement, Some Must Watch While Some Must Sleep (San Francisco: W. H. Freeman, 1972), 101.

6 S. LaBerge, Lucid Dreaming (Los Angeles: Tarcher, 1985), 1-2.

7 W. Dement, op. cit, 102.

8 S. S. Steiner i S. J. Ellman, “Relation between REM Sleep and Intracranial Self-Stimulation”, Science

177 (1972): 1122-24.

29

POGLAVLJE 5

Rad s lucidnim sanjanjem:

od noćnih mora do cijelosti

Mogao bih biti zarobljen u ljusci oraha i smatrati se kraljem bezgraničnog prostora, samo

kad ne bih imao loše snove.

- Shakespeare

Nema loših snova.

Buddha

ŠTO SU MORE?

Websterov Revised Unabridged Dictionary definira more kao “strašne ili grozne

snove, iz kojih se budimo nakon krajnje tjeskobe uznemirenog stanja uma.” Reći

da su more “loši snovi” čini se preblagim izrazom, gotovo kao da kažemo,

primjerice, da je vrag zao. Naposljetku, more mogu biti među najužasnijim

iskustvima. Koje god užase osobno smatrate najgorim stvarima koje se mogu

desiti - to će upravo biti najvjerojatnije teme vaših noćnih mora.

Svi ljudi, u svakom vremenu i svakoj kulturi, patili su od ovih užasa noći. Ljudsko

razumijevanje porijekla mora varira koliko i njihovo razumijevanje snova. U

nekim kulturama, more su stvarna iskustva duše koja je zalutala u drugi svijet

dok je tijelo spavalo. U drugim, one su posljedica demonskih posjeta. Noćna

iskustva, koja su svi osim najskeptičnijih u srednjevjekovnom razdoblju smatrali

izopačenom djelatnošću demona, sada možemo tumačiti kao jednako izopačene

otmice i “medicinska” testiranja vanzemaljaca.

Danas, u zapadnoj kulturi, većina ljudi rado kaže da su more “samo snovi”,

misleći pritom da su zamišljene, besmislene i bezvrijedne. To iznova ne odražava

kako se većina nas osjeća u pogledu noćnih mora; sigurno je da bi mnogi sasvim

sretno živjeli bez tih iskustava.

Općenito uzevši, vjerujem da je ovo tradicionalno viđenje noćnih mora

jednostavno pogrešno. Da, noćne more su zastrašujuće. Ali to ne znači da su

loše ili besmislene ili bez pozitivne vrijednosti. Sasvim suprotno, more sadrže

puno potencijalne energije koja može postati poticajem za psihološki razvoj.

Razumijevanje mora kao prilika za rast važan je ključ za učenje iz snova. Uz

fleksibilan i lucidan pristup životu, ne postoje loši snovi.

Jedan od stripova iz serije The Far Side Garyja Larsona izvrsno ocrtava ovaj

kreativan pristup iskustvu: dvije stare gospođe iza zaključanih ulaznih vrata

proviruju kroz prozor, dok im “čudovište iz Ida” stoji pred vratima. Mudrija od

njih kaže, “Smiri se, Edna... Da, to je neki divovski grozni insekt... ali možda taj

divovski grozni insekt traži pomoć.

30

INTEGRACIJA, CIJELOST I ZDRAVLJE:

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA “SANJAČKI ŽIVOT”

U snovima počinju odgovornosti.

- W. B. Yeats

Homo sum; humani nil a me alienum puto.

(Čovjek sam; ništa mi ljudsko nije strano.)

- Terentius, Heauton Timorumenos

Budući da zdravlje označava rastuću cijelost, psihološki rast često zahtijeva

reintegraciju zapostavljenih ili odbijenih aspekata osobnosti, a ona je svjesno ili

hotimično ostvariva kroz simboličke susrete u lucidnom sanjanju. Sadržaj

ljekovitog sna često poprima oblik integracije ili sjedinjenja slika. Predodžba o

sebi (ili ego) često se sjedinjuje s elementima onog što je Carl Jung nazvao

“Sjenkom”.

Želimo li pojednostaviti, podijelimo osobnost na dva dijela. S jedne strane

stavimo sve značajke koje smatramo poželjnima i “dobrima”. Skupnost ovog

dijela našeg jastva predstavlja predodžbu sebe ili ego. S druge strane stavimo

sve one značajke i odlike koje smatramo “lošima”, ili koje kod sebe ne volimo, pa

ih svjesno ili nesvjesno želimo poricati. Odričemo ih se tako što ih projiciramo na

mentalnu predodžbu “drugog”, što je Sjenka. Zamijetite da je predodžba sebe

bez Sjenke već po samom ustroju (svjesno ili ne) nepotpuna. Prema Jungu, kad

se ego reintegrira ili aspekte Sjenke prihvati kao vlastite dijelove, kreće se prema

cijelosti i zdravom psihološkom funkcioniranju.

Ernest Rossi je predložio da integracija, uslijed koje sinteza odvojenih psiholoških

struktura tvori potpuniju osobnost, predstavija važnu funkcij u sanjanja.2

Ljudska bića su kompleksni mnogorazinski biopsihosocijalni sistemi. Naše psihe

(“psiho” razina našeg sistema) imaju mnogo različitih aspekata ili podsistema; ti

različiti sastojci mogu i ne moraju biti u skladu. Postizanje cijelosti zahtijeva

pomirenje ili integraciju svih aspekata vlastite osobnosti. Prema Rossiju,

integracija je glavno sredstvo osobnog rasta:

U snovima svjedočimo nešto vise od pukih zelja; proživljavamo drame koje odražavaju

naše psihološko stanje i proces promjene koji se u njemu odvija. Snovi su laboratorij za

eksperimente s promjenama u našem psihičkom životu... Takav konstruktivni ili sintetički

pristup snovima može se jasno izraziti: Sanjanje je endogeni proces psihološkog rasta,

promjene i preobrazbe.

Lucidnost može uvelike unaprijediti ovaj proces. Lucidni sanjači mogu po volji

prisvojiti i prihvatiti te stoga simbolički integrirati dijelove svojih osobnosti koje

su prethodno odbijali ili otuđivali. Građa koju je graditelj ega odbacio može

postati novim temeljem cijelosti. U istom smislu, pjesnik Rainer Maria Rilke

zaključuje, “Možda je sve što nas plaši, u najdubljem smislu, nešto bespomoćno

što traži našu ljubav”.4 U Jungovom nazoru, nazočnost sjenovitih likova u

snovima ukazuje da je egoički model jastva nepotpun. Kad ego namjerno

prihvati Sjenku, kreće se prema cijelosti i zdravom psihološkom funkcioniranju.

Posljedice neprihvaćanja sjenovitih aspekata vlastite osobnosti dočaravaju užasi

koji su pohodili sanjački život Frederika van Eedena. U istom pregledu snova u

kojem je skovao pojam “lucidnog sna”, van Eeden piše, “U savršenom primjeru

31

lucidnog sna lebdim kroz neizmjerno široke krajolike jasno plavog, sunčanog

neba, s osjećajem duboke blaženosti i zahvalnosti, koju sam prisiljen izraziti

rječitim izrazima zahvale i pobožnosti.”5 Nažalost, kaže van Eeden, ovim

prekrasnim i pobožnim lucidnim snovima često su slijedili “demonski snovi”, u

kojima su ga ismijavala, maltretirala i zastrašivala - po njegovom vjerovanju -

“inteligentna bića vrlo niskog moralnog stupnja.”6

Otkud ti demonski snovi? Jung bi van Eedenove demonske snove smatrao

primjerom kompenzacije, koja nastoji ispraviti mentalnu neravnotežu nastalu iz

egoičkog osjećaja pravednosti i napuhane pobožnosti. Nietzsche bi vjerojatno

odgovorio više aforistički: “Naraste li stablo do neba, korijeni mu sežu do pakla.”

Freudov nazor je jednako jasan: “Očito je da sebe trebam smatrati odgovornim

za zle impulse u snovima. Na koji drugi način da se nosim s njima? Ukoliko

ispravno shvaćen sadržaj sna nije nadahnut nezemaljskim duhovima, on je dio

mog bića.”

