"DŽEPNA KNJIGA

ISBN 86-393-0232-4

TisakIP AUGUST CESAREC

~~

Naslov izvo~ikaT. LOBSANG RAMPA

ASITWASCopyright @ T. Lobsang Rampa 1976

Corgi Books 1976

PrijevodRADA KOVAÈEVIÆ ŠKRTIÆ

UreðujuBOŽE ÈOVIÆ

ALBERT GOLDSTEINDRAGAN MILKOVIÆ

lzdavaèlP AUGUST CESARECZAGREB, PRlLAZ JA 57

Za izdavaèaDRAGAN MILKOVIÆ

LektorMARILKA KRAJNOVIÆ

KorektorGORDAN ZEÈIÆ

Tehnièki urednikDRAŽEN TONÈIÆ

PREDGOVOR

Posve6eno gradu Calgaryu,u kojem sam uvijek nalazio mli tišinu i slobodu, jer se nitkonije miješao u moje poslove.Hvala ti, Calgary!

Sve najbolje knjige imaju predgovor , pa gazato ima i OV A. Konaèno, autori su ovlaštenida svoje knjige smatraju Najboljima. Najboljeæe biti da prvo objasnim ZAšTO sam izabraoovakav naslov.

»Tako je bilo!« No zašto bi netko izabraotako šašav naslov? On u drugim knjigamatvrdi kako lMJEK piše istinu! Svakako, sva-kako, objasnit æu vam, samo se STRPITE(ovo bi trebalo napisati velikim masnim slo-vima) i NASTAVITE ÈITATI.

Sve moje knjige JESU istinite i ja tu èi-njenicu neprestario potvrðujem usprkos ne-milosrdnim progonima i klevetama. Ali, raz-boriti i umni ljudi bili su kroz stoljeæa proga-njani, pa i muèeni i ubijani zato što su prièalikako je prije bilo! Jedriog Mudrog Èovjekagotovo su spalili na Iomaèi jer se usudio tvr-diti da se Zemlja okreæe oko Sunca, a ne -kako su uèili Sveæenici -da je Zemlja sre-dište Svijeta i da se svi planeti okreæu okonje. Jadnik, prošao je grozno, muèili su gana svakojake naèine, a spasio se samo zatošto je javno porekao svoje rijeèi.

rrakoðer je bilo onih koji su u krivom tre-nutku nesmotreno Ievitirali pred pogrešnim

.

-

ki samozvani »struènjaci« su objavili da jeTO LAŽ, dok su drugi istog soja tvrdili daje ovo istina, a ONO Iaž. Nikada se ni dvojica»struènjaka« nisu mogla složiti u mišljenju.

Lutajuæi »istraživaèi« su putovali uokolo iintervjuirali Ijude koji me nikada nisu upoz-nali i fabricirali izmišljene prièe o meni. Niti me »istraživaèi« nisu nikada upoznali. No-vinari su, oèajnièki tražeæi senzaciju, izmiš-Ijali »intervjue« koji nikada nisu dani. Go-spoða Rampa u jednom izmiš!jenom »inter-vjuu« doslovce kaže da je ta knjiga fikcija.Ona to nikada nije rekla. Nas oboje tvrdimoda su sve moje knjige ISTlNITE.

Ali ni tisak, ni radio, ni izdavaèi nikadami nisu pružili priliku da isprièam svoju ver-ziju prièe. Nikada! Niti su me ikada pozvalida se pojavim na TV ili radiju i da isprièamIstinu! Naprotiv, kao i mnoge prije mene,stalno me progone jer sam »drugaèiji« od ve-æine. Na taj naèin Humanost uništava onekoji bi Ljudskoj rasi mogli dati iznimna zna-nja ili iskustva. Mi Neobièni, mogli bismo,ako bi nam se dopustilo, ukloniti GraniceZnanja i unaprijediti razumijevanje Èovjeka.

O meni se piše da sam malen i dlakav ,krupan i æelav , visok i nizak, mršav i debeo.Takoðer sam -prema »pouzdanim« novin-skim izvještajima -Englez, Rus, Nijemackojega je na Tibet poslao Hitler , Indijac, itd.»Pouzdani« novinski izvještaji! SVE DRUGO-baš sve osim ISTlNE -ali ona je u mojimknjigama.

ljudima i sa štetnim posljedicama; zato štosu pokazali da se razlikuju od obiène horde,ubijani su na spektakularne naèine. Neki iz»horde« ZAISTA su vulgarni, osobito novi-nari!

Najgora je ljudska vrsta -znate tko suONI -jedino što zaista VOLE jest da sva-koga spuste na istu razinu; oni naprosto nemogu podnijeti da se netko razlikuje od njih,pa zato kao manijaci urlaju: »Uništi! Uništi!«I umjesto da pokušaju dokazati da je netkou pravu -uvijek se trude da dokažu da jeu krivu. Osobito Tisak uživa u tome da za-poène lov na vještice i progone; i to tolikoda ti se gotovo razum pomuti. Imbecilni no-vinari nemaju pameti da pomisle da bi ipakMOGLO »biti neèega u tome!«

Edward Davis, »najžešæi amerièki polica-jac«, izjavio je za èasopis Istina u sijeènju1975: »Sredstva javnog priopæavanja sastojese u naèelu od hrpe frustriranih proznih pi-saca. Drugim rijeèima, Novinarstvo je punotipova poput Picassa koji izvlaèe svoje kutijes bojama i slikaju mene, ali na toj slici nitkome ne prepoznaje osim momka koji je držaokist i boje«o Jasno je da gospodin Davis nevoli Tisak. Ne volim ga ni ja. Obojica za toimamo debele razloge. Jedan mi je novinarrekao: »lstina? lstina nikada ne prodaje no-vine. Senzacija da. Nije nas briga za istinu;mi prodajemo senzacije.«

Još od izlaska iz tiska Treæeg oka -ISTI-NITE knjige! -»iz naftalina su poèela gmi-zati èudna stvorenja« i perom umoèenim uotrov pisati knjige i èlanke protiv mene. Ne-

'76

O meni je isprièano i prièa se toliko laži!Toliko mnogo izmišljotina koje su mi zadaletako mnogo patnje i bijede -ali u ovoj knjizije Istina. Isprièat æu vam

PRVA KNJIGAkako je to bilo!

8

VLJERVO PO

U morni starac naslonio se Iedima na pot-porni stup. Leða su mu otupjela od boli zbogduga sjedenja u zgrèenom položaju. Oèi sumu od starosti bile zamagljene. Polako ih jeprotrljao nadlanicama i pogledao oko sebe.Ispred njega nije bilo nièega osim papira -papira razbacanih po stolu. Bili su to papiriispunjeni neobiènim znakovima i mnoštvomnaèrèkanih brojki. Ljudi koje je nejasno vidiohodali su ispred njega èekajuæi njegove na-redbe.

Starac se polako uspravio na noge zlovo-ljno odgurnuvši ruke koje su mu pomagale.Drhteæi pod bremenom godina, krenuo jeprema obližnjem prozoru. Lagano zadrhtavšiod svježeg zraka, skupio je prastaru haljuoko svog krhkog tijela. Nalaktivši se na ka-meni zid, zagledao se uokolo. Proklet zbogsposobnosti da vidi daleko kada je njegov radzahtijevao da gleda blizu, sada je mogao' vid-jeti najudaljenije granice doline Lhase.

Bio je to topao dan za Lhasu. Vrbe su bileu punoj vegetaciji, a njihovo je lišæe bilo naj-svježije zelene boje. Male rese ili cice-macepružale su prema zeleno-smeðem tlu mnoš-tvo l.iupkih žutih žilica. Èetiri stotine stopa

ispod starca boje s1,l. se nevjerojatno skladnoprelijevale sa svjetlucanjem bistre vode kojase vidjela kroz donje grane.

Stari Vrhovni Astrolog se zamislio nadzemljom ispred- sebe, promatrao je moænuPotalu u kojoj je proveo život i iz koje je ri-jetko izbivao, a i onda samo zbog najpreèihstvari. Ne, ne, pomislio je, ne smijem još io TOME misliti; pustite me da odmorim oèiuživajuæi u ovom prizoru. ,

U selu Sho, koje se poput grozda ugnijez-dilo u podnožje Potale, bilo je živo. Uhvaæenisu razbojnici koji su pljaèkali trgovce po vi-sokoplaninskim putovima i dovedeni u KuæuPravde u Selu. Drugim su prijestupnicinlakazne veæ bile izreèene; iz Kuæe Pravde izla-zili su muškarci osuðeni zbog razlièitih vrstazloèina, a Ianci su zveckali u ritmu njihovihkoraka. Sada æe iæi od mjesta do mjesta i pro-siti hranu jer tako okovani neæe moæi raditi.

Stari je Astrolog èeznutljivo gledao. premaV elikoj Katedrali Lhase. V eæ je odavno raz-mišljao daje posjeti i obnovi sjeæanja na svojedjeèaštvo; zbog službene dužnosti godinamase odricao svakog uživanja. Uzdahnuvši, veæse poèeo okretati od prozora, ali je ipak za-stao izagledao se u daljinu. Dajuæi znak po-služitelju, rekao je: »Putem uz Dodpal Ling;upravo kraj Kesara, mislim da vidim onogdjeèaka. Zar ono .nije djeèlik Rampa?« Poslu-žitelj je kimnuo glavom: »Da, PreuzvišeniGospodine, to je djeèak Rampa i njegov slugaTzu. Djeèak èiji horoskop pripremate.« Starise Astrolog iskrivljeno osmjehnuo dok je gle-dao dolje Iik tog nialog djeèaka i golemog,

gotovo sedam stopa visokog slugu iz provin-cije Kham\ Promatrao je ta dva toliko ne-skladna lika dok su, jedan na malom poniju,a drugi na velikom konju, jahali uzbrdo doknisu nestali iza planinske stijene. Kimnuvšiglavom, okrenuo se stolu punom papira.

»Znaèi OVO æe se«, mrmljao je, »poklopitis ONIM. Hmmm, i tako æe više od šezdesetgodina patiti zbog negativnog utjecaja...«Dok je prebirao po mnogobrojnim papirima,ovdje nešto zapisujuæi, a ondje brišuæi, glasmu je prelazio u tiho, jednolièno mrmljanje.Ovaj je starac bio najslavniji tibetanski astro-log, èovjek dobro upuæen u tajne tog poštova-nja dostojnog umijeæa. Tibetanska se astro-logija posve razlikuje od zapadne. Ovdje, uLhasi, datum zaèeæa se stavljao u korelacijus datumom roðenja. Takoðer bi se napravioiscrpniji horoskop za datum na koji je trebaobiti voðen kompletan »rad«. Vrhovni Astro-log bi zatim ' predviðao Životni Put poznatihi važnih èlanova tih obitelji. Astrolozi su sav-jetovali i samu vladu, kao i Dalaj Lamu. AliOvO nije bila astrologija Zapada, koja se, èinise, isprostituirala do stupnja senzacionalnihnovinskih èlanaka. .

Sveæenici-astrolozi prekriženih su nogusjedili za dugaèkim, niskim stolovima, prov-jeravajuæi brojke i njihov meðusobni odnos.Crtali su karte nebeske konfiguracije u vri-jeme zaèeæa,. u vrijeme roðenja, u vrijemepredaje horoskopa na èitanje, datum koji seunaprijed znao, a za svaku godinu .»životasubjekta« pripremala se cjelovita karta i go-

1312

od svojih »štapiæa za pisanje« i napisao krat-ku bilješku.

Ti pisaæi štapiæi su izum star mnogo tisuæagodina, ali se izraðuju na isti naèin kao i prijedvije ili tri tisuæe godina. Ustvari, postoji Ie-genda o tome da se Tibet. nekada nalazio naobali jednog blistavog mora, što potvrðujunaðene školjke, fosili riba i mnoge drugestvari koje su mogle potjecati samo iz neketoplije zemlje koja se nalazila kraj mora. Biloje zakopanih predmeta davno izumrle rase,oruða, rezbarija, nakita. Svega toga, pa i zla-ta, moglo se u izobilju naæi kraj rijeka kojesu protjecale zemljom.

I danas su se pisaæi štapiæi pravili istovjet-no kao i prije. Donijela bi se velika hrpa gli-ne, a zatim bi monasi prikupljali odgovara-juæe mladice vrbe, tanke granèice debele kaopolovica malog prsta i oko stopu dugaèke.Granèice su se pomno odabirale i donosile uposebnu prostoriju u Potali. Tamo bi se sva-ka granèica još jednom pomno pregledala ivrednovala; ravnim granèicama bez pukoti-na, znaèi besprijekornima, poklanjala se oso-bita pažnja; ogulili bi ih, a potom obložili gli-nom; to se radilo veoma oprezno da se gran-èice ne saviju.

I granèice koje su bile malo povijene ta-koðer su oblagane glinom, jer æe njima pisatimladi monasi i akoliti. Na svežnjevima gline-svaki s peèatom koji je oznaèavao vrhun-sku kvalitetu (za najviše Iame i samog Naj-duhovnijeg od Svih), zatim prvu klasu, za vi-soke Iame, i drugu klasu, za svakodnevnuupotrebu .-naèinili bi malu rupicu da izaðe

dišnja skica. A onda se sve spajalo u cjelovitiveliki izvještaj.

Sav tibetanski papir je ruène izrade, u vrlodebelim listovima koji su dugaèki oko osaminèa, a oko dvije do dvije stope i šest inèaširoki. Zapadni pisaæi papir je duži nego širi;tibetanski je širi nego duži. Knjige se ne uve-zuju, veæ se listovi slažu izmeðu dvije drveneploèe. Na Zapadu bi se takve knjige brzouništile, listovi poderali ili pogubili. U Tibetuje papir svetinja i s njim se veoma pažljivopostupa; nemarno trošenje papira je ozbiljanprekršaj, a trganje listova nepotrebno troše-nje papira -zato se tako pažljivo s njim ipostupa. Dok Lama èita knjigu uz njega jeuvijek mali akolit. Drvene korice s vrha knji-ge pomno se uklanjaju i licem nadolje se od-lažu lijevo od èitaèa. Kad proèita prvu stranu,akolit taj list s poštovanjem uzima i odlaželicem na drvene korice. Nakon èitanja listovise pažljivo poravnaju i knjiga se ponovno po-veže trakama.

Tako se priprema horoskop. Ispisuje se iliiscrtava list po list. Listovi se zatim odložeda se osuše -jer je trošenje papira mrlja-njem prijestup. I konaèno, nakon možda šestmjeseci, jer vrijeme nije važno, horoskop jegotov.

Akolit je, u ovom sluèaju mladi monah sašestgodišnjim iskustvom, s poštovanjem po-digao list i odložio ga s licem na prethodnilist. Stari Astrolog je uzeo novi list. »Ts, ts«,zagunðao je, »ova æe tinta poprimiti lošu bojui prije nego što se izloži svjetlu. ovu stranicumoramo prepisati.« Rekavši to, uzeo je jedan

1415

para nastala pri zagrijavanju kako ne bi iz-gorio glineni omotaè.

Zatim se glina polagala na lomaèe u gole-moj prostoriji. Svežnjevi bi tamo odležali ot-prilike jedan mjesec da vlaga ispari iz njih.Katkada su se nakon èetiri do šest mjesecisvežnjevi gline skidali i stavljali na vatru -na vatru na kojoj se istovremeno kuhalo, za-grijavala se voda i slièno -te bi se pažljivopolagali usred ognja. Jedan dan bi se održa-vala vatra, a onda pustila da se ugasi. Kadabi se ohladili, svežnjevi gline su se lomili, gli-na bacala, i karbonizirani vrbovi štapiæi (dr-veni ugljen) bili su spremni za najplemeni-tiJu upotrebu: širenje pravog istinskog zna-

nJa.Od vrbovih štapiæa, koji su svrstani kaoneodgovarajuæi, pravili su se pougljenjeništapiæi i njima se održavala vatra na kojoj sesušila glina s boljim štapiæima, v atra se ložiladobro osušenim jakovim izmetom i drvenimutpacima koji bi se prikupili uokolo. Ali, po-navljam, kvalitetno drvo nikada se nije ko-ristilo kao ogrjev jer se moglo upotrijebiti uneku drugu, »plemenitiju« svrhu, buduæi daje u Tibetu malo šuma.

Štapiæi su bili roba koja je na Zapadu poz-nata kao karbonizirani štapiæi ili karboni, ko-jima umjetnici crtaju. U Tibetu se upotreb-ljava i tinta, no ona se pripravlja od drugevrste drveta i takoðer se oblaže glinom. Za-grijava se znatno duže, i po nekoliko dana,i na mnogo višim temperaturama. Potom seglinene loptice izvade iz pepela, iz njih seizvadi crni talog, gotovo èisti karbon.

Karbon se tada izvlaèi i vrlo, vrlo pomnopregledava, za sluèaj da je ostalo nešto štonije crni karbon. Zatim se stavlja u komadprilièno grube mrežaste tkanine koja se na-tegne preko nažlijebljene stijene. Zlijeb jeobièno dugaèak oko osamnaest do dvadesetinèa, a d ubok oko dva. Monasi iz klase zakuæne poslove neprestano udaraju po tkaninina dnu žlijeba dok ne nastane fina karbonskaprašina. Zatim se ona pomiješa s vruæomsmolom odreðene vrste drveta koja u tompodruèju raste, te se miješa, miješa i miješadok se ne dobije crna ljepljiva smjesa, kojase potom suši u obliku kolaèiæa. Onaj komezatreba tinta treba samo protrljati jedan odtih kolaèiæa u posebnoj kamenoj posudi s ma-10 vode i dobit æe tintu rðavosmeðe boje.

Službeni dokumenti nisu se pisali niti suse astrol.oške karte od izuzetnog znaèenja iz-raðivale tintom s ovako obiènom osnovom,veæ se koristio komadiæ mramora ulašten dovisokog sjaja, koji je bio obješen pod kutomod oko èetrdeset stupnjeva, a ispod njega jeplamtjelo tucet svjetiljaka na maslac s pre-dugaèkim, previsokim fitiljem -tako da jeiz svjetiljaka iz'1azio gusti crni dim. Dim jeobavijao ulašteni mramor i kondenzirao se ucrnu èaðu. Kada bi se postigla odgovarajuæagustoæa, a prije nego što bi ponovno vratioploèu pod kut od 45° kako bi se moglo skupitijoš karbona, mladi monah bi nagnuo mra-mornu ploèu i sastrugao s nje nakupljeno»crnilo«.

Iz drveæa se skupljala smola i stavljala uposudu koja se jako zagrijavala; tako se smo-

1~ 17

la otapala i proèišæavala. Sa kljuèale smoleobrala bi se gusta naslaga zapjenjene neèisto-æe, ispod koje je ostajala potpuno èista svje-tložuta tekuæina. U nju bi se umiješalo »crni-10« sa svjetiljaka i tako bi se dobila vrlo gustapasta. Zatim bi se ta pasta razmazala po ka-menu da se ohladi i zgusne. Za lame i službe-nike najvišeg ranga izrezivali su se pravokut-ni komadi i slagali u reprezentativne kupove,ali je niži ešalon monaha bio sretan da dobijebilo kakvu ploèicu tinte. Ona se, kao i prvavrsta, pripravljala tako da se komadiæ ploèicesastruže u komadiæ kamena s udubljenjemili Žlijebom, te miješa s vodom dok se ne po-stigne odgovarajuæa gustoæa.

U Tibetu, dakako, nije bilo èeliènih perani nalivpera; umjesto.. njih su se koristili paž-ljivo oguljeni i izglaðeni vrbovi -štapiæi, kojihsu krajevi bili lagano rašèupani tako da su,ustvari, izgledali kao kistovi s vrlo, vrlo krat-kom dlakom. Štapiæi su se zatim pažljivo su-šili -uistinu pažljivo -da ne puknu ili sesaviju, a kad bi se osušili, stavljani su na vru-æi kamen da se iskale što je nalikovalo nakaljenje u peæi, tako da su prilièno dugo tra-jali i mogli se koristiti bez straha da æe seoštetiti ili uništiti. Zatim, tibetansko pisanjeje više nalik na povlaèenje kistom, jer seideografi, tj. slike kao pismeni znakovi, uno-se onako kako to rade Kinezi ili J apanci.

No, stari je Astrolog i dalje gunðao o lošojkvaliteti tinte na jednoj stranici. Nastavio jeèitati, a onda je shvatio da èita o smrti sub-jekta iz horoskopa. Tibetanska astrologijapokriva sve aspekte: roðenje -život -

srnrt. Pažljivo je pregledao ono što je pret-kazano, neprestano provjeravajuæi zato što jeovo pretkazanje bilo za èlana vrlo ugledneobitelji, za, osobu koja je bila važna ne samozbog svojih obiteljskih veza veæ i zbog zadat-ka koji joj je namijenjen.

Starac je sjeo, a kosti su mu zbog premo-renosti zaškripale. Zadrhtavši od strepnje,prisjetio se da je i njegova vlastita srnrt veo-ma blizu. OvO je bio njegov posljednji velikizadatak, izrada tako iscrpnog horoskopa ka-kvog nikada prije nije napravio.

Završetak ovog zadatka te uspješno sveèa-no i javno èitanje horoskopa završit æe od-vajanjem njegovih kostiju od mesa i radnimokonèanjem njegova vlastitog života. On senije plašio srnrti; znao je da je srnrt samoprijelazno razdoblje; prijelazno ili neprijelaz-no, to je ipak bilo razdoblje promjen~, prom-jene za koju starac nije bio spreman i kojaga je plašila. Morat æe napustiti voljenu Po-talu, morat æe osta,viti visoki položaj Vrhov-nog Astrologa Tibeta, napustiti sve njemupoznate stvari, sve stvari koje su mu drage,morat æe otiæi i, kao neki nov.i djeèak u Ia-maseriji, poèeti sve iznova. Kada? Znaoje ka-da! Gdje? I to je znao! Ali bilo je teško na-pustiti stare prijatelje, bilo mu je teško mije-njati život premda srnrt ne postoji, jer onošto'se naziva smræu samoje prijelaz izjednogživota u drugi.

Razmišljao je o tome. U mislima je vidiosebe -onako kako je èesto viðao druge -rnrtva, ukoèena tijela koje se više ne možepokrenuti; više neæe biti stvorenje koje osje-

18 1.Q

ševa siromaha tako što su njihova tijela ba-cali u rijeku ili spaljivali na zemlji, a bogate,koji su si to mogli priuštiti, spaljivali su po-lako sve dok ne bi ostao samo pahuljasti pe-peo koji bi zatim prosuli u svetu rijeku, takoda se pepeo, a možda i duh osobe, mogaopozvati nazad na grudi »Majke Zemlje«.

Oštro se stresao i promrmljao; »ovo nijetrenutak da razmišljam o svom prijelazu, tre-bam završiti zadatak i pripremiti bilješke oprijelazu ovog malog djeèaka«. Ali nije uspiojer su ga prekinuli u tome. Dok je stariAstrolog mrmljao upute da se prepiše cijelastranica boljom tintom, zaèuli su se ubrzanikoraci i lupanje ,vratima. Starac je srdito po-digao pogledjer nije bio navikao da ga se ova-ko prekida u poslu niti je navikao na bukuna Odjelu za Astrologiju. Ovdje je bilo po-druèje mira, tišine i dubokog razmišljanja, anajglasniji zvuk bilo je škripanje karbonizi-rane granèice po gruboj površini papira ruè-ne izrade. Zaèuli su se povišeni glasovi: »MO-RAM ga vidjeti, smjesta ga MORAM vidjeti.Najduhovniji od Svih to zahtijeva.« Zatim seèulo udaranje stopala po tlu i šuštanje krutetkanine. Stišæuæi desnom rukom palicu nakraju koje je iz procijepa virila poruka na pa-piru ispisana rukom Najduhovnijeg od Svih,na vratima se pojavio jedan od lama iz go-spodarstva Dalaj Lame. Lama je prišao, uo-bièajeno se naklonio starom Astrologu i u-smjerio palicu prema njemu kako bi ovaj rno-gao uzeti poruku. U èinivši to, prestrašeno senamrštio. .

æa, veæ samo hrpa'mrtvogmesa koju drži hr-pa mrtvih kostiju. U mislima je vidio kakomu skidaju halju i vezuju ga tako da mu gla-va dotièe koljena, a noge savijaju otraga. Umislima je vidio kako ga tako savijenog i za-motanog u tkaninu stavljaju na leða ponijai odnose izvan Lhase, gdje æe se za njega po-brinuti razlagaèi mrtvih.

Oni æe odnijeti to tijelo i položiti ga naveliku ravnu stijenu pripremljenu upravo zato. Rasporit æe ga i izvaditi mu unutrašnjeorgane. Glavni Razlagaè izvadit æe mu srcei baciti ga najveæem lešinaru koji æe ga, neskanjujuæi se, progutati, a zatim æe njegovebubrege, pluæa i ostale organe narezati i po-bacati ostalim lešinarima.

Rukama umrljanim krvlju razlagaèi æe po-otkidati meso s bijelih kostiju, narezati gana trake pa i njih baciti lešinarima koji æese nagomilati uokolo nalik na sveèanu kon-gregaciju staraca na zajednièkom objedu.

Nakon što s kostiju ogule sve meso i ra-sture SVe unutrašnje organe, izlomit æe kostina komadiæe i ugurati ih u otvore na stijeni.A zatim æe ih komadima kamena zdrobiti unajobièniji prah. Taj prah æe pomiješati s krv-lju i drugim tjelesnim izluèevinama i ostavitina stijenama kao hranu pticama. Uskoro, zasamo nekoliko sati, neæe ostati ni traga odonoga što je jednom bilo èovjek. I lešinari æenestati bez traga; odletjet æe -nekamo -do naredne prilike, dok opet ne budu trebalenjihove jezive usluge.

Stara.c je razmišljao o svemu, o stvarimakoje je vidio u Indiji gdje su se rješavali le-

2120

omotanim oko nogu, hodali su, trèali i klizalise preko prostranih podova, a kao rezultatnjihovih napora pod se, zajedno sa patinomdavnih vremena, prekrasno sjajio. Ali -podje bio i sklizak. Lama u pozlaæenoj halji ob-zirno je zakoraknuo unatrag i uhvatio starogAstrologa za ruku dobro znajuæi da bi slom-ljena ruka ili noga u starèevim godinamapraktièki znaèila smrt.

Ubrzo su došli u veliku sunèanu sobu ukojoj je Veliki Trinaest.i osobno sjedio u po-ložaju lotosa netremice promatrajuæi krozprozor lance Himalaja, koji su se pred njimuzdizali, zapravo okruživali su cijelu dolinuLhase.

Stari se Astrolog ispružio pred BožanskimKraljem Tibeta. Dalaj Lama je poslužiteljirnadao znak da odu, i uskoro su on i VrhovniAstrolog sjedili na jastuèiæima koji .su se uTibetu koristili umjesto stolaca, licem okre-nuti jedan prema drugome.

Njih su dvojica bili stari znanci i dobro supoznavali osobine i 'mišljenje jedan drugoga.Vrhovni je Astrolog bio upuæen u sve držav-ne poslove, znao je sva pretkazanja o Tibetujer je, ustvari, on bio tvorac veæine njih. Sadaje V eliki Trinaesti gledao vrlo ozbiljno jer suto bili znaèajni dani, dani stresa, dani briga.Istoènoindijska kompanija, jedna britanskakompanija, pokušavalaje iz zemlje izvuæi zla:to i druge stvari, a agenti i britanske vojnevoðe poigravali su se idejom o invaziji na Ti-bet i preuzimanju zemlje, ali ihje u ostvare-nju tog drastiènog koraka spreèavao strah odRusa koji nisu bili daleko. No dovoljno je reæi

»Ali, ali«, mrrnljao je, »kako mogu sadaiæi? Upravo sam usred proraèuna, usred ra-èunanja. Ako budem morao prekinuti ...« On-da je shvatio da mu ne preostaje drugo negoda ode, i to »smjesta«. S uzdahom rezignacijepromijenio je staru radnu halju za èistiju, po-kupio neke karte i nekoliko pisaæih štapiæai, okrenuvši se monahu kraj sebe, rekao:»Evo, momèe, ponesi ove stvari i idemo.«Okrenuo se i za lamom odjevenim u pozla-æenu halju polako izašao iz sobe.

Lama u pozlaæenoj halji usporio je koraktako da ga starac može slijediti a da se ne-potrebno ne umara. Monasi i lame, koji suse užurbano komešali obavljajuæi svoje poslo-ve, zaustavljali su se s poštovanjem, pognu-tih glava, dok je Vrhovni Astrolog prolaziopored njih gotovo nepreglednim hodnicima.

Nakon prilièno duga hodanja i uspinjanjasjednog kata na drugi, lama u pozlaæenoj ha-lji i Vrhovni Astrolog došli su do najgornjegkata gdje su se nalazili apartmani Dalaj La-me, Trinaestog Dalaj Lame, Najduhovnijegod Svih, onoga koji æe za Tibet uèiniti višenego ijedan drugi Dalaj Lama.

Dva su muškarca skrenula iza ugla i na-letjela na tri mlada monaha koja su se ne-stašno ponašala; naime, oni su se otklizavalipo podu stopala omotanih krpama. S pošto-vanjem su prestali poskakivati i maknuli seustranu da propuste dva muškarca. Ti sumladiæi radili puno radno vrijeme; bilo jemnogo hodnika koji su morali biti besprije-korno ulašteni, i tri su rnlada monaha pro-vodila cijelo radno vrijeme s debelim krpama

2322

bodni teritorij. Nasljedni æe neprijatelji, Ki-nezi, upasti u zemlju s novim oblikom poli-tièke vlasti i praktièno æe uništiti sveæenièkired u Tibetu.«

Dalaj Lami je reèeno da æe nakon smrtiV elikog Trinaestog biti izabran drugi koji æepodržati kinesku agresiju. Bit æe izabranojedno dijete koje æe biti Reinkarnacija Veli-kog Trinaestog, i bez obzira na dobar izborbit æe to u prvom redu politièki izbor , jeronaj koji æe biti poznat kao-Èetrnaesti DalajLa~a! doæi æe s teritorija koji æe držati Ki-nezl.

Najduhovniji od Svih je zbog svega togabio vrlo! vrlo neraspoložen i pokušavao je iz-naæi planove kojima bi spasio svoju voljenuzemJju! ali, kao što je Vrhovni Astrolog takoprecizn-o istaknuo, mnogo se moglo uèiniti dase nadmudri i osujeti horoskop pojedinca, alinije bio poznat nijedan naèin da se bitno pro-mijeni horoskop i sudbina cijele zemlje.Zemlja je bila sastavljena od mnogo razlièitihjedinica, od mnogo pojedinaca na koje se nijemoglo utjecati da promijene stavove, kojimase nije lnoglo zapovijedati, niti ih se navestina to da istodobno misle jednako i s istimciljem. I tako je sudbina Tibeta bila poznata.Sudbina Mudrih Izreka, Svetih knjiga i Sve-tog Znanja još se nije znala, ali se vjerovaloda bi se odgovarajuæim metodama i sredstvi -ma mogao obrazovati jedan mladi èovjek kojibi stekao iznimna znanja i razvio iznimnesposobnosti, a zatim poslati u svijet, izvangranica Tibeta, kako bi mogao pisati o svomi tibetskom znanju. Dva su èovjeka nastavila

da su Britanci u tom razdoblju prouzroèilimnogo nemira i nevolja u Tibetu, kao što æeih mnogo godina kasnije izazvati i kineskikomunisti. Izmeðu Kineza i Britanaca Tibe-'tanci nisu imali bogzna što birati; oni su je-dino željeli da ih se ostavi na miru.

Na nesreæu, postojao je i drugi ozbiljanproblem, naime, u to su vrijeme u Tibetu po-stojale dvije struje sveæenika, jedna poznatapod nazivom Žuti šeširi, a druga pod nazivomCrveni šeširi. Ponekad je meðu njima dola-zilo do žuènih prepirki, a dvojica voða, DalajLama, koji je bio voða Žutih šešira, i Pan-chen Lama, koji je bio na èelu Crvenih še-šira, nisu se nimalo voljeli.

Ustvari, izmeðu te dvije struje bilo je malosimpatija. Sljedbenici Dalaj Lame su u tomrazdoblju bili utjecajniji, ali nije oduvijek bilotako, u druga vremena je Panchen Lama -koji je uskoro bio prisiljen da napusti Tibet-bio na èelu, .a tada je zernlja bila gurnutau kaos, sve dok Dalaj Lama nije uspio po-vratiti svoja prava uz pomoæ Tatara, i zbogreligijskih osnova Žutih šešira imao je, moglobi se reæi, »nadmoæniju svetost i nepovredi-vost«.

Najduhovniji od Svih -Dalaj Lama kojije dobio tu titulu i bio dobro poznat kao V e-liki Trinaesti -postavio je mnogo pitanjakoja su se odnosila na buduænost Tibeta. Sta-ri je Astrolog prebirao po stvarima koje jedonio sa sobom, izvukao je papire i karte, pasu se dva muškarca zajedno udubili u njih.»Za manje od šezdeset godina«, rekao jeAstrolog, » Tibet više neæe postojati kao slo-

2524

razgovor; nakraju je Dalaj LaIria rekao: »Atom djeèaku Rampi, jesi li pripremio horo-skop? Tražit æu da ga proèitaš za dva tjedna,na posebnoj sveèanosti u njegovoj kuæi.«Vrhovni Astrolog je protrnuo. Dva tjedna?Da mu nije odreðen toèan datum, on ne bibio gotov ni za dva mjeseca, možda ni za dvijegodine. Tada je drhtavim glasom odgovorio:»Da, Vaša Svetosti, sve æe biti gotovo za dvatjedna. Ali taj æe djetak imati najnesretnijiživot, pretrpjet æe patnje i torture, odbaciva-nje vlastitih zemljaka, bolest -sve zaprekekoje èovjek može zamisliti, sve zle sile ~ aosobito jednu koju još nisam potpuno shvatioali èini se da je na neki naèin povezana snovinarima -isp:rijeè~t æe se na njegovom

putu.«Dalaj Lama je glasno uzdahnuo i rekao:

»No, ostavimo to za neko vrijeme, jer se onošto je neizbježno ne može promijeniti. Moratæeš još jednom pregledati svoje karte kakobi bio posve siguran u ono što æeš objaviti.A sada -odigrajmo partiju šaha, umoransam od državnièkih poslova«.

Zazvonio je srebrnim zvonèiæem i u sobuje ušao lama u pozlaæenoj halji da primi za-povijed da donese pribor za šah kako bi dvamuškarca mogla igrati. Šah je, bio vrlo popu-larna igra u višim krugovima Lhase, ali toje drugaèija vrsta šaha od onog koji se igrana Zapadu. Na Zapadu igra poèinje pomica-njem pješaka po dva polja, umjesto po jednokao u Tibetu, i u tibetskom šahu ne postojipotez kao što je uzimanje topa pa pješak kojise domogne zadnjeg protivnikovog poljamo-

že postati top, niti postoji pat pozicija, um-jesto toga smatra se da je postignuto izjed-naèenje ili zastoj kada kralj ostane sam, bezpješaka ili bilo koje druge figure na šahov-skom polju.

Dva muškarca su sjedila i igrala beskrajnostrpljivo s Ijubavnim žarom i poštovanjemkoje je meðu njima vladalo dok su ponad njihna ravnom k:rovu, upravo 'iznad odaja DalajLame, na povjetarcu koji je puhao s visokihplanina Iepršale molitvene zastave. Dolje nizhodnik èulo se kloparanje molitvenog mlinakoji je talasao zrakom svoje beskonaène rno-Iitve. Po ravnim krovovima širio se zasljep-Ijujuèi blještavi odsjaj sa zlatnih grobova pre-thodnih reinkarnacija Dalaj Lame jer , po ti-betanskom vjerovanju, svaki Dalaj Lama kojiumre ode u prijelazno razdoblje, a zatim sevrati na Zemlju u tijelu nekog malog djeèaka.U Tibetu je seoba duša bila tako opèeprih-vaèena religijska èinjenica da èak nije bilavrijedna ni spomena. I tako je gore. na rav-nom krovu ležalo dvanaest tijela u dvanaestzla:tnih grobova osebujno dizajniranih krovo-va, s mnogo spirala, zavoja i vijuga naprav-Ijenih kako bi prevarili i otjerali »zle duho-ve«.

S mjesta gdje su se nalazili zlatni grobovimogle su se vidjeti blistave zgrade Fakultetaza medicinske znanosti, tibetskog doma me-dicine, u Chakporiu na Željeznoj planini. Ublizini se nalazio grad Lhasa koji je tog danablistao na podnevnom suncu. Nebo je bilopurpurne boje, a planine koje su omeðivaledolinu Lhase bile su pokrivene pjenastim bi-

.

2726

DRUGO POGLA VLJE

jelim bjelcatim snijegom koji je vjetar razno-sio s njihovih vrhova.

Kako su se sati kotrljali, oznaèavani izdu-ženjem sjenki Zapadnog planinskog lanca,dva muškarca u državnom kabinetu su uz-dahnula i nevoljko odgurnula svoje šahovskefigure, jer je bilo vrijeme molitve, vrijemekada je Dalaj-Lama morao prisustvovati rno-litvama, vrijeme kada se Vrhovni Astrologmorao vratiti svojim proraèunima ako je za-datak koji mu je postavio Dalaj Lama želiozavršiti u roku od dva tjedna.

Ponovno je zazvonilo srebrno zvonce, po-novno je ušao lama u pozlaæenoj halji i u ne-koliko promrmljanih rijeèi dobio upute dapomogne Vrhovnom Astrologu da se vrati usvoje odaje tri kata niže.

Vrhovni se Astrolog škripavo uspravio nasvoje stare noge, izveo svoje ritualne prostra-cije i napustio- svog Duhovnog V oðu.

»Oo-ee! Oo-ee! Aj-jah! Aj-jah!«, ~kao je..glas u sumrak tog prijatnog dana. »J esi li èu -la za onu gospoðu Rampa? Opet se bacila naposao!« Èulo se komešanje koraka na cesti,zvuk kotrljanja kamenèiæa pod stopalima, azatiin uzdah. »Gospoða Rampa? Što sada ra-di? «

Odgovorio je yprvi glas. s loše prikrivenimzadovoljstvom. Cini se da je odreðenom tipužena, bez obzira na to kojoj klasi pripadaju,bez obzira na nacionalnost, ako je ona nosilacvijesti -po moguænosti loših -njihov dan

ISpUnJen.»Tetka mog posinka je èula èudnu prièu.

Kao što znaš., ona se udaje za onog carinikakoji radi na Zapadnim Yratima. Njen joj jemomak isprièao da veæ mjesecima gospoðaRampa naruèuje sve moguæe stvari iz Indije,a sada joj trgovci karavanama isporuèuju ro-bu. Jesi li èula što o tome?«

»Pa, èula sam da æe se u njihovim vrtovi-ma uskoro odvijati specijalan dogaðaj, ali nesmiješ zaboraviti da je veliki gospodar Ram-pa bio naš regent kada je Najduhovniji odSvih otišao u Indiju za vrijeme invazije Bri-

2928

novac im je i u Kini. mislim da su oni naj-bogatija obitelj u nas. A taj momèiæ, zašto daon to sve naslijedi? Zašto da on tako raskoš-no živi dok mi moramo raditi -muž mi jerekao da to nema veze, da æe jednog od na-rednih dana doæi do promjene, mi æemo sepreseliti u kuæe gornjih slojeva i živjeti u ra-skoši, a oni æe raditi za nas. Vidjet æemo štoæe se dogoditi ako dovoljno dugo poživimo,neka bude slavljen taj dan.«

Zaèuo se zvuk sporih koraka koji su dola-zili kroz sumrak. Sada se mogao razaznatinejasni obris lica i crna, crna upletena kosaTibetanke. »Èula sam o èemu ste prièale«,rekla je pridošlica, »ali, ne smijemo zabora-viti da æe taj mali djeèak, Lobsang Rampa,imati vrlo težak život, jer svi oni koji imajunovca imaju zaista vrlo, vrlo težak život.«

»Oh, zaista«, odvratila je traèljivica, »ondabismo svi mi trebali imati zaista vrlo, vrlolagan život. Mi uopæe nemamo novca, zarne«? Rekavši to, prasnula je u smijeh nalikna vještièji hihot.

Pridošlica je nastavila: »Pa, ja sam èula dase prièa da je planirana velika sveèanost kakobi veliki gospodar Rampa objelodanio da jenjegov sin Lobsang njegov nasljednik. Tako-ðer sam èula da æe djeèaka poslati u Indijuna školovanje, a onda æe biti muke da ga sedrži podalje od Britanaca, jer , znate, Britancinastoje steæi kontrolu nad zemljom, pogle-dajte samo koliko su štete napravili. Ali tajdjeèak, bogat ili siromašan, pred sobom imatežak život, zapamtite moje rijeèi -zapam-tite moje rijeèi.« Glasovi su nestajali u daljini

tanaca, koji su nam nanijeli toliko zla. Èinimi se prirodnim da jedna od vodeæih damau zemlji želi nešto naruèiti. Ne vidim da onatime išta loše èini, a ti? «

Traèljivica je buèno izdahnula, a onda du-boko udahnula i povikala: »Ahh! Ali ti neznaš cijelu prièu, ne znaš èak ni pola! Èulasam od jedne moje prijateljice koja poslužujejednog od monaha-komornika u Kesaru -on je iz Potale, znaš -da se priprema vrlo,vrlo iscrpan horoskop i životopis onom rnorn-èiæu, znaš, onom malom kržljavcu koji zapa-da iz nevolje u nevolju i koji je, èini se, velikikriž svom ocu. Pitam se jesi li ti što èula otome?«

Druga dama se na trenutak zamislila, aonda je odgovorila: »Da, ali ne smiješ zabo-raviti da je Paljor nedavno umro -vidjelasam vlastitim oèima kako odnose njegovo ti-jelo. Razlagaèi Tijela su ga s velikim poštova-njem iznijeli iz kuæe, a pratila su ga dva sve-æenika do vrata; svojim sam oèima vidjela ito da je, èim su se sveæenici okrenuli, jadnomalo tijelo bez ceremonije natovareno, s tr-buhom nadolje, na leða ponija i prenijeto uRagyab kako bi ga razlagaèi mrtvih istrgalii njime nahranili lešinare. Morali su ga uklo-niti.«

»Ne, ne, ne!«, negodovala je ozlojeðenatraèljivica, »ti nisi ništa shvatila -zacijelonemaš puno iskustva u tim društvenim po-slovima; nakon smrti starijeg brata taj rnorn-èiæ Lobsang jedini je nasljednik imanja i bo-gatstva obitelji Lhalu, znaš, oni su milijuneri.Novac im je ovdje, novac im .je u Indi.ji, a

Hl~0

dok su se tri žene oprezno udaljavale cestomLingkor prolazeæi kraj Zmijskog hrama i Ka-Iing Chua, kako bi prešle most Chara Sanpa.

Samo nekoliko jardi dalje subjekt njihoverasprave, djeèaèiæ od nepunih sedam godina,nemirno se bacakao po tvrdom podu svoje so-be. Spavao je nemirnim snom, moren užas-nom morom; mislio je na zmajeve i kako bibilo strašno ako bi se doznalo da je on pustiozmaja koji se srušio na putnike i toliko pre-plašio njihove ponije da je jedan od jahaèapao i otkotrljao se u rijeku, a taj je jahaè biovažna osoba, pomoænik opata u jednoj Iama-seriji. Jadni se djeèak okrenuo i trznuo jerje u snu pomislio na sve grozne kazne kojimabi izložili njegovo opiruæe tijelo ako bi ga ika-da otkrili kao krivca.

Djeèacima vodeæih obitelji u Lhasi život jebioveoma težak. Ti su djeèaci morali služitidrugima za primjer , od njih se oèekivalo dapodnose teškoæe kako bi ojaèali za životne

, bitke, od njih se oèekivalo da podnose veæetegobe od onih niskog roda, da se priIhjernoponašaju, da pokažu kako èak i sinovi boga-taša, èak i sinovi onih koji upravljaju zem-Ijom, mogu istrpjeti bol, patnju, Iišeni za ži-vot potrebnih stvari. A disciplina za djeèakaod nepunih sedam godina bila je takva da jedjeèaci Zapada bilo koje dobi ne bi nikada .

mogli izdržati.U blizini Mosta se zaèulo mrmljanje, mr-

mor žena koje su zastale da proæaskaju prijenego što se razdvoje i svaka krene premasvojoj kuæi. Zrakom su dopirale rijeèi »Ram-pa«, » Y asodhara«, a zatim mumljanje dok ko-

naèno nije zaprštao šljunak ispod njihovihnogu kada su jedna drugoj zaželjele laku noæi svaka krenula svojim putem.

U velikoj rezidenciji Lhalu, èija su masiv-na ulazna vrata tako dobro izdržala napadebritanske pješadije, tako da su ušli tek kadsu probili kameni zid, sva obitelj je spavala,osim noænih èuvara, onih koji su stražarili iizvikivali sate i vremenski izvještaj, tako daje svatko tko bi se probudio znao koje je dobanoæi.

Uz kapelu rezidencije Lhalu nalazili su sestanovi upravnika imanja i pomoænog osob-lja. Predstavnici najviše klase tibetskih dr-žavnih službenika imali su u svojoj reziden-ciji vlastite kapele s po jednim ili dva sve-æenika; rezidencija obitelji Rampa uživala jetakav status prema kojem se smatralo da suim apsolutno neophodna dva sveæenika. Sva-ke su se treæe godine sveæenici-monasi iz Po-tale mijenjali, kako oni koji su bili u službiu tom domaæinstvu ne bi u kuænom domicilupostali beskorisni. J edan od lama, jer ti sumonasi ustvari bili lame, tek je nedavno do-šao u kuæu. Drugi, koji se uskoro trebao pod-vræi strogoj disciplini lamaserije, nemirno seprevrtao razmišljajuæi o tome kako da pro-duži svoj boravak jer je uistinu bila životnaprilika prisustvovati javnom èitanju horosko-pa nasljednika jedne velike obitelji; tada æebiti objelodanjeno u kakvog æe èovjeka sta-sati.

OVaj lama je bio mlad momak, jedan odonih koji je na imanje Lhalu došao s visokimpreporukama svog opata, koje uopæe nije 0-

33~2

-li upravitelj dobro rang-listu, pitala se jesuli napisane sve pozivnice na specijalnom pa-piru ruène izrade, jesu li povezane trakom ipoložene u procijep drvene palice, koje æe ja-haèi brzo odnositi na svojim ponijima. To semoralo dobro napraviti, mislila je, ne smijese dogoditi da niži po rangu primi pozivnicuprije svog pretpostavljenog. Takve stvari pro-cure u javnost, jer uvijek ima ljudi koji setrude da ponize domaæicu koja teško radi dabi napravila sve najbolje za prestiž svoje obi-telji. Gospoða Rampa se savila i okrenularazmišljajuæi o dostavi hrane i o tome moželi se dogoditi da ne bude navrijeme.

U obližnjoj sobi se sestra Yasodhara pri-lièno ljutila. Njena joj je majka veæ odredilašto æe odjenuti na sveèanosti, a to uopæe nijebilo ono što je Yasodhara željela, jer njezinesu zamisli bile drugaèije. Konaèno, govorilaje sama sebi, ovo je jedina prilika u godinida se stvarno pogledaju momci i otkrije kojibi od njih mogao kasnije odgovarati kao su-prug, a bacati pogled na mladiæe znaèilo jeda je i ona sama morala imati na sebi neštošto æe ih privuæi -odjeæu, dakako, odgova-rajuæu odjeæu; osim toga kosa joj mora bitipomno poèešljana i namazana jakovim ma-sl!lcem, a odjeæa naprašena najfinijim jasmi-nom. Morala je poduzeti sve da privuèe 'paž-nju onoga za kojeg se nadala da bi u buduæ-nosti mogao biti dobar suprug, ali njena maj-ka -majke nikada ne razumiju, one su sta-romodne, uopæe ne shvaæaju kako se premamladim djevojkama danas valja ponašati; one.su zaboravile takve stvari. Yasodhara je legla

pravdao. Njegove zabave nisu bile posve du-hovne niti primjerene sveæenièkom stilu, jerje bio od onih s takozvanim »lascivnim po-gledom« i njegov je pogled stalno vrludao zamladim i pristalim èlanovima domaæeg osob-lja. Upravitelj koji je živio lijevo od kapeleto je opazio i registrirao kao negativnu ka-rakteristiku, pa je jadnog mladog lamu èeka-10 neèasno otpuštanje. Buduæi da njegov nas-ljednik još nije bio imenovan, mladiæ je smiš-ljao kako bi stvar mogao odložiti, kako bi seproslavio kao sudionik skore proslave i reli -

gijske službe.I jadni i nesretni upraviteljje imao mnogo

muke. Gospoða je Rampa zaista bila teškažena, katkada vrlo nesmiljena u svojem na-stojanju da èovjeka osudi a da mu i ne pružipriliku da objasni kako neke od tih nezgodanemaju veze s lijim. Upravitelj je morao na-baviti robu i namirnice za tri mjeseca i una-toè tome što je svima bila poznata sporostindijskih trgovaca -gospoða Rampa je po-digla strašnu buku tvrdeæi kako on svojomnesposobnošæu dovodi u opasnost uspjeh ci-jelog pothvata. »Što da radim?«, mrmljao jeza sebe dok se prevrtao i bacakao na svojojprostirci na podu. »Kako da navedem trgovceda robu dostave navrijeme?« Mrmljajuæi ta-ko, prevrnu se na leða, otvori usta pa poèeispuštati takvo stravièno hrkanje da je jedanod noænih èuvara zavirio unutra da vidi dali èovjek umire!