Ali za van Eedena bi prihvaćanje izvora tih demonskih snova kao “dijela vlastitog

bića” bilo nezamislivo. Po svemu sudeći, još je nezamislivija bila zamisao koju je

van Eeden priznao izvorom znatne nelagode: to jest, da ovi demonski zaostaci iz

srednjeg vijeka doista postoje! Naposljetku, nije li dvadeseto stoljeće? Kako bilo,

kao predani istraživač unutrašnjeg prostora, osjećao je obvezu da objasni

njihovu prisutnost u svojim snovima: bilo je to čudno, no bili su to neupitno

demoni, a logika je zahtijevala da moraju biti odnekud - ako nisu iz njegova

uma, moraju biti odnekud drugdje. Budući se on nije mogao uvjeriti da je njegov

um odgovoran za “sve užase i pogreške sanjačkog života”, to mora da je bio

netko drugi. Tako je van Eeden bio prisiljen prihvatiti demonsku hipotezu, još

jednu inačicu stare “vrag me natjerao”. Ovo nesretno samoporažavajuće

vjerovanje blokiralo je sve napore da se oslobodi od demonskih snova.

U nemogućnosti da preuzme odgovornost za svoje snove, van Eeden nije bio

usamljen. Premda poznat po spremnosti da prizna svakojake grijehe u svim

područjima života, Sveti Augustin je smatrao da prijestupi u snovima prelaze

kritičnu crtu:

Razlika između budnosti i spavanja je toliko velika da, čak i kad tijekom spavanja

zgriješim, vraćam se u čistu savjest kad se probudim i shvatim kako, zbog ove razlike,

nisam odgovoran za taj čin, iako mi je zao sto mi se to na ovaj ili onaj način dogodilo, (dio

teksta istakao LaBerge)

Koliko mogu reći, Augustinov stav se može sažeti ovako: nisam odgovoran za

griješni san jer to nisam ja učinio. Ako nisam ja, tko je? (Sjenka.) U istom

odjeljku Ispovijesti, Augustin iznosi kako, usprkos njegovom potpunom

pokajanju za prošlo senzualno paganstvo, sjećanja na grješne navike, koja slabo

utječu na njega dok je budan, snažno utječu na njegove činove dok sanja. S

odmakom proteklih šesnaest stoljeća, lako nam je prepoznati Sjenku u tipičnom

poistovjećivanju s krutim sustavom moralnosti gdje je sve pogrešno ili ispravno,

crno ili bijelo.

Kako onda prihvaćamo sjenovite likove u snovima? Postoje mnogi pristupi, a svi

uključuju ulaženje u skladniji odnos s mračnijim aspektima vlastitog jastva.

Jedan izravan i djelotvoran pristup je ulaženje u prijateljski dijalog sa sjenovitim

likovima.8 To će utjecati na većinu ljudi koje srećete u snovima (ili budnom

32

životu), a može imati iznenađujuće učinke kad pokušate dijalog s prijetećim

likovima. Ne ubijajte zmajeve u snovima; sprijateljite se s njima. Sjetite se da

zlo, poput ljepote, može biti u očima promatrača. Kao što je afganski sufijski

majstor Hakim Sanai zapisao prije 800 godina:

Želiš li da zrcalo odražava lice, uspravi ga i održavaj ga savršeno čistim; premda sunce

svoju svjetlost ne uskraćuje, kroz maglu gustu tek staklu nalikuje; a stvorenja ljepša od

anđela viđena u bodežu imaju lica đavola.9

Ukoliko je misao iskrivljena strahom, pohlepom, ljutnjom, ponosom,

predrasudama i pogrešnim pretpostavkama, ne možemo doista znati što se

odražava u svijesti. Ako um nalikuje sobi s iskrivljenim zrcalima, nemojte se

iznenaditi ako u snu anđeo izgleda poput demona. Zato, dobro je pretpostavljati

najbolje. Kad sretnete čudovište u lucidnom snu, iskreno ga pozdravite kao

davno izgubljenog prijatelja, pa će upravo to i biti.

Najbliže što sam imao demonskom snu bio je lucidni san s “pobunom u učionici”,

spomenut u 1. poglavlju, u kojem sam uspješno prihvatio i integrirao jednog od

svojih demona - odvratnog divljaka. Čini se jasnim - na nekoliko razina - da je to

bio iscjeljujući san. Prije svega, početni je sukob, kao nezdrava i stresna

situacija, razriješen pozitivno. Isto tako, sanjački ego je smogao prihvatiti

divljaka kao dio sebe, krećući prema većoj cijelosti. Naposljetku, postoji

neposredniji dokaz - osjećaj povećane cijelosti i dobrobiti odmah po buđenju.

Vjerujem da osjećaji s kojima se probudite iz lucidnog sna pouzdano ukazuju na

intuitivnu procjenu vašeg ponašanja u tom snu. Ukoliko ste u lucidnom snu učinili

nešto s čime ste zadovoljni kad se probudite, trebali biste ponoviti taj postupak u

budućim lucidnim snovima. Osjećate li se loše zbog nekog postupka, onda

izbjegavajte to u naknadnim lucidnim snovima. Naravno, slijeđenjem ovog

načela porast će učestalost dobrih osjećaja u vašim lucidnim snovima - kao i po

buđenju.

SUOČENJE S NOĆNOM MOROM

Čini stvari kojih se najviše plašiš i smrt straha je izvjesna.

- Mark Twain

Nema uzroka strahu. On je zamisao,

koja priječi te kao što zasun drži vrata. Spali tu zapreku...

- Rumi

Strah od nepoznatog gori je od straha od poznatog što je, čini se, ponajviše

istina u snovima. Stoga, jedan od najadaptivnijih odgovora na neugodnu

sanjačku situaciju je suočenje s njom, kao što se vidi iz sljedeće priče o nizu

noćnih mora što ih doživio pionir lucidnog sanjanja iz 19. stoljeća, markiz

d’Hervey de Saint-Denys:

Nisam bio svjestan da sanjam te sam zamišljao da me proganjaju odvratna čudovišta.

Bježao sam kroz beskrajan niz soba. Vrata između njih otvarao sam teško i čim bih ih

zatvorio začuo bih kako ih otvaraju čudovišne prikaze. Ispuštale su užasne krikove jureći

za mnom; osjećao sam da me sustižu. Probudio sam se naglo, zadihan i preznojen.10

33

Ista ova mora, “sa svim popratnim užasima”, ponovila se četiri puta unutar šest

tjedana. Ali kod “četvrtog ponavljanja noćne more” markiz piše,

Dok su me čudovišta nastavljala proganjati, iznenada sam postao svjestan svoje

prave situacije. Zelja da se riješim ovih iluzornih užasa obdarila me snagom da

nadiđem svoj strah. Nisam pobjegao već sam, uz velik napor volje, okrenuo leđa

zidu i odlučio gledati fantomskim nemanima ravno u oči. Ovaj puta ću ih hotimice

proučiti, a ne samo letimice pogledati, kao u prošlim prigodama.11

Usprkos svojoj lucidnosti, markiz je “isprva doživio prilično silovit emocionalni

šok” te objasnio da, “pojavljivanje u snovima nečeg čega smo se plašili još uvijek

može imati značajan učinak na um, čak i kad smo na to upozoreni”.12 Međutim,

neustrašivi lucidni sanjač nastavio je,

Zurio sam u glavnog napadača. Ličio je pomalo onim izobličenim demonima koje

nalazimo na katedralskim fasadama. Akademska radoznalost nadisla je sve moje druge

emocije. Vidio sam kako se fantastično čudovište zaustavlja par koraka preda mnom,

sikčuči i poskakujući. Kad sam ovladao strahom, njegovo se ponašanje činilo lakrdijom.

Zamijetio sam pandže na jednoj ruci, ili sapi. Bilo ih je sedam ukupno, a svaka je bila

točno ocrtana. Sve značajke čudovišta bile su precizne i realistične: kosa i obrve, nešto

poput rane na ramenu, kao i mnoge druge potankosti. Zapravo, svrstao bih ovo u jednu

od najjasnijih slika koje sam vidio u snovima. Možda je ova slika bila zasnovana na

sjećanju na neki gotički reljef.

. . . Uslijed fokusiranja pažnje na ovaj lik, svi njegovi pratitelji su nestali, kao čarolijom.