Gospoða Rampa se takoðer nemirno pre-vrtala. Ona je imala vrlo visoko razvijenudruštvenu svijest. Razmišljala je o tome zna

3534

je šenula više nego inaèe zbog svih ovih pri-prema.«

Gospodarica -gospoða Rampa -uistinuje bila zaposlena. Danima je bila u uredusvog supruga gnjaveæi njegove tajnice da sa-stave liste svih najvažnijih ljudi u Lhasi kaoi nekih odabranih iz obližnjih središta. Ta-koðer je uporno zahtijevala da se pozovu istranci koji bi kasnije mogli biti od koristi,ali tu se opet postavljalo pitanje protokola iseniorat-liste, tko dolazi ispred koga, tko bise mogao uvrijediti ako smatra da bi trebaobiti na ONOM položaju. Sve je to bio velikposao, velika briga, velika muka. Slugama jeveæ bilo dozlogrdilo da jedan dan dobiju listu,a drugi ustanove da je umjesto nje naprav-ljena nova.

Svi su danima bili u jurnjavi; finim sitnimpijeskom omekšanim kremenom strugali suse stari kameni zidovi -snažne su se sluges krpama omotanim oko nogu i teškim ka-menim blokovima omotanim krpama s napo-rom vukli po kuæi gurajuæi teški kameni te-ret po podovima koji su gotovo blistali kaozrcala.

U vrtovima su izmuèeni vrtlari na rukamai koljenima prelazili zemlju uklanjajuæi ko-rov , pa èak i kamenèiæe koji nisu bili odgo-varajuæe boje. Gospodarica je uistinu nalazilateške poslove, ovo je bio vrlo znaèajan do-gaðaj u njenom životu, sin i nasljednik ima-

.nja Lhalu, koji bi mogao biti princ -što li?-bit æe predstavljen, a samo astrolozi znajukakav æe biti njegov život, ali astrolozi nisu

na leða i razmišljala, razmišljala i planiralada doda ovdje vrpcu, ondje dvije, kako bi po-boljšala svoj izgled.

Kako je noæ postajala starija, svitanje, zoranovog dana bila je spremna da se rodi, huka-nje školjki i treštanje truba razbudilo je uku-æane koji su ionako nemirno spavali. Najmla-ði Rampa je otvorio od sna zamagljene oèi,zagunðao, okrenuo se i odmah usnuo.

Dolje kraj upraviteljeva ureda noæni su èu-vari odlazili s dužnosti, a na njihovo je mje-sto dolazila nova smjena. Najsavjesniji meðuslugama su se probudili èim 'su se oglasiletrube iz obližnjih hramova, skoèili na nogei jedva odjenuli polusmrznutu odjeæu. Njihovje zadatak bio da ponovno rasplamsaju vatrukoja je tihjala, da ulašte sobe i sve poèisteprije nego što »obitelj« siðe i vidi kakoje biloneuredno preko noæi.

U konjušnicama je bilo mnogo konja, aotraga, oko gospodarskih zgrada gdje su senalazili jakovi, sluge su pretraživale okolinugrabeæi lopaticama njihov izmet koji se na-taložio preko noæi. Sasušen i pomiješan sgra.nèicama, on je u Tibetu bio osnovniogrJev .

Kuhari su nevoljko izašli da se suoèe s jošjednim danom, bili su umorni, nekoliko pro-šlih tjedana su naporno radili pripremajuæihranu u nevjerojatnim kolièinama, uz dodat-ni zadatak da je saèuvaju od dugoprstih dje-èaèiæa i djevojèica. Bili su umorni, bilo im jesvega dosta, i jedan drugom su govorili: »Zaš-to ta stvar veæ ne poène i ne završi kako bi-smo konaèno imali malo mira. Gospodarica

36 37

priliku i cijene moraju biti više, jer nijednaprava dama ne bi se usudila ni pomisliti dase cjenka ili izmotava zbog cijene iz strahada trgovci ne spomenu susjedima kako go-spoða Rampa nije mogla platiti pravu cijenu,nego je tražila popust, ili povlastice, ili uzor-ke.

dali ni naslutiti, držall su u tajnosti ono štoæe tek èitanjem biti objelodanjeno. -

Gospodarica kuæe, supruga jednog od naj-moænijih svjetovnjaka u Tibetu, nadala se inadala da æe njen sin otiæi iz zemlje i školo-vati se negdje drugdje, nadala se da æe moæinagovoriti supruga da joj dopusti da ga èestoposjeæuje za vrijeme studija u stranoj zemlji.Nadala se da -æe obiæi mnoge zemlje, jer jeodavno krišom prelistavala èasopise koje sudonosili trgovci koji su èesto putovali u Lha-su. lmala je ona svoje planove, svoje snove iambicije, ali sve je ovisilo o posljednjoj rijeèiVrhovnog Astrologa, a znalo se kako astro-lozi ne haju ni za èiji društveni status.

Vrijeme kada se ta velika sveèanost tre-bala uprilièiti brzo se primicalo. Trgovci suulazili kroz Zapadna vrata i žurili prema re-zidenciji Lhalu, a oni mudriji -ili pronic-ljiviji -znali su da æe gospoða Rampa po-stati žrtva njihovih trikova ako donesu neštonovo, nešto što se u Lhasi još nije vidjelo,nešto zbog èega æe njeni susjedi i društvenitakmaci vriskati od hinjenog strahopoštova-nja koje æe ustvari prikrivati njihove frustra-cije i ljubomoru što oni to nisu prvi imali.

Tako su mnogi trgovci polako putovali odZapadnih vrata cestom Lingkor , otraga, okoPotale, pored Zmijskog hrama do rezidencijeLhalu, kako bi tamo namamili u iskušenjegospodaricu kuæe èudnim egzotiènim stvari-ma kojima bi ona mogla zabaviti i zadivitisvoje goste. Neki su poveli svoju povorku ja-kova i svu svoju robu kako bi je gospoða 0-sobno mogla vidjeti; dakako, za tako važnu

Povorke jakova su dan za danom prolazile,dan za danom su muškarci iz štala iznosililopatama dar jakova i odbacivali ga na gomilukoja je tako brzo rasla; ustvari, trebalo jemnogo više ogrjeva nego inaèe za ,kuhanje,grijanje i za krijesove, jer prava je sveèanostnezamisliva bez krijesova.

Vrtlari koji su zadovoljavajuæe oplijevilikorov usmjerili su svoju pažnju na drveæe,provjeravajuæi je li koja grana slomljena, imali suhih grana koje bi mogle narušiti ljepotui navuæi na njih optužbe za loše održavanjevrta. Još bi pogubnije bilo ako bi granèica pa-la na neku plemenitu damu i pokvarila jojfrizuru satima slaganu na specijalnom laki-ranom drvenom okviru. Zato je vrtlarima do-zlogrdila sveèanost i zabava, dosta im je biloposla, a ipak se nisu usudili usporiti jer seèinilo da: su oèi gospoðe Rampa svugdje; tekšto bi èovjek na trenutak sjeo da odmori bol-na leða, ona bi se pojavila bijesno vrišteæi ka-ko zavlaèe posao.

Konaèno je odluèeno o rang-listi i sam juje gospodar Rampa, koji je osobno stavio svojpeèat na svaku pozivnicu dok su ih monasi--pisari pažljivo ispisiv&li, odobrio. Papir jebio specijalno napravljen za ovu priliku, bioje to, ustvari, debeo papir gruba, gotovo ne-

3938

ravna ruba. Svaki je list bio širok otprilikedvanaest inèa i dvije stope dugaèak. OVe po-zivnice nisu bile uobièajene velièine ni tipakoji se koristi u lamaserijama; papir u lama-serijama je širi nego duži, ali kada se radiloo važnim pozivnicama, one su pisane naužem papiru koji je bio dvaput duži nego širi,jer nakon što se pozivnica primi, papir se pri-èvrsti na dva bambusova štapa bogato ukra-šena na krajevima i zatim se pozivnica paž-ljivo objesi na traku i nosi kao ukras da sepokaže kako je primalac važna osoba.

Gospodar Rampa se ubrajao ujednu od de-set najeminentnijih obitelji u Lhasi. Sam go-spodar Rampa je ustvari bio meðu pet naje-minentnijih, ali je gospoða Rampa bili meðuprvih deset, u protivnom se ne bi mogli vjen-èati. S obzirom na to svatko je od njih imaotako visok društveni položaj da su se na po-zivnice trebala staviti dva peèata, jedan zaNjegovo Gospodstvo, a drugi za Njeno Go-spodstvo, a buduæi da su bili u braku i imaligolemo imanje, morali su stavljati i treæi pe-èat, peèat imanja. Svaki je peèat bio drugaèijeboje, pa su gospoða Rampa i upravitelj ima-nja bili izbezumljeni od straha da li æe no-sioci pozivnica biti možda nesmotreni i uèini-ti nešto zbog èega æe se krhki peèati slomiti.

Pripremljene su posebne palice za nošenjepozivnica. One su morale biti iste dužine igotovo iste debljine, a svaka je imala na jed-nom kraju prorez u koji æe se uglaviti poziv-nica. lspod proreza prièvršæen je dio koji jenosio obiteljski grb. Ispod grba su se nalaziletrake èvrstog papira na kojima su bile ispi-

sane molitve u kojima se izražava nada daæe kurir biti zaštiæen, da æe zacijelo isporuèitipozivnicu i da je primalac neæe odbiti.

Kuriri su stanovito vrijeme bili uvježbava-ni u najimpozantnijem stilu jahanja i ispo-ruke pozivnica. Sjedili su na konjima mašuæikroz zrak palicama s pozivnicama kao da sukoplja, a onda bi na dogovoreni znak pojurilido kapetana garde koji ih je trenirao. On je,glumeæi kuæevlasnika ili upravitelja, ljubaznouzimao pozivnicu iz palice ispružene i nag-nute prema njemu. Pritom bi se s poštova-njem naklonio kuriru koji je predstavljao»obitelj«. Kurir bi uzvratio naklon, okrenuokonja i odgalopirao natrag.

Kada su sve poruke, ili pozivnice, bile go-tove, poslagane su prema seniorat-listi, anajimpozantniji kurir je uzeo najvažniju po-zivnicu, i tako redom. Zatim su u galopu od-jurili da ih uruèe. Prilazili su drugi kuriri,svaki bi uzeo pozivnicu, umetnuo je u prorezna palici i odgalopirao. Uskoro bi se vratili icijela se procedura ponavljala sve dok konaè-no nisu uruèene sve pozivnice. Potom je na-stupilo vrijeme kušnje kada su- upravitelj iostali morali sjediti i èekati, i èekati, pitajuæise koliko njih æe prihvatiti pozivnice. Imajuli previše hrane? Ili premalo? To je bilo zai-sta muèenje za živce.

N eki od gostiju æe možda rado boraviti uvrtovima, osobito oni èiji društveni status ni-je dovoljno visok da uðu u kuæu, ali drugi-dakle, ti su bili znaèajniji -morat æe uæiu kuæu, a predstavnici klera htjet æe posjetitikapelu. Zato je s oltara i s ograda oko njega

40 41

bi provjerio što se to vuèe, ili toènije, što jeispred drveta.

Iz vrta su doprli uzbuðeni glasovi, i putnikse naprosto nije mogao oduprijeti iskušenjuda ne otkrije što je to izaZvalo takve povišeneglasove, odnosno prepirku. Što je tiše mogao,uspeo se na kameni zid i, podupiruæi se ru-kama, naslonio se grudima na vrh pa ugledaozaista èudan prizor .Gospodaricu kuæe, gos-poðu Rampa, punašnu, nisku, zapravo koc-kastu. S obje njene strane stajala su po dvo-jica visokih slugu, a svaki je držao svjetiljkuna maslac i pokušavao zaštititi lelujavi pla-men da se ne ugasi i time izazove bijes Nje-nog Gospodstva.

Mrzovoljni vrtlari su se izgubljeno motaliizmeðu drveæa postavljajuæi svjetiljke na ma-slac na niže grane, a zatim su kremenom pa-lili kresivo. Snažnim puhanjem su raspiriliplamen, a zati:m štapiæem dobro natopljenimmaslacem prenosili plamen na svjetiljke. Go-spoða nije pouzdano znala gdje želi da Besvjetiljke postave, pa su ovi unedogled tuma-rali po mraku s malim treperavim svjetlimakoja su pojaèavala boju noænog purpura. Naj-poslije se zaèulo komešanje i pojavila seogromna figura koja je poskakivala i bijesnovikala: »Ošteæujete moje drveæe, moje drve-æe, moje drveæe -un.ištit æete mi drveæe! Nedozvoljavam ovu glupost. Smjesta ugasitesvjetiljke!« Gospodar Rampa je bio strašnoponosan na svoje prekrasno drveæe, na dr-veæe i vrtove koji su bili poznati u cijeloj Lha-si. On bi uistinu pomahnitao pri pomisli da

skinut lak, i muškarci su ruke pune krpaumakali u vlažni pijesak i strugali, strugalii strugali sve dok drvo ispod laka nije postalosjajno kao da je novo. Tada su nanijeli po-sebnu vrstu temeljnog premaza, a kada seon osušio, vrlo pažljivo su premazali oltare iograde s mnogo slojeva laka tako da su senakraju presijavali kao površina mirne vodeza sunèana dana.

Gospodarica kuæe i upravitelj pozivali susvakog jadnog, izmuèenog slugu pojedinaènoi pažljivo provjeravali da li je odjeven u pri-kladnu odjeæu i da li je sve na njemu èisto.Ako im odjeæa nije prošla na pregledu, moralisu je dobro oprati u velikim kotlovima vrelevode. Nakraju, kada je napetost doseglavrhunac a sve pozivnice bile prihvaæene i slu-ge pregledane, za njih je bila pripremljenaposebna odjeæa koju æe odjenuti tek na tajdan. I tako su umorni ukuæani posjedali ukasnu veèer da doèekaju zoru novog dana ka-da æe biti otkrivena Sudbina.

Sunce je polako tonulo iza Zapadnih pla-nina šaljuæi obilje -iskrièavih toèkica svjetlaiz snježne pjene planinskih vrhQva; snijeg jeblještao krvavocrvenom bojom, zatim je po-tamnio u plavu, pa u purpurnu. Nakraju jeostao još samo blijedi obris tame neba i nanjemu svijetleæe toèkice, zvijezde.

U rezidenciji Lhalu izmedu njegovanogdrveæa pojavile su se tajanstvene toèke svje-tlosti. Putnik namjernik na èesti Lingkor us-porio je korak, zastao, naèinio pokret kao daæe krenuti, a onda se okrenuo i vratio kako

4342

bi se mogli oštetiti tek propupali cvjetovi nadrveæu.

Njegova supruga, Njeno Gospodstvo, okre-nula se prema njemu s dostojanstvenim izra-zom na Iicu i rekla: »Zaista praviš spektaklpred slugama, moj gospodaru. Zar misliš daja nisam kadra obaviti ov~ posao? Ovoje rno-ja kuæa kao i tvoja. Nemoj me ometati.« Jad-ni je gospodar dahtao kao bik, èovjek je èakmogao zamisliti kako mu iz no'snica izlaziplamen. Bijesno se okrenuo na petama i po-žurio nazad u kuæu; èuo se tresak vrata, tako-jak da bi se svaka iole slabija vrata sigurnorazmrskala.

»Žeravnik s tamjanom, Timon, 7.eravnik stamjanom. Jesi Ii ti glup èovjek? Stavi ga ov-dje, nemoj ga paliti -stavi ga ovdje.« JadniTimon, jedan od sobara, muèio se noseæi teš-ki žeravnik, i to ne samo jedan veæ nekolikonjih. Noæ je postajala sve tarnnijom i tarnni-jom, a.gospodarica kuæe još nije bila zadovo-Ijna. Konaèno je zapuhao svježi vjetar , poja-vio se mjesec i rasuo svoju Iedenu svjetlost.Èovjek koji je virio preko zida zadovoljno sezasmijuljio, skoèio na tlo i nastavio svojimputem mrmlj~uæi si u bradu: »Dakle, tako!Ako je to cijena da budeš plemenita roda, jasam onda zaista sretan što sam samo obièantrgovac.« Zvuk njegovih koraka je zamro utami, a u vrtovima su jedna za drugom po-gašene svjetiljke na maslac. Osoblje i gospo-darica su se razdvojili. U jednom od vrtovanoæna je ptica osjetila èudan miris koji se ši-rio iz jedne od svjetiljaka na maslac èiji se

stijenj još dimio, te je odletjela s krikom ne-godovanja i straha.

U kuæi je iznenada nastala strka; nestaoje djeèak, nasljednik imanja, mladi princ -gdje je sada? U krevetu nije bio. Nastala jepanika. Majka je pomisli.la da je pobjegaoprestrašen žestinom svog oca. Otac je pomi-slio da je zacijelo pobjegao uplašivši se maj-èinoga gnjeva, jer tog dana ništa što je jadnidjeèak napravio nije bilo valjano. Cijeli tajdan je upadao u nevolje, prv,o se zaprljao, za-tim je poderao odjeæu, potom nije bio tamogdjeje morao bitiu odreðeno vrijeme, a ondaje zakasnio na objed; sve mu je išlo loše.

Podigle su se sluge, sva mjesta su pretra-žena, svjetiljke na maslac su plamsale, a sti-jenj i kresivo se dimili. Kolona slugu je obi-lazilavrtove dozivajuæi mladog gospodara, aliuzalud. Probudili su i njegovu sestru Yaso-dharu da je pitaju zna li kamo je nj~n bratmogao otiæi, ali ona je nadlanicom protrljalasvoje zamagljene oèi, ponovno legla i odmahusnula.

Sluge su brzale mraènom cestom da biprovjerile da li je djeÈak otišao. Druge slugesu pretraživale kuæu od poda do krova i ko-naèno su pronašle Lobsanga u spremnici ka-ko spava na vreæi žita, s po jednom maèkomsa svake strane; sve troje je glasno hrkalo.Ali ne zadugo! Otac se zaletio uz bijesnu rikukoja je, èinilo se, zatresla zidove a iz vreæežita podigla prašinu èije su èestice zaplesaleu zraku. Svjetiljke u rukama slugu su zatre-perile, a jedna ili dvije se ugasile. Jednasnažna ruka je jadnog djeèaka èvrsto zgrabila

4544

Iz okolice hrama su zatutnjali gongovi, za-treštale su trube i zaèulo se užurbano ko-mešanje nogu jer su religiozni monasi kretalina svoju prvu noænu službu. Monasi-astrolo-zi su bili osloboðeni službe zbog važnog za-datka koji im je dodijeljen, jer nisu mogli ri-skirati da odu na službu a sutradan pronaðuda im se potkrala neka greška.

Konaèno su, jedna po jedna, pogašene svesvjetiljke na maslac. Uskoro se nigdje nije vi.'djelo svj-etlo osim sjaja zvijezda i mjeseca nanebu, a svjetlost zvijezda i mjeseca se poja-èavala blještavim odrazima s jezera i rijekaèiji su tokovi presijecali dolinu Lhase. Æestobi se zasljepljujuæa traka vode rasprsnula ukrugove svjetlucava srebrnasta sjaja, nalik nasjaj starog srebra, kada bi neka velika ribaiznenada jurnula na površinu.

Sve je bilo tiho osim što se èulo kreketanježaba i krikovi noænih ptica u daljini. Mjesecje u usamljenoj raskoši plutao purpurnim ne-bom, a oblaci koji su nailazili iz Indije pri-gušivali su treperenje i sjaj zvijezda. Na zem-lju se spustila noæ i svi su spavali osim noæ-nih stvorenja.

za vrat i podigla uvis. Majka je utrèala u pro-storiju protusloveæi: »Stani! Stani! Pripazi damu ne ostanu tragovi, jer æe sutra sve oèiLhase biti uprte u njega. Samo ga pošalji ukrevet.« I tako je jadni djeèak dobio snažanudarac i bio tako silovito gurnut da je paona lice. Jedan od slugu ga je podigao i odnio.Maèkama nije bilo ni traga. ni glasa.

Ali u velikoj Potali, u pravcu koji su odre-dili astrolozi, aktivnosti su još trajale. Vrhov-ni Astrolog je pomno provjeravao svoje broj-ke, karte, ponavljao ono što æe govoriti i u-vježbavao intonaciju koja æe biti neophodnaza vrijeme govora. Kraj njega su lame-astro-lozi uzimali po jedan list papira i s još dvo-jicom lama provjeravali da li su listovi složenipo redu, ni sluèajno se nije smjela omaknutigreška jer bilo je nemoguæe èitati s pogrešuestrane a to bi kolegama astrolozima ugroziloreputaciju. Nakon što je svaka knjiga pregle-dana, odozgo su položene drvene korice.Knjiga je potom povezana s dvostruko višetraka nego što je bilo uobièajeno kako bi biladvostruko sigurnija. ,

Monah koji je odreðen za osobnog poslu-žitelja Vrhovnog Astrologa pažljivo je èetkaonjegovu najbolju halju, pazeæi pritom da zna-ci zodijaka, kojima je bila ukrašena, budusjajni i dobro prièvršæeni. A zatim je, buduæida je on bio star èovjek, uzeo dva štapa, pai njih pažljivo pregledao da nemaju kakvihogrebotina ili kakvih pukotina, a nakon togaih je dodao drugom monahu koji ih je laštiosve dok nisu zas.jali kao polirani bakar..

46 47

TREÆE POGLAVLJE

N a neravnom istoènom obzoru pojavilo seprvo slabo svjetlo. Lanci velikih planina us-pravno su se uzdizali u mrkloj tami, a neboje iza njih poèelo rudjeti.

Na najgornjem katu Iamaserije monasi iIame bili su spremni da pozdrave novi dan;najviši kat -krov -uvijek je imao posebnuplatformu na kojoj su na postoljima stajalevelike školjke i petnaest do dvadeset stopadugaèke trube.

Dolina Lhase je bila nalik na jezero crnetinte. Mjesec još dugo neæe zaæi, a zvijezdesu nestajale kako je nebo iza Istoènih planinablijedjelo. Ali dolina Lhase je još spavala, jošje živjela u najdubljoj tami noæi, i sve dok sesunce ne podigne visoko ponad planina, du-boko usjeèene i nedokuèive Iamaserije i kuæeneæe obradovati danje svjetlo.

Dolinom su se povremeno i nasumce pro-sipale toèkice svjetla ~ao da se neki Iama,kuhar ili pastir morao vrlo rano pripremitiza poèetak svog posla. Blijedi, slabašni odsjajisvjetla još su više naglašavali baršunastu ta-mu, tako crnu da se ni granèica na drvetun~je mogla razabrati.

Svjetlost s Istoènih planina se pojaèala. Pr-vo se pojavio žestoki blijesak svjetla, a ondaje zasjala crvena zraka, potom se pojavila ze-lena zraka svjetla, jedan od znakova ranogjutarnjeg izlaska sunca ili kasnog noænog za-laska. Uskoro su se pojavile šire trake svjetlai nekoliko minuta poslije zapanjujuæe zlatnavatra svjetlosti zasula je vrhunce, otkrivajuæivjeèni snijeg èiji se sjaj odbijao od visokih le-denjaka i projiclrao dolje u dolinu prve zrakenovog dana. S prvim zrakama sunca na naj-višim vrhovima planina, lame su snažno za-trubile u svoje trube, a drugi su se oglasiliškoljkama tako da se èinilo da se i sam zrakuzbibao od zvuka. Nije bilo odmah reakcije,premda su ljudi iz doline, naviknuti na zvuketruba i školjki, mogli zanemariti tu bukuupravo kao što ljudi iz gradova zanemarujubrujanje aviona, kloparanje kanti za smeæe isve ostale zvukove »civilizacije«.

Povremeno bi neka pospana noæna ptièicaispustila prestrašeni cvrkut, ponovno gurnu-la glavu pod krilo i zaspala. Sada je nastupilovrijeme dnevnih stvorenja. Postupno su sebudile dnevne ptice, pospano pijuèuæi i la-matajuæi krilima da se razgibaju od noæneukoèenosti. Ponegdje bi otpalo pokoje perokoje bi otpuhnuo hirovit i nestašan povjeta-rac.

U vodama Kyi Chua i kod Zmijskog hramaribe su lijeno zaplivale nakon noænog p.luta-nja ispod površine. Ribe u Tibetu su se uvi-jek mogle podiæi blizu površine, jer budistine uzimaju nièiji život i u Tibetu uopæe nemaribara.

4948

Na zvuk rogova i huèanje školjki starac seokrenuo i pospano sjeo. Odozdo iz svog kutazagledao se u nebo, a onda ga je presjeklaiznenadna misao i škripavo se uspravio nanoge. Kosti su mu bile stare, mišiæi umorni,pa je zato oprezno ustao, primaknuo se pro-zoru i pogledao -pogledao grad Lhasu kojise upravo budio. Ispod njega, u selu Sho, jed-no za drugim pojavljivala su se mala svjetlau ritmu paljenja svjetiljaka na maslac kakobi se èinovnici koji su imali posla tog danamogli navrijeme pripremiti.

Stari se Astrolog stresao od rane jutarnjehladnoæe i èvršæe omotao halju oko sebe.Njegove su se misli usredotoèile na imanjeLhalu koje nije mogao vidjeti jer je gledaou pravcu sela Sho i grada Lhase, a reziden-cija se nalazila na drugom kraju Potale, okre-nuta prema zidu s izrezbarenim likovima,koji je plijenio pažnju hodoèasnika.

Starac se ponovno polako spustio na pro-stirku da se odmori razmišljajuæi o dogaðaji-ma tog dana. Današnji æe dan, mislio je, bitivisoka stepenica u njegovoj karijeri, moždai najviša. Starac je veæ osjeæao ruku smrti ko-ja mu se primicala, osjeæao je kako se uspo-ravaju procesi u njegovom tijelu, osjeæao jeda se njegova srebrna nit veæ stanjuje. Alise radovao što ima još jedan zadatak koji æepotvrditi ugled Vrhovnog Astrologa Tibeta.Razmišljajuæi tako, zadrijemao je, ali se, trg-nuvši se, probudio kada je u sobu utrèao je-dan od lama uzvikujuæi: »Poštovani Astrolo-že, veæ je svanulo, nemamo vremena za gub-ljenje, moramo još jednom provjeriti horo-~

skop i redoslijed kojim æe se iznositi pojedinetoèke. Pomoæi æu vam da ustanete, poštovaniAstrolože.« Tako govoreæi, sagnuo se, stavioruku oko starèevih ramena i nježno ga osoviona noge.

Sada se svjetlost brzo pojaèavala, sunce sepomolilo ponad Istoènog planinskog lanca iobasjalo zapadnu stranu doline; dok su kuæei lamaserije u podnožju Istoènog planinskoglanca još bile u tami, one na suprotnoj stranigotovo su bile okupane dnevnim svjetlom.

Potala se budila. Èulo se èudno, ali uobi-èajeno komešanje ljudi Iia poèetku dana,osjeæalo se da su ti ljudi veæ spremni da na-stave ponekad dosadan posao življenja. Zvo-nila su ma:Ia srebrna zvona, a svaki èas bi sezaèuo prigušeni zvuk školjki ili možda pro-dorno trubljenje trube. Stari Astrolog i onioko njega nisu obraæali pažnju na štropotanjei okretanje molitvenih mlinova, jer su ti zvu-ci toliko bili dio svakodnevice da veæ odavnonisu obraæali pažnju na njihovu buku kao štonisu primjeæivali ni molitvene zastave kojesu vijorile na jutarnjem povjetarcu na naj-višem mjestu Potale. Ljude bi jedino zapre-pastio izostanak tih zvukova.

U hodnicima se èulo komešanje nogu iotvaranje teških vrata. Odnekud je doprlopojanje psalma, religijskog psalma, psalmakojim se pozdravljao novi dan. Ali stariAstrolog nije imao vremena za te stvari, jerse morao sabrati i prihvatiti se obaveza kojesu nužne poslije noænog sna. Uskoro æe do-ruèkovati tsampu i èaj, a onda æe morati pri-

50 51

t.f

,

!

~

f

I

t

t

telj morala iæi u Katedralu u Lhasi da se zah-vali za sve tajne koje æe se tog dana obzna-niti, bez obzira na to kakve su i, naravno,da sveæenicima pokažu kako su uvijekspremni vjerovati da su »crne glave« bezvjer-nici, a da su upravo oni religiozne »crne gla-ve«. Monasi u Tibetu briju glave, a obièni lju-di, svjetovnjaci, imaju dugacku, uglavnom cr-nu kosu zbog koje ih zovu »crne glave«.

Ljudi su èekali u dvorištu, a gospoða Ram-pa i njena kæi Yasodhara veæ su bile na po-nijima. Nasljednika su u posljednji èas zgra-bili i bez ikakve ceremonije posjeli na ponijakoji je pokazivao jednaku nevoljkost. V elikadvorišna vrata su ponovno otvorena i kroznjih je izjahala povorka na èelu s gospodaromRampom. Oko pola sata su jahali u neobiènojtišini, dok konaèno nisu došli do malih kuæai duæana oko Katedrale u Lhasi, Katedralekoja je tamo stajala tolike stotine godina kaomjesto molitve i štovanja za pobožne. Kame-ni podovi su bili duboko užlijebljeni i istro-šeni od stopa hodoèasnika i posjetitelja zna-menitosti. Lijevo i desno od ulaza u Kate-dralu nalazili su se nizovi molitvenih mlino-va -zaista velikih! -i kako bi tko prošao,okrenuo bi mlin, što je bio obièaj, tako da sestvaralo neobièno zveckavo klepetanje goto-vo hipnotièkog djelovanja.

Unutrašnjost Katedrale je bila zagušljivaod teškog mirisa -težina je bila nesnosna-tamjana i sjeæanja na tamjan koji je paljentijekom trinaest ili èetrnaest stoljeæa. Cinilose da iz masivnih crnih krovnih greda izra -

sustvovati ritualu priprenie za èitanje kojeje toga dana morao obaviti.

U rezidenciji obitelji Lhalu sluge su bi~eveæ budne. Gospoða Rampa je takoðer bilabudna. A gospodar Rampa je, nakon brzogdoruèka, veselo uzjahao konja i s pratnjomodjahao u vladine urede u selo Sho. Zaistase veselio što može pobjeæi od BV()je supruge,od njene žustre i pretjerane r~vnosti te nje-nog pretjeranog fanatizma u pogledu skorihdogaðaja. On je morao rano poèeti s poslom,jer æe kasnije biti neophodno da se vrati iodigra ulogu ljubaznog domaæina, princaLhase. Nasljednik imanja Rampa se probudioi nevoljko se povratio u život. Danas je bio»njegov« dan, pa ipak, mislio je pomalo zbr-kano, kako to može biti njegov dan kad maj-ka planira da od toga napravi društveni pro-bitak. Da je bilo po njegovom, on bi odbaciotu zamisao i izgubio se na obali rijeke kakobi mogao promatrati splavara koji prevoziljude preko rijeke, a možda bi ga, ako ne bibilo gužve, uspio namoliti da ga besplatnopreveze tamo i natrag, naravno, uz obeæanjeda æe mu pomagati otiskivati motkom splav.

Jadni, bijedni djeèak osjeæao se nesretnimu rukama bezdušnog sluge koji je utrljavaou njegovu kosu jakov maslac i uplitao je uèvrstu pletenicu s èudnim savitkom. Jakovmaslac je bio utrljavan u pletenicu sve doknije postala kruta kao vrbov štap.

Otprilike oko deset ujutro zaèuo se zveketi topot konja i grupa muškaraca je ujahalau dvorište. Gospodar Rampa i njegova prat-nja vratili su se iz vladinih ureda, jer je obi-

5352

staju oblaci tamjana zbog dima plavkastog,sivog i povremeno smeækastog.

Tamo je bilo raznih bogova i božica otje-lovljenih u zlatnim, drvenim i porculanskimfigurama, a ispred svake od njih nalazili suse darovi hodoèasnika. Darovi su èesto ukla-njani i stavljani iza metalne rešetke da bi sezaštitili od onih hodoèasnika èiju pobožnostje nadjaèavala želja da s bogovima podijelenjihovo bogatstvo.

Gorjele su velike, teške svijeæe i stvaraletreperave sjenke u cijelom zdanju zamaglje-nom od tamjanskog dima. Èak i djeèaku odnepunih sedam godina izgledala je pametnazamisao da se plamen svijeæa održava tije-kom svih tih trinaest ili èetrnaest stotina go-dina dolijevanjem maslaca. Buljeæi razroga-èenim oèima oko sebe, jadni je djeèak mislio:»Neka se samo završi ovaj dan, ondaæu mož-da otiæi u neku drugu zemlju, daleko od ovesvekolike svetosti.« Nije on pojma imao što..mu se sprema! ,

Jedna je velika maèka letargièno dotuma-rala i protrljala se o noge nasljednika obiteljiRampa. Djeèak se sagnuo i kleknuo da po-mazi tu plemenitu životinju koja je zanosnoprela. Te su maèke bile èuvari hrama, pre-predeni poznavaoci ljudske naravi; one suprepoznavale one koji su u iskušenju da u-kradu i one kojima se moglo vjerovati. Takvemaèke nikada, baš nikada ne prilaze nikomeosim svojim èuvarima. Meðu promatraèimaje na trenutak zavladala grobna tišina, a nekisu monasi naèas prestali pojati i zaèuðenosu gledali djeèaka koji je kleèao kr&i velike

maèke. Meðutim, prizor je uskoro pokvariogospodar Rampa koji se, s bijesnim izrazomlica, sagnuo i podigao djeèaka uhvativši gaza kožu na potiljku, protresao ga kao kad do-maæica istresa prašinu, pljusnuo ga iza uhatako jako da je djeèak pomislio da je poèelaoluja, a onda ga tresnuo na noge. Maèka seokrenula prema Njegovom Gospodstvu i is-pustila vrlo dugo, vrlo glasno šištanje, dosto-janstveno se okrenula i udaljila dugaèkim ko-raclma.

Ali kucnuo je èas za povratak u reziden-ciju obitelji Lhalu, jer su uskoro trebali po-èeti pristizati gosti. Mnogi su gosti poranilikako bi mogli pažljivo probrati ponuðeno,kao i odabrati najbolje mjesto u vrtu. I takoje društvo napustilo podruèje Katedrale i po-novno izašlo na ulicu. Djeèak je podigao oèi,pogledao zastave kako lepršaju iznad cestekoja je vodila , u Indiju i pomislio: »Hoæu lija biti uskoro na toj cesti, na putu premadrugoj zemlji? Saznat æu doskora, nadam se,ali, Bože moj, kako bih rado nešto pojeo!«

Društvo je jahalo natrag slijedeæi svoje tra-gove, i nakon dvadeset i pet do trideset mi-nuta ponovno su ujahali u dvorište kuæe gdjeih je pozdravio zabrinuti upravitelj koji je va-ljda pomislio da je došlo do nekog zastoja ida æe morati razljuæenim gostima objašnja-vati kako su se domaæin i domaæica nepred -viðeno zadržali u Katedrali.

Još je bilo vremena za brzi obrok, a ondaje nasljednik imanja jurnuo na prozor , jer sezaèula iznenadna buka koja je dopirala s ce-ste. Stizali su monasi-glazbenici koji su, ja-

54 fifi

šuæi na ponijima, zveckali svojim glazbalima.Jedan je monah u kratkim razmacima ispro~bavao svoju trubu ili klarinet. Drugi monahje povremeno snažno udarao u bubanj daprovjeri je .li koža dobro nategnuta. Konaènosu ušli u dvorište, otišli sporednim putem uvrtove i pažljivo odložili svoja glazbala. Na-kon toga veselo su posegnuli za tibetskim pi-vom. Piva je bilo u izobilju da bi se pripre-mili, tj. oraspoložili, i svirali veselu glazbuumjesto ozbiljne klasiène.

A1i nije bilo vremena baviti se glazbenici-ma jer su poèel.i pristizati gosti. Svi pozvanisu se odazvali. Cinilo se kao da se cijela Lha-sa kretala prema rezidenciji Lhalu. Došla jei mala vojska teško naoružanih muškaracana konjima, koji su bili nalik na britanskuinvazijsku vojsku, ali ova je bila n~oružanasa;mo zbog ceromonije i propisanog protoko-Ia. Muškarci su jahali u dvije kolone, a iz-meðu njih jahale su žene koje su na taj naèinbile dobro zaštiæene o-ð svakog moguæeg na-pada. Naoružane sluge su nosile koplja ure-šena zastavama i uskim, dugim plamencima.Ponegdje bi se, jer u društvu je bilo i mona-ha, zavijorile i molitvene zastave.

U dvorištu su bila dva reda slugu jedannasuprot drugome; jedan je predvodio upra-vitelj, a drugi glavni sveæenik, domaæinstva.Bilo je mnogo muka s klanjanjem, uzvraæa-njem naklona i ponovnim klanjanjem, ovisnoo tome kako su se gosti najavljivali i ulazili.Svakom su gostu pomogli da sjaše s konjakao da su svi bili -pomislio je nasljednikdomaæinstva -gomila paraliziranih debila.

Sluge su odvodile njihove konje i obilno ihhranile. A zatim su ih, ovisno o društvenomstatusu gosta, ili uvodili u vrt ili ostavljalida se sami pobrinu za mjesto, ili su ih uvodiliu kuæu gdje su gosti ciktali zbog ovog ili onogpredmeta izloženog samo zato da ih zadivi.Naravno, u Tibetu se obostrano darivajuešarpe pa je bilo nemalo zbrke kada su i za-uzvrat dobivali iste ešarpe. Ponekad bi se do-godila nezgoda kada bi neki zbunjeni sluganepromišljeno vratio gostu upravo onu ešar-pu koju je ovaj poklonio; svi bi se tada zbu-njeno smješkali i mrmljali isprike, te bi sestvar uskoro izgladila.

Gospoða Rampa je bila crvena u licu i pre-znojavala se. Bila je užasnuta od straha daje stari AstroJog -Vrhovni Astrolog Tibeta-umro, ili pao u rijeku, ili da ga je pregaziokonj, ili da mu se dogodila neka slièna ne-sreæa, jer od njega nije bilo ni traga, a svrhacijele sveèanosti bila je javno èitanje horo-skopa za nasljednika kuæe. Bez VrhovnogAstrologa to se nije moglo uèiniti.

Jednog slugu su poslali da otrèi do naj-višeg., mjesta u kuæi i motri prema Potali davidi ima li kakvog znaka povorci konjanikašto bi navijestilo skori dolazak Astrologa.Sluga je otišao i ubrzo su ga vidjeli na vrhukrova; uzbuðen, gestikulirao je i drmusao seu plesnom ritmu.

Gospoða Rampa je bila bijesna, frustrira-na, nije znala što to sluga pokušava priopæiti,više je izgledalo da je pijan nego bilo što dru-go. Zato je brzo poslala drugoga slugu da saz-na što je posrijedi. Uskoro su dvojica slugu

56 57

pravom trenutku kako bi se postigao najboljiefekt.

Gosti su èuli topot konja pa su kao bujicapotekli iz vrta u golemu, bogato ukrašenu so-bu koja je za tu priliku pretvorena u gostinj-sku sobu i blagovaonicu. Tu ih je èekao èajs maslacem i, naravno, poslastice iz Indije,vrlo slatki, ljepljivi kolaèiæi koji bi djelotvor-no mogli poslužiti da im se slijepe usta i daih se onemoguæi da previše prièaju!

Zaèuo se potmuli zvuk gonga, koji je od,.jeknuo u zgradi, zvuk moænog gonga visokanekih pet stopa, koji se koristio samo u naj-sveèanijim zgodama. Sada je kraj njega napovišenom mjestu stajao jedan sluga i udaraopo njemu onako kako je uvježbavao proteklihdana na jednom manjem gongu..

Gong je zatutnjao, ulazna vrata su se ši-rom otvorila, a u dvorište se uvezla povorkamladih monaha, lama i Vrhovni Astrolog. Onje bio star , isušen èovjeèuljak od osamdese-tak godina. S njim, gotovo nogu uz nogu ja-hala su dvojica lama èija je jedina dužnostbila da paze da se starac ne sruši i da ga nepogaze konji..

Konji su se zaustavili naslutivši valjda dasu na kraju puta i da æe uskoro biti dobronahranjeni. Dvojica lama-pratilaca skoèila sus konja i pažljivo skinula starog Astrologa. Aonda je prišao gospodar Rampa i obavljenaje tradicionalna razmjena ešarpi, tradicional-ni nakloni i uzvrati naklona. Zatim su Vrhov-ni Astrolog i gospodar Rampa ušli u gostinj-sku sobu gdje su mu se svi okupljeni naklo-nili.

zajedno stigla i objasnila da povorka s Astro-logom upravo prelazi nizinu Kyi Chu. To jebio znak za još veæu groznicu. Gospoða Ram-pa je sve prisutne izvela iz kuæe u vrt govo-reæi im da zauzmu svoja mjesta, jer VrhovniAstrolog samo što nije stigao. Monasi-glaz-benici su se poredali i zasvirali, a zrakom sepronio drhtaj i trepet od uzbuðenja koje suizazvali.

Vrtovi na imanju Lhalu bili su prostranii pomno održavani. Tamo je bilo drveæa izcijelog Tibeta, neka stabla su bila èak iz In-dije, Bhutana i Sikkima. Grmova s egzotiè-nim cvjetovima koji su mamili zadivljene po-glede, takoðer je bilo u izobilju. A sada jeprekrasan izložbeni uzorak vrta bio preplav-ljen pohlepnim po:sjetiteljima, ljudima kojinisu pojma imali o hortikulturi, ljudima kojisu došli zbog SENZACIJE. V eliki gospodarRampa se izgubljeno motao uokolo grizuæizglobove na prstima u agoniji tjeskobne fru-striranosti dok se pokušavao prijateljskismješkati onima za koje je držao da im setreba nasmiješiti. .

Gospoða Rampa je izgledala još niža dokje trèala na sve strane; ona je neprestano bilau pokretu provjeravajuæi ne drži li se gospo-dar Rampa suviše kruto, što radi nasljednikimanja,. što rade slu,ge -i budno pazila kadaæe se pojaviti Vrhovni Astrolog.

Zaèuo se zvuk konjskih kopita. Upraviteljimanja je požurio kroz glavna izlazna vratakoja su se za njim pažljivo zatvorila. Stajao.je spreman da izda zapovijed da ih otvore u

58 59

nici Vrhovnog Astrologa, oni su pregledavalibrojke, karte i proraèune, a svaki Iist horo-skopa je imao peèat suglasnosti svakoga odnjih.

Vrhovni Astrolog je ustao. Ostali su sjeli.Iznenada se u društvu zaèulo ušutkavanje.Stari je Astrolog netremice gledao mnoštvoIjudi i, stojeæi

nekoliko trenutaka u nijemoj tišini, poštoje zavladala sveopæa napetost, dao je znakdvojici Iama i oni su krenuli prema njemu.Onaj s njegove desne strane držao je uveza-nu knjigu horoskopa, a onaj s Iijeve pažljivoje skinuo gornju drvenu ploèu, i Vrhovni jeAstrolog poèeo èitati svoje bilješke.

Ljudi su se morali naprezati jer je zbogstarosti Astrolog imao tanak, visok glas kojise onima otraga miješao sa cvrkutom pticana najvišim granama.

Njegove su uvodne napomene bile ritual-ne, onakve kakve se èitaju u ovakvim prili-kama; »Bogovi, davoli i Ijudi, svi se istovjetnoponašaju«, rekao je »i zato se buduænost rno-že proreæi, ali buduænost nije nepromjenjiva.Buduænost se, dakle, uz neka ogranièenja,može promijeniti. Zato mi možemo progno-zirati samo vjerojatnosti, predvidati dobra izla, a ostalo moramo ostaviti onima èiji ho-roskop objašnjavamo.« Zašutio je i pogledaouokolo, a Iama s njegove Iijeve strane mak-nuo je gornji Iist i drugi izložio èitanju.Astrolog je duboko uzdahnuo i nastavio: »OV-dje imamo najjedinstveniji, najneobièniji ho-roskop koji smo nas trojica ikada proraèuna-Ii.« Okrenuo se i Iagano naklonio svojim su-

Nekoliko je trenutaka vladala prilièna zbr-ka i uznemirenost. Onda je Vrhovni Astro-log, nakon što je uètivo kušao ponuðeni èajs maslacem, dao znak dvojici lama koji su no-sili bilješke i karte.

Ponovno se oglasio gong, duboko buuum,buuum, buuum -buuum. Vrata na drugomkraju gostinjske sobe su se raskrilila i Vrhov-ni Astrolog i dvojica lama-pratilaca krenulisu u vrt gdje je bio podignut veliki šator , zatu priliku dostavljen iz Indije. Jedna je stra-na šatora bila otvorena tako da je što višeljudi moglo gledati i slušati što se dogaða. Ušatoru je bio podignut podij s balustradomna tri strane, a ispred prednje su se nalazilaèetiri stolca.

Vrhovni Astrolog i njegova dvojica lama--pratilaca prišli su podiju, a zatim su se po-javila èetvorica slugu s uzdignutim bakljama,jer su se na distalnom kraju nalazila velikasvjetla koja su znaèila da su ovimuškarci pri-znavali da je u šatoru plamen znanja.

Zatim su se pojavila èetiri trubaèa. Oni suzatrubili u fanfare. Njihov je zadatak bio daskrenu pažnju na gospodara i gospoðu Ram-pa, jer je zbog njihovog sina, nasljednika ima-nja Lhalu, bila sva ova »gužva«, kao što jerekao jedan promatraè. Gospodar i gospoðaRampa polako su se uspeli na podij i staliiza èetiri stolca.

Iz drugog smjera, i s vlastitom pratnjom,došla su još dva muškarca iz lamaserije dr-žavnog proroèišta. Ta dvojica staraca iz la-maserije Nechung, uz Vrhovnog Astrologanajiskusniji astrolozi u zemlji, bili su surad-

60 ~1

ponovno studirati. Bit æe uveden u najskro-vitije tajne naše zemlje, naše vjere i našeznanosti.«

Starac je ispružio ruku i jedan mu je pra-tilac brzo dodao malu srebrnu kupu u kojojje bila neka tekuæina koju je pregledao, a po-tom popio. Zatim je pratilac paž.ljivo uzeosrebrnu kupu i ponovno je napunio da budespremna kad je ponovno zatraži.

Astrolog je nastavio: »Zatim æe doæi vrije-me kada više neæe moæi ostati u ovoj našojzemlji, veæ æe morati krenuti na put u Kinuda studira zapadnjaèku medicinu, jer se uChunkingu nalazi zapadnjaèki Medicinski fa-kultet. Na tom æe fakultetu uzeti novo imekako se ne bi saznalo da nasljednik obiteljiLhalu radi s leševima. Kasnije æe nauèiti neš-to što je nama sada posve neshvatljivo, neštošto još nije ostvareno, nešto što još nije za-pravo izumljeno. Našim iskusnim umovimaèini se da æe raditi nešto što ukljuèuje lete-nje, a to nije levitacija, ono što neki od nasovdje u Lhasi umiju. Moram biti nejasan u-pravo s obzirom na ovaj aspekt, jer je to ne-jasno i nama trojici. Djeèak, on æe tada bitimladiæ, morat æe to sam shvatiti, letjet æezrakom pomoæu nekih instrumenata. Našeslike pokazuju nešto nalik na zmajeve, kojisu nama poznati, ali ovaj posebni zmaj nijekonopcem sputan za zemlju, veæ izg.leda danjima upravljaju oni koji na njemu lete.«

Iz skupine ljudi zaèuo se mrmor i šapat.Jedno se èudo slagalo na drugo, takve stvarinitko nikada nije prièao. Za trenutak se za-èulo nelagodno struganje nogama, a onda je

radnicima. A onda je, proèistivši grlo, nasta-vio: »ovo je horoskop malog djeèaka.od samošest godina. OvO je najtežihoroskop i najtežiživot s kojim smo se ikada sreli.«

Gospodar i gospoða Rampa su se zbog ne-Iagode pomakli. OvO sigurno nije bilo ono štosu oèekivali pa uopæe nisu bili sretni. Ali, uskladu s istreniranošæu njihove kaste, zadr-žali su nedokuèiv izraz Iica. Iza njih je uzroksvih nevolja, nasljednik imanja LobsangRampa, bio zaista neraspoložen. Koliko gub-Ijenja vremena! Koliko je Ijudi prešJo rijeku?Sto skelar radi? Jesu Ii maèke dobro? Osje-æao je da mora stajati tamo kao punjeni tu-pavko dok prastari fosili odluèuju što æe onnapraviti sa svojim životom. Mislio je da i onima pravo štogod reæi o tome što æe raditi.Ljudi su mu govorili kako je prekrasno bitinasljednik tako golema imanja, govorili sumu kako se njegovi roditelji mogu njime po-nositi. A on je želio biti splavar , želio je ne-gdje biti èuvar maèaka; a sigurno je da niježelio raditi.

Ali Astrolog je nastavljao svoj monotonigovor , vladala je nijema tišina i svi su bilioèarani. »Ovaj djeèak mora iæi u MedicinskuIamaseriju Chakpori; prije upisa mora izvr-šiti pokoru i položiti zakletvu, a nakon togapoèeti najniže od najnižeg i postupno se uz-dizati svojim radom. Mora nauèiti sva medi-cinska znanja Tibeta, stanovito vrijeme moraraditi ono što se gotovo ne može ni spome-nuti; mora raditi s razlagaèima mrtvih da birežuæi Ieševe shvatio strukturu Ijudskog ti-jela. Nakon toga æe se vratiti u Chakpori i

62 R.1

èeno, tako da možemo lakše prihvatiti onošto slijedi.« Vrhovni Astrolog je sjeo, donijelisu mu osvježenje, i on je promatrao gomiluljudi. I dok je tako sjedio i promatrao te lju-de, prisjetio se svog djeèaštva, prisjetio sevremena kada se penjao na visoke planine unajmrklijoj noæi kako bi mogao gledati zvi-jezde rasporeðene po nebeskom svodu iznadnjega. Dugo je duboko razmišljao o znaèajutih zvijezda, o tome da li one utjeèu na ljude.Odluèio je da to otkrije. Raznim putovima,i vjerojatno zato što mu je sudbinom bilo od-reðeno, upisao se u lamaseriju državnog pro-roèišta, gdje je bilo utvrðeno da posjedujeizuzetne astrološke sposobnosti naravno, uastrologiji koja je znatno superiornija od oneu zapadnom svijetu, mnogo, mnogo cjelovi-tija i znatno pouzdanija. Ona obuhvaæa viševarijabli i može se projicirati dublje. Mladiækojem je sudbina odredila da bude VrhovniAstrolog Tibeta brzo je napredovao i izuèa-vao, izuèavao i izuèavao. Nabavio je prastareindijske i kineske tekstove i gotovo ponovnonapisao astrološku znanost u Tibetu. Kakoje zbog svojih sposobnosti postajao sve slav-niji, pozivali su ga gospodari iz svih velikihkuæa u Lhasi, a zatim i iz drugih gradova Ti -beta. Uskoro su ga pozvali da napravi horo-skop za vladu i za V elikog Trinaestog osobno.Uvijek je bio pošten. Ako nije znao, rekao bida ne zna. On je predvidio britansku invazi-ju, prorekao je odlazak V elikog Trinaestog u-ðrugu zemlju i njegov povratak, a pretkazaoje da nakon prelaska V elikog Trinaestog u-.drugi oblik postojanja neæe više biti stvarnog

Astrolog popio drugo piæe i okrenuo se, sadaveæ manjem broju Iistova papira.

»Beskrajno æe patiti; imat æe neizmjernomnogo teškoæa, zaratit æe se sa silama zla,nekoliko æe godina biti u zatvoru i pretrpjetæe takve patnje kakve je malo njih podnijelo,a svrha toga æe biti proèišæavanje i uništenjesvih ostataka putenosti i stvaranje takvementalne moæi da može sve izdržati. Kasnijeæe pobjeæi od svojih tamnièara, poslije gole-me eksplozije koja æe u zemlji, a možda i ucijelom svijetu, izazvati metež. Putovat æejednim golemim kontinentom sredstvimakoja mi ne poznajemo, a na kraju tog putova-nja bit æe ponovno nepravedno utamnièen, ipretrpjet æe muke, gotovo tolike kolike i kodprvog utamnièenja. Nakraju, za njega æe sezauzeti nepoznati Ijudi i bit æe osloboðen iprotjeran s tog velikog kontinenta. Lutat æemnogim zemljama, upoznat æe mnoge Ijude,vidjeti mnoge kulture, nauèiti mnoge stvari.A onda æe otiæi u jednu zemlju gdje ga opetneæe primiti s dobrodošlicom zatp što se ra-zlikuje od drugih. Patnje æe ga toliko promi-jeniti da više neæe izgledati kao pripadniknaše vrste, veæ znatno drugaèije. Kada se Iju-di sretnu s .neèim što je razlièito, oni se togauplaše, a ono što ih plaši mrze i nastoje uniš-titi.«

8taracje djelovao umorno. Konaènoje pri-stupio stariji pratilac, nešto promrmljaoAstrologu, a zatim rekao: »Odmorit æemo senekoliko minuta da se Vrhovni Astrolog opo-ravi za drugi. dio ovog pretkazanja. Zato sena trenutak usredotoèimo na ono što ie re-

64 65

Dalaj Lame; zamijenit æe ga drugi, ali on æebiti izabran iz politièkih razloga u pokušajuda se obuzdaju teritorijalne ambicije Kineza.On je pretkazao da æe za otprilike šezdesetgodina biti kraj Tibeta i, kao što se znalo,zavladat æe drugaèiji poredak koji æe uzroko-vati goleme nesreæe i patnje, ali bi se mogao,ako se bude ispravno postupalo, odrazitiuništenjem zastarjelog sistema i, za otprilikesto godina, Tibetu donijeti dobrobit.

Vrhovni jeAstrolog srknuo èaj s maslacemi pogledao u ljude pred sobom. Promatrao jekako neki mladiæi gledaju djevojke i kako imone uzvraæaju poglede, stidljivo, ohrabrujuæe.Razmišljao je o -godinama svog celibatskogmonaškog života, o gotovo osamdeset godina,pomislio je, i jedva da je znao po èemu sežene razlikuju od muškaraca. On je posjedo-vao znanje o zvijezdama, o utjecaju zvijezdai o muškarcima i ženama pod utjecajem zvi-jezda. Pogledao je/pristalu mladu ženu i upi-tao se da li je zaista pravedno da monasi živeu celibatu. Sigurno je, razmišljao je, da èov-jeèanstvo trebaju èiniti dva spola, muški iženski, a sve dok se ta dva spola ne sjedine,ne može postojati cjelovit Èovjek. Razmišljaoje o mnogim prièama koje je èuo o tome kakožene postaju sve arogantnije, da sve više po-kušavaju vladati. Pogledom je potražio nekuod starijih žena gruba lica i uoèio to nadmoæ-no držanje. A onda je pomislio, pa možda jošnije sazrelo vrijeme da se muškarac i ženasjedine, da oblikuju savršen entitet. Ali i toæe doæi, iako ne prije kraja ovog kruga posto-janja. Razmišljajuæi tako, pružio je svoju ku-

pu pratiocu i dao znak da je spreman nasta-viti.

Kroz skupinu ljudi opet se zaèulo utišava-nje, a pogledi su bili okrenuti prema podiju.Nakon što su starcu pomogli da ustane, prednjega su položene knjige. Još jednom je po-gledao uokolo i rekao: » N eka od iskustavakoja æe doživjeti subjekt ovog pretkazanja to-liko su izvan dometa našeg vlastitog iskustvada se ne mogu dovoljno precizno predvidjeti.No zna se da æe ova osoba morati obaviti iz-nimno velik i važan Zadatak, Zadatak koji jeod najveæeg znaèaja za cijelo èovjeèanstvo ane samo za Tibet. Zna se da postoje sile zla,vrlo opake sile koje æe beskompromisno ra-diti na tome da negiraju ono što on morauraditi.

Suoèit æe se s mržnjom, suoèit æe se sasvim vrstama nesreæa i patnji, spoznat æe štoznaèi biti na rubu smrti i morat æe istrpjetiteško iskušenje seobe duše u drugo tijelo, dabi u tom drugom tijelu mogao nastaviti svojposao. Ali i tu, u tom drugom tijelu, imat æenovih problema. Njega æe se, zbog politièkihrazloga koje sam veæ spomenuo, odreæi nje-govi vlastiti ljudi. Smatrat æe se da je za do-brobit èovjeèanstva da ga se odbaci, da mune pruže podršku oni koji bi morali, oni kojibi mu mogli pomoæi, i, ponavljam, to su vje-rojatnosti, jer je sasvim moguæe da æe ga našiljudi podržati i dati mu priliku da govoripred narodima svijeta , tako da se, u prvomredu, i Tibet može spasiti, a drugo, da se tajveliki Zadatak èija se prava priroda moždaneæe spomenuti, može brže izvršiti. Ali slabi

6766

Slušaoci, koji su meðusobno šaputali, brzosu se raspršili i otišli u vrtove u potrazi zazabavom, a tamo je zabave bilo napretek -glazba, akrobati, žongleri i, naravno, hrana ipiæe. Nakon što su se Astrolog i njegova dvasuradnika malo odmorili, ustali su i ušli uveliku kuæu jer su imali još toga za reæi ro-diteljima Lobsang Rampe. Takoðer su još to-ga morali reæi i Lobsangu, privatno i u èetirioka.

Vrhovni se Astrolog uskoro uputio natragu Potalu, a njegova dva suradnika u lamase-riju državnog proroèišta.

Dan je prolazio. Došao je sumrak, a s po-èetkom sumraka okupljeni ljudi su se uputiliprema velikim ulaznim vratima i cestamaotišli svojim kuæama da stignu tamo prije no-æi i opasnosti koje ona donosi.

Pala je tama, a na cesti iza velikih dvo-rišnih vrata stajao je usamljen mali djeèakgledajuæi za posljednjim gostima i tragovimanjihova banèenja. Stajao je sklopljenih rukurazmišljajuæi o Vrijednom Životu koji su mupretkazali, o užasima rata koje još nije shva-æao, buduæim bezumnim progonima. Stajaoje tamo sam, sam na cijelome svijetu, i nitkoosim njega nije imao takvih problema. On jestajao tamo, noæ je postajala sve mraènija, ariitko nije dolazio da ga potraži i odvede ukuæu. Konaèno, kada se na nebu pojavio mje-sec, legao je pored ceste -velika vrata io-nako su bila zatvorena -i zaèas je kraj glavezaèuo predenje i velika, krasna maèka je le-

Ijudi, privremeno sputani zakonom, neæe bitidovoljno jaki da mu pomažu i tako æe se onboriti sam protiv sila zla i protiv nesmotre-nih Ijudi kojima æe pokušati pomoæi.«

Starac je pogledao uokolo i dao znak "pra-tiocu slijeva da makne Iist. Pratilac je malopocrvenio zato što ga se moralo podsjetiti nato, i brzo je uradio što je trebao. Astrolog jenastavio: »Izvan naših granica postoji speci-jalno udruženje, ili grupa, koja-informira èov-jeèanstvo. Oni nemaju dovoljno visok spiri -tualistièki status da bi mogli shvatiti Zadatakkoji se mora izvrštiti, i njihova æe senzacio-nalna mržnja neizmjerno otežati njegovo iz-vršenje. Takoðer , postoji mala "skupina Ijudikoja æe se ispuniti goruæom mržnjom i kojaæe uèiniti sve da uništi subjekta ovog horo-skopa i da mu zada sve moguæe nevolje i pat-nje.«

Starac je zašutio i položio ruku na prvustranicu, znak da je završio s knjigom. A on-da se okrenuo i obratio skupu: »Prema svomvišegodišnjem iskustvu, reæi æu vam ovo: bezobzira na to kako je velika borba, bez obzirana to kako su teške patnje, Zadatak je vri-jedan toga. Jedina važna bitka je posljednjabitka. Nije važno tko pobjeðuje a tko gubi,ratovi traju do konaène bitke, a nakraju æetu posljednju bitku dobiti sile dobra, a onošto se mora uraditi, bit æe uraðeno.« Poklo-nio se triput Ijudima, a onda se okrenuo itriput se poklonio gospodaru i gospoði Ram-pa. Zatim je sjeo da odmori noge koje su mudrhtale pod teretom godina.

68 69

gla pored njega. Djeèak je zagrlio maèku, aživotinja je glasnije zaprela. Uskoro je uto-nuo u tegoban, nemiran san, ali je maèkabudno motrila. stražarila.

DRUGA KNJIGA

Tako završava Prva knjiga,knjiga o tome kako je bilo na poèetku

Prvo doba

70

ÈETVRTO POGLA VLJE

»Oh, Lobsang, Lobsang«, reèe Majka, licablijeda od gnjeva. »Osramotio si i sebe i nas.Tvoj Otac te se srami, toliko je ljut na tebeda æe ostati u uredu cijeli dan. Osim toga,poremetio si moje planove. Za sve si ti kriv,Lobsang!« Izgovorivši to, naglo se okrenulai odjurila, kao da me više nije mogla gledati.

Srami se zbog mene? Zašto bi se ona sra-mila zbog mene? Nisam ja želio da budemnionah, niti sam želio sve one užasne stvarikoje su mi pretkazali. Svatko s imalo razumaje to mogao znati. Juèerašnja pretkazanja is-punila su me užasom. Kao da su mi ledenizlodusi prstima prelazili gore'-dolje po kra-lježnici. A ona me se sramila, ma nemoj!

Na vidiku se pojavio stari Tzu koji je go-tovo nalikovao na pokretnu planinu, toliki je,naime, bio. Pogledao me i rekao: »Onda, mla-diæu, imat æeš surov život, zar ne? Ja mislimda æeš uspjeti. Da ne možeš podnijeti sve na-pore i iskušenja, ne bi bio izabran za taj za-datak. Zanatlija odabire alat prema poslu kojimora uraditi. Možda je -\tko zna? -tvojzanatlija izabrao bolji alat nego što misli.«Malo, ali samo »malo« sam se razvedrio, po-

73

gledao starog Tzua i rekao: »Ali, Tzu, kakosam ja to osramotio Majku, kako sam osra-motio Oca? Ništa nisam uradio. Ja nisam že-lio postati monah. Ja naprosto ne razumijemšto oni misle. Èini mi se da su danas svi punimržnje prema meni. Moja sestra ne razgo-vara sa mnom, Majka me grdi, Otac èak neželi ostati u kuæi sa mnom, a ja ne znam zaš-to.«

Stari se Tzu s bolom spustio na pod i sjeoprekriženih nogu; rane koje su mu nanijeliEnglezi veoma su ga muèile. Ošteæena be-drena kost ga je uvijek boljela. Unatoè tome,sjeo je na pod i razgovarao sa mnom.

»Tvoja je Majka«, rekao je, »žena velikihdruštvenih ambicija. Ona je mislila da æeškao sin princa Tibeta, a kasnije i sam princpo nasljednom pravu, otiæi u neki veliki in-dijski grad i tamo steæi velika znanja o svjet-skim stvarima i poslovima. Tvoja je Majkamislila da æeš joj biti društveni oslonac, mi-slila je da æe te, ako odeš u Indiju a moždai u druge zemlje, posjeæivati, što je godinamabila, èak prije tvog roðenja, njena velika am-bicija. A ti si sada odabran za specijalni za-

, datak, a to nije ono što je ona željela, ni onošto je tvoj Otac želio. Oni su željeli blistavufiguru na politièkoj sceni, pripadnika otmje-nih društvenih krugova a ne monaha koji æese cijeli život boriti, ne èovjeka koji æe lutatipo Zemlji kao otpadnik, kojeg æe njegovi dru-govi izbjegavati zato što govori istinu, kojegæe izopæiti njegova okolina zato Što æe nasto-jati da izvrši Zadatak koji drugi nisu uspjeli.«Stari Tzu je glasno otpuhnuo.

Sve je to izgledalo posve, nevjerojatno. Za-što bih ja trebao biti kažnjen, žrtvovan, zanešto što nisam uèinio i što nisam želio uèi-niti? Ja sam želio biti na obali rijeke i pro-matrati splavare i njihova plovila od kože ka-ko plove odguravajuæi se motkama preko vo-de. Zelio sam vježbati na hoduljamai puštatizmaja. Ali sada -pa, nisam znao što da ra-dim, nisam shvaæao zašto sam to morao bitiupravo JA.

Dani su suviše brzo prošli i konaèno sammorao, kao što je bilo pretkazano, napustitisvoj dom i uspeti se uzbrdicom do lamaserijeu Chakporiu. Tamo sam morao proæi teškoiskušenje èekanja, èekanja na otvorenom,izložen oèima svih. .Dok sam sjedio prekri-ženih nogu u prašini iza velikih ulaznih vra-ta, oko mene su se okupili djeèaci. Dani subili neizdrživo dugaèki, ali ja sam izdržao.Noæi su bile nepodnošljivo muène, ali ja samih podnio; iskušenje je najposlije završilo.Dopušteno mi je, meni, novom djeèaku, dase upišem u lamaseriju kao najniži od naj-nižih, kao netko tko je bio plijen, netko tkoje bio odabran za žrtvu, s kim su se moglezbijati svakovrsne šale. Najniži meðu najni-..zlma.

Vrijeme se vuklo, a mene je morila nostal-gija. Nedostajao mi je dom, nedostajao mi jeTzu, nedostajala mi je sestra Y asodhara; pre-ma Majci koja me više nije voljela gajio samèudne osjeæaje. Ali, iskreno govoreæi, nedo-stajala mi je. Da budem još iskreniji, osjeæaosam se krivim. Kako sam ih iznevjerio? Zaštosam ih toliko razoèarao? Što sam mogao uèi-

74 75

ligijskim disciplinama. Ali smo imali vrlo do-bre zaštitnike, svi su bili postariji muškarci,a neki su od njih bili èak u Indiji.

Sjeæam se postarijeg monaha, možda bihtrebao reæi lame, koji nam je jednom držaonastavu, a onda prešao na temu o seobi duše.»U davnim danima«, govorio je, »ustvari,znatno prije poèetka pisane povijesti, Zem-ljom su hodali divovi. Bili su to ZemaljskiVrtlari, oni koji su došli da nadziru razvojživota na ovom planetu, jer mi, znate, nismoprvi Krug Postojanja, tek kad je zemlja iskr-èena, i sav život bio uklonjen, onda smo mi,ljudska rasa, pušteni da ovdje stvaramo svojživot, da se sami razvijamo.« Zašutio je i po-gledao uokolo da vidi jesu li uèenici 'zainte-resirani za tu temu. Ugodno iznenaðen, ot-krio je da su njegove rijeèi zaista zainteresi-rale uèenike.

»Rasa divova«, nastavio je, »nije baš bilapodesna za život na Zemlji, pa je tako ma-giènim sredstvima rasa divova smanjivanasve dok nisu bili iste velièine kao ljudi, i takosu se mogli miješati s ljudima a da nitko unjima ne prepozna Vrtlare. Unatoè tome èes-to je bilo neophodno da doðe rieki drugaèiji,po rangu stariji Vrtlar , i obavi specijalne za-datke, jer je trebalo suviše vremena dok ne-ka žena ne rodi djeèaka, a zatim se moralogodinama èekati dok ne proðe njegovo djetiJnjstvo i djeèaštvo. Zato je zbor znanstvenikaZemaljskih Vrtlara imao drugaèiji sistem; onisu poveæavali neka tijela i osiguravali da onabudu u skladu s dušom koja æe ih kasnijenastavati.«

niti kad je Astrolog rekao da æu morati otiæii patiti zbog ovoga i trpjeti zbog onoga? Tonije bio moj izbor, nitko zdrava razuma, mi-slio sam, ne bi izabrao tako tegobne nevoljepoput onih što su meni predodreðene.

Razmišljao sam o svom Ocu kada sam gaposljednji put vidio prije odlaska od kuæe.Pogledao me sleðena izraza lica, govorio mije strogo kao da sam stranac bez vlastitogdoma, bez roditelja. Ponašao se prema menigrublje i strože nego prema nekom prosjakukoji je došao na naša vrata. Rekao mi je dasam -takvom karmom -zbog koje morampostati monah, lama, putnik, netko kome æese izrugivati, koga æe prezirati, kome neæevjerovati, osramotio obitelj.

Y asodhara -pa, naprosto nisam znao ka-kQ da protumaèim njeno držanje. Promijeni-la se. Nekad smo se igrali zajedno kao svakibrat i sestra, zapravo dobro smo se slagali,kao što se »prilièno dobro« slažu braæa i se-stre. Ali sada me gledala kao da sam pas lu-talica koji se dovukao u kuæu i u nekom kutuostavio neželjeni dar .Sluge više uopæe nisuprema meni pokazivale poštovanje, poštova.nje koje se iskazuje nasljedniku imanja Lha-lu. Za njih sam bio nešto što je boravilo tamonekoliko dana do svog sedmog roðendana. Aonda sam na svoj sedmi roðendan trebao oti-æi bez pozdrava, ususret životu koji ne bihpoželio ni najgorim neprijateljima.

U Chakporiu se stalno isparavao miris odsušenja bilja, stalno se èulo zviždanje dok sekuhao biljni èaj. Ovdje se znatno više vre-mena posveæivalo kodiranju biljaka nego re-

'7'776

I

»Oh, Bože!«; uzviknuo je jedan djeèak.»Mislim da su prijatelji domaæina bili strašnoiznenaðeni kada se tijelo probudilo, a da onajza koga su mislili da je njihov prijatelj po-sjeduje sve to znanje. Uh! Ne bih želio bitidomaæin, mora da je užasan osjeæaj kad tinetko drugi preuzme tijelo.«

Uèitelj se glasno nasmijao i rekao: »To bizaista bilo jedinstveno iskustvo. Ljudi to jošrade. Još se tijela pripremaju, posebno stva-raju i othranjuju da, ako se ukaže potreba,u njih može uæi drugo biæe i preuzeti ga akoto bude neophodno za dobrobit cijelog svije-ta.«

Djeèaci su još danima poslije o tome ras-pravljali i, kao što veæ djeèaci rade, nekoli-cina njih se pr~tvarala da æe preuzeti tijeladrugih. Ali za mene, razmišljajuæi o onomstraviènom pretkazanju, to uopæe nije bilašala, meni to nije bilo zabavno, èak i samopomisao na to bila je teška kušnja. To je zamoj organizam znaèilo trajni šok, tako velikda sam povremeno mislio da æu poludjeti.

Jedan se zaštitnik posebno zainteresiraoza moju ljubav prema maèkama i neskrivenuljubav maèaka prema meni. Taj je zaštitnikdobro znao da smo maèke i ja telepatski ko-municirali. J ednog dana nakon nastave bioje uistinu dobro raspoložen, ugledao me kakoležim na zemlji s èetiri ili pet naših maèakaiz hrama koje su sjedile na meni. On se nataj prizor gla8no nasmijao i pozvao me daodem s njim u njegovu sobu, što sam pomalosa strahom uèinio, jer je tih dana poziv uodaje nekog lame obièno znaèio ukor za neš-

Djeèak koji je sjedio sprijeda nenadano jeprogovorio: »Kako se može duša nastaniti udrugoj osobi?« Lama-uèitelj mu se nasmije-šio i odgovorio: »Upravp sam vamhtio prièatio tome. Zemaljski Vrtlari su dozvolili nekimmuškarcima i- ženama da se spare i rode za-jednièko dijete, kojega se rast morao nepre-stano pomno nadzirati, možda petnaest, dva-deset ili trideset godina. A onda bi došlo vri-jeme kada bi Vrtlar na visokom položaju rno-rao doæi na Zemlju u roku od nekoliko satipa bi pomoænici to obuèeno tijelo dovodili utrans, u zastoj, ili, ako hoæete, u stanje oba-mrlosti. Pomagaèi u astralnom svijetu dola-zili bi do živog tijela zajedno s biæem koje ježeljelo iæi na Zemlju, pomoæu svog posebnogznanja otkinuli bi srebrnu nit, a umjesto njespojili srebrnu nit Zemaljskog Vrtlara. Do-'maæin bi tada postao prijevozno sredstvo Ze-maljskog Vrtlara, a astralno tijelo domaæinaotišlo bi u astralni svijet, kao što bi se do-godilo da je ta osoba umrla.«

OvO ge zove transmigracija, seoba jednogbiæa u tijelo drugoga. Tijelo u koje se selipoznato je pod nazivom domaæin, i pod timse imenom zvalo kroz cijelu povijest. Tran-smigracija je uvelike prakticirana u Egiptu,što je rezultiralo onim što je poznato kao bal-zamiranje, jer je u to doba u Egiptu bilomnogo tijela koja su se èuvala u stanju obam-rlosti, ona su bila živa, ali nepomièna, sprem-na da ih preuzmu viša biæa, kao što mi danasèuvamo ponije da bi ih monah ili Iama uzja-hali i nekamo odjahali.«

7978

to uèinjeno ili neuèinjeno, ili odreðivanje do-datnih zadataka. I tako sam ga pratio na pri -stojnom rastojanju, a kad smo se našli u nje-govoj sobi, dok mi je govorio o maèkama, re-kao mi je da sjednem.

»Maèke su«, rekao je, »danas mala stvore-nja i ne mogu komunicirati Ijudskim jezi-kom, veæ samo telepatski. Prije mnogo, mno-go godina, upravo prije ovog Kruga Postoja-nja, Zemlju su nastavale maèke. Bile su veæe,bile su velike gotovo kao naši poniji, razgo-varale su meðusobno, mogle su svašta raditisvojim prednjim šapama koje su tada nazivalirukama. Bavile su se hortikulturom i uglav-nom bile vegetarijanke. Živjele su u šumama,a kuæe su im bile na visokom drveæu. N ekevrste drveæa su bile drugaèije od onog kojemi danas poznamo na Zemlji, ustvari, nekevrste su iniale velike šupljine kao peæine, iu tim šupljinama, ili peæinama, maèke supravile svoje domove. Oni su bili topli, zaš-tiæeni živim biæem drveta; sve u svemu bilaje to vrlo simpatièna zajednica. Ali ne možese ni u èemu postiæi savršenstvo ako nemanikakvog natjecanja; ako nema nezadovoljst-va ~oj~ potièe, s:va stvorenja postupno dege-nerIraJu.«

Nasmiješio se na maèke koje su došle zamnom i koje su sada sjedile oko mene, a za-tim je nastavio: »To se dogodilo našoj braæii sestrama maèkama. Bile su suviše zadovo-Ijne, suviše sretne, ništa nije poticalo njihovuambiciju, ništa ih nije pokretalo da dosegnuveæe visine. Nisu razmišljale ni o èemu osimo tome kako su sretne. Bile su poput onih

jadnika lišenih pameti koje smo nedavno vid-jeli; bili su sretni samo zato što mogu ležatiispod drveæa i pustiti da se dnevni posloVisami obavljaju. One su bile nepoduzetne istoga su propale. Kao takve, Zemaljski Vrtla-ri su ih iskorijenili k~o korov, a Zemlja jeneko vrijeme bila nenaseljena. I tijekom vre-mena Zemlja je dosegla takav stupanj zrelo-sti da je ponovno mogla biti nastanjena dru-gom vrstom biæa. Ali maèke -dakle, njihovaje greška bila što nisu ništa radile, ni dobroni loše. One su postojale, samo to -posto-jale su. I tako su ponovno poslane na Zemljukao mala stvorenja, poput ovih ovdje, posla-ne su da nauèe lekciju, poslane su sa sazna-njem da su nekada ONE bile dominantnavrsta. Danas su one rezervirane i paze komeæe podariti svoje prijateljstvo. Poslane su sazadatkom da prornatraju ljudsk~ biæa i izvješ-tavaju o njihovom napretku ili nazatku, takoda æe do sljedeæeg Kruga maèke prikupitimnogo podataka. Maèke svugdje idu, sve rno-gu vidjeti, sve mogu èuti, a kako ne mogulagati, sve æe zabilježiti upravo onako kakose dogodilo.«

Znam da sam tada bio prestravljen. Pitaosam se što rnaèke izvještavaju o meni. Ali on-da je jedan rnaèak, šampion mnogih borbi,ispustio: »Frrr!«, skoèio mi na ramena i gur-nuo svoju glavu na moju tako da sam znaoda je sa mnom sve u redu i da o meni neæeloše izvještavati.

N eposredno nakon toga ležao sam s licemna prostirci na podu bolnièkog odjela, jersam irnao opekotine na bedru lijeve noge, od

81RO

je~e æaskali o èudima Nebeskog svoda kojije slao blijede, treperave toèkice svjetlosti.

Konaèno je moj uèitelj rekao: »Sada rno-ramo na spavanje; Lobsang, noæas nema služ-bi u hramu koje bi te uznemiravale, nemajutarnjih službi zbog kojih bi se morao pro-buditi. Dobro spavaj jer æemo sutra vidjetistvari za koje nikada nisi ni sanjao da posto-je.« Nakon toga se umotao u svoj pokrivaè,okrenuo se ustranu i zaspao. Neko sam vri-je1rle ležao trudeæi se da se namjestim u sti-jeni, jer mi se èinilo da mi bedrena kost strši;okrenuo sam se na trbuh, jer su me ožiljcijoš boljeli te sam najposlije i ja usnuo.

Svanulo je vedro jutro. S planinskih visovagdje smo se nalazili bilo je oèaravajuæe pro-matrati kako ranojutarnje zrake Sunca rasi-paju svjetlo preko doline i obasjavaju vrhovena Zapadnom obzoru kao da ih dodiruju zlat-nim vatrenim prstima. Uistinu se neko vri-jeme èinilo da je cijeli planinski lanac vatre-na buktinja. Stajali smo i promatrali, a ondasmo se istodobno okrenuli i nasmiješili jedandrugome.

Nakon laganog doruèka -doruèak mi seuvijek èinio laganim! -napojili smo konjeu malom planinskom potoku, a zatim smoih, davši im hrpu stoène hrane koju smo, na-ravno, donijeli sa sobom, zavezali zajedno narazdaljini od tridesetak stopa. Mogli su ne-smetano tumarati i pasti rijetku travu.

Lama Mingyar Dondup zaputio se neutr-tom planinskom stranom. Kraj jednogogromnog kamena koji je izgledao kao da jeuglavljen u stijenu, okrenuo se i rekao: »Na

kojih su mi ostali ožiljci i, osim toga, još uvi-jek nisam mogao hodati. Dok sam Iežao po-trbuške, jer nisam mogao Ieæi na Ieða, u sobuje ušao jedan lama i Ijubazno mi rekao: »Ka-snije, Lobsang, kada te izlijeèe i kad budešmogao hodati, odvest æu te na stanoviti pla-ninski vrh. Tamo je nešto što ti želim poka-zati, jer je Zemlja, znaš, doživjela mnoge pro-mjene, kopna su se promijenila, mora su sepromijenila, nastale su planine. Pokazat æuti stvari koje u prošlih sto godina nije vidjeloviše od deset Ijudi u cijelom Tibetu. Zato sešto brže oporavi i ozdravi, èeka te nešto za-nimljivo.«

Nekoliko mjeseci poslije moj uèitelj lamaMingyar Dondup, koji mi je toliko mnogoznaèio i koji mi je bio više od oca, majke ibrata, poveo me jednim puteljkom. On je ja-hao nekoliko stopa ispred mene na snažnomkonju, a ja sam ga pratio na poniju koji jebio obazriv prema meni kao i ja prema nje-mu. Prepoznao je u meni Iošeg jahaèa, a jasam naslutio da je on konj koji prepoznajeIošeg jahaèa. Imali smo, kako bih to godina-ma poslije nazvao, neutralan odnos spremanna svaku eventualnost, zapravo neku vrstuodnosa -pa, ako ti ništa ne uradiš, neæu nija, moramo nekako zajedno živjeti. I takosmo jahali dalje dok se moj uèitelj nije ko-naèno zaustavio. Nagnuo sam se i skliznuoniz bok ponija. Ispustili smo povodac jer sui konj i poni bili izvrsno dresirani.

Moj uèitelj je naložio vatru i mi smo sjelida pojedemo mršavu veèeru. Neko smo vri-

82 83

To su bili neki èudno odjeveni ljudi u neo-biènoj odjeæi koja ih je prekrivala od glavedo pete, ili toènije, od vrata do stopala, jersu na glavama imali nešto što je bilo naliknaprozirnu kuglu. Podigavši pogled, ugledao~ nešto što je izgledalo kao golema kocka,na kojoj sam razabrao samo neki plutajuæi,pahuljasti oblak.

Moj uèitelj je proniknuo u moje misli:»Lobsang, ovo je èudno mjesto«, rekao mije,»prije tisuæe i tisuæe godina na Zemlji je po-stojala jedna moæna civilizacija. To je dobabilo poznato kao doba Atlantisa. Neki ljudiiz Zapadnog dijela svijeta, u koji æeš kasnijeotiæi, misle da je Atlantis legenda, izmišljenomjesto koje je usnuo neki glasoviti pripovje-daè. Dakle«, razmišljao je dalje naglas, »namoju žalost moram ti reæi da æe mnogi ljudimisliti kako si ti sanjao svoja vlastita isku-stva, ali ne obraæaj pažnju na takva sumnjièe-nja, ne obraæaj pažnju na to što ti neæe vje-rovati, ti znaš istinu, ti æeš živjeti u istini.A ovdje, u ovoj odaji, imaš dokaz da je Atlan-tis postojao.«

Okrenuo se i nastavio hodati kroz taj èud-ni tunel. Izvjesno smo vrijeme hodali u mrk-lom mraku, teško smo disali zbog zagušlji-vog, ustajalog zraka. A onda je zrak opet po-stao svjež, odnekud je dopirao ugodan pov-jetarac. Zagušljivosti je nestalo i, osim toga,uskoro smo' ugledali odsjaj svjetla iznad na-ših glava. Vidio sam ispred sebe lik svog uèi-telja kako se pomalja u tom svjetlu. Napu-nivši pluæa svježim zrakom, požurio sam za

svojim æeš putovanjima vidjeti mnogo togašto izgleda kao da je magièno, Lobsang. OVd-je je prvi primjer te magije.« A onda se okre-nuo i, na moje zaprepaštenje, nestao! Napro-sto je nestao pred mojim oèima. A onda sam»odnekud« zaèuo nj"egov glas koji me pozivaoda poðem naprijed. Poslušao sam ga. Ono štomi je u poèetku izgledalo kao traka mahovi-ne koja visi sa stijene bile su zapravo ovje-šene lijane. Prišao sam, a lama je razmaknuolišæe paprati kako bih mogao uæi. Okrenuose i ja sam ga slijedio buljeæi uokolo sa stra-hopoštovanjem. Bili smo u nekom širokom,veoma širokom tunelu u koji je svjetlost do-pirala iz nekog izvora koji nisam mogao ot-kriti. Slijedio sam njegove tragove predbacu-juæi si zbog sporosti jer , ako budem išao pre-sporo, tako sam, naime, shvatio, mogao bihse izgubiti u ovom planinskom tunelu.

Neko smo vrijeme hodali kroz tako gustutamu da sam se morao pridržavati za zid najednoj strani. Nisam se brinuo zbog rupa niniskih stijena, jer je moj uèitelj bio znatnoviši od mene i, ako je on prošao, mislio sam,z!jicijelo æu i ja.

Nakon nekih trideset minuta hoda, povre-meno kroz zagušljivi mrtvaèki ustajali zrak,a povremeno kroz svježi planinski zrak, do-spjeli smo u neku vrst osvijetljene zone, gdjeje moj uèitelj zastao. Došavši do njega, zau-stavio sam se i pogledao uokolo. Od zapanje-nosti mi je zastao dah. Bili smo u nekoj ve-Iikoj odaji, oko pedeset ili šezdeset stopa ši-rokoj, na èijim su se zidovima nalazile èudnerezbarije, rezbarije koje nisam uspio shvatiti.

85.QA

smrskati kamen. Mnogo sam proputovao iznam da se ova kamena kièma proteže odSjevernog do Južnog pola.«

Dao mi je znak da sjednemo, pa smo pre-križivši noge, sjeli na pod upravo ispod rupekoja se protezala van i kroz koju smo moglividjeti tamu neba.

»Lobsang«, rekao je moj uèitelj, »na ovojZemlji postoje mnoge stvari koje ljudi ne ra-zumiju, postoje takoðer i stvari u unutraš-njosti Zemlje, jer , suprotno opæem vjerova-nju, Zemlja je zaista šuplja i u njenoj unu-trašnjosti živi druga rasa ljudi. Oni su razvi-jeniji od nas i poneki od njih povremeno iza-ðe na površinu Zemlje u specijalnom vozilu.«Zašutio je i upro prstom na jednu od neo-biènih stvari na slikama, a zatim nastavio:» U tim vozilima izlaze iz Zemlje i u njimalete oko Zemlje da vide što rade ljudi i daprovjere je li ugrožena njihova vlastita sigur-nost zbog ludosti oriih koje nazivaju 'autsaj-d .,er1Ina .«

Unutrašnjost Zemlje, mislio sam, kako jeto èudno mjesto za život, tamo dolje morada je stravièno mraèno, ne volim ni pomislitina život u mraku; svjetiljka na maslac je bla-godat. Moj uèitelj se glasno nasmijao mojimmislima i rekao: »Oh, u unutrašnjosti Zemljenije mraèno, Lobsang. Oni imaju svoje Suncekoje je nalik na naše, ali njihovo je mnogo,mnogo manje i znatno, znatno jarkije. Oniimaju mnogo više od nas, oni su mnogo in-teligentniji od nas. Ali uskoro æeš -saznati vi-še o Ijudima u unutrašnjosti Zemlje. Doði!«

njim. Ponovno se zaustavio u jednoj golemojodaji.

Ovdje je bilo još više èudnih stvari: Netkoje oèito u stijeni uklesao velike police, na ko-jima su bili èudni predmeti koji, po mojemmišljenju, nisu nièemu koristili. Gledao samih a neke od njih i nježno dodirivao. Nali-kovali su na strojeve. Tamo je bilo velikihdiskova s èudnim žljebovima. Neki su diskovibili, èini se, naèinjeni od kamena i dugaèkimožda šest stopa u presjeku, s valovitimukrasom na površini, a u sredini diska je bilarupa. Meni to ništa nije predstavljalo. Zatosam prestao s beskorisnim nagaðanjima i po-èeo prouèavati slikarije i rezbarije koje suukrašavale zidove. Bile su to èudne slike ve-likih maèaka koje su hodale na dvije noge,kuæe u krošnjama drveæa u kojima su ležalesklupèane maèke, predmeta koji su izgledalikao da lebde u zraku i ljudi koji su odozdoupirali prstom u njih. 'l'o je sve bilo tolikoizvan dosega mog shvaæanja da me zaboljelaglava.

Moj uèitelj je rekao: »To su prolazi kojimase dolazi do krajeva Zemlje. Zemlja ima kiè-mu, njena je kièma od kamena. U našoj jekièmi tunel koji je ispunjen tekuæinom i krozkoji prolazi moždina. Ovo ovdje je kièmaZemlje, a ovaj tunel su izgradili ljudi u dobaAtlantisa koji su znali rastaliti kamen bez za-grijavanja. Pogledaj ovu stijenu«, rekao jeokrenuvši se i kucnuvši po njoj. »OVa je sti-jena rastaljena na gotovo totalnu tvrdoæu.Ako uzmeš veliki kamen i udariš njime poovoj stijeni, neæeš je uopæe oštetiti, ali æeš

c

"';'

8786

Ustao je'i ušao u tunel koji dotad nisamvidio, tunel koji je s~re~o udesno i spuštaose sve niže i niže. Cinilo se da beskonaènodugo hodamo u nu-aku. Odjednom mi je mojuèitelj rekao da se zaustavim. Èuo sam gakako švrlja i tumara u nu-aku, a onda se za-èula buka kao pri pomicanju stijene. Kada jeudario kremenom o èelik poletjelo je neko-liko iskrica i pojavio se slabi žar .Kresivo seupalilo, puhnuo je i raspirio mali plamen,gurnuo u nj kraj nekog štapa koji se rasplam-sao blistavom svjetlošæu.

Podigao je baklju i poz'Vao me da doðemdo njega. Poslušao sam ga, a on je pokazaona zid ispred nas. Tunel je završavao, a prednama je bila glatka, neprobojna stijenka kojase sjajila pod treperavim blještavim svjetlom.»To je, Lobsang«, rekao je moj uèitelj, »tvrdokao dijamant. Nekolicina nas bila je ovdjeprije mnogo godina i pokušali smo dijaman-tom zag;repsti ovu površinu, ali smo uništilidijamant. OvO je prolaz koji vodi u unutrašnjisvijet. Vjerujemo da su ga hermetièki zatvo-rili stanovnici unutrašnjeg svijeta da spasesvoju civilizaciju od velikog potopa koji je po-godio Zemlju. Kad bi se prolaz otvorio -tj.ako bismo ga mogli otvoriti -vjerujemo dabi ljudi potekli van i uništili nas zato što smose usudili nedopušteno upasti i omesti nji -hovu privatnost. Mi iz više klase lama smoèesto posjeæivali ovo mjesto i pokušavali us-postaviti telepatski kontakt s onima dolje.Oni su primali naše poruke, ali nisu željeliništa imati s nama, rekli su nam da smo rat-nièki narod, da smo kao neuka djeca koja po-

kušavaju svijet dignuti u zrak, koja nastojeuništiti mir , rekli su nam, telepatski, da stal-no motre na nas i da æe, ako bude potrebno,intervenirati. I zato ne možemo iæi dalje, ov-dje je kraj, ovo je blok-linija izmeðu vanjskogi unutarnjeg svijeta. Sada æemo se vratiti uonu odaju.«

Pažljivo je ugasio plamen, pa smo napipa-vali put natrag, do mjesta gdje je užarenasvjetlost s neba iznad nas sjala kroz rupu nakrovu.

U toj odaji je lama ponovno pokazao u dru-gom smjeru i rekao: »Kad bismo imali snagei vremena, ovim tunelom mogli bismo doæido Južnog pola. Neki od nas prevalili su mi-lje i milje, s velikiin zalihama hrane, logoru-juæi noæu ili onda kada smo mislili da je noæ.Za šest mjeseci prevalili smo bezbroj milja,povremeno smo izlazili kroz tunel i otkrivalida se nalazimo u nekoj zaista nepoznatojzemlji, ali se nismo usudili pokazati njezinimstanovnicima. Izlazi su uvijek bili vrlo pomnozakamuflirani. «

Sjeli smo i pojeli svoj mali obrok. Dugosmo putovali i osjeæao sam iscrpljenost, alimi se èinilo daje moj uèitelj imun na iscrp-ljenost pa i na obiÈan umor .Razgovarali smoi prièao mi je o svakojakim stvarima: »Kadasam bio na školovanju, kao ti sada, i ja samprošao ceremoniju male smrti, pokazali sumi Akashièke slikovne zapise, pokazali su mistvari koje su prije postojale i uvjerio samse da je nekoæ naš Tibet bio ugodno mjestosvjetlucavog mora. Temperature su bile vi-soke, možda èak i previsoke, i u izobilju je

8988

više nije bilo mora, visoko u tamu uzdizalisu se planinski Ianci i okruživali ono što jenekada bio grad jedne visoko razvijene civi-Iizacije. Osvrnuo sam se oko sebe fasciniranužasom, more je nestalo, a umjesto njega na-stale su planine, Ianac do lanca. Vidio samda smo na tisuæama stopa veæoj visini, pa ia-ko sam gledao Akashièke slikovne zapise,mogao sam dobro osjeæati, osjetio sam da jezrak rijedak, da nema ni znaka života, ni zna-ka neèega. I dok sam tako promatrao, slikaje nestala i ja sam se opet našao tamo gdjesam otpoèeo, u najdubljem mjestu planina,u Potali gdje sam prolazio ceremoniju malesmrti i gdje sam dobio mnoge obavijesti.«

Neko smo vrijeme sjedili meditirajuæi oprošlosti, a moj je uèitelj rekao: »Vidim dameditiraš ili pokušavaš meditirati. Znaš, po-stoje dva dobra naèina meditiranja, Lobsang.Moraš biti zadovoljan, moraš biti smiren. N emožeš meditirati ako ti je um uznemiren, ine možeš meditirati meðu mnoštvom ljudi.Moraš biti sam ili s osobom koju voliš.«

Pogledao me, a onda nastavio: »Uvijek rno-raš gledati u nešto crno ili u nešto bijelo. Akogledaš u zemlju, možda æe ti pažnju odvuæizrnce šljunka, ili ti, osim toga, pažnju možeodvuæi i neki kukac. Za uspješno meditiranjemoraš uvijek zuriti u nešto što uopæe ne pri-vlaèi oko, ili nešto posve crno ili posve bijelo.Oèi ti se tada umore od svog tog gledanja iodvoje od mozga, tako da mozak, buduæi daga ništa ne ometa, može nesputano slušati

bilo zelenila i palmi, te neobiènog voæa svihvrsta koje mi tada nije ništa znaèilo. Ali uAkashièkim slikovnim zapisima vidio samjednu stvarno èudesnu civilizaciju, vidio samèudne brodove na nebu, vidio sam ljude s ne-obiènim konusnim glavama koji su hodali na-okolo, zabavljali se, voljeli i ratovali. A ondase, kao što sam vidio u tim Akashièkim sli-kovnim zapisima, Zemlja zatresla i nebo sezacrnjelo, a oblaci, inaèe mrki kao noæ, odoz-do su zarumenjeli treperavim plamenom.Zemlja je zadrhtala i otvorila se. Èinilo seda je sve u plamenu. A onda je more prodrlou tek otvorenu zemlju i zaredale su gromo-glasne eksplozije, eksplozija za eksplozijom,èinilo se da je Sunce zamrlo i da se Mjesecviše neæe pojaviti. Ljude je preplavila golemabujica vode, spržili su ih smrtonosni plame-novi koji su se tko zna odakle pojavljivalisvjetlucajuæi opakim grimiznim sjajem, i ka-ko bi obliznuli ljude, ovima bi meso otpadalos kostiju, a kosturi uz štropot padali na tlo.

Potrajalo je to danima; a buka se pojaèava-la iako bi èovjek rekao da tako nešto nije rno-guæe, a onda se zaèula razdiruæa eksplozija isve je utonulo u mrak i garež kakvu stvaramnoštvo svjetiljki na maslac koje gore s neo-brezanim stijenjem.

Nakon nekog vremena, koje nisam mogaoprocijeniti«, prièao je, »tama je postala rjeða,nestajao je mrak i, kada se konaèno pojavilodnevno svjetlo, poslije ne znam koliko vre-mena, pogledao sam u sliku s neskrivenimužasom. Vidio sam posve drugaèiji krajolik,

9190

padno Sunce, ali je sunèeva Iopta polako to-nula iza planina da bi podarila svjetlost dru-gim dijelovima svijeta prije nego što se opetvrati nama.

~akon kratkog razgovora umotali smo seu prekrivaèe i prepustili se snu.

zahtjeve podsvijesti, stoga, ako si svojoj pod-syijesti dao upute da æeš meditirati -ondaæeš i meditirati. U toj æeš vrsti meditacije ot-kriti da su ti osjeæaji dublji i jaèi, opažanjaistanèanija; i da je to jedina vrsta meditacijekoja zavreðuje taj naziv. U narednim godi-nama sretat æeš se s mnogim kultovima kojinude meditaciju za novac, ali to nije medi-tacija kako je mi shvaæamo, niti meditacijakakvu želimo. To je samo nešto s èime sepobornici kultova igraju i ona nije èista ni-istinska. «

Rekavši to, ustao je i uzviknuo: »Moramose vratiti jer je dan poodmakao. No moratæemo provesti još jednu noæ u planinama bu-duæi da je prekasno da sada krenemo uChakpori.«

Uputio se tunelom, a ja sam skoèio na no-ge i pojurio za njim. Nisam želio da ostanemna ovom mjestu gdje su se stanovnici unu-trašnjeg svijeta, ili kako god da su sebe na-zivali, mogli nenadano pojaviti i povesti medolje sa sobom. Nisam imao predodžbu kakobi mogli izgledati; nisam znao da li bih imse svidio, ali sam pouzdano znao -da nisamželio ostati sam u tami tog mjesta. Zato sampožurio i konaèno smo došli do izlaza, domjesta s kojega smo na poèetku krenuli.