Uskoro je vodeće čudovište također počelo usporavati, gubiti preciznost te poprimati

mekanu pojavnost. Naposljetku, pretvorilo se u nekakvu lebdeću razapetu kožu, koja je

naličila velikim uličnim lutkama što ih skupi dućani koriste u vrijeme karnevala. Slijedile

su neke beznačajne scene, a zatim sam se probudio.13

Nakon tako potpunog razrješenja, rastavljeno čudovište, koje se pokazalo tek

praznom prikazom umišljaja i straha, nikad više nije napustilo arhetipsku

prodavaonicu kostima kako bi uznemiravalo markizove snove.

Paul Tholey je također pisao da, kad sanjački ego odvažno i otvoreno pogleda u

neprijateljske prikaze u snu, njihova pojavnost često postaje manje prijetećom.

Ako, pak, netko pokuša učiniti da prikaza nestane, ona može postati još više

prijetećom, kao u sljedećem slučaju o kojem piše G. Scott Sparrow u djelu Lucid

Dreaming: Dawning of the Clear Light:

Stojim u hodniku ispred moje sobe. Noć je i zato stojim u tami. Tata ulazi na prednja

vrata. Javljam mu gdje sam tako da ga ne preplašim, ili da ne izazovem napad. Strah me

je bez nekog očitog razloga. Pogledam van kroz vrata i vidim tamnu priliku, koja nalikuje

velikoj životinji. Pun straha, prstom pokazujem prema njoj. Životinja, koja je golema,

crna pantera, ulazi kroz vrata. Pružam ruke prema njoj, silno prestravljen. Polažući

dlanove na njenu glavu, govorim, “Ti si samo san. ” No moje riječi su napola molitva i ne

uspijevam odagnati strah. Molim se za prisutnost i zaštitu Isusa. Ali strah je i dalje sa

mnom kad se probudim.14

Ovdje sanjač rabi marginalnu lucidnost i trudi se da stravični prizor nestane.

Kažem “marginalnu” baš zato što s punom lucidnošću sanjač razumije da je

iracionalno truditi se pobjeći od “opasnosti” u snu. Ponašamo li se kao da su

prizori u snu doista opasni, podrivamo svoju lucidnost. Razmišljate li jasno kad

se plašite da vas ne ugrize slika zmije? A, kad vas slika ili film ili prizor u snu

mogu doista povrijediti, zašto stati na tome? Što biste o sebi mislili da ovu knjigu

odbacite kad pogledate sliku zmije? Ili kad pročitate, “Asklepije, grčki bog

34

liječenja, pojavljuje se u obliku zmije”?5 No dosta, dapače previše! Riječ “zmija”

nema zube. San nije stvar, ni više ni manje od riječi.

Slično tome, velika, crna pantera iz sna bezopasnija je od mačića. Ali preplašena

zamolba, “Ti si samo san”, podrazumijeva: “Ja se doista nadam da si samo san!”

Strah je u snovima najgori neprijatelj; dopustite li strahu da se nastavi, on će

osnažiti, dok vaše samopouzdanje - kao i lucidnost - istovremeno opada.

Novaci u lucidnom sanjanju se ispočetka mogu koristiti novim moćima da iznađu

lukavije načine izbjegavanja svojih strahova. Razlog tome je naša prirodna

sklonost da zadržavamo sadašnji okvir uma. Ako u snu u kojem bježite od

opasnosti spoznate da sanjate, vjerojatno ćete nastaviti bježati, iako sada znate

da nemate od čega bježati. Tijekom prvih šest mjeseci mojih osobnih zapisa

lucidnog sanjanja, povremeno sam patio od takve mentalne tromosti, sve dok

sljedeći san nije nadahnuo promjenu u mojem lucidnom sanjačkom ponašanju:

Bježeći od neke zaboravljene opasnosti, spuštao sam se po boku nebodera,

hvatajući zidove kao gušter. Pomislio sam da bih bolje pobjegao leteći, a učinivši

to shvatio sam da sanjam. Dok sam se spuštao na tlo, lucidnost je već jenjavala,

skupa sa snom. Umjesto da se probudim u krevetu, otkrio sam da sjedim u

publici na predavanju Idrisa Shaha, glasovitog sufijskog učitelja, koji je

komentirao moj san. “Dobro da je Stephen shvatio da sanja i da može letjeti.”

Shah je začuđeno napomenuo, “Ali nažalost nije shvatio da, budući se radi o snu,

nema potrebe pobjeći, niti od čega bježati.”

Iz ovog slučaja treba biti jasno da, premda smatram kako snovi općenito nisu

poruke, jednako ne vjerujem da ama baš nikad ne sadrže poruke! Dovoljno je

reći: primio sam poruku. Nakon tog predavanja u snu, odlučio sam da nikad neću

lucidnost upotrijebiti za izbjegavanje neugodnih situacija. Isto tako, neću biti

zadovoljan pasivnim izbjegavanjem sukoba bez da išta poduzmem. Donio sam

čvrstu odluku spram ponašanja u lucidnom sanjanju. Kad god postanem lucidan,

postavit ću si dva pitanja: Prvo, jesam li bilo što izbjegavao ili od bilo čega

bježao u snu? I drugo, da li je u snu bilo kakvog sukoba? Ukoliko je odgovor na

bilo koje od pitanja potvrdan, onda se moram suočiti s onime što izbjegavam i

razriješiti svaki sukob. Sjetio sam se tog načela u gotovo svakom budućem

lucidnom snu te nastojao riješiti sukobe i suočiti se sa strahovima kad god je to

bilo potrebno.

Bježanje od košmara buđenjem samo potiskuje svjesnost prizora koji potiče

tjeskobu. Možete osjetiti određeno olakšanje, no poput zatvorenika koji kopa

kanal i nađe se u susjednoj ćeliji, niste doista pobjegli. Štoviše, bili svjesni ili ne,

ostajete s nerazriješenim sukobom koji će se sigurno vratiti i progoniti vas u

nekoj drugoj noći. Nadalje, možete imati neugodno ili nezdravo emocionalno

stanje s kojim započinjete dan.

Ako, s druge strane, odaberete ostati u košmaru umjesto da se probudite iz sna,

možete razriješiti sukob na način koji vam donosi veće samopouzdanje i

poboljšava mentalno zdravlje. Kad se probudite, osjećat ćete da ste oslobodili

višak energije koja vam omogućuje da dan započnete s novim pouzdanjem.

Tholey, koji je istraživao učinkovitost raznih stavova spram neprijateljskih likova

u snu, zaključuje da pomirljiv pristup najvjerojatnije donosi pozitivan ishod.

Njegova metoda pomirenja zasnovana je na praksi ulaženja u dijalog s likovima

35

iz sna (vidi vježbu “Dijalog s likovima iz sna” na sljedećoj stranici). Otkrio je da

kad se sanjači nastoje pomiriti s neprijateljskim likovima, likovi se često

pretvaraju iz “stvorenja nižeg u stvorenja višeg reda”, to jest iz zvijeri ili

mitoloških bića u ljude. Također je otkrio da ove pretvorbe “često omogućuju

subjektu da odmah razumije smisao sna”. Štoviše, pomirljivo ponašanje prema

prijetećim likovima općenito uzrokuje da izgledaju i djeluju na prijateljskiji način.

Naprimjer, sam Tholey je sanjao:

Postao sam lucidan dok me proganjao tigar, a ja sam pokušavaopobjeći. Uto sam se

sabrao, prestao bježati i pitao, “Tko si ti?”Tigar je bio zatečen pitanjem, ali preobrazio se

u mojeg oca i odgovorio, “Ja sam tvoj otac i sad ću ti reći sto da činiš!” Nasuprot mojim

ranijim snovima, nisam ga pokušao udariti, već sam ušao u dijalog s njim. Rekao sam

mu da mi ne može naređivati. Odbacio sam njegove prijetnje i uvrede. S druge strane,

morao sam priznati da je dio njegove kritike opravdan, pa sam odlučio promijeniti svoje

ponašanje. U tom trenutku moj je otac postao prijateljski nastrojen te smo se rukovali.

Pitao sam ga može li mi pomoći, a on me ohrabrio da krenem svojim putem sam. Tada

se činilo kao da je moj otac kliznuo u moje tijelo, a ja sam ostao sam u snu.16

Da bismo ohrabrili dobar dijalog, najbolje je likove iz sna tretirati kao

ravnopravne. Sljedeća pitanja, postavljena neprijetećim tonom, mogu otvoriti

plodan razvoj dijaloga: Tko si ti? Tko sam ja? Zašto si ovdje? Zašto se ponašaš

na takav način? Što mi imaš za reći? Što najviše trebam znati? Možeš li mi

pomoći? Mogu li ja tebi pomoći?