Konj i poni mirno su se odmarali i mi smosjeli pored njih i pripremili jednost.avni ob..jed. Svjetlost je veæ odavno nestala i dolinaje uvelike bila u tami. Nas je još uvijek, navisini na kojoj smo se nalazili, obasjavalo za-

9293

PETO POGLAVLJE

koji se trljao, trljao, trljao, sve dok na njemunije bilo ni prašine, ni mrlja, ni trunke ne-èistoæe, pod se nije smio Iaštiti. A onda jesve prepušteno Prirodi da »sušenjem potvr-di« valjanost tih trava.

Pravili smo biljni èaj, ekstrakte od nama-kanog bilja, i nikada nisam mogao shvatitikako Ijudi uopæe mogu progutati tu ubitaènutvar .Izgleda da je to bio aksiom: što goriokus i jaèi smrad, to je Iijek djelotvorniji, aja iz vlastitog iskustva znam da, ako je Iijekdovoljno odvratna okusa, jadni ubogi bolesni-ci odmah æe se osjeæati bolje, a da i ne uzmulijek. Naprimjer , kad doðete zubaru, bol æeodmah nestati tako da æete se na vratimapremišljati da li da uðete ili ne. To me pod-sjetilo na jednog prilièno blijedog, usplahire-nog mladiæa koji se nedavno oženio, a kojije došao u bolnicu sa svojom mladom supru-gom u poodmakloj trudno~i »jer joj je bilovrijeme za porod«. Okrenuo se ispred pri-jemnog pulta i upitao je: »Oh, Bože! Dušo,jesi Ii zaista sigurna da želiš proæi kroz sveovo?«

Kao specijalni student, onaj koji je moraouèiti više i brže, nisam bio ogranièen samona Chakpori. Moje je vrijeme takoðer biloposveæeno studijima u Potali. Tamo su mi bi-Ii uèitelji najuèenije lame i svaki me podu-èavao iz svog predmeta. Studirao sam razli-èite grane medicine. Uèio sam akupunkturu,a poslije, bremenit višegodišnjim iskustvom~zakljuèio sam da je akupunktura uistinu èu-desna za ljude s Istoka koji su se odavno na-vikli na nju. Ali kada, kao što sam otkrio u

vZivot u Chakporiu je bio groznièav .Mnoštvostvari koje sam morao nauèiti stvarno me po-tiralo: o travama -gdje rastu, kada se berui kako se ne smije zaboraviti da su, ako sene beru u pravo vrijeme, posve beskorisne.To je, uèili su me, jedna od velikih tajni tra-varstva. Biljke, njihovo lišæe, kora ili korije-nje se -da bi bilo djelotvorno -mogloskupljati samo dva-tri dana. Morao se èekatiodgovarajuæi položaj i oblik Mjeseca te po-ložaj zvijezda i odgovarajuæe vrijeme. tovjektakoðer mora biti spokojan, jer , tako su mirekli, ako je skupljaè trava loše raspoložen,onda je bolje da ih ne skuplja jer trave neæebiti djelotvorne.

A potom smo ih morali sušiti. To je bioprilièno težak zadatak. Korisni su bili samoodreðeni dijelovi biljke. Nekoj su se skidalisamo vrhovi lišæa, drugoj stapke ili kora, isvaka se trava morala tretirati na posebannaèin i s poštovanjem. Uzimali smo koru itrljali je meðu dlanovima, posebno oèišæenimza to -iskušenje samo po sebi! -i tako bise kora smanjila, ustvari, pretvarala bi se uneku vrstu granularnih èestica. A zatim bise sve to razastrlo na besprijekorno èist pod,

9594

Kini, skeptièni Zapadnjaci doðu na tretman-onda se, na nesreæu, oni hipnotiziraju vla- .

stitim nevjerovanjem u sve što ne dolazi iz»njihove Božje zemlje.«

Duboko, duboko ispod planina Potale mo-gu se vidjeti sveti prolazi. Tamo se nalazilagolema peæina s neèim što je bilo nalik naunutrašnje more. To je bio, rekli su mi, osta-tak prošlosti iz davnine kada je Tibet biozemlja kraj mora. U toj sam ogromnoj peæinividio kosture fantastiènih biæa koja sammnogo, mnogo kasnije prepoznao kao masto-donte, dinosaure i ostalu egzotiènu faunu.

Osim toga, na mnogim su se mjestima mo-gli naæi veliki komadi prirodnog kristala, au prirodnom su se kristalu mogle vidjeti al-ge, razlièite vrste morskih trava, i ponegdje,dobro uglavljene i oèuvane cijele ribe. Onisu zaista smatrani svetim predmetima, po-rukama iz prošlosti.

Puštanje zIru\ia je bila vještina u kojoj sambio izvrstan. Jednom godišnje smo išli u vi-soke planine da skupljamo rijetke trave i dase opæenito rekreiramo od jako napornog ži-vota u lamaseriji. N eki od nas -odvažniji-puštali su zmajeve koji su mogli nositi èo-vjeka, i ja sam naèas pomislio da je to onajzIru\i opisan u pretkazanju, a onda sam sepribrao i shvatio da takav zmaj nije mogaoponijeti èovjeka, zato što su zmajevi povezanikonopcima sa zemljom i, ako bi se konopacpotrgao ili iskliznuo monahu iz ruku, zmajbi pao i njegov bi letaè pritom poginuo.

Vodio sam zaista mnoge razgovore s Naj-duhovnijim od Svih, našim Trinaestim Dalaj

Lamom, i osjeæao veliku ljubav i poštovanjeprema njemu. On je znao da æe Tibet za ne-koliko godina biti porobljen, jer »bogovi supretkazali«, a bogove valja slušati. Nije po-stojao nikakav oblik otpora, jer u Tibetu uop-æe nije bilo oružja. Ne možete se suprotsta-viti èovjeku s puškom kad imate samo rno-litveni mlin ili krunicu.

Od V elikog Trinaestog primio sam upute,moje svete zapovijedi. Ali ne samo upute isavjete, dobio sam i ljubav i razumijevanjekoje su mi vlastiti roditelji uskratili i odluèioda æu, što god se dogodilo, dati sve od sebeda izvršim zadatak.

Dogaðalo se da sam viðao svog Oca. Svakiput bi se okrenuo od mene ledena izraza lica,kao da sam bio nitko i ništa, kao da nisamdostojan ni njegova prezira. Jednom sam,potkraj svog boravka u Potali, posjetio svojeroditelje. Majka mi se zgadila zbog svog pret-jeranog formalizma, zbog toga što se odnosilaprema meni kao prema bilo kojem lami kojijoj je došao u posjet. Otac me, dosljedan sebi,nije želio vidjeti i zatvorio se u svoju radnusobu. Yasodhara, moja sestra, gledala je umene kao u nekakvo èudovište ili prikazu izteške noæne more.

Konaèno sam ponovno pozvan u apartma-ne Najduhovnijeg od Svih i on mi je štoštarekao, o èemu ne kanim ovdje govoriti. Re-kao mi je i to da æu veæ sljedeæeg tjedna za-poèeti studij Iriedicine u Kini, na Univerzi-tetu u Chungkingu. No dobio sam upute damoram uzeti drugo ime, da se ne mogu ko-ristiti imenom Rampa, jer bi me mogli šèepa-

9796

Sa mnom je krenula skupina ljudi da meštiti od kineskih razbojnika i da poslije izvi-jesti da sam s:retno putovao u Chungking.Jednakomjerno smo jahali cijelim putemkroz pošumljeni predjel doline Lhase, a za-tim smo se spustili do Lowlandsa, mjesta ko-je je po svojoj egzotiènoj flori -prekrasnimrododendronima -bilo malne tropsko. Pro-jahali smo kraj mnogih lamaserija, u kojimasmo noæivali ako bi nam se u odgovarajuæevrijeme našle na putu. Ja sam bio lama, za-pravo opat, i Prepoznata Inkarnacija, pa smostoga u svakoj lamaseriji imali poseban tret-man. Ali mene nije veselio takav specijalantretman, jer me svaki put podsjeæao na te-goban život koji mi predstoji.

Konaèno smo prešli granicu Tibeta i ušliu Kinu. Tu, u Kini, èinilo se da je svako selobilo preplavljeno ruskim komunistima -bi-jelcima, koji su uglavnom stajali na volovs-kim kolima i prièali radnicima o èudima ko-munizma i kako bi trebali ustati i masakri-rati zemljoposjednike; govorili su im da Kinapripada narodu. Oèito je da im pripada, a ka-kvu li su zbrku oni u njoj napravili!

Dani su prolazili, a naše u poèetku gotovobeskonaèno putovanje bližilo se kraju. Jakome ljutilo kada su mi prilazili neki kin~skiseljaci i zurili u mene, jer sam nalikovao naZapadnjaka. Imao sam sive a ne smeðe oèi,kosa mi je bila vrlo tamna, ali ne i blistavogarava, pa je o meni poèela kružiti prièa dasam prerušeni Rus! Otkako živim na Zapadu,naslušao sam,se svakojakih prièa o sebi; jed-na, koja me osobito zabavlja, govori o tome

ti izvjesni pobunjenièki elementi u Kini iupotrijebiti kao oruðe za cjenkanje. U to jevrijeme u Kini postojala frakcija koja je pla-nirala zbacivanje vlade i èiji su èlanovi bilispremni prihvatiti sve postojeæe metode zapostizanje svog cilja. Zato mi je reèeno daizaberem neko drugo ime.

Ali kako je jadni tibetanski mladiæ na pra-gu muževnog doba mogao, kako je on mogaoizabrati neko kinesko ime kad nije ništa znaoo Kini?

Zadubio sam se u taj užasni problem, a on-da mi je samo od sebe, nenadano, na um palojedno ime. Zvat æu se Kuon Suo, što na jed-nom kineskom dijalektu znaèi sveæenik sbrežuljka. To mi je ime zacijelo pristajalo. Alito su ime ljudi -tj. Zapadnjaci -teško iz-govarali pa sam ga uskoro skratio u Ku ' an.

Dakle ime je bilo izabrano. Moje su ispra-ve bile pripremljene. Iz Potale sam dobiospecijalne dokumente koji 'potvrðuju mojstatus i završeni stupanj školovanja što mije, kako su mi objasnili i u što sam se poslijei sam uvjerio, bilo potrebno; naime Zapad-njaci vjeruju samo u ono što stoji »crno nabijelom« ili u ono što mogu dodirnuti ili ra-strgati na komade. I tako su moji dokumentipripremljeni i uruèeni mi uz veliku ceremo-lllJU.

Ubrzo je došao dan kada sam morao odja-hati sve do Ch ungkinga. Moj uèitelj lamaMingyar Dondup i ja veoma smo se teško 0-prostili. On je znao da ga više neæu vidjetiu istom tijelu. Èvrsto mi je obeæao da æu gaèesto sretati na astralnoj razini.

9998

-sredini provesti mnogo vremena, poèeo go-tovo tresti od straha.

Bilo mi je neugodno zbog moje pratnje,zbog naèina na koji su zurili uokolo. Svakiod njih drhtao je od nervoze, a usta i oèi bilisu im širom otvoreni. Mislio sam kako, bu-ljeæi ovako oko sebe, zacijelo izgledamo kaojadna gomila seoskih neotesanaca. Ali sam sesjetio da, naposljetku, i nismo ovdje zbog to-ga. Ja sam se morao upisati na Sveuèilište,pasmo krenuli dalje. Moji su me drugovi èe-kali pred zgradom, a ja sam ušao i propisnose predstavio pružajuæi omotnicu koju smotako pažljivo èuvali cijelim putem od Lhase.

Na Sveuèilištu sam naporno radio. Mojase edukacija posve razlikovala od one kojuje propisivao sveuèilišni sistem, i zato sammorao dvostruko više raditi i uèiti. DirektorSveuèilišta me upozorio na teške uvjete. Re-kao mi je da se on osposobio u najmoderni-jim amerièkim sistemima i zajedno sa svojimsposobnim osobljem poduèavao je studentekineskoj i amerièkoj medicini i kirurgiji.

Akademski rad je bio težak, jer nisam niš-ta znao o elektricitetu, ali sam brzo uèio!Anatomija je bila lagana; vrlo temeljito samje izuèio s razlagaèima mrtvih u Lhasi i vrlome zabavljalo kada su nas prvi put uveli usobu za seciranje u kojoj su ležali mrtvaci,jer su mnogi studenti problijedjeli i pozele-njeli, a zatim im je užasno pozlilo, dok su sedrugi naprosto onesvijestili i srušili na pod.Bilo je tako lako shvatiti da ovi mrtvaci u-opæe ne osjeæaju naše amaterske pokušaje,bili su kao stara, odbaèena odjeæa koja se mo-

kako samja ustvari Nijemac kojegje u Lhasuposlao Hitler sa zadatkom da ovlada svim taj-nama okultnih znanosti i da mu nakon po-vratka u Berlin, spomoæu magiènih sredstavaomoguæim da dobije rat. No, u to vrijeme janisam ni znao da postoji Hitler .Zaista je za-divljujuæe kako Zapadnjak povjeruje u sveosim u istinu; što je stvar istinitija, to æe Za-padnjak teže u nju povjerovati. Ali, kad veægovorim o Hitleru i Tibetancima, èinjenicaje da su jednu skupinu Tibetanaca zarobiliNacisti u ratu i da su ih nasilu doveli u Ber"'lin, ali mu oni nisu pomogli da d;obije rat,što i povijest potvrðuje.

Konaèno smo skrenuli na cestu i pred na-ma se pojavio drevni Chungking. Grad je sa-graðen na visokim stijenama u podnožju ko-jih su tekle rijeke. Jedna od njih, rijekaChialing, bila mi je dobro poznata. Tako supodnožje visinskog grada Chungkinga, s nje-govim strmim ulicama posutim šljunkom, 0-plahivale dvije rijeke, Yangtse i Chialing. Ta-rno gdje su se one spajale, nastajao je noviodvirak, pa je zato grad izdaleka nalikovaona otok.

U speli smo se uz sedam stotina osamdesetstepenica i ušli u grad. Buljili smo u duæanekao seljaci, jer su blistavo osvijetljeni izlozis razlièitom robom bili potpuno izvan dometanašeg razumijevanja. Predmeti u izlozima susvjetlucali, iz mnogih je duæana dopirala bu-ka, stranci su meðusobno razgovarali iz ve-Iikih sanduka, a onda se iz drugih sandukazaèulo treštanje glazbe. Sve je to za nas biloèudesno, a ja sam se, svjestan da æu u takvoj

101100

li ga pratimo, a kada je zamijetio da poka-zujem posebno zanimanje, kimnuo je glavomi prijateljski mi se nasmiješio. Nastavio je:

»Covjek se mora stanicu po stanicu ponov-no izgraditi tako da, ako izrežemo jedan re-žanj, dio mozga mora prije rezanja zapamtitimodel graðe èovjeèjeg mesa, tj. tkiva, kakobi organizam opskrbio istovjetnim ili gotovoistovjetnim stanicama da bi popravio kvar.Dakle, svaki put kad se pokrenemo, uzroku-jemo razaranje stanica, a sve te stanice rno-raju se obnoviti, moraju se nadomjestiti. Bezmemorije ne bismo mogli ponovno izgradititijelo onako kako je bilo.«

Ponovno je pogledao uokolo, onda je na-škubio usne i rekao: »Ako tijelo, ili toènijemozak, zaboravi model graðe, onda stanicemogu bujati, rasti u neskladu s prijašnjimmodelom, a te su podivljale stanice stanicekarcinoma. One su, znaèi, izmakle kontrolionog dijela mozga koji bi morao reguliratinjihov model. Tako imate osobu s velikim iz-raslinama na tijelu. To je uzrokovano rastomstanica. nasumce, rastom stanica koje su iz-makle kontroli mozga.«

Zastao je da popije gutljaj vode, a zatimnastavio: »Kod veæine nas centar za rast i re-generaciju stanica u mozgu ima pogrešnumemoriju. Nakon što nekoliko tisuæa putareproducira stanice, on zaboravlja toèan rno-del i svakim narednim rastom stanica nastajerazlika tako da konaèno poèinje proces kojizovemo starenje. No, kada bismo mozak rno-gli stalno podsjeæati na toèan oblik i velièinusvake stanice koja se mora nadomjesiti, onda

gla prekrojiti u novu odjeæu. Ne, akademskiproblem je u poèetku bio težak, ali na listisam mogao zauzeti mjesto pri samom vrhurazreda.

Otprilike u to vrijeme zamijetio sam jed-nog vrlo, "vrlo starog budistièkog sveæenika,predavaèa na Sveuèilištu. Raspitivao sam seo njemu, pa su mi rekli: »Ne moraš se gnja-viti oko njega, on je samo jedan stari smuše-njak, è-udak!« Naprotiv, to me potaknulo dajoš više radim i pohaðam predavanja tog»starog èudaka«. Zaista je vrijedilo truda.

Formalno sam zatražio dozvolu da prisu-stvujem njegovim predavanjima i to mi je 0-dobreno. Na jednom od predavanja, dok smosvi sjedili na podu, naš predavaè je ušao urazred. Mi smo uobièajeno ustali i stajali svedok nam nije rekao da sjednemo. Zatim namse obratio: »Smrt ne postoji!« Nema smrti,pomislio sam, oh, nazvat æe smrt »prijela-zom« što je zapravo toèno. Ali, stari nas jeuèitelj pustio da se neko vrijeme kuhamo uvlastitom nestrpljenju, a onda se zasmijuljioi nastavio: »Ja to mislim doslovce. Kad bismosamo znali kako bismo mogli život produljitiu beskonaènost. Pogledajmo proces starenja,a onda se nadam da æete shvatiti što timemislim. «

Prièao je: »Dijete se rodi i slijedi odreðenimodel rasta. U odreðenoj životnoj dobi, štovarira od osobe do osobe, smatra se da razvojzavršava rastom; tada poèinje proces degene-racije poznat kao starenje, kad svaki èovjekpostaje sve niži zato što se njegove kosti sma-njuju.« Osvrnuo se oko sebe da provjeri da

102 103

bi tijelo uvijek izgledalo isto, uvijek bi izgle-dalo da je u istom stanju. Ukratko, iniali bi-smo besmrtnost, osim u sluèaju potpune de-strukcije tijela ili uništenja stanica.«

Razmišljao sam o ovome, a onda mi je si-nulo da mi je moj uèitelj lama Mingyar Don-dup prièao o tome ali drugaèijim rijeèima, aja sam bio premlad ili preglup, ili oboje, dashvatim što je uistinu mislio.

Naša su predavanja bila zanimljiva. Studi-rali smo mnogo predmeta koji se ne studi-raju na Zapadu. Osim uobièajenog tipa za-padnjaèke medicine i kirurgije, izuèavali smoakupunkturu i lijeèenje ljekovitim biljem, alito nije bio samo puki rad bez zabave, iakoje uglavnom bio rad. /

J ednog dana sam s prijateljem odšetao doobale! rijeke i tamo smo ugledali avion. Motorje radio, a propeler se okretao. Sjetivši sezmajeva koje sam puštao, rekao sam svomprijatelju: »Kladim se da bih mogao letjeti uonoj napravi.« On se nato podrugljivo, gro.hotom nasmijao, pa sam mu rekao: »Dobro,pokazat æu ti.« Osvrnuo sam se uokolo davidim ima li koga i, kako nije bilo nikoga,ušao sam u to èudo tehnike i, na vlastito iz-nenaðenje i na iznenaðenje mnogih proma-traèa, zaista sam poletio u toj napravi, ne napropisani naèin dakako, jer moje su akroba.cije bile izvan utjecaja svijesti, no preživiosam te se uspješno prizemljio samo zato štosam imao bolje reflekse od veæine ljudi.

Toliko me oèarao taj vrlo opasni let da sami zvanièno nauèio letjeti. A kako sam natpro-sjeèno obeæavao, ponudili su mi službu u ki-

neskim zrakoplovnim snagama. Prema za-padnjaèkim standardima dobio sam titulu ièin kapetana-kirurga.

Nakon što sam završio pilotsku školu, ko-mandni oficir mi je rekao da nastavim studijdok ne steknem diplome lijeènika i kirurga.Uskoro sam, naoružan s mnogo službenihdokumenata, bio spreman da napustimChungking. Ali, stigla je jedna vrlo tužna vi-jest u pogledu mog pokrovitelja, TrinaestogDalaj LaIrie, Najduhovnijeg od Svih, pa samse, povinuvši se pozivu, nakratko vratio uLhasu.

Meðutim sudbina je zvala i morao sam iz-vršavati naredbe svojih pretpostavljenih, pasam istim putem krenuo u Chungking, a za-tim u Shanghai. Neko sam vrijeme bio re-zervni oficir u kineskim zrakoplovnim sna-

.gama. Kinezi su tada proživljavali teška vre-mena, jer su Japanci tražili povod za invazijuna Kinu. Strance su neprestano ponižavali ivrijeðali, ne bi li izazvali kinesku vladu. Muš-karci i žene su javno skidani dogola, a japan-ski vojnici su ih pretraživali uz ispriku dasumnjaju kako stranci prenose poruke. Vidiosam jednu mladu ženu koja se pokušala odu-prijeti; svukli su je dogola i prisilili da satimastoji nasred jedne poznate ulice. Bila je ui-stinu izbezumljena i svaki put kada je po-kušala pobjeæi, jedan od stražara bi je ubobajunetom.

Kinezi koji su sve to gledali bili su bespo-moæni, nisu željeli izazvati meðunarodni su-kob. Onda je jedna stara Kineskinja dobaciladjevojci kaput da se njime ogrne; jedan je

105104

stražar skoèio na staricu i jednim zamahomodsjekao joj ruku.

Danas me zapanjuje, nakon svega što samvidio, nakon svega što sam pretrpio, zaštoljudi iz cijelog svijeta hrle Japancih1a nudeæiim prijateljstvo, pretpostavljam zato što onizauzvrat nude jeftinu radnu snagu. Japancisu snijet i opasnost na Zemlji zbog svoje po-hote za dominacijom;

U Shanghaiu sam imao privatnu lijeèniè-ku praksu koja je bila veoma uspješna. Danije poèeo japanski rat, možda bih i danasradio u Shanghaiu. No 7 .jula 1937 .dogodiose incident na Mostu Marka Pola i time jeustvari zapoèeo rat. Mene su pozvali i poslalina dokove Shanghaia da nadzirem montira-nje vrlo velikog tromotornog aviona, koji jetamo bio uskladišten i kojim je jedno podu-zeæe bilo spremno da zapoène putnièki zraèni

promet.S jednim prijateljem otišao sam na dokove

gdje sam našao avion u dijelovima, trup i kri-la bili su odvojeni. Stajni trap uopæe nije biospojen, a tri motora su bila pojedinaèno za-pakirana. Uz pomoæ mnogo psihometrije inaprezanjem uma uspio sam uputiti radnikekako da spoje avion na velikom otvorenomprostoru. Sve sam pomno pregledao, prouèiomotore, provjerio ima li dovoljno goriva i ul-ja. Upalio samjedan po jedan motor i ispro-bao ih, pustio ih da rade u praznom hodu ibuèno, pa kada sam bio zadovoljan, nakonmnogo podešavanja -kako bi i dalje funk-cionirali -prorulao sam tromotorac gore-dolje po velikoj ravnoj površini kako bih se

navikao na napravu, jer èovjek ne može pre-dugo izvoditi akrobacije u tromotornom zra-koplovu!

Konaèno sam bio zadovoljan što sam shva-tio rad upravljaèkog mehanizma i Št6 sammogao dobro njime rukovati. Onda sam s pri-jateljem, koji je imao beskrajno povjerenje umene, ušao u avion i odrulao do samog rubate velike otvorene platforme. Dao sam kuli-jima upute da ispred prednjih kotaèa postavevelike klinaste podmetaèe i da ih izvuk1;1 ko-nopcima èim podignem desnu ruku. Zatimsam otvorio sva tri upusna priklopca tako daje avion zabrujao i zatresao se. Napokon ~podigao ruku, podmetaèi su izvuèeni i mismo mahnito poèeli poskakivati preko zem-ljišta. u zadnji èas povukao sam unatrag ruè-ku upr~vljaèa i mi smo se odvojili od. tla pod,kako mi se èinilo, stvarno pogrešnim kutom,ali smo ipak letjeli; i tako smo letjeli uokolosat-dva kako bih se navikao na spravu. Ko-naèno smo se vratili do sletišta i ja sam sli-jedio smjer dima. Polako sam se spuštao isletio u kovitlac, priznajem da sam se savpreznojio; i moj prijatelj, unatoè njegovompovjerenju u mene!

Kasnije su mi rekli da avion odrulam nadrugo mjesto gdje se mogao danonoæno èuva-ti, jer su meðunarodne brigade postajale sveaktivnije, a neki su stranci mislili kako mogus kineskom svojinom raditi što god ih volja.Nismo željeli da se naš veliki avion ošteti.

Avion je prepravljen u jednoj zabaèenojbazi. Mnoga su sjedala uklonjena, a umjestonjih su postavljena nosila. Na jednom kraju

107.106

aviona bila je montirana metalna ploèa, gdjeje trebala biti operacijska dvorana. Spremalismo se za hitne kirurške intervencije, jer sesada -potkraj 1938. -neprijatelj približa-vao predgraðu Shanghaia, a ja sam- dobioupute da zatvorim privatnu praksu koju sam,osim toga, obavljao u skraæenom radnom vre-menu. Nareðeno mi je da avion odvezem nasigurno mjesto gdje bi se mogao prebojiti ubijelo. Na njemu je takoðer trebao biti znakcrvenog križa i natpis »Bolnièki avion« na ki-neskom i japanskom.

Obojen je, ali je boja kratko trajala. NadShanghaiom su padale bombe, zrak je bio za-siæen oporim smradom eksp.loziva, pun èesti-ca pijeska koje su bockale nosnice, nadraži-vale oèi -i strugale boju sa Starog Abija,kako smo nazvali avion. Ubrzo je od jaèegpraska Abi poskoèio u zrak i spljoštio se nadonju stranu trupa, a jedna obližnja eksplo-zija raznijela je njegov stajni trap. S mnogorada i domišljatosti popravili smo stajni traptrakama raskoljenog bambusa, kao da stav-ljamo udlage na slomljene udove, pomisliosam. Èvrsto pritegnutim bambusima rulaosam gore-dolje po platformi izrovanoj bom-bama da isprobam kako se avion ponaša; doi-malo se da je sve u redu.

Sjedili smo u avionu kad se zaèulo velikokomešanje i jedan bijesni kineski general -pompozno i samouvjereno -dolazio je nanaš aerodrom okružen servilnim èlanovimasvog štaba. Odbacio je našu tvrdnju da avionne može letjeti dok se ne izvrše dodatni po-pravci. Nije prihvatio našu tvrdnju da bol-

nièki avion po meðunarodnom zakonu nesmije prevoziti naoružane ljude. Mi smo muobjašnjavali i dokazivali, ali njegovi su argu-menti bili jaèi i dovoljno je bilo da kaže: »Od -vedite ove ljude i strijeljajte ih zbog nepoš-tivanja vojnih naredbi«, i to bi za sve nas biokraj. Odletjeli bismo bez njega!

Jedna je trupa vojnika ušla u avion i po-èela bacati medicinsku opremu -naprostosu je izbacili kroz vrata -kako bi za sebenapravili više mjesta. Izbacili su naša nosila,naš operacijski stol, naše instrumente, sve.Kao da je nepotrebno smeæe. Sluèaj je htiopa je i nisu trebali.

Uzletjeli smo i krenuli prema našem cilju,ali oko dva sata poslije, iz Sunca su izroniliCrveni ðavoli, japanski borbeni avioni, èitavehorde nalik na rojeve komaraca. Omraženicrveni znak blještao je na njihovim krilima.Okružili su naš bolnlèki avion s istaknutimcrvenim križem, a onda nas bešæutno zasulimecima. Tada sam zamrzio Japance, ali u da-nima koji su uslijedili trebalo mi je još gorivaza plamen moje antipatije prema njima.

Srušili su naš avion i mene su jedinog os-tavili na životu. Pao sam na najgore mjestou Kini -u blatnu rupu u kojoj se skupljaootpad. Pao sam u tu blatnu rupu, potonuodo Sarnog njezinog dna i pritom slomio obagležnja.

Stigli su japanski vojnici i odvukli me usvoj štab gdje su sa mnom loše, zaista lošepostupali, jer sam odbio dati bilo koju infor-maciju osim te da sam oficir u kineskoj služ-bi. Ozlojeðeni, izbili su mi sve zube, išèupali

108 109

sve nokte i nanijeli toliko neugodnosti da jošzbog njih patim. Naprimjer , uvlaèili su mi utijelo crijevo u koje su ulijevali vodu pomi-ješanu sa senfom i paprom, zatim su odvrtalislavine a moje se tijelo jezivo napuhivalo inadimalo zbog onoga što ga je iznutra raza-ralo. To je jedan od razloga zbog kojih i danasnakon toliko godina trpim jake bolove.

Ali nema svrhe zalaziti u pojedinosti jeronaj tko je zainteresiran može o svemu tomeèitati u knjizi Lijeènik iz Lhase. Želio bih dašto više ljudi proèita tu knjigu, da se uvjere(pa, Vi znate u što!) kakvi su Japanci.

Poslali su me u zarobljenièki logor za že-ne, jer se to smatralo degradacijom. Neke že-ne su bile zarobljene u mjestima kao što jeHong Kong. Neke od njih su bile u šokan-tnom stanju zbog neprestanih silovanja.

Moram spomenuti da su se tamo u to vri-jeme nalazili neki njemaèki oficiri koji su»savjetovali« Japance i podvodili im najljepšežene, a nastranosti -dakle, ništa slièno ni-sam nikada vidio. Èini se da Nijemci ne nad-mašuju ostale s:amo u izazivanju ratova veæi u »dru~m stvarima«.

Nakon' nekog vremena kada su mi glež-njevi zacijeljeli i.nokti ponovno izrasli, uspios4m pobjeæi, te sam se polako, unatoè bolo-vima, vratio u Chungking. On još nije bio ujapanskim rukama, a moje kolege lijeèniciuèinili su èuda da mi povrate zdravlje. Nosmi je bio slomljen. Prije toga je -premazapadnjaèkim standardima -bio pomalo tu-past, ali je sada nakon hitnog kirurškog za-

hvata, postao prilièno velik i svaki bi seZapadnjak njime podièio.

Ali rat, munjeviti japanski okupacijski ratstigao je i u Chungking. Još jednom su mezarobili i muèili te zatvorili u logor gdje sampomagao, koliko sam mogao, bolesnim zat-vorenicima. Na nesreæu, k nama je premješ-ten jedan stariji oficir koji je u meni prepoz-nao odbjeglog zarobljenika.

I nevolje su opet poèele. Da bi me odvikliod bježanja, slomili su mi obje noge na dvamjesta. Zatim su me stavili na spravu za mu-èenje i istezali mi ruke i noge. Osim toga,dobio sam vrlo jak udarac po donjem dijelukralježnice, što je uzrokovalo teške kompli-kacije pa mi je danas kièma degenerirana to-liko da ne mogu uspravno stajati.

I opet, nakon što su mi rane zarasle, uspiosam pobjeæi. Buduæi da sam se nalazio na po-druèju gdje sam bio dobro poznat, uputiosam se u dom izvjesnih misionara koji su medoèekali s »c, c, c« i glasnim uzvicima tuge,suæuti -i bacili se na posao. Vidali su mirane, davali narkotike -i poslali po japan-ske logorske stražare, jer -kako su rekli-žele zaštititi svoju misiju a ja nisam bio»njihov«.

Kad sam se ponovno našao u logoru, takosu užasno sa mnom postupali da su se bojalida neæu preživjeti a željeli su me živoga, jersu vjerovali da znam podatke koji njima tre-baju a koje sam im odbijao dati.

Konaèno su ustanovili da sam lako pobje-gao i poslali su me na japansko kopno, u jed-no selo kr.aj mora u blizini grada Hiroshime.

111110

diæe ustajale ribe, pripremljene vjerojatno zamamac. Kolièina je bila dovoljna da me održiu životu i bio sam zahvalan ribaru koji ih jeostavio.

Legao sam preko sjedišta èamca i osjetiomuèninu, jer se èamac èudno ljuljao, a i moreje izgledalo èudno, pojavili su se takvi valovikakve nikada prije nisam vidio, kao da se l."a-dilo o podvodnom zemljotresu.

Pogledao sam uokolo i dojam je bio stra-vièan. Nigdje nikakvog znaka života. Obiènobi takvim danom bilo nebrojeno mnogo ri-barskih èamaca, jer je J apancima riba bila os-novna hrana. Osjetio sam veliki unutarnjinemir , jer sam kao telepat i vidovnjak pri-mao èudne dojmove, tako zbrkane i u tolikimkolièinama da ih naprosto nisam mogao ra-

zumjeti.Izgledalo je da je cijeli svijet utihnuo, sa-

rno je vjetar èudno uzdisao. A onda sam iz-nad sebe ugledao avion, veliki avion. Kružioje uokolo i ja sam, napregnuvši vid, zamijetiogoleme kamere usmjerene prema zemlji. 0-èito su snimali, no tada nisam znao zašto.

Avion je ubrzo odletio iz mog vidokruga iopet sam ostao sam. Na vidiku nije bilo ni-jedne ptice; èudno, pomislio sam, morske pti-ce uvijek dolijeæu do ribarskih èamaca. Aliuokolo nije bilo nijednog èamca, ni ikakvogdrugog znaka života, i ja sam svojim izvano-sjetilnim èulima primao'te èudnovate dojmo-ve. Mislim da sam se nakraju onesvijestio,jer mi se odjednom zacrnjelo pred oèima.

Struje su èamac s mojim onesviještenimtijelom nosile u nepoznato.

Ponovno sam bio zadužen -kao oficir-lijeè-nik -za ženski logor u kojem su bile ženedovedene iz Hong Konga, Shanghaia i drugihgradova, i koje su tamo èuvali s nekom ma-glovltom zamisli da bi ih mogli iskoristiti kaotaoce kod kasnijih pregovora, jer je za Ja-pance sada rat vrlo loše krenuo, a njihovesu voðe dobro znale da nemaju nikakvih iz-gleda da pobijede.

J ednog dana smo zaèuli zvuk avionskihmotora, zemlja je potom zadrhtala i u daljinise poèeo uzdizati golemi stup u obliku gljives kovitlajuæim oblacima koji su se širili viso-ko u nebo. Oko nas je nastala posvemašnjapanika, stražari su se razbježali kao štakori,a ja, kako sam uvijek bio u pripravnosti, pre-skoèio sam ogradu i krenuo prema obali. Ta-rno je plutao prazan ribarski èamac. Ušaosam u njega i jedva smogao snage da se mot-kom odgurnem od obale. A onda sam klonuona smrdljivo dno èamca. Plima i oseka su od-nijele èamac na puèinu, a ja omamljen -uvodi na dnu èamca -nisam imao pojma štose dogaða. Kad sam se probudio, do mozgamije doprlo da samjošjednom uspio pobjeæi.

S bolom sam se pridigao iz vode i, zabri -nut, pogledao oko sebe. Japanci æe, misliosam, poslati motorne èamce da uhvate više-strukog bjegunca. Ali na vidiku nije bilo nijednog jedinog èamca, nebo je iznad Hiroshi-me bilo tmurno, zloslutno, plameno crno, aiz njega su padale »stvari«, krvavocrvene mr-lje, èaðava masa, crna, masna kiša.

Morila me glad. Pogledao sam oko sebe iu pretincu na boku èamca pronašao koma-

113112

ŠESTO POGLA VLJE

je na rubu smrti. Njegovo smeækastožuto liceizgledalo je gotovo prozirno, toliko je bio ne-uhranjen, ali odnekud mi je nabavio hranui za nekoliko dana meni se snaga povratila.Upravo kada sam kanio krenuti svojim pu-tem, jedno jutro- kad sam se probudio pro-našao sam starog monaha kako prekriženihnogu sjedi pored mene -mrtav. Bio je hla-dan kao kamen, što znaèi da je umro poèet-kom noæi.

Pozvao sam ljude iz malog zaseoka u ko-jem se nalazila koliba, iskopali smo grob ipristojno ga sahranili uz budistièki ceremo-nijal.

Nakon što sam obavio taj zadatak, uzeosam mršave zalihe preostale hrane i krenuona put.

Hodanje je bilo strašno. Mora da sam bioznatno slabiji nego što sam mislio, jer mi jebilo zlo i imao sam vrtoglavicu. Ali povratkanije bilo. Nisam znao što se dogaða, nisamznao tko mi je neprijatelj a tko prijatelj jernisam imao mnogo prijatelja u životu.

Nakon gotovo beskonaènih milja puta do-šao sam do jednog graniènog prijelaza.

Oko graniène postaje vukli su se naoru-žani vojnici i ja sam, na osnovu viðenih slika,prepoznao njihove uniforme; to su bili Rusi,pa sam mogao odrediti svoj položaj, bio samna cesti za Vladivostok, jedne od velikih ru-skih pomorskih luka na Dalekom istoku.

Èim su me ugledali, granièari su pustilina mene velike mastife koji su mi prišli re-žeæi i slineæi, ali su onda, na zaprepaštenjestražara, skoèili na mene s naklonošæu jer su

N akon naizgled beskonaènih dana, a zapra-vo nisam imao pojma koliko je to dugo tra-jalo, nakon tog neodreðenog razdoblja, izne-nada sam zaèuo grube, nepoznate glasove inetko me uhvatio za ruke i noge, podigaome, zaklatio i ispustio iz ruku. Tresnuo samna zemlju i kada sam otvorio oèi, još zamag-Ijenim pogledom otkrio sam da sam dospiona nepoznatu obalu.

Pred sobom sam ugledao dvojicu muška-raca kako mahnito guraju èamac i u zadnjièas uskaèu u njega. A onda sam ponovno za-pao u san ili bunilo.

Osjeæaji su mi bili prilièno èudni, jer samodjednom imao dojam da se njišem, a ondaje kretanje prestalo. Pet dana poslije -to~u mi, naime rekli -vratio sam se u ZemljuZivih i otkrio da sam u besprijekorno èistoj'kolibi, domu jednog budistièkog sveæenika.Rekao mi je da me je oèekivao. Naši su jezicibili slièni, ali i razlièiti, pa se nismo baš Iakosporazumijevali.

Taj sveæenik je bio star èovjek i sanjao je(on je to nazvao snovima) da mora ostati ipružiti pomoæ »jednom velikom èovjeku kojiæe stiæi izdaleka«. Od gladovanja i starosti bio

15114

shvatili da smo prijatelji. S tim psima nijenitko telepatski komunicirao i pretposta-vljam da su pomislili da sam jedan od njiho-vih. U svakom sluèaju, psi su skakali oko me-ne i pozdravljali me veselim lavežom. Stra-žare se to tako snažno dojmilo da su pret-postavili da sam njihov kolega te su me uveliu stražarnicu i nahranili. Isprièao sam im dasam pobjegao Japancima pa, kako su i onibili u ratu s njima, prihvatili su me s naklo-nošæu.

Sutradan su mi ponudili da me odvezu uVladivostok kako bih pazio na pse koje vra-æaju u grad, jer su bili suviše plahoviti za psena granici. S radošæu sam prihvatio ponudu,pa smo se psi i ja smjestili otraga u kamion.Nakon vožnje po prilièno neravnom putu,stigli smo u Vladivostok.

Opet sam bio prepušten sam sebi, ali doksam izlazio iz stražarnice, zrakom se prolo-mila stravièna buka, vrisak, zavijanje i lavež.Neki su psi postali krvoloèni i nasrnuli suna stražare koji su ih pokušavali obuzdati.Došao je jedan kapetan i kada su mu njegovigranièari isprièali što se dogodilo, naredio mije da smirim pse. To sam sreæom uspio jersam ih telepatski naveo da shvate da samim prijatelj i da se moraju lijepo ponašati.

Zadržan sam u tom logoru oko mjesec da-na dok nisam izdresirao pse, a zatim su midozvolili da ponovno krenem svojim putem.

Moj je zadatak sada bio da zadovoljim u-žasni poriv da idem sve dalje i dalje. Neko-liko dana sam se motao oko Vladivostoka pi-tajuæi se kako da doðem do glavnog grada,

do Moskve. Konaèno sam saznao za transsi-birsku željeznicu, ali kako su mnogi bjegunciželjeli doæi do Moskve, iz rovova uz sporedne,prilièno udaljene pruge vrebale su patrole ipucale u svakoga koga su ugledale priljub-Ijena ispod vagona.

Konaèno nii je jedan od Ijudi iz graniènepatrole, èovjek iz Vladivostoka s kojim samse družio posljednji mjesec, objasnio kako dazaobiðem patrole pa sam otišao u V orošilovgdje nije bilo provjera na željeznici. Hranusam ponio u naprtnjaèi i u zasjedi èekao od-govarajuæi vlak. Konaèno sam se ukrcao u nji legao ispod vagona, izmeðu kotaèa, ustvari,privezao sam se za dno vagona tako da sambio poprilièno iznad osovina, skriven izmeðukutija za podmazivanje kotaèa. Vlak je kre-nuo, a ja sam izdržao oko šest niilja vožnjeprivezan konopcima dok nisam ustanovio daje zrak èist i da se mogu uspeti u vagon. Biloje mraèno, vrlo mraèno, na nebu nije bilomjeseca. Jedva sam otvorio klizna vrata najednom vagonu i ušao.

Nakon otprilike èetiri tjedna vlak je stigaou Noginsk, mjestašce na oko èetrdeset niiljaod Moskve. Poniislio sam da je najbolje datu siðem, i kad je vlak usporio u zavoju,spretno sam skoèio na smrznuto tlo.

Hodao sam i hodao; zaista me potresao po-gled na Ieševe pored ceste, Ieševe Ijudi kojisu uniirali od gladi. Jedan je postariji èovjek,posræuæi ispred mene, pao na zemlju. Kadsam zastao da vidim mogu Ii mu pomoæi, je-dan je glas prošaptao: »Cekaj, druže, ako se

116 117

sagneš, policija æe pomisliti da si pljaèkaš iubit æe te. Nastavi hodati!«

Nakon stanovitog vremena stigao sam usredište Moskve; dok sam zurio u Lenjinovspomenik, iznenadni udarac kundakom puš-ke oborio me na zemlju. Nada mnom su sta-jali sovjetski stražari i udarali me nogama daustanem. Ispitivali su me, ali njihov je »ve-Iegradski« naglasak bio takav da uopæe nisamrazumio što mi govore. Zatim su me tri stra-žara, sa strane po jedan, dok mi je treæi gu-rao golemi revolver u kièmu, sproveli dalje.Došli smo do jedne zgrade turobnog izgleda,ušli, oni su me gurnuli u neku sobicu. T1,lsu me prilièno grubo ispitivali, pa sam shva-tio da se boje da je u Moskvi špijun i da zamene misle da sain špijun koji pokušava uæiu Kremlj!

Nakon što sam satima stajao u malojspremnici velièine ormariæa za metlu, stiglasu neka kola u kojima su me odvezli u zatvorLubianka. To je najgori zatvor u Rusiji, mu-èilište, zatvor smrti, zatvor s ugraðenim kre-matorijem kako bi se svi dokazi, sva unaka-žena i osakaæena tijela spalila.

U malom predvorju na ulazu u Lubiankumorao sam izuti cipele. Moji stražari su naèizme navukli debele vunene èarape i u grob-noj tišini sproveli me mraènim hodnikom,hodnikorri koji se doimao miljama dugaèkim.Nije se èuo nikakav zvuk.

Odjednom se zaèulo èudno siktanjei stra-žari su me gurnuli u Ieða i Iice mi pritisnuliuza zid. Nešto su mi navukli na glavu, takoda uopæe nisam vidio svjetlo. Više sam na-

slutio nego što sam èuo da netko prolazi po-red mene, i nekoliko minuta poslije netkoje grubo strgnuo tkaninu s moje glave i gur-nuo me naprijed.

Poslije dugotrajne nijeme tišine otvorilasu se jedna vrata i netko me silovitim udar-cem u Ieða gurnuo unutra. Zateturao sam ipao. Kako su tamo bile tri stepenice koje umrkloj tami nisam mogao vidjeti pao sam iod udarca se onesvijestio.

Vrijeme je nevjerojatno sporo protjecalo.Povremeno bi krici i urlici potresli zrak i po-tom zamirali u hroptajima.

Nakon izvjesnog vremena u moju su æelijuušli stražari. Dali su mi znak da poðem s nji -ma. Htio sam nešto reæi i jedan od njih mežestoko ošamario, a drugi je. stavio prste nausne što je znaèilo: »Ne prièaj!«. Vodili sume ponovno beskrajnim hodnicirna i konaè-no sarn se našao u blještavo osvijetljenoj sobi.Tu su mi istražitelji na smjenu postavljalijedna te ista pitanja i kako sam stalno ponav-ljao istu prièu, dva stražara su dobila speci-jalne upute; prošao sam skraæenu torturu uLubianki. Vodili su me hodnicima i pokazi-vali sobe za muèenje s jadnim, izmoždenimnesretnicima, kako muškarcima tako i žena-ma, koji su podvrgavani mukama prokletih.Vidio sam takva muèenja, takva bestijalnazlodjela o kojima se ne usuðujem pisati jer ,koliko poznajem Zapadnjake, znam da mi nebi povjerovali.

Uveli su me u jednu od kamena sazidanusobu u kojoj su se nalazili izduženi stolci kojisu izlazili iz ravnog kamenog zida, oko tri

119118

stope udaljeni od njega, i stražari su mi po-kazali kako se muškarac ili žena, rukama po-dignutih na zid, gurnu goli na taj stolac. Za-tim ih ustrijele otraga, u vrat, oni padnu na-prijed i njihova krv otjeèe odvodnim žlije-bom; tako se nije pravio nepotreban nered.

Zatvorenici su bili goli zato što su, premamišljenju Rusa, odjeæu mogli koristiti živi.

S tog su me mjesta žurno odveli drugimhodnikom u prostoriju koja je nalikovala napekaru. Uskoro sam shvatio da to nije peka-ra, nego da su tu, naime, kremirali tijela ilidijelove tijela. Kad sam ja ušao, jedan je iz-gorjeli kostur upravo izvaðen iz peæi i zatimbaèen u veliki mlin koji se okretao, a uokolose rasprostirao stravièan zvuk krckanja mlje-venih kostiju. Koštanu prašinu i pepeo slalisu, shvatio sam, na farme kao gnojivo.

Ali nema svrhe govoriti o svim muèenjimakoja sam prošao, bit æe dovoljno da kažemda su me najposlije odvukli pred trojicu vi-sokih službenika. ovi su u rukama držali pa-pire koji, rekli su, dokazuju da sam pomagaoutjecajnim Ijudima u Vladivostoku i da sampomogao kæerki jednog od njih da pobjegIleiz japanskog Iogora za ratne zarobljenike.Neæe me ubiti, rekli su mi, veæ æe me s ru-skim trupama poslati u poljski grad Stryj.Otamo æe me deportirati i iz Poljske.

Konaèno, nakon mnogo odlaganja, zato štosam bio teško bolestan, pustili su me da seoporavim -a potom su me predali jednomdesetaru i dvojici vojnika. Promarširali su samnom moskovskim ulicama do željeznièkestanice. Vrijeme je bilo strahovito hladno,

bolno hladno, hranu nismo dobili iak()o su seona trojica razmiljela uokolo u potrazi zanJom. \

U stanicu je ušla èeta ruskih vojnika i je-dan nam je narednik prišao i rekao da su senaredbe promijenile te da moram iæi uLwow. Utovaren sam u vlak koji je, podrhta-vajuæi i drmusajuæi nas, konaèno stigao u Ki-

Jev.Tu sam s još nekoliko vojnika ušao u trup-

ni transporter , da budem precizniji, u vozilou koje su utrpali èetrdeset vojnika i mene.Transporter je zatim pojurio, ali kako je našvozaè vozio prebrzo i, osim toga, bio neisku-san, vozilo je udarilo o zid, eksplodiralo izbog požara u razbijenom benzinskom rezer-voaru zapalilo se. Dugo sam bio bez svijesti.Kad sam došao k sebi, ponovno sam odvezenu bolnicu. Tamo su me snimili rendgenom iustanovili da su mi slomljena tri rebra i dami je vršak jednog rebra probio lijevo pluænokrilo. Lijeva mi je ruka bila slomljena na dvamjesta, a lijeva noga u koljenu i gležnju. Vrhvojnièkog bajuneta zabo mi se u lijevo rame,za dlaku promašivši vitalno mjesto.

Kada sam se probudio nakon operacije, u-gledao sam debelu lijeènicu koja' me pljuska-la po licu da me osvijesti. Bio sam na odjelus još èetrdeset ili pedeset muškaraca. lmaosam nevjerojatne bolove, ništa ih nije mogloublažiti, i prilièno dugo sam lebdio izmeðuživota i smrti.

Dvadeset drugog dana mog boravka u bol-nici na odjel su došla dva policajca, strgnulisu pokrivaè s mene i proderali se: »Požuri,

120 121

a po njegovoj sam auri vidio da je umjerenopošten èoyjek, drugim rijeèima, 6noliko poš-ten koliko si je mogao dozvoliti da bude. Re-kao mi je da prevozim automobile na razli-èite adrese. Prihvatio sam njegovu ponudu,jer mi je pružala jedinstvenu priliku da vi-dim Evropu.

On je dobro poznavao podruèje i imao jesvoje »veze«. Pogledao je moje dokumente,stresao se i rekao da s dokumentima u ko-jima stoji »deportirac« mogu dospjeti samou zatovor. Neko me vrijeme ostavio kraj pu-ta, a onda se vratio i odvezao me na jednomjesto -neæu reæi koje -gdje su me op-skrbili novim dokumentima, falsificiranomputnicom i ostalim potrebnim papirima.

I tako sam poèeo voziti za njega. Na mojusreæu, èinilo se da se on bojao voziti. V oziosam u Bratislavu pa u Beè; vidio sam da jeBeè zaista prekrasan grad iako je bio dostastradao u ratu. Tamo smo ostali dva ili tridana, i ja sam razgledao grad što i nije bilotako jednostavno, buduæi da su ljudi bili ne-uobièajeno podozrivi prema strancima. Svakièas bi se netko približio- policajcu i šapatomrazgovarao s njim, 'a onda bi policajac prov-jerio svoju pušku, prišao mi i zahtijevao:»Dokumentel« To je bila dobra prilika daproyjerim »autentiènost« svojih dokumena-ta.

ti si. deportirac, trebao si otiæi prije tri tjed-na!«

Odveli su me u Laov i rekli mi da moramnamiriti troškove bolnièkog lijeèenja godinudana popravljajuæi i gradeæi putove. Mjesecsam dana sjedio pokraj puta i razbijao kame-nje, a onda sam buduæi da mi rane još nisuzacijelile, kolabix:ao iskašljavajuæi pritom krv ,i tako dalje, pa su me vratili u bolnicu. Tamomi je lijeènik rekao da me mora otpustiti bu-duæi da sam na samrti a on bi mogao imatineprilika ako mu još koji zatvorenik umrejer je »iscrpio svoju mjeseènu kvotu«.

Ponovno su me deportirali i ja sam postaolutalica. Tada su mi prvi put rekli da mi jeostalo još malo života, ali tada kao ni mnogoputa poslije nisu bili u pravu.

Hodajuæi cestom ugledao sam auto u kva-ru kraj kojega je stajao prestravljen muška-rac. Kako sam mnogo znao o automobilskimi avionskim motorima, zaustavio sam se i ot-krio da auto nije bio u nekom velikom kvaru,uostalom nije bilo kvara koji ja ne bih mogaootkloniti. Popravio sam ga, a on mi je bio to-liko zahvalan da mi je ponudio posao. No toi nije tako èudno kao što se èini, jer se tajauto nedavno provezao pored mene kad smoprela~ili most na rijeci, upravo na mjestugdje su bile stacionirane pograniène straže.On je dugo stajao i mislim da je promatraopješake pitajuæi se što rade, kamo idu -raz-mišljao je o neèemu tek toliko da utuèe vri-jeme. Uskoro sam prešao granicu -to jevaljda jedini put u rnorn životu da sam brzoprešao granicu! Ali, on mi je ponudio posao,

Iz Beèa smo otišli u Klagenfurt. Tamo smose samo nakratko zadržali; èekao sam okoosam sati i smrznuo se na kišikoja se stuštilana zemlju. Takoðer sam bio gladan, jer sehrana dobivala na kupone a moji kuponi nisu

, :c,

122 123

tamo vrijedili. Ali na glad sam bio naviknut,pa sam se naprosto s tim pomirio.

Noæu smo vozili kroz Italiju i došli u Ve-neciju. Tamo sam nažalost, morao ostati de-set dana, deset nesretnih dana, jer sam ob-daren apsolutnim osjetilom za miris a, kaošto vjerojatno svi znaju, ve!lecijanski kanalisu otvorene kanalizacije. Dakako, ne možeteimati zatvoreni kanalizacijski sistem ako jecijelo prokleto mjesto na vodi! 1\ zacijelo nijeza plivanje!

Tih deset dana mi se oduljilo. Èinilo seda grad vrvi Amerikancima punim novca ialkohola. Amerikanci koji se razbacuju sno-povima novèanica s kojima bi veæina Talijanamogla proživjeti godinu dana, bio je svako-dnevni prizor .Mnogi od tih Amerikanaca, re-èeno mi je, dezertirali su iz amerièke zraèneili kopnene vojske, i bavili se prilièno krup-nim poslovima na crnoj burzi.

Iz Venecije smo otišli u Padovu, osebujnopovijesno mjesto koje je odisalo patinomprošlosti. Tamo sam proveo tjedan dana, jerèinilo se da moj poslodavac ima puno posla,a mene su zbunjivale razlièite djevojke kojeje kupio kao što drugi ljudi ubiru cvijeæe krajputa. Bez sumnje je imao takvog uspjehazbog pozamašnog bankovnog raèuna.

Moj poslodavac je u Padovi nenadano pro-mijenio plan pa je jednogdana do.šao k menii rekao mi da mora odletjeti u Ceško-Slo-vaèku. Rekao je da postoji jedan Amerikanackoji bi me želio upoznati, èovjek koji zna sveo meni i upoznao me je s njim. Bio je to kru-pan èovjek debelih, ispupèenih usana s dje-

vojkom kojoj je èini se bilo svejedno je li od-jevena ili ne. Amerikanac se takoðer bavioautomobilima, kamionima i raznim tipovimavozila. Neko sam vrijeme u Padovi vozio ve.-liki kamion na koji su bili natovareni službe-ni automobili od kojih su neki pripadali vi-sokim nacistièkim oficirima i fašistièkimslužbenicima koji su izgubili i živote i auto-mobile. Ti automobili -nisam shvaæao štose s njima dogaðalo, ali èini se da su ih iz-yozili u SAD gdje su postizali basnoslovne ci-Jene.

Moj novi poslodavac, Amerikanac, želio jeda jedan automobil odvezem u Švicarsku, adrugi u Njemaèku. Ali potom mi je objasnioda za taj posao moji dokumenti nisu dobri.S prezirom je odbacio moje argumente i re-kao: »Bože, imam pravu stvar za tebe, znamšto možemo napraviti. Prije dva dana jedanse pijani Amerikanac zaletio u betonski stupi na mjestu se smoždio. Moji su ljudi pokupilinjegove dokumente prije nego što su se za-mrljali njegovom krvlju. Evo ih!« Okrenuose, poèeo kopati po svojoj velikoj nabreklojaktovci i izvadio hrpu papira. Skoèio sam kaooparen vidjevši da su to dokumenti drugogbrodskog strojara. Sve je bilo tamo, putnica,èlanska kartica Sindikata pomoraca, radnadozvola, novac -sve. Samo jedna stvar nijeodgovarala: fotograflja.

Amerikanac se smijao kao da nikada neæeprestati i rekao: »Fotografija? Poði sa mnom,to æemo odmah srediti!« Istje+ao me iz ho-telske sobe, pa smo otišli na neko èudno mje-sto do kojega je vijugao dugaèki niz kamenih

125124

stuba. Tamo je tajnim znacima pokucao naneka vrata i izgovorio nekakvu Iozinku, za-tim su nas pustili u jednu prljavu sobu u ko-joj je Ijenèarila skupina muškaraca. Na prvisam pogled vidio da s~ t.o krivotvoritelji nov-ca iako nisam znao koju vrstu novca krivo-tvore, ali ja nisam imao ništa s, tim. Ameri-kanac im je objasnio o èemu se radi i oni sume brzo snimili, uzeli moj potpis, a onda sunas izgurali van.

Sljedeæe veèeri, nakon što je pokucao navrata moje hotelske sobe, jedan je èovjek u-šao s mojim dokumentima. Gledajuæi ih pre-ma svjetlu, povjerovao sam da sam ih ja osob-no potpisao i vlastoruèno ispunio jer su bilisavršeni. Pomislio sam: »Dakle, sada kadimam sve dokumente morao bih se rikrcatina neki brod, zaposliti se kao strojar i otplo-viti u SAD. Morao bih biti tamo; u SAD, izato æu uraditi ono ~to ovaj momak želi unadi da æu se domoæi neke velike pomorskeIuke.«

Moj novi poslodavac je bio oduševljen pro-mjenom moga stava, pa mi je dao veliku svo-tu novca i upoznao me s Mercedesom, zaistamoænim automobilom, i ja sam ga odvezao uŠvicarsku. Uspio sam proæi carinsku i emi-gracijsku kontrolu, sve u svemu, nisam imaonikakvih neprilika. Zatim sam na izvjesnojadresi promijenio auto i produžio za Njemaè-ku, ustvari za Karlsruhe, gdje mi je reèenoda nastavim za Ludwigshafen. Odvezao samse i, na moje iznenaðenje, tamo našao svogamerièkog poslodavca. Bio je oduševljen štome vidi, jer su mu njegove veze u Švicarskoj

rekle da je M-ercedes isporuèen bez ogrebo-tine. .

U Njemaèkoj sam ostao oko tri mjeseca,ustvari, malo više od tri mjeseca. V ozio samrazne automobile na razlièita odredišta i, is-kreno govoreæi, sve mi se to èinilo besmisle-nim jer nisam znao zašto ih razvažam. Imaosam mnogo slobodnog vremena koje sam do-bro iskoristio nabavkom brojnih knjiga iz ko-jih sam prouèavao brodske motore i dužnostibrodskog strojara. Odlazio sam u pomorskemuzeje i gledao brodove i brodske strojeve,pa sam tako potkraj treæeg mjeseca bio posvesiguran u to da bih svoje strojarsko znanjemogao primijeniti na brodske strojeve.

J ednog dana me moj šef odvezao na nekinapušteni aerodrom. Dovezli smo se pred za-pušteni avionski hangar .N eki su nam ljudibrzo otvorili vrata; unutra se nalazila èudnatehnièka naprava koja je, èinilo se, bila na-pravljena od žutih metalnih potpornja, imalaje osam kotaèa, a na jednom kraju golemulopatu. Na drugom kraju bila je mala ostak-ljena kabina. Moj poslodavac me upitao:»Možeš li ovu stvar odvesti u Verdun?«

»Ne znam zašto ne blh mogao«, odgovoriosam. »Ima motor i kotaèe, znaèi da se moževoziti.«

Jedan od mehanièara mi je pokazao kakose pali motor i kako se vozi, pa sam uvježba-vao vožnju gore-dolje po napuštenim polet-no-sletnim stazama. Na teren je dojurio rev-ni policajac i saopæio nam da se ta napravamože voziti samo noæu i dajedan èovjek otra-ga mora paziti na promet. Nastavio sam vjež-

r1

.

127126

Francuz nije mogao tek tako probosti nožem.Primijenio sam mali karate zahvat i on seuz štropot srušio na leða a nož mu je ispaoiz ruke. Trenutak je ležao omamljen, a ondaje, bijesno riknuvši, tako brzo skoèio da sumu noge zalamatale zrakom i odjurio u ra-dionicu. Vratio se s tri stope dugaèkom èe-liènom polugom kojom su se otvarali sandu-ci. Pojurio je prema meni i pokušao me uda-riti polugom preko ramena. Bacio sam se nakoljena, zgrabio ga za nogu i uvrnuo je. Uvr-nuo sam je malo jaèe nego što sam namje-ravao, jer mu je krcnula kost u koljenu.

Dakle, oèekivao sam da æe me policija u-hapsiti. Umjesto toga, njegovi radniæi su mizapljeskali. Neposredno poslije, dovezao sejedan policijski auto s namrgoðenim policaj-cima. Kada su im isprièali što se dogodilo, ioni su mi zapljeskali te me, na moje zapre-paštenje, odveli na dobar objed!

Nakon objeda su mi pronašli smještaj, akada sam došao tamo, jedan mi je èovjek re-kao da zna sve o meni i upitao me želim lidrugi posao. Naravno da sam želio. I on meodveo u jedan cafe u kojem su me èekale dvi-je stare dame. Bile su stare, prastare, pona-šale su se kao diktatorice: Neprestano su go-vorile »moj èovjek« dok im nisam objasnioda ja nisam njihov èovjek i da ništa ne želimimati s njima. A onda je jedna od njih pra-snula u smijeh i rekla kako se uistinu divièovjeku koji ima duha.

Zeljele su da ih odvezem u novom novca-tom autu u Pariz. Pa, nisam se usprotiviojer sam, naime, i ja želio otiæi u Pariz iako

bati dok nisu pronašli tog drugog èovjeka.Kada sam bio zadovoljan što znam pokrenutistroj i, što je važnije, zaustaviti ga, moj osma-traè i ja krenuli smo za V erdun. Zbog nje-maèkih i francuskih prometnih propisa rno-gli smo voziti samo noæu i nismo smjeli pre-koraèivati brzinu od dvadeset milja na sat,tako da smo zaista sporo putovali. Imao samvremena da promatram krajolik. Vidio samuništene krajolike, nagorjele olupine tenko-va, aviona i topova, vidio sam porušene kuæe,neke sa samo jednim zidom. »Rat!« Misliosam: »Kako je èudno da se Ijudi ovako po-našaju prema Ijudima. Kad bi Ijudi samohtjeli prihvatiti naše zakone, ne bi bilo ra-tova. N aš zakon: èini drugirna ono što bi želioda oni tebi èine, zakon je koji bi efikasnospreèavao ratove.«

Vidio sam i Iijepe krajolike, ali nisam bioplaæen za to da se divim pejzažu, nego za toda tu klopotavu mašineriju sig1;1rno dovezemu Verdun.

Konaèno smo stigli u taj grad i, rano uju-tro, prije prometne g1;1žve, uvezao sam na-pravu u golemo dvorište gdje su nas veæ oèe-kivali. Jedan namrgoðeni Francuz, kojije go-tovo nalikovao na kocku, nasrnuo je na menei naredio mi: »A sada tu stvar odvezi uMetz!« Odgovorio sam mu: »Ne, plaæen samza to da je dovezem ovamo. Dalje je neæu vo-ziti.« Na moje zaprepaštenje izvukao je jedanod onih groznih noževa --skakavaca na ko-jima pritisnete dugme i oštrica isklizne vani èvrsto se uglavi. Prišao mi je s tim nožem,ali ja sam bio dobro uvježban te me nijedan

129128

su postavile uvjet da ne smijem voziti bržeod trideset pet milja na sat. To mi nije pred-stavljalo problem buduæi da sam se dovezaoiz Ludwigshafena brzinom od dvadeset miljana sat!

Sretno sam dovezao dvije stare dame uPariz i za taj izlet su mi dobro platile, udi-jelile mi mnoge komplimente za yožnju i po-nudile posao, jer im se, tako su, naime, rekle,sviðalo da ih vozi èovjek koji ima duha. Alito uopæe nije bilo ono što sam ja želio. Jajoš nisam izvršio svoj zadatak i nije mi sebaš sviðala ideja da vozikam uokolo stare da-me brzinom od trideset pet milja na sat. Od-bio sam njihovu ponudu i ostavio ih, pa kre..nuo u potragu za drugim poslom.

Ljudi s kojima sam ostavio stare dame po-nudili su mi smještaj, i upravo kad sam kre-nuo tamo stigla su kola hitne pomoæi. Stajaosam vani èekajuæi da gužva prestane i upitaosam jednog èovjeka što se to dogaða. Rekaomi je da je èovjek koji je trebao odvesti na-mještaj u Caen upravo pao i slomio nogu, pase brinuo da æe, ako ne bude mogao iæi iline naðe zamjenu, izgubiti posao. Kad su gaiznijeli na~nosilima, probio sam se do njegai rekao mu da ga mogu zamijeniti. Bolnièarisu prièekali dok smo se nas dvojica dogova-rali. Rekao sam mu da æu otiæi u taj grad iobaviti posao~ a onneka sredi da dobije novacza to. Bio je presretan unatoè bolu u nozi irekao mi da æe mi iz bolnice poslati poruku,a zatim su ga utovarili u kola hitne pomoæii odvezli.

Unajmio sarn sobu u konaèištu; kasnije tenoæi došao je prijatelj onog prijevoznika narn-ještaja i rekao mi da sarn dobio posao, da mo-rarn otiæi u Caen i pomoæi istovariti narnje-štaj i utovariti novi. Rekao mi je da je onajèovjek prihvatio moju ponudu da on priminovac, -a ja obavim posao!

I tako sarn veæ sljedeæeg dana otišao naput. Morali smo otiæi do velike pariške kuæei natovariti golemi kamion za prijevoz na-mještaja. Pomogao mi je vrtlar s tog imanjajer je vozaè bio suviše Iijen. Stalno je prona-Ia.zio isprike. Konaèno je selidbeni kamionbio natovaren i mi smo krenuli. Nakon miljeputa, ili manje, vozaè je zaustavio kamion irekao mi: »Evo, ti nastavi voziti, a ja æu maloodspavati.« Zamijenili smo mjesta i ja sarnvozio cijelu noæ. Ujutro smo došli u Caen iodvezli se na imanje gdje smo morali istova-riti narnještaj i prtljagu. Istovarivali smo jai jedan od .radnika s imanja jer je vozaè rekaoda ima posla na drugom mjestu.

Kasno popodne, kada smo završili posaovozaè se pojavio i rekao: »Sad moramo otiæipo novu robu.« Sjeo sam na vozaèevo sjedaloi vozio do glavne željeznièke stanice. Tarnosarn se iskrcao, pokupio svoje stvari i rekaovozaèu: »Ja radim sve vrijeme, a sada ti maloradi!« S tim rijeèima sarn ušao u stanicu ikupio si kartu za Cherbourg.

Stigavši u taj grad, hodao sam naokolo inakraju uzeo sobu u mornarskom konaèištuna dokovima. Nastojao sam upoznati što višebrodskih strojara i sprijateljiti se s njima, paIni se uz malo poticaja s moje strane, ukazala

131130

prilika da obiðem strojarnice na njihovimbrodovima, gdje su I:ni udijelili mnogo uputai korisnih savjeta koji se ne mogu Iako na-uèiti iz priruènika.

Dan za danom obilazio sam brodske agen-te i pokazivao im »svqje« dokumente poku-šavajuæi se zaposliti kao drugi strojar na ne-kom brodu koji plovi :La SAD. Rekao sam imda sam došao u Evropu na Qdmor i da su meopljaèkali te da moram raditi kako bih se rno-gao vratiti. Mnogi su pokazali naklonost pre-ma meni i konaèno mi je jedan stari škotskistrojar rekao da mi može ponuditi mjestotreæeg strojara na brodu koji tu noæ plovi zaNew York.

Otišao sam s njim na brod i željeznim Ije-stvama sišao u strojarnicu. Tamo me je ispi-tivao o radu strojeva, o voðenju bilješki i de-žuranju. Nakraju je rekao da je posve zado-voljan i dodao: »Doði gore u kapetanovu sobuda potpišeš ugovor.« Brodski kapetan je bionekako uštogljen i mraèan tip; uopæe mi senije svidio, a nisam ni ja njemu. Ipak smopotpisali ugovor i onda mi je prvi strojar re-kao: »Donesi svoje krpe na brod i preuzmidežurstvo, noæas isplovljavamo.~< Tako se,vjerojatno prvi put u povijesti, jedan tibetan-ski Iama, povrh toga doktor-lama, predsta-vivši se kao amerièki državljanin, zaposlio najednom amerièkom brodu kao treæi strojar.

Dežurao sam osam sati u strojarnici. Drugistrojar je bio slobodan, a prvi zaokupljen is-plovljavanjem, tako da sam morao odmahpreuzeti dežurstvo a da nisam stigao ni jestiniti odjenuti uniformu. Ali osmosatno dežur-

stvo u luci prièinjavalo mi je sreæu. Upoznaosam se s mjestom, prouèio upravljaèki me-hanizam i tako, umjesto dabudem nezadovo-ljan i nesretan kao što je šef oèekivao, ja samzaista bio yeoma zadovoljan.

Osam sati poslije prvi se strojar doklationiz èeliène ljestve i formalno me oslobodiodežurstva, re~avši mi da odem i dobro se na-jedem jer 8am oèito izgladnio. »l ne zabora-vi«, naredio mi je, »da kažeš kuharu da midonese kakao.«

To nikako nije ,bio sretan brod. Kapetan iprvi oficir umišljali su da komandiraju prvo-razrednim putnièkim brodom pa su inzisti-rali na nošenju uniformi, na pregledima ka-bine, što nije bilo uobièajeno za takvu vrstubroda.

Ne, to zaista nije bio sretan brod. Unatoètome, brodili smo Atlantikom, valjajuæi se iljuljajuæi po sjevernoatlantskom vremenu.Konaèno smo doplovili do broda svjetionikana prilazu u njujoršku luku.

Bilo je rano jutro i èinilo se kao da tornjeviManhattana odražavaju svjetlo. Nikada neštoslièno nisam vidio. Gledani s mora, tornjevisu stršali uvis nalik najunake koje je stvorilaneèija groznièava mašta. Plovili smo niz ri-jeku Hudson i prošli ispod velikog mosta. Ta-mo sam vidio glasoviti Kip slobode, ali sambio zaprepašten što je Ieðima bio okrenutNew Yorku, odnosno SAD. To me prenera-zilo. Naravno, pomislio sam, ukoliko Ameri-ka ne preuzme sve i svakoga, sloboda bi mo-rala biti u SAD.

l33132

Do našeg sidrišta doteglili su nas mali re-morkeri s velikim slovom »M« na dimnjaku.Onda su zabrujali motori i pojavili se velikikamioni, kranovi su poèeli raditi èim je obal-na posada došla na brod. Došao je prvi strojar ,i zamolio me da potpišem da æu raditi zanjih, nudeæi mi unapreðenje u drugog stro-jara. Rekao sam mu da ne prihvaæam, da mije dosta tog broda i da neki palubni oficirinisu u1)pæe ugodno društvo.

Otišli smo u brodski ured da se odjavim,a prvi strojar mi je dao izvrsne preporukeuz objašnjenje da sam se iskazao velikom po-žrtvovnošæu na poslu, da sam bio efIkasan usvim vrstama rada u strojarnici te nadopisaoda mi je ponudio da produžim ugovor bilokada i na bilo kojem brodu buduæi da sam,napisao je, »pravi mornar«.

Bio sam uistinu uzbuðen zbog takvog ra-stanka s prvim strojarem, uzeo sam svojekovèege i izišao na dokove. Prometna bukaje bila užasna, prolaznici su galamili, policajcisu galamili i cijelo je mjesto nalikovalo napravu pravcatu ludnicu. Prvo sam otišao upomorsko konaèište ili, da bih ga preciznije ,opisao, u mornarsko konaèište. Ovdje nije bi-10 ni traga gostoljubivosti, ni traga prijate-ljstvu; uz sasvim prosjeènu ljubaznost, èinilomi se, zahvalio sam èovjeku koji mi je daokljuè od sobe. On je zarežao na mene: »Nezahvaljuj"mi, ja samo radim svoj posao.«

U tom konaèištu se moglo ostati najdužedvadeset èetiri sata, a èetrdeset osam satiako èekate ukrcavanje na brod. I zato samsljedeæeg dana pokupio svoje kovèege, SDU-

stio se dizalom, platio sobu mrzovoljnom re-cepcionaru, i izašao na ulicu.

Hodao sam vrlo oprezno jer sam se, priz-najem, bojao prometa. A onda se zaèula užas-na buka, zatrubile su automobilske sirene,policajac je puhnuo u svoju zviždaljku, i ut~m tren~tku se. neš~? veliko uspelo na ploè-mk, udarllo me 1 srus1lo na tlo. Cuo sam l0rnkostiju. Jedan pijani vozaè vozio je jedno-smjernom ulicom i u pokušaju d~ izbjegnesudar s kamio.nom za dostavu, popeo se naploènik i oborio me.

Probudio sam se mnogo kasnije i otkrioda sam u bolnici. Bila mi je slomljena lijevaruka i èetiri rebra a oba stopala zdrobljena.Došla je policija i pokušala od mene saznatinešto više o vozaèu automobila -kao da sammu ja bio najbolji prijatelj! Pitao sam ih zamoja dva kovèega, a oni suprilièno vedro dd-govorili: »Oh, ne, èim vas je auto srušio, prijenego što vas je policija pokupila, iz jedne ve-že je izjurio neki momak, zgrabio vaše kov-èege i pobjegao. Nismo imali vremena da sepozabavimo njime, jer smo vas morali mak-nuti s ploènika buduæi da ste zakrèili prolaz.«

Život u bolnici se zakomplicirao. Zbog pri-jeloma rebara navukao sam dvostruku upalupluæa i devet su me tjedana zadržali u bolnicijer sam se zaista sporo oporavljao. Zrak uNew Yorku uopæe nije bio onakav na kakavsam bio naviknut, i prozori su stalno bili zat-voreni a grijanje ukljuèeno. Mislio sam da æuse ugušiti.

Konaèno sam se toliko oporavio da sammogao ustati iz kreveta. Nakon devet tjeda-

134135

na Iežanja osjeæao sam se veoma slabim. On-da je došla neka bolnièka službenica koja jehtjela znati tko æe platiti moje Iijeèenje. Re-kla je: » U vašem smo novèaniku našli 260dolara i morat æemo uzeti 250 za vaš boravaku bolnici. Po zakonu vam moramo ostavitideset dolara, ali æete morati namiriti i osta-tak.« Dala mi je raèun na više od tisuæu do-Iara.

Bio sam preneražen i potužio sam se muš-karcu koji je ušao nakon nje, a izgledao jekao neki stariji službenik. On je slegnuo ra-menima i rekao: »Oh, znate, morat æete tu-žiti èovjeka koji vas je udario. Mi nemamoništa s tim.« Za mene je to bio ekstrakt glu-posti jer kako da pronaðem tog èovjeka kadga nikad nisam vidio? Kao što sam rekao, ukovèezima sam imao novca, ali je jedini od-govor bio: »Onda, uhvatite tog èovjeka i uz-mite od njega svoje kovèege.« Uhvatite èov-jeka -nakon devet tjedana u bolnici i nakonšto ga policija nije uspjela uhvatiti. Bio samšokiran, a veæi šokovi tek su mi predstojali.Taj èovjek -stariji službenik -dao mi jeneki papir i rekao: »Otpuštate se iz bolnice,

" jer nemate novca za daljnje Iijeèenje. Ne rno-žemo si priuštiti da ovdje držimo strance kojine mogu platiti. Potpišite se ovdje!«

Gledao sam ga preneraženo. Danas samprvi put poslije devet tjedana ustao iz kre-veta, kosti su mi bile slomljene, imao samdvostruku upalu pluæa, i sada me izbacujuiz bolnice. Nije tu bilo nikakve suæuti, nikak-vog razumijevanja, umjesto toga su me do-slovce -uistinu doslovce -izbacili iz bol-

nice, a sve što sam imao bilo je jedno odijeloi novèanica od deset dolara.

Jedan mi je èovjek na ulici, kojem sam ob-jasnio svoj problem, palcem pokazao zavodza zapošljavanje; otišao sam tamo i popeo seuz rnnogo stepenica. Konaèno sam dobio po-sao u jednom poznatom hotelu, tako pozna-tom da je gotovo svatko na svijetu èuo za nje-ga. Posao je bio -pranje posuða. Plaæa -dvadeset dolara tjedno i jedan obrok dnevno,a taj obrok nisu bila ona fina jela koja gostijedu, veæ ono što gostima pretekne i ono štose pije smatralo dobrim da bi se njima po-nudilo. S dvadeset dolara tjedno nisam simogao priuštiti sobu, pa o tome nisam ni bri-nuo, dom mi je bio tamo gdje bih se zatekao,pokušavao sam spavati u vežama, pod rno-stovima ili svodovima, a svaki èas bi mi po-Iicajac zabio svoju noænu palicu u rebra i za-povjedno zarežao da izaðem i nestanem.

Konaèno, sretnim sluèajem, dobio sam po-sao u radiostanici. Postao sam radionajavlji-vaè; obraæao sam se cijelom svijetu pa krat-kim valovima. To sam radio šest mJeseci, umeðuvremenu sam dobio iz Shanghaia do-kumente i stvari koje sam tamo ostavio kodsvojih prijatelja. Meðu dokumentima je bilai putnica koju je izdala britanska vlast (u bri-tanskoj koncesiji).

Meðutim, poèeo sam osjeæati da kao ra-dionajavljivaè samo gubim vrijeme, a sve štosam od toga imao qilo je samo stotinu desetdolara tjedno -što je bilo znatno više odonih dvadeset dolara tjedno i jednog obroka-ipak sam odluèio otiæi jer sam morao iz-

136 137&'Ii

vršiti važan zadatak. Radiostanici sam osta-vio potrebno vrijeme da naðe odgovarajuæuzamjenu i pošto sam novom èovjeku poma-gao dva tjedna, otišao sam.

Sreæom, vidio sam oglas u kojemu je sta-jalo da se traže vozaèi automobila pa sam sejavio i otkrio da bih mogao dobiti vožnju svedo Seattlea. Nema potrebe da sada iscrpnoprièam o tom putovanju, ali, sve u svemu,sretno sam se dovezao u Seattle i dobio po-sebni novèani dodatak zbog pažljive vožnje iisporuke auta bez ogrebotine. A zatim samnastavio put za Kanadu.

TREÆA KN.llGA

I tako završava Druga knjigaPrvo rloba

138

SEDMO POGLA VLJE

»Neka ne muèi tugaone koji su napustili ovaj Svijet Æovjeka.«

»Ne izgovarqjte imena, jer dozivatiimenom one koji su otišli izvanovog kraljevstva znaèi remetiti njihov mir.«

»Stoga oni zbog kojih se tugujejako pate.zbog onih kojiih oplakuju.«

»Neka tamo bude Mžr.«

N ema smisla da opisujem svoje putovanjekroz. Kanadu, preko Rocky Mountainsa, dužWinnipega, do Thunder Baya, Montreala iQuebeca. Tisuæe ljudi -deseci tisuæa ljudi-tako su putovali. Doživio sam neobièna is-kustva o kojima bih mogao pisati, ali neovom prilikom.

Na svom sam putovanju kroz Kanadu osje-tio da bih morao otiæi u Englesku. Bio samuvjeren da realizacija moga zadatka mora za-poèeti u Engleskoj, u malom mjestu kojesam samo izdaleka vidio kroz brodski pro-zorèiæ kada samo krenuli iz Cherbourga i u.;plovili u Engleski kanal, dakle, prije nego štosmo zaplovil~ prema SAD.

U Quebecu sam se propitao i dobio potreb-ne dokumente, putnicu, radnu dozvolu i sveostalo. Takoðer sam uspio nabaviti karticuSindikata mornara. N ema smisla da iscrpnoopisujem kako sam sve to nabavio. No znaosam govoriti birokratima da njihov glupi bi-rokratski sistem davi ljude koji imaju sve le-gitimne dokumente; iz svog vlastitog isku-stva istièem da sam samo jednom inll!..° ne-prilika pri ulasku u drugu zemlju kaaa sumi svi dokumenti bili ispravni. Odavde, iz

To je i Razumno,S obzirom na karakter Zakona Optužbe!Stoga vam govorim -

Imena se ne smiju spominjati.