VJEŽBA: DIJALOG S LIKOVIMA IZ SNA

1. Vježbajte zamišljeni dijalog u budnom stanju. Odaberite skorašnji

san u kojem ste imali neugodan susret s nekim likom. Uzmite komad papira i

olovku kako biste zapisali zamišljeni razgovor. Zamislite kako razgovarate s

likom iz sna; vizualizirajte ga ispred sebe. Započnite dijalog postavljanjem

pitanja. Možete odabrati pitanje iz navedenih mogućnosti ili bilo koje osobno

relevantno pitanje. Zapišite svoja pitanja i odgovore koje dobijete od lika.

Nastojte ne dopustiti da tok prekidaju kritičke misli, kao recimo “Ovo je glupo”, ili

“Ja ovo samo izmišljam”, ili “To nije istina”. Slušajte i dopustite si

međudjelovanje. Kasnije možete ocijeniti proces. Završite dijalog kad ponestane

energije ili kad dosegnete korisno razrješenje. Zatim procijenite razgovor i pitajte

se što ste učinili dobro te što biste učinili drukčije sljedeći put. Kad postanete

uspješni, pokušajte isti postupak s nekim drugim snom.

2. Odredite svoju namjeru. Zadajte si cilj da ćete kod sljedećeg neugodnog

susreta s likom u snu postati lucidni i započeti dijalog već u snu.

3. Dijalog s problematičnim likovima u snu. Kad u bilo kojem susretu

osjetite sukob, pitajte se da li sanjate. Otkrijete li da sanjate, nastavite kao što

slijedi: ostanite licem u lice s tim likom i započnite dijalog jednim od mogućih

pitanja. Slušajte pažljivo odgovore drugog lika te nastojte uzeti u obzir njegove

ili njene probleme, kao i svoje vlastite. Pogledajte možete li postići slaganje ili

čak prijateljstvo. Nastavite dijalog sve dok ne dođete do prihvatljivog

razrješenja. Zatim se nastojte probuditi dok se još jasno sjećate razgovora, pa

ga zapišite.

36

4. Ocijenite dijalog. Pitajte se jeste li postigli najbolji mogući rezultat.

Promislite kako biste mogli poboljšati rezultat. Prvi korak možete upotrijebiti

kako biste nanovo proživjeli dijalog s ciljem poboljšanja rezultata.

Nasuprot pozitivnim rezultatima pomirljivog dijaloga, Tholey je otkrio da kad

sanjači napadaju likove u snu verbalno ili fizički, onda likovi često regresiraju

oblikom, primjerice iz majke u vješticu, a potom u zvijer. Možemo pretpostaviti

da su drugi likovi u našim sanjačkim svjetovima od više pomoći kao prijateljski

nastrojeni ljudi nego kao podređene životinje, tako da agresivan pristup u većini

slučajeva nije najbolji odabir.

Kažem u većini slučajeva jer u nekim primjerima nije preporučljivo otvoriti se

prema napadaču u snu. U slučaju snova koji ponavljaju događaje iz stvarnog

života, u kojima je došlo do zlostavljanja ili silovanja, možda bolje razrješenje

proizlazi iz nadvladavanja, razoružavanja ili promjene oblika napadača. No, u

mnogim primjerima, Tholeyevo istraživanje je pokazalo da agresivni napadi na

likove u snu mogu proizvesti osjećaje tjeskobe i krivice, kao i naknadno

pojavljivanje “osvetnika” u snu. Stoga, savjetujem izbjegavanje takvog

ponašanja osim kad se doista čini najboljim izborom.

Dodao bih još nekoliko sugestija po pitanju razrješenja noćnih mora. Jedna je

proširenje pristupa suočavanja i nadvladavanja. Premda ne . mogu sasvim

preporučiti nadvladavanje likova u snu, namjera da se suočimo sa svim

opasnostima u snovima sasvim je u skladu s mojom ^ zamisli o konstruktivnom

sanjačkom životu. Sjetite se da vas ništa ne može povrijediti u snovima te

razmotrite postoje li razlozi zbog kojih si ne biste dopustili iskusiti stvari koje

nastojite izbjeći u snu.

I U jednom izvrsnom primjeru, žena je sanjala kako teško izbjegava udarce

automobila dok pokušava prijeći ulicu. Budući je u budnom životu imala neobično

snažan strah od prometa, kad je postala lucidna odlučila se izravno suočiti sa

svojim strahom i skočila je ispred nadolazećeg vozila. Opisala je iskustvo kako

vozilo prolazi kroz nju, a zatim se ona, u svojem eteričnom obliku, uzdiže uvis s

osjećajem lakoće i divljenja.

Takav pasivan, nenasilan pristup prepuštanja vjerojatno nije najbolje rješenje

kad se radi o likovima u snu. U Tholeyevom istraživanju, “Prepuštanje gotovo

uvijek vodi neugodnim iskustvima straha ili obeshrabrenosti.”17 Neprijateljski

nastrojene prikaze često postaju veće i snažnije u odnosu na sanjača. Razlog

tome može biti da su likovi u snu često projekcije nas samih, pa prepuštanjem

njihovim napadima zapravo omogućujemo nepreobraženim negativnim

energijama u sebi da nadvladaju naše bolje aspekte.

Ne morate razgovarati sa sjenkama u snu kako biste se pomirili s njima. Ako u

svom srcu doista možete naći istinsku ljubav prema neprijateljima, oni će postati

vaši prijatelji. Prigrljivanje onog što je odbijeno s ljubaznim prihvaćanjem

simbolički integrira sjenku u cjelinu jastva, što je prikazano u opisu sna s

prihvaćanjem divljaka u prvom poglavlju.

37

MORE KOJE SE VRAĆAJU

Kad razmišljanje o noćnoj mori postane toliko bolno da ga izbjegavamo, nije

nimalo čudno da se ona vraća. Nasuprot tome, čak i najstrašniji prizori postaju

manje zastrašujući kad ih ispitamo. Prije više od stotinu godina, i sasvim ispred

svojeg vremena, Hervey de Saint-Denys jasno je opisao mehanizam opetovanih

mora u razmatranju svojeg sna sa živom grotesknom prikazom, koje smo već

citirali ranije u ovom poglavlju:

Ne znam porijeklo tog sna. Vjerojatno je prvi puta nastao iz nekih patoloških uzroka; ali

kasnije, kad se u nekoliko navrata ponavljao kroz šest tjedana, bio je nedvojbeno

potaknut utiscima koje je ostavio i mojih strahom da se ne ponovi. Ako bih se dok

sanjam našao u zatvorenoj sobi, sjećanje na taj stravičan san odmah bi oživjelo;

pogledao bih prema vratima, a misao o onome čega se bojim bila je dovoljna da

proizvede iznenadnu pojavu istih užasa, u istom obliku kao ranije.18

Skupa sa Saint-Denyjem, vjerujem da se noćne more vraćaju kroz sljedeći

proces. Isprva, sanjač se budi iz košmara u stanju jake tjeskobe i straha;

naravno, s nadom da se to neće ponoviti. Želja za izbjegavanjem događaja iz

košmara pod svaku cijenu jamči da će oni biti zapamćeni. Kasnije, nešto u

budnom životu osobe povezano s izvornim snom uzrokuje da ona sanja situaciju

sličnu izvornom košmaru. Sanjač prepoznaje, možda nesvjesno, svaku sličnost,

pa stoga očekuje da će se desiti ista stvar. Na taj način, očekivanje uzrokuje da

san slijedi prvi tok priče, a što se više san ponavlja, to je vjerojatnije da će se

ponoviti u istom obliku. Gledanje opetovanih mora na ovaj način sugerira

jednostavan lijek: sanjač može zamišljati nov ishod sna kako bi oslabio

očekivanje da san ima samo jedan mogući ishod.

Prije nekoliko godina upotrijebio sam sličan pristup s nekim tko je patio od

opetovanih noćnim mora. Muškarac je nazvao standfordsku kliniku za

poremećaje u spavanju i zatražio pomoć. Plašio se spavanja jer bi mogao ponovo

sanjati “taj užasni san”. U tom snu, rekao mi je, nalazio se u sobi u kojoj su se

zidovi približavali, prijeteći da će ga smlaviti. On bi očajnički nastojao otvoriti

vrata, koja su uvijek bila zaglavljena.

Pitao sam ga da zamisli da je ponovo u snu, znajući da je to san. Što drugo može

učiniti? Isprva nije mogao pomisliti na ikoji drugi razvoj događaja, pa sam se ja

zamislio u istoj situaciji. Zamislio sam da sam u snu i vizualizirao sam zidove koji

se približavaju. No, u trenutku kad sam otkrio da se vrata ne daju otvoriti, došlo

mi je da posegnem u džep i pronađem ključ, kojim sam otvorio vrata i izašao iz

sobe. Ispričao sam mu svoje zamišljeno rješenje i zamolio ga da pokuša ponovo.

Zamislio je ponovo san - ovaj put osvrnuo se po sobi i primijetio da nema stropa,

pa se jednostavno ispenjao.

Sugerirao sam mu da u slučaju ponavljanja tog sna prepozna kako se nalazi u

snu te da se sjeti svojeg rješenja. Zamolio sam ga da me nazove ako se san

ikada ponovi, ali nije se javio. Nažalost, ne možemo biti sigurni što se dogodilo,

ali mislim da otkrivši neki način nošenja s tom specifičnom (sanjanom)

situacijom, više nije imao potrebu sanjati ponovo isti san, jer ga se više nije

plašio. Kao što sam istaknuo ranije u ovoj knjizi i drugdje, sanjamo ono što

očekujemo da će se dogoditi -kako ono čega se plašimo, tako i ono čemu se

nadamo.

38

Uvježbavanje ponovnog sanjanja radi se dok smo budni. Međutim, slična tehnika

može se provoditi tijekom opetovane noćne more, ukoliko je sanjač lucidan.

Umjesto zamišljanja kako bi san mogao ispasti ako sanjač pokuša nešto novo,

lucidni sanjač može isprobati alternativno djelovanje usred noćne more. Nastali

ishod trebao bi proizvesti još veće opunomoćenje, uslijed pojačane zbiljnosti

sanjanog iskustva. Vježbanje mijenjanja tijeka opetovanih mora u budnosti i

sanjanju može biti još djelotvornije. Ponekad je budno uvježbavanje opetovanog

sna dovoljno da razriješi problem stvoren u snu tako da se san više ne ponovi.

No, ponovi li se san, sanjač treba postati lucidan i svjesno se suočiti s

problemom. Niže navedene vježbe sadrže obje tehnike ulaženja u san.

VJEŽBA: IZNOVA SANJANJE OPETOVANIH MORA19

1. Prisjetite se opetovane more i zapišite ju. Ukoliko ste neku moru imali

više od jednom, sjetite se što više potankosti i zapišite ih. Razmotrite postoje li

točke u kojima biste mogli utjecati na tijek događaja tako što nešto učinite

drukčije.

2. Odaberite točku ponovnog ulaska i novo djelovanje. Odaberite

specifični dio sna koji ćete mijenjati te specifični novi čin koji želite iskušati u tom

dijelu da biste promijenili smjer sna. Odaberite najvažniju točku prije

problematičnog dijela u kojoj ćete ponovo ulaziti u san.

3. Opustite se potpuno. Pronađite mjesto i vrijeme kad možete biti sasvim

sami i neometani deset do dvadeset minuta. U ugodnom položaju, zatvorite oči i

potpuno se opustite.

4. Iznova sanjajte noćnu moru, tražeći razrješenje. Počevši od točke

ulaska koju ste odabrali u 2. koraku, zamislite da ste opet u snu. Vizualizirajte

odvijanje sna sve do točke u kojoj ste odabrali pokušati novo ponašanje. Vidite

sebe dok izvodite novo djelovanje, a zatim nastavite zamišljati san sve dok ne

otkrijete kako vaša promjena djeluje na njegov ishod.

5. Ocijenite postignuto razrješenje. Kad zamišljeni san završi, otvorite

oči. Zapišite što se dogodilo kao da pišete normalni zapis snova. Zamijetite kako

se osjećate u vezi s novim razrješenjem. Ako niste zadovoljni, pa i dalje osjećate

nelagodu spram tog sna, pokušajte vježbu ponovo s novim promijenjenim

ponašanjem. Možda će postizanje zadovoljavajućeg razrješenja kroz budnu

vježbu biti dovoljno da zaustavi ponavljanje noćne more.

6. Ponovi li se san, slijedite svoj plan za sanjanje iznova. Ukoliko se

san desi ponovo, učinite u snu ono što ste vizualizirali tijekom budnog ulaženja u

san. Sjetite se da vas san ne može povrijediti i odlučno provedite do kraja svoje

novo ponašanje.

DJEČJE NOĆNE MORE

Djeca su sklonija morama od odraslih, ali srećom imaju malo prepreka u

ostvarenju zamisli da se suoče sa svojim strahovima s lucidnim sanjanjem, što

mogu potvrditi iz vlastitog iskustva. Jednom, dok sam na velikoj udaljenosti

razgovarao telefonom s mojom nećakinjom, pitao sam je o njenim snovima.

39

Madeleina, koja je tada imala sedam godina, iznenada je opisala svoju stravičnu

noćnu moru. Sanjala je da se kupa, što inače često čini, u lokalnom jezeru. No,

ovaj put ju je progonio i preplašio morski pas. Suosjećao sam s njenim strahom

te dodao, kao jasnu stvar, “Ali ti znaš da nema morskih pasa u Coloradu.”

Odgovorila je, “Naravno da ih nema!” Nastavio sam, “Eto, budući da znaš kako

nema morskih pasa tamo gdje se ti kupaš, ako opet vidiš jednog, znat ćeš da je

to zato jer sanjaš. I, naravno, sanjani morski pas ti ne može nauditi. Stravičan je

samo ako ne znaš da je to san. Ali čim znaš da sanjaš, možeš učiniti bilo što -

možeš se čak i sprijateljiti s morskih psom, ako želiš! Zašto ne pokušaš?”

Madeleina se, po svemu sudeći, zainteresirala. Tjedan poslije, telefonirala je

ponosno objavljujući, “Znaš što sam učinila? Jahala sam na morskom psu!”

Ne znamo da li ovaj pristup dječjim morama uvijek proizvodi tako dojmljive

rezultate, no sigurno ga vrijedi istražiti. Ako ste roditelj i djeca vam pate od

noćnih mora, prije svega provjerite znaju li što je san, a onda im objasnite

lucidno sanjanje. Za dodatne informacije, pogledajte izvrsnu knjigu Patricie

Garfield “Your Child’s Dreams”.

Potencijal lucidnog sanjanja da dokine jedan od strahova djetinjstva dovoljan je

razlog da svi osviješteni roditelji svoju djecu poduče toj metodi. Štoviše, važan

bonus lucidnog pristupa dječjim noćnim morama jest da proizvodi osnažen

osjećaj vladanja i samopouzdanja, kao što se vidi iz navedenih primjera.

Razmislite samo o vrijednosti otkrića da strah nema više moći od one koju mu

dajete te da ste vi sami gospodar.

1 G. Larson, Beyond the Far Side (Kansas City: Andrews, McMeel & Parker 1983).

2 E. Rossi, Dreams and the Growth of Personality (New York: Bruner / Mazel 1972/1985).

3 Ibid., 142.

4 R. Rilke, Letters to a Young Poet (New York: Random House 1984), 91-92.

5 F. van Eeden, “A Study of Dreams”, Proceedings of the Society for Psychical Research 26 (1913): 439.

6 Ibid., 461.

7 Augustine, Confessions, X, 30.

8 P. Tholey, “A Model of Lucidity Training As a Means of Self-Healing and Psychological Growth”,

Conscious Mind, Sleeping Brain, ur. J. Gackenbach i S. LaBerge (New York: Plenum 1988), 263-287.

9 H. Sanai, The Walled Garden of Truth, prev. D. Pendlebury, (New York: Dutton 1976), II.

10 H. Saint-Denys, Dreams and How to Guide Them (London: Duckworth 1982), 58-59.

11 Ibid.

12 Ibid.

13 Ibid.

14 G. S. Sparrow, Lucid Dreaming: Dawning of the Clear Light (Virginia Beach: A.R.E. Press 1976), 33.

15 Asklepija, grčkog boga zdravlja, simbolizira zmija, koja je uobičajeno s njime povezana u kultu i

obredu. Bez obzira je li se Asklepije ikad pojavio u obliku zmije (kao što je to učinio još jedan nositelj

svjetlosti), to dvoje su snažno povezani u obredu i mitu.