P AX VOBISCUM

I ,

141

~~~\

"

vione koji su stekli vrlo visoku reputaciju naDalekom istoku.

Kad smo uplovili u dok u Southamptonu,uskoro su na brod došli carinici, pregledalibrodske isprave i prostor za posadu. Konaènosmo dobili dozvolu za izlazak na obalu. Upra-vo kad sam bio na odlasku, pozvao me služ-benik Odjela za izbjeglice. Gledao je moje do-kumente i vrlo se prijateljski i s odobrava-njem ponašao kada sam na njegov upit: »Ko-Iiko æete dugo ostati?« odgovorio: »Namjera-vam živjeti ovdje, gospodine.« Ovjerio je rno-ju putnicu i objasnio mi gdje je mornarskokonaèište.

Izašao sam iz ureda Odjela za izbjeglice inekoliko minuta stajao, posljednji put pogle-davši stari teretni brod kojim sam doputovaoiz Novog svijeta u Stari. Ispred mene je pro-šao carinik sa smiješkom na Iicu, a onda samodjednom osjetio zapanjujuæe snažan udaracu Ieða, posrnuo sam prema zidu ispustivšioba svoja kovèega. -

Kada sam se uspio sabrati, okrenuo samse i vidio da kraj mojih nogu sjedi jedan èov-jek. Bio je to stariji carinik koji je žureæi sena posao krivo procijenio razmak izmeðumene i vrata. Krenuo sam da mu pomognem,alion je,bijesan i pun mržnje, udario po rno-jim ispruženim rukama. Ustuknuo sam za-prepašten, nisam ja bio kriv za tu nezgodu,ja sam saJ;no stajao. Ali kada sam podigao svo-je kovèege i spremio se da krenem, on je vik-nuo da stanem. Pozvao je dvojicu. stražara dame zadrže. Carinik s kojim sam razgovaraou uredu požurio je van i rekao: »Sve je u

Kanade, kada sam bio pokretljiviji i kad sammogao odlaziti u SAD, uvijek je bilo proble-ma s mojim dokumentima; uvijek nešto nijevaljalo, nešto na osnovu èega se službenik zaizbjeglice mogao izmotavati i praviti mi smi-calice. Zato smatram da su birokrati parazitikoje bi trebalo trijebiti kao uši. Hej! To bibila dobra ideja, zar ne?

Vratio sam se u Montreal gdje sam se surednim dokumentima ukrcao na jedan brodkao mornar .Plaæa nije bila oèaravajuæa, alimoja misao vodilja i moj cilj bili su da sti -gnem u Englesku. Kako nisam imao novcaza kartu, bio sam zadovolja:i1 i takvom pla -æom.

Rad nije bio osobito težak, uglavnom sampreslagivao teret i zabijao klinove u poklopceu spremištu za teret. Uskoro je brod plovioEngleskim kanalom, a nedugo zatim uplovilismo u Solent. Buduæi da nisam bio na dužno-sti, mogao sam sjediti na krmi i promatratiengleske kr~olike koji su me veoma privla-èili; engleski krajolici su mi izgledali kao dasu najzelenije boje. Na tom putovanju prviput sam vidio Irsku koja u svemu može nad-mašiti Englesku -bio sam ushiæen.

V eoma me privukla V ojna bolnica u N e-tleyu. Gledajuæi je s vode, u prvi mah samporni,slio da je to zacijelo dom nekog kraljaili neke druge osobe takvog ranga, ali mi jejedan èlan posade uz prilièno glasan smijehobjasnio da je to samo bolnica.

Prošli smo s desne strane pored W oolsto-na, a s lijeve pored Southamptona. U Wool-stonu sam želio vidjeti domovinske hidroa-

143142

redu, gospodine, sve je u redu. Njegovi sudokumenti ispravni.« Stariji je carinik od bi-jesa pocrnio u licu i èinilo se da mu nitkone smije protusloviti. Na njegovu zapovijedodveden sam u jednu sobu gdje su otvorilimoje kovèege i stvari iz njih pobacali po po-du. Nije našao ništa nedopušteno. Potom jezatražio moju" putnicu i ostale isprave. Daosam mu ih. Dok. ih je listao, zarežao je kakoimam i vizu i radnu dozvolu a ne treba mioboje. Poderao je moju putnicu i komadiæebacio u kantu za smeæe.

Iznenada se sagnuo, pokupio sve moje is-prave i strpao ih u džep tako da ih može,pretpostavljam, uništiti na nekom drugommjestu.

Pozvonio je i ušla su dva službenika. »Ovajèovjek nema isprave«, rekao je stariji carin-ski službenik, »morat æe biti deportiran...«»Ali«, rekao je carinik koji je ovjerio mojeisprave, »ja sam ih vidio, ja sl;lm ih osobnoovjerio.« Stariji èinovnik se bijesno okrenuoprema njemu i izgovorio mu takve grozoteda je jadnik problijedio. Nakon toga odvelisu me u æeliju i zatvorili.

Sutradan je došao neki mladi idiot iz Mi-nistarstva vanjskih poslova, pogladio se posvom djeèjem licu i zakljuèio da sam zacijeloimao isprave. Ali, kako Ministarstvo vanjskihposlova ne želi, rekao je, neprilike s Odjelomza izbjeglice, morat æe me žrtvovati. Najbolješto mogu uèinitijest, savjetovao mije, da pri-znam kako sam isprave izgubio u moru, jeræu u protivnome dugo vremena provesti uzatvoru, a nakon isteka kazne æe me ipak de-

, ,portirati. Uopæe mi se nije svidjela pomisaoda dvije godine èamim u zatvoru. Stoga sammorao potpisati izjavu da sam putnicu izgu-bio u moru.

»Sada æeš«, rekao je mladiæ, »biti deporti-ran u New York.<~ Toje bilo previše za mene,jer sam tek došao iz Montreala i Quebeca.No, odgovor je bio brz. Rekao mi je da mo-ram iæi u New York jer ako odem u Quebeci svoju\ prièu isprièam novinarima, oni bi semogli ~akaèiti za to i napraviti gužvu, poz-nato je da novinari vrebaju na senzacije -ne zato da nekome pomognu, veæ naprostozato što novinstvo živi od senzacija i tuðihnevolja.

Neko su me vrijeme držali u æeliji, a ondasu mi jednog dana priopæili da æe me ujutrodeportirati. Kad su me sutradan izveli iz æeli-je, bio je prisutan i stariji carinik, lica oza-rena vese1jem zato štoje on, siæušni mali bi-rokrat uspio obmanuti pravdu po vlastitomnahodenju.

To su me popodne odveli na brod i reklimi da moram spremiti ugljen u bunkere jed-nog od najstarijih parobroda, što je bio naj-teži posao na brodu.

Zatim su me vratili u æeliju, jer brod jošnije bio spren18n za plovidbu a kapetan meje s1riio pustiti na brod samo sat prije pola-ska. Dvadeset èetiri sata kasnije odveli su mena brod i zakljuè-ali u malu kabinu u kojojsam ostao dok brod nije uplovio u meðuna-rodne vode.

Nakon stanovitog vremena pustili su meiz te æelije, što je zapravo mala kabina i bila,

145144

dali mi staru Iopatu i grablje te naredili daizbacim trosku.

I tako sam plovio Atlantikom prema N ewY orku. Èim su se ujutro pojavili obrisi kopna,kapetan je poslao po mene i porazgovarao samnolJ1 nasamo. Rekao mi je da smatra kakosu mi nanijeli nepravdu. Upozorio me da nabrod dolazi policija da me uhapsi i daæe meosuditi na kaznu zatvora zbog ilegalnog ula-ska u SAD, a potom deportirati u Kinu. 0-svrnuo se oko sebe, prišao svom stolu, otvo-rio Iadicu i rekao: »Covjek kao ti može Iakopobjeæi ako želi. Najveæa prepreka su Iisice..Ovdje je kljuè koji otvara amerièke Iisice, jaæu se okrenuti, a ti ga uzmi. Znaš da ti nesmijem dati kljuè, ali ako ga sam uzmeš, jao tome ne moram ništa znati.«

Rekavši to, okrenuo se, a ja sam brzo str-pao kljuè u džep.

Taj je kapetan bio uistinu pošten èovjek.Kada je na brod došla amerièka policija zvec-kajuæi Iisicama, rekao im je da nisam tip kojiæe stvarati neprilike, da smatra kako nisamništa Ioše uradio i da me Iažno obijedio jedanèinovnik iz Odjela za izbjeglice. Stariji se po-Iicajac cinièno nasmijao i rekao da svakoganetko Iažno obijedi. U tom èasu škljocnulesu Iisice na mojim rukama a on me gruboodgurnuo prema Jakobovim Ijestvama -lje-stvama po kojima se Iuèki peljari i policajciuspinju na brod i silaze s njega dok je napuèini.

Jedva sam, sišao niz Ijestve, iako je poli-cajac izrazio nadu da æu pasti u more i daæe me morati vaditi. Kad sam se uspeo na

policijski motorni brod, surovo su me gurnulina pod krme, a dvojica su se policajaca bacilana posao da popune prijavu usmjerivši brodprema kopnu. ,

Èekao sam priliku sve dok se nismo pri-bližili keju. Tada sam, dok me policajci nisugledali, skoèio s broda.

More je bilo grozno. Po površini je plivalatanka naslaga ulja i neèistoæe, otpada iz od-vodnih cijevi s trgovaèkih i putnièkih brodo-va usidrenih u dokovima, prljavštine otpu-hane s keja, novina, kutija, komadiæa koksai drva. Sve je to plutalo prema puèini. Du-boko sam zaronio, uspio sam se doèepatikljuèa i otkljuèati lisice koje sam ispustio nadno.

Kad sam izronio na površinu da udahnem,blizu mene su zapraštali meci, toliko blizu

, da me voda poprskala po licu. Brzo udahnuv-ši, ponovno sam zaronio i zaplivao, ali ne pre-ma najbližim pristanišnim stupovima, jersam pretpostavljao da æe me upravo tamo èe-kati policija, veæ prema onim udaljenijim.

Opustio sam se i tijelo mi je polako isplu-talo, ali su mi samo usta i brada bili iznadvode. A onda sam ponovno duboko udahnuo,pa još jednom i još jednom. Nisu se èuli puc-njevi a u daljini sam jedva mogao nazrijetipolicijski motorni brod kako krstari ispredobližnjeg pristaništa.

Opet sam pustio da blago utonem i pritompolako plivao -da mi zrak što dulje potraje-prema pristaništu.

Iznenada sam osjetio .tupi udarac u glavu,makinalno sam ispružio ruke da se uhvatim

147146

Crnac me odveo svojoj kuæi i brinuo se zamene, a ja sam posve iscrpljen, dva dana idvije noæi spavao dubokim snom.

U meðuvremenu, dok se moje fizièko ti-jelo samo regeneriralo, astralno sam putovaoi vidio svog voljenog uèitelja i prijatelja IamuMingyara Dondupa. Rekao mi je: »Tvoje supatnje uistinu velike, prevelike. Tvoje su ,

patnje gorki plodovi èovjekove nehumanostiprema Covjeku, ali tvoje se tijelo troši i usko-ro æeš morati proæi obred transmigracije.«

Moj drug i ja sjedili smo zajedno u astral-nom svijetu. Nastavio je:

»Tvome sadašnjem tijelu prijeti kolaps, ži-vot u tom tijelu neæe još dugo potrajati. Pla-šili smo se da æe u divtiem zapadnom svijetuprevladati takvi uvjeti koji æe narušiti tvojezdravlje i zato tražimo neko tijelo koje bi mo-glo reproducirati sve tvoje osobine.

Utvrdili smo da takva osoba postoji. .Nje-govo je tijelo na vrlo, vrlo niskom stupnjusklada s tvojim tijelom, ali je ipak skladnojer u protivnom zamjena ne bi bila moguæa.Tijela moraju donekle biti skladna, a tijelote osobe jest. Pristupili smo mu u astralnomobliku, jer smo uoèili da se namjerava ubiti.Rijeè je o mladom Englezu koji je nezadovo-Ijan životom i veoma nesretan, i on veæ iz-\jesno vrijeme pokušava izabrati najbezbol-niji naèin 8aD;louništenja. V oljan j~ napustitisvoje tijelo i doputovati ovamo u astralni svi-, jet pod uvjetom da ne bude na gubitku.

Prije kratkog vremena naveli smo ga dapromijeni svoje ime u ono koje ti sada nosiš,osim toga, postoje još neke pojedinosti koje

za ono u što sam udario. To je bila hrpa de-bala koja je vjerojatno popadala odozgo s na-pola uništenog pristaništa. Uhvatio sam seza njih. Polako, jer nisam èuo nikakav zvuk,uspentrao sam se na njih i u daljini ugledaopolicijski motorni brod kojem su se u me-ðuvremenu pridružila još dva kako se motajuoko stupovlja drugog pristaništa, a gore popristaništu jurili su naoružani policajci i pre-traživali zgrade.

Odjednom sam zaèuo tihe zamahe vesalai ugJedao èamac s tri policajca. Jedan od njih--imao je dalekozor i pomno je promatrao svapristaništa. Polako sam skliznuo s debla iutonuo u vodu tako da su mi nad površinombili samo nos i usta. Kad sam se malo pri-brao, È8.maC se veæ bio udaljio. I zaèuo sampovik: »Mislim da se momak veæ ukoèio, po-kupit æemo njegovo tijelo kasnije.«

Legao sam na deblo drhteæi od hladne mo-kre odjeæe i povjetarca koji je puhao.

Kad se poèelo smraèivati, uspeo sam se napristanište i jurnuo u zaklon nekog spremiš-ta. Prilazio mi je jedan èovj~k; vidio sam daje Jndijac. Kako je izgledao prijateljski tihosam mu zazviždao. Ne obaziruæi se, nastavioje šetati i došao do moga skrovišta. Sagnuose da podigne nekakav papiriæ s poda. »Izaðioprezno«, rekao je, »jedan te ~rnac èeka skarnionom. On æe te izvuæi iz ovoga.«

I tako sam se konaèno izvukao. Iscrpljeni promrzao bio sam zaista u lošem stanju: U -šao sam u kamion za prijevoz smeæa, pokrilisu me ceradom i zatrpali gomilom smeæa.

149148

se moraju srediti prije nego što zamijenitetijela.«

Bilo je neizbježno, obavijestili su me, dase vratim u Tibet prije nego što se podvr-gnem transmigraciji. Dobio sam iscrpne upu-te i kada sam se osjeæao bolje, otišao sam upomorsku agenciju i rezervirao mjesto nabrodu za Bombaj. Opet sam bio podvrgnutsvim vrstama maltretiranja jer sam od prt--Ijage imao samo kovèeg. Konaèno sam seukrcao na brod i kad sam bio u svojoj kabiniposjetila su me dva detektiva da otkriju zaštoimam samo jedan kovèeg. Nakon što sam ihuvjerio da je moja prtljaga u Indiji, zadovo-Ijno su se nasmiješili i otišli.

Bilo je vrlo èudno putovati brodom. Svi sume izbjegavali, jer sam bio parija sa samo jed-nim komadom prtljage. Ostali su, èini se,imali dovoljno prtljage da napune skladište,a za mene -oèito najsiromašnijeg siromaha-mislili su da sam èovjek koji bježi predzakonom, ili nešto slièno, i stoga su me izb-jegavali.

Brod je plovio uz afrièku obalu i kroz Gi-braltarski tjesnac. Prije ulaska u Sueski ka-nal po drugi smo se put zaustavili u Alek-sandriji, a pot6m uplovili u Crveno more. Cr-veno more je bilo užasno, vruæina je bila ubi-taèna i skoro sam doživio toplotni udar .Alinapokon smo oplovili obalu Etiopije, preplo-vili Arapsko more i pristali u doku u Bom-baju. Buka i smrad u Bombaju bili su grozni,ali meni je bilo fantastièno jer sam tamoimao nekoliko utjecajnih prijatelja, meðu nji-ma i jednog budistièkog sveæenika, pa mi je

nekoliko dana boravka u Bombaju bilo za-nimljivo.

Nakon jednog tjedna -u meðuvremenusam se nastojao oporaviti od pretrpljenih šo-kova i ozljeda -ukrcali su me u vlak za Ka-limpong. Uspio sam siæi s vlaka prije Kalim-ponga, jer su me upozorili da grad doslovcevrvi od komunistièkih špijuna i novinara, adošljake su novinari zaustavljali i ispitivali i-u što sam se poslije osobno uvjerio -akobi èovjek odbio dati intervju, novinari bi gasami »izmislili«.

Kalimpong sam ovlaš poznavao, ali dovo-ljno da stupim u veiu s nekim prijateljimai tako se »potajno provuèem« što dalje od špi-juna i riovinara.

Moje se zdravlje brzo pogoršavalo i strahda neæu doživjeti transmigraciju bio je oprav-dan. Lama koji je bio školovan i odgajan samnom u Chakporiu došao je u Kalimpong dami pomogne vrlo jakim travama.

Krenuo sam dalje u društvu ovog lame-li-jeÈnika i nakon deset tjedana napornog pu-tovanja došli smo u lamaseriju iznad dolineLhase. Nalazila se na visokom i nepristupaè-nom mjestu pa se komunisti nisu ni trudilida je zauzmu. U njoj sam se odmarao sedamdana. Jedno su mi jutro rekli da moram ot-putovati u astralni svijet i sresti se s astral-nim tijelom èovjeka èije æu fizièko tijelo pre-uzeti.

U meðuvremenu sam se odmarao i raz-mišljao o probleririma transmigracije. Tijelote osobe meni nije bilo ni od kakve koristi,.ier .ie to bilo NJEGOVO tijelo s mnogo vi-

151150

bracija koje su bile u neskladu s mojim tije-lom. Vremenom, rekli su mi, to æe se tijeloprilagoditi mojemu kada doðe u istu staro-snu dob u kojoj sam ja sada, pa, iako Zapad-njaci u to teško mogu povjerovati, a osobitoshvatiti, dopustite da to ovako objasnim: Za-padni svijet poznaje galvanizaciju, Zapadnisvijet takoðer zna za galvanoplastièko umno-žavanje. Prema ovom drugom sistemu, pred-met se uroni u odreðenu tekuæinu, a nasu-prot njemu postavi se specijalni »prikljuèak«ili spojnik, pa kada se ukljuèi struja pravilnefrekvencije i amperaže, nastane kopija togpredmeta. To je poznato kao galvanoplastièkiotisak ili galvanotipija.

Ponavljmn, galvanizacija predmeta je rno-guæa u razlièitim metalima, niklu, kromu, ro-diju, bakru, srebru, zlatu, platini, itd. Èovjeksamo mora poznavati postupak. Osim toga,strujateèe od jednog pola do drugog kroz te-kuæinu, molekule s jednog pola prenose sena drugi. Postupak je prilièno jednostavl;ln,ali ovo nije rasprava o galvanizaciji. Transmi-gracija i zamjena molekule molekulom »tki..va« domaæina, zapravo, novog stanara vrlo jerealna, oni koji znaju postupak to su mnogoputa uradili. Nasreæu, oni koji znaju taj po-stupak oduvijek su bili ljudi pouzdana karak-tera, u protivnom bi zaista bilo užasno kadabi netko naprosto preuzeo tijelo druge osobei time joj nanio zlo. Osjeæao sam se priliènozadovoljno, možda je smiješno, pri pomisli daæu biti koristan. Ja ne želim preuzeti nièijeglupo tijelo, jedino želim mir koji, èini se,nikada u svom životu neæu imati.

Pri prijelazu u drugo stanje, pri umiranju,buduæi da sam prouèavao sve religije, moramistaknuti da su struènjaci.. alkemièari, to istoizvodili. To je uèinio i Dalaj Lama, a Isusovotijelo je preuzeo Duh Božjeg Sina, i to je biloopæepoznato èak i u kršæanskoj religiji svedok nije bilo službeno zabranjeno, jer su ljudizbog toga postajali suviše samozadovoljni.

S visokog položaja u ovoj zabaèenoj, sa-motnoj lamaseriji, mogao sam promatratigrad Lhasu; jedan vrlo snažan teleskop pro-krijumÈaren je iz Potale i donesen ovamo ta-ko da mi je jedna od razbibriga u dokolicibila da promatram osorne kineske stražarekod Pargo Kalinga. Vidio sam trupe kako ju-re naokolo u svojim džipovima i mnoge gro-zote koje su radili muškarcima i ženama tese s gnušanjem prisjeæao da -sam se, kao imnogi drugi, borio na strani Kineza, a onisu iznevjerili svoja obeæanja, pogazili svojeprincipe. Jedino su mislili na nasilje.

Bilo je teško povjerovati, pr°!Ilatrajuæikroz neostakljene prozore, da je to isti Tibet,ista Lhasa, koje sam otprije poznavao. Ovdjeje i dalje zlatno Sunce bacalo svoje blještavezrake kroz planinske klance, srebrnasti Mje-sec i dalje se kretao tamom noænog neba, adaleke obojene toèkice svjetla, zapravo zvi-jezde, .još su titrale na nebeskom svodu. Nonoæne se ptice nisu glasale kao prije, jer sukineski komunisti ubijali sve što bi ugledali.Užasnut, otkrio sam da su okonèavali životonih biæa koja sam toliko volio. Ptice, govorilisu, jedu žito, zbog èega bi ljudi gladovali. U-bijali su maèke, pa zato više, rekli su mi, u

152 153

Lhasi nije bilo nijedne maèke. Kinezi su ubi-jali i jeli pse. Èini se da je to bila kineskaposlastica. I tako nisu samo ljudi skonèavaliu rukama kineskih komunista, veæ i životi -nje, miljenice Bogova, i njih su bespotrebnotamanili. Srce me boljelo zbog svih užasa kojisu vršeni nad bezopasnim, nevinim ljudima.Dok sam zurio u nebo koje je tamnjelo, pre-plavili su me osjeæaji, prožela tuga, a ondasam pomislio da moram obaviti taj posao iakomi je mnogo zla pretkazano. Nadao sam sed~ sam dovoljno jak da istrpim sva pretkaza-nJa.

Neko vrijeme nisam bio posve svjestan ve-likog uzbuðenja, ozraèja išèekivanja, i lllojuje pažnju privlaèila Lhasa. Teleskop je biofantastièan. Ali je bilo teško gledati kroz us-ko prozorsko okno, kroz tako nezgrapanpredmet, pa sam uzeo dalekozor koji je dva-desetorostruko uveæavao; i on je takoðer do-nijet ovamo i pružao je velike manevarskemoguænosti promatranja izvan kuta pod ko-jim se kroz prozor moglo gledati teleskopom.

Moje su promatranje iznenada omela trièovjeka koja su ušla u prostoriju; dvojica odnjih pridržavala su treæega. Ok4enuo sam sei s užasom ga pogledao; bio je slijep, oèi sumu bile izdubljene, a umjesto njih ostala susamo crvena jezerca. Nije imao nosa. Dvamuškarca koja su došla s njim nježno su gaposjela i ja sam užasnut, ali i fasciniran, pre-poznao èovjeka kojeg sam otprije znao, pre-poznao sam lamu koji mi je pomogao za stu-dija u Chakporiu. Njegova dva pratioca su senaklonili i izašli. Lama i ja smo bili licem

okrenuti jedan prema drugome, a onda je onprogovorio tihim glasom: »Brate moj«, rekaomi je, »dokuèio sam tvoje misli. Pitaš se kakosam dospio u ovakvo stanje. Isprièat æu ti.Izašao sam zbog prirodne potrebe i sluèajnobacio pogled prema Željeznoj planini. J edankineski oficir koji je sjedio u autu iznenadase okrenuo i optužio me da buljim u njegai da šaljem prema njemu zle misli. Ja sam,naravno porekao optužbe, jer su bile neisti-nite; ja sam, naime, samo gledao naš voljenidom. Ali ne, oficir je rekao da su svi sveæenicilažovi i reakcionari te odrješito zapovjediosvojim ljudima. Šèepali su mei udarcem sri.l-šili na zemlju, a onda su mi konopac omotalioko prsa i na ledima zavezali u èvor , a drugisu kraj vezali za stražnji dio auta u kojemje sjedio taj oficir .A onda, s krikom odušev-ljenja, pokrenuo je auto vukuæi me licem pocesti.«

Stari je lama ušutio i podigao svoju sve-æenièku halju. Zinuo sam od užasa jer su Inusva koža i dio mesa bili zderani od glave dopete; komadiæi mesa su visjeli, a njegova jehalja iznutra bila obložena krvavom masom.Pažljivo je spustio halju i rekao: »Da, zbogizboèina na cesti ostao sam bez nosa i drugihdijelova tijela. Èekam prijelaz U Zemlju IzvanOVe. Ali prije tog izbavljenja, moram obavitijoš jedan zadatak.«

Zastao je trenutak-dva da povrati trunèicusnage, a ondaje rekao: »Transmigracija i mo-guænost njezine primjene godinama je poz-nata. Kako sam osobno bio zadužen za tajprojekt, morao sam prouèiti stare rukopise

155154

da što više saznam o tome. Morao sam pre-gledati Akashièke zapise i prikupiti što višeznanja o tome.« Ponovno je zašutio, a ondanastavio: »Kinezi su me konaèno oslobodili,ali onaj je oficir izveo još jedan zao èin. Uda-rio me nogom dok sam ležao na leðima uprljavštini i rekao: 'Buljio si u mene i želiomi zlo, zato više neæeš buljiti!' Jedan od nje-govih ljudi podigao je s ceste oštar , uski kre-men i zabio ga u moje oène jabuèice, prvo ujednu potom u drugu, i naprosto ih iskopaotako da su mi visjele niz moje obraze. A ondasu uz glasan smijeh otišli i ostavili me beznosa, bez izvjesnih dijelova tijela, pa se višenije znalo jesam li muškarac ili žena, a nizobraze su mi visjele probušene oène jabuèice,a iz oènih duplji izlijevala se tekuæina i sli-jevala se u moje uši.

Kad su mogli, preneraženi ljudi su mi pri-tekli u pomoæ, podigli su me i unijeli u.jednukuæu. Onesvijestio sam se, a kada sam došaosvijesti, otkrio sam da su mi odstranili oènejabuèice i da su me dobro lijeèili biljnim oblo-zima. Noæu su me krišom odnijeli u planineda te saèekam. Moram ti mnogo toga reæi i,osim toga, putovat æemo zajedno u astralnisvijet iz kojeg se ja neæu vratiti.«

Još se malo odmarao kako bi povratio sna-gu, i kada mu se gotovo neznatno vratila bojau obraze, rekao je: »Moramo otiei u astralnisvijet.«

Krenuli smo dobro poznatim putem. Sjelismo u lotosov položaj, u položaj koji je nama.Istoènjacima najudobniji. Izgovorili smo od-govarajuæe mantre pomoæu kojih smo svoje

vibracije toliko poveæali da smo se, uz skoroneosjetan trzaj koji prati takav prijelaz, od-vojili od naših tijela, ja privremeno, a mojsuputnik zauvijek.

Nestalo je sivila zemlje i bjeline vjeènihsnjegova na zelenoj tratini. Ispred nas se po-javio veo, svjetlucav plavièastobijeli veo, veokoji se, kad mu se èovjek približi, doima kaonesavladiva prepreka, ali upuæeni znaju damogu proæi kroza nj. To smo i mi uèinili inašli se, radosni, u zoni velièanstvene svje-tlosti.

Na toj razini astralnog svijeta u koji smoušli našli smo se na zelenoj tratini na kojojje trava bila kratka i meka pod našim stopa-lima. »Ah!«, uzdisao je lama. »Kako je pre-krasno ponovno vidjeti, kako je prekrasno neosjeæati bol! Uskoro æu obaviti svoj zadataki konaèno se domoæi kuæe.« Dok je govorio,vodio me jednim lijepim putem.

Oko nas je bilo drveæa, mnogo, mnogo d.r-veæa odjevena u zeleno i crveno i žuto lišæe.Pored nas je protjecala velièanstvena rijekana èijoj se površini zrcalilo blistavo plavetniloneba. Blijedi, pahuljasti oblaci lijeno su plo-vili nebom, a ozraèje je prštalo od života,zdravlja, sreæe.

Na drveæu su cvrkutale ptice, ptice kakvenisam vidio na Zemlji, ove su zaista bile ve-lièanstv~ne, ptice razlièitih boja, ptice šare-nog perJa.

Starac i ,ja smo hodali izmeðu drveæa, azatim smo izbili na èistinu, zapravo, našlismo se u vrtu, u vrtu prepunu blistavog cvi-jeæa od kojeg nisam prepoznao nijednu vrstu.

157156

Ijiva; èinilo se da su njezini zidovi otkliznulii razmaknuli se, propustili nas i onda se po-novno zatvorili.

Moj se uèitelj, oèigledno je on bio odreðenda govori u ime ostalih, okrenuo prema menii rekao: »Brate moj, ovdje je mladiæ èije æeštijelo .nastavati.« Okrenuo sam se i, zapre-pašten, suoèio se s tim mladiæem. Meðu na-ma gotovo nije bilo sliènosti, bio je znatnoniži od mene, samo smo obojica bili æelavi!Moj uèitelj mi se nasmijao i protresao prstomprema mojem nosu: »Hajde, hajde, Lobsang«,smijao se, »nemoj brzo donositi zakljuèke.Sve je ovo isplanirano, prvo æu ti pokazatineke slike iz Akashièkih zapisa.« To je i uèi-rno.

Nakon što smo pregledali Zapise, obratiose mladiæu: »A sada, mladiæu, mislim da jevrijeme da nam isprièaš nešto o sebi, jer akonetko preuzima tvoje tijelo, sad je zacijelotrenutak da ta osoba sazna s èime se suoèa-va.«

Mladiæ, tako oslovljen, izgledao je uistinugrubo i odgovorio je otresito: »Pa, nemam štoisprièati o svojoj pošlosti. Uvijekje bila protivmene. Što god da kažem o svojoj prošlosti,to æe biti upotrijebljeno tako da me povrije-di.« Moj ga je uèitelj tužno pogledao i rekao:»Mladiæu, mi svi ovdje imamo neizmjerno is-kustvo u tim stvarima i mi ne prosuðujemoèovjeka prema njegovom porijeklu veæ prematome kakav je on osobno.« Moj uèitelj je uz-dahnuo i rekao: »Ti si namjeravao poèinitismrtni grijeh samoubojstvom, što je zaistagrijeh, grijeh koji te mogao skupo stajati, još

Èinilo se da se cvjetne èaške naginju premanama kao da nas pozdravljaju. U daljini samvidio ljude kako se šeæu uokolo, kao da senapajaju užitkom u ovom božanskom vrtu;svaki èas bi se netko sagnuo i pomirisao cvi-jet. Neki su pružali ruke prema nebu: po-vremeno bi doletjela pokoja ptica i sletjelana njihovuispruženu ruku. Ovdje nije vladaostrah, samo spokoj i zadovoljstvo.

Kad smo se primakli, ugledali smo zdanjenalik na golemi hram. Imao je blještavu zlat-nu kupolu, a stupovi l(oji su ga podupiralibili su svijetložuækastosmeðe boje. Podaljeod njega su se uzdizale druge graðevine.. sva-ka u nekoj pastelnoj boji. Pred ulazom uhram stajalaje skupina ljudi. Neki su bili od-jeveni u tibetanske sveæenièke halje, a jedanod njih -na trenutak nisam razabrao štoon to ima na sebi -bio je odjeven u crno.Kad smo se približili, vidio sam da je to bioZapadnjak odjeven u zapadnjaèko odijelo.

Lame su se okrenule i ispružile ruke pre-ma nama u znak dobrodošlice. Meðu njimaje bio moj uèitelj i prijatelj lama MingyarDondup. Kad sam ga zamijetio, znao sam daæe sve biti dobro, jer ovaj èovjek je znaèiodobrotu, samo dobrotu. Drugi lik koji samvidio bio je još ugledniji dok je bio na zemalj-skoj razini a sada je bio samo jedan od èla-nova »odbora« za dobrodošlicu.

Uskoro smo razmijenili radosne pozdrave,a onda smo svi zajedn:o ušli u veliki hram,prošli kroz središnju dvoranu i zašli dubljeu unutrašnjost zdanja. Ušli smo u jednu ma-lu sobu koja na prvi pogled nije bila lako uoè-

159158

mnogo, nmogo života punih nesreæa i patnji,dok taj èin ne bi okajao i iskupio se. Mi tinudimo mir , mir u astralnom svijetu, takobi mogao shvatiti neke od onih stvari kojesu te u životu muèile. Što više budeš sura-ðivao, to æemo ti lakše pomoæi, a i nama æešolakšati izvršenje našeg zadatka.« Odmahu-juæi glavom, mladiæ je rekao: »Ne, dogovorilismo se da ja napustim svoje tijelo i da ga vinapunite nekim drugim, to je bio naš dogo-vor , zahtijevam da se toga pridržavate.«

Iznenada je sijevnulo i mladiæ je nestao.Stari lama koji je došao sa ninom -on je umeðuvremenu postao mladiæ u punoj snazi-uzviknuo je: »0, Bože, Bože, s tako okrut-nim mislima nije ni mogao ostati s nama naastralnoj razini. Morat æemo otiæi u sobu ukojoj spava, i to kad Qude sam. N oæas ga rno-ramo ostaviti na miru da ne poVrijedimo ti-jelo. Ja æu se nekako do sljedeæe noæi vratitis tobom u Lhasu.«

Vrijeme je prolazilo i, buduæi da sam vidioda je stari lama brzo slabio i kopnio, rekaosam mu: » Vrijeme je da odemo na astralnurazinu.« »Da«, odgovorio je, »više neæu vid-jeti ovo svoje tijelo. Moram iæi, moram iæi,jer ako umrem prije nego što doðem na as-tralnu razinu, to æe odgoditi tra:nsmigraciju.«

Istodobno smo osjetili trzaj i vinuli se uvelike visine, ali ovaj put nismo dospjeli uastralni svijet, nego smo lebdjeli svijetom dojedne kuæe u Engleskoj. Vidjeli smo tjelesnooblièje èovjeka kojega sam prethodno vidiosamo u astralnom obliku. Izgledao je takonezadovoljan, tako nesretan. Pokušali smo

privuæi njegovu pažnju, ali on je èvrsto spa-vao. Stari je lama prošaptao: »Dolaziš li?« Ija sam prošaptao: »Dolaziš li?« A zatim smoga nastavili šapatom dozivati, prvo jedan padrugi, dok konaèno astralni oblik ovog èov-jeka nije vrlo, vrlo nerado izronio iz-njegovogfizièkog tijela. Polako je izlazio van, polakose slijevao iznad njega u oblik istovjetan nje-govom fizièkom tijelu, onda je promijeniosvoj položaj, glava astralnog tijela se okrenu-la prema stopalima. Taj lik se iskrenuo i oso-vio na noge. Bez sumnje je izgledao vrlo su-rovo i, vidio sam, uopæe se nije sjeæao da nasje vidio. To me zaprepastilo, ali mi je mojprijatej šapnuo da je, zato što je bio loše ra-spoložen nasilno tresnut nazad.u svoje tijelote da mu je pritom izbrisano sjeæanje na onošto mu se dogodilo.

»Znaèi, želiš napustiti svoje tijelo?«, upitaosam ga. »Nema nikakve sumnje«, gotovo jezarežao na mene. »Apsolutno mrzim što samovdje.« Pogledao sam ga i zadrhtao od jezei, da budem iskren, od straha. Kako æu japreuzeti tijelo ovakvog èovjeka? Tako osorna,teška èovjeka. Ali stvar je takva kakva jest.On se nasmijao i rekao: »Znaèi, TI želiš mojetijelo? No, nije važno što ti hoæeš!. nije važnotko si, u Engleskoj je jedino važno koga poz-naješ i koliko imaš.«

Neko smo vrijeme s njim razgovarali ikadse malo smirio, rekao sam mu: »Pa, znaš, rno-rat æeš pustiti bradu. Ja se ne mogu brijati,jer su mi Japanci povrijedili vilicu. Možeš lipustiti bradu?« »Da, gospodine«, odgovorioje. »Mogu i hoæu.«

161160

ja, i još ih ima, da se zaustavi pisanje i tiska-nje moje knjige, ali ja sam oduvijek vodio ra-èunao putu kojim èovjek ide iako mu uz no-ge laju psi; uvijek sam vodio raèuna o tomeda nastavim svoj rad unatoè tome što se okonjega roje muhe i mušice. I zato ne osjeæamgorèinu jer ono što sam želio uraditi,. uradiosam, moj sadašnjizadatak jest da završim za-datak drugoga koji je »pao kraj ceste«.

Ponavljam da su sve moje knjige istinite,posve istinite, pisane su bez dozvole autora,a dogaðaji su opisani onim redoslijedom kakosu se zbivali. Sve stvari o kojima pišem jamogu uraditi, ali ne zbog javne egzibicije, jernisam ni šarlatan ni zabavljaè. Sve što radimu službi je mog zadatka.

Zato sada okrenimo list i proèitajmo mla-diæevu prièu.

Trenutak sam razmišljao, a onda rekao:»Dobro, morat æeš se potruditi da za mjesecdana odnjeguješ odgovarajuæu bradu. Tadaæu doæi i preuzeti tvoje tijelo, a ti æeš otiæiu astralni svijet kako bi povratio svoj mir ispoznao da postoji radost življenja.« Zatimsam dodao: » V eoma bi nam pomoglo da namisprièaš svoju životnu prièu, jer iako smomnogo vidjeli nl;l astralnoj razini preko Aka-shièkih slikovnih zapisa, još se može neštokorisno saznati iz stvarnog iskustva osobekoja ga je proživjela.«

Ponovno je izgledao vrlo surovo i rekao je:»Ne, ne mogu govoriti o tome, više neæu reæini jednu rijeè.«

Zalosni, okrenuli smo se i otišli u astralnisvijet kako bismo iz Akashièkih zapisa saz-nali što više o njegovom životu. U Akashi-èkim zapisima možete vidjeti sve što se do-godilo, ali ne i proniknuti u misli neke osobe;vidimo, dakle, neko djelo, ali ne i misli kojesu mu prethodile.

Ali sada æemo skoknuti u te davne dane.Taj je mladiæ veæ mnogo godina u astralnomsvijetu, l:I meðuvremenu je malo sazrio i do-nekle shvatio naše teškoæe. Pristao je danam isprièa svoju životnu prièu. On u astral-nom svijetu a ja, Lobsang Rampa, ovdje naZemlji, pokušavam doslovc6 zapisati sve onošto mi mladiæ govori. Njegovu æemo prièu èu-ti skraæenu, ali imena neæu spominjati jerona drugima zadaju bol.. OvO nije prièa o os-veti, ovo nije prièa o gorèini. Ustvari, prièau ovoj knjizi prièa je o svladavanju naizglednesvladivih prepreka. Bilo je mnogo pokuša-

163162

OSMO POGLA VLJE

šipku dugu èetiri stope èiji je jedan kraj biou obliku tanjuriæa, a drugi zaobljen. Hodaoje s uhom prislonjenim na onaj kraj u oblikutanjuriæa, a drugim je dodirivao zemlju i takoosluškivao šum vode u p.odzemnim cijevima,na koje su bile spojene slavine u Plymptonu,Underwoodu, Colebrooku i drugim podruèji-ma.

Osim toga, Djed se prilièno uspješno l;>aviojoš jednim poslom, u kojem je bilo zaposlenonekoliko ljudi meðu kojima je bilo i nauèni-ka. Poduèavao ih je lijevanju olova i uvoðe-nju vodovodnih instalacija -otuda su kasni-je proizašle bestidne prièe -linlarskim i op-æim strojarskim poslovima. U to vrijeme, u-pravo poèetkom stoljeæa, ljudi nisu jurili uopskrbne centre da bi nabavili èajnike, lonce,tave i ostalo posuðe; te su predmete ruènoizraðivali radnici moga Djeda.

Djed je živio u kuæi u Plympton St. Mau-riceu, u kuæi nasuprot gradskoj vijeænici i po-licijskoj stanici koja je ustvari pripadala gra-donaèelniku. ,

Oko gradonaèelnikove kuæe prostiral<1 seèetiri-pet jutara zemlje. Ispred èetverokatnekuæe nalazio se vrt, vjerojatno velièine jed~nog jutra, opasan zidom. U njemu se uzdizalaumjetna spilja sagraðena od vrlo krupnogšljunka, s prozorima od raznobojnog stakla.Oko nje se protezao travnjak s cvijeæem ob-rubljen živicom. U sredini dvorišta nalazio seveliki ribnjak obzidan ciglom, s vodoskokomi vodeniènim kolima na oba kraja. K1ld bi sepustila voda, vodenièna kola bi se okretala.Osim toga, u njega je bila uronjena olovna

Ovo je prièa o životu Domaæina. To je prièakoju je teško prièati, jcr je pripovjedaè na as-tralnoj razini, a zapisivaè na Zemlji u graduCalgaryu, Alberta, Kanada. OVa životna prièane spada izravno u sadržaj ove knjige, onaje umetnuta izmeðu onoga što je veæ napi-sano i onoga što æe se prirodno nastaviti, alikada se èovjek bavi astralnim posloviri1a ondamora napraviti neke ustupke vremenu, jervrijeme na astralnoj razini nije istovjetnovremenu na zemaljskoj razini. Stoga ovu ži-votnu prièu prièam sada, a objašnjenje samdao zato da izbjegnem hrpe pisama s koje-kakvim pitanjima. Odsada pa nadalje sve dokne upozorim na to, sve što pišem diktirao jeonaj kojeg æemo nazvati Domaæin.

Djed je bio zaista važna osoba, barem useoskom okrugu Plymptona u koji su, kolikose sjeæam, spadali Plympton St. Mary , Plym-pton St. Maurice, Underwood i Colebrook,zajedno s pozamašnim brojem podzona.

Djed je bio šef vodovoda u Plymptonu. 0-'hièavao je svaki dan jahati na.poniju uz brijegi usput zatvarati odvodne cijevi. Jahao je doograðenog nasipa na kojem se nalazila malakoliba u kojoj je bio rezervoar .Djed je nosio

165164

njegovan vrt koji je bio velik oko dva i polili tri jutra. U njemu je uzgajao povræe i voæe.

Ispod kuæe -ispod te èetverokatnice -nalazile su se radionice bez prozora, koje suunatoè tome bile dovoljno svijetle. U njimasu zanatlije, limari i kotlart te nauènici mar-

ljivo radili.Djed je imao dva sina i kæer .Oba sina su,

htjela to ili ne, morala naukovati. Morali suovladati strojarstvom, limarstvom, kotlar-stvom -i, dakako, lijevanjem olova, te proæisve testove da bi dobili svjedodžbu.

Moj je Otac bio prilièno dobar strojar , alije nakon stanovitog vremena pobjegao odDjeda govoreæi da je njegov nadzor bio pre-više krut, a on previše dominantan. Moj Otacje odselio u drugu kuæu u St. Mauriceu. Prvomu se rodio sin koji je ubrzo umro, zatimkæer , pa nakon dugo vremena ja. Oduvijeksam smatrao da sam neželjeno dijete, jer, ni-sam uživao nikakve povlastice, nisam bioomiljen i nikada mi nisu dopuštali da imamsvoje prijatelje. Sve što sam uradio bilo je 10-še, a sve što je uradila moja sestra bilo jedobro. Nakon odreðenog vremena èovjek seozlovolji zato što je neželjen dok istodobnogleda kako miljenica sve dobiva, kako onaima prijatelje i prireðuje zabave i slièno.Smatrali su da bi za mene bilo previše dasam barem prvi do najboljega.

Majka i Otac su odselili u Ridgeway, u žu-pu St. Mary. Tamo su zapoèeli posao. Ne, ni-su se bavili olovom nego strojevima; elektri-citet se tada tek poèeo primjenjivati. Moj jeOtac bio omiljen èovjek. On je bio Škorpion,

kuglica; u odreðeno doba dana ribe bi se oku-pile oko kuglice i tada bi zazvonilo zvono,znak da ih treba nahraniti.

Nasuprot ribnjaku nalazila su se dva go-Iema aviarija, pomno održavana i redovitoèišæena. Unutra su dva odsjeèena stabla bilaprislonjen~ uza zid, što je bilo izvrsno mjestoza ptice. A ptice su bile toliko pitome da, ka-da je Djed ulazio u aviarij, naravno kroz vra-ta, nijedna ptica ne bi izletjela van.

Nadalje, u tom dijelu vrta nalazio se sta-klenik, još jedna stvar u kojoj je Djed uživao.Pored staklenika protezao se mali voænjak.

Izvan vrta opasanog zidom protezala seprivatna cesta koja se odvajala od glavne uli-ce i spuštala se prema gradonaèelnikovoj ku-æi -koja 'Se kao most prostirala preko teceste, a na èijem se kraju nalazila zgrada ne-kadašnje sladare. Otkad pamtim, u sladari senije pravio slad, jer je bilo znatno jeftinijedopremati ga brodom u Plympton iz mjestaudaljenih i po nekoliko stotina milja.

Pokraj sladare Sf3 nalazila zgrada vatroga-snog doma. Djed je imao vatrogasnu brigadui kola kojfl su vukli konji. Gašenje požara upoduzeæima ili velikim domaæinstvima Djedje, naravno, naplaæivao, a siromašnima je toradio besplatno. Vatrogasna kola su uvijekbila u pripravnosti i njima su rukovali do-brovoljci ili njegovi radnici:

U dvorištu je Djed èuvao mnoštvo opreme,teretna kola i sliène stvari. Tamo su se rno-tala i dva pauna, njegov ponos i dika koji sumu uvijek prilazili kada bi ih pozvao. Krozto dvorište i ulazna vrata ulazilo se u brižno

1~7166

a Majka Djevica. Ona je potjecala iz ugledneobitelji iz drugog dijela Devonshirea. Njenaje obitelj nekoæ imala mnogo novca i mnogozem1je, ali su njen otac i susjed, zavadivši seoko prava na put, završili na sudu. Na svakudonesenu presudu ulagali su žalbu, i to seponavljalo dok nisu izgubili gotovo sav novac,pa su najposlije prodali zem1ju oko koje suse sporili.

Majka i Otac nisu nastavili parnicu. Majkaje bila suviše dominantna, u mjestu su jezbog njezinih velikih ambicija zvali »gospo-ða«. Zbog gubitka obiteljskog bogatstva po-stala je zajedljiva. Na nesreæu, svoju je gor-èinu prenijela na svog supruga i mene.

Djed je imao ugledna brata, vrlo nadarenai poznata slikara, èlana Kraljevske akademi.je. SjeÆaln se jedne njegove slike koja me 0-duvijek oèaravala. Prikazivalaje staru utvrduu Plymouthu; bila je to slika utvrde kakvaje bila u vrijeme kada je Mayflower plovioza SAD. Bila je to prekrasna slika živih boja,toplih i nježnih tonova i, gledajuæi je, èovjekbi se odjednom našao »tamo«. Stric Richard,kako smo ga zvali, uvijek je govorio da æe tusliku dobiti jedno od nas djece. I dobila juje moja sestra iako je to bila jedna od stvarikoju sam svim srcem želio, bilo je to neštoza èim sam žudio više od svega osiri1 -ne-koliko godina kasnije -za vlakom, plavimvlakom, koji je u mojim djeèaèkim oèima bionajljepši vlak na svijetu, i oni su mi ga sve-èano obeæali. A onda mi je jednog dana majkarekla: »0, ne, ne možeš ga dobiti. 'I\roja se-stra želi klavir .Tvoj Otac i ja upravo idemo

po njega.« Da, uistinu sam želio taj vlak ionu sliku.

Takve su se stvari neprestano dogadale.Moja je sestra imala prekrasan bicikl, a jasam morao pješaèiti. Ali to nije svrha :ove pri-èe, sve ovo moram isprièati jer , rekli su mi,to je bio dio dogovora kada sam pristao dami preuzmu tijelo. Ionako mi je bilo dostatog prokletog tijela. Bilo je loše. ,

Rodio sam se vrlo slabašan i moja se Majkanakon poroda teško razboljela. Cinilo se daje imala neku vrstu trovanja nakon porodajai iz nekog èudnog razloga to su meni pripisaliza zlo kao da sam je ja otrovao. Ja tu ništanisam mogao uèiniti, bio sam premlad da bihišta znao o tome. U svakom sluèaju, ona jebila bolesna, a bio sam i ja -i cijeli svojživot na Zemlji bio sam bolestan. Osjeæaosam se loše. Imali smo lijeènika, doktoraDuncana Stampa, koji je bio jedan od pravihlijeènika, stalno se usavršavao, stalno je do-bivao pisma. Nije imao mnogo suosjeæanja,ali u znanju zaista nije oskudijevao. Ja muse nisam svidao, a ni on meni. Ali sjeæam sejedne izuzetne stvari; jednog dana rekli 8u...rekli su da umirem. Taj dr .Stamp je došaodo mog kreveta, povješao uokolo nekakva ra-svjetna tijela i do mene spustio nekakve ci-jevi. Ni dan-danas ne znam što je to bilo, alija sam se oporavio i otad sam ga smatraoèudotvorcem.

Sjeæam se velikog rata, to jest prvog veli-kog rata. Moji roditelji, moja sestra i ja na-lazili smo se na stanici North Road u Ply-mouthu. Morali smo nekoga posjetiti u po-

169168

na su St. Maurice i St. Mary bile zasebneopæine koje uopæe nisu meðusobno suraðiva-le. Colebrook i Underwood nisu imali crkve,pa su njihovi žitelji morali iæi u St. Mauriceili St. Mary .

I Plympton-je imao svoja velika zdanja, allje veæinu njih oštetio Oliver Cromwell i nje-govi ljudi. Mnoga su od njih demolirali ponareðenju suca Jeffreysa, ali plymptonski za-mak me je oèarao. Tamo se nalazio humaki ostaci debelih, kamenih zidina. Neki od nassu otkrili da se uzduž njih proteže tunel. Ne-ki snažniji djeèaci prièali su da su bili u jed-noj èudnoj odaji ispod zidina u kojoj su senalazili kosturi, ali ja nikada nisam bio takoodvažan da se i sam uvjerim u to, .nego samim naprosto povjerovao. Plymptonski zamakje stajao u amfiteatru, velikom, okruglom iotvorenom prostoru opasanim bedemom. Tajuzdignuti nasip,bio je lijepo šetalište, a u u-dubljenju u slledini -nalik na sredinu ta-njuriæa -èesto su se održavale cirkuske pri-redbe i druge javne manifestacije.

Prvo su me poslali u školu u jedno mjestoveoma neobièna imena: u Co-op Fields*. Ta-ko je nazvano zato što je prvotno bilo u vla-sništvu U druženog veletrgovaèkog društva izPlymptona. Zemlja je prodana kako bi se na-bavio novac za razvoj drugih struktura, paje njime sagraðeno nekoliko kuæa, zatim jošnekoliko, pa još nekoliko, tako da je nakrajuto mjesto postalo zasebna opæina, seoce na

druèju koje se zvalo Penny-Come-Quick. Bi-10 je kasno i iznenada smo zaèuli mitraljez,nebom je zasvijetlio snop svjetla; a u njemusam prvi put vidio cepelin. Preletio je Ply-mouth, a zatim odletio prema moru. Kakoje ta letjelica izgledala pod unakrsnim sno-povima svjetla -bio je drugi doživljaj kojinikada neæu zaboraviti.

Plympton je veoma, veoma staro povijesnQmjesto. U podnožju brežuljka smještena jecrkva St. Mary .Kad se spuštate brežuljkom,crkveni se toranj doima kao da ga nadvisuje.Silazilo se niz brijeg, prolazilo pored groblja,a zatim se skretalo ulijevo. Pokraj crkve jesamostan i ostala stara crkvena zdanja, èijeje korištenje prekinulo sveæenstvo jer , oèito,vlast se podijelila, a uprava crkve se prem-jestila u Buckfast.

Iza samostana je tekla lijepa rjeèica uz ko-ju su rasle trstika i vrbe. Ljudi su nekoæ bralitrstiku i rogoz od kojih su pleli košare. Tuse prije .stotinjak godina pravila medovina,glavno piæe tog vremena.

Crkva, impozantna graðevina, bila je sazi-dana od sivog kamena, s velikim tornjem spo èetiri mala stupa u svakom kutu. Njezinasu zvona prekrasno zvonila. Oni koji su pro-uèavali zvona dolazili su iz svih krajeva De-vona da na svoj naèin isprobaju njihove to-nove, a zvonari iz Plymptona 'uzvraæali su pu-tovanjem uokolo demonstrirajuæi svoju vješ-tinu.

Crkva St. Mauricea nije bila tako velièan-stvena. Bila je manja od crkve St. Mary i,osim toga, vidjelo se da je satelitska. Tih da- * Zadružna polja (nap. prev.)

171170

Ta je škola bila jedna od najpoznatijih školate vrste u Engleskoj i u njoj su se školovalimnogi znameniti ljudi, naprimjer JoshuaReynolds. Na kl~pama i drvenim .dijelovimazgrade stare srednje škole u St. Mauriceu bi-10 je urezano njegovo ime i imena drugihpoznatih ljudi, ali ta se škola morala zatvoritijer je zgrada bila nagrizena zubom vremenai gornji katovi više nisu bili sigurni.

Nakon dugotrajnog traženja kupljena jevelika kuæa koja se nalazila u sjeni plympton-skog zamka, ustvari, u sjeni onog amfiteatrau kojem je nekada gostovao cirkus.

Za njeno preureðenje potrošena je golemasvota novca, a ja sam bio meðu prvim uèeni-cima koji su se upisali u tu školu. Nije mise nimalo sviðala, dapaèe, mrzio sam to mje-sto. Neki su nastavnici bili demobiliziranivojnici i umjesto da s djecom postupaju kaos djecom, postupali su s njima kao s krvožed-nim èoporom. Jedan nastavnik je imao lošunaviku da lomi kredu na komadiæe i da ihsvom snagom baca na nekog prijestupnika,pa iako možda mislite kako kreda ne možeozlijediti, vidio sam kako je jednom djeèakuzaderala lice. Mislim da bi nastavnici trebalizbog fizièkog nasrtaja iæi u zatvor , ali baremsmo bili mirni.