16 P. Tholey, op. cit., 265.

17 P. Tholey, op. cit., 272.

18 H. Saint-Denys, op. cit., str.???

19 Cf., S. Kaplan-Williams, The jungian Senoi Dreamwork Manual (Berkeley: Journey Press, 1985). Za

daljnje preporuke o raznim pristupima i ishodima u lucidnim sanjačkim susretima s neprijateljski nastrojenim

likovima, vidi P. Tholey, “A Model of Lucidity Training As a Means of Self-Healing and Psychological Growth”,

Conscious Mind, Sleeping Brain, ur. J. Gackenbach i S. LaBerge (New York: Plenum 1988), 263-287

40

POGLAVLJE 6

Život kao san:

budnost u snovima i živost u životu Nećemo prestati da istražujemo, a kraj će svega našeg istraživanja biti mjesto odakle

smo pošli, koje ćemo po prvi puta vidjeti, Kroz nepoznata ali zapamćena vrata, kad

posljednje na zemlji što se dade otkriti bude ono što je bilo početak.

T. S. Eliot, “Little Gidding”, Četiri kvarteta

VOZILO ZA ISTRAŽIVANJE STVARNOSTI

Snovi su spremište znanja i iskustva, pa ipak ih cesto previđamo kao vozilo za

istraživanje stvarnosti.

- Tarthang Tulku, Openness Mind

Više od tisuću godina tibetanski budhisti rabe lucidno sanjanje kao sredstvo za

doživljavanje iluzorne prirode osobne stvarnosti te kao dio niza praksi koje vode

prosvjetljenju i otkrivanju temeljne prirode jastva.

Sufije se također ponekad koriste lucidnim sanjanjem, ili nečim sličnim, u

duhovne svrhe. Slavni španjolski sufija Muhiyudin Ibn El-Arabi je preporučio,

“Osoba mora upravljati svojim mislima u snu. Vježbanje takve pozornosti...

pružit će pojedincu velike dobrobiti. Svatko se treba potruditi u ostvarenju te

sposobnosti čija je vrijednost tako visoka”.1 Tarthang Tulku pojašnjava dobrobiti

lucidnog sanjanja:

Iskustva stečena praksama koje provodimo u snovima mogu se prenijeti u budno

iskustvo. Primjerice, strašne slike koje vidimo u snovima možemo naučiti promijeniti u

mirne oblike. Upotrebom istog procesa, možemo negativne emocije u budnom iskustvu

preobraziti u povećanu svjesnost. Tako iskustva sanjan ja možemo upotrijebiti da bismo

razvili fleksibilnije življenje.2

“Nastavimo li s vježbanjem”, objašnjava Tarthang Tulku,

...vidimo sve manje razlike između stanja budnosti i sanjanja. Naša iskustva u budnom

životu postaju živopisnija i raznovrsnija, što je posljedica lakše i finije svjesnosti... Takva

svjesnost, zasnovana na sanjačkoj praksi, može pomoći u stvaranju unutarnje

ravnoteže.3

Za tibetanske sanjačke yogije lucidno sanjanje kao “vozilo za istraživanje

stvarnosti” predstavlja priliku za eksperimentiranje i spoznaju subjektivne

prirode sanjačkog stanja, a daljnjom primjenom i budnog stanja. Oni smatraju

da takvo ostvarenje ima najdublji mogući značaj.

Spoznaja da je naše iskustvo stvarnosti subjektivno, a ne neposredno i istinito,

može imati praktične implikacije. Prema objašnjenju Tarthanga Tulkua, kad sva

41

svoja iskustva promišljamo kao subjektivna te na taj način slična snu, “koncepti i

osobni identiteti u kojima smo bili zarobljeni počinju otpadati. Dok naš osobni

identitet postaje manje rigidan, naši problemi postaju lakši. Istovremeno, pak,

razvija se puno dublja razina svjesnosti”. Slijedom toga, “čak i najteže stvari

postaju zanimljive i ostvarive. Kad shvatite da sve je poput sna, ostvarili ste

čistu svjesnost. A način ostvarenja te svjesnosti je spoznaja da svo iskustvo je

poput sna”.4

Uslijed vježbanja lucidnog sanjanja, nastavlja Tarthang Tulku, “naša iskustva u

budnom životu postaju živopisnija i raznovrsnija. Takva svjesnost, zasnovana na

sanjačkoj praksi, može pomoći u stvaranju unutarnje ravnoteže” koja ne samo

da “hrani um na način koji hrani čitav živi organizam”, već “otkriva prethodno

neprepoznate strane uma i osvjetljava nam put istraživanja uvijek novih

dimenzija stvarnosti”. Nadalje, i vrlo važno za našu temu, praksu lucidnog

sanjanja možemo upotrijebiti da “naučimo mijenjati sebe” i “razvijemo

fleksibilniji stav”.5

SAMOSPOZNAJA

Ode Nasrudin u banku da unovči ček. Blagajnik ga pita može li se identificirati. “Da,

mogu...” odgovori Nasrudin, vadeći grcalo kojim zatim prouči svoje crte lica, “Jest, to

sam ja.”

- Idries Shah, The Suhtleties ofthe Inimitable Mulla Nasrudin

Tko doista jesmo nije nužno isto kao ono s čime se poistovjećujemo. Mi nismo

tko mislimo da jesmo u snovima (pa ni u budnosti). Tu činjenicu možete i sami

uočiti u sljedećem lucidnom snu. Primjerice, možda sjedite za sanjačkim stolom,

sa stopalima na sanjačkom tlu; i, da, to je sanjačka cipela, na sanjačkom

stopalu, koje je dio sanjačkog tijela, pa mora da sam to sanjački ja! Sve što

trebate učiniti jest razmotriti svoju situaciju u lucidnom snu i vidjet ćete da osoba

koju u snu doživljavate kao sebe ne može biti vaše stvarno jastvo: ona je tek

prikaz, mentalni model vašeg jastva ili, riječima Freuda, vaš ego.

Prepoznavanje da ego ne može biti tko doista jeste olakšava zaustavljanje

poistovjećivanja s njime. Kad se više ne poistovjećujete sa svojim egom,

slobodniji ste mijenjati ga. Prepoznavanje da je ego pojednostavljeni model

jastva daje vam točniji model jastva i znatno otežava brkanje mape s teritorijem.

Ukoliko svoj ego možete vidjeti objektivno u njegovoj ulozi predodžbe i sluge

jastva, neće biti potrebe da se borite sa svojim egom. Ne možete ga se osloboditi

ni u kom slučaju, niti bi to bilo poželjno - ego je nužan za učinkovito djelovanje u

svijetu. Činjenica da i ego i jastvo kažu, “Ja”, predstavlja izvor zbrke i pogrešne

identifikacije. Dobro upućeni ego kaže istinski, “Ja sam ono što znam da jesam”.

Jastvo jednostavno kaže, “Ja jesam”. Znam li da nisam moj ego, dovoljno sam

odvojen da budem objektivan spram sebe, kao u sufijskoj priči u kojoj se

redovnik hvališe Nasrudinu, “Toliko sam odvojen da ne mislim na sebe, samo na

druge”. Nasrudin odgovara, “E, toliko sam objektivan da mogu sebe pogledati

kao da sam druga osoba, pa si mogu dopustiti da mislim na sebe”.6

Sto se manje poistovjećujemo s onim tko mislimo da jesmo, to ćemo vjerojatnije

otkriti tko zapravo jesmo. U tom smislu, sufijski majstor Tariqavi zapisao je,

42

Kad otkriješ sebe, imat ćeš znanje. Do tada, imat ćeš samo mišljenja. Mišljenja su

zasnovana na navikama i na onom što smatraš prikladnim. Izučavanje Puta zahtijeva

susret sa sobom. Još se nisi susreo sa sobom. U međuvremenu, jedina prednost u

susretu s drugima jest da te netko od njih može predstaviti tebi samom. Prije no što se

to dogodi, vjerojatno ćeš zamišljati da si sreo sebe već puno puta. Ali istina je da kad

sretneš sebe, onda ulaziš u trajnu obdarenost i posjed znanja koje se razlikuje od svih

drugih iskustava na svijetu.7

Prije osjećanja iskrene želje da “sretnete sebe”, možda ćete ispunjenje želja

svojeg ega smatrati puno privlačnijim. To je prirodno, i bilo bi sasvim

neproduktivno i frustrirajuće da se trudite slijediti uzvišenije jastvo dok znatan

dio vas još čezne za zadovoljenjem poriva i strasti nezasićenih u budnom životu.

Slično tome, ne treba tražiti transcendenciju kao način bijega. Sjetite se van

Eedenovih demonskih snova. Morate prvo biti voljni prihvatiti se svakog

problema koji se pojavi na osobnoj razini. Ali kad razriješite takve probleme

unutar sna, i nakon dostatne količine ispunjavanja želja, možda ćete osjetiti

poriv ili potrebu za iznalaženjem mogućnosti koje nadilaze ono što se znali ili

zamišljali.

Uputivši se onkraj egoičkog modela svijeta, lucidni sanjač mora ostaviti kontrolu

sna - predati se - nečem što je onkraj ega. Jedan od meni najdražih i osobno

najsmislenijih lucidnih snova dogodio se kad sam se otvorio vodstvu

“Najuzvišenijeg”:

Kasno jednog jutra, prije vise godina, vozio sam sportski auto po sanjačkoj cesti,

oduševljen prekrasnim okolišem, savršeno svjestan da sanjam. Nakon kraće vožnje,

ugledao sam vrlo zgodnu stopericu malo naprijed uz cestu. Ne trebam reći da sam osjetio

snažnu želju da se zaustavim. Ali rekao sam sebi, “Ovaj san sam već sanjao. Kako bi bilo

da probam nešto novo?” Tako sam prošao pored nje, odlučivši potražiti ‘Najuzvišenije’.

Čim sam se otvorio vodstvu, moj auto je uzletio, poletjevši velikom brzinom nagore, da

bi uskoro ostao iza mene, kao prvi stupanj rakete, a ja sam nastavio letjeti još više u

oblake. Prošao sam pored križa na vrhu zvonika, pored Davidove zvijezde, i drugih

religijskih simbola. Uzletjevši još više, iznad oblaka, ušao sam u prostor koji se činio

beskrajnim mističnim područjem: neizmjerna praznina preplavljena ljubavlju, bezgranični

prostor poput doma. Raspoloženje mi je bilo jednako tako uzdignuto, pa sam počeo

pjevati u ekstatičnom nadahnuću. Glas mi je zvučao doista predivno - pokrivao je čitav

raspon od najdubljeg basa do najvišeg soprana. Osjećao sam kao da obgrljujem čitav

svemir odjekom svojeg glasa.8

Ovaj san pružio mi je nov osjećaj identiteta. Osjećao sam se kao da sam otkrio

drugi oblik bivanja spram kojeg je moj uobičajeni osjećaj identiteta bio kao

kapljica spram mora. Naravno, nemam načina da provjerim koliko je blizu ova

vizija temeljnoj prirodi stvarnosti (ako takvo što postoji), a to kažem usprkos

uvjerenju sigurnosti proizašle iz tog iskustva.

43

JESMO LI BUDNI?

Idries Shah, kojeg neki smatraju sufijskim učiteljem našeg doba, rekao je da

većina ljudi pravi osnovnu pogrešku misleći da smo živi iako smo “zapravo tek

zaspali u čekaonici života”.9 Uistinu, tradicionalna je doktrina ezoteričnih

psihologija da je uobičajeno stanje svijesti koje nazivamo “budnošću” toliko

udaljeno od viđenja stvari kakvima jesu u “Objektivnoj Stvarnosti” da ga je

točnije nazvati “spavanjem” ili “sanjanjem”. Bertrand Russell je putujući vrlo

različitom stazom došao do gotovo istog zaključka: “Ako ćemo vjerovati

modernoj fizici,” piše taj filozof, “snovi koje nazivamo budnim opažajima nalikuju

objektivnoj stvarnosti tek malo više od fantastičnih snova u spavanju”.10

No, bez obzira na filozofe, da vas pitaju, “Jeste li budni sada?” vjerojatno biste

odgovorili, “Naravno!” Nažalost, osjećaj uvjerenja da smo budni ne pruža

nikakvo jamstvo da doista jesmo budni. Kad je Samuel Johnson udario nogom

kamen kao da želi reći, “Znamo što je stvarno”, izrazio je taj osjećaj uvjerenosti.

Ipak, dr. Johnson je mogao sanjati da udara kamen i osjećati isto. Iluzorni

osjećaj uvjerenosti u potpunost i smislenost naših života vodi do onog što je

William James opisao kao “preuranjeno zatvaranje računa sa stvarnošću”.11

Kako znate da ste budni upravo sada? Možete reći da se sjećate kad ste se

probudili iz sinoćnjeg spavanja. Ali to je možda bilo tek “lažno buđenje”, i možda

vas je san prevario da više ne sanjate. Možda ono što smatramo “pravim

buđenjem” nije doli još jedan stupanj djelomičnog ili lažnog buđenja. Jedan pisac

slično tvrdi:

Zašto, prijatelju, ne bi postojao niz stupnjeva? Cesto sam sanjao da se budim iz sna, pa

sam u snu razmišljao o prethodnom snu: po buđenju sam, pak, mogao razmišljati o oba

ta sna. Uslijed veće jasnoće, drugi je bio svojevrsno buđenje u odnosu na prvi. A što se

ovog stvarnog buđenja tiče, tko će reći da ono neće biti poput sna jednog dana u odnosu

na još jasnije viđenje slijeda stvari...? Tolike stvari ovdje ostaju za nas nejasne i

skrivene; nemoguće je da ovdje nalazi se istinsko budno stanje.12

Još jednom, pokušajte se doista pitati, “Jesam li budan?”

Zamijetit ćete kako je teško za zbilja postaviti ovo pitanje. Iskreno pitanje jesmo

li doista budni zahtijeva poštenu sumnju - koliko god slabu. A to za mnoge od

nas nije laka stvar. Jer, sumnja u nesumnjivo posao je filozofa. Kao što bi

Nietzsche rekao, “...čovjek filozofskog nagnuća ima predosjećaj da ispod ove

stvarnosti u kojoj živimo i bivamo, druga i sasvim drukčija stvarnost je skrivena,

pa je stoga ona prva tek pojavnost”.13 Uistinu, Schopenhauer je svoju sklonost

da povremeno i ljude i stvari vidi “kao puke utvare i snene prizore” smatrao

samim kriterijem filozofske sposobnosti.14

U kojem smislu nismo potpuno budni? Može biti da posjedujemo više osjetilo

(recimo, neki oblik intuicije) koje obično ostaje uspavano kad su naša niža, bolje

poznata osjetila budna. Na taj način, kao što je gore sugerirano, iskustvo koje

nazivamo “buđenjem” i smatramo potpunim možda je samo djelomično buđenje.

Kao što je A. R. Orage napisao,

Možemo se plašiti da ima nečeg štetnog u sljedećim spekulacijama; te ocijeniti da

smatranje budnog života tek naročitim oblikom spavanja nema posebnu vrijednost. No

sam po sebi takav odnos spram moguće i vjerojatne činjenice je morbidno plašljiv. Istina

44

je da, kao što u noćnim snovima sumnja da sanjamo predstavlja prvi simptom buđenja,

tako prvi simptom buđenja iz budnog stanja - drugog buđenja koje nalazimo u religiji -

jest sumnja da naše sadašnje budno stanje je isto tako sanjanje. Svjesnost da samo smo

dijelom budni prvi je uvjet postajanja i činjenja sebe potpunije budnima.15

Obzirom da puko filozofsko rasuđivanje ima premalu snagu da bi zbiljski

prouzročilo sumnju da tek smo dijelom budni, sreća je da to razumijevanje

možemo steći kroz izravno iskustvo. Lucidni snovi jasno pokazuju kako je to

misliti da smo budni, a zatim otkriti da nismo. Knjiga profesora J. H. M.

Whitemana, The Mystical Life, pruža primjer zapanjujućeg učinka takvog otkrića.