Rekreirali smo se na igralištu stare sred-nje škole; do n.iega smo morali pješaèiti okomilju, nakon što bismo odvježbali, otpješaèilibismo milju natrag.

Konaèno je došlo vrijeme da napustimškolu. Nisam uradio ništa osobito dobro alini osobito loše. Osim redovne nastave završio

vlastitom zemljištu. I tamo sam pohaðao ško-lu. To je bila osnovna škola koju su vodiležene, gospoðica Gillings i njene sestre. Tošto su one vodile trebalo je biti škola, a za-pravo je bilo mjesto gdje su se smještala jo-gunasta djeca da ne bi dodijavala svojimroditeljima koji ih ne žele. Pješaèenje od Rid-gewaya do škole gospoðice Gillings bilo je zamene, s obzirom na moju boležljivost,muèno, ali nisam mogao ništa uraditi. Uo-stalom, nakon izvjesnog vremena su ustano-vili da sam prevelik za tu školu, pa su mepremjestili u drugu osnovnu ško.lu, u školugospodina Bearda. Gospodin Beard je biosimpatièan, pametan starac, ali nije znaouspostaviti disciplinu.

Povukao se u mirovinu, a onda je, buduæida mu je bilo dosadno, otvorio vlastitu školu,a jedino što je mogao naæi bila je jedna pro-storija uz Hotel George. 'raj se hotel nalaziona vrhu Georgeova brijega i bio je nadalekopoznat. U školu se ulazilo kroz nadsvoðeniprolaz, po asfaltnom putu, prelazilo se cije-lim dvorištem i prolazilo pored nekadašnjihštala i zgrada uèitelja jahanja. Sasvim na kra-ju dvorišta nalazile su se drvene stepenicekoje su vodile u prostoriju koja je izgledalakao montažna hala. To je bila prva škola ukojoj sam nešto poèeo uèiti, iako nisam bog-zna što nauèio, ali vlastitom greškom, a negreškom starog Bearda. Ustvari, on je biopreljubazan za uèitelja i ðaci su ga iskorišta-vali.

Nakon nekog vremena u Plymptonu se ot-vorila srednja škola humanistièkog smjera.

173172

sam i neke dopisne teèajeve, te dobio neko-liko komadiæa papira na kojima je pisalo zašto sam kvalificiran. Ali kada sam trebao na-pustiti školu, moji su me roditelji, a da meni formalno nisu upitali, naprimjer , da li bihja to želio, dali na nauk u jedno strojarsko-tehnièko poduzeæe. Gotovo istog dana kadasam završio školu poslali su me u to podu-zeæe u Starogradsku ulicu u Plymouth. Pro-dali su nekoliko automobila, itd., ali su seuglavnom bavili motociklima, ustvari, oni subili južnodevonski zastupnici tvornice moto-ra Douglas. I to je mjesto bilo antipatièno,jer se tamo samo radilo. Iz Plymptona samodlazio rano ujutro i putovao autobusom doPlymoutha udaljenog pet i pol milja. Èeka-juæi vrijeme ruèka, toliko bih ogladnio dasam, bez obzira na vrijeme, uzimao svojesendvièe -za piæe nije bilo nièeg osim vode-i odlazio u mali park iza crkve St. Andrew.Tamo bih sjeo i što brže utrpao u sebe svojesendvièe da ne zakasnim na posao.

Posao je bio zaista vrlo težak, jer su nasnauènike katkad slali po teške motocikle èakdo Crown Hilla. Dakle, autobusima bismo seodvezli u Crown Hill ili neko drugo mjesto-svatko od nas išao je u odreðeno mjesto-a onda bismo se suoèili s problemom kakoda transportiramo te proklete motocikle. Ni-smo ih mogli voziti jer su bili neispravni; nanjima smo se samo mogli spustiti niz brijeg.

Sjeæam se da sam jednom morao iæi uCrown Hill po veliki Harley Davidson mot/o-cikl. Vlasnik je bio nazvao i poruèio da rno-tocikl možemo odmah preuzeti; odvezao sam

se tamo autobusom; èim sam ga ugledao, ski-nuo sam ga s postolja i odgurao. Prešao samoko tri milje kad su se ispred mene zausta-vila policijska kola. Iz njih su iza.šla dva po-licajca i ja sam pomislio da æe me ubiti! J edanme zgrabio za vrat, drugi me šèepao za rukei savio ih iza leða; sve se desilo tako brz.o dase motocikl prevrnuo i zgulio mi cjevanicu.Motocikl su položili uz cestu, a mene ubacilina zadnje sjedište policijskih kola i odvezliu policijsku stanicu u Crown Hillu. Tu mi jejedan policijski narednik glasno priprijetiosvim naèinima groznih smrti ako mu ne ot-krijem svoje suuèesnike gangstere.

U to sam vrijeme bio rnlad i nisam shvaæaoq èemu to govori. On me nekoliko puta oša-mario te zatvorio u æeliju. Nije htio saslušatimoje objašnjenje da su me poslali iz podu-zeæa da dopremim motocikl.

Oko osam sati kasnije došao je jedan èov-jek iz. poduzeæa, identificirao me i potvrdioda sam zakonito preuzeo taj neispravni rno-tocikl. Policijski narednik me pljusnuo po-sred lica, rekao mi da ne upadnem ponovno1,l nepriliku i da ih ne gnjavim. Zato ne volimpolicajce, cijeli sam život imao neprilika s po-licijom a kunem se da nikada nisam uradio

.ništa što bi 'opravdalo takve policijske progo-ne. Svaki put se radilo samo o njihovoj površ-nosti, kao i tada kada mi nisu dopustili daobjasnim što se dogodilo.

Meðutim, sljedeæeg je dana došao u podu-zeæe vlasnik onog motocikla i smijao se kaolud. On je bio bezosjeæajan èovjek, èinilo se

175174

da uopæe nije ni pomislio na to kakav je tošok kad vas pokupi policija i strpa u æeliju.

Jednog dana sam jedva ustao iz l(reveta,bio sam bolestan, toliko bolestan da sam na-prosto želio umrijeti. Ali nije bilo pomoæi,moja Majka je inzistirala na tome da usta-nem. Izašao sam bez doruèka; dan je bio vla-žan i hladan. Ona me je otpratila do auto-busne stanice i tako me grubo gurnula u sta-ri Devon Motor Transport da sam pao na ko-ljena.

Morao sam raditi, ali onesvijestio sam sedva sata poslije i netko je rekao da bi memorali odvesti kuæi. Upravnik je rekao da ne-maju vremena trèkarati uokolo zbog jednognauènika, pa su me držali tamo do kraja da-na, bez doruèka, bez ruèka, bez ièega.

Potkraj radnog vremena, unatoè muèninii vrtoglavici krenuo sarn ulicom prema au-tobusnoj stanici ispred crkve St. Andrew. Na-sreæu, autobus je veæ bio na stanici i ja samse srušio na jedno sjedalo u kutu. Kad samstigao kuæi, još sam imao toliko snage da ote-turam u krevet. Nikoga nije osobito zanima-10 k8ko mi je, nitko nije pitao kako se osje-æam niti zašto nisam veèerao, i ja sam na-prosto otišao u krevet.

Te noæi mi je bilo užasno loše, osjetio samda gorim i bio sam mokar od znoja. Ujutroje u sobu ušla moja Majka i prilièno grubome probudila -jer sam zapao u iscrpljujuæisan -tako da je èak i ona primijetila da minije dobro. Konaèno je telefonirala dr .Stam-pu. Došao je tek poslije pola dana. Pregledaome i rekao: »U bolnicu!« Došla su kola hitne

pomoæi -u to vrijeme kola hitne pomoæivozio je jedan mjesni poduzetnik -pa sume odvezli u podruènu bolnicu južnog De-vona i istoènog Cornwalla.

lmao sam vrlo ozbiljne probleme s pluæi-ma.

U toj sam bolnici ostao oko jedanaest tje-dana i uveliko su raspravljali o tome da li bime trebalo poslati u sanatorij jer sam imaoTBC.

Otac i Majka su bili protiv toga; rekli suda ne bi imali vremena da me posjeæuju akobi me poslali u neki sanatorij udaljen neko-liko milja. Zato sam ostao kod kuæe i nisamse baš oporavljao. Èesto sam se vraæao u bol-nicu. A onda mi je oslabio vid i odvezli sume na Oèni odjel Kraljevske bolnice u Mu-tley Plainu koja nije bila daleko od Južno-devonske-istoèno-cornwalske bolnice. To jebila lijepa bolnica ako èovjek koji je slijepmože reæi da je nešto lijepo.

Iz bolnice sam pušten sa znatnim ošteæe-njem vida.

Tada je veæ bila uvelike poznata bežiènatelegrafija -to je prije bio bežièni radio. Moj

.otac je imao kristalni aparat i ja sam mislioda je to najdivnija stvar na svijetu. Otac sebavio time, i napravio je goleme radioaparates mnogo cijevi i poèeo je proizvoditi radioa-parate i ' elektromaterijal.

U to su vrijeme odluèili da bih morao ne-kamo otputovati i tako su me, onako bole-snog, posjeli na neki stari motocikl kojim mejedan njihov radnik odvezao tetki u Lydford.Cesto sam poželio da ta žena bude moja maj-

177176

ka. Ona je uistinu bila dobra i volio sam jeviše nego svoju Majku. Ona me pazila, bri-nula se o meni kao da sam jedno od njenevlastite djece. Govorila je da nije dobro nat-jerati dijete koje teško diše da se vozi rno-tociklom dvadeset pet milja. Najposlije samse morao vratiti kuæi i povratak je bio znatnoIakši. Lidford se nalazio na devonshireskimtresetištima, gore u Dartmooreu, iza Tavis-tocka, u blizini Okehamptona, a zrak je tamobio èist i hrana dobra.

Nakon što sam se vratio kuæi u Plympton,upisao sam se na još neke dopisne teèajeve,ali mi je Majka rekla da moram raditi. Bu-duæi da je moj Otac imao mnogo radioaparatai elektromaterijala, morao sam putovati iprodavati ih sitnim trgovcima. Putovao samsve do Elburtona, Modburya, Okehamptonai drugih mjesta, prodajuæi akumulatore, ra-diodijelove i elektromaterijal. Nakon izvje-snog vremena pokazalo se da je tako dina-mièan posao bio pretežak za mene pa mi sepogoršalo zdravlje. Vozeæi kola, oslijepiosam.Dakle, jeziva je stvar potpuno izgubiti vid, aosobito za vrijeme vožnje. Nasreæu, uspiosam navrijeme zaustaviti kola i ostati u nji-ma dok nije došao netko da vidi što se do-godilo i zašto sam blokrao promet. N eko vri -jeme Ijudi mi nisu povjerovali da sam bole-stan i da ne vidim. Konaèno je netko pozvaopoliciju, a ona kola hitne pomoæi koja su meodvezla u bolnicu. Obavijestili su moje rodi-telje, a oni su prvo pomislili što je s kolima.Kad su dovezli auto kuæi, otkrili su da je 0-pljaèkan, da su ukradeni radioaparati, aku-

mulatori, oprema za testiranje, sve. Zbog to-ga samjoš više pao u nemilost. No ubrzo samse oporavio i vratio se kuæi.

Još sam malo studirao i onda je odluèenoda izuèim za radiooperatera. Otišao sam uSouthampton, jer se nedaleko od njega na-lazila specijalna škola za obuku radioopera-tera u avionima. Ostao sam tamo izvjesnovrijeme, položio sam ispite i dobio diplomutelegrafista prve klase. Na ispit, koji sam us-pješno položio, morao sam otiæi u Croydon.Istovremeno sam nauèio letjeti avionom i us-pio dobiti dozvolu. No nisam prošao na li-jeènièkom pregledu za putnièki aviopromet,tako da sam se prizep11jio prije nego što mije karijera i poèela.

Kad sam se vratio kuæi, poprilièno su meoptuživali zato što sam lošeg zdravlja i štosam potrošio novac a nisam dobio dozvolu.Prilièno me iritiralo što su me optuživali zaloše zdravlje, kao da sam želio biti bolestan.Održavši veliku obiteljsku konferenciju, mojisu roditelji donijeli odluku da se nešto morauèiniti, jer sam ja uludo tratio život.

u meðuvremenu nas je mjesni sanitarniinspektor , koji je bio prijatelj mojih roditelja,obavijestio da je otvoren veliki hatjeèaj za in-spektore za dim. U velikim gradovima ljudisu bili zabrinuti zbog ekologije jer su tvor-nice ispuštale prevelike kolièine dima i za-gaðivale okolicu i stoga je osnovana nova ka-tegorija inspektora za dim. Postojali su sa-nitarni inspektori ali sada je stvorena novakategorija: inspektori za dim. Glavni sanitar-ni inspektor je izjavio da bi to za mene bio

179178

pravi posao i, osim toga, dobro plaæeni posao.No morao sam zaVršiti posebni teèaj za to.Otvoren je dopisni teèaj za inspektore zadim. Uèio sam kod kuæe i ubrzo, ustvari zatri mjeseca, položio ispit, a onda su mi reklida bih trebao otiæi na studij na Kraljevskisanitarni institut u Londonu. Iako nerado,moji su mi roditelji dali novac i ja sam otišaou London. Pohaðao sam svaki dan nastavuna Kraljevskom sanitarnom institutu i èestoobilazio tvornice, elektriène centrale i sva-kovrsna neobièna mjesta. Tri mjeseca poslijedošli smo u golemu dvoranu za ispite, u kojojje vrvjelo kao u košnici. Podijelili su nas umale grupe, a onoga tko je polagao ispit izo-lirali bi od ostalih. U svakom sluèaju, položiosam ispit i dobio diplomu inspektora za dim.

Vratio sam se u Plympton s diplomom, na-dajuæi se da æe sve iæi bez teškoæa. Ali nijebilo tako. Podnio sam molbu za posao u Bir-minghamu. Otišao sam tamo -u Lozelles-na razgovor .Rekli su mi da ne mogu do-biti posao jer ne stanujem u tom okrugu.

Vratio sam se u Plympton i pokušao sezaposliti u Plymouthu. Ali me gradsko vijeæePlymoutha nije htjelo zaposliti gotovo zbogistog razloga: sada sam, naime, bio u pravomokrugu, ali ne i u pravom gradu. I tako samnekoliko godina tražio posao. U meðuvreme-nu sam radio kojekakve poslove, sve ono štomi je osiguravalo dovoljno novca da tijelo idušu održim na okupu i da se odjenem. Aonda je UInrO moj Otac. Godinama je bio vrloIošeg zdravlja. V eæinu vremena je provodiou krevetu, a oko godinu dana prije svoje SInr-

ti, rasprodao je sav posao; duæan je pretvorenu lijeènièku ordinaciju. Prozorska su staklaobojena u zeleno, duæan je pretvoren u or-dinaciju, a dio u kojem smo mi stanovali ko-ristio se kao savjetovalište i ambulanta. MojaMaj}ta i ja preselili smo u nekadašnje radio-nice. Nakon Oèeve SInl-ti ordinacija se pre-selila i mi smo ostali bez prihoda. Mojezdravlje nije bilo dobro, pa je Majka otišlasvojoj kæerki, mojoj sestri, a ja sam, buduæi.da sam bio odlièan polaznik dopisnog kole-dža, dobio posao u Perivaleu, u Middlesexu,u poduzeæu koje se bavilo kirurškom opre-rnorn. Imenovali su me rukovodiocem proda-je, ali kada je vlasnik poduzeæa otkrio daznam pisati dobre reklamne materijale, una-prijedio me u rukovodioca reklamnog odjela.

Morao sam završiti teèajeve o kirurškojopremi i njezinom montiranju, pa sam nakontoga postao savjetnik za kiruršku opremu.

Smatrali su da sam toliko dobar u posluda su me iz Perivalea premjestili u središteLondona, gdje sam bio glavni podešavaè ki-rurške opreme za londonske podružnice.

N eposredno prije nego što sam napustioposao u Londonu, objavljen je rat izmeðu V e-like Britanije i Njemaèke. Sve je bilo zam-raèeno, i svakodnevno putovanje iz Perivaleau London i natrag bilo je za mene iscrplju-juæe, umaralo me do krajnjih granica, a utom sam se razdoblju i oženio. Ustvari, nenamjeravam prièati o tome jer sam shvatioda je štampa o tome previše rekla, i to uglav-nom laži. Tražili ste da prièam o svom životu,pa æu se usmjeriti samo na to.

181180

jedno s drugim ljudima: .vladao je kaos. Bom-be su padale, a nebo se sablasno zarudjelood požara na East Endu. U plamenu smo vid-jeli obrise katedrale St. Paul i velike oblakedima kako se uzdižu. Svaki èas su štektalimitraljezi i oko nas su povremeno padaleprazne èahure i šrapneli. Nosili smo èeliènešljemove, jer su zapaljeni komadiæi koji supraskali po tlu mogli raniti nezaštiæeno tije-10.

xKonaèno je došlo jutro i ja sam nazvao

svog poslodavca da mu kažem da smo bilibombardirani. Onje rekao: »Nema veze, mo-raš doæi na posao. I drugi su bili bombardi-rani.« I tako sam prljav i gladan sjeo u vlaki odvezao se u svoj ured. Kad sam došao donaše ulice, vidio sam' da je policija tamo po-stavila kordon. Dok sam se pokušavao probitikroza nj, prišao mi je jedan revni policajac ioptužio me za pljaèku; u to su vrijeme svibili prilièno grubi i razdražljivi. Upravo utom trenu iz auta je izašao moj poslodavaci prišao mi. Pokazao je policajcu svoje ispra-ve, pa smo zajedno ušli u ured.

A tamo je sa svih strana nadirala voda.Bombaje raznijela vodovod. Vodaje s krova,mnogo katova iznad nas, u sklopu tekla ponamještaju. Podrum je bio poplavljen i svudaje bilo krhotina stakla, svuda je bilo koma-diæa kamenja, a kad smo se okrenuli, ugle-dali smo u zidu zabijeno kuæište jedne bom-be.

Nismo mogli dalje živjeti u Perivaleu jersu uvjeti putovanja bili Ioši. Uspjeli smounajmiti stan u Iondonskom podruèju Kni-ghtsbridgea. Bilo je blaženstvoputovati svakidan. u ured podzemnom željeznicom.

Rat je postajao sve žešæi, a život sve teži.Došlo je do ozbiljnog racionaliziranja opskrbei pojavila se nestašica hrane. London je biožestoko bombardiran. Veæinu vremena samprovodio kao dobrovoljni vatrogasac, moraosam se penjati zarðalim željeznim Ijestvamana krovove zgrada i motriti. Ako bih primi-jetio njemaèke bombardere, morao sam upo-zoriti radnike da se sklone.

J ednog dana dok sam se biciklom vozio naposao kroz Hyde Park, zamijetio sam bom-bardere. Jedan je ispustio bombe koje BU iz-gledale kao da æe pasti tik kraj mene. Odba-cio sam bicikl i otrèao pod neko drveæe. Bom-be su prQmašile Park ali su pogodile Buckin-ghamsku palaèu i veoma je oštetile.

Èinilo se da posvuda padaju bombe. Jed-nog dana sam morao izaæi zbog posebnog slu-èaja podešavanja kirurških aparata. Dok samse približavao stanici Charing Cross, iz obla-ka je izrienada pala velika bomba i kroz sta-nicu upala u P9dzemnu željeznicu koja je bi-Ia puna Ijudi. Cak i sada vidim oblak prašinei dijelove -èega? -koji su se razletjeli krozrupu na krovu.

J edne je noæi došlo do straviènog zraènognapada i bombardirano je mjesto gdje smoživjeli moja žena i ja. MoraIi smo bježati uonome u èemu smo se zatekli i bez ikakveprtljage. Dugo smo tumarali po mraku za-

Tu je vladao kaos. Nije se imalo što spasiti.Uspjeli smo iznijeti neke spise i samo neko-liko komada opreme. a onda smo svi prionuli

182 183

na posao i pokušali ured osposobiti za rad,ali to je bilo beznadno. Konaèno je moj po-slodavac rekao da æe preseliti u drugi diozemlje i pozvao me da poðem s njim. Kakonisam imao novca nisam pristao n~ to. Bilomi je uistinu teško putovati, a zapoèeti životnanovo u nekom zabaèenom dijelu zemljepredstavljalo je izdatak na koji nisam mogaoni pomišljati. Zato sam, buduæi da nisam rno-gao iæi s njim, ostao bez posla u Engleskoju ratno vrijeme.

Obilazio sam zavode za zapošljavanje, po-kušavajuæi naæi bilo kakav posao. Htio samraditi kao ratnodopski policajac, ali nisamprošao na lijeènièkQm pregledu. Situacija jepostajala oèajna; èovjek ne može živjeti odzraka i, kao posljednja šansa, otišao sam uzgradu dopisne škole u kojoj sam položiomnogo teèajeva.

Sluèaj je htio da su imali slobodno radnomjesto jer je jedan njihov èovjek bio mobili-ziran, a ja sam imao -tako su mi rekli -zavidne svjedodžbe i mogli su me zaposlitiu savjetodavnom odjelu. Plaæa bi bila petfunti tjedno i morao bih stanovati u Wey-bridgeu, u Surreyu. No rekli su da mi ne rno-gu dati akontaciju, iako mi je novac bio po-treban za preseljenje. Osim toga, rekli su damoram razgovarati s jednim od direktora.Raspitao sam se i ustanovio da je naijeftinijiput dotamo zelenim autobusom, i tako samdogovorenog dana otišao u Weybridge. No ta-mo sam veoma dugo èekao, jer direktor nijedošao. Objasnili su mi: »Oh, on nikada nedoðe navrijeme, možda neæi doæi ni do èetiri

sata. Jednostavno æete morati èekati.« Ko-naèno je direktor došao, pogledao me, bio jevrlo Ijubazan i ponudio mi posao za pet funtitjedno. Rekao mi je da je iznad garaže prazanstan i da mogu useliti u nj; iako je najamninabila veoma visoka, pristao sam na njegove uv-jete jer sam se želio što prije zaposliti. Vratiosam se u London, pokupili smo svoje bijednestvari, doselili u W eybridge i trošnim, starimdrvenirn stepenicama uspeli se u stan nadgaražom. Sljedeæeg dana sam poèeo raditikao dopisni službenik, isto ono što sam radiou dopisnoj školi.

Toliko je mnogo lažnih termina; dala.asimamo smetlare koje nazivaju sanitarnimstruènjacima, a oni naprosto kupe smeæ'e;-Neki od dopisnih službenika sebe nazivajustruènim savjetnicima ili savjetnicima, iakosmo svi mi obavljali najobiènije èinovnièkeposlove.

Èinilo se da je :iloèin imati neku katego-riju. Uvijek su mi govorili da je moj Otac vo-doinstalater; ustvari, on to nije bio, pa što ida je bio? Sigurno je da j,e izuèio vodoinsta-laterski zanat, no on, kao ni ja, nije imao iz-bora. Ja sam strojarski tehnièar. 1, u svakomsluèaju, što je s poznatim gospodinom Crap-perom, èovjek koji je izmislio današnje WC--e? Na njima nije ništa poboljšano još od vre-mena starog Crappera. Crapper je, ako sesjeæate, bio vodoinstalater , i to silno dobarvodoinstalater , a zbog svojih izuma, vodoko-tliÆa i zahoda za ispiranje postao je miljenikkralja Edwarda koji se prema gospodinuCrapperu ponašao kao prema svom osobnompri.iatetiu. Prema tome, Vidite, vodoinstalater

184 185

DEVETO POGLA VLJE

M oj život u W eybridgeu hije bio sretan. Po-stao sam nadzornik uliènog bloka za protua-vionsku zaštitu. Jedan je nadzornik postaoljubomoran na mene i radio je sve i sva dami napakosti. Ponudio sam ostavku, ali je ni~su prihvatili.

J edne noæi u W eybridgeu, poslije zraènognapada, na moja vrata pokucao je jedan po-licajac. Èinilo se da je vidio slabo svjetlo -jedva toliko da bi se moglo opaziti s udalje-nosti od stotinu stopa. U stubištu je bio pok-varen prekidaè, jedan od onih starih mjede-nih prekidaèa s velikom izboèinom, pa pret-postavljam da se zbog vibracija naprosto samukljuèio. Policajac je i sam mogao vidjeti dabi se svjetlo upalilo kad bi muha kihnula, jer

\ je opruga u sklopci bila pokvarena. Ali, ne,svjetlo se vidjelo, to je sve što ga se ticalo. -Zato sam se- morao pojaviti na sudu i platitinovèanu kaznu. I zbog toga mi je krivo, jerje bilo posve nepotrebno, a prijavio me »ne-prijatelj« -nadzornik. Poslije toga sam daoostavku smatrajuæi kako je bolje da ljudi, akone m9gu raditi zajedno, izaðu iz tog »druš-tva«.

može, kao i trgovac, prijateljevati s kraljevi-ma; Thomas Lipton je navodno bio trgovacmješovitom robom. Naravno da je bio, imaoje veliko trgovaèko poduzeæe mješovitom ro-bom, a prijateljevao je s kraljem GeorgeomV. Dakako, nije važno što je neèiji otac bio..Zašto bi bila sramota imati oca trgovca? Da-nas se kraljevske kæeri udaju za, trgovce, zarne? Ali uvijek se zabavljam kad se sjetim daje Isus n~vodno bio sin drvodjelje. Pa to nijesramota!

OvO me udaljava od moje prièe, ali želimreæi da bih radije bio sin vodoinstalatera ne-go sin onih jadnih, bolesnih Ijudi koji se na-zivaju novinarima. Za mene ne postoji ogav-niji posao od novinarskoga. V odoinstalaterpomaže Ijudima. Novinar im upropaštava ži-vot.

Otkako sam ovdje, otkrio sam mnoge za-nimljive stvari, ali me osobito zagolicala jed-na: nosim prilièno slavno prezime, ne samozbog strica Richarda, veæ i zbog nekih stari -jih èlanova svoje obitelji, zbog jednog koji jebio sudrug sir Joshue Reynoldsa i drugog ko-ji je bio Iord-namjesnik, ili kako su ga veæzvali, Iondonske Tvrðave. I to u ono vrijemekada su pokušali ukrasti kraljevsku krunu sdraguljima, no pokušaj je bio osujeæen.

Ovdje se štošta može vidjeti i nauèiti, ameni su rekli da moram još puno toga na-uèiti jer se, kažu, nisam nauèio poniznosti,jer nisam nauèio kako da se slažem s Ijudi-ma. No ja sam zaista dao sve od sebe. I naj-poslije, kunem se svim Biblijama da je sveto što sam izdiktirao istina i samo istina.

187186

Najposlije se okrenuo prema meni kao da do-nosi najvažniju odluku na svijetu.

»Šaljem te u bolnicu Kingston«, rekao je.» Tamo æe te pregledati i brzo ustanoviti imašIi TBC. Ako je nemaš -neka ti Bog pom(J-gne!« Pažljivo je popunio obrazac, zapeèatioga, stavio u omotnicu, koju je takoðer zape-èatio, i bacio je prema meni. Podigao sam jes poda i otišao kuæi.

Sutradan sam rekao svom poslodavcu damoram otiæi na lijeènièki pregled. Èini se daga je to iznerviralo. Stekao sam dojam da jemislio: »Oh, zašto tip troši moje vrijeme, zaš-to ne ode u vojsku i nestane.« Taj sam danobavio sve svoje poslove, a sutradan sam seprema uputi ukrcao u autobus za Kingston~-na- Temzi. Otišao sam U bolnicu. Tamo samprošao sve vrste testova i, osim toga, snimilisu me rendgenom. Nakon snimanja su meugurali u jedan ormar u kojem se sušilomnogo rendgenskih snimaka. Pola sata po-slije došla je jedna žena i rekla: » U redu, rno-žete iæi kuæi!« I to je bilo sve. Kako mi seviše nisu obraæali, otišao sam kuæi.

Zatim sam dobio poziv da se javim na Kli-niku za TBC u Weybridgeu. Naravno, to jebilo tri ili èetiri tjedna poslije. Kad sam pri-mio poziv , otišao sam na Kliniku za TBC kaoposlušni djeèaèiæ. Tamo me pregledao jedanuistinu ljubazan Iijeènik koji je bio upravoonakav kakav bi lijeènik trebao biti. On jedobio moje rendgenske snimke i složio se sa

~ .da je bilo glupo vodati me od jednogdrugog odjela. Rekao je da je posve oèitona pluæima imam gadne ožiljke i ako

Ja sam u Weybridgeu trebao sve raditi, od-govarati na pisma, nagovarati Ijude da se upi-suju na teèajeve, održavati šefova kola -aon je stalno mijenjao proklete automobile -raditi kao neplaæeni kurir i sve što zatreba.I sve to za pet funti tjedno!

Ljude su pozivali u vojsku, živjeti je bivalosve teže, nedostajalo je hrane, a iz tvorniceaviona u Brooklandsu stalno je dopirala èud-na buka. Jednog dana dok su isprobavaliavion W ellington, on se srušio blizu W ey-bridgea. Pilot je spasio selo po cijenu vlasti-tog života, jer je pao na elektrificiranu že-ljeznièku prugu. Avion je nalikovao na igraè-ku koja se razletjela uokolo u tisuæu komada,ali su stanovnici Weybridgea bili spašeni za-hvaljujuæi pilotovoj samopožrtvovnosti.

Upravo u to vrijeme dobio sam poziv zavojsku. Prije odlaska u vojnu službu, moraosam se formalno pojaviti pred lijeènièkomkomisijom.

Odreðenog dana sam otišao u veliku dvo-ranu u kojoj je mnoštvo muškaraca èekalopregled. Obratio sam se bolnièaru: »Znate, jaimam TBC«. Pogledao me i rekao: »Morampriznati, momèe, da izgledaš prilièno Ioše.Sjedni ovdje.« Sjeo sam tamo gdje mi je po-kazao, i tako sjedio i sjedio. Konaèno, kad suveæ gotovo sve pregledali, èlanovi ,lijeènièkekomisije okrenuli su se prema meni. »Što je ,

ovo?«, upitao je jedan. »Kažeš da imaš TBC.Znaš li ti što je TBC? « »Sigurno da znam,gospodine«, odgovorio sam. Postavio mi jemnoga pitanja i gunðao i gunðao. A onda jenakratko porazgovarao sa svojim kolegama.

189188

cem nadolje. Užasnut, osvrnuo sam se okosebe i ugledao neke Ijude neobièna izgleda.Monasi, pomislio sam. Kog vraga ovi monasirade ovdje? Pogledao sam njih, zatim svojetijelo -pa, pretpostavio sam da je to nazemlji moje tijelo. Ali onda sam u glavi osje-tio neki glas ili nešto slièno. Prvo sam imaodojam da je to neki èu'dni strani jezik, ali kadsam se pribrao, otkrio sam da razumijem onošto mi govore.

»Mladiæu«, govorio je glas u mojoj glavi,»razmišljaš o grešnim stvarima, o tome daokonèaš vlastiti život. To je uistinu Joše. Sa-moubojstvo je pogrešno, bez obzira na uzrok,bez ob:zira na zamišljeni razlog ili ispriku, sa-moubojstvo je uvijek pogrešan èin.«

»Lako je vama«, pomislio sam, »vi se nistenamuèili kao ja. Evo me ovdje u ovom -pa,strašno mi je bilo teško rijeèima opisati tomjesto -ne mogu dobiti povišicu, a èini mise da me moj poslodavac više ne voli. Zaštobih ostao ovdje? Uokolo je mnogo drveæa pre-ko kojega se može prebaciti zgodno uže.«

O ovome neæu suviše prièati, jer mi je umozak usaðena ideja da se, ako želim, moguosloboditi onoga što smatram torturama naZemlji. Ako to želim, ako sam uistinu ozbi-Ijan, mogu uraditi nešto za èovjeèanstvo da-juæi svoje tijelo nekom duhu, ili duši, koji želiuskoèiti u njega èak i prije nego što ja is-koèim van. Sve mi je to izgledalo kao hrpagluposti, ali buduæi da sam pomislio kako bito moglo biti uzbudljivo, dopustio sam im danastave. Prvo, rekli su mi da bih, ako samuistinu zainteresiran, morao promijeniti

odem u vojsku, smatrao je da od mene nebi bilo nikakve koristi. Britanija sigurno nijedošla u fazu da mora mobilizirati i bolesne.»Poslat æu izvještaj u kojem æu potvrditi daste nesposobni za svaku vrstu vojne službe«,rekao je.

Vrijeme je prolazilo i jednog sam dana do-bio dopisnicu kojom me obavještavaju da meneæe pozivati u vojsku jer spadam u èetvrtu,najvišu kategoriju.

Odnio sam dopisnicu svom poslodavcu ipokazao je, i èinilo se da je pomislio: dobro,bar imam nekoga tko æe raditi ako ostale po-zovu. Tih je dana vladala mahnita gužva jersu Ijudi pokušavali dobiti odgodu. Èovjek kojije kod mog poslodavca bio upravnik promi-jenio je posao, a umjesto njega je imenovandrugi s kojim se uopæe nisam slagao. Bio jeod onih tipova koje uopæe nisam volio. Una-toè tome, davao sam sve od sebe, ali bivaloje sve teže i teže, jer je bilo sve više i višeposla, a plaæa je ostala ista. Bilo je oèito danetko trèi poslodavcu i blebeæe, i to ne uvijekistinite prièe.

Jednog sam dana poslije posla vrludao vr-tom. Imali smo vrt od tri i pol jutra i ja samprolazio kroz mali šumarak. Kako se pribli -žavala veèer , poèeo se spuštati suton. Spo-taknuo sam se o jedan korijen i pao uz uža-san tresak. Pri padu doslovce sam izletio iztijela!

Osovio sam se na noge, ali onda -nekami Bog .èuva dušu! -otkrio sam da »ja« ni-sam bio u »meni«, jer dok sam ja stajao us-pravno, moje je tijelo Iežalo potrbuške s Ii-

191190

ne podnosimo, te sam dao pismeni otkaz. Odtog trenutka mogao sam imati lepru ili èakneki teži oblik kuge, jer ostatak tjedna samprosjedio u svom.uredu a da nitko nije ušao-oèito im je bilo reèeno da ne dolaze -niti sam dobio nekakav posao. Potkraj tjednamoj posao tamo je završio.

V eselo smo napustili W eybridge i otišli uLondon. Prilièno smo se seljakali. 0, Bože,zaboravio sam na koliko smo mnogo mjestapokušavali, što, u svakom sluèaju, i nije takovažno. Kad smo ustanovili da su uvjeti ne-

-:, otišli smo na drugo mjesto, u~~~~-~_.~._" predgraðe zvano Thames Ditton.

Oh, jedva èekam da završim ovu šašavuprièu, jer uopæe ne uživam u njoj. Buduæi dasam toliko žurio, nešto sam zaboravio. Radi--o ovome: prije nekog vremena su mi reklida bih morao pustiti bradu. Dobro, pomislio

J qli zašto je to važno? Grijeh više ili ma-.I tako sam, dok sam još bio u W eybrid-, pustio bradu i moj me poslodavac pri-

ismijavao kao i moje kolege. Nije važno,sam, neæu još dugo biti s njima.

Odselili smo u Thames Ditton; kratko smo.--u kuæi u kojoj su se iznajmljivale

'. Vlasnica je bila jedna smiješna staricanaprosto nije vidjela prljavštinu. Umiš-je da živi u vojvodskoj palaèi ili slièno,

-nije zamjeæivala golemu pauèinu vi-U kutovima stepeništa. Ali ona je bila

" -., pa smo stoga potražili drugo..Dolje niz cestu se nalazilo jedno tak-

, kuæa u kojoj su iznajmljivali gornjistan. U zeli smo to iako nismo uopæe

ime. Spor:nenuli su neko èudno ime koje suželjeli da uzmem. Svojoj sam ženi rekao sa-rno to da æu promijeniti ime, ona je vjerojat-no pomislila da sam šašav ili slièno i na tomeje ostalo, i tako sam zakonski promijenioime. -

Onda su me poèeli muèiti zubi. Proživiosam užasno razdoblje. Konaèno to više nisammogao podnositi i otišao sam mjesnom zu-baru. Pokušao mi je izvaditi zub, ali ovaj senije dao van. Napravio mi je unutra rupu ka-ko bi mogao .koristiti elevator -ne onu vr-stu kojom se ljudi uspinju na katove, veæ onunamijenjenu za podizanje zuba polugom. Na-kon što se zubar konzultirao s nekim speci-jalistom u Londonu, morao-sam hitno u jed-nu privatnu kliniku.

Kad je moja žena priopæila mojem poslo-davcu da sam morao otiæi u kliniku, èula jekomentar da ja moram raditi i kad me bolizub. I to je bilo sve razumijevanje koje smodobili. I tako sam ja, naravno, o vlastitomtrošku, otišao u tu kliniku, tada nije bilo ni-kakvih zdravstvenih programa kao što ih, èi-ni se, danas imate, gdje su mi tu nialu ope-raciju, koja na kraju krajeva i nije bila takolagana, napravili. Zubar je bio dobar , aneste-tièar još bolji. Ostao sam na klinici tjedan da-na, a zatim se vratio u W eybridge.

.Doživio sam poprilièno incidenata, podba-danja, neugodnosti i nepravednih optuživa-nja. Nema smisla ulaziti u sve to, preturatipo smeæu, jer , uostalom, ja nisam novinar .No kako je bilo Iažnih optužbi, moja žena ija razgovarali smo i dogovorili se da to više

193192

imali ideju kako æemo se domoæi novca, jersam ja bio bez posla. Zato sam radio sve samoda zaradim povremeno nešto novca kako bi-smo preživjeli. Otišao sam u ured za neza-poslene, ali buduæi da sam dao otkaz, nisammogao dobiti pomoæ za nezaposlene. Iako ni-sam nikada dobio nikakvu pomoæ, živio sami bez nje, ni dan-danas ne znam kako, aliživio sam.

Imao sam stari bicikl na kojem sam se vo-zio uokolo pokušavajuæi naæi posao; no poslanije bilo. Rat je završio, muškarci su se vra-tili iz svojih jedinica i tržište je bilo zasiæenoradnom snagom. Njima je bilo dobro, oni suprimali pomoæ za nezaposlene ili možda mi.rovine; ja nisam imao ništa.

A onda mi je jedne noæi pristupila skupinamuškaraca. Naveli su me da izaðem iz tijela,razgovarali su sa mnom i pitali me da li jošuvijek želim izaæi iz svog tijela i otiæi u onoza što sam onda mislio da je Raj. Mislim daje to Raj, ali ovi ljudi su to zvali astralnimsvijetom. Kad sam ih uvjerio da to želim višenego prije, rekli su mi da sljedeæeg dana rno-ram ostati kod kuæe. Jedan od njih, odjevenu žutu sveæenièku halju, odveo me do pro-zora i pokazao van. Rekao je: »Ono drvo -moraš otiæi do onog drveta, uhvatiti se zaonu granu, pridiæi se i potom se otpustiti.«Rekao mi je toèno vrijeme kada to moramuraditi i naglasio da je od presudnog znaèe-nja da doslovce slijedim upute jer bi me uprotivnom moglo jako boljeti, ali takoðer iostale. I što je još gore za mene -i daljebih ostao na Zemlji.

Sljedeæeg je dana moja supruga mislila dasam poludio ili slièno, jer nisam po obièajuizašao, nego sam se motao uokolo. A zatim,minutu ili dvije prije odreðenog vremena,izašao sam u vrt i otišao do onog drveta. Po-vukao sam granu bršljana, ili kako se veæ zo-ve to što bršljan ima, i dohvatio granu kojusu mi pokazali. A onda sam osjetio kao dame pogodio grom. Nisamse morao pretvaratida padam, stvarno sam pao -tresnuo samna zemlju! A nakon toga, gospode Bože, vidiosam kako iz mene izlazi neka srebrna vrpca.Posegnuo sam za njom da vidim što je to,ali mi je netko nježno uklonio ruke. Ležaosam tako na zemlji stravièno preplašen, jersu se na toj srebrnoj vrpci nalazila dva èov-jeka koja su nešto radila po njoj, a treæi jestajao postrani s drugom srebrnom vrpcomu rukama i, užas nad užasima, mogao sam

..kroz gomilu njih, pa sam se pitao dato uistinu vidim ili sam si razbio glavu;

~ je bilo tako èudno.Konaèno se zaèuo zvuk nalik na usisava-, potom na buækanje, a zatim sam otkrio

.oh, kakve Ii radosti! -da Iebdim u nekom, bajnom svijetu, što znaèi da-~ sve ovo o svom prošlom životu

svoj dio ugovora, kao što sam obeæaoæu isprièati, te da se vraæam u svoj dio

svijeta...Ja sam Lobsang Rampa, i upravo sam za-

ono što mi je tako nevoljko, tako- ne-isprièala osoba èije sam tijelo preu-

.A sada dopustite da ja nastavim.

195194

Nekako sam -i to ne mogu objasniti -.

nespretno petljao po unutrašnjosti pokušava-juæi se uhvatiti za moždana motorna" i živ-èana vlakna, Kako sam uspio pokrenuti tuprokletu stvar? Neko vrijeme sam tamo be-spomoæno Iežao, upravo kao da sam parali-ziran. Tijelo se nije htjelo pokrenuti. Cinilose da poput neiskusnog vozaèa nespretnopetljam oko nekog vrlo složenog automobil-skog motora. Ali sam konaèno, uz pomoæ mo-je astralne braæe, uspio ovladati sobom. Us-pio sam pokrenuti tijelo. Drhtavo sam se oso-vio na noge i gotovo vrisnuo od užasa kadsam otkrio da hodam unatrag umjesto una-prijed. Zanjihao sam se i pao. To je bilo ui-stinu jezivo iskustvo. OvO tijelo mi se stvarno

, a bio sam i u strahu da neæu uspjetinakraj s njim i pokrenuti ga.

Ležao sam s licem na zemlji i nisam semogao pomaknuti, a onda sam krajièkom oka

..-dvoj!cu Iama koji su izgledali vrlo,zabrinuti zbog mojih teškoæa. Zagunðao: »Hajde, probaj sam, provjeri možeš Ii

., ovo ogavno tijelo da ti služi!«Iznenada je jedan od Iama rekao: »Lob-

Prsti na rukama ti se trzaju, pokušaj.-.' Pokušao sam i otkrio da

izmeðu isto~ènjaèkih i zapadnjaèkih tijela--razlika. Nikada ne bih pomislio

nešto moguæe, ali sam se onda sje-onoga što sam èuo dok sam plovio kao

.strojar: brodski propeleri su se u Za-vodama morali okretati u jednoma u Istoènim vodama u drugom. Ja-

rekao sam sfun sebi, da moram poèeti

Njegovo tijelo je bilo na zeli1lji i lagano setreslo, a ja -priznajem to bez suviše stida-i ja sam se tresao, ali od straha. Nije mise svidao izgled tog tijela ispruženog ispredmene, ali tibetanski lama sluša naredenja,kako ugodna tako i neugodna, zato sam tamostajao dok su se dvojica moje braæe lama bo-rila sa èovjekovom srebrnom niti. Morali suspojiti moju srebrnu nit prije nego što se nje-gova potpuno odvoji. Nasreæu, jadni je rno-mak bio tako ošamuæen da je nepomièno le-žao.

Nakon, èinilo se, mnogo sati, a ustvari seradilo samo o otprilike petini sekunde, pri-èvrstili su moju srebrnu nit, a njegovu od-vojili. Brzo su ga odveli, a ja sam zadrhtaopri pogledu na tijelo s kojim sam sada biospojen. Al~, onda sam, slijedeæi upute, pustioda moje astralno tijelo utone u to tijelo kojeæe odsadabiti moje. Oh, prvi dodir je bio uža-san, hladan, odvratan. Ponovno sam od stra-ha izletio u zrak. Pristupila su dvojica lamada me smire i postupno sam utonuo u tijelo.Opet sam pri dodiru zadrhtao od užasa i ga-denja. O;vo je stvarno bilo neobièno, šokantnoiskustvo, takvo kakvo nikada više ne bih že-lio J'°noviti., Cinilo ~e da sam ja bio prevelik ili da je

to tijelo bilo premaleno. Osjeæao sam se sti.ješnjeno, bio sam opasno prignjeèen. A tekmiris! Kakva razlika! Moje staro tijelo bilo jerazderano i umiralo je, ali ono je ipak bilomoje. Sada sam uglavljen u ovu stranu stvarkoja mi se nije svidala!

197196

primor~m tijelo da radi ono što želim i na-stojeæi se obuzdati, jer to je uistinu bilo na-

-južasnije iskustvo koje sam doživio. Izašaosam nakraj sa svim vrstama muèenja u Rini,Tibetu i Japanu, ali ovo je iskustvo izazivalosav moj gnjev, jer sam bio zatoèen u tuðemtijelu kojim sam istodobno morao upravljati:

Razmišljao sam o onome o èemu su meuèili prije mnogo godina, prije toliko mnogogodina da mi se èinilo da je to bilo u nekomdrugom životu. »Lobsang«, govorili su mi, »udavnim vremenima su V elika Biæa, Biæa iz-van ovog sistema koja nisu imala èovjeèje ob-lièje, morala zbog posebnih razloga posjetitiZemlju. No da su došla u svom vlastitom ob-lièju, plijenila bi pažnju pa su stoga uvijekimala u pripravnosti tijela u koja su moglauæi i kontrolirati ih, te su izgledala kao do-moroci. U vremenu koje æe uslijediti«, reklisu mi, »i ti æeš to iskusiti i pritom otkritida takvo iskustvo izaziva sablazan.« I jest!

Za one koje uistinu zanima, dopustite danešto kažem o transmigraciji, jer mogu toli-ko toga saopæiti svijetu, pa ipak, zbog klevetanovinara, ljude stalno obmanjuju kako je rno-ja prièa neistinita. Isprièat æu vam više o to-me u svojoj sljedeæoj knjizi, ali sada æu lju----pokazati kako je transmigracija funk-

cionirala. Ona uistinu ima mnogo prednosti.; o ovome što æu vam predstaviti

konaènu moguænost; ljudska je rasa po-na Mjesec glasnika, ali ljudi ne znajuda putuju u nedokuèivi Svemir .S ob-

-~~ na svemirske udaljenosti put na Mje-izbljeðuje potisnut u posvemašnju bez-

sve iznova. Zato sam ostao miran, izašao iztijela i pažljivo ga pregledao izvana. Što samga više gledao, to mi se manje sviðalo. Po-mislio sam da mi nije preostalo ništa drugodoli da pokušam još jednom. I tako sam seponovno neudobno stisnuo u tu sluzavu,hladnu stvar , u tijelo Zapadnjaka.

Pokušao sam ustati uz golem napor , alisam opet pao: konaèno sam se uspio uspen-trati na noge i leðima se nasloniti na onodobrostivo drvo.

Iz kuæe se zaèula iznenadna lupa i vratasu se širom otvorila. Istrèala je neka žena go-voreæi: »Oh! Što si sada uradio. Uði unutrai lezi.« To me prenerazilo. Sjetio sam se onedvojice lama i uplašio se da bi se žena moglarazbjesnjeti kad ih ugleda, ali oni su oèitonjoj bili nevidljivi~ što me je iznenadilo. Jasam uvijek vidio ljude iz astralnog svijeta ko-ji su me posjeæivali, ali ako bi -dok sam snjima razgovarao -u prostoriju ušla nekadruga osoba, ona bi zacijelo pomislila da raz-govaram sam sa sobom, a ja nisam želio dame smatra luðakom.

Ta žena je došla do mene i, pogledavši me,prenerazila se. Pomislio sam da æe postati hi-sterièna, ali ona se nekako svladala i stavilami ruku preko ramena.

Razmišljao sam kako da upravljam tije-l0rn, a onda sam vrlo polako, usredotoèen nasvaki korak, krenuo prema kuæi, uspeo sestepenicama i ljosnuo na ono što je oèito bilomoj krevet.

Tri dana sam ostao u toj sobi, .opravdava-juæi se slabošæu, dok sam uvježbavao kako da

199198

naèajnost. Bili bi potrebni milijuni godina dasvemirski brod doleti do nekih dalekih zvi-jezda iako postoji znatno jednostavniji naèini ja ~pouzdano tvrdim da astralno putovanjemože biti takav naèin putovanja. Tako su pri-je putovala, dfikako, i danas putuju stvorenja(kažem »stvorenja« zato što nemaju ljudskooblièje) iz drugih galaksija. Ona su i sada ov-dje, a ovamo su doputovala astralno; a nekaod njih nastavaju ljudska tijela upravo kaošto su to radili Pradavni Preci.

Ljudi bi mogli, kad bi znali kako, premo-stiti vrijeme i prostor te svukuda slati astral-ne putnike. Astralno putovanje može biti br-zo kao misao, a ako ne znate kako je misaobrza, reæi æu vam -astralno putovanje odav-de do Marsa traje desetinu sekunde. Ali ubuduænosti æe istraživaèi putovati u neki svi-jet astralno i tamo æe, spomoæu transmigra-cije, ulaziti u tijelo tamošnjeg domoroca štoæe im omoguæiti da steknu izravno iskustvoo tome svijetu. Dakle, ovo nije znanstvenafantastika. To je apsolutna istina. Ako žiteljidrugih svjetova to mogu raditi, onda mogui Zemljani. Ali, nažalost, moram reæi da seljude dosad nije moglo uèiti o ovome isklju-èivo zbog sumnje koja se baca na moju rijeè.

Na nesreæu, kad èovjek preuzme neèije ti-jelo pojave se ozbiljne slabosti. Dopustite davam to ilustriram; ubrzo nakon što sam pre-uzeo tijelo, otkrio sam da ne znam pisatisanskrt, da ne znam kinesko pismo. O da,znao sam jezik, znao sam što bih trebao na-pisati, ali -tijelo koje sam nastavao nije bilo»podešeno« da izvede »èrèkarije« sanskrts-

kog ili kineskog pisma. Bilo Je kadro repro-ducirati samo znakove engleskog, francus-kog, njemaèkog ili španjolskog.

To je sve povezano s mišiænom kontrolom.Isto se dogaða i na Zapadu kada otkrijete daneki školovani Nijemac, iako, recimo, s bo-ljom naobrazbom od veæine Engleza, ne znareproducirati tako dobro enegleski kao En-glez. On ne može »navesti svoj jezik da obli-kuje« glasove. Zato, bez obzira na to kolikoje visoko obrazovan, on ipak ne može isprav-no izgovarati glasove. Opæepoznato je da segotovo uvijek može odrediti je li netko do-

.morodac u nekom podruèju i to prema na-èinu na koji izgovara rijeèi, s obzirom na toupravlja li svojim glasnicama poput domo-ro-ca ili u izgovor unosi stanovite disonance ko-je domorodac ne unosi.

Pri prijelazu u drugaèije tijelo, èovjek rno-že izgovoriti sve glasove, itd., jer tijelo proiz-vodi glasove koje je nauèilo, naprimjer , en-gleske, francuske, ili španjolske. Ali s pisa-njem je drugaèije.

Gledajte to ovako: neki ljudi znaju crtatiili slikati. Zato recimo da su ti ljudi -Uffi-

..sposobni proizvoditi èrèkarije odre-znaèenja. Dakle, veæina ljudi, èak ni

iste rase, to ne znaju, pa èak ni--, -ni uz dugotrajne vježbe -0-

ako èovjek nije »roðeni umjetnik«, neusvojiti te oblike umjetnosti. Ista se

dogaða kada Istoènjak preuzme tijeloZapadnjaka. On može komunicirati

i znati sve što se može uraditi kodali on višene umije napisati znakove

200 201

poduèavati u ovim stvarima, kao što bih jamogao, a imate protiv sebe mnogo nepromiš-Ijene djece ili novinara, onda se cijela stvarizjalovi prije nego što je èovjek i zapoène.

Druga stvar koju treba razmotriti jest pri-bavljanje podesnog nosioca ili tijela, jer nemožete tek tako uskoèiti u svako tijelo i pre-uzeti ga kao što kriminalac upadne u nekiauto zaustavljen pred semaforom. 0, ne, ovoje mnogo teže od toga. Morate pronaæi tijelokoje je u skladu s vašim, koje je bar u ne-èemu skladno s vašim. To uopæe nema vezes tim je Ii vlasnik tijela dobar ili zao, ali imaveze s frekvencijom toga tijela.

Ako vas zanima radio, znate da možeteimati, recimo, superheterodinski prijemnik strotonskim kondenzatorima. Ako aparat is-pravno radi, jednu æete stanicu razgovjetnoèuti, i dok podešavate sklad, vi zapravo birateisti signal na razlièitim valnim dužinama ilirazlièitim frekvencijama -to je isto. Kodfre}rvencije se raèuna broj puta promjene va-Ia od pozitivnog u negativni, itd. A kada uz-mete valnu dužinu, samo mjerite udaljenostizmeðu vrhova susjednih valova. To je istokao da ružu nazivate drugim imenom, ali onošto vam ja pokušavam reæi jest da je tran-smigracija moguæa. Ne samo da je moguæa,veæ æe ona u buduænosti, ovdje na Zemlji, po-stati svakodnevna pojava.

Vratimo se u Thames Ditton. Bilo je tosasvim zgodno mjestašce u prigradskom po-druèju velikog Londona. Mislim da se takozove jedno Iondonsko stambeno naselje. Toje mjesto obilovalo drveæem, i svako ste jutro

svoga nekadašnjeg izvornog jezika kao što susanskrt ili kineski ili japanski, jer je za topotrebna višegodišnja praksa i njegovi su po-kušaji tako nespretni, tako grubi, da ideogra-fi nemaju nikakvo razumljivo znaèenje.