Dr. Whiteman je vjerovao da je njegovo noćno mistično iskustvo bilo stimulirano

meditativnim stanjem u kojem je slušao izvedbu slavnog gudačkog kvarteta

prethodne večeri. Koncert ga je toliko dirnuo da se nekoliko trenutaka osjećao

“izmještenim iz prostora krajnjom ljepotom glazbe”, u iskustvu “novog stanja

kontemplacije i radosti”. Zvuči li to poput iskustva prodora, njegov prvi san

sljedeće noći otkrio je dodatni niz otvaranja još onkraj spomenutog:

Kretao sam se kroz predjele prostora u kojem je životan osjećaj hladnoće strujao po

meni i održavao moju pažnju snažnim zanimanjem. Vjerujem da je u tom trenutku san

postao lucidan. Onda iznenada, ... sve sto je do tad bilo zavijeno pomutnjom u trenu je

nestalo, i otvorio se novi prostor u živoj prisutnosti i krajnjoj zbiljnosti, s opažanjem

slobodnim i preciznim kao nikad prije; sama tama doimala se živom. Misao koja tada

rođena je u meni s neizbježnim uvjerenjem bila je ovo: “Nikad prije nisam bio budan”.16

Premda nije uobičajeno da lucidni sanjači iskuse tako dubok osjećaj potpunog

preobražaja poznatog u začudno, kao u slučaju Whitemanovog “Nikad prije

nisam bio budan”, nije nimalo neobično da osjete kako nikad prije nisu bili

potpuno budni i prisutni u svojim snovima.

Iskustvo lucidnog sanjanja pruža jednostavnu ali moćnu analogiju za

razumijevanje stupnjeva probuđenja. Riješite X: ono što je obično sanjanje u

odnosu na lucidno sanjanje, to je obično budno stanje u odnosu na X. To

nepoznato stanje X, “lucidno budno stanje”, može se tumačiti na različite načine

od jednostavne pomnosti ili svjesnosti do prosvjetljenja. Sjetite se da postoje

stupnjevi lucidnosti, od marginalne do potpune, kao što naše znanje o značenju

bivanja u snu varira od znanja da to nije svakodnevna stvarnost do svih

implikacija tog stanja, koliko god brojne one bile. Slično tome, postoje slični

stupnjevi razumijevanja, s obzirom na bivanje, u snu koji nazivamo životom.

Ova funkcija uvođenja u mogućnost za potpunije probuđenje može se pokazati

najdubljom primjenom lucidnog sanjanja. Naravno, najveća vrijednost je u tome

što nam pomaže da postanemo življi u životu.

Svi smo imali iskustvo da smo krenuli u neku sobu s namjerom da nešto učinimo

ili uzmemo i s dolaskom u nju zaboravili po što ili zašto smo došli. Još gore,

možda i ne zamijetimo da smo zaboravili zašto smo tamo, pa umjesto toga

učinimo nešto što inače po navici tamo činimo. Taj trivijalni djelić psihopatologije

iz svakodnevnog života nudi uvjerljivu analogiju za amneziju koju doživljavamo

ne samo u snu, već i u životu kao takvom. Kao što se u snu tipično ne sjećamo

što smo radili prije početka sna (npr. da smo legli spavati itd.), niti nas brine

činjenica da se koga ne možemo sjetiti, isto je u životu. Eto nas, tu smo, živi,

45

ovdje, sada, bez sjećanja po što smo došli, pa čak i tko smo ili da smo uopće bili

“prije no što smo bili”. Tko? Otkud? Čemu? Pojma nemamo.

Ili imamo? Kao što se uz prikladnu pomoć i pripremu možemo sjetiti sebe i svojih

namjera u snovima, tako se možemo sjetiti što nam je činiti ovdje u životu.

Dopustite da malo pomognem. T. S. Eliot je pola tajne razotkrio u riječima: “U

mom početku moj je kraj”, a drugo pola u promišljanju, “U mom je kraju moj

početak”.17 Govoreći o počecima i svršecima, sjećam se priče za koju se kaže da

na raznim razinama tumačenja sadrži “svu mudrost”. Možda vam je poznata.

DRAGOCJENI DRAGULJ

U dalekom području savršenosti, živio je vladar sa suprugom te predivnima sinom i

kćerkom. Živjeli su zajedno u sreći. Jednog je dana otac pozvao djecu i rekao: “Došlo je

vrijeme, kao sto uvijek biva. Sići ćete dolje, beskrajno daleko, u jedan drugi svijet. Tražit

ćete, pronaći i donijeti natrag dragocjeni dragulj. ”Putnici su kriomice prebačeni u čudnu

zemlju, čiji stanovnici gotovo bez izuzetka žive u mraku. Djelovanje tog mjesta bilo je

takvo, da su ovo dvoje izgubili međusobnu vezu, lutajući kao u snu. S vremena na

vrijeme vidjeli su utvare nalik svojoj domovini i samom Dragulju, no njihovo je stanje

bilo takvo da su te prikaze samo doprinijele stupnju njihovog snatrenja, koje su sada već

smatrali stvarnošću. Kad su vijesti o sudbi djece došle do kralja, poslao je poruku po

vjernom slugi, mudrom čovjeku: “Sjetite se svog poslanja, probudite se iz sna i ostanite

zajedno. S tom porukom uspjeli su se pribrati, pa se uz pomoć svojeg vodica uhvatiti u

koštac sa strašnim opasnostima oko Dragulja te se njegovom magijom vratiti u područje

svjetlosti, gdje su ostali dovijeka u velikoj sreći.18

1 I. Shah, The Sufis (London: Octagon Press, 1964), 141.

2 T. Tulku, Openness Mind (Berkeley, California: Dharma Press, 1978), 77.

3 Ibid., 90.

4 Ibid., 78.

5 Ibid., 86.

6 I. Shah, “Myself”, The Subtleties of the Inimitable Mulla Nasrudin (London: Octagon

Press, 1983).

7 Ibid., 90.

8 S. LaBerge, Lucid Dreaming (Los Angeles: Jeremy P. Tarcher, Inc., 1985), 244-245.

91. Shah, Seeker After Truth (London: Octagon Press, 1982), 33.

10 S. LaBerge, “Lucid Dreaming: Directing the Action As It Happens”, Psychology Today

15 (1981): 48-57.

11 W. James, The Varieties of Religious Experience (New York: Modern Library, 1929),

378-379.

12 R. de Becker, The Understanding of Dreams (London: Allen & Unwin, 1965), 406.

ŽIVOT KAO SAN

I

Ibid., 138.

Ibid.

A. R. Orage, Psychological Exercises (New York: Samuel Weiser, 1930), 92. |. 11. M. Whiteman, The Mystical

Life (London: Faber 6c Faber, 1961), 57. T. S. F’liot, 1940, “Hast Coker”, Četiri kvarteta.

1. Shah, Thinkers of the East (London: Octagon Press, 1971), 123.

46

BILJEŠKA O AUTORU STEPHEN LABERGE rođen je 1947. Kao dijete zaposlenika u Zračnim snagama

Sjedinjenih Država putova je diljem planeta i stekao snažno zanimanje za

znanost kao sredstvo za razumijevanje svemira. Nakon dvije godine studija » na

University of Arizona godine 1967. stekao je bakalaureat u matematici te i

započeo studij kemijske fizike na sveučilištu Stanford. Nakon stanke koju je

proveo u potrazi za Svetim Gralom, vratio se na Stanford i postavio osnove za

svoje pionirske prodore u istraživanju lucidnog sanjanja, stekavši i doktorat iz

psihofiziologije 1980. Otad je nastavio svoj rad na Stanfordu izučavajući lucidno

sanjanje i psihofiziološke korelate stanjima svijesti. Dr. LaBerge je 1988. godine,

slijedeći uvjerenje da lucidno sanjanje nudi mnoge dobrobiti čovječanstvu,

zasnovao Lucidity Institute, čije je poslanje istraživanje prirode i potencijala

svijesti te primjena rezultata tog istraživanja na unapređenje ljudskog zdravlja i

blagostanja.

www.lucidity.com

SADRŽAJ CD-a LUCIDNO SANJANJE

1 Sadašnje stanje svijesti i stanje lucidnog sanjanja 9:42

2 Vođeni test stvarnosti 4:33

3 Mnemonička indukcija lucidnih snova 5:18

4 Sanjačka tehnika Lotosa i Plamena 8:53

5 Dnevna indukcija lucidnog sanjanja 18:40

6 Noćna indukcija lucidnog sanjanja 18:42

Tekst čitali Diego Sobol (1, 2, 3) i Alen Liverić (4, 5, 6). Glazba Franjo Butković - Rosho (1, 2, 3) i Sounds True

(4, 5, 6).