Druga teškoæa je u tome što je entitet is-toènjaèki, a tijelo-nosilac zapadnjaèko. AkosmatratE;! da je to neobièno, reæi æu vam dabiste, da ste u V elikoj Britaniji, auto s vola-nom na desnoj strani vozili lijevom stranomceste, no u Americi biste auto s volanom nalijevoj strani vozili desnom stranom ceste. Tosvatko zna, ha? Pa onda, uzmite nekog lošegvozaèakoji je naviknut na vožnju uskim lon-donskim ulicama, stavite tu jadnu dušu u ne-ki amerièki auto i nepripremljena, bez po-duke, pustite na amerièke autoceste. Jadnik,ne bi imao velikih izgleda, zar ne? Ne bi du-go živio. Njegovi refleksi koje je možda polaživota uvježbavao izbezumili bi se kad bi iz-nenada morali obrnuto funkcionirati, a u kri-tiènoj situaciji vozaè bi smjesta poèeo vozitikrivom stranom ceste i izazvao sudar koji jeupravo pokušao izbjeæi. Da li ste shvatili ovoobjašnjenje? Vjerujte mi da je tako jer se sveto meni dogaðalo. Zato transmigracija nije zaneupuæene. Kažem" s posvemašnjom iskre-nošæu, da bi se mnogo toga moglo uraditi utransmigraciji kada bi ljudi dobili pravo zna-nje, a ja sam iznenaðen što Rusi, koji su takodaleko odmakli u mnogim stvarima, još nisunadošli na ideju o transmigraciji. To nije teš-ko, naravno, ako znate kako.

To je lako -ako možete osigurati stano-vite mjere predostrožnosti. Ali ako pokušate

202 203

raste, znaèi da je došlo do nadomještanja rno-Iekula, zar ne? To .nisu iste stanice veæ novekoje su izrasle da bi zamijenile one razreza-ne. Nešto se slièno d9gaða u procesu trans-migracije. Preuzeto tijelo prestaje biti stra-no, a umjesto toga, zamjenom jedne mole-kule drugom, ono postaje èovjekovo vlastitotijelo, tijelo ri kojem je odrastao.

Evo još podataka o transmigraciji. Ona èo-vjeka èini »drugaèijim«.Ona u njegovih dru-gova stvara èudan osjeæaj bliskosti, ali akoosoba èija je duša preselila u drugo tijelo, iz-

.nenada dotakne neku osobu, ta osoba možepreneraženo ciknuti: »Oh, da znaš, sav samse naježio!« Zato æete, ako želite vježbatitransmigraciju, ~orati razmisliti o njezinimprednostima kao i o nedostacima. Znate kakopsi èudno njuškaju jedan drugoga, ukoèenihnogu, èekajuæi pokret onoga drugog? Eto, jasam ustanovio da se Zapadnjaci tako pona-šaju prema meni. Oni me ne razumiju, onine znaju o èemu se u biti radi, osjeæaju dasam drugaèiji,. a ne znaju zašto, pa su zbogtoga èesto nepovjerljivi prema meni. Ne zna-ju da Ii im se sviðam ili ne sviðam, što mizaista stvara poteškoæe, poteškoæe koje sernanifestiraju tako da sam stalno sumnjiv po-Iiciji, carinicima uvijek sprernnim povjerovatiu najgore i emigracijskim službenicima kojinepr.estano za.p1tkuju zašto, kako i kada, itd.,

Takvog Covjeka zapravo ne prihvaæajudomoroci«. No moramo prijeæi naknjigu, ali prije toga evo završne ri-

upuæene onima koji smatraju da je teško.~ ono što sam napisao o transmigri-

mogli vidjeti poslovne ljude kako jure premastanici Thames Ditton, sjedaju u vlak koji ihodvozi u Wimbledon i druge dijelove Londo-na da obave svoje dnevne poslove. Mnogi odnjih. su bili iz Londona, burzovni mešetari,ljudi iz osiguravajuæih zavoda, bankari i sviostali. Ja sam živio upravo nasuprot bolniciCottage. Dalje od nje, na desnoj strani, na-lazili su se neki sportski tereni uz koje seuzdizala velika zgrada Direkcije trgovinemlijekom.

U Thames Dittonu je živjela tzv. viša kla-sa, a neki od glasova koje sam mogao èutikroz otvoren prozor toliko su pripadali »višojklasi« da sam pojedine oštro naglašavane gla-sove jedva razumio.

Nije mi bilo lako govoriti. Morao sam pro-misliti prije nego što bih izgovorio neki glas,a onda ga slikovno predoèiti. V eæina ljudi go-vori spontano. Možete bez ikakvih teškoæabrbljati, bez puno razmišljanja, ali ne i akoste Istoènjak koji je preuzeo zapadnjaèko ti-jelo. Èak i danas moram razmišljati o tomešto æu reæi, pa se moj govor zbog toga doimausporenim, a ponekad i nesigurnim.

Ako èovjek preuzme neko tijelo, u poèet-ku, godinu ili dVije, ono je još uvijek tijelodomaæina. Ali s vremenom se mijenja frek-vencija tog tijela i ono konaèno postiže istufrekvenciju kao vaše prvotno tijelo, a pojav-ljuju se i vaši prvotni ožiljci. To je, kao štosam vam veæ objasnio, nalik na galvanizacijuili galvanotipiju, jer se molekule zamjenj\ljumolekulama. U ovo ne bi trebalo biti teškopovjerovati, jer ako se porežete i taj rez za-

205204

.

ranim Istoènjacima koji imaju poteškoæa upisanju vlastitog jezika; ako ste dešnjak, na-pišite ovaj paragraf desnom rukom, a ondato isto pokušajte lijevom!

ÈETVRTA KNJIGA

Tako završava Treæa knjiga

Knjiga promjena.

206

DESETO POGLA VLJE

Sunèeva je svjetlost klizila po mirnoj rijecidostojanstveno ploveæi dalje, uvlaèeæi se udubine, kao što Akashièki zapisi dopiru dodubina Univerzalnog znanja. Ali sada je QV Arijeka zaokupljala moju pažnju. Gledao samkroz poluspuštene vjeðe sve one sitne iskri-ce, površinu išaranu svjetlosnim pjegama ka-da bi povremeno otplovio poneki Iist. .lzne-nada se zaèuo šum i Iepet, potom su sletjeletri vodene ptice snažno pljusnuvši po povr-šini vode. Neko su se vrijeme praæakale, prs-kajuæi vodu uokolo i uranjajuæi krila, opæeni-to dobro su se zabavljale na svoj ptièji naèin.Onda su iznenada, kao na neki znak, raširilekrila, zaveslale nogama i uzletjele ostavivšiiza sebe tri namreškana kruga koja su se po-veæavala.

Sunèeva se svjetlost probijala kroz Iišæedrveæa stvarajuæi pjege svjetla i sjene na ru-bu vode ispred mene. Sunce je bilo toplo.Dok sam tako Iežao na Ieðima, do mene jeje doprlo nekakvo zujanje. Polako sam otvo.rio oèi, a tamo je, upravo pred mojim nosom,bilajedna pèela koja me promatrala s velikimzanimanjem. A onda je, kao da je ustanovilada ne bih bio dobar izvor nektara, ili onoga

209

ðave do hamptonskog suda; gotovo nasuprotmjestu na obali gdje sam ležao, nekoæ se na-lazilo pristanište. Camci na vesla bi se pri-bližili i bacili užad pa bi kraljevski brodnježno dovukli u pristanište, kako ne bi po-remetili kraljièinu ravnotežu, jer ona nije bi-la dobar pomorac èak ni na Temzi! Zgraduhamptonskog suda smatrao sam oèarava-juæom. Bio sam njezin èesti posjetilac, èak ipod neobiènim okolnostima, i vidio sam dasu je nerijetko posjeæivali duhovi onih èijasu tijela veæ odavno pod zemljom.

Otraga sam èuo razgovor , okrenuo sam sei ugledao èetvoro ljudi. »Oh, zaboga«, reklaje žena, »bili ste nepomièni -deset minutase niste pomaknuli -pa smo pomislili daste mrtvi!« Nakon toga su otišli dalje razgo-var~uæi, razgovarajuæi i razgovar~uæi. Svijetje, pomislio sam, previše buèan, svi previšegovore, a premalo kažu. Pomislivši to, pogle-dao sam uokolo. Ispred mene na Temzi biloje nekoliko èamaca, Iijevo od mene nalaziose jedan starac koji je izgledao kao da bi gla-vom i bradom mogao biti Otac Vremena. Bioje uglavljen kao stari panj. U ustima je imaoIulu iz koje se izvijao blijedi maglièasti dim.Ispred njega je, privezan za kolac, bio postav-ljen ribièki štap kojega je plovak -crveno-bijeli -poskakivao preda mnom. Dok samga promatrao, nije se ni maknuo, i pitao samse što Ijudi zapravo nalaze u pecanju. Zak-ljuèio sam da je to bila samo izlika nekih sta-rijih Ijudi da mogu u miru meditirati, raz-mišljati o prošlosti i pitati se što im donosibuduænost.

.

što pèele traže, glasnije zazujala i odletjelaprema cvijeæu skrivenom u sjeni jednog dr-veta. Èuo sam njezino zujanje u daljini dokje marno sondirala cvijet; kad se vratila, vidiosam da su joj noge i tijelo prekriveni žutimpeludom.

Bilo je ugodno poèivati ispod drveæa krajrijeke Temze u Thames Dittonu i gledati bli-stavu palaèu hamptonskog suda. Pažnja mije Iutala i èini se da sam zadrijemao. Izne-nada sam postao svjestan neke buke u da-Ijini. Vidio sam zamišljenu sliku kraljevskogbroda kako plovi iz smjera Iondonske Tvr-dave a na njemu su kraljica Elizabeta Prvasa svojim tada omiljenim momkom i svitomslugu koji su, èini se, bili neizbježni u kra-Ijevskim krugovima.

S kraljevskog broda dopirala je glazba i èi-nilo mi se nelogièno da takva glazba svira zaplovidbe Temzom, ali sam èuo i zapljuskiva-nje vesala i škripanje valjèiæa.,Èulo se hihota-nje i ja sam u polusnu pomislio da se Ijudiu rano elizabetinsko doba zacijelo nisu po-našali kao moderni tinejdžeri.

Otvorio sam oèi, a iza zavoja rijeke upravoje doplovljavao veliki plitki èamac pun tinej-džera, a s gramofona i radioaparata na njemutreštale su razlièite pjesme. V eslali su kle-peæuæi, a èinilo se da svatko prièa svoju prièu,nitko ni na koga nije obraæao pažnju. Prošlisu kraj hamptonskog ~uda i izgubili se izmog vidokruga; izvjesno je vrijeme opet vla-dao posvemašnji mir.

Opet sam pomislio na veliku kraljicu Eli -zabetu i njena putovanja od Iondonske Tvr-

210 211

Buduænost? Zabrinuto sam pogledao nasvoj ruèni sat, a onda žurno ustao i sjeo nastari bicikl koji sam bio odložio na obalu ne-daleko od mjesta na kojem sam poèivao.

Brže nego inaèe okretao sam pedale nizcestu, skrenuo udesno i izašao na put za Za-padni Molesey gdje se nalazio Zavod za ne-

zaposlene.Ali ne, za mene nije bilo nikakve ponude,

a kamoli posla. Èinilo se da je previše Ijudia premalo poslova, i kao što mi je jedan èov-jek bez uvijanja rekao: » Vidiš, gospodine, os-tavio si posao, a nisi morao, pa kao što si tinapustio posao, a nisi morao, nioni ti ne mo-raju ništa platiti. Razumljivo je da vlada neplaæa tipu koji je dao otkaz, takvi ne dobivajunovèanu pomoæ. Ovdje ti neæe naæi posao. Za-vod èuva poslove za one koji primaju pomoæ,jer kad takvom tipu naðu posao, ne morajumu više plaæati i njihove statistike u tom slu-èaju bolje izgledaju.«

Pokušao sam i u trgovaèkim agencijamaza zapošljavanje. Odete tamo i platite, a onivam navodno traže posao. Možda je moje 0-sobno iskustvo osobito nesretno, ali unatoèpokušaju na mnogobrojnim mjestima, ni jed-na mi od tih agencija nije ponudila posao.

Dobivao sam samo sitne poslove u okoliciThames Dittona i po pokrajini. Mogao samobavljati stanovite medicinske poslove kojeortodoksni Iijeènik nije mogao ili ne bi htio,pa sam mislio: ipak, ja sam kvalificirani Ii-jeènik, a buduæi da imam papire koji to po-tvrðuju, zašto se ne bih pokušao registriratiu Engleskoj?

Neposredno poslije stupio sam u neslužbe-ni kontakt s glavnim lijeènièkim vijeæem. U-stvari, otišao sam k njima i sve im isprièao.Rekli su mi da imam sve kvalifikacije, ali daje, na nesreæu, Chungking sada u rukama ko-munista i da stoga ne mogu oèekivati da rno-je kvalifikacije koje su steèene u jednoj ko-munistièkoj zemlji budu ovdje priznate.

Donio sam svoje dokumente i gurnuo ihsekretaru pod nos. Rekao sam: »Pogledajte,kada su ovi dokumenti izdani, Kina nije bilakomunistièka zemlja, bila je saveznica V elikeBritanije, Francuske, SAD i mnogih drugihzemalja. Borio sam se za mir kao što su seborili i ovdašnji ljudi, i samo zato što sambio u nekoj drugoj zemlji, ne znaèi da mojauvjerenja nisu jednako dobra kao i vaša.« Onje mrmljao, i kašljucao, i gunðao, a onda re.;-kao: »Doðite za mjesec dana. Vidjet æemo štomožemo uèiniti. Da, da, potpuno se slažem,imate takve kvalifikacije koje bi se moralepriznati. Jedina zapreka tome jest što jeChungking sada u komunistièkoj zemlji.«

Napustio sam njegov ured i otišao u Hun-terijanski muzej da razgledam uzorke u bo-cama, usput razmišljajuæi o tome kako je za-panjujuæe da oni, unatoè tome što su ljudisvugdje -baš svugdje -funkcionirali naslièan naèin, smAtrali da lijeènik koji je ško-lovan u jednoj zemlji nije podoban da lijeèiu drugoj. To nisam ni u kom sluèaju mogaoshvatiti.

Zaista je bilo teško dobiti posao, a život uThames Dittonu bio je vrlo skup. Otkrio samda otkako sam oženjen, što sam teoretski i

213212

se kroz južni Kensington, a anatomska lutkabila je na zadnjem sjedištu moga auta. To jejedna od onih lutki kakve se nalaze u izlo-zima duæana s odjeæom ili koje se katkadakoriste za praktiènu nastavu u kirurgiji. Lut-ka je na. stražnjem sjedištu bila prekrivenatkaninom: kako je bio prozor otvoren, pret-postavljam da ju je u vožnji propuh djelorniè-no otkrio,

Dok sam rnirno vozio razmišljajuæi o tomešto još moram uraditi, iznenada je pored me-ne tako zadreèala truba da sam gotovo isko-èio kroz krov .Pogledao sam u ogledalo iugledao dvojicu kako mi pokaz~u da zausta-

~ vim auto pored ceste. Tamo je bilo parkiranomnogo automobila, pa sam se odvezao malodalje pokušavajuæi naæi mjesto da se zausta-vim. Sljedeæe što se dogodilo bilo je da s~policijska kola -jer to su .bila policijska kola-pokušala da mi preprijeèe put; policajcisu mislili, rekli su mi poslije, da pokušavampobjeæi -brzinom od petnaest milja na satus)"ed prometne gužve! Dakle, zaustavio samtamo gdje sam se zatekao; unatoè tome štosam zadržavao promet, nije me uopæe bilobriga što æe se drugi vozaèi ljutiti. Policijami je dala znak da izaðem i da im priðem,.ali sanl pomislio -ne, oni žele vidjeti mene,ja ne želim vidjeti njih, stoga sam i dalje sje-dio. Konaèno je jedan policajac izašao iz autas palicom u ruci. Izgledao je kao da se spre-rna za sukob S vatrogasnom brigadom ili ne-èim sliènim, uistinu je djelovao prestrašeno.

, Prišao je mojim kolima, polako, manje-višekoraèajuæi postrance, vjerojatno da bi bio što

bio, imam znatno, znatno veæe troškove negokad sam živio sam.

U ovom dijelu knjige možda bih trebao od-govoriti onim ljudima koji su mi pisali uvred-ljiva pisma pitajuæi me zašto bih ja, jedan ti-betanski lama, morao živjeti s nekom ženom.Dakle, vi »dame«, koje tako uvredljivo pišete,dopustite da vam kažem ovo: ja sam još uvi.jek monah, ja i dalje živim kao monah, amožda su neke »dame« meðu vama zaista èu-le za celibatske neženje koje imaju gazdaricuili sestru s kojom žive neoptereæeni razmiš-ljanjem o TOME! Zato, moje »dame«, moj od-govor je -ne, ne živim onako! ,

No, došlo je vrijeme da napustim ThamesDitton, pa smo se preselili bliže centru Lon-dona, jer sam vlastitim naporima uspio dobitiposao. Došao sam do zakljuèka da moje sa-dašnje tijelo ži\'i »prekovremeno« i da ononema nikakvih izgleda. Bivši se njegov sta-nar , vidio sam to u Akashièkim zapisima, ui -stinu spremao poèiniti samoubojstvo, a timebi se okonèali i svi izgledi koje je njegovosredstvo, njegovo tijelo, moglo imati. Zato,bez obzira na to koliko se trudio, nikada nebih prihvatio posao koji bi mogla obavljatidruga osoba; jedino zaposlenje na koje bihpristao bilo bi ono koje bih nabavio za sebeosobno. No, ne namjeravam reæi koji je toposao bio, niti gdje sam radio, jer to nemaveze s ovom prièom, premda nam je osiguraosredstva za trenutne želje i omoguæio da pre-živimo. Ali moram vam isprièati nešto što mebeskrajno uznemirilo, a povezano je s mojimstarim neprijateljem- policijom. Vozio sam

215214

je im se sviðalo moje držanje i pitali su seu èemu su pogriješili.

Zajedno snio sišli stepenicama i ja sam ot--kljuèa~. veliki izložbeni salon u kojem su pro-zori hjJi prekriveni teškim i skupim èipka-.,,\ .stlm zaVJesama.

Iz~ad prozora sa zavjesama nalazili su semali ve'ntilatori velièine oko jedne èetvorne~top~:1oji, naravno, nisu bili prekriveni zav-]eson).,' ,

0$80 sam do jedne lutke, podigao je i re-kao: »Pogledajte, ako netko ovo nosa uokolo,premješta s jednog mjesta na drugo« -po-kazivao sam -»radoznalo njuškalo, tj. staradam:a ~oja ži.vi u stanu nasuprot, mogla bipornisliti da je to nago tijelo.«

Kuckao sam po lutkama i dodao: »Dobroih pogledajte, da li vam djeluju bludno?«

Policajci su odjednom okrenuli ploèu, astariji ' od njih je rekao: »Pa, žao rni je što

smo vas uznerniravali, gospodine, zaista rnije žao, ali smo dobili prijavu od sestre jednogvišeg policajca u kojoj stoji da se ovdje do-gaðaju èudne stvari. Zadovoljni smo ovim štosmo ,vidjeli. Neæemo vas više uznerniravati.«

A1i, uznerniravali su me! Jedne sam veèerimorao 9iti u uredu oko sedam sati, otkljuèaosam vrata i ušao. Napravio sam posao kojisam plorao i, dok sam zakljuèavao vrata, izamen~,su se pojavila dva policajca, priliènogrubrJ: me zgrabila i pokušala ugurati u po-licijs~ kola. Ali ja sam znao svoja prava izahtijevao sam objašnjenje. Rekli su rni dasu dobili prijavu (da, bilaje to ona ista žena!)da je~~vjek sumnjiva izgleda (to sam bio ja!)

viðen kako provaljuje u zgradu. Nisu povje-rovali da imam pravo biti tamo, ponovno samotkljuèao svoj ured i ušli smo unutra, a ondasam èak morao nazvati posrednika za nekret-nine, koji mi je iznajmio te prostorije, i onme po glasu identificirao. Još jednom je po-licija ispala blesava. Otišli su bez rijeèi.

Ubrzo nakon toga sam odluèio da nemasmisla ostati u takvom uredu gdje je bilo oèi-to da stara traèljivica izstana nasuprot hemanikakvog drugog posla doli da si umišlja daje policajka koja prijavljuje navodne krivièfleprekršaje. Zato sam nApustio taj ured i pre-selio na drugo mjesto.

Ponovno sam obavljao odreðenu psihološ-ku terapiju s ljudima kojima nije mogla po-moæi ortodoksna medicina i Tadio sam to us-pješno, stvarno uspješno. Izlijeèio sam mno-gobrojne ljude, ali se jednog dana pojavio èo-vjek koji me pokušao ucjenjivati. Tako samnauèio da je èovjek koji nije službeno regi-striran, uvelike prepušten na milost i nemi-lost onima koji bi rado primili pomoæ, a po-tom pokušali s ucjenom. A taj ucjenjivaè...no nakraju ipak nije bilo po njegovom!

Upravo u to vrijeme u naš je život ušlajedna mlada dama,ušla je u n~š život iz osob-ne pobude, svojom slobodnom voljom. Sma-trali smo je svojom kæerkom i još je smatra-mo, a ona je i dalje s naIna. Njena je sudbinabila takva. Ona je, naime, osjeæala da moraživjeti s nama. Poslije je tisak to preuvelièao,pokušavajuæi dokazati kako je to prièa o vjeè-nom (braènom) trokutu; ništa ne može biti

219218

jaèe od istine. Umjesto u »vjeènom trokutu«,mi smo i dalje živjeli »pošteno«.

Otprilike u to vrijeme bio sam predstav-Ijen jednom književnom zastupniku. Misliosam da bi mi on mogao dati posao, da èitamrukopise i stavljam primjedbe na njih, ali onje bio dobro upuæenu moj sluèaj i zaista me,unatoè mome prvotnom protivljenju, uspionagovoriti da napišem knjigu. Èovjek ne rno-že baš birati kada mu gotovo prijeti glad, aglad je veæ uvelike kucala na naša vrata.

I tako sam napisao knjigu, a onda su meneki autori, Ijubomorni na moje poznavanjeTibeta, pokušali oponašati. Imali su sve vrstedetektivskih agencija, a jedna od njih je ogla-sila Timesu ili u Iondonskom Telegraphu dapoziva Lobsanga Rampu da se javi na tu i tuadresu gdje ga èeka nešto zaista dobro.

Znao sam daje to klopka, što sam rekaosvom zastupniku gospodinu Cyrusu Brooksu.On je rekao svom zetu da nazove i provjerio èemu se radi. Da, to je zaista bila klopka.Jedan pisac iz Njemaèke strahovito se Ijutiošto sam ja pisao o Tibetu kada je on mislioda je to njegovo osobno nepovredivo podruè-je, pa me zato dao slijediti ne bi li otkrio neš-to èime bi me mogao kompromitirati.

Otprilike u to vrijeme Ijudi povezani smladom damom koja je živjela s nama poèelisu iskazivati antipatiju prema meni misleæida sam je ja odveo na krivi put -a nisam-i takoðer su unajmili privatnog detektivakoji je pokušavao nešto saznati o meni. Alitaj jadni momak -meni se èinilo da nijeosobito bistar -nikada nije ni pokušao stu-

piti sa mnom u kontakt. Pitao sam se da lime se možda plašio. Umjesto da mi se izrav-no obrati kao èovjeku, on se oslonio na go-vorkanja, a kao što bi svatko trebao znati,dokazi zasnovani na naklapanjima nisu prav-ni dokazi, zar ne? Ali dvije su se strane uro-tile i otišle nekom novinaru koji nije bio oso-bito .omiljen meðu svojim kolegama. Poku-šali su mi namjestiti nekoliko zamki kojesam prozreo, ali kada smo kasnije odselili uIrsku, ti su ljudi protiv mene podigli velikukampanju putem tiska, tvrdeæi kako izvoftimobrede crne magije u podrumu, da imam ne-ki tajni hram, da sam kriv za sve vrste sek -sualnih orgija, itd., i da sam tijekom svojekarijere imao problema s policijom. No, toje bilo lako, uvijek sam imao neprilika s po-licijom, ali nikada ni za što nisam bio optu-žen niti sam išta uradio što bi bilo vrijednopolicijske pažnje. Ali nema svrhe uzburkava-ti stare nevolje i razgrtati pepeo koji bi tre-balo uništiti, ali ovdje želim odati priznanjesuprugu te mlade dame. On je bio i jest go-spodin, on jevrlo dobar èovjek, još je naš pri-jatelj, i on je dobro znao i tako je i svjedoèio,da su iskazi protiv mene lažni.

OvO više neæu spominjati, ni tisak, ni rod-binu mlade dame. Onaje još s nama kao našavoljena kæi. Eto, toliko, to je sve o tome.

Kada se sve to izdogaðalo morali smo od-seliti u Irsku, i jedno i drugo se urotilo protivmoga zdravlja. Obolio sam od koronarnetromboze i mislili su da æu umrijeti, ali namje štampa toliko zgadila život da smo bili pri-morani otiæi u Irsku, iako smo to nerado uèi-

220 221

nili. Ovdje sam stekao prijatelje -i još ihuvijek imam.

Iz Irske smo preselili u Kanadu, gdje smoi sada. Dosta smo seljakali po Kanadi,. iz gra-da u grad, iz pokrajine u pokrajinu. Konaènosmo dobili pismo koje je mnogo obeæavalo.

Jednog dana smo u sanduèiæu našli jednuprilièno debelu omotnicu. Marke su bile izzemlje o kojoj sam -u to vrijeme -veomainalo znao. Iz Urugvaja, iz južnoamerièkezemlje koja se nalazi izmeðu Argentine iBrazila.

To je pismo bilo zanimljivo. U njemu jestajalo da je pismo napisao direktor jedne ve-like kompanije koja je tiskala i objavljivalaknjige -sve. Pozvan sam u Montevideo otrošku kompanije da tamo nastavim svoj rad.Dobio bih tajnice, tipkaèice i prevodioce -ustvari, sve ono što želim. Pisac pisma mi jeposlao svoju fotografiju na kojoj je djelovaoimpresivno za golemim radnim stolom na ko-je~ se nalazio veliki IBM-ov pisaæi stroj, aiza njega je bilo mnogo knjiga i, mislim, je-dan Phillipsov diktafon.

Porazgovarali smo o tome, moja supruga,naša usvojena kæi i ja, i nakon prilièno dugorazmišljanja zakljuèili da je ideja dobra. Ra-spitali smo se o svemu i konaèno, jer za for-malnosti treba vremena, sjeli na vlak u FortErieu, Ontario, i-krenuli za New York. Reklisu nam da æemo putovati teretnim brodomMoore McCormack, koji može primiti dvana-est putnika.

U New Yorku je vladala uobièajena vrevai gužva. Jednu smo noæ odsjeli ujednom od

poznatih hotela, a ujutro smo krenuli premanjujorškoj luci, do doka za kojim se nalazioMoore McCormack. Nasmijao sam se kadasam otkrio da se taj dok nalazi na suprotnojstrani, desno od onoga do kojeg sam plivao,èinilo mi se, prije toliko mnogo godina. Me-ðutim, ništa nisam rekao, jer nema svrhe uz-burkavati gorka sjeæanja, ali priznajem dasam ' stalno motrio na rijeènu policiju.

Popeli smo s na brod i pronašli naše luk-suzne kabine i tako smo, kasno te noæi, s èe-tiri lokomotive natovarene na palubu, oJplo-vili u Vitoriu u Brazilu. Plovili smo tfugaè-kom uvalom i uplovili u slikovito, toplo mje-stašce. To je bila prva luka u kojoj smo pri-stali. Zatim smo u obližnjem mjestu istovarililbkomotive -dizel lokomotive za b1;a;ilskuželjeznicu. ,.

Još smo jednom ili dvaput pristali "tl Bra-zilu, a zatim smo nastavili p.lovidbu premaMontevideu u Urugvaju. Ali kad smo se pri-bližili Montevideu, ustvari smo bili u Puntadel Este, kapetan je primio radio-obaVijestda ne možemo pristati u Montevideujer do-keri štrajkaju, pa smo zato otplovili u BuenosAires i cijeli tjedan ostali u tamošnjoj lucikoja je bila vrlo prometna. Tamo sn1o'lyidjelimnoštvo stranih brodova. Èinilosedtw naj-popularniji njemaèki brodovi, a poprittb1o jenjih, èini se, plovilo rijekom koja èini IP:anicuizmeðu Argentine i Urugvaja. Rekli su namda se nekoliko milja dalje nalaii Fray B~ntos,velika tvornica za konzerviranje mesa.

Konaèno smo ipak nastavili plovidbu nizRio de la Plata, te stigli do svog odredišta,

,

223222

to prilièno velik putnièki brod, koji je iz ne-kog razloga potopljen upravo pred ulazom uIuku i ~0 je ostao. Za oseke izronila bi iglavna paluba, a za plime most i gornja pa-Iuba ostali bi iznad vode. Vidjeli smo priliènomnogo krijumèara, jer im je brod koristiokao »sklonište« za robu.

U Montevideu je bilo mnogo prekrasnihvidikovaca, ukljuèujuæi i jednu veliku uzvisi-nu na drugoj strani Iuke. Bila je poznata podnazivom »Planina«, a na njezinom vrhu na-Iazila se nekakva tvrðava koja je bila Io~aturistièka atrakcija.

Britanci su uradili mnogo da modernizi-raju Montevideo. Oni su ovamo uveli svojuautobusnu službu i otvorili plinare, a jednaod prednosti toga bila je u tome što je takomnogo Ijudi natpcalo engleski.

J ednog dana kada smo selili u stan bližesredištu grada, nebo se zacrnilo i zaèas jestravièno zahladilo. A onda je naišao ciklon.Nas troje smo se muèili da zatvorimo našprozor i kako smo se skupili, jako gurajuæiramenima prozor , vidjeli smo uistinu zapa-njujuæi prizor; krov autobusne stanice ispodnas je nestao, ploèe valovitog Iima Ietjele suzrakom kao da su od tankog papira. Pogledalismo dolje i vidjeli autobuse, a radnici su raz-japljenih usta i razrogaèenih oèiju zurili uvis.

Prizor je zaista bio zabavan -za nas -kada su kokoši, koje su u Montevideu držalina ravnim krovovima kuæa, nakon što su bileotpuhnute u zrak, Ietjele iznad ulica; bio jeto zacijelo njihov jedini Iet u životu. Stvarno

Montevidea. Uplovili smo u vanjsku luku ibrod se morao usidriti. Tamo je bio štrajk iskupila se cijela flota brodova koji su bili sti-gli prije nas, te su se, stoga, trebali za njihi prije pobrinuti. Oko tjedan dana ostali smona brodu. Konaèno je naš brod dobio dozvoluda uplovi u luku i mi smo sišli na obalu.

Meðutim, naše su nade ishlapjele kad smootkrili da taj èovjek uopæe nije imao tako ve-liki posao. Umjesto toga -no, da kažem nanajljubazniji naèin, on je bio èovjek s idejamakoje se nisu uvijek realizirale.

U Montevideu je bio vrlo skup život. Iz-gledalo je da imaju neku èudnu ideju da sesve mora plaæati u amerièkim dolarima, pasmo, ustvari, uzevši u obzir devizni teèaj, pla-æali fantastiène svote èak i za osnovne po-trepštine. U godinu i pol, koliko smo ostalitamo, ustanovili smo da su uobièajeni svako-vrsni štrajkovi i da su sve veæe restrikcije zastrance, te smo odluèili da idemo.

Uistinu je bilo šteta što smo morali otiæi,jer je Montevideo lijep grad. Ljudi su uglav-nom -osim štrajkaèa! -bili vrlo prijatni,ljubazni, i osjeæali smo se kao da smo u Evro-pi. Bio je to prekrasan grad s divnom lukomi plažama. Vrlo kratko vrijeme smo bili umjestu zvanom Carrasco, nedaleko od aero-droma. Oko aerodroma vjetar je raznosio finipijesak i unosio ga u kuæe, pa kako smo, osimtoga, bili daleko od središta grada preselilismo u jednu zgradu s apartmanima koje jeproèelje bilo okrenuto prema svjetioniku.

Nekoliko milja prema puèini, u prilazimaIuci, nalazila se olupina jednog broda. Bio je

225224

J ednu od velikih nevolja otkako sam na-pisao Treæe oko stvaraju mi mnogobrojni lju-di koji pišu »Pohvalio Lobsang Rampa« i na-prosto stave etiketu na sadržaj robe koju ft{)-bavljaju. A sve je to potpuno neistinitd; ja'ne »pohvaljujem«, ne potvrðujem kvalitetu.Mnogi se ljudi, takoðer , predstavljaju mojimimenom, pa sam se èesto morao javljati u po-liciju. Naprimjer , jedan èovjek iz Miamia u

t moje je ime pisao knjižro'u u San Francisc)li potpisao mene. Pisao je puno o »bogomo-ljcima«, što ja nikada ne radim, i naruèio jeda mu se pošalju mnogobrojne knjige. Posvesluèajno sam i ja u isto vrijeme pisao iz- van-couvera istom knjižaru i ovaj se toliko za-prepastio kad je dobio pismo od mene i izBritanske Kolumbije da mi je napisao pismou kojem me pita kako se mogu tako brzo kre-tati iz mjesta u mjesto. Tako je izašlo navid-jelo da je taj tip neko vrijeme naruèivao robuu moje ime, a nije ju plaæao. Kao što samrekao, ako je netko tolika budala da smatrada sam ja »autor« svih bljezgarija koje je tajtip napisao, zaslužuje da bude prevaren. Biloje i drugih, poput èovjeka koji se povukao uplaninsku peæinu, sjeo prekriženih nogu sprokleto malo odjeæe na sebi, i pretvarao seda je ja. Dijelio je savjete tinejdžerima da u-pražnjavaju seks i uživaju drogu naglašava-juæi da je to dobro za njih. A štampa bi se,naravno, uvijek doèepala takvih incidenatate napravila zbrku, pa i kada je dokazano dasu se te varalice predstavljale mojim ime-nom, štampa nije nikada izvijestila što se zbi-lja dogodilo. Ja sam sasvim, sasvim, sasvim

je za.panjujuæi prizor vidjeti kokoši kako leteèvrsto priljubljenih krila!

Prizor koji me zaista nasmijao bio je kadaje odjedrio konopac pun tek opranog rublja.Konopac je bio tako èvrt i krut kao željeznamotka, a plahta i rublje visili su kao da jezrak nepomièan. Vidio sam mnogo ciklona,zraènih vrtloga, itd., ali je ovaj po mojemmišljenju bio najzabavniji.

Ali Montevideo je polako gubio svoj èar ,jer su razlièite komunistièke grupe poèelestvarati neprilike, pa. smo odluèili vratiti seu Kanadu. Iz mnogo razloga mi je žao zbogtoga, jer mislim da bih radije živio u Urug-vaju nego u veæini drugih zemalja. Tamošnjisu ljudi drugaèijeg mentaliteta. Oni sebe na-zivaju Orijentalnom Republikom,Urugvaj.To je siromašna zemlja s prekrasnim ideali -ma, ali ti su ideali toliko idealistièni da sunepraktièni.

U Kanadu smo se vratili morskim putem,a tamo se pojavio problem zaraðivanja novcai zato sam morao napisati drugu knjigu. Ka-ko se moje zdravlje pogoršalo; to je bilo je-dino što sam mogao raditi.

Ustanovio sam da je u mojoj odsutnostijedna osoba napisala knjigu na osnovu ma-terijala koje sam ja prije nekoliko godina na-pisao za jedan engleski èasopis. On je bio ne-obièan tip èovjeka, kad god bi ga uhvatili ilimu zaprijetili sudskim postupkom oh bi ban-krotirao, a prijatelji ili roðaci bi »kupili« nje-gove poslove, tako daje odštetna naknada bi-la mala, ustvari, nije je uopæe bilo.

227226

I

protiv samoubojstva. Ja sam potpuno, potpu-no, potpuno protiv droge i ja sam uistinu,uistinu protiv štampe. Mislim da prosjeèninovinar nije kompetentan da piše o m~tafi-zici ili okultnom jer ne posjeduje znanje iztih podruèja, nema spiritualnosti i, po mojemmišljenju, jednostavno nema umnu snagu zatO.

JEDANAESTO POGLA VLJE

~akon odreðenog vreD1ena provedenog uF:ort Erieu, u koji SD10 se vratili iz JužneAtnerike, otišli smo u Prescott, Ontario, gdjeSD10 se sD1jestili u malOD1 hotelu. Upravnikhotela bio je zaista uglaðen èovjek. OstaliSD10 t8D10 godinu dana, a sve to vrijeD1e ni-kada nije izD1eðu »uprave« i nas izbila ni-kakva nesuglasica niti se pojavio najlnanjiznak neslaganja. Zvao se Ivan Miller i bio jepravi pravcati gospodin. Rado bih saznao nje-govu sadašnju adresu kako bih D1U ponovnoizrazio naše poštovanje zbog svih napora kojeje poduziD1ao. Bio je krupan èovjek, bolje reæigoleD1; preD1da je bio rvaè, ipak, je znao bitinježniji od veæine žena.

Bilo je dobro biti ponovno u Kanadi i pri-mati, što je u ono vrijeme bilo pouzdano, poš-tu. U Urugvajuje bilo mnogo neprilika s poš-tom, a zbog jednog dogaðaja gotovo sam sezapjenio od bijesa -bilo je to kada sam kaoautor primao mnogo pošte, a pošta u Mon-tevideu nije mi je isporuèivala. Imao sam pri-svojeno ime, a takoðer i ime pod kojim sanipisao, T. Lobsang Rampa, a poštanski službe-nici u Montevideu nepopustljivo su mi zabra-

.da primam poštu na dva imena. Po--.; .--~~ mišljenju, èovjek kaji je imao dvaimena morao je biti varalica, pa sam o cijeloj

.temeljito razmislio i zakljuèio da S~poznatiji kao T .Lobsang Rampa. Onda

-otišao u poštu i rekao da želim poštuime T .Lobsang Rampa, a da ostalu vrate.

Onda su tražili moje dokumente. Kako jedokumentima stajalo drugo ime, nisam

podignuti poštu. Konaèno saIJ1 moraojednom "abogadu« -isa-

dokument o promjeni imena. To senapraviti zakonski, a na dokumente

w mnogo. mnogo biljega. nakon togato moralo objaviti u nekim urugvajskim

novinama. Kad su bile gotove sve

229228

te formaln:osti, mogao sa1n primati poštu naime T. Lobsang Rampa, ali li1i je zabranjenoda se koristim drugim imenom.

Sada je, naravno, moje ime i u Kanadi za-konski promijenjeno u T. Lobsang Rampa, akad veæ govorimo o èinovništvu, birokraciji,itd. -sada sam kanadski državljanin. Uzeosam kanadsko državljanstvo i opet je biro-kracija bila uistinu zapanjujuæa. No, èini seda je danas birokracija u syemu; naime po-kušavam ostvariti starosnu mirovinu, na ko-ju imam pravo, ali birokracija je takva da tvr-di kako je ne mogu dobiti -ili li1i èinovnicitako govore -dok ne dam toènu adresu itoène datume dolaska i odlaska iz svakogmjesta u kojem sam boravio u Kanadi. Dakle,posjetio sam mnoštvo mjesta od Windsora doPrescotta, Montreala, Saint J ohna, N ewBrunswicka, Halifaxa, cijelim putem od Van-couvera, pa natrag do Calgarya, itd., a misliosam da sam bio dovoljno poznat kao kanadskidržavljanin, s putnicom, itd., ali to oèito neodgovara službenicima mahnitim od birokra-cije. Zato taj predmet »još visi«. Zvuèim višekao trula jabuka nego išta drugo, zar ne?

Prošle noæi sam se zaista loše osjeæao iprobudio sam se kasno te noæi iz neli1irnogdrijemeža i oko sebe ugledao okupljene svojedrugove, tibetanske lame. Svi su bili u astral-nom obliku i nagovarali me da izadem iz ti-jela i dodem k njima -da poprièamo o pro-bleli1ima. »Što vamje?«, upitao sam ih.»Akose budem osjeæao lošije nego sada" doæi æutamo zauvijek.« Lama Mingyar Dondup se

/nasmiješio i rekao: »Da, toga se i bojimo. Ze-limo da prije toga jošnešto uradiš.«

Kada je netko u toliko navrata i toliko go-dina astralno putovao kao što sam ja puto-vao, ništa mu se ne èini posebnim, jer to jelakše nego izaæi iz kreveta. stoga sam samokliznuo iz svog tijela i otišao na astralnu ra-zinu. Zajedno smo otišli do obale jezera nakojemu se igralo mnogo vodenih ptica. Zna-te, ovdje na astralnoj razini nijedno se stvo-renje ne plaši èovjeka, pa su se te ptice i da-lje igrale u vodi. Sjeli smo na mahovinomobraslu uzvisinu i moj Uèitelj je rekao: »ZnašLobsang, malo se pojeginosti zna o transmi-

.:. Zeljeli bismo da kažeš nešto o ljudimasu transmigrirali.« Dan na astralnoj ra-bio je suviše ugodan da bih bio mrzovo-pa sam im stoga stavio do znanja da æu--.nastaviti posao i r&diti sve dok knji-bude gotova.

-~ je bilo ugodno boraviti na astralnojrazini, daleko od bola, daleko od briga i svegaostalog. Ali, kao što su me podsjetili, ljudi

na Zemlju zbog užitka, nego stoga štonešto nauèiti ili drugoga poduèiti.

Onda, danas je drugi dan, dan kada mo-napisati još nešto o transmigraciji.

U doba Atlantisa -0, da! -Atlantis jeuistinu postojao, on nije samo plod pišèeve

.Atlantis je bio stvaran. A u dobapostojala je zaista visokorazvijena

--.Ljudi »su išli ukorak s Bogovi-.Zemaljski Vrtlari su neprestano proma-razvoj na Atlantisu. Ali oni koji su pro~

~ od èuvara-promatraèa, i tako

231230

duæe duše, jer bi domaæini zaista bili jadnagomila bezutrobaša, zar ne?

Naravno, neka su se balzamiranja -takosu to zvali -vršila kada bi neki bolesni sve-mirac ili svemirka stavljani u stanje zamrlo-sti, kako bi se on ili ona mogli odnijeti u sve-mirski brod i prevesti na neko drugo mjestona lijeèenje.

Na Zemlji se nalazio prilièan broj glasovi-tih voða koji su bili Biæa transmigrirana uzemaljska tijela; Abraham, Mojsije, Gauta-ma, Krist i onaj dobro poznati genij nad ge-nijima, Leonardo da Vinci. Izumi Leonardada Vincia su legendarni, a on je zaista mnogopridonio znanju ovog svijeta. On je, a mislimda æe se svi sa mnom složiti, posjedovao vješ-tine i znanja koji su znatno nadilazili znanjaZemljana. Osoba poznata kao Leonardo daVinci bio je nezakonito dijete bez posebnihpovoljnosti. Tko zna? Možda je èak bio sinnekog vodoinstalatera! Tijelo osobe koja jepostala Leonardo da Vinci bilo je na takvom

vibracija da ga je moglo preuzeti ne---~ I Biæe i napraviti sva ona

---koja ne bi moglo ni jedno ljudsko biæe.Ozbiljno tvrdim da bi ljudi ovog svijeta,

.htjeli poslušati one koji su stvar-traIismigrirali, osigurali prekrasnu prili-za istraživanje svemira. Pomislite na svesvjetove koji tamo postoje. Zamislite damogli posjetiti neki svijet za djeliæ se-

Neke svjetove nikada ne mogu po-ortodoksna ljudska biæa, jer bi atmo-

mogla za njih biti loša kao i klima ili--Ali kad èovjek transmigrira, on

se dogodilo da su Zemaljski Vrtlari koristilitransmigraciju kako bi ih mogli nezamjetno, promatrati.

Duhovi Vrtlara su koristili brojna tijelaodgovarajuæih vibracija, jer su se tako mogliumiješati meðu Ijude i otkriti što ovi misleo Vrtlarima i smišljaju Ii zavjere..

Zemaljski Vrtlari, koji su pazili na tu mi-sterioznu civilizaciju poznatu pod nazivomsumerska, takoðer su imali tutore koji suspomoæu transmigracije dolazili na Zemlju.Bilo je presporo da se velikim svemirskimbrodovima prelazi ta praznina, to bi predugotrajalo. 'Transmigracijom se to moglo uèinitiza nekoliko sekunda.

Egipæane su uvelike kontrolirala i poduÈa-vala viša Biæa koja su ulazila u posebno kul-tivirana tijela koja bi, kada ih ta Biæa nisukoristila, pažljivo oèistili, zamotali i odložiliu kamene kutije. Neuki su egipatski uroðe-nici, uhvativši nakratko pogled n,a te cere-monije, zakljuèili da Vrtlari konzerviraju ti-jela, pa su oni koji su tome prisustvovali od-jurili kuæi da svojim sveæenicima isprièaju štosu vidjeli.

Sveæenici su onda pomislili da bi i oni mo-gli pokušati uraditi isto i kada bi umrla nekaosoba, neki velikodostojnik, omotali bi je za-vojima, oblagali mirodijama i svim ostalim,ali su uskoro !lstanovili da se tijela raspada-ju. Onda su zakljuèili da je to bilo zbog unu-trašnjih organa: srca i jetre, koji su uzroko-vali raspadanje, pa su sve te dijelove poèeliuklanjati i stavljati u posebne æupove. Dobroje što oni nisu pripremali domaæine za bu-

232 233

.

smo se u jedan hotel, u hotel s apartmanima.Vancouver je u posljednje vrijeme dosta pro-pao pod, po mojem mišljenju, groznim obli-kom vlade. Osim toga svugdje su stajali nat-pisi »zabranjeno držanje kuænih Ijubimaca«iako, kao što je jedan vlasnik hotela rekao,kuæni Ijubimci nisu nikada nanijeli tolikuštetu njegovom poslu, kao djeca i pijanci teIjudi koji su pušili u krevetu.

U životu sam èesto selio. Mnogo sam na-uèio, a postoje neke stvari koje bih »želio«da se ostvare -naprimjer , želio bih da po-stoji cenzura štampe, jer sam vidio toliko bi-jede uzrokovane netoènim novinskim izvješ-tajima. Drago mi je što opažam da je danassve više i više mojih istomišljenika koji sum-njaju u istinitost novinskih napisa.

Davna,' pradavna pretkazanja moje sudbi-ne bila su posve toèna. Pretkazano je da æese èak i moj vlastiti narod okrenuti protivmene. Pa, i jest -uistinu jest,jer mi uraz-dobljima nevolje nitko nije priskakao U po-moæ niti bio spreman da potvrdi istinitostmog kazivanja, a ono jest istinito.

Nadasve sam se nadao da æu pomoæi Ti-betu. Mislio sam, naprimjer , da bih ako mepriznaju mogao govoriti u prilog Tibeta predUjedinjenim narodima. Nadao sam se da bih

priznanjem mo~ao imati jedan ra-, ali ne, nitko

, --iz Tibeta, od onih koji su ovamo doš-nikada mi nije pomogao. Prilièno je žalo-

jer je to i njihov i moj gubitak. Tolikose moglo napraviti. Moje je ime nada-

poznato, priznato mi je da znam pisati,

može preuzeti tijelo bilo kojeg stanovnikaplaneta i istraživati taj planet bez ikakvih po-teškoæa. .,

Ljudska biæa dobro upuæena u znanja 0-transmigraciji mogla bi uæi u tijela životinjai valjano ih pronèiti. A1i to se ne dogaða -nikada. Niti se životinje ponovno raðaju kaoljudi. Takoðer , životinje nisu u odnosu naljude inferiornija biæa. A1i zbog rasnog pam-æenja Zemaljskih Vrtlaxa koje preuzima tijelanekih životinja, znanje o tome se razvuklo iizvitoperilo. Zbog toga su sve dobre religijeiskvarene.

Mi smo mnogo putovali po Kanadi. OdWindsora, Ontario, preko Fort Eriea do Pre-scotta, a onda smo otišli u Saint John, N. B.Neko smo vrijeme, o èemu možete proèitatiu mojim drugim knjigama, živjeli 'sasvimsretno u New Brunswicku, u dražesnom gra-du pokraj mora. Buduæi da smatram da pisacmora putovati, preselili smo u Montreal i ne-ko vrijeme živjeli u Habitatu. Habitat je smi-ješna skupina kuæa nagomilanih jedna nadrugu kao djeèje kocke za slaganje. U sva-kom sluèaju, bilo je ugodno mjesto za življe-nje koje nam se toliko dopalo da smo se, na-kon što smo odselili, opet tamo vratili. I ovd-je u Montrealu bilo je štrajkova i problemas jezikom, jer francuski Kanaðani nisu bilinaklonjeni onima koji nisu govorili francu -ski, a buduæi da sam smatrao da je Kanadaoduvijek bila zemlja u kojoj se govori engle-ski, odbijao sam govoriti francuski.

Uskoro smo ponovno selili, ovaj put u Van-couver , u Britansku Kolumbiju; smjestili

235234

.

još jednu pritužbu; ako su svi ti Ijudisveti -toliko dobri -toliko posve-

spiritualnom prosvjeæenju, zašto se neJ-~ svi složiti, jer ako su autentièni,

, .~~~~~ bi da svi putovi vode Kuæi.Mnogi su me studenti s nekih od tih okul-

koledža pitali zašto se ne povežem s-~ ili bilo kojom. Pokušavaoi primio uvredljive odgovore, a sve zbog

,- Ijubomorni ili zato što ih je štam-zatrovala. N 0,. ja na to ne gledam tako.

.da nije važno kojoj religiji tko pri-, nije važno kako netko prouèava okul-Ako su Ijudi iskreni, oni mogu raditi za-

nekoliko godina obratio mi se èovjek-~ .osnivaè takozvane Tibetanske zna-

Pisao mi je i predložio da bismo mogli,J444 mu se pridružio i dozvolio da se ko-mojim imenom, zaraditi mnogo novca.

--., ~~ ne radim takve stvari, ja u ovaj po-ne ulazim zbog stjecanja novca trikovi-Moja uvjerenja su moja svakodnevna vje-

i ja živim u skladu s kodeksom podsu me poduèavali.

-me da li bi brojna takozvana me-društva ili redovi dobili dozvolu na-

ispitivanja. V eæina pojedinaca usu varalice koji su se bacili samo na-novca, Znam jednu grupu koja ne

od skupine pisaca ono što sma-i da od toga smiješa nešto sa-

" No, to je nepošteno.dobra prilika da vam još jednom

-u sluèaju da krenete od kraja

a takoðer je potvrðeno da znam i govoriti. Ijedno i drugo želio sam upotrijebiti za do-brobit Tibeta ali ni unatoè tome nisu me že-ljeli priznati, upravo kao što u prošlosti PalajLama nije želio priznati Panchen Lamu i 0-bratno. To je posve isto kao kad, recimo, je-dan politièki voða ignorira postojanje drugog.Ali ja dobivam mnoštvo pisama, danas sam,naprimjer , dobio stotinu i tri. Èesto ih jeznatno više, a pisma stižu iz cijelog svijeta.Uèim stvari koje su mnogima bliske i govoremi, toèno ili netoèno, da me ljudi koji su uovo vrijeme pobjegli iz Tibeta ne mogu »priz-nati«, jer bi se druga religijska frakcija, onakoja njima pomaže, mogla naljutiti. Ustvari,imam sve dokaze da je tako. Ali... nema svr-he zapoèinjati minijaturni religijski rat, zarne?

Izgleda da su samo niži redovi izbjeglicaprotiv mene. Prije nekoliko mjeseci primio'sam pismo od jednog uglednog èovjeka kojije posjetio Dalaj Lamu i razgovarao o meni.Dalaj Lama me, reèeno mi je, pozvao da sevratim u Potalu kada se oslobodi komunistiè-ke agresije.

Prije nekoliko tjedana je naša usvbjena kæi(mi »ne spominjemo imena«, sjeæate se!) pri-mila pismo u kojem stoji da je Dalaj Lamavrlo zabrinut zbog zdravlja dr .Rampe i dase Dalaj Lama svaki dan moli za njega. Toje pismo sada kod mojih izdavaèa.

lmam još jednu »želju«; postoji veliki brojokultnih tijela. Neki od njih tvrde da su vrlo,vrlo stari, premda su se pojavili tek prije ne-koliko godina i to zahvaljujuæi reklami.

237236

ove knjige umjesto od poèetka, kao tolikimnogi -da su sve moje knjige apsolutnoistinite. Sve što sam napisao je istina. Svakimetafizièki doživljaj koji sam opisao mogu iizvesti, i nadasve želim da doðe vrijeme kadaæe ljudi zaista priznati istinu iz mojih knjiga,jer još mogu štošta nauèiti ljude. Danas, zboglažnih propagandi štampe, prema meni seponašaju kao da sam leprozanili neki parija.Mnogi ljudi »posežu« za mojim knjigama ionda pišu stvari kao da je to bila njihova vla-stita zamisao. Prije izvjesnog vremena sams velikim zadovoljstvom slušao na kratkimvalovima jedan veliki izvadak iz jedne od rno-jih knjiga, ali sam se na kraju èitanja zabe-zeknuo kada sam èuo da se autorstvo pripi-suje nekoj ženi koja se jedva umije potpisati!

Vjerujte mi da su sve moje knjige istinitei ja vjerujem da imam sistem pomoæu kojegovosvjetovni ljudi mogu sigurno posjeæivatidruge svjetove.

Želim se zahvaliti gospodi Sheelagh M.: koja je bez gunðanja pretipkala pet-mojih knjiga. Ja sam pretipkao prvu.

još jedna stvar koja bi vas mogla za-gospoða RalPpa upravo završava knji-

.~~-~ .1 ~-~~~~: svoje mišljenje o svemu ovo-Pa --ako je želit.e proèitati -moratpratiti obavijesti, zar ne? Ili možete pi-na: ,

Mr. E. Z. SowterA. Touchstone Ltd.

33 Ashby Road,Loughb~rough, Leics. ,

England

Tako završava Èetvrta knjigao tome

kako je Sada!

239238